Home Blog Page 788

Oaza prirode “Carska bara”

Foto: Ribarsko gazdinstvo "Ečka"

Kako se Carska bara oporavila od požara nastalih paljenjem strnjike i na kojoj način se vodi računa o živom svetu u Specijalnom rezervatu prirode „Carska bara“ pitali smo Dejana Zejaka, direktora Ribarskog gazdinstva „Ečka”, koje upravlja pomenutim rezervatom. Naravno, iskoristili smo priliku i da saznamo koliko je Carska bara popularna kao turistička destinacija i šta je glavni specijalitet ovog područja.

Prošlogodišnju  borbu  za  očuvanje  prirodnog  bogatstva ovog kraja pred vatrenom stihijom Dejan Zejak je opisao kao nemilu situaciju u kojoj je prostor zahvaćen požarom dosegao površinu od čak 338 hektara. „Jedina sreća bila je u tome što  je  bio  oktobar,  doba  godine  kad  su  mladunčad  već  porasla  i  uspela  da  se  sklone  pred  vatrenom  stihijom,  a  ptice  selice  su  otišle  na  jug”,  objasnio  je  Dejan  dodavši  da  je  izgoreo  vidikovac,  kao  i  drvena  staza  koja  vodi  do  njega  i  koja se nalazila u delu rezervata, nepristupačnom za prilaz vatrogascima.

Foto: Ribarsko gazdinstvo “Ečka”

Uzrok  požara  u  ovakvim  okolnostima  najčešće  predstavlja  nesavesno  paljenje  ostataka  useva.  Prošle  jeseni,  vatra je dospela u rezervat iz vikend zone koja se nalazi duž puta  Zrenjanin-Beograd.  Kako  je  tog  dana  duvala  košava, vetar  je  prebacio  žar  preko  kanala  Begej  u  rezervat.  Prvobitno je zahvaćen deo rezervata pod nazivom Perleska bara, a  posle  toga  i  Tiganjica,  Stari  Begej,  a  zatim  Carska  bara,  Botoški  rit  i  Farkaždinski  rit.  Vatra  se  dalje  širila  prema  selu Belo Blato, ali je zaustavljena nadomak naselja.

Na  pitanje  kako  da  se  ovakve  situacije  preduprede,  ali  i kako da se najefikasnije dopre do poljoprivrednika u cilju smanjenja  posledica  koje  paljenje  biljnih  ostataka  izaziva,  Dejan Zajek je rekao da je neophodna „edukacija građana i podizanje  svesti  o  šteti  koja  se  nanosi  paljenjem  strnjike”,  uz  napomenu  da  ovaj  postupak  pre  svega  negativno  utiče  na  kvalitet  zemljišta.  Takođe,  on  smatra  da  je  potrebno  i  novčano  kazniti  osobe  koje  prave  ovaj  prekršaj,  odnosno  koje iznova nastavljaju sa starom praksom.

Međutim,  Dejan  napominje  da  je  ove  jeseni  manje  požara zabeleženo u okolini, ali i da je stroža kontrola. Veruje da će pak biti potrebno mnogo vremena da se u potpunosti iskoreni ova opasna navika nesavesnih građana.

Šta se krije među  trskom i ševarom

Svake  godine  rezervat  u  saradnji  sa  Društvom  za  zaštitu  ptica  Srbije  prati  brojnost  vrsta  i  migraciju  ptica.  A  specifičnosti  živog  sveta  rezervata  veoma  su  impresivne,  kaže  Dejan. „Glavno obeležje rezervata su ptice i ovo je jedna od najznačajnijih  ornitoloških  stanica  u  ovom  delu  Evrope.  Nijedno  zaštićeno  područje  nema  na  svom  obodu  ribnjak  ovakve  veličine  koji  je  veliki  resurs  hrane  i  razlog  ovakve  brojnosti i raznovrsnosti ptica. Registrovano je oko 250 vrsta ptica, kao i životinja koje se hrane ribom. U celoj Evropi jedino u našem rezervatu se gnezdi svih 10 vrsta čaplji koje postoje na kontinentu. Prisutni su i orlovi belorepani i zabeležen je veliki broj vidri koje su strogo zaštićene vrste i pravi indikatori čistoće vode. Što se tiče biljnog sveta, prisutno je više od 500 različitih biljnih vrsta.

”Borba protiv požara nije bio jedini izazov sa kojim je rezervat uspeo da izađe na kraj. Pre nekoliko godina imali su poteškoće  sa  naslagama  mulja  što  je  ugrožavalo  živi  svet  ribnjaka, a smanjilo je i broj turističkih obilazaka jer je bio onemogućen prolaz turističkom brodiću. Prošle godine do-bili su manji deo sredstava od Ministarstva zaštite životne sredine kako bi podmirili potrebu za delimičnim izmuljavanjem dela korita Starog Begeja. Ribarsko gazdinstvo „Ečka” trenutno predstavlja jedini izvor finansiranja za potrebe turističkog unapređivanja rezervata.

Prvo zaštita, posle turizam

Kad je reč o turizmu, rezervat „Carska bara” predstavlja tipičnog  nosioca  odrednice  održivi  turizam,  pri  čemu  se  i  u  udžbenicima  spominje  kao  pozitivan  primer  napretka  na  tom  planu.  „Broj  posetilaca  je  ograničen  zbog  specifičnosti  rezervata  i  održivog  razvoja,  tako  da  ne  možemo  ići  na  neko  značajno  povećanje  turista,  jer  bi  to  dovelo  do  ugroženosti ptica koje su i glavno obeležje rezervata. Zaposleni u rezervatu vode računa o ponašanju posetilaca, a akcenat naše turističke ponude je na edukaciji i podizanju svesti posetilaca  o  pravilnom  odnosu  prema  prirodi”,  kaže  direktor  gazdinstva  „Ečka“  naglašavajuči  da  je  primarna  zaštita  rezervata. „Turizam je ipak sekundarna delatnost“.

Foto: Ribarsko gazdinstvo “Ečka”

Veruje da bi se kvalitet turističke ponude svakako mogao  poboljšati  izgradnjom  još  jednog  vidikovca,  nabavljanjem  kanua,  pedalina,  kao  i  informativnim  i  edukativnim  tablama  koje  će  služiti  za  edukaciju  posetilaca  u  zonama  rezervata  u  kojima  bi  se  ove  aktivnosti  mogle  realizovati.

U tom smislu, može se reći da se ne koristi pun potencijal ovog mesta, za šta najveću prepreku predstavlja novac.

Osoblje  ribarskog  gazdinstva  trudi  se  da  sačuva  rezervat  od  klimatskih  promena.  Dejan  ističe  da  posebnu  pažnju  poklanjaju  brizi  o  tome  da  ljudski  faktor  ne  poremeti  prirodne procese ekosistema. Tokom veoma hladnih zima, služba rezervata pravi oduške u ledu kako bi ribe imale dovoljno kiseonika za opstanak, a za vreme ekstremnih suša upumpavaju vodu u Carsku baru da ne bi došlo do narušavanja ekosistema. Sve ove akcije se preduzimaju uz preporuke Zavoda za zaštitu životne sredine.

Dejan smatra da je stanje ribolovne delatnosti i njenog opstanka  u  Srbiji  veoma  nepostojano,  odnosno  da  sve  zavisi  od  faktora  koji  utiču  na  procenu  proizvodnje,  što  podrazumeva  viruse  i  oboljenja,  nakon  kojih  šteta  ne  može  biti  nadoknađena.  Kao  negativne  aspekte  ističe  i  problem  crnog  tržišta,  kao  i  izuzetno  male  subvencije  u  odnosu  na  region, što značajno umanjuje konkurentnost.

Međutim,  uz  sve  izazove,  fama  o  ečanskom  šaranu  i  dalje kruži. Ova riba se uzgaja u ečanskom ribnjaku još od 1891.  godine  a  poznata  je  po  specifičnom  ukusu  koji  verovatno potiče od kvaliteta vode i zemljišta, odnosno podloge ovog  ribnjaka.  Nekada  je  ečanski  šaran  bio  nezaobilazan  specijalitet u kafanskim menijima i na prazničnim trpezama  širom  bivše  Jugoslavije,  a  izvozili  su  ga  u  Makedoniju,  Italiju i Nemačku. Nadaleko čuven ečanski šaran danas se može kupiti i u nekim trgovačkim lancima i marketima.

Dejan nam je otkrio i svoj omiljeni riblji recept. U pitanju je Carska riblja čorba, koja se priprema od filiranog šarana i koju možete probati kad sledeći put krenete ka Zrenjaninu i setite se ovih redova pa odlučite da predah napravite u Carskoj bari.

Priredila: Jelena Cvetić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala ZELENI IZUMI, decembar, 2019 – februar, 2020.

Kako uzgojiti vazduh?

Photo: AlgiOx

Sa svešću da su se njihovi sugrađani previše udaljili od prirode usled manjka vremena i novca i sa željom da prirodu uvedu direktno među njihova četiri zida, petoro studenata iz Srbije je udružilo svoje moždane vijuge, a iz toga se izrodio AlgiOx.

Foto: AlgiOx

David Vučen, Ivana Stankov, Ivan Čitaković, Mina Hasanović  i  Jovan  Jovanović  su  se  upoznali  u  februaru na takmičenju ParkUp! u Naučno-tehnološkom  parku  u  Beogradu.  Pet  dana  su  intenzivno  razvijali  svoju  početnu  ideju,  a  njihov  zajednički trud ovenčan je pobedom i prilikom da predstave novo sredstvo za borbu protiv zagađenja vazduha. AlgiOx je, prema  njihovim  tvrdnjama,  pametan,  samoodrživ  generator  vazduha koji koristi moć mikroalgi u cilju proizvodnje kiseonika i uklanjanja štetnih čestica i gasova iz vazduha.

Šira javnost je prepoznala značaj inovacije, te su u novinama osvanuli napisi o srpskoj omladini koja „čisti” vazduh pomoću  mikroalgi,  a  čitaoci  su  takve  vesti  dočekali  sa  oduševljenjem  i  ponosom.  „Naš  uređaj  funkcioniše  po  prirodnom  principu  fotosinteze”,  objasnila  je  Ivana  Stankov,  podsećajući  nas  na  osnove  biologije  –  mikroalge  stvaraju  kiseonik koji udišemo istovremeno upijajući ugljen-dioksid koji oslobađamo prilikom disanja.

AlgiOx je bolji od drugih prečišćivača vazduha na tržištu samim  tim  što  je  zapravo  više  od  toga.  On  pravi  nešto  što  je  svima  neophodno  –  vazduh.  Ivana  je  otkrila  i  još  jednu  njegovu  prednost  u  odnosu  na  slične  komercijalne  aparate.  „Zahvaljujući  mobilnoj  aplikaciji,  korisnici  će  moći  u  svakom  trenutku  da  se  povežu  sa  svojim  uređajem  i  provere kvalitet vazduha, ali i brojne druge parametre, u svom domu”, otkrila nam je Ivana.

Tim  ipak  smatra  da  postoji  način  da  poboljšaju  svoj  izum.  Prema  Ivaninim  rečima,  veličina  uređaja  AlgiOx  bi  mogla  da  bude  problem  zato  što  su  ljudi  navikli  na  male  aparate, ali njihova ekipa već radi na tome.

Krajem  godine  predstoji  testiranje  vazdušnog  generatora u realnim uslovima. Oko deset izabranih kandidata biće u prilici da u svojim kućama i stanovima isproba AlgiOx. „Sve pretpostavke o mogućim zamerkama ugradili smo u naš uređaj, a sada želimo da ih pre svega proverimo”, kazala je naša sagovornica i dodala da imaju poprilično visoka očekivanja.

Iako na prvi pogled deluje robusno, AlgiOx nije preterano  energetski  zahtevan  aparat.  „Pronalazak  je  vrlo  zelen  i  troši  do  50  W  električne  energije  po  satu  što  je  manje  od  prosečne sijalice – i to u slučaju da radi 24/7 pri maksimalnom opterećenju što se uglavnom ne dešava. Kao jedan od primarnih izvora energije koristi Sunce, dok u ostalim situacijama crpi manje od 25 W po satu. To je otprilike jednako punjaču za telefon”, istakla je Ivana.

Foto: AlgiOx

Na nekoliko nadmetanja tim se plasirao među najbolje startapove i svako od njih ih je dovelo korak bliže realizaciji projekta.  „AlgiOx  je  dobio  veliku  podršku  zajednice  i  zbog  toga smo veoma srećni! Drago nam je što ljudi prepoznaju našu  viziju  zdravijeg  okruženja  i  lepšeg  života  za  buduće  naraštaje”,  naglasila  je  predstavnica  tima  inovatora.  S  obzirom  na  to  da  je  omasovljenje  proizvodnje  neophodno  za  razvoj svakog startapa, AlgiOx traga za investitorom koji će shvatiti njegovu vrednost i nada se da će u trećem kvartalu sledeće godine izaći na tržište. U toj nameri, naredne godine prijaviće se za razne fondove, među kojima je i Fond za inovacione delatnosti.

Osim u domaćinstvima, ovi mladi pronalazači zamišljaju  da  se  AlgiOx  jednog  dana  koristi  i  u  vrtićima  i  školama  gde naši mladi naraštaji provode najviše vremena.

U budućnosti ih očekuje sertifikacija da je uređaj AlgiOx bezbedan  za  korišćenje  kao  i  konkurisanje  za  takmičenja  i  programe  koji  bi  im  pomogli  u  unapređenju  poslovanja.  Planiraju i crowdfunding kampanju. „U tome bi nam značila pomoć  pojedinaca  koji  imaju  iskustva  u  njenom  osmišljavanju”, rekla nam je Ivana. Industrijski dizajner bi im takođe bio važno pojačanje.

Novac  koji  su  u  2019.  godini  dobili  od  Grada  Beograda  uložiće  u  iznajmljivanje  radnog  prostora  gde  će  raditi  na  usavršavanju uređaja i obrazovanju članova tima.

Ivana  nas  je,  u  ime  čitavog  tima,  pozvala  da  uzgajamo  vazduh. Mi ćemo se odazvati njenom pozivu, a vi?

Priredila: Jelena Kozbašić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala ZELENI IZUMI, decembar, 2019 – februar, 2020.

Da li su pamučne kese zaista bolje od plastičnih?

Foto-ilustracija: Unsplash (Lex Sirikiat)
Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Romero)

Velika nedoumica postoji kad je reč o tome koje su kese zaista bolje za životnu sredinu – plastične, pamučne ili papirne. Iako su plastične kese, naročito one za jednokratnu upotrebu, uveliko omražene, prema nekim istraživanjima, one ne prave najveći problem.

Ovu dilemu nije nimalo lako razrešiti, kad se uzme u obzir koji su sve odlučujući faktori, kad je reč o uticaju materijala od kojih su kese napravljene, na prirodu, životnu sredinu, a zatim i na klimatske promene i globalno zagrevanje.

Svakako, plastične ambalaže i kese zagađuju životnu sredinu, nisu biorazgradive, opterećuju okeane, završavaju u utrobi životinja, a mnoge se u njih upletu i uginu.  Naposletku, čestice plastike stižu i do hrane.

U tom smislu, bitno je proučiti:

  • koliko se energije i prirodnih resursa troši tokom pravljenja kese;
  • koliko se puta kesa može iznova koristiti;
  • koliko je lako reciklirati je;
  • koliko će se brzo prirodno razgraditi ukoliko bude bačena (ne i reciklirana).

Važno je razumeti da svaka kesa, kao i, uostalom, svaki proizvod, ima određeni uticaj na životnu sredinu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lucrezia Carnelos)

Najveći problem kad je reč o papirnim i pamučnim kesama jeste količina prirodnih resursa koja se pri njihovom pravljenju utroši. Stručnjaci kažu da pamučnu kesu, kako bi se pokazala isplativom, treba koristiti hiljadu puta. Papirne kese, takođe, mogu lako da se pocepaju i samim tim gube na upotrebljivosti. Pritom, obične plastične kese imaju nizak nivo polietilena, dok se za kartonske krče šume, što predstavlja veliki problem. Otežana je i reciklaža pamučih kesa/torbi jer se pamuk teško reciklira.

Mnogi čak zastupaju tvrdnju da ukoliko plastična kesa ne predstavlja samo proizvod za jednokratnu upotrebu, već se nosi više puta, predstavlja manji problem u odnosu na kese drugih materijala.

Ipak, ukoliko vašu omiljenu kesu stalno nosite sa sobom umesto velikog broja plastičnih kesa, koje često budu u upotrebi tek toliko dok se iz prodavnice stigne do kuće (dakle, u pitanju su minuti), sigurno će se ovaj vid brige za životnu okolinu isplatiti.

Jelena Cvetić

Rols-Rojs napravio najbrži električni avion na svetu

Foto-ilustracija: Unsplash (Jannis Lucas)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Hobbs)

Kompanija Rols-Rojs (Rolls-Royce) predstavila je na aerodromu u Gločesteršajru električni avion koji je navodno najbrži na svetu, jer može da postigne brzine veće od 480 kilometara na čas, isključivo na električni pogon.

Avion sadrži najgušći baterijski paket ikada smešten u jednu letelicu, koji omogućava dovoljno energije za napajanje 200 domaćinstava ili let od Londona do Pariza sa samo jednim punjenjem.

Njegovih 6.000 ćelija je izrađeno s idejom da se maksimalno smanji težina i maksimalno poveća termalna zaštita, a tu je i napredni sistem hlađenja koji direktno hladi ćelije tokom maksimalnog opterećenja.

Propeler pokreću tri visokoefikasna motora čije se oštrice vrte na znatno manjem broju obrtaja u odnosu na konvencionalne avione, prenosi “SeeBiz”.

Sva ta rešenja pružaju 500 konjskih snaga uz energetsku efikasnost od 90 odsto, dok, poređenja radi, bolidi Formule 1 imaju maksimalnu energetsku efikasnost od 50 odsto.

Avion je deo inicijative pod nazivom ACCEL (Acelerating the Electrification of Flight) i uključuje više partnera, kao što su proizvođač električnih motora YASA i avijacijskog startapa “Elektroflajt”.

Polovinu projekta finansira “Aerospace Tećnology Institute” (ATI), u saradnji sa Ministarstvom biznisa, energije i industrijske strategije Velike Britanije.

Rols-Rojs je ušao i u partnerstvo sa “Erbasom” na razvoju “E-Fan X” tehnologije, koja bi trebalo da predstavlja novi korak u razvoju hibridnih komercijalnih aviona.

Izvor: Energetika.ba

Ova godina je Međunarodna godina zdravlja biljaka!

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Jevtić)
Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Jevtić)

Skupština Ujedinjenih nacija je proglasila 2020. godinu Međunarodnom godinom zdravlja biljaka, što je jedinstvena prilika za porast svesti ljudi o tome kako bi se njihovom zaštitom okončao problem gladi, smanjilo siromaštvo, očuvala životna sredina i podstakao ekonomski razvoj.

Iako predstavljaju proizvođače vazduha i izvor hrane, često zanemarujemo značaj biljaka. Taj vid neodgovornosti mogao bi da nam se obije o glavu i da ima razorna dejstva po naše okruženje. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija procenila je da se godišnje, usled pojave štetočina i bolesti, izgubi oko 40 odsto useva. To se posebno loše odražava na poljoprivredu, glavni izvor zarade za ruralne zajednice, pri tom ostavljajući milione ljudi bez dovoljno hrane.

Pretnja po zdravlje biljaka sve je veća. Klimatske promene i ljudske aktivnosti su uticale na ekosisteme i uzrokovale gubitak biodiverziteta, čime su stvoreni novi prostori za razmnožavanje parazita. Njihovom širenju je doprinelo i povećanje međunarodnih putovanja i trgovine.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da bismo, dok tragamo za načinom za sprečavanje uništavanja biljnih vrsta, treba da imamo u vidu da pojedine otrovne hemikalije donose više štete nego koristi, pogotovo za oprašivače poput pčela.

Jelena Kozbašić

Kako je proteklo čišćenje reka Srbije u 2019. godini?

Foto: Vip mobile
Foto: Vip mobile

Brojni problemi u zaštiti životne sredine o kojima se priča na globalnom nivou nisu zaobišli ni Srbiju. Iako izveštaj Evropske komisije za 2019. godinu navodi da je Srbija postigla izvestan nivo pripreme i usklađivanja sa evropskim standardima, ostvaren je ograničen napredak u oblasti zaštite životne sredine.

Od 5.000 tona otpada koliko se svakodnevno odlaže u Srbiji, gotovo polovina završi u prirodi, na divljim deponijama, javnim površinama i obalama reka.

Podaci Svetske organizacije za prirodu pokazuju da čovek svake nedelje prosečno unese oko pet grama mikroplastike, što je proporcionalno težini jedne kreditne kartice. Ta materija najčešće u naše telo dospeva preko vode.

Foto: Vip mobile

O alarmantnom stanju u kom se nalaze naše reke možda i najbolje govore iskustva više od 1.000 volontera koji su učestvovali u akciji „Očistimo reke Srbije“. Oni su u okviru zajedničke inicijative kompanije Vip mobile i redakcije Blica za samo tri meseca, uklonili više od 400 kubnih metara smeća sa obala 20 reka širom Srbije.

Limenke, kese, opasna hemija, električni uređaji, pa i karoserije automobila, samo su deo teško razgradivog i opasnog otpada sa kojima su se susreli prilikom čišćenja naših priobalja.

Foto: Vip mobile

Veliki odjek ove akcije, kojoj se osim zaposlenih u Vipu, pridružilo i lokalno stanovništvo, pojedinci iz javnog života, učenici srednjih škola, dokaz je da se svest u Srbiji polako menja.

Kroz zajedničku i nacionalnu kampanju Vip i Blic uspeli su da animiraju ljude širom zemlje da zajedničkim snagama očiste i vrate dostojanstven izgled priobajlima u Kraljevu, Nišu, Čačku, Kruševcu, Šapcu, Ivanjici, Pirotu, Novom Sadu, Jagodini, Kanjiži, Sremskoj Mitrovici i Beogradu.

Izvor: Vip mobile

Dobar “buzz” daleko se čuje!

Photo: Kreativa Unlimited

Da li biste nam poverovali ako bismo vam otkrili da je jedna beogradska marketinška agencija sa četrdesetak zaposlenih u toku samo jednog aprilskog dana svoje kapacitete proširila sa 72.000 članova raspoređenih u pet kancelarija? Kada bismo vam rekli i to da su njihovi novi radnici potencijalno manji od nokta na palcu vaše ruke, da li biste onda možda naslutili da su u pitanju – pčele?

Foto: Kreativa Unlimited

Prateći  nedavna  iskustva  Japanaca,  tim  agencije  „Kreativa Unlimited” se smestio na ušću Save u Dunav.  Naučnici  iz  zemlje  izlazećeg  sunca  su,  naime, obelodanili da se boravak u prirodi odražava  u  dvostruko  višem  nivou  kreativnosti.  A  šta  je  ljudima  koji  klijentima  obećavaju  nepresušan  bunar  zanimljivih  ideja  neophodnije  od  večite  inspiracije? „Kreativa Unlimited” se upravo iz tog razloga pre osam godina i preselila na splav preko puta Velikog ratnog ostrva.

Kako bi se odužila prirodi za njeno dugogodišnje učešće u sklapanju uspešnih saradnji, marketinška agencija je odlučila da na krovu svog objekta postavi košnice. Zaposleni u  ovoj  firmi  su  se  tako  pridružili  poslanicima  Bundestaga,  službenicima  Gradske  kuće  u  Kopenhagenu,  izvođačima  Pariske  opere  i  hotelijerima  „Astorije”  u  Njujorku  koji  su  pre  nekoliko  godina  već  postali  „urbani  pčelari”.  Na  terasi  su posadili i baštu – čijim se plodovima hrane i oni i pčele.

„Ponosni  smo  što  smo  prva  kompanija  u  Srbiji  koja  se  bavi urbanim pčelarstvom i nadam se da ćemo veoma brzo dobiti  konkurenciju.  Bitno  je  da  smo  napravili  prvi  korak,  pa  je  Beograd  sada  upisan  na  mapu  evropskih  gradova  na  čijim krovovima žive i rade pčele”, kaže Steviša Vujasinović, PR projekta „Spasimo pčele”.

Urbano pčelarstvo predstavlja praksu držanja pčelinjih kolonija u gradovima i, prema tvrdnjama našeg sagovornika, rastući je svetski trend. Baveći se time, pomoći ćete medonosnim insektima koji se, pored ostalih nedaća, nalaze i na udaru klimatskih promena.

Ako ne vidite sebe u ulozi spasitelja pčela, onda spasite sebe. Imajte na umu neizmernu korist ovih vrednih insekata za ishranu ljudi. Oni, između ostalog, oprašuju i oko 200 poljoprivrednih  kultura,  a  procenjuje  se  da  bi  usled  njihovog  iščeznuća čak 100 hiljada biljaka nestalo sa lica zemlje. Populacija pčela poslednjih godina nekontrolisano opada.  „Njihova  ugroženost  je  globalni  fenomen”,  naglašava  Steviša, dodajući da su u nekim delovima Sjedinjenih Američkih Država one već proglašene za ugroženu vrstu. Usled ozbiljnosti  problema,  Kinezi  su  primorani  da  oprašivanje  vrše posebno osmišljenim alatkama, ali se čini da je pčele nemoguće zameniti pomoću štapa i kanapa.

S  obzirom  na  to  da  ima  najveći  broj  košnica  po  glavi  stanovnika, Srbija ne oseća razornost krize u jednakoj meri kao druge zemlje, ali su skorašnji pomori pčela u Vojvodini zabrinuli javnost.

Značaj  njihovog  uzgoja  u  urbanim  sredinama  je  mnogostruk  kako  iz  perspektive  ekologije  tako  i  sa  stanovišta  ekonomije.

Pčelari  tvrde  da  je  stanovništvo  gradskih  pčelinjaka  zdravije i produktivnije od svojih rođaka sa sela i da pruža ogroman doprinos lokalnom biodiverzitetu. Iako je urbano pčelarstvo najčešće hobi, a ne primarni izvor zarade za domaćinstva, stručnjaci ističu da četvoročlana porodica može da se izdržava brinući o pedesetak košnica.

Foto: Kreativa Unlimited

Med je superhrana. Zahvaljujući visokom sadržaju prostih šećera, vitamina i mineralnih materija, lako je svarljiv i posle unošenja u organizam prelazi direktno u krvotok, a nabrajanje  njegovih  pozitivnih  svojstava,  ma  koliko  dugo  bilo, uvek se završava sa „i tako dalje”. „Med obnavlja tkivo, uklanja bol, poboljšava rad srca, povećava otpornost, deluje umirujuće  na  nervni  sistem,  reguliše  krvni  pritisak,  smanjuje  staračke  slabosti,  jača  umne  sposobnosti  i  tako  dalje”, konstatuje Steviša i najavljuje mogućnost brendiranja meda „Kreative Unlimited” od sledeće godine. Ne  treba  zanemariti  ni  to  da  zajedničkom  saradnjom  i  marljivošću pčela i pčelara nastaje i matični mleč, propolis, vosak i pčelinji otrov.

Ekologija  je  jedan  od  aspekata  društveno  odgovornog  poslovanja,  pa  smo  iskoristili  šansu  da  Stevišu  priupitamo  da  li  klijenti  njegove  marketinške  agencije  prepoznaju  neophodnost da uzmu učešće u poboljšanju kvaliteta svog okruženja. „Jedna od kompanija koja nas je angažovala svake  godine  se  fokusira  na  određeni  cilj  održivog  razvoja  i  u  različitim  zemljama  sprovodi  projekte  skrojene  prema  lokalnim  potrebama.  Mi  smo  prošle  godine  radili  na  zaštiti  beogradskih vrabaca, a pošto je reč o proizvođaču alkoholnih pića, ove godine smo prikupljali bačene flaše iz kafića i klubova i od njih smo pravili skulpturu”, odgovara on.

Aktivnosti na polju odbrane pčela „Kreativa Unlimited” realizuje u saradnji sa kreativnim habom „Nova iskra” i ekološkom  organizacijom  „Ekonaut”  u  sklopu  projekta  „BeeConnected”  koji  se  bavi  iznajmljivanjem  i  održavanjem  košnica za društveno odgovorne kompanije i pojedince koji imaju želju da na svom prostoru imaju pčelinjak.

Priredila: Jelena Kozbašić

Ceo tekst pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019. 

Vozovi na baterije sledeće godine u Kopenhagenu

Foto-ilustracija: Unsplash (Kseniya Petukhova)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nick Karvounis)

Danska će od naredne godine imati probne vozove na baterije. Regionalne vlasti Kopenhagena napravile su dogovor sa ministrom za saobraćaj Benijem Engelbrehtom.

Odluka je da se u probni rad puste vozovi na baterije na dve železničke linije. Proba će trajati skoro godinu dana, odnosno do početka 2021.

Cilj je da se olakša i omogući efikasnost i isplativost u saobraćaju, ali i da se učestvuje u borbi protiv klimatskih promena time što će značajno smanjiti emisije ugljen-dioksida.

U Nemačkoj je prošle godine pušten u rad prvi voz na vodonik, a slični izumi se testiraju i u Austriji, Poljskoj i Kini.

Od sredine 2020. očekuje se da će ovakav vid voznog saobraćaja na baterije već biti u svakodnevnoj upotrebi od sredine 2020. godine

Saobraćaj, kao bitan faktor u svakom gradu, već dugo predstavlja jednog od glavnih uzročnika zagađenja vazduha, kao i emisije štetnih gasova. Zato je sve veći broj inicijativa koje teže uspostavljanju zelenijih rešenja za pitanja javnog transporta.

Jelena Cvetić

 

Veštački list koji proizvodi gorivo pomoću sunca

Foto-ilustracija: Unsplash (Sarah Dorweiler)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kumiko Shimizu)

Mada smo poslednjih nekoliko godina postigli veliki napredak kad je reč o tehnologiji održive energije, prosečne temperature i dalje rastu, a ne smanjuju se emisije gasova staklene bašte tako da nas, zapravo, čeka još puno posla ako želimo da rešimo problem globalnog zagrevanja.

Naučnici su nedavno predstavili jedno vrlo zanimljivo otkriće koje bi, ako se usavrši, moglo da nam pomogne u borbi sa zagrevanjem naše planete. Naime, stvorili su veštački list koji može, bez zagađenja okoline, proizvoditi sintetičko gorivo, piše “Science Alert”.

Proizvodi sintezni gas

Spomenuti list sposoban je za proizvodnju sintetičkog gasa, mešavinu vodonika i ugljenik-monoksida. Ta vrsta gasa u širokoj je upotrebi u proizvodnji raznih goriva, lekova, plastike i đubriva. Do njega se može doći na više načina, ali se uglavnom pravi od ostataka proizvoda od ugljenika ili naftnih materijala. Konačan proizvod je, stoga, vrlo često štetan za okolinu, prenosi “Index”.

Veštački list umočen je u vodu i pokreće ga sunčeva svetlost, a funkcioniše i za oblačnog vremena i može da proizvede sintetički gas bez ispuštanja gasova sa efektom staklene bašte.

“Možda niste čuli za sintetički gas, ali svaki dan konzumirate proizvode koji su napravljeni pomoću njega”, rekao je hemičar Ervin Rajnzer sa Univerziteta u Kembridžu.

“Ako uspemo da ga trajno proizvodimo na ovaj način, to bi moglo da bude ključno pri uspostavljanju održive industrije hemikalija i goriva”, dodao je.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jean-Luc Benazet)

Veštački list, odnosno uređaj, oponaša proces fotosinteze koji vidimo u biljkama kombinujući dolaznu svetlost, vodu i ugljen-dioksid s kobaltnim katalizatorom perovskitom, a stvara vodonik i ugljen-monoksid koji čine sintezni gas.

Iako je delotvornost veštačkog lista za sada vrlo niska, ona bi se mogla povećati daljim istraživanjima, ulaganjima i usavršavanjem. Naučnici smatraju da se radi o jedinstvenoj kombinaciji materijala i katalizatora koja je bolja od drugih sličnih sistema, prenosi N1.

“Niste ograničeni time da ovu tehnologiju možete da koriste samo u toplim krajevima ili tokom letnih meseci. Možete je upotrebljavati od sumraka do zore bilo gde u svetu“, rekao je Virđil Andrej sa Kembridža.

Izvor: Energetika.ba

Morski kalkulator – da uvek znate kakvu ribu kupujete

Foto-ilustracija: Unsplash (Francesco Ungaro)
Foto-ilustracija: Unsplash (Linnea Herner)

Zimski praznici znače i pregršt hrane na stolovima. Na Badnji dan se tradicionalno jedu riblja jela, no pri odabiru je važno paziti na održivost ribe koja se priprema.

Mora i okeani su pod velikim pritiskom i moramo da napravimo značajan zaokret u našim životnim navikama ukoliko želimo da izbegnemo neželjene posledice praznih mora i sve toplije planete.

Znate li iz kojih izvora potiču ribe i školjke koje konzumirate i kako to utiče na klimu? Uz pomoć WWF-ovog Morskog kalkulatora vrlo je lako proveriti posledice naših izbora. Kroz samo nekoliko klikova moguće je izabrati vrstu, ribolovni alat i način transporta i saznati kakav ugljenični otisak će se naći na tanjiru.

Na primer, jeste li znali da su kozice iz nesertifikovanog uzgoja, koje se pritom prevoze avionom, prava katastrofa za klimu? A šta je sa omiljenim bakalarom koji će tokom praznika može naći na gotovo svačijem stolu? Morski kalkulator nastao je u sklopu “Fish Forward” projekta koji Svetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) sprovodi već četiri godine, a čiji je cilj osvestiti kupce o važnosti odabira održivih proizvoda iz ribarstva i o uticajima naših navika na više od 800 miliona ljudi koji zavise od mora kao glavnog izvora hrane i prihoda. „Potrošači mogu biti deo rešenja bez odustajanja od konzumacije ribe. Održivi izbor čini razliku za naša mora i okeane, a podupire se i egzistencija ljudi širom sveta”, navodi Danijel Kanski, stručnjak za ribarstvo i vođa morskog programa u WWF Adriji.

Kako znati koja riba je održiva?

Morski kalkulator na jednostavan i zabavan način prikazuje koji izbori su održivi i zašto. U svakom slučaju, važno je birati odgovorno. To znači da je potrebno uvek dati prednost lokalnim i organski održivim vrstama poput dagnji, orade, brancina, sardine, šarana i oslića. Takođe, važno je na proizvodima potražiti sertifikate. Pri kupovini ribe iz uzgoja potražite ASC (Aquaculture Stewardship Council) oznaku, a pri kupovini ribe iz ulova obratite pažnju na MSC (Marine Stewardship Council) oznaku koja potvrđuje odgovornost i održivost.

Proverite činite li pravu stvar za klimu i naša mora. Posetite Morski kalkulator i krenite s WWF-om i svojim prijateljima u ribolov.

Izvor: Ekovjesnik

U prvoj polovini 2019. godine reciklirano više od 20.000 tona guma

Photo: Aleksandar Mijalkovic

U desetak postrojenja za tretman guma u našoj zemlji pneumatici se sakupljaju putem sakupljačke mreže koju organizuju recikleri, a koja uključuje sopstveni sistem sakupljanja, kao i fizička i pravna lica sakupljače sa kojima sarađuju. Takođe, u reciklažne centre gume stižu i od generatora otpada kao što su vulkanizerske radnje, poljoprivredna dobara,  deponije,  industrija, gumarska,  rudarska  i  transportna preduzeća, proizvođači i distributeri pneumatika.

Foto-ilustracija: Unsplash (Donneh)

Srbiji  se  primenjuje  načelo  „zagađivač  plaća”,  proisteklo iz zakonodavstva EU, što znači da su uvoznici i proizvođači guma u obavezi da plaćaju ekološku taksu kako bi se taj novac koristio da se gume na bezbedan način zbrinu kada postanu otpad.

Iako  naplata  ekološke  takse  raste  iz  godine  u  godinu,  prema informacijama iz Udruženja reciklera Srbije, isplata podsticajnih sredstva za zbrinjavanje guma i svih posebnih tokova  otpada  kasni  duže  od  godinu  dana  i  isplaćuje  se  u  manjem iznosu nego što su firme preradile otpada. Država je  za  tretman  otpada  prošle  godine  platila  34  odsto  manje  podsticajnih sredstava za otpad koji su recikleri već sakupili i preradili. Prošle godine je prerađeno ukupno 42.000 tona guma,  što  znači  da  je  ostao  neplaćen  tretman  14  miliona  kilograma guma, napominju u Udruženju, ističući da u ovoj godini, kada se završava treći kvartal, recikleri još nisu dobili ni dinara podsticajnih sredstava.

Reciklaža otpadnih guma nije visokoprofitabilan posao, jer podsticajna sredstva pokrivaju samo deo troškova sakupljačke mreže, transporta otpada i zahtevne i skupe tehnologije tretmana ove vrste otpada. Jedino se velikim obimom proizvodnje i plasmanom sopstvenih proizvoda, nastalih iz procesa reciklaže, može ostvariti određeni profit.

Štetni uticaji otpadnih guma na životnu sredinu

U Udruženju podsećaju da otpadne gume pripadaju posebnim tokovima otpada, kao i baterije, akumulatori, otpadna ulja, otpad od elektronskih i električnih proizvoda, zato što zahtevaju posebno upravljanje otpadom od mesta nastajanja, sakupljanja, transporta i tretmana, u suprotnom mogu da imaju negativne posledice na životnu sredinu i zdravlje ljudi ukoliko se neadekvatno zbrinjavaju.

Kada  su  pravilno  deponovane,  otpadne  gume  ne  izazivaju zagađenje tla, vode i vazduha. Međutim, postoji niz situacija kada je moguć štetni uticaj na životnu sredinu, što se  posebno  odnosi  na  laku  zapaljivost  guma  i  mogućnost  nastajanja požara na deponijama. Nestručnim  paljenjem  guma  u  atmosferu  se  oslobađa  dim koji sadrži brojne štetne materije, ispuštaju se otrovni gasovi dioksini i furani koji negativno utiču na zdravlje ljudi i  okolinu,  a  neretko  su  i  pojačanog  kancerogenog  dejstva. Takođe, topljenjem guma nastaju tečni zagađivači koji prodiru u tlo i mogu biti opasni ukoliko dopru do površinskih i podzemnih voda.

Pneumatici se zbog svog oblika i specifične gustine ne mogu  odlagati  tako  da  se  raspoloživi  prostor  efikasno  koristi, što uslovljava obezbeđenje deponija velikih površina. Unutrašnjost gume na deponiji tokom toplog kišnog perioda se delimično napuni vodom, i postaje pogodno mesto za razvoj komaraca, glodara.

Foto: Aleksandar Mijalković

Novi proizvodi od gumenih granulata

U postupku reciklaže pneumatika dobija se gumeni granulat (65 odsto), čelična žica (35 odsto) i platno (5 odsto). Razdvajanje komponenti se vrši dejstvom magneta i vazdušne struje. Jedini energent koji se koristi je električna energija. Ne upotrebljavaju se nikakvi hemijski reagensi ili termičke reakcije,  tako  da  se  ne  stvara  nikakva  otpadna  supstanca,  a  posebno  je  značajno  da  u  ovom  procesu  nema  nikakvih  propratnih zagađenja životne sredine.

Gumeni  granulati,  koji  se  dobijaju  sečenjem  pneumatika,  proizvode  se  u  različitim  veličinama  u  zavisnosti  od  dimenzija  koje  su  potrebne  kompanijama  za  dalju  proizvodnju.  Najmanja  dimenzija  na  koju  se  guma  reciklira  je  pola milimetra. Čelična žica se koristi u livnicama i tako se vraća  u  proces  proizvodnje,  a  platno  najčešće  koriste  cementare kao gorivo.

Recikliranjem  guma  se  čuvaju  resursi  zbog  toga  što    se  od gumenog granulata prave raznovrsni proizvodi kao što su podloge za sportske terene, dečija igrališta, obloge za izolaciju krovova, podni izolacioni materijal, zvučne barijere u građevinarstvu,  vodootporne  membrane,  porozna  betumenska  veziva,  gumene  cevi,  kante  za  smeće,  dodatak  za  asfaltne  mešavine  za  izradu  puteva,  auto-delovi  (kočnice,  delovi  za  unutrašnjost, volani, pregrade), obloge za štale i drugo.

Kinezi planiraju da izgrade solarnu elektranu – u svemiru!

Foto-ilustracija: Unsplash (Benjamin Voros)
Foto-ilustracija: Unsplash (Benjamin Voros)

Sudeći prema Ilonu Masku, tvorcu čuvenih Tesla elektromobila, i Kineskoj akademiji za svemirsku tehnologiju, Zemlja je prevaziđena.

Prvi među njima planira kolonizaciju Marsa, a potom i preseljenje tamo, dok su ovi drugi nešto manje radikalni – oni samo žele da izgrade elektranu u svemiru. Ona bi “hvatala” sunčeve zrake koji ne stignu do naše planete, objasnio je Vang Li, jedan od učesnika projekta.

Očekuje se da će biti puštena u pogon do 2035. godine.

Energija bi se pretvarala u mikrotalase ili laserske zrake koji bi, bez bilo kakvih kablova, bili usmereni prema trećem kamenu od Sunca kako bi čovečanstvo moglo da zadovolji svoje rastuće energetske potrebe.

Uprkos tome što je i dalje na nivou fikcije, istraživači su prilično samouvereni, te svemirsku solarku već sada opisuju kao mnogo efikasniju i održiviju alternativu fosilnim gorivima i kao pouzdan izvor energije za satelite, kao i izolovana područja na Zemlji i ona pogođena prirodnim nepogodama.

Ono što vam verovatno zvuči kao naučna fantastika je zapravo i počelo kao maštarija ispred svog vremena 1941. godine u glavi pisca i biohemičara ruskog porekla Isaka Asimova. Tehnologija tada ipak nije bila dovoljno napredna da uhvati korak sa idejom s obzirom na to da je, za uspešno sprovođenje te zamisli, neophodno lansirati i postaviti brojne solarne panele među zvezdama i uspostaviti isporuku proizvedene energije.

Samo za izgradnju baze za testiranje u Bišanu na jugozpadu zemlje je uloženo više od 25 miliona evra. Pribojavam se broja nula u investicijama nakon što ostvare svoj ambiciozni program. Ili ne ostvare! Ko će ga znati…

Već imaju leteće automobile, pa možda i nema mesta sumnji u uspešnost njihovih inovacija. Tj. naših!

Mada, iskreno, sećam se magazina “Nacionalna geografija” iz 2010. godine recimo. U očima njegovih autora i kroz 3D naočare koje su dolazile kao poklon uz pomenuto izdanje, svet tadašnje budućnosti, a sadašnje sadašnjosti, je izgledao mnogo naprednije tako da sam pomalo razočarana u dostignuća naše civilizacije, ali avaj.

Jelena Kozbašić

Jedan stepen Srbija protiv +2 °C

Photo: Sinisa Ljubisavljevic
Foto: Milan Štulić

Ljudi u Srbiji malo znaju o klimatskim promenama i posledicama koje one donose, a još manje o mogućim rešenjima. Većina misli da je to problem kojim bi trebalo neko drugi da se bavi, a ne mi sami. Međutim, Srbiju je 2012. godine pogodila nezapamćena suša i prouzrokovala štete u poljoprivredi koje su se merile milijardama. Sledeće godine Srbija je imala najveći broj slučajeva virusa Zapadnog Nila. Obe ove pojave mogu se povezati sa klimatskim promenama. Logičan korak bilo je osnivanje udruženja koje će pozvati građane na klimatsku akciju, i tako je 2013. nastala neprofitna, nevladina organizacija “Jedan stepen Srbija”.

„Za naziv organizacije iskoristili smo cilj koji značajni naučnici, poput klimatologa Džejmsa Hansena i aktivista okupljenih na sajtu 350.org, smatraju da moramo postaviti ukoliko želimo da očuvamo biodiverzitet na planeti i način života kakav imamo sada. Globalno zagrevanje mora da se zaustavi na +1 °C u odnosu na temperaturu pre Industrijske revolucije. Nažalost, svet je već sada vrlo blizu te granice. Granica koju promovišu političari (+2° C) znači da mi kao čovečanstvo svesno prihvatamo značajan gubitak biodiverziteta i negativan uticaj na civilizaciju i priznajemo da ne možemo da ograničimo emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) i zauzdamo sektor fosilnih goriva. Zadržavanje na jednom stepenu je bezbedno, na dva nije”, kaže Đorđe Samardžija, osnivač udruženja, i dodaje da je osnovna ideja organizacije da se građani, kao i svi sektori društva, priključe globalnoj klimatskoj akciji, pre svega zarad budućnosti naše dece na čiji će kvalitet života klimatske promene imati veliki uticaj.

Odmah nakon osnivanja, organizacija je krenula u snažnu kampanju podizanja svesti među građanima koja je bila krunisana najvećim klimatskim događajem u Srbiji do tada. U saradnji sa Međuvladinim panelom za klimatske promene (IPCC), Centrom za promociju nauke (CPN) i Centrom za održivi razvoj, u decembru 2014. godine “Jedan stepen Srbija” organizovala je predstavljanje Petog izveštaja IPCC-a, a u saradnji sa CPN i SANU u zimu 2014/2015. organizovali su izložbu Peti izveštaj o klimatskim promenama.

„Godina 2015. bila je proglašena jednom od najvažnijih kada su klimatske promene u pitanju. Ceo svet se pripremao za istorijski Klimatski samit u Parizu – COP21. Događaji koje smo organizovali, njihov kvalitet, posećenost i medijska propraćenost dali su nam razloge da se nadamo da smo na dobrom putu i da ćemo uspeti da doprinesemo nacionalnom dijalogu o klimatskim promenama koji je trebalo da se održi u sklopu priprema za definisanje Nameravanog nacionalnog doprinosa za borbu protiv klimatskih promana (INDC), ključnom nacionalnom dokumentu za Pariz. Međutim, do tog dijaloga nikada nije došlo i vlada Republike Srbije je bez ikakve javne rasprave u junu 2015. godine podnela svoj INDC Sekretarijatu Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (UNFCCC). Taj predlog, prvo pohvaljen od strane najviših evropskih zvaničnika, vrlo brzo je od strane organizacija civilnog društva i medija proglašen za neadekvatan. Predlog praktično nije predviđao nikakvo smanjenje emisije, već naprotiv povećanje”, ističe Samardžija.

Budući da su u udruženju “Jedan stepen Srbija” pretpostavili da će baš tako biti, u februaru 2015. godine započeli su svoj najznačajniji projekat do sada – Alternativni INDC. Cilj projekta bilo je istraživanje potencijala za smanjenje emisije CO2 i potpunu tranziciju na obnovljive izvore energije. Glavni zaključci istraživanja bili su da Srbija svu potrebnu energiju može da dobija iz obnovljivih izvora energije i to značajno više od današnje potrošnje. Investicija za tranziciju bi iznosila između 3,1 i 6,9 milijardi dolara, što bi na godišnjem nivou do 2050. godine iznosilo 1,1-2,5 dolara po stanovniku dnevno.

Foto: Siniša Ljubisavljević

Balkan i Mediteran su regioni koji će biti najviše pogođeni klimatskim promenama, napominje Samardžija. Tome smo svedoci svake godine. Poplave, toplotni talasi, suše, šumski požari, širenje zaraznih bolesti… Ljudi u Srbiji su svesni tih uticaja tek kada ih lično osete. Samardžija kaže da nam klimatske promene odnose nekoliko stotina miliona evra svake godine, sa ekstremima u 2012. i 2014. godini, kada se radilo o milijardama. „To je mnogo za ekonomiju poput naše. Prema podacima evropske organizacije HEAL, dodatni zdravstveni troškovi nastali usled proizvodnje električne energije iz uglja iznose oko 4 milijarde evra godišnje. Svetska zdravstvena organizacija tvrdi da Srbija svake godine gubi oko 33 odsto BDP-a zbog zagađenja vazduha. Ovakve troškove nije moguće nadoknaditi ni mnogo snažnijim ekonomskim rastom nego što ga sada imamo”, kaže Samardžija i dodaje da su građani ključ zato što na izborima treba da glasaju za političare koji su sposobni da predlože i sprovedu potrebna rešenja, a da kroz svakodnevne odluke o kupovini podržavaju kompanije koje brinu o životnoj sredini.

Pripremila: Gordana Knežević

Ceo tekst pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019. 

Da li će nestati lemuri sa Madagaskara?

Foto: Wikipedia/Mathias Appel
Foto: Wikipedia/
Mathias Appel

Lemuri ogrličari predstavljaju izuzetno ugroženu vrstu čije jedino stanište je u prašumama na istoku Madagaskara.

Po izgledu liče na pande i veći su od drugih podvsrta lemura. Mogu imati crno-belo ili crvenkasto krzno. Život provode na velikom drveću i usled pojačane seče, javlja se opasnost i za njih.

Stručnjaci se plaše da njihova staništa mogu nestati do 2080. godine usled uticaja klimatskih promena, ali i brzog nestanka šuma.

Jedan od autora ove studije o opasnosti za lemure na Madagaskar je i Adam Smit, ekolog u Botaničkoj bašti u Misuriju, smatra da, iako razloga za brigu nesumnjivo ima, istovremeno i dalje se može raditi na poboljšanju situacije.

Foto: Wikipedia/SurreyJohn

Stručnjaci su proučavali promene koje su usledile u periodu od početka novog milenijuma do 2014. godine i pokušali da na osnovu toga procene brzinu promena kojima su izložene ove prašume, a samim tim i pojedine, već ugrožene vrste, specifične za ove ekosisteme.

Postoji oko 100 teritorija na kojima bi drveće trebalo biti van opasnosti, ali tako je samo na mapi. I dalje je opasnost u ilegalnoj seči šuma, kao i zbog potencijalnih požara.

Ukoliko bi se autori ove istraživačke studije vodili optimističnim scenarijom, pretpostavka bi bila da nijedna šuma u zaštićenim područjima neće biti izgubljena, odnosno da će polovina ostrvskih prašuma opstati do 2070.

Jelena Cvetić

Jubilarna 200. akcija čišćenja i pošumljavanja Gorice obavljena

Foto-ilustracija: Unsplash (S.L.)
Foto: YouTube (screenshot)

Crna Gora u novu godinu ulazi čistija!

Na brdu Gorica u nedelju, 29. decembra, uspešno je realizovana jubilarna 200. volonterska akcija čišćenja, zaštite i pošumljavanja terena Park-šume brda Gorica, u organizaciji NVO “Udruženje ljubitelja Gorice i prirode” i Glavnog grada Podgorica.

Tom prilikom zamenica gradonačelnika dr Slađana Vujačić je istakla da je Grad Podgorica tokom ove godine sproveo niz sličnih akcija, kako samostalno, tako i u saradnji sa kolegama iz nevladinog sektora, konkretno sa kolegama iz NVO “Udruženje ljubitelja Gorice i prirode”.

“Ono što nama čini posebno zadovoljstvo jeste to što u ovim akcijama nismo sami, a svaka nova akcija okuplja sve veći broj sugrađana. Posebno nas raduje što je reč o pretežno mladim ljudima, deci osnovnih i srednjih školskih ustanova, kao i predstavnicima sportskih klubova”, istakla je Vujačić, dodajući da će u narednoj godini ova praksa biti nastavljena.

“Osim akcija čišćenja koje su se u godini za nama sprovodile svakog meseca, mi smo se posvetili i uređenju brda Gorica tako što smo promenili kompletnu opremu. Zamenjene su klupe, stara rasveta je zamenjena novom LED rasvetom, a naše kolege iz privrednog društva “Zelenilo” aktivno su radile na uređenju zelenih površina. Ono što je plan za sledeću godinu jeste da ćemo i dalje biti posvećeni i vredno raditi na uređenju svih zelenih površina u gradu. Tu pre svega mislim na park-šume koje poseduje naš grad, tako da smo nedavno raspisali konurs za JPP za četiri park šume i to Zlatičku i Tološku šumu, kao i park-šume Balabani i Beglaci”.

Vjačić je zaključila da je trenutno stanje mnogo bolje nego što je bilo ranije, da građani mnogo vise brinu o ovim lokalitetima i još jednom pozvala sve da čuvaju park-šume i prirodu Podgorice, kako bi imali ugodan prostor za odmor i rekreaciju.

Foto: YouTube (screenshot)

Pored pripadnika Službe zaštite i spasavanja Glavnog grada, privrednih društava “Zelenila” i “Čistoće”, akciji su se pridružili i studenti, volonteri osnovnih i srednjih škola, sportski klubovi… Ova akcija je bila još jedan način kojim smo želeli da pošaljemo poruku da građani i lokalna uprava zajedno mogu uraditi mnogo na polju zaštite i očuvanja naših javnih zelenih površina.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Prvi automatski sistem protivgradne zaštite u Valjevu štiti 13 opština

Foto: Wikipedia/Guerberj
Foto: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović i predsednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić obišli su prvi automatski sistem protivgradne zaštite u radarskom centru RHMZ-a kod Valjeva u čiju izgradnju i opremanje je uloženo 308 miliona dinara.

Centar automatski u skraćenom vremenu dejstva upravlja protivgradnim raketama sa 99 lansirnih pozicija i štiti područje 13 opština, odnosno više od 560.000 hektara površine sa uspehom od 70 odsto zaštite od grada, rečeno je prilikom obilaska automatskog protivgradnog sistema u radarskom centru Valjevo.

Ministar Nedimović objasnio je da je radarski centar kod Valjeva sada digitalizovan, pa je brzina reakcije do ispaljivanja 20 sekundi kada se protivgradnim raketama može gađati 16 ciljeva.

Gradonosni oblaci Srbiji najčešće dolaze sa zapada pa je, objasnio je Nedimović, važno ulaganje iz Srbije u 25 stanica od Vlasenice do Ruda u Republici Srpskoj kako bi se blagovremeno dejstvovalo i izbegao grad i štete u značajnom voćarskom kraju u Srbiji uz Drinu.

Predsednica Vlade Republike Srbije istakla je da je automatski sistem protivgradne zaštite veoma važan, kao jedno od sistemskih strateških ulaganja kako bi poljoprivredna proizvodnja bila efikasnija, a prinosi veći.

Na uspostavljanju automatske protivgradne zaštite predano se i stručno radi od 2016. godine i sada stižu rezultati, rekla je Brnabić i dodala da su ovakvih sistemi bili potrebni Srbiji decenijama unazad. „Ovo je prvi automatizovani radarski centar u Južnoj Evropi“, istakla je predsednica Vlade.

U budžetu za sledeću godinu izdvojeno je 600 miliona dinara, pa će automatizacija protivgradne zaštite biti nastavljena na Fruškoj gori, Užicu i Bukulji.

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede