Home Blog Page 77

Šta donosi Sporazum o slobodnoj trgovini Srbija – Kina

Foto-ilustracija: Pixabay (46173)
Foto: EP

Sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom za bescarinski izvoz srpskih proizvoda potpisan je u oktobru u Pekingu. U Beogradu je nakon toga usvojen Zakon o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini. U toku je završavanje procedura i očekuje se da će ovaj sporazum stupiti na snagu 1. juna sledeće godine, a on će doprineti povećanju obima domaće privrede, olakšati uvoz i izvoz proizvoda i dovesti nove investitore. 

Ovaj bilateralni sporazum je prvi takve vrste između Kine i neke od zemalja centralne ili istočne Evrope i podrazumeva potpuno ili postepeno ukidanje carina na uvoz robe, u zavisnosti od kategorije proizvoda, što pruža nove mogućnosti za trgovinsku saradnju. U Srbiji su završene nacionalne procedure, sada su u toku u Kini i nakon toga se čeka se ratifikacija i obaveštenje. Pored ovog, vrlo je moguće da će istovremeno stupiti na snagu i Sporazum o partnerstvu i slobodnoj trgovini sa UAE, koji je sada u završnoj fazi.

Sa ciljem da predstavnicima kompanija koje rade uvoz i izvoz robe sa Kinom objasne liste koncesija, carinske tarife, poreklo robe, kao i carinske olakšice i druge aspekte ovog sporazumom ACTA media organizovala je seminar na kojem se od stručnjaka iz Ministarstva finansija Srbije, koji su direktno učestvovali u sačinjavanju ovog sporazuma, moglo saznati sve o prednostima koje sporazum donosi.

O sporazumu na sajtu Skupštine i Službenog glasnika

Sve o sporazumu, uvozu i izvozu u Kinu može da se sazna na sajtu Narodne skupštine u delu akti ili na sajtu Službenog glasnika u delu pravno informacioni sistem (važeći propisi – međunarodni ugovori – trgovina.

Na osnovu ovog sporazuma u Srbiju će sa kineskog tržišta dolaziti uglavnom proizvodi koje ne proizvodimo sami, a jedan od ciljeva je upravo zaštita domaće, srpske proizvodnje. Sporazum ne podrazumeva liberalizaciju 100 odsto, dok će se u narednih, pet, 10 ili 15 godina za određene kategorije proizvoda carine postepeno snižavati na nulu. Oko 60 odsto tarifnih oznaka biće s ukinutim carinama, a nakon pet godina biće ukinute za 70 odsto proizvoda, posle 10 godina za 80 odsto proizvoda i za 15 godina za oko 90 odsto proizvoda. Ovim sporazumom liberalizovano je ukupno oko 90 odsto proizvoda, a oko 10 odsto će ostati trajno zaštićeno.

Povećanje carina na proizvode neće biti moguće kada Sporazum stupi na snagu. Od tada u Kinu ćemo bez carine izvoziti poljoprivredne i industrijske proizvode, školjke, ulja, štavljenu kožu, plutu, svilu, sve životinje, sa oznakom AO, odnosno roba sa kratkim rokom trajanja, a od industrije: rude bakra, električnu energiju, delove za električne mašine različite namene, katode, mineralna goriva, đubriva, drvo, kompresore i brojne druge proizvode. Srbija je kandidovala za ukidanje carina proizvode koji čine 60 odsto liste domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U tu grupu, između ostalog, spadaju uljarice, pivo, voće i drugo.

Pravila o poreklu robe

Na seminaru je rečeno i da sporazumom treba da se ispune i pravila o poreklu robe za kompanije koje su izvozno orjentisane. Kriterijumi koje roba treba da zadovolji da bi stekla srpsko, odnosno kinesko poreklo je da su u potpunosti proizvedeni u Srbiji ili Kini, isključivo od materijala sa poreklom.

U članu 23 Sporazuma navodi se i da roba može da bude proizvedena od materijala bez porekla pod uslovom da je roba usklađena sa sadržajem regionalne vrednosti- RVC od minimalno 40 odsto, osim za robu navedenu na Spisku posebnih pravila za proizvode koja mora biti u skladu sa tim zahtevima. Članom 25 je detaljno objašnjeno kako se izračunava RVC – sadržaj regionalne vrednosti, a navedeni su i izuzeci od kriterijuma od 40 odsto. Na ovaj način, kažu stručnjaci, štitimo ono što je osetljiva roba i u Srbiji i u Kini (šećeri, proizvod od šećera, bela čokolada – obe strane štite na primer domaće proizvođače u konditorskoj industriji).

Cilj ovog sporazuma je da se ubrza i pre svega pojednostavi procedura i da svi državni organi međusobno sarađuju. 

Mirjana Vujadinović Tomevski 

Šta nam je doneo COP28?

Foto-ilustracija: Pixabay

Klimatske promene predstavljaju sveobuhvatan, hitan, a čini se i konfuzan problem. Ako biste želeli da kroz objave medija saznate šta svet čini sve po pitanju borbe sa klimatskim promenama, te da na osnovu takvih informacija ocenite nazire li se pobeda ili poraz, verovatno je da ćete ostati zbunjeni. Gotovo istovremeno nižu se vesti o uspešnom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte, uz one da se planeta suočava sa nizom uzastopnih dana u kojima su temperature premašivale 1,5oC iznad predindustrijskog doba. Ulažu se, za običnog čoveka, nezamislive svote novca u zaštitu prirode, a opasnost od ekstremnih vremenskih događaja, izumiranja biljnog i životinjskog sveta, zagađenja vode, zemljišta i vazduha, kažu nikad nije bila veća.

Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, dolazi na kraju svake godine kao trenutak u kojem treba da se napravi presek i vidi šta je učinjeno i dokle smo stigli. Kao neko ko svakodnevno prati ovakve vesti, mogu da kažem da sam tokom godine zaista nailazila na ohrabrujuće informacije, ali onda, uoči ovogodišnje Konferencije (COP28), UNEP je objavio izveštaj u vezi sa emisijama čiji rezultati istraživanja pokazuju da su emisije gasova sa efektom staklene bašte u 2022. godini postavile novi rekord, da je septembar 2023. godine premašio rekord sa prosečnom globalnom temperaturom, te da nije reč samo o rekordnim temperaturama, već i globalnim emisijama staklene bašte i atmosferskim koncentracijama ugljen-dioksida. Prošlog meseca, takođe je obeležen informacijom da vlade na globalnom nivou planiraju da proizvedu duplo više fosilnih goriva u 2030. nego što nalažu klimatski ciljevi. U nizu takvih vesti, dolazi ona da je COP28 zvanično počeo. Ukoliko bi se sagledale sve odluke donete na ovoj Konferenciji, one bi mogle da bude odraz 2023. godine, zato što su tokom 12 dana donete neke ohrabrujuće odluke, ali u samoj završnici usledilo je veliko nezadovoljstvo konačnom, možda i najvažnijom odlukom.

Nekoliko važnih odluka koje su obeležile Konferenciju

Foto-ilustracija: Unsplash (Dmytro Demidko)

Mobilizacija finansijskih sredstava, posebno je bila važna tema na prošlogodišnjoj Konferenciji, a tokom ove, čini se da je dosta urađeno po tom pitanju. Naime, jedna od prvih odluka bila je osnivanje Fonda za gubitke i štete koji je namenjen onim zemljama koje su najviše pogođene posledicama klimatskih promena, a ujedno i one koje najmanje doprinose pojačavanju istih. Ova tema bila je razlog produžavanja COP27, zato što se debatovalo o osnivanju fonda koji će pomoći upravo ovakvim zemljama, a ove godine rešena je među prvim. Reč je o stotinama miliona dolara koji su tokom Konferencije upućeni ovom Fondu. Tu su i drugi važni fondovi, u koje su mobilisane čak i milijarde, a tu bih izdvojila i preko 180 miliona dolara za zaštitu šuma, mangrove i okeana. Da li će se novac iskoristiti na dobar način, ostaje da vidimo, ali ova vest u svakom slučaju obradovala je javnost.

Tematski dan mladih, dece, veštine i obrazovanja, za mene je posebno značajna tema. Ukoliko u srce deteta ne utkamo ljubav prema prirodi, a kasnije i znanje kako da živi u skladu sa njom, za sve ostale važne odluke biće kasno. Obrazovanje mladih i pružanje mogućnosti da se i njihov glas čuje, ovom svetu je neophodno. Upravo je COP28 bio posvećen stavljanju mladih ljudi u centar klimatske diplomatije, zato što oni i dalje imaju ograničen doprinos u kreiranju klimatske politike i treba im podrška u klimatskim akcijama koje vode. COP28 i YOUNGO pokrenuli su prvi Youth Stocktake, odnosno sveobuhvatnu analizu učešća mladih u klimatskoj diplomatiji koja predstavlja strateški plan za poboljšanje učešća ove populacije.

Još jedna važna tema jeste Lokalni samit o klimatskim akcijama. To je prvi samit ovakvog tipa, koji je okupio stotine lokalnih klimatskih lidera, kako bi  podstakli i ohrabrili njihove akcije na lokalnom nivou u vezi sa klimatskim promenama, koje su okarakterisane kao kritične uloge u ostvarenju ovog cilja. I zaista smatram da je tako, jer odluke donete na globalnom nivou predstavljaju samo osnov i vodilju, a ukoliko se ne usklade sa posebnostima i potrebama svake države, pa i uže, neće biti dobro realizovane.

Prethodne dve teme izdvojila sam za ovaj blog, zato što se možda o njima i manje govorilo, u odnosu na ostale, a mišljenja sam da su podjednako važne, kao temelj drugih.

Za kraj sam ostavila teme u vezi sa smanjenjem emisija, koje su ipak u najvećem delu obeležile ovogodišnju Konferenciju. Kao prva odluka izdvojilo bi se usvajanje Povelje o dekarbonizaciji nafte i gasa, čiji su cilj neto-nulte emisije do 2050. godine, a u čijoj inicijativi je učestvovao veliki broj naftnih i gasnih kompanija, koje čine skoro polovinu svetske proizvodnje nafte. Kada je reč o OIE, tu su odluke o utrostručenju kapaciteta obnovljivih izvora energije i podrška vodoniku sa niskim sadržajem ugljenika. Urbanizam je takođe prepoznat kao značajan problem u vezi sa emisijama, te su se pokrenule inicijative koje do 2030. godine treba da učine da zgrade uobičajeno imaju gotovo nutlu emisiju. Ove godine se pažnja posvetila i metanu, kao snažnom gasu staklene bašte, a napori idu prema značajnom smanjenju emisija metana. Posebno se ističe i odluka o Deklaraciji o trostrukom povećanju nuklearnog kapaciteta do 2050. godine, čime je nuklearna energija dobila na pažnji kao značajnoj za postizanje smanjenja emisija.

Foto-ilustracija: Unsplash (
Chris LeBoutillier)

Ponovila bih ovde ono što sam rekla na početku, a to je da su vesti koje su dolazile sa COP28, išle sličnim tokom kao i one tokom 2023. godine. U nizu ohrabrujućih, izveštaj UNEP-a pokazao je i drugu stranu priče. U svetlu ovogodišnje Konferencije, dobre vesti završile su se onom koja je dovela do velikog nezadovoljstva i zabrinutosti. Naime, Nacrt sporazuma COP28 koji je iznet dan pred planiran završetak Konferencije, u delu koji se odnosi na smanjenje emisija i fosilna goriva, istakao je postepeno smanjenje fosilnih goriva, izostavljajući termin ukidanje. Iako je jasno da je veoma teško u potpunosti iz upotrebe izbaciti fosilna goriva, makar u bližoj budućnosti, mnoge učesnike ova odluka je obeshrabrila u naporima za nulte emisije do 2050. godine. Naročito razočarenje došlo je od strane malih ostrvskih država, koje su ujedno i najviše pogođene posledicama klimatskih promena. Uz ove male ostrvske države stale su i velike poput SAD, Australije, Norveške i Kanade, dok se na suprotnoj strani našao OPEK.

Ova odluka bila je i razlog produžetka trajanja Konferencije i nastavka rasprave. Nakon višesatnih pregovora, odlučeno je da se reč ukidanje ipak neće naći u Nacrtu, ali da će se u njemu države pozvati na prelazak na druge izvore energije. Iako je dogovor postignut, ostaje pitanje koliko su zaista sve strane zadovoljne, naročito one koje se zalažu za potpuno ukidanje fosilnih goriva. Ovo je upravo konfuzija o kojoj sam govorila na početku, jer verovatno ni stručni ljudi za ove oblasti ne znaju u kojem će se zaista pravcu kretati oporavak naše planete, a još manje široka javnost. Toliko ambicioznih ciljeva se postavlja, od kojih mnogi i dalje nisu ostvareni, pa se postavlja pitanje da li bi se zaista u bližoj budućnosti ukinula u potpunosti fosilna goriva, čak i da je Nacrt usvojio na kraju termin ukidanje.

Zbog čega je zaista bilo važno da se uvrsti i ovaj termin u Nacrt, a šta se sve krije iza odluke da to ne bude učinjeno i da li je ovo bio ključni propust ili i dalje imamo šansu za oporavak, ostaje pitanje na koje se nadam da ćemo vrlo brzo dobiti odgovor od stručnih ljudi, pre nego što iskusimo prirodu da nam sama uzvrati odgovor.

Katarina Vuinac

Šta misle Nemci o energetskoj tranziciji i klimatskim akcijama

Foto-ilustracija: Unsplash (gerald-schombs)
Foto-ilustracija: Unsplash (sebastian-herrmann)

Stanovnici Nemačke često na vrh prioriteta zemlje stavljaju klimatsku akciju i pretežno snažno podržavaju tranziciju. Stanovnici Nemačke nisu jedini koji tako smatraju. Švedska, Danska, Holandija, Finska, Irska su zemje čiji stanovnici smatraju isto, čak i u većem broju.

Nedavna istraživanja u Nemačkoj otkrivaju duboku zabrinutost građana u vezi sa klimatskim promenama i energetskim cenama. Studija Bertelsmann Stiftunga pokazala je da 55 odsto Nemaca smatra da je socijalna kohezija ugrožena zbog tranzicije ka obnovljivim izvorima energije.

Oko 69 odsto podržava energetsku tranziciju, a oko 56 odsto podržava tranziciju transporta. Međutim, samo 20 odsto smatra da je transformacija pravedna, ukazujući na nepravednu raspodelu troškova između različitih slojeva društva. Uzorak prikazuje da otprilike tri  od četiri Nemca smatraju energetsku tranziciju skupom, sa 45 odsto koji ne očekuju pad cena energije.  Оkо 12 odsto u potpunosti odbija prelazak sa fosilnih goriva, prenosi agencija DPA.

Pročitajte još:

Paralelno, istraživanje YouGov-a koje je podelila agencija DPA, otkriva da više od dve trećine Nemaca brine o cenama gasa i struje u 2024. godini. Oko 30 odsto je veoma zabrinuto, a 38 odsto je umereno zabrinuto. Ova zabrinutost dolazi u svetlu neslaganja u vladajućoj koaliciji oko produžetka „kočnica cene gasa“ koju finansira državni budžet. Ministar finansija najavio je njeno ranije ukidanje, što izaziva dodatnu zabrinutost.

Oba istraživanja ukazuju na složenost problema koje Nemačka trenutno suočava u balansiranju klimatske akcije i socijalno-ekonomskih pitanja, te na potrebu za promišljenim pristupom koji razmatra i ekološke i socijalne faktore.

Energetski portal

Multilateralni ekološki sporazumi važni za oporavak planete

Foto-ilustracija: Freepik (vecstock)
Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Multilateralni sporazumi o životnoj sredini (eng MEAs), predstavljaju međunarodne sporazume koji se odnose na pitanja životne sredine koja najhitnije moraju da se razmatraju i rešavaju problemi u vezi sa njima. Ujedno, oni su ključni instrumenti međunarodnog upravljanja životnom sredinom, kao i međunarodnog prava životne sredine. Kako se navodi na sajtu Programa UN za životnu sredinu (UNEP), oni pokrivaju širok spektar pitanja, počevši od zaštite atmosfere i održivog upravljanja hemikalijama i otpadom, do zaustavljanja degradacije i gubitka prirode i biodiverziteta.

Na globalnom nivou, neki od ovih sporazuma jesu Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore, zatim Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača ili, recimo, Stokholmska konvencija o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama. Na regionalnom nivou, primer bi bio Okvirna konvencija o zaštiti i održivom razvoju Karpata. Posebna pažnja poklanja se očuvanju mora, te je primer takvih regionalnih Konvencija o zaštiti morske sredine i priobalnog područja Sredozemlja, a treba pomuti i Akcioni plan za severozapadni Pacifik.

Pročitajte još:

Ovi sporazumi veoma su važni za ostvarenje UN Ciljeva održivog razvoja, što može da se pokaže i na jednom pozitivnom primeru koji je istaknut na sajtu UNEP-a. Naime, Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač, doveo je do toga da je gotovo 99 odsto takvih supstanci povučeno iz upotrebe, zbog čega se ozonski omotač značajno oporavio.

Iako su teorijski dobro postavljeni, problem i dalje predstavlja implementacija i usklađenost sa ovim sporazumima. UNEP upravo pomaže zemljama da sprovode ovakve globalne sporazume i da se izbore sa trostrukom planetarnom krizom, zbog čega će ovi multilateralni sporazumi o životnoj sredini biti istaknuti na šestom zasedanju Skupštine UN za životnu sredinu, kao najvišeg svetskog tela za donošenje odluka o životnoj sredini, koji će se održati od 26. debruara do 1. marta 2024. godine u Najrobiju.

Energetski portal

Velika zainteresovanost za subvencije za energetsku efikasnost u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Pixabay

Građani Srbije pokazali su do sada veliko interesovanje za subvencije za energetsku efikasnost u domaćinstvima, a do danas je u 20 gradova i opština potpisano ukupno oko 1.400 ugovora sa građanima.

Najveći broj ugovora koji se odjednom dodeljuje na ovom javnom pozivu dodeljen je u Novom Sadu i to 260 ugovora. Kako se navodi na sajtu Ministarstva, rudarstva i energetike, ukupna vrednost projekta je 75 miliona dinara, a podseća se da javi poziv i dalje nije završen i da građani Novog Sada mogu još uvek da se prijave.

Prema rečima ministarke rudarstva i energetike Dubravke Đedović Handanović, ova lokalna samouprava učestvuje i u Javnom ESCO projektu, čiji je cilj unapređenje energetske efikasnosti u stambenim zgradama u sisteme daljinskog grejanja i prelazak na naplatu grejanja prema potrošnji.

Pročitajte još:

Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić istakao je su građani prepoznali da ulaganjem u mere energetske efikasnosti, kao što su zamena prozora i vrata, poboljšanje izolacije, zamena kotlova ili ugradnja solarnih panela, mogu i te kako da smanje potrošnju energije, a na taj način i svoje račune.

,,Takođe na ovaj način najdirektnije štitimo i životnu sredinu u Novom Sadu’’, dodao je Đurić.

Prema njegovim rečima, više od 430 građana na osnovu sprovedenih javnih poziva, tokom prethodne i ove godine u Novom Sadu dobilo je bespovratna sredstva za ugradnju solarnih panela, zamenu stolarije i ugradnju kotlova na gas.

Energetski portal

Rekonstrukcija železničkog koridora 10 – najveći izazov radovi u Sićevačkoj klisuri

Foto-ilustracija: Pixabay

Prelazak sa drumskog, na železnički transport dobara i putnika, prioritet je članica EU. Taj zadatak prihvatila je i Srbija, a kao preduslov, neophodna je modernizacija postojećih i izgradnja novih pruga. Od Novog Sada do Subotice, do sada je postavljeno više od 80 kilometara novih šina, a na jugu zemlje uveliko traju radovi na rekonstrukciji železničkog Koridora 10. Povezuje istok i zapad Evrope, a putovanje tim koridorom kraće je za 350 kilometara od Koridora 4, koji ide preko Bugarske i Rumunije.

Kičma srpske železničke mreže i ključna trasa za povezivanje Zapadne Evrope sa Zapadnim Balkanom, Grčkom i Turskom, pruga Beograd-Niš, duga više od 230 kilometara biće modernizovana, prvi put od 1884. kada je izgrađena.

Direktor EBRD: Najveći projekat pruga Beograd-Niš

„Podržavamo Srbiju u izgradnji brže, komfornije i bezbednije železničke mreže. Za nas iz EBRD-a to je prioritet, a najveći projekat sada je pruga za velike brzine od Beograda do Niša“, ističe Mateo Kolanđeli, direktor EBRD.

U ovom trenutku je u toku izrada projektno-tehničke dokumentacije, koja prema rečima Nenada Stanisavljevića iz „Infrastruktura železnice Srbije“, treba da definiše sve ono što će biti rađeno na pruzi, kako će brza pruga izgledati.

Procenjena vrednost radova je dve milijarde 775 miliona evra. Sredstva su obezbeđena iz budžeta, kredita EIB, EBRD-a i granta EU od 598 miliona evra, što je najveća bespovratna pomoć za projekte koju je Srbija do sada dobila.

Pročitajte još:

„Srbija je izuzetno dobro ocenjena i pozicionirana najbolje u regionu. Mislim da je ovo zemlja u kojoj se prelazak sa drumskog transporta na železnički odvija najbrže. I to je još jedan od razloga zašto mi u EBRD, ali i EU ulažemo velika sredstva“, naglašava Kolanđeli.

Na jednoj od deonica Železničkog koridora 10 između Niša i Dimitrovgrada radovi su u toku.

„Radovi koje isplaniramo moraju da budu završeni za 36 sati zbog odvijanja saobraćaja. Znači da mi 36 sati radimo, 36 ne radimo, jer moramo da obezbedimo prugu za prolazak teretnih vozova“, objašnjava Vasil Šilov iz „Trejs grup“ iz Bugarske.

Foto-ilustracija: Unsplash (Zane Lee)

Obnovljeno je 808 kilometara srpskih železnica

Stanisavljević navodi da je Deonica Staničenje – Pirot samo jedan deo pruge koja obuhvata rekonstrukciju čitave pruge od Sićeva do Dimitrovgrada. Cela pruga je, dodaje, duga 86 kilometara i za to je izdvojeno 169,7 miliona evra.

Železnički Koridor 10 povezuje istok i zapad Evrope, a putovanje tim koridorom kraće je za 350 kilometara od Koridora 4, koji ide preko Bugarske i Rumunije.

„Izgradnjom pruge Niš Beograd, rekonstrukcijama koje su već započete Niš-Dimitrovgrad i Niš-Brestovac, imaćemo jedan kompletan evropski Koridor. To povlači za sobom nesmetan teretni saobraćaj i putničke vozove koji neće kasniti“, ističe Ivan Rodić iz „Vozoljubitelji – Srbija“.

Na deonici od Niša do Dimitrovgrada, najveći izazov, kažu izvođači, biće radovi u Sićevačkoj klisuri. Tokom noći 40 radnika radi na pripremi terena, skida stari kamen, iskopava se do predviđene kote, posle čega se stavlja nova kamena prizma. Potom 25 radnika postavlja pragove i šine.

Nakon višedecenijskog propadanja u proteklih deset godina obnovljeno je 808 kilometara srpskih železnica. Upravo na ovoj deonici od Niša do Dimitrovgrada, vozovi su se kretali oko 30 kilometara na čas, a nakon završetka radova njihova brzina biće 120 kilometara na čas.

Izvor: RTS

Proces priključenja na elektroenergetski i distributivni sistem

Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)
Foto: EP

U okviru Okruglog stola Priključenje na elektroenergetski sistem, važna tema bili su proces i ključni koraci priključenja objekata na prenosni sistem i deo distributivnog sistema kojima upravlja operator prenosnog sistema.

Nebojša Vučinić, direktor Direkcije za razvoj, predstavio je ukratko najvažnije stavke Zakona o energetici i Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije. Za ovu temu bilo je posebno važno istaći Uredbu o lokacijskim uslovima, u okviru Zakona o planiranju i izgradnji. Naime, u ovoj Uredbi stoji da uz zahtev za izdavanje lokacijskih uslova za objekat, postoji obaveza da se dostave i tehnički uslovi za priključenje na prenosni sistem na osnovu važeće studije priključenja objekta na prenosni sistem, kao i ugovor o priključenju sa operatorom prenosnog sistema.

Kada je reč o studiji priključenja, uz zahtev za izradu ove studije prilaže se potpun skup podataka neophodnih za izradu studije priključenja objekta u skladu sa pravilima za priključenje, zatim odluka o izradi odgovarajućeg planskog dokumenta za objekat prizvođača ili odgovarajući dokument prostorno-urbanističkog planiranja kojim se opredeljuje namena prostora za takav objekat. Kao treće, potrebno je priložiti dokaz o ispunjenju uslova kojim se odlaganje priključenja na prenosni sistem ne primenjuje na elektrane koje koriste varijabilne izvore energije, ukoliko je potrebno, u skladu sa propisima kojima se uređuje korišćenje obnovljivih izvora energije i, na kraju, tu je dokaz o deponovanju sredstava za troškove izrade studije priključenja.

Ono što je novina, jeste da operator prenosnog sistema izrađuje studije priključenja objekta na prenosni sistem svake godine u dva intervala i to od 1. marta do 30. jula, kao i od 1. septembra do 31. decembra, osim u slučaju da je podnosilac zahteva strateški partner čiji se zahtev rešava u rokovima u skladu sa zakonom kojim se uređuje korišćenje OIE.

Kako je Vučinić objasnio, ove godine, pošto je u pitanju prelazni period, definisano je da prvi interval počne od 20. decembra i da traje do 20. aprila.

Pročitajte još:

Takođe, predstavio je i o četiri situacije u kojima dolazi prestanka važenja studije priključenja. Ukoliko u roku od 60 dana od dana uručenja studije priključenja, podnosilac zahteva ne dostavi bankarsku garanciju, zatim ako se ugovor o priključenju ne zaključi u roku od 60 dana od dana dostavljanja bankarske garancije,  dalje, ukoliko podosilac zahteva ne ishoduje odobrenje za priključenje u roku od tri godine od dana zaključenja ugovora o priključenju i istekom važenja odobrenja na priključenje.

U slučaju prestanka važenja studije priključenja, prestaje da važi ugovor o priključenju, kao i ugovor o izgradnji nedostajuće infrastrukture, ukoliko je zaključen, a postupak priključenja se obustavlja.

Kada je reč o odobrenju za priključenje, izdaje se sa rokom važenja od tri godine za priključenje na prenosni sistem i na deo distributivnog sistema kojim upravlja operator prenosnog sistema, od dana dostavljanja rešenja. Treba istaći da rok može da se produži samo jednom na zahtev podnosioca, najduže do dve godine, pod uslovom da u tom trenutku postoji građevinska dozvola za priključak na prenosni sistem. Jedna novina jeste da se odobrenje izdaje i za slučaj priključenja proizvodnog modula na unutrašnje instalacije objekta kupca.

Govoreći o odobrenoj snazi, ona predstavlja maksimalnu aktivnu snagu na mestu priključenja koja je određenja u odobrenju za priključenje. Takođe, novina je da odobrena snaga objekta za proizvodnju električne energije može da bude manja od instalisane snage. Treba reći da je u tom slučaju operator sistema dužan da u tehničkim uslovima za priključenje uredi način ograničenja predaje snage u sistem u skladu sa odobrenom snagom.

Foto: EP

Priključenje korisnika na distributivni sistem

Predrag Matić, direktor Direkcije za planiranje i investicije i Dunja Grujić, viši analizičar za poslovne procese za podršku tržištu i smanjenje gubitaka, Elektrodistribucija Srbije d.o.o. Beograd, govorili su na temu Izazovi operatora distributivnog sistema u pogledu postupka priključenja na distributivni sistem.

Osvrćući se na prethodni period, Matić kaže da su od aprila 2021. godine, nakon usvajanja seta energetskih zakona i donošenjem podzakonskih akata, primili izuzetno velik broj zahteva za priključenje OIE, pojedinačne instalisane snage od nekoliko desetina kW do 10 MW. Ovde je reč samo o objektima za proizvodnju električne energije.

Od toga, priključeno je 365 objekata za proizvodnju električne energije ukupne instalisane snage od 273 MW, gde i dalje prednjače MHE, ali im se po broju približavaju solarne elektrane. Kako je istakao Matić, solarne elektrane ne približavaju se po snazi i dalje, već samo po broju.

U ovom trenutku, u obradi je 1709 zahteva sa ukupno instalisanom snagom od oko 2 GW za proizvođače.

Kada je reč o kupcima-proizvođačima, koji su uvedeni od 2021. godine, do danas je ovaj status steklo 1884 domaćinstva, dve stambene zajednice i 629 ostalih korsnika, prvenstveno industrija, i to sa ukupno instalisanom snagom od 38 MW isključivo solara. Pored toga, u obradi je još 1748 zahteva za sticanje statusa kupca-proizvođača sa ukupno instalisanom snagom od 353 MW, gde po snazi prednjači industrija.

Matić se ovom prilikom osvrnuo i na izazove koji ih očekuju. Naime, 8. maja ove godine stupile su na snagu izmene i dopune Zakona o efikasnom korišćenju električne energije, a 13. oktobra i nova Uredba o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom.

Najznačajnije novine ovih akata za priključenje OIE na distributivni sistem jesu da za OIE snage 400 kW, balansnu odgovornost snosi garantovni snabdevač, kao i to da je snaga po pojedinačnom priključku na distributivni sistem ograničena na 10 MW. Takođe, ukupno odobrena snaga objekta za proizvodnju električne energije na konzumu jedne trafostanice 110/x kV, ne može da bude veća od 80 odsto instalisane snage predmetne trafostanice, s tim da energija koja se isporučuje iz distributivnog u prenosni sistem ne sme da bude veća od 16 MW. Pored toga, odobrena snaga proizvodnog modula kupca-proizvođača iz kategorije domaćinstva je maksimalno 10,8 kW (sa primenom od 1. januara 2024. godine), bez obzira na odbrenu snagu za potrošnju. Na kraju, odobrena snaga proizvodnog modula kupca-proizvođača iz mategorije industrija je maksimalno 150 kW (sa primenom od 1. jula 2024. godine), bez obzira na odobrenu snagu za potrošnju.

Kada je reč o postupku priključenja na distributivni sistem, prema novoj zakonskoj regulativi, za zaključenje ugovora o izradi Studije priključenja na distributivni sistem potrebno je dostaviti dokaz o uplati depozita za izradu Studije, zatim planski akt ili odluku o izradi istog i dokaz o obezbeđenju balansiranja, ukoliko je potrebno na osnovu analize adekvatnosti, kao i za objekte preko 400 kW. Ove stavke se ne odnosi na kupce-proizvođače.

Na osnovu važeće Studije ESD u roku od 15 dana se izdalje Mišljenje ili Uslove za projektovanje i priključenje (UPP).

Foto: EP

Tržišni uslovi za priključenje

Grujić je istakla i tržišne uslove za priključenje. Naime, kako bi korisnik sistema bio priključen na distributivni ili prenosni sistem, on mora da reši svoje pitanje snabdevanja, zatim balansnu odgovornost i pristup sistemu.

Svi kupci-proizvođači i većina krajnjih kupaca, kao korisnici sistema moraju da zaključe Ugovore o potpunom snabdevanju, što znači da snabdevač reguliše i pristup sistemu i balansnu odgovornost. Praksa je pokazala da se kod nas i sve više krajnjih kupaca odlučuje za  Ugovor o potpunom snabdevanju, tako da i za njih ovo takođe reguliše snabdevač. Ostali korisnici sistema samostalno uređuju pristup sistemu i balansnu odgovornost.

Balansna odgovornost se uređuje na dva načina. Prvi jeste zaključenje ugovora o balansnoj odgovornosti sa operatorom prenosnog sistema i tako postati balansno odgovorna strana, što iziskuje brojne obaveze, zbog čega je predviđen i drugi mehanizam gde na već postojeću balansno odgovornu stranu, korisnik sistema može da prenese svoju balansnu odgovornost, pri čemu je procedura značajno jednostavnija za novog korisnika sistema.

Kada je reč o pristupu sistemu, on se uređuje Ugovorom o pristupu koji zaključuje operator sistema i korisnik sistema. U slučaju EPS-a, Ugovor se zaključuje sa svim korsnicima, s tim što se za one koji imaju Ugovor o potpunom snabdevanju, Ugovor zaključuje sa njihovim izabranim snadbevačima. Sa druge strane, sa proizvođačima Ugovor se zaključuje direktno, a to će se činiti i sa budućim skladištima kada se budu pojavili na našem sistemu.

Kako je istakla, prema trenutno važećoj regulativi, operator distributivnog sistema pristup obračunava isključivo krajnjim kupcima i kupcima-proizvođačima za električnu energiju koju oni preuzimaju iz distributivnog sistema, kao i susednim operatorima distributivnog sistema. S obzirom na to, sredstva obezbeđenja plaćanja postoje samo u ugovorima sa snabdevačima, sa susednim operatorima distributivnog sistema i sa krajnjim kupcima koji direktno sa operatorom distributivnog sistema ugovaraju pristup. Ostali ugovori o pristupu distributivnom sistemu za sada nemaju odredbu od sredstvima obezbeđenja plaćanja usluge pristupa distributivnom sistemu. U narednim godinama očekuje se izmena metodologije za određivanje cene pristupa distributivnom sistemu, gde će troškovi pristupa biti podeljeni između krajnjih kupaca, kupaca-proizvođača, proizvođača i drugih korisnika sistema. Kada i drugi korisnici sistema budu obavezni da plaćaju uslugu korišćenja sistema, onda će doći i do izmene Ugovora o pristupu distributivnom sistemu i ugovori će imati obavezu sredstava obezbeđenja plaćanja.

Ukoliko ova pitanja nisu rešena, priključenje na distributivni i prenostni sistem nije moguće.

Katarina Vuinac

Siemens u saradnji sa OIE Srbija održao prezentaciju na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Redovni član Udruženja OIE Srbija, kompanija Siemens Srbija održala je prezentaciju „Izazovi i rešenja u integraciji obnovljivih izvora energije u distributivnu i prenosnu mrežu“ na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. U uvodnom govoru, Srdan Srdanović, rukovodilac odeljenja Siemens Smart Infrastructure, prisutne je upoznao sa porastom potražnje za električnom energijom do 2030. godine koja će biti gotovo tri puta veća nego što je danas. Iz tog razloga se pojavila i potreba za proširenjem kapaciteta distributivne mreže, kao i same proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Siemens Smart Infrastructure se uspešno bavi korišćenjem pametnih tehnologija kako bi izašao u susret potrebama energetskog sektora i energetska tranzicija bila što efikasnija.

Pročitajte još:

Vladimir Milanović, član Upravnog odbora Udruženja Obnovljivi izvori energije Srbije, upoznao je zvanice sa radom Udruženja, čiji članovi proizvode 90 odsto zelene energije. Kao glavne probleme za energetsku tranziciju, Milanović je istakao mogućnosti priključenja na prenosnu mrežu, balansiranje sistema kao i samo skladištenje proizvedene električne energije.

Foto: OIE Srbija

Nakon uvodnih obraćanja, tim eksperata iz kompanije SIEMENS upoznao je prisutne sa kompletnim portfolijom za upravljanje solarnim elektranama, skladištima električne energije kao i mikromrežama baziranim na platformi SICAM A8000.

Franciska Diesiel, Gekart Brackenhammer i Aleksandar Marjanović podelili su svoja iskustva iz već realizovanih projekata koje je kompanija Siemens sprovela u Austriji, Nemačkoj, Vijetnamu i Singapuru koji su samo deo od ukupne mreže od 10 zelenih GW kojima ova kompanija raspolaže.

Izvor: OIE Srbija

CHARGE&GO NASTAVLJA IZGRADNJU MREŽE PUNJAČA

Foto: Charge&GO
Foto: Charge&GO

Voziti električni automobil postaje sve popularniji izbor, pogotovo među ljudima koji žive u gradovima. Ipak, za duža putovanja električna vozila zahtevaju postojanje dobre mreže punjača, što podrazumeva da vozači mogu unapred pripremiti i organizovati svoje putovanje. Ukoliko postoji rasprostranjena infrastruktura punjača, strateški locirana duž auto-puteva i u gradovima – muke vozača EV biće manje.

U Srbiji, zemlji koja sve više prati razvoj zelene tehnologije i obnovljivih izvora energije, početkom leta zabeležen je rast u sferi turizma. Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u junu je ostvaren porast broja turista za 4,7 odsto u odnosu na isti mesec prethodne godine. Takođe, u prvih pet meseci tekuće godine zemlju je posetilo 1,4 miliona stranaca, što predstavlja povećanje od 16,5 odsto u odnosu na isti period 2022. godine. Među turistima svakako postoji i određeni broj vozača e-automobila, što dodatno naglašava potrebu razvoja dobre infrastrukture. Njima je potrebno uliti dovoljno poverenja da svoja vozila mogu bez mnogo muke da napune u bilo kom delu Srbije. Stoga, vidimo posredan značaj koju dobra mreža punjača može imati u oblastima koje nam možda prvobitno ne bi pale na pamet, kao što je u ovom slučaju, turizam.

Kompanija Charge&GO, posvećena viziji održivog transporta – nastavlja da širi svoju mrežu punjača. Elektropunjač snage 240 kW postavljen je na benzinskoj pumpi OMV – Metro u Zemunu. Na ovaj punjač, koji je proizveo Siemens, moći će istovremeno da budu priključena dva električna vozila kojima je potrebna brza dopuna, jer poseduje dve CCS utičnice. Ukoliko se na punjaču ove snage nađe određeni premium model električnog automobila kao što je Porsche Taycan, puneći se punom snagom, u roku od pola sata do sat vremena, automobil će raspolagati dometom od preko 800 kilometara, što je izvanredna računica. Infrastruktura je već postavljena, punjač je spreman za upotrebu i kroz nekoliko dana biće na mreži.

U FOKUSU:

Foto: Charge&GO

Charge&GO u kontinuitetu radi na svojoj misiji, a među poslednjim projektima bila je postavka punjača na OMV pumpi u Borskoj ulici na Banjici. Njegova snaga iznosi 120 kW i takođe je Siemensov model sa dva CCS priključka. S druge strane, kompanija čeka odobrenje EPS-a kako bi u rad pustila postavljeni ABB punjač, snage 50 kW, u okviru OMV pumpe na Adi Ciganliji. U ovom slučaju biće moguće brzo napajanje vozila i sa evropskim i japanskim priključkom. Osim punjača smeštenih na teritoriji Beograda, na OMV pumpi u Zaječaru instaliran je punjač snage 120 kW, model koji proizvodi Siemens i koji će uskoro biti pušten u rad.

Uz pomoć prve digitalne platforme pronalazak postavljenih punjača i organizacija putovanja svakako postaju jednostavniji. Charge&GO je vozačima omogućio da na jednom mestu, osim pregleda mape punjača, izvrše i plaćanje. Korisnicima su takođe na raspolaganju elektropunjači širom kontinenta, s obzirom na partnersku mrežu koje su deo i oni sami. Nakon registracije uz aplikaciju se mogu ostvariti određene pogodnosti.

Uz električne automobile i infrastrukturu koju razvija kompanija vozači bi mogli smanjiti svoje rashode, a da pritom ne žrtvuju performanse vozila. Elektromobilnost je važna tema za ekologiju, turizam, saobraćaj, kao i za pojedince i države. Širenje mreže je prilika da se učestvuje u stvaranju sveta u kojem su putevi ne samo sredstvo povezivanja mesta već i ljudi, ideja i vrednosti koje oblikuju našu budućnost. Kompanija Charge&GO može se pohvaliti svojim doprinosom ovom dinamičnom vremenu promena i svime što čini kako bi putovanja električnim vozilima bila ekonomična i neumarajuća.

Tekst priredila: Milica Vučković

Tekst objavljen u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST

Od 1. januara naručioci će morati da vrednuju životnu sredinu u javnim nabavkama

Foto: NALED
Foto-ilustracija: Unsplash (nazarizal-mohammad)

Zelene javne nabavke postaće obavezne od 1. januara, što znači da naručioci za određene kategorije neće više moći da koriste cenu kao jedini kriterijum pri dodeli ugovora. Na odabir ponude uticaće i skup ekoloških aspekata kao što su životni vek proizvoda, troškovi održavanja, vode i struje i reciklaže dobara kada postanu otpad. Do kraja godine očekuje se podzakonski akt koji će bliže odrediti te predmete, kako bi primena krenula na vreme, saopštio je danas NALED.

Do sada je Zakon ostavljao mogućnost naručiocima da koriste kriterijume kvaliteta, ali nije ih na to obavezivao. Prema zvaničnom izveštaju, iako se trend upotrebe ekoloških standarda blago popravio, samo 0,44 odsto od ukupnog broja sprovedenih nabavki u 2022. bilo je zeleno. Takođe, najniža cena bila je jedini kriterijum za dodelu ugovora u 96 odsto slučajeva, zbog čega se javila potreba za dodatnim merama.

NALED je putem projekta „Javne nabavke i dobro upravljanje za veću konkurentnost“, u saradnji sa Švedskom agencijom za međunarodni razvoj i saradnju (Sida), podržao da se propiše obaveza naručiocima da sprovode zelene nabavke, uz preporuku da se postepeno povećava broj oblasti u kojima će primena ekoloških standarda biti obavezna.

– Institut za ekonomiju i pravo je za potrebe NALED-a sproveo analizu koja je pokazala da bi se od posmatranih 23 predmeta nabavki, u 13 slučajeva mogla propisati obavezna primena zelenih kriterijuma, a da se pritom ne ograniči konkurenciju na tržištu. Predlog je da se zelene javne nabavke primenjuju, za početak, kod predmeta kao što su fotokopir papir, sanitarna galanterija, štampači i skeneri, računari i laptopovi, sanitarna oprema, papirna galanterija, klima uređaji, bela tehnika, sredstva za čišćenje, usluge čišćenja, pneumatici, nameštaj, boje i lakovi – rekao je direktor Instituta Miloš Knežević.

Pročitajte još:

Za naručioce to će podrazumevati nešto temeljniju pripremu za proces nabavki i ne samo dobru analizu tržišnih uslova, već i detaljno poznavanje predmeta nabavki iz ugla održivosti i efekata koje ima na okolinu. S druge strane, ponuđači će u sklopu konkursne dokumentacije sada dostavljati potvrde o usklađenosti sa standardima u oblasti životne sredine, kao što su eko oznaka i drugi sertifikati.

Foto: Unsplash/Micheile Henderson

Ova promena je u skladu sa najboljim praksama EU, ali i sa očekivanjima građana Srbije. Istraživanje koje je sproveo NALED prošle godine, pokazalo je da 69 odsto građana smatra da u javnim nabavkama prednost treba dati kvalitetu u odnosu na cenu, a kao prioritet za ulaganje vide sektore zdravstva, obrazovanja, životne sredine i infrastrukture.

Koordinator za regularnu reformu u NALED-u Nikola Komšić naveo je da izmene zakona osim zelenih javnih nabavki, donose još jednu dobru novinu za sistem, a to je da će kriterijumi kvaliteta biti obavezni i kod razvoja softvera, ugovaranja konsultantskih, arhitektonskih ili inženjerskih usluga, kao i usluga prevođenja.

– Naručioci će i na ovom polju morati dobro da poznaju predmet nabavke, istraže tržište radi boljeg sastavljanja tehničkih specifikacija i pažljivo odaberu uslove za učešće i kriterijume za dodelu ugovora, kako bi podstakli konkurenciju i obezbedili najbolji mogući kvalitet. Kako bi pomogao i ponuđačima i naručiocima, NALED će nastaviti da organizuje obuke za primenu propisa, pripremu postupaka nabavki ili ponude, a za predstavnike javnog sektora i privrede razvili smo i besplatnu e-learning platformu lppp.rs na kojoj mogu da usavršavaju svoja znanja o javnim nabavkama, što je do sad iskoristilo više od 1.100 korisnika – zaključio je Komšić.

Izvor: NALED

Srbija lider u sprovođenju reformi u okviru Energetske zajednice

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Energetska zajednica označila je Srbiju kao lidera u sprovođenju reformi u prethodnih godinu dana, najviše zahvaljujući napretku u oblasti dekarbonizacije i reformama sprovedenim u energetskom sektoru.

„Srbija je prema godišnjem izveštaju Energetske zajednice ocenjena kao zemlja lider u energetskoj tranziciji. Ostvarili smo najveći napredak u prethodnoj godini od svih ugovornih strana, što je još jedna potvrda velikog posla koji smo obavili u energetskom sektoru od početka rada ove Vlade. Uspešno smo sproveli najveće odjednom organizovane aukcije za dodelu tržišnih premija za OIE, što podsetiću nije pošlo za rukom ni nekim velikim evropskim zemljama ove godine. Rezultat je više od milijardu evra investicija u devet zelenih elektrana koje će biti izgrađene u narednom periodu, kao i dvostruko niža cena električne energije koja je ostvarena ovim procesom. Najvažnije je da će zelena energija koja se proizvede ostati u našoj zemlji, za naše građane i privredu. Dodatno, državni budžet će godišnje prihodovati od 12 do 28 miliona evra kao rezultat ovih aukcija”, rekla je ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović.

U Godišnjem izveštaju o implementaciji ove organizacije posebno se ističe značaj usvajanja izmena i dopuna Zakona o energetici, kojim je omogućeno da se razdvoji kontrola nad operatorima prenosnog sistema i sistema za transport gasa od kontrole preduzeća koja obavljaju druge delatnosti u ovim sektorima, navodi se u saopštenju Ministarstva rudarstva i energetike.

Pročitajte još:

„Izuzev velikih projekata koje smo pokrenuli na polju zelene, čiste energije, izmenama Zakona o energetici smo omogućili da EMS i „Transportga’’ budu konačno sertifikovani od strane AERS-a i evropskih regulatornih tela i formalno dobiju licence kao operatori prenosnog sistema. Imamo još puno posla pred nama, ali vidljiv rezultat je postignut i Energetska zajednica je to prepoznala i potvrdila ocenivši nas liderom zelene energetske tranzicije”, rekla je ona

U izveštajnom periodu, koji obuhvata period od novembra 2022. do oktobra 2023, Srbija je ostvarila i najveći napredak u dekarbonizaciji zahvaljujući usvajanju izmena i dopuna Zakona o korišćenju obnovljivih izvora energije, sprovođenju prvih aukcija za tržišne premije i izradi nacrta Integrisanog plana za energetiku i klimu, koji je prošao javne konsultacije i u finalnoj je fazi izrade.

Kako se navodi u saopštenju, prosečni skor Srbije od 63 odsto u pet oblasti koje prati izveštaj (tržište i integracija, dekarbonizacija energetskog sektora, energetska sigurnost, unapređenje životne sredine i učinak vlasti), značajno je iznad proseka svih ugovornih strana Energetske zajednice koji iznosi 53 odsto.

Podsetimo, Energetska zajednica je međunarodna organizacija sa ciljem proširenja unutrašnjeg tržišta energije EU na region Jugoistočne Evrope i crnomorski region, odnosno povezuje Evropsku uniju i njene susede kako bi stvorila integrisano panevropsko energetsko tržište.

Energetski portal

Ekspanzija solarnih elektrana u Hercegovini – u ovoj godini na mrežu ih priključeno 80

Foto-ilustracija: Unsplash (jovana-askrabic)
Foto-ilustracija: Unsplash (laurynas-zizys)

Energija iz obnovljivih izvora, sunca, vetra, vode, trebala bi biti energija budućnosti. Hercegovina je po broju sunčanih dana odličan teren za korišćenje ovog prirodnog resursa, zbog čega je interesantna domaćim i stranim investitorima. Samo u ovoj godini na mrežu je priključeno 80 elektrana, a još 116 čeka puštanje u rad. Postavlja se pitanje isplativosti i održivosti ovih investicija.

Od početka priče o dobrobiti korišćenja sunčeve energije za dobijanje električne, i tek ponekog postrojenja solarnih panela, Hercegovina je, za nekoliko godina, stigla do brojke od 237 malih solarnih elektrana, ukupne instalisane snage oko 40 megavata. Na mreži će biti i veliki proizvođači, koji su od resornog ministarstva dobili koncesiju na deset ili više godina.

– Sigurno možemo govoriti o ekspanziji – rekao je sekretar Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske Aleksandar Јegdić.

Investitori su domaći privrednici ili fizička lica, kao i strane kompanije, koje u korišćenju sunčeve energije vide isplativu i sigurnu investiciju, koja brzo vraća uloženi novac. Neke računice kažu da se uloženo vrati za pet do sedam godina, a da preostalih deset do petnaest, koliko je životni vek panela, ide u profit.

Pročitajte još:

– Počela se montirati u aprilu. Završena je početkom avgusta i puštena u probni rad. Videćemo vremenom kolika je isplativost – istakao je Ranko Medan iz komanije „Tatjana Enerdži“ Ljubinje.

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Osim Ljubinja, po broju novih postrojenja prednjače Nevesinje i Bileća. Kad poteknu planirani „zeleni“ kilovati u Bileći se nadaju dvomilionskim prilivima u budžet, a slične benefite očekuju i u Neveisnju.

Postavljaju se pitanja maksimalne kvote zelenih kilovata i je li kapacitet postojeće distributivne mreže dovoljan za svu količinu nove energije. Elektro Hercegovina, sa postojećom infrastrukturom blizu je „crvene linije“. Imaju obavezu priključenja novih proizvođača, a solarne elektrane nakon toga nemaju obavezu plaćanja mrežarine.

– Prvi smo počeli da obrađujemo zahteve i priključujemo na mrežu. U međuvremenu mreža je popunjena što se tiče kapciteta, od strane prozvođača iz solarnih panela. Tehnički smo ispoštovali sve i primili onoliko koliko može mreža podneti da ne bi izazvali probleme potrošačima – rekao je direktor Elektro Hercegovine, Ognjen Kuljić.

Po novom Zakonu o obnovljivim izvorima energije Vlada bi trebala da donese Program o korišćenju OIE kao i maksimalne količine električne energije koje ostvaruju pravo na podsticaj. Zeleni kilovati, kao poželjna energija, podliježu sistemu podsticanja iz naknada, koje plaćaju svi potrošači.

Izvor: RTRS

Srbija emituje dva do tri puta više gasova od proseka u EU

Foto-ilustracija: Unsplash (Ali Arif Soydaş)
Foto-ilustracija: Pixabay (Foto-Rabe)

Na klimatskom samitu u Dubaiju, 123 zemlje su obećale da će do kraja decenije utrostručiti kapacitete obnovljivih izvora energije. Među potpisnicama je i Srbija. Merenja pokazuju da će 2023. biti do sada najtoplija godina. Prema procenama, ukoliko se nastavi ovim tempom, rast prosečne globalne temperature biće tri stepena umesto 1,5, kako Pariski sporazum predviđa. Naš region se brže zagreva od svetskog proseka.

Smanjenje emisija značilo bi i smanjenje zagađenja. Sa prvima hladnim danima merne stanice u Srbiji, i to uglavnom noću, beleže povećano zagađenje vazduha.

„Kod nas je značajno povezana energetska transformacija i zagađenje vazduha zbog toga što jedan deo tog zagađenja, i to značajan, dolazi iz termoenergetskog sektora. Ono što je na neki način apsurdno, to je da klimatske promene možda kod nas doprinesu smanjenju zagađenja, jer se smanjuje grejna sezona, jer prosečna temperatura raste, grejna sezona počinje kasnije i završava se ranije“, rekao je Dejan Lekić, Nacionalna ekološka asocijacija.

PROČITAJTE JOŠ:

Ministarstvo zaštite životne sredine usvojilo je krovni Zakon o klimatskim promenama, a zatim i podzakonska akta. Izrađen je Program prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove za period 2023-2030. godine sa Akcionim planom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Moqvist)

„Ne treba da zaboravimo da 2025. treba da predamo nove ciljeve smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte. Mi još uvek nismo usvojili ni Integrisani plan za energetiku i klimu koji bi negde trebao da vodi ka tom procesu nekog podizanja ambicija. Nacionalni program za prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove isto tako je krenuo s nekom procedurom i nije usvojen. Tako da mi se čini da smo negde u nekom raskoraku, rekla bih, sa očekivanjem“, istakla je Danijela Božanić, meteorolog, konsultant u oblasti klimatskih promena

Evropska unija uvodi porez za proizvode sa visokim emisijama ugljenika.

„Pod udar tog poreza neće doći sve kompanije na tržištu, nego samo kompanije koje posluju u oblasti električne energije, proizvodnje električne energije, pa u slučaju da se električna energija izvozi u EU, biće dodatno oporezovana. Zatim cementere, industrija aluminijuma i veštačkih đubriva. Njihovi proizvodi će poskupiti za iznos te dodatne takse koja će ići u budžet EU“, rekao je Dejan Stojadinović, konsultant u oblasti energetike.

Iako Srbija nije veliki emiter gasova sa efektom staklene bašte na globalnom nivou, naše emisije su 2 i po do 3 puta veće po glavi stanovnika od proseka u Evropskoj uniji.

Izvor: RTS

Međunarodna stručna konferencija „Značaj energetske efikasnosti na smanjenje potrošnje električne energije’’

Foto-ilustracija: Pixabay (Wayne Jackson)
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Međunarodna stručna konferencija „Značaj energetske efikasnosti na smanjenje potrošnje električne energije’’, održaće se 13. decembra od 10 do 14 časova u Press Centru UNS-a.

Glavna tema konferencije jeste obezbeđivanje uslova za napratu daljinskog grejanja po utrošku u Srbiji, za šta je neophodno sprovesti akciju pomoći stanarima zgrada, pogotovo onima čija je energetska efikasnost niska da sprovedu mere energetske efikasnosti (izolacija zidova, zamena prozora….) kako bi se smanjilo gubljenje toplotne energije.

Ministarstvo rudarstva i energetike pokrenulo je, u saradnji sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) „Javni ESCO projekat“, čiji je cilj unapređenje energetske efikasnosti u stambenim zgradama priključenim na sisteme daljinskog grejanja i prelazak na naplatu prema potrošnji toplotne energije.

Stanari energetski najneefikasnijih stambenih zgrada u 15 gradova Srbije mogu da se prijave na konkurs za dobijanje subvencija za energetsku sanaciju.

Ovo je samo početak akcije. Energetsku sanaciju stambenih zgrada treba sprovesti u potpunosti, zato što će to dovesti ne samo do smanjenja troškova grejanja za sama domaćinstva već i do smanjene potrošnje energenata u gradskim toplanama. Samim tim obezbediće se i manja potrošnja električne energije za grejanje. Sve ovo imaće odlične ekonomske ali i ekološke efekte.

Kao učesnici konferencije pozivaju se predstavnici nadležnih državnih institucija, finansijskog sektora, predstavnici akademske zajednice, privrede, energetskih kompanija, toplana i mediji.

Međunarodnu stručnu konferenciju organizuje Redakcija portala Energija Balkana u saradnji sa Elektroprivredom Srbije AD i pod institucionalnim pokroviteljstvom Ministarstva rudarstva i energetike.

Moderator konferencije je Jelica Putniković, g. urednica portala energija Balkana, a svojim govorom konferenciju će otvoriti Dejan Popović, predsednik Saveta Agencije za energetiku Republike Srbije i Maja Vukadinović, v.d. pomoćnika za energetsku efikasnost i klimatske promene u Ministarstvu rudarstva i energetike

Ostali govornici na konferenciji biće Aleksandar Latinović, šef Službe za sistemske usluge Elektroprivreda Srbije AD, Jadranka Ristić, direktor Direkcije za javno snabdevanje EPS AD, Bojan Bogdanović, EBRD, Dejan Stojanović, direktor Poslovnog udruženja Toplane Srbije, zatim Dušan Rakić, gradski sekretar za energetiku Beograda, Mevledin Bećirević, Toplane Sarajevo i Bojan Nikolić, predsednik Udruženje profesionalnih upravnika Beograda.

Energetski portal

Nakon koliko pređenih kilometara e-automobili postaju ekološka vozila?

Foto-ilustracija: Unsplash (evnex-ltd)
Foto-ilustracija: Pixabay (andreas160578)

Električni automobili aktuelna su tema, naročito zbog nula odsto emisija što omogućavaju njihove performanse. Kako se ne pokreću uz pomoć fosilnih goriva, nema ni izduvnih gasova. Međutim, oni svoje baterije napajaju na struju, a koji je izvor električne energije koju električni automobili crpe prilikom punjenja baterija? 

Prema podacima koje je podelila agencija DPA, električni automobili postaju korisni za klimu tek nakon pređenih 65.000 kilometara, ali samo ako se koristi obnovljiva energija za punjenje. U suprotnom, ako se koristi električna energija iz elektrana na ugalj, ova granica se povećava na 90.000 km,  zaključak je izveštaja Nemačkog udruženja inženjera , koji je uzeo u obzir više faktora uključujući analizu emisije gasova kroz ceo životni ciklus vozila i proizvodnju i transport baterija iz Azije.

Pročitajte još:

Poslednji faktor vrlo je važan kada govorimo o električnim automobilim, s obzirom na to da kopanje litijuma, kobalta i drugih metala potrebnih za izradu baterije jeste često vrlo zagađujuće. Međutim, vozila i dalje imaju potencijal da budu ekološki povoljnija gledano dugoročno, u odnosu na druga vozila.

Kada proizvodnja baterija bude ekološki povoljnija i kada se nađu najbolji načini za ponovnu upotrebu baterija koje više nisu u funkciji, ova vozila će verovatno biti klimatki neutralna i povoljnija od drugih.

Energetski portal

ENERGETSKA TRANSFORMACIJA: Životna sredina, ekonomija ili nešto treće

Foto-ilustracija: Freepik (jcomp)
Foto: CUZS

Srbija mora da ubrza energetsku tranziciju da bi ispunila preuzete obaveze i da bi se prilagodila zahtevima tržišta, jer to već dugo nije pitanje samo životne sredine, nego i ekonomije, ocenili su učesnici panel diskusije “Energetska transformacija i COP28“ u organizaciji Centra za unapređenje životne sredine.

Dejan Stojadinović, konsultant u oblasti energetike, izjavio je da su reforme u energetici pokrenute, ali nedovoljno da bi se dostigli ciljevi za 2030, pri čemu je kao najveći problem izdvojio to što je glavni pokretač promena regulativa EU.

„I to što je krenulo nije krenulo iz naše stvarne potrebe, jer smo osećali da treba, nego da bismo ispunili zahteve EU“, rekao je Stojadinović.

Prema njegovom mišljenju, najdalje se otišlo u razvoju obnovljivih izvora energije, jer su oni postali biznis.

Do sada je u fokusu bila proizvodnja iz obnovljivih izvora, dok je sistem prenosa bio zapostavljen, rekao je Stojadinović i dodao da bi sada prioritet trebalo da bude priključenje OIE na mreže. Za to će biti potrebna velika ulaganja jer, kako je dodao, mreže u ovakvom stanju ne mogu da prime svu proizvodnju iz obnovljivih izvora.

Pročitajte još:

Stojadinović je ukazao da je Srbija kao članica Energetske zajednice u decembru prošle godine usvojila ciljeve o udelu OIE, energetskoj efikasnosti, klimatskim promenama koji se razlikuju od ciljeva u predlogu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana objavljenog šest meseci kasnije.

„Sve aktivnosti predviđene tim planom postavljene su tako da startuju od 2025. Mi se sada ponašamo kao da ne možemo da mrdnemo dok se ne usvoji taj plan, a implementacija mnogih mera je mogla već početi. Bojim se da je to još jedan administrativni dokument kojim ćemo mahati, a primena će biti drugačija“, rekao je Stojadinović.

Danijela Božanić, konsultantkinja u oblasti klimatskih promena, izjavila je da se Zakon o klimatskim promenama ne sprovodi, da ni dve i po godine posle njegovog usvajanja nisu doneti svi podzakonski akti i da nije usvojena Program prilagođavanja izmenjenim klimatskim uslovima koji taj zakon predviđa.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

„To je veoma bitan strateški dokument zato što su posledice, štete i gubici izazvani elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama jako velike i nastaviće da rastu zato što će te pojave biti intenzivnije“, istakla je Božanić.

Ona je kazala da je ideja zakona trebalo da bude da se vidi gde je zemlja kada su u pitanju emisije gasova, da se prati i izveštava o emisijama i politikama i merama koje doprinose njihovom smanjenju i da se na osnovu toga definiše gde su problemi odnosno šta može da se uradi da bi poboljšali planiranje.

„Nažalost mi nemamo ništa od toga. Uradili ste nešto što je neko očekivao od vas, recimo EU, ali ne s idejom da zaista dovedete do boljitka“, rekla je Božanić.

Srbiji, prema njenom mišljenju, nedostaju planiranje i strateško promišljanje, kao i efikasnija uključenost lokalnih samouprava u kreiranje politika i strateških dokumenata, jer bar 80 odsto aktivnosti koje treba realizovati da bi se ispunili zacrtani ciljevi zavisi upravo od njih.

Božanić je kazala da je napuštanje energetike koja koristi fosilna goriva „nešto što će nam se desiti zato što je to zahtev međunarodnog tržišta, a ne Evrope“, jer niko neće hteti proizvod koji u svom procesu proizvodnje ima velike emisije gasova.

„Klimatske promene su davno prestale da budu samo pitanje životne sredine i klime i već više od 10 godina su i pitanje nove industrijske revolucije i ekonomije”, istakla je Božanić i dodala i da se na Konferenciji UN o klimi u Dubaiju (COP28) ne pregovara samo o klimi, nego i o pitanjima ko će koliko uspeti da dobije novca za neke svoje postupke.

Foto-ilustracija: Pixabay (SichiRi)

“Kada pogledate investicije u energetsku tranziciju u SAD i Kini one su jako velike zato što je to pitanje ekonomije i privatnog sektora”, rekla je Božanić.

Dejan Lekić, osnivač portala Ekstremna ekologija (xEco) koji prati kvalitet vazduha u Srbiji, izjavio je da nema dovoljno podataka o stanju i da se oni ne koriste kao osnova za donošenje odluka i planiranje mera.

On je kazao da je juče ujutru na svih 55 mernih stanica u Srbiji izmerena koncentracija čestica PM2,5 iznad 25 mikrograma po kubnom metru, što je granica iznad koje se vazduh ocenjuje kao loš.

Leskovac je, dodao je, najzagađeniji grad u Evropi, a u tom gradu ne postoji automatski monitoring kvaliteta vazduha.

Ipak, Lekić je rekao da će ova godina u proseku biti do 10 odsto bolja nego prošla, ali da ne znamo da li je to posledica toga što je ova godina najtoplija od početka merenja i što je grejna sezona bila kraća, ili je to rezultat nekih sprovedenih mera, kao što je prelazak na biomasu u toplani u Novom Pazaru ili rekonstrukcija topionice u Boru.

Izvor: CUZS