Home Blog Page 789

Na Karibima zabrana plastike od 1. januara

Foto-ilustracija: Unsplash (Artem Pochepetsky)
Foto-ilustracija: Unsplash (Brian Yurasits)

U sedam karipskih zemalja 1. januara 2020. godine stupa na snagu zabrana plastike i polistirena za jednokratnu upotrebu kako bi se sprečilo zagađenje okeana plastičnim otpadom koje direktno utiče na morski život i ugrožava morski ekosistem i obalu.

Karibi su jedna od svetskih regija koje su najzagađenije plastičnim otpadom pa je uvođenje ove zabrane prvenstveno namenjeno sprečavanju degradacije morskih i obalskih ekosistema, koja predstavlja zdravstveni rizik i ugrožava sigurnost hrane za oko 40 miliona stanovnika njenih obalskih područja. Sedam karipskih zemalja koje uvode zabranu plastike su Jamajka, Belize, Barbados, Dominikanska Republika, Grenada, Trinidad i Tobago i Bahami, tako da je u njima od 1. januara najstrože zabranjen uvoz i upotreba plastike i polistirena za jednokratnu upotrebu.

U karipskoj regiji se svake godine u proseku upotrebi pet milijardi plastičnih kesa, a opštepoznata činjenica je da je toj vrsti plastičnog otpada za razgradnju potrebno više stotine godina. Razmere problema plastičnog zagađenja karipskih zemalja posebno su došli do izražaja kada su objavljeni podaci o količini plastičnog otpada po glavi stanovnika, prema kojima se čak deset zemalja ove regije nalazi među trideset najvećih zagađivača u svetu. Svaki stanovnik Trinidada i Tobaga, na primer, dnevno proizvede čak 1,5 kilograma plastičnog otpada, što je u svetu najveća zabeležena količina otpada po stanovniku.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gregory Culmer)

No, još veću zabrinutost izaziva procena prema kojoj četvrtina tog otpada završi u moru ili na obalama te zemlje zbog neadekvatnih procesa obrade plastičnog otpada. Prema procenama za celu karipsku regiju, svake godine u moru završi više od 300.000 tona plastičnog otpada, a prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu životne sredine (UNEP), u obalskim područjima Kariba je u razdoblju od 2006. do 2012. godine prikupljeno čak 4 miliona usitnjenog plastičnog otpada.

Očekuje se da će zagađenje plastičnim otpadom na male karipske zemlje tokom nastupajućih godina uticati sve izraženijim intenzitetom, a vlasti na Bahamima procenjuju da će trenutna stopa plastičnog zagađenja u turističkom sektoru uzrokovati gubitke do 10 miliona američkih dolara godišnje.

Izvor: S.F./Ekovjesnik    

U susret novim tehnologijama i investicijama

Photo: Aleksandar Ciric
Foto: JKP “Regionalna deponija Pirot”

Tokom upravo prohujalog leta, ekipa Energetskog portala posetila je grad Pirot, administrativni centar okruga koji je po njemu i dobio ime. Pirotski okrug, kome pripadaju i opštine Babušnica, Bela Palanka i Dimitrovgrad, mahom budi asocijacije na ovčiji kačkavalj, kiselo mleko i čuveni ćilim. Ipak, nas je posao doveo pred kapiju javnog komunalnog preduzeća koje brine o najsavremenijoj regionalnoj sanitarnoj deponiji u našoj zemlji. Ona je izgrađena shodno svim standardima koje propisuju naš zakon i uredbe o upravljanju neopasnim otpadom, kao i direktiva Evropske unije za odlaganje neopasnog otpada.

Deponijom upravlja Javno komunalno preduzeće „Regionalna deponija Pirot”. Direktor ovog preduzeća Nebojša Ivanov rekao nam je da je lokacija na kojoj se nalazi deponija stara i idealna zato što, prema mišljenju stručnjaka, nema negativnih uticaja na životnu okolinu, a relativno je blizu grada. „Vazdušnom linijom smo udaljeni oko 5,5 km od centra grada, a imamo i adekvatnu udaljenost za obavljanje ove delatnosti od ostalih opština u Pirotskom regionu za koje smo zaduženi. Osim toga, bitno je istaći da su imovinsko-pravni odnosi rešeni budući da je grad Pirot vlasnik zemljišta na kom se nalazi deponija i to bez ikakvog tereta”, kaže direktor Ivanov pružajući nam ukratko i podatke o izgradnji deponije. „Infrastrukturne objekte, kao što su sistem za prečišćavanje procesnih voda, administrativna zgrada i vaga sa pratećim elementima, kao i prvu ćeliju deponije gradili smo u rasponu od 2008. do 2010. godine, a prvog dana u 2013. godini primili smo prvu količinu otpada. Prva faza izgradnje koštala je 5,31 miliona evra. Evropska unija obezbedila je 3,81 miliona evra za radove i tehničku podršku, a tadašnji Eko-fond Srbije učestvovao sa milion evra, dok je 0,5 miliona evra stiglo iz budžetskih sredstava lokalne samouprave grada Pirota.”

U fokusu:

Deponija se prostire na površini od 19 hektara, a u drugoj fazi bi trebalo izgraditi drugu ćeliju uz planiranu sanaciju prve ćelije. U trećoj i četvrtoj fazi biće izgrađena treća ćelija. Kapacitet jedne ćelije je oko 30.000 tona godišnje, što bi, prema rečima direktora Ivanova, trebalo da bude dovoljno za odlaganje otpada tokom 10 do 12 godina. Postojeća deponija bi trebalo da u budućnosti, odnosno u narednih 30 do 40 godina, pokrije potrebe za odlaganjem otpada u ovom okrugu.

U poslednjih godinu i po dana dosta su ulagali u sistem za monitoring eventualnog negativnog uticaja regionalne deponije na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Ivanov s ponosom ističe da su prošle godine uradili izometrijsku mrežu. „Ovo je jedinstven slučaj u našoj zemlji da se onlajn prati kvalitet podzemnih voda u svakom trenutku. Za sada nema negativnih uticaja na kvalitet podzemnih voda, a svaka tri meseca referentne kuće rade nezavisnu analizu na osnovu koje se priprema izveštaj koji smo mi obavezni da kvartalno šaljemo Agenciji za zaštitu životne sredine. Naravno, svrha onlajn praćenja kvaliteta podzemnih voda sastoji se u tome da možemo brzo da reagujemo u slučaju da dođe do bilo kakve promene, kako što je curenje, a znatno pre nego što nastane negativni uticaj na okruženje.”

Da bi uradili bilans procesnih voda, rekonstruisali su sistem za prečišćavanje procesnih voda koji se automatski prati. Dobili su i dobre izveštaje akreditovanih, referentnih laboratorija o kvalitetu zemljišta, vode i vazduha.

Uz finansijsku pomoć slovačke vlade montirali su najsavremeniju meteorološku stanicu koja u svakoj sekundi meri količinu padavina, isparenja i druge parametre, a u sledećem koraku ovom opremom meriće se i nivo zagađenja. Građani Pirota imaće informaciju u realnom vremenu o tome kakav je kvalitet vazduha i kolika je koncentracija čestica PM 2,5 i PM 10.

Podstrek za odvajanje otpada u domaćinstvima

Ivanov kaže da Vladan Vasić, gradonačelnik Pirota, više puta isticao da bi trebalo da budu zadovoljni jer, u odnosu na sve druge gradove u Srbiji, jedino Pirot ima regionalnu sanitarnu deponiju. Ipak, on smatra da, iako su rezultati dobri, i dalje su daleko od standarda koji Evropska direktiva nalaže kad je reč o upravljanju otpadom.

„Sada 100 odsto neopasnog komunalnog otpada odlažemo na ćeliju deponije. Direktiva nalaže smanjenje količina otpada koji se odlaže, a povećanje selekcije i reciklaže u rasponu od 20 do 50 odsto. Tokom prethodne dve godine preduzimali smo korake u toj oblasti i one su urodile plodom. Mi ćemo biti jedan od četiri okruga u Srbiji (osim nas, tu su i Pančevo, Užice i Sremska Mitrovica) koji će dobiti primarnu separaciju i selekciju komunalnog otpada. To znači da će svako domaćinstvo dobiti dve kante, a biće uvedena i posebna linija prevoza, za mokri i suvi otpad.”

Foto: JKP “Regionalna deponija Pirot”

Vrednost projekta primarne separacije za Pirotski okrug iznosi 1,436 miliona evra, a sredstva su obezbedili Evropska unija kroz IPA fond, Švedska vlada i Ministarstvo zaštite životne sredine. Prema rečima direktora, sada se čeka da se raspiše javna nabavka. „Grad Pirot i okolne opštine su spremne. Iako trenutno nemamo nijedan kontejner za primarnu separaciju, nadam se da će do kraja godine krenuti realizacija ovog projekta. Planiramo takođe kampanju za edukaciju i motivaciju stanovništva, ali prvo moramo da stvorimo uslove za primarnu separaciju.” On ističe da je važno stimulisati građane da što više otpada odvajaju. Imaju i jasnu ideju o tome kako da to sprovedu. Ako svaka kanta bude čipovana, sa podacima korisnika, uz uslov da se prilikom istovara beleži količina otpada, tada će znati koliko i u kojoj ulici i zgradi se prikuplja najviše otpada u kontejnerima za primarnu selekciju. To nije velika investicija, kaže Ivanov. U narednoj fazi bi se moglo uvesti, kada već budu imali čipovane kante i čitač na smećaru, i umanjenje računa za ona domaćinstva koja prikupe najviše otpada. Time bi bilo uvedeno plaćanje dažbina prema količini priloženog otpada.

Priredila: Tamara Zjačić

Ceo tekst pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019. 

Scan4Chem – aplikacija za otkrivanje opasnih hemikalija u predmetima za svakodnevnu upotrebu

Foto: ALHem
Foto: ALHem

Aplikacija Scan4Chem daje mogućnost korisnicima da, skeniranjem barkoda proizvoda, pošalju upit snabdevaču i saznaju da li taj proizvod sadrži neke od tzv. „supstanci koje izazivaju zabrinutost“, a koje su navedene na listi Evropske agencije za hemikalije. Proizvođači su, po Zakonu o hemikalijama, dužni da potrošačima daju informaciju o tome ima li ovih supstanci u njihovim proizvodima samo ukoliko tih supstanci ima više od 0,1 odsto. Međutim, ovaj Zakon ih, takođe obavezuje da, ukoliko im potrošač zatraži informaciju o sastavu proizvoda, oni na taj upit odgovore.

Tokom decembra, aplikacija Scan4Chem je lansirana u 13 zemalja Evrope, na nacionalnim jezicima, a Srbija je jedina zemlja izvan Evropske unije koja ima aplikciju dostupnu na svom jeziku.

U budućnosti, kako se bude punila baza sa podacima od proizvođača, korisnici će moći da odmah, po skeniranju proizvoda, saznaju da li on sadrži ove supstance ili ne. Iz tog razloga je važno da što veći broj korisnika pošalje upite za različite proizvode i da traži od kompanija da na njihove upite odgovore.

Foto: ALHem

„Najpoznatije supstance koje izazivaju zabrinutost a koje se mogu naći u proizvodima su: ftalati, usporivači gorenja, bisfenol A i perfluorovane supstance. Ftalata najčešće ima u proizvodima od plastike i oni mogu da štetno utiču na reproduktivno zdravlje. Usporivači gorenja nalaze se u sunđerastim delovima nameštaja, tepisima, sedištima u automobilima, prenose se vazduhom i preko kože, utiču na rad endokrinog sistema. Bisfenol A, globalno najkomercijalnija hemikalija, nalazi se u plastičnim bocama za vodu, dokazano štetno utiče na rad endokrinog sistema. Perfluorovane supstance najčešće nalazimo u kuhinji, na posuđu od teflona koji je oštećen, jer se tada na tim posudama oslobađa ova supstanca“, objasnila je Jasminka Ranđelović, programska koordinatorka Alternative za bezbednije hemikalije (ALHem).

Lansiranje aplikacije je deo evropskog projekta koji realizuje „LIFE AskREACH“ konzorcijum 20 organizacija koje predvodi državna Agencija za životnu sredinu Nemačke (UBA) a u kom aktivno učestvuje i domaći ALHem, lokalna organizacija koja okuplja hemičare i druge stručnjake koji imaju iskustvu u rukovanju opasnim hemikalijama.

Vaše pravo da pitate o sadržaju SVHC u proizvodima odnosi se na proizvode kao što su: tekstil,odeća, obuća, elektronska oprema, sportska oprema, igračke, nameštaj, podne obloge, iambalaža za hranu. Ne odnosi se na hranu, kozmetiku, kućnu hemiju, boje i lakove.

Aplikacija je dostupna na Google Play Store, kao i na App Store.

Šta su supstance koje izazivaju zabrinutost?

Za svakog potrošača, bezbednost proizvoda je veoma značajan faktor prilikom odlučivanja za kupovinu.  Na bezbednost proizvoda namenjenih za opštu upotrebu utiče i prisustvo supstanci koje izazivaju zabrinutost (eng. substances of very high concern – SVHC).

Foto: ALHem

Ovakve supstance se mogu naći u različitim proizvodima koji su u svakodnevnoj upotrebi.

To su supstance koje mogu da izazovu rak, mutaciju gena, da smanje plodnost i utiču na razvoj ploda (karcinogene, mutagene ili toksične po reprodukciju), kao i supstance koje su perzistentne (dugotrajne, sporo s razgrađuju u životnoj sredini), bioakumulativne (nakupljaju se u živim organizmima). U ovu grupu spadaju i supstance koje ometaju rad endokrinog sistema (tzv. endokrini disruptori).

Mogućnosti za ispoljavanje štetnih efekata SVHC variraju u zavisnosti od potencijala supstance da ih izazove, koncentracije kojoj smo bili izloženi i trajanja izloženosti, kao i od životnog doba u kome je došlo do izlaganja.Stoga, povećana incidenca pojave raka, malformacija ploda, kao i razvojnih poremećaja kod dece, steriliteta kod žena i muškaraca, dijabetesa, su samo neke od bolesti koje se mogu u značajnoj meri povezati sa izlaganjem SVHC.

Lista SVHC je dostupna na sajtu Evropske agencije za hemikalije i Ministarstva zaštite životne sredine.

Izvor: ALHem

Klimatska prokrastinacija

Photo: Vladan Milanovic
Foto: Iz privatne arhive Vladimira Đurđevića

Iako je još početkom druge polovine prošlog veka bilo jasno da se mogu očekivati značajne promene u klimatskom sistemu, kao i da će ove promene imati nepovoljan uticaj na društvo i živi svet, izgleda da ova predviđanja o mogućim problemima u budućnosti, i to dalekoj budućnosti u tom trenutku, nisu bila dovoljna da pokrenu šire interesovanje kakvo danas postoji. Možda zvuči pomalo neverovatno, ali pored činjenice da su naučnici koji su u to vreme upozoravali na promene kojima danas svedočimo, neformalno i predvideli kada će ove promene privući pažnju šireg auditorijuma, i interesovanje koje bi se protezalo van relativno male istraživačke komune tog vremena.

Naime, pre pedeset godina signal promena nije bio dovoljno veliki da bi bez detaljnih analiza mogao biti razaznan od varijacija koje su bile deo prirodnih procesa. U tom trenutku, procene su ukazivale da će signal klimatskih promena izaći iz opsega prirodne varijabilnosti krajem devedesetih godina i početkom dvehiljaditih, kao i da će tada učestalosti i intenziteti pojedinih anomalija biti dovoljno veliki da bi one nedvosmisleno ukazivale na to da smo ušli u novo doba kada govorimo o klimi naše planete. To se zaista i desilo na prelasku između dva veka, vrednost srednje temperature naše planete izašla je iz opsega prirodnog kolebanja, dok su ekstremni vremenski i klimatski događaji sve češće počeli da budu opisivani rečima da se ovako nešto ne pamti. Danas je srednja globalna temperatura planete veća za 1 °C u odnosu na vrednost iz perioda pre Industrijske revolucije, i potpuno izlazi iz raspona varijabilnosti njene vrednosti tokom poslednjih 10.000 godina, perioda koji je u nauci poznat kao Holocenska epoha, tokom kojeg je nastala savremena civilizacija.

Pored činjenice da podaci jednoznačno pokazuju da je klima naše planete danas promenjena u mnogim aspektima, vrlo je važno i da znamo šta je uzrok ovih promena. Eksplozivni razvoj društva od početka Industrijske revolucije do danas, kao i nivo komfora koje savremeno društvo uživa, umnogome su u korelaciji sa potrošnjom velike količine energije koja nam je postala relativno lako dostupna korišćenjem fosilnih goriva. Ugalj, nafta i gas su glavna energetska potpora širokog spektara aktivnosti, od jednostavnih dnevnih potreba svakog od nas, pa sve do vrlo složenih i energetski intenzivnih industrijskih procesa. Međutim, masovno korišćenje fosilnih goriva za sobom povlači i jednu nepovoljnu konsekvencu, a to je emisija gasova staklene bašte, na prvom mestu ugljen-dioksida. Od početka Industrijske revolucije, koncentracija ovog gasa u atmosferi je porasla za 45 odsto, čineći da danas naša planeta apsorbuje više energije nego što je emituje u kosmos. Jednostavno, njihova nekontrolisana emisija dovela je planetu u energetsku neravnotežu što je prouzrokovalo njeno zagrevanje.

Foto: Nenad Stojanović

Postepeno zagrevanje planete uslovilo je i niz drugih promena. Topljenje polova, Grenlanda i glečera širom sveta, porast nivoa globalnog okeana, povećana učestalost i intenzitet toplotnih talasa, promene u cirkulaciji vazdušnih masa zbog kojih su situacije sa naglim prodorima i kvazi-stacionarnim sistemima postali češći, spadaju u neke od tih promena. Zatim, s obzirom na to da topliji vazduh u sebi može sadržati više vodene pare, i to 7 odsto više za jedan stepen porasta temperature, danas u atmosferi koja je bogatija vodenom parom, u situaciji kad dođe do formiranja oblaka iz njih možemo očekivati obilnije padavine, tako da je u skoro svim delovima sveta zabeleženo intenziviranje padavina, i to posebno onih koje se nalaze u ekstremnom delu raspodele, što je dovelo da povećanog rizika od poplava.

Kako su intenzivne padavine najčešće prateći element olujnih oblaka, situacije sa olujnim vremenom su takođe postale češće a „snaga” olujnih nepogoda razornija. Sa druge strane zbog visokih temperatura koje omogućavaju brže isparavanje vode iz tla, i suše su postale češće i intenzivnije, posebno u oblastima koje su već bile aridne i semiaridne. Česte suše, praćene visokim temperaturama i toplotnim talasima, omogućavaju i da u situacijama kada dođe do pojave šumskih požara, novonastali uslovi pogoduju bržem širenju i zahvatanju većih površina. Stoga ne čudi da smo poslednjih godina širom sveta imali primere šumskih požara koji su se prostirali na neuobičajeno velikim površinama čak i u oblastima kao što su Skandinavija i Sibir.

Sve ovo imalo je uticaja i na živi svet, tako da je zabeležen niz promena u živom svetu, a tokom ove godine objavljeni su i prvi rezultati sveobuhvatne analize koja ukazuje da se verovatno nalazimo na pragu sledećeg velikog izumiranja. Ono što posebno brine osim da ove promene iz godine u godinu postaju sve očiglednije, jeste njihov tempo koji postaje sve brži, što zbog sve većih emisija gasova staklene bašte, koje izuzev u slučaju par izuzetaka i dalje rastu iz godine u godinu, što zbog postojanja pozitivnih povratnih sprega u klimatskom sistemu koje ovaj proces takođe ubrzavaju. Ukoliko ceo proces nastavi u ovom pravcu i ovom tempom, neke od povratnih sprega u budućnosti mogu u relativnom kratkom roku dovesti do dramatičnih promena. Naglo oslobađanje metana iz permafrosta severnih geografskih širina donelo bi dodatni impuls globalnom zagrevanju, dok bi ubrzano topljenje zapadne Antarktičke ledene ploče ili Grenlanda dovelo do porasta globalnog okeana od dodatnih nekoliko metara u odnosu na procene koje se trenutno smatraju najverovatnijim.

Osim činjenice da su nam danas jasne razmere klimatskih promena, kao i uzroci zbog kojih je do njih došlo, još je važnije da smo u mogućnosti da procenimo kako će izgledati budućnost i to u zavisnosti od naših akcija. Ukoliko fosilna goriva ostanu primarni izvor energije, a emisije nastave da rastu iz godine u godinu, planeta će se do kraja ovog veka zagrejati za dodatnih 4 do 5 °C. U tom slučaju slobodno možemo govoriti o planeti koja je ne prepoznat ljiva u mnogim njenim elementima. Ono što predstavlja najveću opasnost za društvo jeste da učestali gubici koji bi prvenstveno bili uslovljeni ekstremnim vremenskim i klimatskim uslovima, kao i moguće migracije, prvenstveno usled porasta nivoa globalnog okeana, mogu dovesti do privremene stagnacije globalnog društva. Naime, moguće je da godišnje štete od klimatskih promena budu veće od uobičajenog rasta koje društvo očekuje, tako da bi u tom smislu, umesto da razvoj društva ide u pravcu poboljšanja kvaliteta života, svi resursi bili bi usmereni na konstantno pokrivanje šteta i rekonstrukciju izgubljenog.

Upravo da bi se izbegao ovako nepovoljan scenario, 2015. godine sve zemlje sveta su se saglasile, kroz Pariski sporazum, da ovaj problem mora da ostane u prihvatljivim granicama, i da se je neophodno da se porast temperature ograniči na 2 °C. Većina istraživanja i analiza ukazuju da je ova granica donekle prihvatljiva, a da za dodatni porast temperature od jednog stepena u odnosu na trenutnu promenu, društvo i dalje ima šansu da se na promene prilagodi, i da se pri tome ne dovede u pitanje njegov dalji razvoj. Da bi ovo bilo ispunjeno, fosilna goriva treba da budu napuštena tokom prvih decenija druge polovine ovog veka, a da nosilac energetskih potreba čovečanstva bude energija koja dolazi iz obnovljivih izvora kao što su Sunce, vetar i voda.

Foto: Kristina Sabo

Širom sveta ova transformacija je uveliko pokrenuta. Podaci pokazuju da iz godine u godinu, brzina kojom se u rad puštaju nova energetska postrojenja koja koriste obnovljive izvore, posebno ona koja energiju proizvode iz Sunca i vetra, prevazilazi procene o njihovom razvoju objavljene samo pre nekoliko godina. Jednostavno ova revolucija se dešava brže nego što je očekivano. Uvođenjem električnih vozila, automobilska industrija kao da prolazi kroz period renesanse, koja je takođe potpomognuta neočekivanim padom cena baterija. Ovo zaista jesu vesti koje ohrabruju, ali da bi Pariski sporazum bio ispunjen, sve ovo mora biti nekoliko puta brže od trenutnih trendova. Ova činjenica prepoznata je od mnogih zemalja, posebno članica Evropske unije, tako da rokovi za dekarbonizaciju postaju sve ambiciozniji, mada doprinos tome sigurno imaju i sve glasniji zahtevi javnosti za neophodnim promenama, među kojima su tokom poslednjih meseci posebno jasni i glasni zahtevi tinejdžera. Napuštanje fosilnih goriva je nezaobilazni zadatak kada govorimo o ispunjenju Pariskog sporazuma, ali i prilagođavanje na klimatske promene ne sme ostati po strani. Prilagođavanje je već danas potrebno u mnogim oblastima u odnosu na trenutne promene, međutim, čak i ukoliko sporazum bude uspešan, planeta će u narednih nekoliko decenija proći kroz period zagrevanja od još jednog stepena, tako da će prilagođavanje, kako vreme prolazi, samo dobijati na važnosti. U tom smislu, ovo moraju da prepoznaju svi relevantni sektori koji svoje planove razvoja jednostavno moraju prilagoditi činjenici da će klima u budućnosti sigurno biti drugačija.

Pored širokog interesovanja, ono što izostaje u ovom trenutku jeste široka akcija, koja je neophodna ukoliko želimo da ne ugrozimo sopstvenu budućnost, kao i budućnost generacija koje dolaze. Moramo biti svesni da izgovor za izostanak akcije više ne postoji, jer kada su klimatske promene u pitanju, sve karte su odavno otvorene.

Vladimir Đurđević

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019.

Čekajući dobar vetar

Photo: Timon Tamas
Foto: Timon Tamaš

Centar za energetsku efikasnost i održivi razvoj – CEEFOR, kao preduzeće posvećeno razvoju projekata, uvođenju mera energetske efikasnosti i primeni obnovlјivih izvora energije u regionu Balkana, postao je partner Elektroprivrede Srbije (EPS) u izgradnji Vetroparka „Kostolac”.

U ravnici Stig u istočnoj Srbiji nalaze se termoelektrane i rudnici uglja, a fosilna goriva u toj geografskoj oblasti dobijaju „čistu” alternativu u vidu stubova vetroagregata.

U Kostolcu je u toku projekat za izgradnju vetroparka snage 66 MW. Ideja je da postrojenje električnom energijom snabdeva oko 30.000 domaćinstava.

Nemačka razvojna banka KfW je obezbedila kredit od 80 miliona evra. Glavni investitor Elektroprivreda Srbije ulaže 15 miliona evra iz svojih sredstava.

Projekat je podeljen na dva tendera. Prvi se odnosi na vetroagregate, temelje i električne radove. Drugi tender se tiče građevinskih radova, odnosno internih saobraćajnica, priključaka na državne puteve i njihovo projektovanje i izgradnju.

Vetropark „Kostolac” čini 20 stubova vetroagregata raspoređenih u 4 celine: Drmno, Petka, Ćirikovac i Klenovnik.

Planom je obuhvaćena i izgradnja trafostanice 35/110 kV i upravne zgrade. Trafostanica se sastoji iz dva dela, od kojih je jedan za elektranu, a drugi za priključenje elektrane.

Vetar nije jedini obnovljivi izvor u planu Elektroprivrede Srbije – planirano je da se solarna elektrana „Petka” snage 9,9 MW izgradi u Petki.

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture je dalo građevinsku dozvolu za izgradnju vetroparka u februaru 2019. godine.

Vetropark „Kostolac” priključuje se na prenosni sistem električne energije u vlasništvu „Elektromreže Srbije”.

Ugovor o projektovanju vetroparka sklopili su investitor Elektroprivreda Srbije u oktobru 2017. godine u saradnji sa liderom konzorcijuma CEEFOR-om, Mašinoprojektom Kopring, Građevinskim fakultetom Univerziteta u Beogradu, ETF-om u Beogradu, IMP-Automatikom, Geomehanikom, KFG-om i NDC-om.

Vetropark „Kostolac” spada u projekte od državnog značaja. Primarni cilj je, svakako, smanjenje zagađenja životne sredine, jer će se znatno redukovati upotreba uglja i više će se koristiti čista energija vetra.

Rad na ovom projektu doprineće i angažovanju lokalnih preduzeća što će dovesti do porasta stepena zaposlenosti i razvoja ekonomije grada i okoline.

Priredila: Jelena Cvetić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019.

Afrika dobija 200 miliona stabala drveća 2020. godine

Foto-ilustracija: Unsplash (Damian Patkowski)
Foto-ilustracija: Unsplash (Redcharlie)

Globalno se poseče oko 15 milijardi stabala drveća godišnje u svetu. Deforestacija svake godine nadmašuje godišnje proseke širom sveta, ali i u Africi, i to za 0,8 odsto.

Ljudi u ruralnim delovima Afrike i dalje zavise od drveta, kao materijala kojim potkrepljuju brojne potrebe, naročito za kuvanje hrane ili zagrevanje.

Idejni tvorci projekta My Roots in Africa (Moji koreni u Africi) planiraju da tokom naredne godine zasade više od 200 miliona drveća širom kontinenta, na taj način pružajući doprinos u borbi protiv krčenja šuma.

Svako je slobodan da da svoj doprinos i tako pomogne ne samo Africi, već i celoj planeti, što će biti posebno važno za ljude afričkog porekla koji će nakon donacije moći da kažu da su “pustili korenje” tamo.

Svakom posađenom, odnosno doniranom, drvetu moguće je dati lično ime, ali i ostaviti ga u nasledstvo.

Pretplatnici će biti u mogućnosti da znaju tačnu lokaciju stabla koje su dodelili, ali i da ga prate i preko Gugl mapa, odnosno na satelitskim snimcima.

Ova inicijativa ozelenjavanja zvanično će biti pokrenuta u februaru naredne godine, a ima za cilj i davanje podrške Zelenom zidu Afrike, kao promovisanju Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija.

Jelena Cvetić

Peticija za sprečavanje zagađenja reke Zrmanje i Novigradskog mora

Foto: Wikipedia/Ex13
Foto: Wikipedia/Silverije

Nakon što je prošle nedelje u reku Zrmanja i Novigradsko more ponovo dospeo mazut, za koji se pretpostavlja da potiče iz nekadašnje fabrike gline u Obrovcu, u nedelju 29. decembra pokrenuta je peticija kojom se od Ministarstva zaštite okoline i energetike traži hitno pronalaženje trajnih rešenja za sprečavanje daljih zagađenja kanjona Zrmanje.

Kako se navodi u peticiji, koju je pokrenula Dubravka Vitali Čepo, pojava mazuta u reci Zrmanji posledica je nestručne sanacije na prostoru bivše fabrike gline tokom koje su velike količine mazuta ispuštene u zemljite, odakle poslednjih dvadesetak godina učestalo izviru za vreme obilnih padavina. Nestručno su sanirani i bazeni s lužinom koji u slučaju popuštanja prete uništenju kanjona reke Zrmanje, tako da se peticijom naglašava potreba hitnog rešavanja ovog problema.

Peticija je upućena Ministarstvu zaštite okoline i energetike i ministru Tomislavu Ćoriću, od kojeg se traži ozbiljno pristupanje problemu učestale pojave mazuta u reci Zrmanji i sprečavanje daljeg zagađenja kanjona i Novigradskog mora. Konkretno, peticijom se traži utvrđivanje tačnog mesta izviranja mazuta, hitno pronalaženje rešenja i preduzimanje svih potrebnih koraka kako bi se postojeći problem trajno rešio u što kraćem vremenskom roku.

Takođe, traži se utvrđivanje propusta u sanaciji bazena s lužinom i sprečavanje izglednog prodiranja lužine u Zrmanju provođenjem dodatnih mjera zaštite. Peticijom se, takođe, Ministarstvo zaštite okoline i energetike podseća da je kanjon Zrmanje od Obrovca do ušća u Novigradsko more zaštićen kao predeo od posebnog značaja u dužini od oko 10 km i širinom do ruba kanjonskih strana, dok gornji tok reke pripada Parku prirode Velebit. Takođe, ceo tok reke zaštićen je kao područje ekološke mreže Natura 2000 HR2000641 Zrmanja, a samo ušće je deo područja Novigradsko i Karinsko more.

Peticiju je tokom prvog dana potpisalo preko 1.600 građana, a dostupna je na linku.

Izvor: Ekovjesnik

Počinje renoviranje Infektivne klinike

Foto-ilustracija: Unsplash (Milivoj Kuhar)
Foto-ilustracija: Unsplash (Charles)

Direktor Klinike za tropske i infektivne bolesti Goran Stevanović rekao je za RTS da očekuje da će tokom ove nedelje, odnosno neposredno nakon novogodišnjih praznika početi sanacija tri zgrade stacionara ove ustanove.

Počinje rekonstrukcija i izgradnja Klinike za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije. Projekat će imati dve faze. Za rekonstrukciju postojećih objekata biće izdvojeno 5 miliona evra, a za izgradnju novog objekta oko 15 miliona evra. Gostujući u Dnevniku RTS-a, direktor Klinike za infektivne i tropske bolesti Goran Stevanović je rekao da očekuje da će tokom ove nedelje, odnosno neposredno nakon novogodišnjih praznika početi sanacija tri zgrade stacionara.

Prema njegovim rečima, one su iz 1926. godine i u najozbiljnijem građevinskom stanju i tu su predviđeni značajni radovi na sanaciji.

Govoreći o dinamici radova, ukazuje da će se prvo obezbediti pristojni uslovi za naredni vremenski period za rad.

Kada počnu radovi, u narednih 14 meseci je predviđeno da se završi sanacija tri zgrade stacionara, rekao je Stevanović.

Zgrada prijemno-trijažnog bloka će nastaviti da funkcioniše u dosadašnjim uslovima jer je ona u naboljm građevinskom stanju, a paraleno sa tim se rade projektna dokumentacija za dobijanje građevinske dozvole i detaljan projekat za izgradnju potpuno nove zgrade.

“Očekujemo da se taj deo pripremnih radnji završi u narednih godinu dana. Kada se završi sanacija tri objekta stacionara – možemo očekivati početak radova na novoj klinici”, istakao je Stevanović.

Zahvaljujući velikoj pomoći Uprave Kliničkog centra, angažovanju svih zaposlenih Klinike za infektivne bolesti, ali i pomoći Ministarstva i saradnji ostalih zdravstvenih ustanova na teritoriji grada, pacijenti, kako kaže, neće trpeti.

“Reorganizovali smo službu tako da se značajno ne smanji kapacitet infektivne klinike za zarazne bolesnike, kapacitet intenzivne nege kao prijemno-trijažnog blioka se neće remetiti za vreme radova, osim onog problema vezan za gradilišta – buke i prisustvo građevinskih mašina – ništa drugo se neće odraziti na kvalitet nege bolesnika”, ukazao je Stevanović.

Govoreći o kadrovima, Stevanović kaže da je primljeno 11 novih lekara.

“Još uvek ima potrebe za prijem novih kadrova, deo dijagnostike je obnovljen, kao i kapaciteti intenzivne nege u mašinama za veštačku ventilaciju. U planu je nabavka nove opreme. Nešto od nove opreme stiže u prvim nedeljama 2020. godine”, zaključio je Stevanović.

Izvor: RTS

Nove odluke za očuvanje životne sredine u Somboru

Foto-ilustracija: Unsplash (Jasmin Sessler)
Foto: Wikipedia/Gmihail

Na 189. sednici Gradskog veća grada Sombora kojom je predsedavala gradonačelnica Sombora Dušanka Golubović, članovi Gradskog veća razmotrili su 11. tačaka dnevnog reda.

Između ostalog usvojen je Predlog godišnjeg plana rada komunalne policije grada Sombora za 2020. godinu, predlog Odluke o uslovima korišćenja kesa za isporuku robe na mestu prodaje roba i usluga sa predlogom programa mera prevencije stvaranja otpada od plastičnih kesa, sa planom za njegovo sprovođenje. Uputstvo o radu trezora grada Sombora za 2020. godinu, predlog Pravilnika u skladu sa zakonom o budžetskom sistemu i Odlukom o Budžetu grada Sombora za 2020. godinu.

Od finansijskih pitanja, između ostalih, usvojeni su finansijski planovi mesnih zajednica za 2020. godinu usklađeni sa Odlukom o Budžetu grada Sombora za 2020; usklađeni finansijski planovi iz oblasti obrazovanja sa Odlukom o Budžetu grada Sombora za 2020; kao i finansijski planovi odeljenja za poljoprivredu i zaštitu životne sredine za 2020. godinu po programima zaštite životne sredine i finansiranja radova na zaštiti, uređenju i korišćenju poljoprivrednog zemljišta.

Osnovni razlog za donošenje Odluke o uslovima korišćenja kesa za isporuku robe na mestu prodaje roba i usluga i Programa mera prevencije stvaranja otpada od plastičnih kesa, sa planom za njegovo sprovođenje, nalazi se u potrebi da se poštujući, odnosno sprovodeći, odredbe Preporuke o utvrđivanju mera za otklanjanje štete koja se nanosi ekosistemu, usled neodrživog korišćenja i bacanja proizvoda izrađenih od plastike, sačuvaju prirodni resursi i dobra i spreči degradacija, zagađivanje, odnosno uništavanje životne sredine. Prema ovoj Odluci, trgovci u maloprodajnim objektima su u obavezi da preduzimaju mere na prevenciji stvaranja otpada od plastičnih kesa u maloprodajnim objektima i uslužnim i drugim delatnostima, predviđanjem alternativnih rešenja za plastične kese kao što su papirne ili platnene torbe.

Ova odluka primenjivaće se od 1. januara 2021. godine.

Izvor: Grad Sombor

Mikroplastika osvaja velike gradove

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Chng)
Foto-ilustracija: Unsplash (Tom Parsons)

Čitava planeta je zagađena mikroplastikom. Naučnici su čestice plastike našli i na vrhovima planina, u zabačenim predelima, dubinama okeana, u hrani, na Arktiku.

Zagađenost plastikom već dugo predstavlja očigledan i nerešiv problem na globalnom nivou, a sve više se govori o mikroplastici koja s neba pada na nas. Ova pojava naročito se vezuje za velike gradove i prestonice, a trenutni rekord kad je reč o nivou zagađenosti mikroplastikom koja pada na stanovništvo drži London.

Za sada su ovim istraživanjem, pored britanske prestonice, obuhvaćena još samo tri grada, i to Donguan u Kini, Pariz i Hamburg. I pored toga, smatra se da je u najvećem broju gradova visok nivo zagađenja vazduha mikroplastikom.

U svakom gradu ove čestice osvajaju vazduh, jer se nalaze svugde: u odeći, ambalaži, hrani, a nedavno je pronađena i u pijaćoj vodi.

Prema jednom ranije sprovedenom istraživanju, ljudi godišnje pojedu minimum 50.000 ovih čestica.

Ipak, količina mikroplastike koja je otkrivena u londonskom vazduhu premašila je očekivanja. Prema procenama, godišnje se proizvede oko 335 miliona tona nove plastike, od čega veliki deo završi u prirodi. Ipak, mnogi naučnici dele mišljenje da vetar nema uticaj na prenošenje plastike, odnosno da je izvor zagađenja sam grad.

Foto-ilustracija: Unsplash (Benjamin Davies)

Zbujuju velike varijacije u količini mikroplastike koja je pronađena u gradovima u kojima je ovo merenje sprovedeno, te je tako pronađena količina mikroplastike u londonskom vazduhu za 7 puta veća nego u Parizu, 3 puta veća nego u Hamburgu, a čak 20 puta veća nego u kineskom gradu Donguanu.

Najveću brigu stvara upravo nedostatak znanja o tome na koji način sve ovo utiče na zdravlje ljudi. Pronađene čestice su dovoljno velike da se mogu udahnuti, a neke od njih mogu ući i u pluća i krvotok, te predstavljaju još veću opasnost za zdravlje.

Pritom, plastika u sebi može sadržati toksične hemikalije, kao i štetne mikrobe, što predstavlja potrebu za dodatnim merama opreza, kao i za što skorijom procenom rizika.

Jelena Cvetić

 

 

 

 

Japanci smanjuju emisije štetnih gasova pomoću nuklearne energije – opasno, ali opravdano?

Foto: Wikipedia/Nekosuki600
Foto: Wikipedia/Nekosuki600

Usled nuklearne katastrofe koja se odigrala u Fukušimi 2011. godine zbog snažnog zemljotresa i cunamija, elektrana Onagava, najbliža epicentru, je nekoliko godina bila zatvorena. Ipak, ona je u novembru dobila zeleno svetlo da zemlju opet snabdeva neophodnom energijom.

Kada je u pitanju ova odluka, mišljenja stanovništva u neposrednoj blizini nuklearke su oprečna. Šoiči Čubači koji je tokom pomenute nesreće izgubio dom smatra da je u redu da se proizvodnja energije odatle nastavi ali uz prateće mere smanjenja rizika. “Grad koristi prednosti nuklearne elektrane. Ne mogu da kažem da se protivim”, objasnio je medijima.

Pre “ponovnog rođenja”, stručnjaci će u Onagavi u toku naredne godine implementirati određene mere bezbednosti, uključujući i morski zid na obali Tihog okeana, dugim 800 m i visokim 29 m. On će biti podignut u aprilu.

Emisije ugljen-dioksida u Japanu su od marta prošle do marta ove godine opale za 3,6 odsto. Padom sa 1,291 milijarde tona ekvivalenta ugljen-dioksida (CO2e) na 1,244 milijarde tona dostigle su istorijski minimum zahvaljujući obnovljivim izvorima energije, kao i postepenom povratku nuklearne energije.

Japanska vlada je ovaj vid energije uključila i u svoju dugoročnu energetsku politiku koja predviđa da do 2030. godine nuklearke obezbede između 20 do 22 odsto energije u energetskom miksu. U istom roku, udeo obnovljivih izvora bi trebalo da skoči na 44 odsto. Uporedo bi tekao proces zatvaranja elektrana na ugalj koji su 2017. godine zadovoljile 30,4 odsto energetskih potreba ostrva.

Jelena Kozbašić

Otvaranje fabrike “Aptiv” – važna prekretnica za Zaječar

Foto: Grad Zaječar
Foto: Grad Zaječar

Gradonačelnik Zaječara Boško Ničić održao je konferenciju za medije povodom otvaranja fabrike u Zaječaru.

Memorandum o razumevanju koji predviđa da u gradu Zaječaru bude otvorena fabrika „Aptiv“, potpisan je 23. decembra 2019. godine.

Memorandum su potpisali u ime Vlade Srbije ministar privrede Goran Knežević, a u ime grada Zaječara gradonačelnik Boško Ničić.

“Dolazak ‘Aptiva’ u Zaječar je posao od nacionalnog interesa. Veliku pomoć prethodnih meseci pružili su nam ljudi iz Republike, pa i sam predsednik Aleksandar Vučić, kao i ljudi iz SIEPE, posebno gospodin Cicmil, kao i ljudi iz RAS-a (Razvojne agencije Srbije)“, istakao je Ničić.

“Vlada Srbije naložila je određenim institucijama da odrade svoj deo posla. Tu mislim, pre svega, na Elektroprivredu Srbije i Ministarstvo saobraćaja, građevinarstva i infrastrukture koji su preuzeli deo poslova vezanih za infrastrukturno opremanje industrijske zone. Grad Zaječar je preuzeo obavezu što se tiče vodovodne i kanalizacione mreže. Deo poslova smo već odradili, deo ćemo završiti do početka izgradnje fabrike”, rekao je Ničić i dodao:

“Izgradnja fabrike će biti u industrijskoj zoni Zapad kod trafostanice na putu Zvezdan-Zaječar, na površini od nekih 6 hektara. Obuka prvih radnika počinje u drugoj polovini januara 2020. godine. U fabrici u završnoj fazi trebalo da bude zaposleno oko 2.000 radnika. Iz iskustva gradova u kojima već posluju, ‘Aptiv’ je vrlo korektna, zaposleni nemaju nikakvih primedbi i ovo je zaista jedna prekretnica u privrednom, pa i u finansijskom smislu za grad Zaječar”, rekao je gradonačelnik.

Kompanija „Aptiv“ ima 129 pogona u čitavom svetu, a u 33 zemlje upošljava preko 140.000 radnika.

Izvor: Grad Zaječar

Kompanija platila 600.000 dolara za izlivanje alkohola u reke

Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Park)
Foto: Wikipedia/Angry Aspie

Kompanija “Džim Bim” kažnjena je sa 600.000 dolara zbog odgovornosti jer se tokom požara u njenom skladištu u Kentakiju, u SAD-u, burbon izlio i zagadio 37 kilometara dve obližnje reke i pobio ribu.

Kompanija je pristala na kaznu koju joj je 6. ​​decembra izrekla Služba za energetiku i životnu sredinu Kentakija, prenosi lokalni list “Kurijer”.

“Džim Bim” će uz to nadoknaditi nadležnoj državnoj službi 112.000 dolara troškova koje je imala tokom sanacije posledica izlivanja pića.

Požar je izbio 3. jula jer je munja pogodila veliko skladište gde je bilo 40.000 buradi viskija koji je sazrevao, te se piće izlilo u obližnji potok, a odatle je nizvodno stiglo u dve reke.

Odeljenje Kentakija za ribolov i resurse divljine je mrtvu ribu našlo sve do 100 kilometara nizvodno u reci Kentaki, a i u reci Ohajo je bilo mrtvih riba.

U komentaru za lokalni list, firma iz Čikaga za proizvodnju alkoholnih pića “Bim Santori”, vlasnica “Džima Bima”, rekla je da je “u stanju da umanji posledice posledice incidenta po okolinu i prirodu” i da je “odlučna da učini sve što može da obnovi životnu sredinu”.

“To uključuje plaćanje državi za utrošeno vreme, iskorišćene resurse i troškove za nadoknadu lokalne populacije ribe”, piše u saopštenju američko-japanske kompanije “Bim Santori”.

Izvor: Zelena Srbija

Prijave za trening “Škole održivosti” u toku

Foto-ilustracija: Unsplash (Sebastian Pichler)
Foto-ilustracija: Unsplash ( Aaron Burden)

Na treningu se sa učesnicima “Škole održivosti“ na temu metodologije za održivi razvoj žele da podele iskustva “Zelene akcije” u radu s metodama temeljenim na transformativnom obrazovanju i da podele metode rada s mladima koje su se pokazale izuzetno uspešnim.

Transformativno obrazovanje svoje korene vuče iz borbe za klasnu, političku i društvenu transformaciju Južne Amerike pa se kao metodologija uveliko razlikuje od klasičnih metoda na koje nailazimo u našem obrazovnom sistemu. Cilj ovakvog učenja nije samo reprodukovanje tuđeg znanja, nego učenje znanja kao društvenog procesa. Zato na treningu možete očekivati mnogo introspektivnih, samim tim i zahtevnih, ali i zabavnih vežbi i rada u grupama.

Kroz bogatu metodologiju transformativnog obrazovanja istraživaće se raznoliki sadržaj. Razgovaraće se o temama dominacije i opresije, odnosu globalnog Severa i Juga, klimatskoj i društvenoj pravdi, konzumerizmu i njegovim posledicama, važnosti kritičkog razmišljanja i dijaloga, kao i o intersekcionalnom aktivizmu zaštite životne sredine koji obuhvata kako ljudska tako i prava prirode.

Ideja treninga je da se okupi oko 15 profesora/ki i edukatora/ki iz cele Hrvatske, koji rade prvenstveno s mladima i koji su zainteresovani za učenje novih metodologija u kontekstu tema zaštite životne sredine, društvene i ekonomske pravde i preraspodele moći, ne samo unutar društva nego i unutar nas samih. Takođe, želja je i da se pruži prostor za diskusiju, promišljanje i zajednički rad.

S obzirom na to da se projekat odvija u partnerstvu s Klasičnom gimnazijom i Školom primenjene umetnosti i dizajna u Zagrebu i sa Školom za umetnost, dizajn, grafiku i odeću u Zaboku, prednost pri odabiru učesnika će imati profesori navedenih škola. Na prijavu se posebno podstiču učitelji i profesori koji predaju društvenu grupu predmeta, kao što su, na primer: sociologija, politika i eonomija, etika, istorija, geografija, itd. Metode koje će biti predstavljene na treningu mogu biti korisne kao inspiracija i profesorima i učenicima za rad na umetničkim i društveno angažovanim projektima.

“Zelena akcija” takođe poziva da se prijave 3 ili 4 motivisane osobe iz drugih škola, udruženja i institucija, a odabir će se vršiti putem kratke motivacije koja se nalazi u prijavnici koju je potrebno dostaviti do 2.1.2020.

Više informacija možete zatražiti putem e-mail adrese aleksandra@zelena-akcija.hr. Svi troškovi puta, hrane i smeštaja od 10. do 12.1.2020. biće u potpunosti pokriveni od strane “Zelene akcije” kao organizatora (troškovi puta biće pokriveni nakon povratka kući i nakon primanja originalnih računa, odnosno karata).

Izvor: Ekovjesnik

Izrada elaborata energetske efikasnosti u javnim zgradama Vrbasa

Foto: Opština Vrbas

Pokrajinski sekretarijat za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj dodelio je opštini Vrbas 300.000 dinara za sufinansiranje izrade elaborata energetske efikasnosti u javnim ustanovama.

Foto: Opština Vrbas

Milan Glušac, predsednik opštine Vrbas, saopštio je nakon potpisivanja ugovora da će sredstva biti usmerena za izradu elaborata za Centar za fizičku kulturu “Drago Jovović”.

“Cilj nam je da dobijemo dokument koji će predstavljati elaborat energetske efikasnosti, energetski pasoš, energetski pregled sa popisom svih potrošača, kao i tehno-ekonomsku analizu koja predviđa šta bi sve trebalo odraditi na objektu, koliko novca je potrebno za to i za koliko će se investicija isplatiti.

Nastavljamo sa energetskom optimizacijom javnih objekata i u 2020. godini očekujemo rekonstrukciju i adaptaciju škola i vrtića, uz podrške Vlade Švajcarske i Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima”, rekao je Glušac.

Izvor: Opština Vršac