Home Blog Page 690

Zašto je jedno vojvođansko jezero “obojeno” u roze boju?

Foto: Facebook (screenshot)

Jezero neobične boje vode učinilo je ovog leta selo Pačir u opštini Bačka Topola jednom od najtraženijih turističkih destinacija, kojoj hrle gosti ne samo iz cele Srbije već i susedne Mađarske.

Foto: Facebook (screenshot)

Jezero u Pačiru postalo je ovoga leta „Vojvođansko more“. Napravili su ga žitelji ovoga mesta tako što su u njega sproveli vodu iz 800 metara udaljenog termalnog izvora. Oko njegovih obala uredili su plaže pa je banja postala primamljiva letnja oaza.

Ovo je jedino jezero u Srbiji čija je voda slana. Uz to, ona je i termalna i lekovita. Ali, postoji još nešto po čemu je zaista jedinstvena. Zbog visokog sadržaja joda, broma, litijuma i sumpora, u zavisnosti od doba dana, njena boja se menja od ružičaste do ljubičaste, zbog čega je jezero u Pačiru postalo prava atrakcija.

Jezero egzotične boje, kakva postoje još samo u Indiji, Rusiji, Španiji ili Senegalu, sada u Pačir privlači i staro i mlado. Jedni bi da se leče, drugi da se fotografišu, ali svi se dobro zabavljaju.

„Došao sam iz Novog Sada. Zanimljiva mi je ova roze boja i što je slano kao na moru“, kaže jedan dečak.

Jezero mami i ljude u poznijem životnom dobu. „Ja sam iz Bačke Palanke. Često dolazim. Ova voda je lekovita pa mi jako prija“, kaže jedna baka koja tu dolazi zbog zdravlja.

Jezero je posebno privlačno za mališane.

„Ja sam iz Novog Sada. Meni se ovde najviše sviđa što je voda slana. Imam utisak kao da sam na moru. Lepa je atmosfera. Jako je zanimljivo što je jezero roze boje. Mi ovde plivamo, ronimo, igramo se. Uživamo“, kaže jedan dečak.

Njegov otac takođe uživa.

„Čuli smo i ranije za ovo neobično jezero, ali do sada nismo dolazili. Ove godine nam je „propao“ plan da odemo na more, pa smo rešili da vidimo kako je ovde. Interesantno je za decu, posebno zbog neobične boje. Lepo je“, kaže taj Novosađanin.

Jezerom je posebno bila impresionirana jedna devojčica iz Bajše.

Foto: Facebook (screenshot)

„Meni se jako sviđa što je jezero roze boje. Posebno je, baš za devojčice“, kaže ova devojčica koja je, za ovu priliku, kupila i kupaći kostim u njenoj omiljenoj, roze boji.

Želja turista da uživaju u čarima jezera svakodnevno je tolika da bi lako mogli da nadmaše i 2.300 žitelja Pačira, ali ih, zbog poštovanja epidemioloških mera, ovde u isto vreme može da bude šest stotina.

„Ranije su nam dolazili gosti iz okolnih mesta, a sada stižu iz cele Srbije. Najviše ih je iz Beograda i Novog Sada, ali dolaze i iz Kuršumlije. Stižu i iz Mađarske jer ni tamo nema ni jedno jezero sa ovakvom vodom. Ogromna većina njih je zadovoljna pa nam dolaze često. To je i najbolji dokaz da je ova banja dobra i da im se sviđa ova voda“, kaže Oto Nađ iz Mesne zajednice Pačir.

Banja u Pačiru ima i dva zatvorena bazena sa termalnom, lekovitom vodom koji su otvoreni za posetioce 365 dana u godini. Ali, egzotično jezero koje zimi doživljava sudbinu „Panonskog mora“, zbog neobične osobine da menja boju pod zracima sunca, leti vrvi od života jer, kao magnet, mami brojne turiste.

Izvor: Radio-televizija Vojvodine

Bruklinski most u budućnosti – urbana šuma, zelena oaza, prostor za bicikliste

Foto-ilustracija: Unsplash (Kevin Chinchilla)

Bruklinski most jedna je od najprepoznatljivijih znamenitosti Njujorka i zauzima posebno mesto u životu građana i građanki „Velike jabuke“.

Foto-ilustracija: Unsplash (Colton Duke)

Od svog otvaranja 24. maja 1883. godine, Bruklinski most poprimio je gotovo mitsko značenje, a njegova upečatljiva forma budila je maštu nekih od najistaknutijih umetnika u Sjedinjenim Američkim Državama i svetu te ga ujedno čini jednim od najfotografisanijih lokacija u Njujorku. U popularnoj kulturi most je postao simbol samog grada koji se često koristi u brojnim filmovima i televizijskim serijama.

Ali i vanvremenski status Bruklinskog mosta zahteva prilagođavanje novom vremenu i uslovima savremenog života. Još pre pandemije KOVID-19, njegova pešačka staza je u najfrekventnijim satima postala tesna i ponekad nesigurna. Osim automobila, ovaj most dug 1.833,7 i širok 25,9 metara svakog dana prelazi hiljade pešaka i biciklista. Zbog toga su Gradsko veće Njujorka i Institut Van Alen pokrenuli međunarodni dizajnerski konkurs pod nazivom „Reimagining Brooklyn Bridge“, s ciljem podsticanja ponovnog osmišljavanja mosta, ali i javne rasprave o obnovi njujorške infrastrukture.

Konkursom se podstiču ideje o preuređenju kultne pešačke staze Bruklinskog mosta, a kako će pandemija KOVID-19 očito potrajati još neko vreme, jasno je da se dizajn gradskih ulica i javnih prostora mora prilagoditi sadašnjem trenutku. Takođe, u Njujorku smatraju kako je sada idealno vreme da se isprave i određene greške u prostornom planiranju iz prošlih vremena, a promenama treba podsticati uvođenje svima dostupnih i održivih oblika mobilnosti i stvoriti zdravo i sigurno okruženje za sve Njujorčane, kao i jednake mogućnosti za razvoj malih kompanija i trgovina.

Foto-ilusttracija: Unsplash (Curtis MacNewton)

Bruklinski most može poslužiti i kao poligon za testiranje dizajna gradova i njihovu transformaciju kojima će se omogućiti dobrobit svim kategorijama stanovništva, a posebno onima najpotrebnijima, i to ne u nekoj dalekoj, idealnoj budućnosti – već sada. Temeljem ovih pretpostavki izabrano je šest najboljih predloga kojima se predstavljaju rešenja u rasponu od kratkoročnih intervencija do dugoročnog preoblikovanja mosta.

Na konkurs su se mogli prijaviti dizajneri s iskustvom, kao i mladi, neafirmisani dizajner, mlađi od 21 godine. U obe kategorije su među najbolja rešenja uvršćena po tri pristigla rada, od kojih će u prvoj kategoriji troje biti nagrađeno novčanim iznosom od 13.000 dolara, a u drugoj s 3.000 dolara. Od pristiglih radova odabraće se dva najbolja rešenja, po jedno iz obe kategorije. Najkreativnije finaliste izabrao je stručni žiri sastavljen od eminentnih stručnjaka po principu interdisciplinarne komplementarnosti koji je razmatrao sastav konkurentnih timova, pristupačnost i sigurnost projekata, ekološku korist i doprinos očuvanju životne sredine, izvodljivost, poštovanje statusa mosta i samu „čaroliju“ predloga – odnosno nove ideje uređenja ovog simbola grada koja će mu doneti novi efekat iznenađenja i izmamiti oduševljenje.

U finale su uvršćeni sledeći projekti uređenja Bruklinškog mosta:
– Brooklyn Bridge Forest – Pilot Projects Design Collective, Cities4Forests, Wildlife Conservation Society, Grimshaw i Silman; New York, Montreal (WEB – VIDEO)
– Back to the Future – BIG + ARUP, New York (VIDEO)
– Bridge X – ScenesLab + Minzi Long + Andrew Nash, New York, Boston, Beč (WEB)
– The Artery – Lukas Kugler, New Milford, CT
– The Cultural Current – Aubrey Bader and Maggie Redding, Knoxville, TN
– Do Look Down – Shannon Hui, Kwans Kim, and Yujin Kim; Hong Kong, Bay Area, CA, i New York

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Fabrika za proizvodnju baterija, vredna 1,6 milijardi evra, počeće s radom 2023. u Francuskoj

Photo: IDEC GROUPE, via InnoEnergy
Foto: IDEC GROUPE, via InnoEnergy

Kako bi podmirilo rastuće potrebe tržišta za baterijama, što za ugradnju u elektromobile, što za skladištenje energije, startap preduzeće “Verkor” planira projekat izgradnje gigafabrike u Francuskoj.

Početak izgradnje je najavljen za 2022. godinu, a samo godinu dana kasnije iz ovog proizvodnog pogona izaći će prve baterije.  Kapacitet postrojenja biće najpre 16 GWh da bi potom, u skladu sa tržišnom dinamikom, porastao na 50 GWh.

S ciljem sprovođenja projekta vrednog 1,6 milijardi evra, “Verkor” se udružio sa Evropskim institutom za inovacije i tehnologiju “InnoEnergy”, kompanijom “Schneider Electric” i grupom “IDEC”. Potraga za zemljištem površine veće od 200 hektara je već u toku.

Predviđa se da će za potrebe gigafabrike za proizvodnju baterija biti otvoreno više od 2.000 radnih mesta.

Prema tvrdnjama “Verkora”, da bi se u narednoj deceniji zadovoljila potražnja kupaca za baterijama, samo u Francuskoj biće neophodno još dva ili tri slična objekta.

Benoa Lemanjan, izvršni direktor startap preduzeća, smatra da će u kombinaciji sa stručnim znanjem svojih strateških partnera planove sprovesti u delo, kao i da je jačanje industrije ključan faktor ubrzanog razvoja niskougljenične, održive mobilnosti u Evropi.

Pored toga što će artikli, u asortimanu “Verkera”, igrati ulogu u smanjenju emisija štetnih gasova i materija, i sam proizvodni proces biće manje štetan po životnu sredinu nego da je za podizanje proizvodnog pogona izabrana neka druga zemlja. U Francuskoj je čista struja jeftina – pre svega ona koju generišu nuklearne elektrane. Pretpostavlja će da će činjenica da su baterije “Made in France” (napravljene u Francuskoj, prim. aut) rezultovati čak četiri puta nižim ugljeničnim otiskom, nego da su one izašle s trake nekog postrojenja u Kini.

Jelena Kozbašić

Hoće li se Japan osloboditi opasne navike – plastičnog pakovanja?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jezael Melgoza)

U Japanu se održava višedecenijska loša navika – svi artikli, od pojedinačno upakovanih banana, kolačića i kuvanih jaja do krupnijih proizvoda, pakuju se u plastičnu ambalažu i tako prodaju. Trgovci na malo smatraju da nije moguće garantovati visok nivo bezbednosti hrane u lancu snabdevanja ukoliko ta hrana nije zaštićena slojem plastike oko sebe.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ronise Daluz)

Pored toga, Japanci učestalo i, čini se, bez zadrške koriste plastične kese, čak 17 puta više od Britanaca, iako Japan ima samo dvostruko više stanovnika.

Preciznije, od 540 milijardi plastičnih kesa, koliko se proizvodi na svetskom nivou, u Japan stiže 30 milijardi.

Izveštaj Ujedinjenih nacija za 2018. godinu ukazao je na još jednu kontradiktornost – Japan u odnosu na ostatak sveta generalno stvara najmanju količinu otpada po glavi stanovnika, dok istovremeno proizvodi najviše plastičnog otpada.

Uzrok ove japanske opsesivne potrebe da svaki pojedinačni artikal pronađe svoje mesto u plastičnom pakovanju mnogi objašnjavaju kroz potrebu da na taj način zadovolje potrebe kupaca i osiguraju visoki standarda koji se očekuje.

S druge strane, organizacija sistema za reciklažu u ovoj ostrvskoj zemlji je za svaku pohvalu. Pre svega, Japanci su upućeni na reciklažu i ponovnu upotrebu kroz nacionalnu mantru: “Smanjite, ponovo upotrebite, reciklirajte”. Za izbacivanje određenih kategorija otpada precizno su definisano dani, naročito kad je reč o opasnom otpadu za čije sprovođenje postoji poseban režim. Takođe, jasno su koncipirana uputstva za pravilno odvajanje otpada i reciklažu. Iako većina stanovništva očekuje da plastični otpad koji odvajaju ima svoj udeo u reciklaži, to zapravo nije tako jednostavno.

Japan godišnje proizvede oko 9 miliona tona plastičnog otpada, pri čemu prati Sjedinjene Američke Države koje su tokom 2017. stvorile čak 35 miliona tona otpada, od kojeg je reciklirano manje od 10 odsto.

Zvanična stopa reciklaže plastike u Japanu iznosi oko 85 odsto, ali to ne znači da je sva ta količina spremna za ponovnu upotrebu, odnosno za pravljenje novog proizvoda. Deo otpada se reciklira, a deo, čak 56 odsto se spaljuje i koristi za proizvodnju energije, stvarajući velike količine ugljen-dioksida.

Foto-ilustracija: Unsplash (Fabrizio Chiagano)

Japan je bio jedan od najvećih svetskih izvoznika plastičnog otpada, pri čemu je slao više od milion tona otpada u druge zemlje, među kojima su bile Kina, Tajvan, Malezija i Tajland. U tom slučaju, nije moguće sa sigurnošću tvrditi kakav je tretman otpada u zemlji u koju se izvozi, odnosno u kojoj meri se reciklira i koliko je bezbedan za zdravlje ljudi i okolinu. Otkako je Kina zabranila uvoz otpada, Japan ima sve veći problem sa nagomilavanjem sopstvenog otpada u skladištima. To je glavni razlog zašto se celokupni sakupljeni otpad ne reciklira već se termički obrađuje za proizvodnju energije – ima ga previše.

Na lokalnom nivou, pitanje tretiranja plastičnog otpada izdejstvovalo je odgovarajuće mere u pojedinim oblastima, što svakako nije dovoljno.

Ipak, Japan se prošle godine obavezao da će smanjiti plastiku za jednokratnu upotrebu, kao i da će reciklirati 60 odsto ambalaže do 2030. godine, a vlada je nedavno uvela obaveznu naknadu u iznosu od 3 do 5 jena (3 do 5 centi) za kupovinu svake plastične kese u trgovinskim objektima, te se čini da je prava borba protiv plastičnog otpada zarad očuvanja životne sredine zaista počela i u ovoj zemlji.

Jelena Cvetić

Šabac ima novu miljenicu – bebu lamu

Foto: Facebook (screenshot @Srednja poljoprivredna škola sa domom učenika Šabac)

U šabačkom mini zoo-vrtu, u okviru ekonomije Srednje poljoprivredne škole, rođena je nova zvezda, lama Lola, miljenica kolektiva škole i brojnih posetilaca, ljubitelja životinja.

Foto: Facebook (screenshot @Srednja poljoprivredna škola sa domom učenika Šabac)

Lola je prva beba lama u Šapcu čiji su se roditelji ovde sreli zahvaljujući donacijama zooloških vrtova iz Beograda i Palića. Lola po rođenju nije bila vitalna, kažu posvećeni veterinari, koji su joj, sa radnicima na ekonomiji Srednje poljoprivredne škole, pomogli da stane na noge, ojačavali je i dohranjivali kravljim mlekom.

„Odmah smo joj dali ime. Hteli smo da joj damo identitet. Čini mi se da je sva ta naša ljubav, pažnja, ljubav njenih roditelja, što je najvažnije, uticala na to da ona stane na noge, jer na zadnje noge nije mogla da se osloni na početku, u prva dva do tri dana. Tako da, kad je Lola u pitanju, posebna je njena volja za životom i to se vidi i u njenim okicama“, navodi Tamara Tomić, veterinar i profesorka u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Šapcu.

Osim Lole, pažnju posetilaca zoo-vrta sa velikim parkom, koji se proteže na pola hektara, privlače i srne, nojevi, konji, rakuni, jazavci, kunići i razne ptice. U vreme raspusta, a posebno sada u vanrednoj situaciji, pred radnicima su posebni izazovi.

„U toku školske godine učenici na praktičnoj nastavi, u skladu sa smerom u koji idu, pomažu, sa svojim profesorima hrane životinje. Međutim, sada, pošto je situacija takva kakva je, zaposleni su na malo većem zadatku, ali uspevamo da se snađemo“, kaže pomoćni nastavnik u veterini Miroslav Božić.

Ova oaza zelenila lep je kutak za šetnju i odmor, kažu posetioci. Životinjska družina svake sezone bogatija je za nove jedinke, a u okviru uređenog prostora je i hala za jahanje.

„Dolaze nam deca, dolaze odrasli, čak i u ovom periodu punom izazova, pošto je sve na otvorenom, a i čini mi se da ljudi drže distancu, te koriste ovaj prostor da redukuju stres u prirodi“, napominje profesorka Tomić.

„Pored kućica za životinje, lepo je to što u zoo-vrtu imamo i natkrivene letnjikovce, tako da u slučaju nepogoda i loših vremenskih uslova, posetioci mogu da se sklone“, dodaje Miroslav Božić.

Mini zoo-vrt srednje Poljoprivredne škole posebno je vredan za učenike veterinarskog smera i zootehničare jer mogu na časovima da prate životinje i daju terapiju, ako zatreba. Zajedničko ime za sve aktivnosti je ljubav koja se ovde oseća kao i istinski dodir sa prirodom.

Izvor: RTS

Bečka deponija “puca od energije”

Photo-illustration: Pixabay

Fotovoltaik postrojenje na deponiji Rautenveg u Beču biće prošireno dodatnim solarnim panelima na 925 kvadratnih metara do kraja avgusta. Računa se da će odlagalište smeća godišnje proizvoditi 700.000 kilovat časova električne energije.

Foto: Christian Houdek

Nastavlja se proširenje Fotovoltaik postrojenja na 2000 kvadratnih metara deponije Rautenveg u Beču. Struja koja se dobija sunčevom energijom odgovara godišnjoj potrošnji u 290 bečkih domaćinstava. Novo postrojenje zauzeće površinu od 925 metara kvadratnih. Na dužini od 200 metera biće raspoređeno 560 solarnih panela koji će godišnje proizvoditi 250 hiljada kilovat časova struje, što odgovara godišnjim potrebama preko 100 bečkih domaćinstava.

Uz postojeća postrojenja od 2000 metara kvadratnih, Rautenveg će godišnje proizvoditi 700 hiljada kilovat časova električne energije odnosno duplo više električne energije nego što je potrebno za rad deponije, a višak će biti iskorišćen za bečku potrošačku mrežu.

Još od 2009. godine bečka gradska čistoća MA 48 iz postrojenja za sagorevanje otpada izbacuje samo pepeo. „MA 48 je godinama prvak u snabdevanju energijom iz obnovljivih izvora. Velika površina deponije je idealna za postavljanje solarnih panela. Odlagalište smeća ne služi samo za uklanjanje i preradu otpada, već i za stvaranje električne energije“ izjavila je članica gradskog veća za ekologiju Uli Zima.

Jedan „solarni cvet“ prečnika 5 metara proizvodi 3 hiljade kilovat časova koje snabdevaju rad vozića na električni pogon kojim posetioci deponije od maja do oktobra mogu da se provozaju ovom lokacijom i upoznaju sa funkcionisanjem kompletnog sistema zbrinjavanja otpada i zaštite podzemnih voda.

Ovde se do kraja 2008. godine odlagalo takozvano „ostalo smeće“ (nem. Restmüll) iz kojeg zbog biološkog razgrađivanja i danas dolazi do stvaranja deponijskog gasa – metana. Metan se sakuplja od 1994. godine i sprovodi u postrojenje koje ga pretvara u električnu energiju. Prošle godine je sakupljeno 1,75 miliona kubnih metara deponijskog gasa koncentracije metana 42 odsto. Iz te količine je dobijeno i dovedeno u potrošačku mrežu 2045 megavat časova električne energije. Ova količina odgovara godišnjim potrebama struje za 850 domaćinstava. Pored toga, pretvaranjem deponijskog gasa u struju nastaje toplota koja se koristi za zagrevanje vode i prostorija azila za životinje „TierQuarTier“ koji je izgrađen u blizini deponije 2015. godine.

Rautenveg je jedina bečka komunalna i ujedno najveća deponija u Austriji. Pored što prerađuje smeće i proizvodi struju koristeći obnovljive izvore, deponija je izletište i raj za koze. Ovde žive i „kose“ travu brdske koze austrijske rase Pincgauer koje su početkom devedesetih godina prošlog veka bile pred izumiranjem. Beč je uspeo da spasi ovu vrstu 1993. godine, a njihov broj na deponiji Rautenveg u međuvremenu je značajno porastao.

Izvor: Eurocomm-PR Beograd

Kako teče rad na razvoju vakcine za KOVID-19?

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako piše Nova ekonomija, četiri biotehničke kompanije objavile su prve detaljne kliničke podatke u poslednjih nekoliko dana, a rezultati ovih ispitivanja su ohrabrujući, pa su tako sve veće naznake da je brz razvoj vakcine moguć.

Vakcine na kojima rade kompanije Sinovac-Biotech, Moderna, Cansino Biologics, kao i dvojac Oxford Universtiy i Astra-Zeneca pokrenule su pretežno snažne imunološke reakcije kod zdravih ispitanika sa samo blagim nuspovajavama, koje se lako mogu podneti.

Foto-ilustracija: Pixabay

Stručnjaci i analitičari smatraju da treba biti optimističan zbog ovih rezultata, mada upozoravaju da ne treba pre vremena slaviti.

Još uvek nije poznato koliko dugo će trajati zaštitni efekat vakcine kada se bude primenjivala u praksi, jer broj do sada lečenih ljudi je relativno mali u poređenju sa populacijom koja će biti vakcinisana kasnije.

Najbolje rezultate pokazaće velika ispitivanja treće faze koja su tek počela ili su planirana.

Sve četiri kompanije imaju različit pristup razvoju vakcine, što je prema glavnoj naučnici Svetske zdravstvene organizacije, Sumji Svaminatan, pozitivna stvar, jer bi različiti tipovi vakcina mogli da budu prilagođeni različitim grupama stanovništva, kao što su starije osobe, trudnice ili deca.

Kompanija Moderna tako razvija vakcinu koristeći iRNK, odnosno informacionu RNK kako bi naterala telo da samo proizvede virusne proteine.

DNK i RNK vakcine sadrže genetske informacije o patogenu, međutim za infektivne bolesti ni jedna takva vakcina do sada nije odobrena, iako mnogi stručnjaci smatraju da bi proizvodnja bila dosta lakša.

“Cansino Biologics” i “Sinovac-Biotech” se fokusiraju na vakcine zasnovane na neaktivnim virusima, što je donekle proverena metoda, ali koja sa sobom nosi određene nedostatke u pogledu primene, bezbednosti i proizvodnje.

Proizvodnja se smatra relativno skupom, a postoji rizik da takva vakcina pogorša bolest u slučaju infekcije.

Pristup Univerziteta u Oksfordu i kompanije Astra-Zeneca bazira se na dostavljanje vakcine putem virusa šimpanze, koji se naziva vektor vakcine.

Vektor sadrži genetski kod proteinskih šiljaka koji se nalaze na koronavirusu i koji pokreće snažan imunološki odgovor u ljudskom telu.

Nakon što funkcionalna vakcina bude dostupna, zemlje širom sveta moraće da se izbore sa problemom proizvodnje dovoljno velikog broja doza kako bi čitava populacija imala pristup vakcini.

S tim ciljem je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen predstavila evropsku strategiju za podršku razvoju i proizvodnji vakcina u Evropskoj uniji.

Prema ovim sporazumima, deo prvih troškova s kojima se suočavaju proizvođači vakcina biće finansiran iz sredstava EU u zamenu za pravo na kupovinu bilo koje uspešne vakcine pod unapred definisanim uslovima.

Evropska investiciona banka takođe je aktivno uključena u istraživanje i razvoj vakcina, stvarajući portfelj najnaprednijih EU kompanija koje se bave borbom protiv KOVID-19. Ulaganjem novca povećava se verovatnoća uspeha u fazi razvoja i dovođenja održivog rešenja na tržište.

Poverenje u razvoj vakcine protiv koronavirusa raste proteklih nedelja i veliki broj biotehničkih kompanija tako planira da dobije odobrenje za svoje verzije vakcina do kraja godine.

Trenutni predvodnici u razvoju vakcine su dvojac “Oxford” i “Astra-Zeneca” i kineski “Sinovac-Biotech” koji prelaze na treću fazu ispitivanja u Južnoj Africi i Brazilu.

Izvor: Nova ekonomija

Zašto je Smederevo prekriveno crnim prahom?

Foto: Wikipedia/Lošmi
Foto: Facebook (screenshot @Pokret Tvrđava)

Kako je objavljeno na Fejsbuk stranici pokreta Tvrđava, u sredu uveče, 29 jula, dogodila se katastrofalna havarija koja do sada nije zabeležena u Radincu, Vranovu i okolnim smederevskim selima, a i u samom centru Smedereva.

Ogromna količina crnog praha koji je emitovala Smederevska železara pao je na okolinu, ljudima su prekrivene kuće, dvorišta i usevi! Sve je, kako kažu, crno!

Zahtevaju hitnu reakciju Ministarstva zaštite životne sredine kao i Tužilaštva, jer je ovo otvoreno ugrožavanje života ljudi! Kontaktirali su Ministarstvo zaštite životne sredine i Republičku inspekciju, republički inspektor će uskoro izaći na teren. Iz menadžmenta železare su rekli da su upoznati sa situacijom i da će saopštiti građanima šta se desilo.

Na fotografiji možete videti kako izgledaju noge meštanima koji se bosi prošetaju kroz travu u okolini Železare.

Izvor: Pokret Tvrđava

Obustava rada HE “Perućica” do 5. septembra

Foto: Elektroprivreda Crne Gore
Foto: Elektroprivreda Crne Gore

Redovni godišnji remont HE „Perućica“ ove godine počeće 3. avgusta, a potpuna obustava rada u elektrani potrajaće do 5. septembra tekuće godine. Pored redovnih i uobičajenih remontnih radova na opremi i postrojenjima te dovodnom sistemu HE „Perućica“ ove godine biće odrađene, između ostalog, i dve značajnije investicije i to: zamena dva blok-transformatora vrednosti oko 900 hiljada evra, kao i revitalizacija generatora G3 i G6 u iznosu od milion evra.

Ove aktivnosti se odrađuju u sklopu Ugovora zamene 5 blok-transformatora i revitalizacije svih 7 generatora u HE „Perućica“. Ukupne vrednosti ovih investicija su vrednosti blizu 6 miliona evra, a očekuje se da Ugovor bude realizovan do 1. oktobra 2021. godine.

U okviru priprema za remont pražnjenje dovodnog sistema počeće u subotu 1.avgusta, dok će prema Planu ovogodišnjeg remonta trodnevno punjenje sistema i cevovoda početi 1. septembra kako bi HE „Perućica“ od 5. septembra bila spremna da se ponovo priključi na elektroenergetski sistem.

Uzimajući u obzir bezbednost građana, upozoravaju javnost, pre svega stanovnike naselja koja gravitiraju hidroneergetskom sistemu „Perućica“, na moguće opasnosti i mole ih da ne izvode bilo kakve aktivnosti u vreme pražnjenja i punjenja dovodnih sistema HE „Perućica“.

Izvor: Elektroprivreda Crne Gore

Berlinski zoološki vrt bogatiji za mladunče veoma ugrožene vrste – crvene pande

Foto-ilustracija: Unsplash (Valentin Petkov)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jim Bread)

Mladunče retke vrste crvene pande rodjeno je u berlinskom zoološkom vrtu nekoliko meseci nakon što su njegovi roditelji dovedeni u Nemačku iz Indije, saopšteno je juče, 30. jula, iz zoološkog vrta.

Mladunče je prvi put pronađeno 6. juna u pećini njegove majke u zoološkom vrtu Tirpark i sada je veličine morskog praseta.

Pol životinje još nije poznat, a panda nije dobila ni ime.

To je deseta crvena panda koja će biti odgojena u Berlinu u sklopu međunarodnog programa uzgoja kako bi se zaštitile ugrožene životinje.

Crvena panda vodi poreklo sa istočnih Himalaja i iz jugozapadne Kine.

Roditelji mladunčeta, majka Šajn, koja ima 6 godina, i otac Džoel, koji ima pet godina, poreklom su iz himalajskog zoološkog vrta Padmadža Naidu u Dardžilingu, Indija.

“Oduševljen sam što su se njih dvoje tako dobro uklopili. Sa ovim divnim mladunčetom moći ćemo da podignemo svest ljudi o zaštiti ove visoko ugrožene vrste”, rekao je direktor zoološkog vrta Tirpark Andreas Knirim.

Posetioci će novorođenče moći da vide najverovatnije u septembru kada se očekuje da će izaći iz majčine pećine.

Izvor: Zelena Srbija

Pad populacije migratornih riba u Evropi od čak 93 odsto od 1970. do 2016.

Foto-ilustracija: Pixabay

Mnoge vrste migratornih riba nalaze se na listi kritično ugroženih ili im preti opasnost da to postanu. Vrste koje radi mresta ili ishrane menjaju svoje stanište direktno su pogođene izgradnjom MHE, brana, prepreka i kanala koje stvaraju ljudi, a koje narušavaju prirodni tok reke. Na taj način, migratorni putevi se prekidaju, a njihov životni ciklusi ostaju nedovršeni.

Foto-ilustracija: Pixabay

Donekle smo mogli da pretpostavimo da sve ono što se dešava na našim rekama ima ozbiljan negativan uticaj na populacije ali podaci koji su objavljeni u okviru prvog indeksa migratonih vrsta riba mogu se opisati kao šokantni, uznemirujući, zabrinjavajući… Naime, Svetska fondacija za zaštitu migratornih vrsta riba, objavila je izveštaj u kojem su sumirani podaci o populacijama u periodu od 1970. do 2016. godine na području Evrope i Južne i Severne Amerike. Najveći pad populacija zabeležen je upravo u Evropi – čak 93 odsto!

Ovaj poražavajući rezultat, čovek je postigao svojim ponašanjem i željom da menja prirodu samo u svoju koristi za svega 46 godina. Sveobuhvatno za navedena tri kontinenta, rezultat je da su se populacije slatkovodnoh migratornih riba smanjile u proseku  za 76 odsto, za navedeni period. 

Migratorne slatkovodne ribe su ključna karika u lancu ishrane i igraju važnu ulogu u stvaranju zdravih rečnih ekosistema. Nestanak ili drastično smanjenje populacija riba u vodotoku dovodi do smanjenja koncentracije neorganskog i organskog đubriva u vodama. To dalje ima za posledicu propadanje populacija biljnog planktona, što vodi smanjenju dostupne količine hrane i kiseonika u vodi. Kao krajnji rezultat, dobijamo drastično manju brojnost, ali i prosečnu veličinu jedinki u odnosu na prirodne razmere. U najgorem slučaju, dolazi do potpunog nestajanja živog sveta u vodotoku.

Upravo taj scenario nas očekuje ukoliko se nastavi trend rasta nezasitih apetita investitora koji na rekama grade male hidroelektrane, upozorava Centar za zaštitu i proučavanje ptica iz Crne Gore. Grade ih uprkos apelima struke da je šteta koju prave nemjerljiva za prirodu i kvalitet života ljudi koji direktno zavise od reke.

Građani Crne Gore, za razliku od drugih zemalja gde je moguće birati iz kog izvora želite da trošite struju, primorani su da kroz mesečne račune subvencionišu kontroverzne projekte izgradnje MHE. Hteli ili ne, osim investitora i onih koji im to dozvoljavaju, u ovom zločinu prema prirodi svi učestvuju. Zbog toga je na svima nama dodatna odgovornost da pokušamo da sprečimo dalju devastaciju i pomognemo borbu za očuvanje naših reke, apeluje CZIP.

Izvor: CZIP

Zašto komarci misle da smo “slatki”?

Foto: Wikipedia/Muhammad Mahdi Karim
Foto-ilustracija: Pixabay

Čak i da trenutno nikome niste slatki, iz ovog ili onog razloga, ako predveče odete u obližnji park, “startovaće” vas desetine komaraca. Okej, to možda nije vaša ciljna grupa, ali njima smo nepogrešivo privlačni, posebno u ovo doba godine, pa saletanje padne kao barem koliko-tolika uteha. Otkud taj magnetizam sićušnih insekata ogromne sposobnosti pomeranja živaca prema ljudima? Autori nove naučne studije veruju da su otkrili razloge.

Baš kao što, prema tvrdnjama Lava Tolstoja, sve srećne porodice liče jedna na drugu, po mom mišljenju, svi komarci jednako su nepodnošljiva spadala. Ipak, na svetu leti čak 3.500 hiljade vrsta ovih insekata, a među njima je tek nekoliko onih koje mogu da nam prenesu zarazne bolesti. Slično, postoje i oni manje napadne koje nisu sklone da grizu.

Među krvožednim komarcima se nalazi i vrsta Aedes aegypti, specifična po tome što je prenosilac žute groznice i virusa Zika. Naučnici njihovu sklonost ka “pijenju krvi” pripisuju gradskom životu i suvoj klimi.

Sto komaraca, sto ćudi

Jedan od istraživača sa Univerziteta Prinston u Nju Džersiju Noa Rouz je objasnio da među komarcima postoji mnoštvo različitih preferencija. “Neki vole da ujedaju ljude, neki uopšte ne”, istakao je on i dodao da je premisao tima američkih stručnjaka bila ta da nas grizu komarci koji žive u našoj blizini, a oni iz šuma ne. “Bili smo iznenađeni zato što to nije slučaj”, kazao je.

Foto: Wikipedia/Muhammad Mahdi Karim

Prebivalište u gusto naseljenim urbanim zonama nije jedini indikator pravca evolucije komaraca. Štaviše, ovi iz grada više napadaju životinje, nego ljude.

Tu na scenu stupa – suva klima. Komarci koji se suočavaju sa surovim periodima suše, svojstvenim za afričko područje Sahela – od Senegala do Eritreje – verovatnije će se obrušiti na našu vrstu.

Ovim insektima je za larve neophodna voda, koju pronalaze u nama! “U podnebljima intenzivnih sušnih sezona, komarci zavise od ljudi kao skladišta vode”, naglasio je Rouz.

Komarci evoluiraju u bića koja nam idu na živce zato što se razmnožavaju u “našem komšiluku”. Urbanizacija bi u budućnosti mogla da doprinese uvećanju populacije onih koji se hrane našom krvlju.

Grčka izdvaja 100 miliona evra za subvencije za električnih vozila

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Artz)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jorgen Hendriksen)

Grčka vlada osigurala je 100 miliona evra za subvencije za kupovinu električnih vozila, pošto je plan da do 2030. godine oko 30 odsto vozača na ulicama vozi električna vozila, prenosi Nova ekonomija.

Internet platforma preko koje će se subvencije od 100 miliona eura isplatiti na tržištu električnih vozila, biće aktivirana 24. avgusta, javlja Ekathimerini.

Međutim, potrošači koji žele da iskoriste program subvencionisanja mogu započeti kupovinu već 7. avgusta, kada se očekuje objavljivanje ministarske odluke, koja opisuje detalje sprovođenja plana.

Ministarstvo energetike pokrenuće specijalnu veb stranicu na kojoj će potrošači moći da se informišu o svemu što ih bude interesovalo, a istog dana će u Ministarstvu razvoja biti otvorena i kancelarija za informacije sa pet telefonskih linija.

Ministar razvoja Kostis Hacidakis, procenjuje da će program po završetku, 31. decembra 2021. godine, subvencionisati 15.000 privatnih automobila i taksija i 12.500 motocikla i bicikala.

Ukoliko se budžet iscrpi pre tog datuma, program će biti finansiran novim sredstvima iz fonda Evropske unije, prema navodima Hacidakisa.

Program se ne odnosi na polovna vozila ili vozila koja koštaju više od 50.000 evra, a biće prihvaćena samo jedna prijava po osobi, bilo za automobil, motor ili bicikl.

Pored najava u vezi sa električnim vozilima, Grčka je posvećena transformaciji proizvodnje električne energije, te će do 2030. godine u toj zemlji opstati samo jedna termoelektrana.

Nedavne studije urađene tokom epidemije KOVID-19 ukazale su na veliki pad emisije ugljen-dioksida.

U Atini je ubeležena 40 odsto manja emisija CO2, usred izolacije građana. Grčki premijer ističe da je ta zemlja posvećena ekološkim ciljevima zarad boljeg zdravlja stanovništva.

Izvor: Nova ekonomija

Najava tendera za energetsku sanaciju i rekonstrukciju u Kruševcu, Užicu i Vrbasu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije i Državni sekretarijat za ekonomske poslove Švajcarske Konfederacije najavljuju objavu tendera za nabavku i ugradnju postrojenja i opreme za energetsku sanaciju/rekonstrukciju objekata u Kruševcu, Užicu i Vrbasu.

Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije u saradnji sa Državnim sekretarijatom za ekonomske poslove Švajcarske Konfederacije, najavljuje objavu tendera za Nabavku i ugradnju postrojenja i opreme za energetsku sanaciju/rekonstrukciju šest (6) objekata u Kruševcu, pet (5) objekata u Užicu i šest (6) objekata u Vrbasu.

Zvanična objava tenderske dokumentacije se očekuje u narednih 30 dana. Detaljnija najava tendera se nalazi u priloženom dokumentu.

Izvor: Grad Kruševac

Radovi na modernizaciji brze pruge Beograd-Niš počinju sledeće godine

Foto-ilustracija: Pixabay

Potpredsednica Vlade Srbije i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture prof. dr Zorana Mihajlović rekla je juče, 29. jula, kako će radovi na modernizaciji pruge BeogradNiš započeti 2021. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Kao što već radimo modernizaciju pruge od Beograda do granice sa Mađarskom, tako ćemo graditi i brzu prugu od Beograda do Niša, za brzinu do 200 kilometar na sat. Ta pruga se nalazi na železničkom Koridoru 10, koji je važan tranzitni koridor. Kao što smo završili auto-put, tako sada želimo da imamo i potpuno modernizovanu prugu na istom pravcu”, rekla je Mihajlovićeva za TV Prvu.

Ona je dodala da se vrednost projekta, na kojem Srbija sarađuje sa kineskom kompanijom CRBC, procenjuje na oko dve milijarde evra. „Kad govorimo o finansiranju, videćemo da li će se gradnja finansirati kroz neku vrstu preferencijalnog kredita, jer inače postoji takva saradnja sa NR Kinom na infrastrukturnim projektima”, dodala je Mihajlovićeva.

Govoreći o bezbednosti putnih prelaza, Mihajlovićeva je rekla da će oko 10 miliona evra biti uloženo u povećanje bezbednosti upravo u ovoj oblasti.

“Svaki prelaz je i sada obezbeđen rampama ili obeležen saobraćajnim znacima, ali moramo stalno da apelujemo na ljude da poštuju saobraćajne znake. Nije važno da li ste pešak ili vozite automobil, vodite računa o saobraćajnim znacima, zaustavite se pre prelaza. Tragedija je svaki put kad neko bude i povređen, a kamoli kad neko izgubi život”, navela je Mihajlovićeva.

Izvor: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Da li će UK konačno regulisati sistem održive poljoprivrede?

Foto-ilustracija: Unsplash (Roxxie Blackham)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Cotton)

Ujedinjeno Kraljevstvo ima u planu regulaciju trgovinskih sporazuma koji se odnose na prehrambrenu industriju, kako bi obezbedila maksimalnu zaštitu životne sredine, ali i visok nivo kvaliteta namirnica koje se proizvode i uvoze.

Cilj je da uvoz poljoprivrednih proizvoda bude na najvišem standardu i da ne uslovljava uništavanje prirodnih ekosistema ni u jednoj zemlji.

Jedna od regulacija zahtevaće da se ozbiljnije pozabave problemima kao što je uvoz mesa ili soje sa zemljišta na kojem je ranije bila prašuma, te je nelegalnom sečom obezbeđen prostor za poljoprivredne aktivnosti.

Britanci očekuju zdrav i održiv sistem koji je ujedno pristupačan i produktivan.

Vlada Velike Britanije naručila je novi model trgovinskog sporazuma prošle godine. Stručnjaci ukazuju na to da bi se na ovaj način morala iskoristiti prilika za konačno stvaranje uslova za obnovu zaštite životne sredine i rad na dobrobiti životinja, što se dodatno problematizovalo nakon Bregzita.

Pored toga, predlaže se i da se domaćim poljoprivrednicima plaća 2,4 milijarde funti godišnje za poboljšanje seoskih zajednica, kao i da se povećaju ulaganja u očuvanje biološke raznovrsnosti i hvatanje ugljenika.

Drugi deo Nacionalne strategije za hranu, koji će biti objavljen 2021. godine, fokusiraće se na pitanja klimatskih promena, očuvanja biodiverziteta, zagađenja i oboljenja domaćih životinja.

Jelena Cvetić