Home Blog Page 791

Amerikanci se sele iz obalnih područja pod udarom poplava izazvanih klimatskim promenama

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Ford)

Od 2013. godine, državne vlasti su u Vudbridžu, američkom gradu smeštenom na obali Atlantskog okeana, otkupile 145 kuća od njihovih prethodnih vlasnika. Razlog interesovanja za otkup? Rušenje! Samo ovog meseca uništeno je njih osam, a u predstojećem periodu nadležni organi planiraju da sa zemljom sravne još na desetine domova.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ruslan Khadyev)

Prognozira se da će do kraja veka pojedini vudbridžski kvartovi biti delimično ili potpuno potopljeni usled porasta nivoa okeana. Uragan Sendi je još 2012. godine stanovništvu delova Nju Džerzija na niskim nadmorskim visinama probudio strah od nadolazeće vode.

Programom otkupa imanja u područjima u riziku od porasta nivoa mora, pod nazivom “Plavi hektari” (Blue Acres), su obuhvaćene savezne države Luizijana, Njujork, Teksas, Indijana, Viskonsin, Severna Dakota i druge.

Cilj Sjedinjenih Američkih Država je da na taj način skloni ljude i imovinu od opasnosti i da očišćeno tlo koristi kao sunđer koji bi upijao vodu.

“Kada pomislimo na katastrofu, obično nam padne na pamet neka veoma jaka oluja ili divlji požar, nešto što se događa naglo i brzo”, kazala je Bruk Maslo, biolog Univerziteta Rutgers. “I klimatske promene su katastrofa, ali se događaju usporeno”, objasnila je ona.

Prema tvrdnjama zastupnika odeljenja za zaštitu životne sredine Lerija Hajne, država je do sada izdvojila sredstva za otkup 1156 kuća, zaključila ponude za njih gotovo 1000 i demolirala njih 640.

Ipak, nijedan od otkupljenih poseda se ne nalazi pored okeana. Uprkos katastrofalnoj šteti pod naletom Sendi, to zemljište je previše vredno i niko od tamošnjih žitelja se nije prijavio za program.

Jelena Kozbašić

Vlada utvrdila Predlog pregovaračke pozicije za Poglavlje 27

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan je ocenio da je time ostvaren strateški cilj ministarstva – Srbija ide napred u oblasti zaštite životne sredine.

Ukazao je da je Poglavlje 27 najobimnije, najzahtevnije i najsloženije u pristupnim pregovorima Srbije sa Evropskom unijom.

Ministar se zahvalio svima, a posebno Evropskoj komisiji na podršci u pripremi pregovaračke pozicije koja je završena godinu dana ranije u odnosu na planirano.

Kolika je složenost i obimnost rada uložena u pripremu ovog dokumenta pokazuje i činjenica da dokument sadrži 1.600 strana.

Pregovaračka pozicija za Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene, zajedno sa svim relevantnim aneksima, koja je juče, 26. decembra, utvrđena na zasedanju Vlade Republike Srbije, u narednom periodu biće dostavljena Narodnoj skupštini na mišljenje.

Pregovaračka pozicija sadrži trenutni status prenošenja, institucionalnog okvira i sprovođenja za svaki od pravnih akata EU prikazanih u dokumentu, kao i planove za potpuno usklađivanje sa zakonodavstvom EU i sprovođenje zahteva iz Poglavlja 27.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Bezbedno i bezbrižno odrastanje bez petardi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Pripadnici Komunalne milicije su juče, 25. decembra, u Osnovnoj školi „Vasa Pelagić” u Kotežu započeli akciju edukativnog karaktera pod nazivom „Bezbedno i bezbrižno odrastanje bez petardi”.

Cilj ove akcije je da se učenicima osnovnih škola na predavanjima i prezentacijama skrene pažnja na štetne posledice upotrebe pirotehničkih sredstava, kao i da se deljenjem edukativnih flajera roditelji upoznaju sa mogućim posledicama upotrebe pirotehnike.

Komunalni milicionari će u narednom periodu svakodnevno vršiti edukaciju osnovaca u beogradskim osnovnim školama sa željom da se najmlađim sugrađanima obezbedi bezbedno i bezbrižno detinjstvo.

Program edukacije biće održan i 26. decembra u OŠ „Miroslav Antić” na Čukarici.

Izvor: Grad Beograd

Stroža pravila za e-trotinete u Beču

Foto-ilustracija: Unsplash (Ernest Ojeh)
Foto-ilustracija: Unsplash (Mika Baumeister)

Od aprila sledeće godine važiće stroža pravila za iznajmljene električne trotinete u glavnom gradu Austrije, najavila je zamenica gradonačelnika Birdžit Hebajn. Nove mere trebalo bi da reše probleme poput velikog broja električnih trotineta u centru grada i neodgovornog ponašanja korisnika iznajmljenih trotineta koji ih ostavljaju na pločnicima i uz zidove zgrada, zbog čega je Beč dosad primio više od hiljadu tužbi od strane građana.

U budućnosti električni trotineti moći će da budu parkirani samo na pločnicima širine najmanje četiri metra, pri čemu neće smeti da budu oslonjeni na kuće ili zgrade. Biće izdata i pravila za ujednačenu raspodelu električnih trotineta za najam na gradskom području. U tu svrhu će Beč biti podeljen na tri zone, a u svakoj od njih kompanije za iznajmljivanje imaće na raspolaganju najviše 500 trotineta. Osim toga, te kompanije će radnim danima u roku od dva sata morati da uklone ili premeste nepropisno parkirane trotinete, a rok od šest sati imaće noću, nedeljom i tokom praznika. Do sada su za to imali četiri, odnosno dvanaest sati.

Ako to ne učine, gradske službe će ukloniti električne trotinete, a vratiće ih navedenim kompanijama uz novčanu naknadu. Kompanije koje se bave iznajmljivanjem moraće, takođe, da navedu jasna pravila za korisnike u svojim aplikacijama, a dužni su i da automatski ograne brzinu trotineta ako se vozač nađe u takozvanoj zoni susreta ili pešačkoj zoni u kojoj je dozvoljena vožnja ovim vozilom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Vince Jacob)

Osim toga, biće određena određena područja u gradu u kojima će biti zabranjena vožnja, kao i parkiranje. U bečkom okrugu Nojbau testiraće se uvođenje posebno označenih fiksnih parkinga za električne trotinete, čime se nadaju  da će promeniti dosadašnje navike korisnika. Ako rezultati budu uspešni, oni će biti postavljeni i u ostatku grada.

Beč iduće godine namerava koncesiju tržišta za iznajmljivanje e-trotineta. Na području grada trenutno je prijavljeno deset firmi za iznajmljivanje e-trotineta koje raspolažu sa 9.000 vozila, što austrijska metropola želi da ograniči. Važno je da grad utvrdi određene kriterijume na osnovu kvaliteta prema kojima će donositi transparentne i pravedne odluke o tome kojim će kompanijama biti dozvoljeno iznajmljivanje električnih trotineta, poručila je zamenica gradonačelnika Hebajn.

Izvor: Ekovjesnik

Lepota i (ne)održivost poklanjanja

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Uprkos nedostatku snežnog pokrivača, odsustvu televizora u mom stanu na kom bih gledala Koka-koline reklame s Deda Mrazom u glavnoj ulozi i proređenom postavljanju pitanja “Gde ćeš za Novaka?”, mene je praznični duh obuzeo još 8. novembra kada sam na platformi YouTube prvi put preslušala karaoke verziju čuvene pesmice “Last Christmas”. Sto različitih glasova – i onih prijatnih i onih sličnijih mome u potpunom izostanku sluha, ritmike, a katkad i poznavanja teksta – čak dva meseca neizostavno dopunjavaju moje baterije za radovanje još jednom okretu Zemlje oko Sunca. Ostavljam vam link da proverite da li i će i na vas imati isti uticaj!

Znate, već dve godine radim u Energetskom portalu i pišem o zaštiti okruženja, a za tu oblast se interesujem nešto duže. Za nekog iskusnijeg moje “već dve godine” su “tek dve godine”, ali uzmimo u obzir da sam relativno mlada iako mojih 25 godina srednjoškolcima daje povod da mi persiraju :(

Lične traume na stranu, ovo pričam kako bih iznela svoje zapažanje za vreme rada na portalu.

Svest ljudi primetno postaje sve zelenija i posledično načini borbe za očuvanje planete ekstremniji. S dobrobiti budućih naraštaja na umu, pojedinci se odriču vožnje automobilom i putovanja avionom, izbacuju meso iz svojih jelovnika, donose odluku da nemaju decu, koriste isključivo prirodnu kozmetiku… Čak dižu ruke i od poklanjanja s objašnjenjem da ne žele da gomilaju nepotrebne predmete, potencijalno uvijene u plastične presijavajuće omote i posute mikroplastikom, ovaj – šljokicama, a svakako proizvedene s ogromnim ugljeničnim otiskom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Nynne Schroder)

S obzirom na to da uživam da dajem i dobijam poklone, pogotovo u doba svežih početaka, to neće biti jedna od stavki na listi mojih novogodišnjih rezolucija. Od njenog sklapanja sam ionako odustala onda kada sam shvatila da će na kraju godine ona biti lista mojih starogodišnjih neuspeha!

Ipak, to naravno ne znači da se neću potruditi da darovanje i praznovanje protekne u znaku održivosti i odgovornog odnosa prema prirodnim resursima – i novcu.

1. All We Don’t Need for Christmas Is You

Najpre, ma koliko mi se dopadao džemper s jelenom okićenih rogova koji pritiskom na crveni nos peva “All I Want for Christmas Is You” (“Sve što želim za Božić si ti”), zaustaviću se rečima “All We Don’t Need for Christmas Is You” (“Sve što nam ne treba za Božić si ti”).

Hajde da darove za drage osobe biramo imajući u vidu njihove potrebe, umesto da se vodimo neodoljivošću neke stvari i tako upadnemo u zamku besomučnog konzumerizma koji šteti životnoj sredini i ne donosi dugoročno zadovoljstvo nikome (nikada nisam razmatrala da upišem filozofiju, prim. aut).

Ako težimo cirkularnoj ekonomiji, onda definitivno ne bismo mogli da poklanjamo nešto što je a priori smeće!

Foto-ilustracija: Unsplash (Fabien Barral)

2. Kućna reciklaža papira

Čestitka-za-posaditi je projekat u koji ću se uskoro upustiti tako da vam ne prenosim iskustvo iz prve ruke. Deluje mi prilično jednostavno pa verujem da nećete zabrljati ako pratite moja uputstva. Neophodni sastojci? Otpadni papir, voda i seme.

Nekoliko listova papira sa hrpe za bacanje iscepkajte na sitne komadiće. Prelijte vodom tako da se sav nakvasi. U pogađanju prave mere vodite se istim načelom kojim se vodimo u iću i piću na slavama – “bez preterivanja”. Smesu potom sjedinite u blenderu i dodajte joj seme cveća po izboru. Sledi još malo laganog mešanja kašikom. Dobijenu mešavinu prelijte u tepsiju ili neki drugi sud s ravnim dnom. Istanjite je do debljine kartona i ostavite da se osuši. Ostaje još jedino da ispišete lepe želje i predate “pelcer” u ruke srećnog dobitnika! Na njemu je da mu obezbedi plodno tle.

Sećam se da nam je nakon svakog rođendana dok smo bili klinci ostajala tona šarenih kesa i sjajnih omota i mašni. Pakovanje je nešto što je kratkog daha! Mislim da, barem kada je reč o vrećama i kutijama, ono postiže i određeni nivo cirkulisanja, mada postoji konstantan rizik da darove za nekoga ne stavimo u nešto što smo dobili upravo od njega.

Zbog selidbe od kuće, više nemam pristup tom ogromnom fondu. Međutim, neću da onoga ko prima poklon uskratim za osećaj iščekivanja dok ne ugleda ono što je dobio, te u te svrhe takođe upotrebljavam otpadni papir. Neki isti posao obave pomoću tekstila! Ako imam vremena i nalet kreativnosti, oslikam ga ili ukrasim trouglovima i krugovima napravljenim od raznobojnog kolaža. Umesto da ga izlepim selotejpom, paket uvežem kanapom ili učkurom iz dotrajale trenerke.

Uostalom, da li sam ja suviše škrta ili su zaista te proklete tričarije za pakovanje darova jednostavno preskupe? Dvesta i više dinara za kesu??? Za te pare ću radije doručkovati burek – dva dana zaredom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Libby Penner)

3. Salvete od tkanine

Salvete od tkanine deluju kao samoobjašnjiva stavka.

Čak i da stavimo po strani spas drveća koje se seče kako bi se napravile one uobičajene, salvete od tkanine i dalje nad njima odnose ubedljivu pobedu. Zašto? Zato što je jednom moguće sanirati mnogo veći stepen musavosti.

4. Ne bacajte!

Život s nultim otpadom (ili barem s što manjom proizvodnjom istog) se, potencijalno kontraintuitivno, ne kreće od nule.

Vi trenutno posedujete određenu količinu dobara i nužnih zala, takoreći. U slučaju da se otarasite svega toga, bićete automatski desetinama-kilograma-bezvezarija-na-deponiji udaljeni od života s nultim otpadom.

Dakle, pre nego što počnete da dekorišete svoj dom tehnikom “uradi sam”, nemojte da zanemarite da u podrumu, na tavanu ili ispod kreveta verovatno imate uskladištene zalihe novogodišnjih ukrasa.

Jelena Kozbašić

Sađenje bukve na Povlenu i Maljenu

Foto: Wikipedia/Vladimir Pecikoza
Foto: Wikipedia/Boksi

Na lokalitetu Magleša na obroncima Povlena u poslednjih 4 do 5 godina osušio se veliki broj stabala smrče. Drveće starosti i do 80 godina dostiglo je svoj tehnički maksimum, a sušno vreme i bolesti doprineli su da ovaj prostor brzo ostane bez velikog dela šume.

“Akcija koja je bila u celoj Srbiji, a odnosila se na sadnju 50.000 sadnica, održana je i na Maglešu, a umesto četinara, posađene su autohtone vrste lišćara. Taj proces počeo je prošle godine, a nastavljen je i ove. To je obaveza svih nas, ne samo struke, a ovakvim akcijama doprinosi se da se okruženje ozeleni i učini prijatnijim,” kaže Vladimir Lazić, iz Šumske uprave Valjevo.

Petnaestak volontera iz Valjeva i Beograda učestvovalo je u akciji sadnje 1.750 sadnica na površini od 70 ari. Kao razloge zbog kojih su došli pre svega su naveli to što vole prirodu i, kako ističu, žele da daju svoj doprinos.

“Mi smo iz Planinarskog kluba “Avanturista”. Svi smo, pre svega, ljubitelji prirode i prvi put smo na jednoj ovakvoj akciji, ali često dolazimo na valjevske planine, Povlen i Maljen i imamo ovde dosta prijatelja. Veliko je zadovoljstvo kada zasadite drvo i kroz nekoliko godina vidite da se primilo i da raste i da će biti tu narednih 50 ili 60 godina”, kaže Goran Trbojević, član Planinarskog kluba “Avanturista” iz Beograda.

Umesto četinara posađeni lišćari

Umesto smrče, na području Magleša vratiće se stare autohtone vrste drveća i to bukva i gorski javor. U nekom manjem broju ostaće i četinari, više zbog vizuelnog efekta.

“Nakon česte seče u državnim šumama sledi sadnja novih sadnica i pošumljavanje je nešto što se mora više promovisati,” kaže Srđan Živić, šef Šumske uprave u Valjevu, i dodaje: “Ova akcija je pokrenuta sa ciljem da se poveća pošumljenost u Srbiji. Sada je ona 29 odsto, a cilj je da se dostigne 40 odsto. JP “Srbijašume” godišnje posade između 3 i 5 miliona mladih sadnica. Na Maglešu smo posadili jednogodišnje sadnice na površini od oko 70 ari, koji su opredeljeni pred početak akcije, ali se na tome neće stati,” naglašava Živić. Kada bi se pošumile sve površine kojima gazduju “Srbijašume”, podigla bi se šumovitost za 1 do 1,5 odsto.

Ogoljene površine u privatnom vlasništvu

Problem postoji sa površinama koje su ogoljene i koje treba pošumiti, ali su one u privatnom vlasništvu. “Srbijašume rade planski i kada se nešto poseče, zbog bolesti ili starosti drveta, kao što je slučaj na Maglešu, onda se taj prostor i pošumljava. Veliki problem predstavljaju klimatske promene. Nije to samo slučaj ovde i na Maljenu, ima dosta površina gde su se stabla osušila, ali se radi i na tome da se ta stara, osušena stabla poseku i da se posade nove, mlade sadnice.”

Foto: Wikipedia/Vladimir Pecikoza

Za pošumljavanje na Maglešu izabrani su lišćari umesto smrče, koja i nije originalno drvo ovih prostora. “Pre nekih osamdesetak godina ovde je veštački podignuta šuma u kojoj je zasađena smrča,” pojašnjava Živić.

“Ovo drveće dostiglo je svoj maksimum, a propadanje je počelo još 2012. godine, kada tri meseca nije bilo padavina, potom je krenula truležnica korena, koja je dodatno oslabila stabla, a na kraju se pojavio i potkornjak. Ono što je dobro je, da se uspelo na vreme reagovati da se spase drvna masa i na Maglešu, ali i na Maljenu. Sada smo u fazi pošumljavanja, bukva je autohtona vrsta ovih prostora, ona je već počela da osvaja ovaj teren, a sadnjom novog drveća, ubrzavamo proces pošumljavanja. Za nekih 40 godina potpuno će se promeniti vegetacija na ovom prostoru, polako će se potisnuti četinari. Biće to bukova šuma, nešto javora, graba. Lišćare koji su bili ovde nismo dirali,” zaključuje Živić.

Izvor: Agroklub

U Leskovcu su dodeljeni ugovori o projektima zaštite životne sredine

Foto: Grad Leskovac
Foto: Grad Leskovac

U Svečanoj sali Grada Leskovca danas su dodeljeni ugovori o finansiranju i sufinansiranju projekata iz oblasti zaštite životne sredine.

Grad Leskovac je preko Odeljenja i Fonda za zaštitu životne sredine ove godine izdvojio 3 miliona dinara za finansiranje 12 projekata.

U ime lokalne samouprave obratio se pomoćnik gradonačelnika Milan Stojković koji je nakon toga uručio ugovore:

„Kroz veliki broj aktivnosti u proteklom periodu pokazali smo da je jedan od prioriteta naše lokalne samouprave zaštita životne sredine. Naši krucijalni ciljevi su očuvanje i poboljšanje kvaliteta vazduha, kvaliteta vode, zemljišta, šuma.

Permanentno se radi na podsticanju programa i projekata ekološkog obrazovanja i jačanja javne svesti o pitanjima očuvanja životne sredine i održivog razvoja, izgradnja sistema upravljanja otpadom, unapređenja sistema informisanja.“

Ispred nagrađenih, obratila se Danijela Pavlović:

„Želela bih da se u ime Udruženja „Omladinci naselja Rade Žunić“ zahvalim gradu Leskovcu, gradonačelniku dr Goranu Cvetanoviću i Odeljenju za zaštitu životne sredine što su nam odobrili sredstva za koja smo aplicilari sa projektom „Pomozi prirodi, upravljaj otpadom“.

Svesni da je zaštita životne sredine prioritet društva, a da je za zaštitu životne sredine bitna svest ljudi, kao i pravilno odlaganje smeća, odlučili smo da konkurišemo i po projektu radimo na edukaciji za podizanje svesti stanovnika naselja Rade Žunić o reciklaži i sortiranju otpada.“

Izvor: Grad Leskovac

U požaru u Čileu izgorelo više od 200 domova

Foto-ilustracija: Unsplash (Bailey Hall)
Foto-ilustracija: Unsplash (Loïc Mermilliod)

Razoran požar je zahvatio lučki grad Valparaiso u Čileu na Badnji dan po gregorijanskom kalendaru. Više od 200 domova je uništeno i vlasti napominju da će se što pre početi sa obnovom.

Još se ne zna uzrok požara, ali sumnja se da je u pitanju ljudski faktor, odnosno da nije u pitanju prirodna nepogoda.

Gradsko zelenilo u naselju takođe je potpuno zahvaćeno vatrom.

Dodatnu poteškoću prilikom gašenja požara, u kojem je učestvovalo na stotine vatrogasaca, predstavljali su jučerašnji klimatski uslovi, odnosno nedostatak padavina i jak vetar.

Grad je pretrpeo znatno goru situaciju 2014. godine, kada je oko 2.000 domova bilo srušeno, a najmanje 12 ljudi poginulo nakon što je požar zahvatio grad.

Valparaiso je drugi po veličini grad u Čileu. Poznat je po veoma interesantnim kućama u raznim bojama i specifičnoj arhitekturi. Istorijski deo grada nalazi se na UNESKO listi svetske baštine od 2003. godine.

Luka Valparaiso je glavni distributivni centar za kontejnerski saobraćaj, ali i izvoz bakra i voća.

Jelena Cvetić

Ko to najviše zagađuje reku Gang?

Foto-ilustracija: Unsplash (Yang Jing)
Foto-ilustracija: Unsplash (Srivatsan)

Vode reke Gang su dokaz da su bakterije otporne na antibiotike široko rasprostranjene. Gang nudi moćan uvid u rasprostranjenost i širenje bakterija otpornih na lekove, koje su jedan od najvažnijih svetskih javnih zdravstvenih problema.

Prolazeći put duži od 2.500 kilometara do Bengalskog zaliva, reka Gang postaje jedna od najzagađenijih na planeti. Prikuplja otpad iz gradskih kanalizacija, pesticide, đubriva, industrijski otpad, pepeo.

Godišnje istraživanje naučnika sa Indijskog tehnološkog instituta pokazuje da se bakterije otporne na antibiotike pojavljuju u predelu dok reka i dalje teče kroz uske klisure u podnožju Himalaja, stotinama kilometara pre nego što naiđe na bilo koji važniji izvor zagađenja.

„Nivo bakterija je astronomski visok“, rekao je dr Šeik Ziaudin Ahamad, profesor biohemijskog inženjerstva na Indijskom tehnološkom institutu.

Jedini mogući razlog za to su ljudi, tačnije, veliki broj obrednih kupača koji dolaze da „operu“ svoje grehe plivajući u reci.

Inače, Indija ima veliki problem sa otpornošću na antibiotike. Testovi su pokazali da je oko 70 odsto bakterija (četiri vrste bakterija koje su obično prisutne kod bolničkih pacijenata), otporno na tipične antibiotike „prve linije“.

Odakle potiču bakterije otporne na lekove? Da li dolaze sa farmi, iz ribnjaka, sa planktona, iz biljaka, od farmaceutske industrije?

Istraživanja sugerišu da je odgovor na ova pitanja: „Da, sve gore navedeno“.

Ipak, bakterije otporne na antibiotike nisu ništa novo.

Foto-ilustracija: Unsplash (Srivatsan)

Na planeti staroj oko 4,5 milijardi godina, bakterije su se pojavile pre oko 3,8 milijardi godina. Hranile su se jedne drugima, a kasnije i gljivicama, biljkama i životinjama. I njihove žrtve su evoluirale, produkovale su proteine ili toksine koji ubijaju bakterije, kao prirodne antibiotike, kako bi se zaštitile.

Bakterije su, zauzvrat, takođe evoluirale „preuređujući“ svoje gene kako bi se borile protiv tih, prirodnih antibiotika.

Ciklus te vrste borbe je u stalnom ponavljanju. Sve to podstaklo je naučnike na istraživanje vode reke Gang, na koju je upućeno čak 400 miliona ljudi i ogroman broj životinja, od koje zavisi velika površina useva. Gang je reka koja služi i ribolovcima i poljoprivrednicima i putnicima.

Dva puta godišnje, uzimaju se uzorci vode duž cele reke i testiraju se na prisustvo organizama koji su otporni na lekove.

Visoki nivoi otkriveni u donjem toku reke nisu bili iznenađenje. Ali istraživači su pronašli bakterije sa genima za otpornost čak i u prvih 100 kilometara reke.

Istraživači su otkrili da su nivoi takvih bakterija iz uzoraka koji su uzimani tokom zime, bili konstantno niski, a da su rasli tokom sezone hodočašća u maju i junu. Tokom leta, na reci je na stotine hiljada hodočasnika.

Hodočasnici u reku ulaze posebnim stepeništem koje ima ogradu sa mrežama, a koriste se i plastični sudovi da bi se malo vode ponelo kući. Osim hodočasnika, reku posećuju brojni turisti zbog raftinga i drugih aktivnosti na vodi. Takođe, tokom najslabije kiše kanalizacija se sliva u Gang.

U sezoni hodočašća u reci može biti do pola miliona ljudi, a postrojenja za prečišćavanje vode imaju kapacitet eliminisanja otpada koji je posledica boravka 78.000 ljudi na reci.

Sve to, navelo je istraživače do zaključka da otporne bakterije u vodi potiču od ljudi – tačnije iz njihovih creva.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lewis J. Goetz)

Ljudi prenose bakterije iz svog organizma u Gang, pokazuju istraživanja dr Ahamada i dr Grahama. Kad ih neko drugi „pokupi“ i razboli se, dobije kao terapiju antibiotike, koji mogu da u čovekovom organizmu ubiju one dobre bakterije. One takođe dolaze u reku i nastaje opšta borba bakterija, među kojima je ogroman broj, logično, onih koje su otpornije.

Najmanje 1.000 vrsta bakterija može da nastani ljudski organizam. Svaki čovek ih ima bar 150 vrsta i one se u telu međusobno bore jedne protiv drugih za prostor i hranu, objasnili su naučnici.

Hodočasnička područja, napisali su dr Ahamad i dr Graham, su „potencijalne vruće tačke za prenošenje otpornosti na antibiotike u velikim razmerama“.

Dok se sistemski ne reši problem zagađenja Ganga, najizloženiji riziku će biti i dalje – hodočasnici.

Izvor: RTS

Rekonstrukcije u naselju Pinosava

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

Predsednik gradske opštine Voždovac Aleksandar Savić i članica Veća ove opštine Ivana Tomić Ilić razgovarali su sa meštanima Pinosave u novoizgrađenoj zgradi mesne zajednice o problemima i vidovima unapređenja života stanovnika ovog podavalskog naselja, saopšteno je iz Opštine Voždovac.

Jedno od pitanja upućenih rukovodstvu ove opštine bila je rekonstrukcija škole u Pinosavi, a prema Savićevim rečima, početak radova se očekuje na proleće 2020. godine.

“Opština Voždovac je mapirala i popisala ulice u kojima nedostaje sekundarna mreža. Projekat je urađen i predstoji obezbeđivanje finansijskih sredstava”, rekao je Savić.

Razgovaralo se i o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i sekundarne kanalizacione mreže.

Od 2014. godine u Pinosavi je izgrađen potpuno novi objekat mesne zajednice, kompletno je rekonstruisana Ulica 3. nova, a asfaltirane su 2. nova, 5. nova, 6. nova, 7. nova i 10. nova prvi deo.

Foto: Wikipedia/Jim Greenhill

Takođe, rekonstruisana je vodovodna mreža u dužini od 400 metara i postavljeno je pet novih autobuskih stajališta, od kojih je jedno „pametno”.

U isturenom odeljenju OŠ „Vasa Čarapić” sređen je parket u učionicama i postavljena je ograda oko školskog terena, kao i trotoar u dužini od 150 metara.

“Izabrani smo da štitimo interese građana i stoga nam je cilj da u plan za sledeće godine uvrstimo ono što nam vi u Pinosavi predložite. Opština Voždovac će nastaviti direktnu komunikaciju sa građanima Pinosave, kako bi što pre bili rešeni svi komunalni i infrastrukturni problemi”, poručio je Aleksandar Savić.

Izvor: Grad Beograd

Grejanje Dubrovnika pomoću morske vode

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Hardy)
Foto: Grad Dubrovnik

Završeni su svi radovi na zameni postojećeg tehničkog sistem grejanja i hlađenja u Kneževom dvoru, izvedeni u sklopu projekta DURA „Seadrion“. Novim postrojenjem snabdeva se zgrada Gradske uprave i Knežev dvor, ali i pozorište “Sloboda” i pozorište “Marin Držić”.

Kroz projekt sufinansiran sredstvima Evropske unije ugrađeno je šest dizalica toplote koje kao medijator koriste obnovljive izvore energije, u ovom slučaju morsku vodu, odnosno hlade/greju navedeni kompleks zgrada uz pomoć morske vode.

Korišćenje mora kao neiscrpnog izvora toplote osigurano je indirektnim načinom. Postojeće okno za zahvat morske vode smešteno je u Gradskoj luci dok se pumpe za recirkulaciju morske vode nalaze u prostoru stanice. Pumpe su slobodnostojeće, u kućištu od nerđajućeg čelika i njima upravlja kontrolna jedinica. Hladna, odnosno topla voda se prema krajnjim potrošačima distribuira preko tri podstanice, od kojih se po jedna nalazi u Kneževom dvoru, zgradi Gradske uprave i u pozorištu.

Cena radova bez PDV-a iznosila je 3.186.484,00 kuna (oko 430.000 evra), dok maksimalni iznos sredstava iz EU fondova korišćen za nabavku opreme novog sistema iznosi 69.993,00 evra. Dodatno je izvedena zamena dotrajalog cevovoda koji vodi do podstanice u pozorištu “Marin Držić”, a radovi su iznosili 151.357 kuna (oko 20.000 evra) bez PDV-a.

Pilot projekat zamene sistema u Kneževu dvoru ima veliki značaj jer je reč o korišćenju obnovljivih izvora energije u istorijsko-kulturnim središtu, odnosno Uneskovom zaštićenom području i biće pokazni primer za Adrion regiju.

Izvor: Grad Dubrovnik

Koji naziv će dobiti nova sorta šljive iz Čačka?

Foto-ilustracija: Unsplash (Monika Grabkowska)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandra Kikot)

Komisija za priznavanje sorti Ministarstva poljoprivrede Srbije izdala je rešenje u kome priznaje novu sortu šljive, nastalu u Institutu za voćarstvo u Čačku. Ovih dana nova sorta dobiće ime po kome će biti prepoznatljiva u stručnoj i široj javnosti.

Prema rečima direktor Instituta za voćarstvo u Čačku, dr Milana Lukića nova sorta šljive ima redovnu rodnost, što nije tipično za rane sorte, odlikuje se stabilnom rodnošću, relativno visokom za rane sorte.

“Reč je o ranoj sorti šljive. Ona sazreva u drugoj dekadi jula, tačnije 7 do 10 dana posle čačanske rane. Prvenstveno je stona sorta, koju odlikuje krupan plod mase od 80 do 90 grama. Boje je ljubičasto-plave, okruglastog oblika. Ono što je najznačajnije za naše voćare, ali i proizvođače u Evropi, je to da je poprilično tolerantna na virus šarke šljive,” kaže dr Milan Lukić.

On dodaje da je za razliku od čačanske rane bujnost stabla manja, čime je unapređena rodnost nove sorte.

Komisija je u novu sortu proizvela hibrid 14/21. Prema rečima dr Lukića time je nastavljena davno započeta misija stvaranja novih genotipova.

“Ovo je 18. po redu sorta šljive koja je plod rada Instituta za voćarstvo, a 46. nova sorta u proteklih 70 godina,” kaže dr Milan Lukić, direktor Instituta.

Nova sorta ispitivana je na nekoliko lokaliteta u Srbiji. Jedan je bio u okolini Valjeva, drugi u okolini Novog Pazara.

Tržište hoće okruglu šljivu

“Hibrid je nastao ukrštanjem sorti rut geršteter iz Nemačke i kalifornijska plava, američkog porekla. Za razliku od roditelja nova sorta ima krupnije plodove i znatno bolje osobine. Naime, evropsko tržište sve više zahteva okruglasti oblik ploda i to je još jedna njena prednost. Nova sorta rađa pojedinačno, a ne u grozdovima, te stoga i nije preterano osetljiva na moniliju,” dodaje dr Lukić.

Autori nove sorte su istraživači iz Instituta za voćarstvo u Čačku pokojni dr Dobrivoje Ogašanović, dr Rade Miletić i dr Svetlana Paunović. Njih troje su započeli hibridizaciju nove sorte pre više od dvadeset godina. Da bi nova sorta zaživela, odnosno dok se odgaje matična stabla i prođe proces sertifikacije, potrebno je da prođe još 2 do 3 godine.

U Čačanskom institutu za voćarstvo do sada stvoreno 17 priznatih sorti šljiva, ne računajući novu koju je Komisija priznala nedavno. Priznate sorte iz ove ustanove su: čačanska rana, čačanska najbolja, čačanska lepotica, čačanska rodna, čačanski šećer, valjevka, jelica, valerija, mildora, timočanka, boranka, krina, pozna plava, zlatka, nada, divna i petra. Većinu sorti nastalih u Čačku danas gaje voćari širom Srbije i Evrope.

Izvor: Agroklub

Porastao je broj medveda i vukova u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Yannick Menard)

Izvor: “Politika”

Foto-ilustracija: Unsplash (Brent Jones)

Posmatranje i praćenje krupnih zveri u Parku prirode „Golija”, Parku prirode „Zlatibor”, kao i u Nacionalnom parku „Kopaonik” pokazale je porast brojnosti mrkih medveda i vukova u Srbiji, kao i da je broj prijava štete smanjen, navodi se u saopštenju Zavoda za zaštitu prirode Srbije povodom VI skupa institucija za zaštitu prirode „Partnerstvom ka zaštiti prirode” .

Mrki medved je najkrupniji pripadnik reda zveri kod nas. Nekada je bio široko rasprostranjen na teritoriji Srbije. Do kraja dvadesetog veka bilo je sve manje staništa mrkog medveda u Srbiji, što je praćeno i smanjenjem brojnosti populacija ove krupne zveri.

Ceo tekst pročitajte na linku.

Problem ribokrađe najveći za riblji fond Srbije

Foto: Wikipedia/Karelj
Foto: JP “Vojvodinašume”

Procena biomase i ribolovnog pritiska na riblji fond, na delovima ribarskih područja „Srem“ i „Banat“, kojima gazduje JP „Vojvodinašume“ bila je u fokusu tribine održane u prostorijama Šumske uprave „Pančevo“. U diskusiji svih relevantnih subjekata mogle su se čuti kritike, ali i predlozi kako unaprediti i poboljšati oblast ribarstva.

Problemi ribokrađe, evidencija ulova, zabrana lova kečige, samo su neke od tema koje su se našle na dnevnom redu.

Zakon o održivom korišćenju ribljeg fonda je u proceduri, a ovakvi skupovi su neophodni kako bi sve zainteresovane strane imale priliku da daju svoje predloge o bližem uređenju i rešavanju određenih problema.

Konstatovano je da je ribokrađa najčešći problem sa kojim se ribolovci susreću. Takođe, ne manje zastupljena je i problematika vođenja evidencije rekreativnih ribolovaca, ali i verodostojne evidencije privrednih ribara.

Poštovanje zakona, a samim tim i primena odgovarajućih sankcija jedini je način uređivanja ove oblasti.

Izvor: JP “Vojvodinašume”

Zaštićena šumska područja su “Film Friendly”

Foto-ilustracija: Unsplash (Avel Chuklanov)
Foto: JP “Vojvodinašume”

JP „Vojvodinašume“ dobitnik je sertifikata „Film Friendly“ koji dodeljuje Srpska filmska asocijacija (FilminSerbia) i ovim je preduzeće sertifikovalo sva zaštićena područja kojima upravlja kao lokacije za snimanje koje su dostupne filmskim produkcijama.

Sve fotografije se nalaze u bazi lokacija „FilminSerbia“. Preduzeće je uspostavilo jasne procedure u pogledu zahteva za snimanje, koje obuhvataju dobijanje saglasnosti koju izdaje JP „Vojvodinašume“. Da bi se dobila saglasnost za snimanje, neophodno je zahtev dostaviti elektronskim putem na email: sanela.milosevic@vojvodinasume.rs.

Cenovnik korišćenja zaštićenih područja u svrhu snimanja reklama, spotova, serija, i filmova definisan je Zakonom o naknadama.

Mnoga naša zaštićena područja posebno su zanimljiva, pa je tako na Obedskoj bari sniman film „Intrigo“, u Koviljsko-petrovaradinskom ritu film „Živ čovek“, dok je najviše filmova snimljeno u Deliblatskoj peščari – „Sveti Đorđe ubiva aždahu“, „Belo odelo“, „Mač osvete“ i mnogi drugi.

Šumske lokacije i njihova raznovrsnost jedna su od atraktivnih mogućnosti za snimanje u Srbiji, zbog čega Srpska filmska asocijacija, od početka Film Friendly programa, razvija saradnju sa nacionalnim parkovima, rezervatima prirode i daje preporuke za odgovorno korišćenje ovih lokacija od strane filmskih ekipa.

Izvor: JP “Vojvodinašume”

Izložba “Karavan za klimu” otvorena u Vranju

Foto: Grad Vranje
Foto: Grad Vranje

U maloj sali Galerije Narodnog muzeja gradska većnica Zorica Jović otvorila je izložbu “Karavan za klimu”, u organizaciji Francuskog instituta u Srbiji, Ambasadora održivog razvoja i životne sredine i OŠ “Bora Stanković” iz Tibužda.

“Lokalna samouprava i rukovodstvo grada su uvek tu da podrže sve aktivnosti koje se tiču ne samo Eko škola, nego kompletnog obrazovanja i vaspitanja kako u osnovnim, tako i u srednjim i visokim školama u gradu”, naglasila je Zorica Jović. Ona je izrazila zadovoljstvo što se ekološka svest probudila i što sve veći broj škola učestvuje u realizaciji brojnih projekata za zaštitu životne sredine.

Aleksandra Mladenović, predsednica Ambasadora održivog razvoja i životne sredine, zahvalila se gradu i eko školama što su omogućili da se ovaj karavan zaustavi u Vranju. Projekat “Karavan za klimu – Svi aktivni u borbi protiv klimatskih promena!”  ima za cilj da ukaže na probleme klimatskih promena, podigne svest o postojanju ovog globalnog problema i pokrene na aktivnosti građanstvo, privredu, javne ustanove i donosioce odluka. Projekat promoviše jednostavna i operativna rešenja koja svako od nas na svom nivou može da primeni i da se na svoj način bori protiv klimatskih promena.

Izložba broji po 9 panoa na srpskom i francuskom jeziku, modele obnovljivih izvora energije, kao i pano sa kvizom za proveru znanja iz ove oblasti. Izložba je namenjena  deci i odraslima i biće otvorena do 28. decembra.