Home Blog Page 204

WWF: I MORU TREBA ODMORA!

Foto-ilustracija: Unsplash (Brittany Griffin)
Foto-ilustracija: Unsplash (Anastasia Taioglou)

Mora, okeane i reke oduvek smo koristili kao izvor hrane i drugih resursa, a danas ih iskorišćavamo čak pet puta više nego pre 50 godina. Mnoge riblje populacije već su drastično smanjene, a njihov broj i dalje opada. Osim toga, druga morska bića, poput morskih kornjača i kitova, takođe su u opasnosti, jer smanjeni riblji fond znači da uskoro ni oni neće imati dovoljno hrane, upozorava Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF u svojoj novoj kampanji „I moru treba odmor!’’.

„Drastično se smanjuje broj vrsta riba i broj populacija određenih vrsta u moru. Vremena nam ponestaje, o ovom problemu više nije dovoljno razgovarati, moramo hitno delovati. Opstanak morskih životinja doveden je u pitanje, kao i egzistencija i kvalitet života mnogih ljudi’’, kaže Patrik Krstinić, stručnjak za morski biodiverzitet u WWF Adriji. Ako ne promenimo svoje navike, od alata koje koriste ribari do nas koji jedemo ribu, mogli bismo završiti s više plastike nego ribe u moru. I to puno pre 2048. godine, koju su naučnici označili kao kritičnu kada je stanje mora u pitanju.

Pročitajte još:

„Već za našeg životnog veka, moglo bi se dogoditi da nećemo imati dovoljno ribe za prehranu. Već je sada cenovno mnogima nedostižna, upravo zato što je ima sve manje”, ističe Patrik Krstinić.

WWF je posvećen zaštiti mora u celom svetu. Kako bi se osiguralo održivo upravljanje morskim resursima, stručnjaci WWF-a blisko sarađuju s ribarima, lokalnim i evropskim institucijama, kao i drugim nevladinim organizacijama. Velike morske površine vekovima su smatrane neiscrpnim izvorom hrane i drugih resursa. Sada znamo da je 35 odsto globalnih ribolovnih resursa prekomerno iskorišćeno, a čak 63 odsto na nivou Sredozemnog i Crnog mora.

WWF radi na promeni ovog trenda uspostavljanjem „zona bez ribolova“ kako bi i more i riba mogli da se oporave, promovišući alternativne izvore prihoda za obalne zajednice, kao što je ribolovni turizam, i podupirući ribare i donosioce odluka da pređu na održive ribolovne prakse. Ipak, ni to nažalost nije dovoljno. Svi mi koji tu istu ribu jedemo možemo učestvovati i doprineti potrebnim promenama tako što ćemo paziti odakle dolazi riba koju konzumiramo. Sve u svrhu obnove mora kao nezamenjivog resursa za ljude, životinje i svog života na zemlji!

Izvor: WWF Adria

Raspisan konkurs za pošumljavanje

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine Vlade Republike Srbije raspisalo je danas Javni konkurs za dodelu sredstava za sufinansiranje realizacije projekata pošumljavanja u cilju zaštite i očuvanja predeonog diverziteta u 2023. godini.

Ministarstvo je ove godine opredelilo 100 miliona dinara za povećanje pošumljenosti teritorije Republike Srbije.

Ova sredstva dodeljuju se za sufinansiranje nabavke sadnica i izvođenje radova za pošumljavanje zemljišta autohtonim vrstama drveća i žbunja, na zemljištu koje je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

Pročitajte još:

Konkurs se odnosi na pošumljavanje degradiranih površina, stvaranje vetrozaštitnih pojaseva, pošumljavanje u zaštićenim područjima, pošumljavanje gradskih šuma i parkova, kao i ostalih vidova pošumljavanja javnih površina u cilju zaštite životne sredine.

Za više informacija pogledajte ovde.

Pravo učešća na konkursu imaju jedinice lokalne samouprave, a konkurs je otvoren do 14. februara, navodi se u saopštenju.

Energetski portal

Izgradnja postrojenja za odsumporavanje – ulaganja u prošlost ili budućnost?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Joey Harris)

Mada bez električne energije ne možemo da zamislimo svoju svakodnevicu, ne mogu se zanemariti negativni uticaji koje njena proizvodnja iz fosilnih goriva ima po životnu sredinu i ljudsko zdravlje.

Naime, proizvodnja električne energije se u svetu još uvek većinom zasniva na upotrebi fosilnih goriva, među kojima je najzastupljeniji ugalj. Tako, 2021. godine 36 odsto ukupne električne energije na svetskom nivou proizvedeno je korišćenjem ovog energenta. Pri sagorevanju fosilnih goriva termoenergetska postrojenja emituju u atmosferu praškaste čestice, kao i okside sumpora, azota i ugljenika.

Među sumpornim oksidima najznačajniji je sumpor-dioksid (SO2), čije visoke koncentracije ugrožavaju biljni i životinjski svet izazivajući kisele kiše, dok kod ljudi povećavaju rizik obolevanja od raka i respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. Takođe, oksidi sumpora doprinose stvaranju čestičnog zagađenja – sekundarnih PM čestica, koje automatske merne stanice prepoznaju kao partikularne čestice, a ne kao gasove iz kojih su nastale.

Takođe, sekundarne PM čestice merne stanice često ne propoznaju jer se radi o česticama izuzetno malog promera. U Srbiji se dozvoljeni nivo emisije sumpor-dioksida iz termoelektrana već godinama višestruko premašuje. Samo 2020. godine, emisije iz termoelektrana u Srbiji bile su veće od emisija sumpor-dioksida iz čak 221 termoelektrane u Evropskoj uniji.

Pročitajte još:

Jedan od načina da se ove emisije smanje jeste izgradnja postrojenja za odsumporavanje, u kojima se sprovodi tehnološki postupak uklanjanja SO2 iz dimnih gasova. Devedestih godina se krenulo sa izgradnjom ovih postrojenja u termoelektranama u Evropi, dok su novije termoelektrane od početka bile opremljene postrojenjima za odsumporavanje.

Foto-ilustracija: Pixabay

U Srbiji je, međutim, prva upotrebna dozvola za postrojenje za odsumporavanje izdata tek početkom 2023. godine, iako je prosečna starost termoelektrana u Srbiji iznad 45 godina.  Izgradnja ovih postrojenja predstavlja dugotrajan i složen proces koji zahteva puno resursa, kako ljudskih, tako i finansijskih. Procenjuje se da izgradnja bloka od 200MW košta između 70 i 90 miliona evra, pri čemu treba uzeti u obzir da rad ovih postrojenja dodatno povećava troškove rada termoelektrane.

Primera radi, postrojenje za odsumporavanje bloka od 300MW povećava potrošnju energije unutar termoelektrane za oko 11MW, za koliko će biti manje energije predate u sistem. Prema današnjim cenama od oko 350 evra/MWh, procenjuje se da bi rad ovih postrojenja termoelektrane koštao preko 30 miliona evra godišnje.

Pri tome, treba imati u vidu da ova postrojenja “ne idu sama”, već praćena velikim količinama otpada i otpadnih voda, koja je potrebno tretirati na adekvatan način kako bi se sprečili negativni uticaji po životnu sredinu. Uz to, dolazi do povećanih emisija ugljen-dioksida (CO2), kako iz kreča koji se koristi u ovom postupku, tako i usled smanjene proizvodnje energije po toni uglja. Dakle, uz rad ovih postrojenja se sagorevanjem iste količine uglja dobija manje električne energije.  Veća potrošnja energije u samoj elektrani vodi padu njene energetske efikasnosti ispod 30 odsto, usled čega se postavlja pitanje da li bi ijedna termoelektrana na Zapadnom Balkanu mogla da uskladi svoj rad sa zahtevima Direktive EU o industrijskim emisijama koja se će se na stara velika postrojenja za sagorevanje primenjivati od 2028. godine.

Dok ulaganja u postrojenja za odsumporavanje doprinose smanjenju sumpor-dioksida u vazduhu, neophodno je imati u vidu i širu sliku – da su to i dalje ulaganja u proizvodnju energije iz uglja. Posledice takve politike građani već uveliko osećaju.

Odluka o izgradnji postrojenja za odsumporavanje u termoelektranama EPS-a u Obrenovcu i Kostolcu doneta je bez prethodne analize raspoloživih opcija, te ekonomskih i ekoloških posledica izabranih rešenja. Zato se neminovno postavlja pitanje, da li je ipak svrsishodnije uložiti sredstva i napore u diversifikaciju izvora energije, energetsku efikasnost i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i time suštinski doprineti zaštiti životne sredine i ljudskog zdravlja.

Izvor: RERI

Otkupne cene malina do dva evra za kilogram, borovnica do pet

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Mast)

Prošla godina nije bila baš najbolja za voćare u Srbiji, kako zbog rata u Ukrajini, tako i zbog problema oko povećanih troškova inputa, pre svega transporta. Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Zoran Keserović kaže da su prodajne cene maline bile nerealno visoke, bez obzira na kvalitet domaćeg proizvoda.

“Cene od oko 400, 500 pa i 600 dinara po kilogramu za malinu koja ide na smrzavanje, su previsoke. Iako je teško prognozirati, ako malina ostane dugo neprodata u hladnjačama cena sigurno neće biti kao pre. Ako je proizvodna cena maline oko 1,20 evra, prodajna će ići od 1,50 do dva evra”, ocenjuje Keserović.

On ističe da je jedan od velikih problema malinara, koji traje već 15 godina, to što su hladnjačari i proizvođači odvojeni, što znači da proizvođači nisu akcionari u hladnjačama.

“Takođe je malo proizvođača kao što je Agro Eko iz Arilja koji ima svoje prerađivačke kapacitete. Ja sam tražio da se dogovore prerađivači i proizvođači, ali to slabo ide. Imali smo pre dve-tri godine situaciju da su hladnjačari zarađivali velike količine novca, a sada je situacija takva da ne mogu da izvezu po ceni po kojoj su otkupili voće. Mi smo se našli u teškoj situaciji što se tiče maline”, kaže profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta.

Pročitajte još:

Na nedavno održanom sajmu voća, povrća i vinogradarstva u Beogradu održan je panel na kojem je Aleksandar Jovanović iz kompanije Autentika Global takođe detaljno govorio o razlozima pada u izvozu maline u prošloj godini.

“Mi smo nastavili trend sa visokim cenama u poslednje dve godine, što je bilo dobro za proizvođače, naročito kada su u pitanju zamrznuta malina i kupina. Od početka rata u Ukrajini naši najveći konkurenti su Poljaci i Ukrajinci. Njihova prosečna cena za malinu je bila od 2,2 do 2,9 evra po kilogramu, dok je Srbija izvozila po ceni od preko pet evra. Iako naše sorte maline ne mogu po kvalitetu da se porede sa poljskom ili ukrajinskom, to potrošači u supermarketima ne gledaju mnogo”, naveo je Jovanović.

On je takođe istakao problem sa hladnjačama, gde je naglasio da se smatra dobrim uspehom da ostvarite dodatu vrednost ako spakujete maline kao maloprodajni proizvod za neki supermarket u Evropi, što je nekada imalo smisla, ali u prošloj godini su se tako stvarali gubici.

“Prošla godina je bila veoma problematična, jer kada dobijete posao izvoza na tenderu vi ugovorite cenu za celu godinu i ako kupujete malinu po višim cenama nego što je ugovoren izvoz vi ste na gubitku. Bez obzira što imamo izuzetno dobre kupce, iz Velike Britanije, Francuske, Nemačke, izvoznici i mogu da se snađu, ali oni koji trguju ne mogu da priušte malinu od pet evra. To je možda neki znak za budućnost da radimo više na promociji kvaliteta i proučavanju tržišta”, rekao je Jovanović.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandra Kusper)

Prema rečima učesnika panela, ali i profesora Zorana Keserovića, trenutno je najrentabilnije voće borovnica.

“Podignuti su ogromni zasadi na oko 2.360 hektara i to je najrentabilnija voćka trenutno, pogotovo što na tržište dolazi onda kada se završava sezona naših konkurenata. Prodajna cena borovnice neće ići ispod pet evra po kilogramu”, smatra Keserović.

Naš sagovornik osvrnuo se i na aktuelnu situaciju proizvođača jabuka koji su imali tešku godinu, pre svega zbog izvoza u Rusiju.

“Pao je izvoz, a jedan do razloga je i to što su povećani troškovi transporta. Pre rata u Ukrajini jedan šleper jabuka koji ide za Rusiju koštao je do 4.000 evra, a sada cena ide do 13.000 evra. U Rusiji se na godišnjem nivou podižu zasadi jabuke na oko 1.500 hektara, i to sve sa savremenom tehnologijom, tako da domaći proizvođači već računaju na druga tržišta kao što su Velika Britanija, Saudijska Arabija, skandinavske zemlje, UAE, Egipat”, kaže profesor Keserović.

On naglašava da ipak treba raditi i na podizanju kvaliteta domaćih jabuka, pratiti tržišta i planirati unapred.

Izvor: Biznis.rs

Troškovi fabrike za prečišćavanje otpadnih voda povećavaju Leskovčanima račune za vodu

Foto-ilustracija: Unsplash (Alexander Schimmeck)
Photo-illustration: Pixabay

Iako je prvobitno bilo najavljeno da će održavanje Fabrike za pričišćavanje otpadnih voda u Leskovcu godišnje koštati 180 miliona dinara, gradonačelnik Leskovca Goran Cvetanović i direktor JKP Vodovod Staniša Ristić saopštili su da će troškovi na godišnjem nivou biti preko 211 miliona dinara, kao i da će njih pokrivati sami građani. Od kada će na računima za vodu početi da stiže naknada i za troškove Fabrike nije saopšteno, ali jeste da će sva domaćinstva po utrošenom kubiku plaćati dodatno između 50 i 60 dinara.

Nakon što se Grad Leskovac još 2005. godine zadužio kreditom od 1,2 miliona evra za gradnju fabrike za prečišćavanje otpadnih voda, čiji je završetak najavljivan do 2021. godine, tek krajem decembra te godine je u rad puštena linija vode za koju je trebalo dodatnih 42 miliona dinara. Nakon što je Postrojenje kompletno završeno, usledio je probni period od godinu dana, ali i računica da bi ono bilo održivo i funkcionisalo godišnje mora da se izdvoji, ne kao što je najavljeno 180, već 211 miliona dinara.

Sav taj namet podneće Leskovčani čija kanalizacija stiže do fabrike u selu Bogojevce, a građani bi, po rečima direktora Vododvoda Staniše Ristića, po kubnom metru utrošene vode trebalo da plaćaju između 50 i 60 dinara.

Podsetimo, projekat gradnje Fabrike su obeležili brojni problemi – pre svega propadanje cevi gradskog kolektora, smena rukovodioca projekta zbog ugrožavanja radova i loše komunikacije, a jedna od mnogobrojnih najava za početak rada bila je septembar 2020. godine.

Pročitajte još:

Cvetanović: Čist vazduh i voda koštaju, slede i druga poskupljenja

Foto-ilustracija: Pixabay (shogun)

Opravdanje za to što će Leskovčanima uskoro početi da stižu veći računi za vodu gradonačelnik Goran Cvetanović našao je u tome da je ekologija najskuplja grana, te da, ukoliko građani žele čistiju vodu i vazduh, to moraju i da plate.

„Novinari i građani s pravom pišu o aerozagađenju, o otpadnim vodama i deponijama, ja ću vas podsetiti da sam pre šest meseci rekao da će nakon probnog rada račun morati da se ispostavi. Čuli ste da održavanje košta 211 miliona, e pa eto kada neko traži čistiji vazduh, vode ili reke da zna da to košta. Poglavlje 27 je, to treba da znate, najskuplje poglavlje od svih’’, rekao je Cvetanović.

Prvi čovek Leskovca najavio je da Leskovčani tokom februara mogu da očekuju kompletan set poskupljenja.

„Moram da priznam da me zabrinjava to što ćemo morati da uvedemo drugačiji sistem, jer ne postoji taj koji nije došao da traži povećanje cena. Dimničarske usluge, pogrebne usluge, Parking servis su najjeftiniji u Srbiji i oni svi traže povećanje. PWW takođe, oni imaju zahtev već šest meseci, a te cene nisu menjane od 2015, 2016. godine. Imamo varijantu da presečemo da to sve poskupi tokom februara i da budemo mirni ili da svakog meseca poskupljuje po malo’’, rekao je Cvetanović.

On je najavio da će, baš kao što je danas sa svojim saradnicima posetio Vodovod, uskoro posetiti i sva druga javna preduzeća.

Izvor: Južne vesti

Veliki potencijal za saradnju Srbije i Egipta u snabdevanju gasom i OIE

Foto-ilustracija: Pixabay (Oimheidi)
Foto-ilustracija: Pixabay (piviso)

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović i ambasador Egipta u Republici Srbiji Basel Salah razgovarali su o odnosima dve zemlje i potencijalima unapređenja saradnje u snabdevanju gasom i obnovljivim izvorima energije.

Energetska kriza u Evropi i svetu pokazala je da je diversifikacija snabdevanja energentima uslov za obezbeđivanje energetske bezbednosti, istakla je ministarka i dodala da Srbija aktivno radi na tom pitanju i da je cilj Vlade resornog ministarstva da energetsi sektor učini nezavisnim.

„Završetkom Balkanskog toka dobili smo novi pravac snabdevanja gasom i postali važna tranzitna zemlja. Ove godine završićemo izgradnju gasne interkonekcije Srbija-Bugarska koja će omogućiti još jednu rutu snabevanja i nove snabdevače srpskog tržišta. Zainteresovani smo da više sarađujemo sa Egiptom koji postaje sve značajniji snabdevač mediterantskog tržišta tečnim prirodnim gasom i drago nam je što smo počeli da razgovaramo o produbljivanju odličnih političkih odnosa i u sektoru energetike’’, rekla je ministarka.

Pročitajte još:

Takođe, podsetila je da se u Srbiji pripremaju strateški dokumenti i izmene zakona koji će omogućiti karbonsku neutralnost, nove investicije u obnovljive izvore energije i veću energetsku bezbednost.

Egipat postaje važno mediteransko energetsko čvorište, rekao je ambassador Egipta u Srbiji, i dodao da bi egipatski tečni prirodni gas po povoljnim cenama mogao da se izvozi u Srbiju preko budućeg gasnog interkonektora između Srbije, Bugarske i Grčke.

Istakao je i da Egipat aktivno radi, kao i Srbija, na izradi strateških energetskih dokumenata kako bi povećao udeo OIE na 60 odsto do 2040. godine. Prema njegovim rečima, egipatske kompanije imaju veliko iskustvo u izgradnji solarnih i vetroelektrana i da su mnoge iskazale spremnost da posluju u Srbiji koja ima velike potencijale.

Na sastanku je dogovorena intenzivnija komunikacija resornih ministarstava i zajednički rad na razmeni znanja i primeni vodoničkih tehnologija.

Energetski portal

Užički vrtići dobili dvadeset prečišćivača vazduha

Foto-ilustracija: Pixabay

Udruženje Libergraf je isporučilo dvadeset prečišćivača vazduha užičkim vrtićima koji se nalaze u centru grada i koji su najizloženiji zagađenju vazduha. Oni planiraju da uz pomoć užičkih privrednika i građana koji su voljni da podrže ovu akciju prečišćivačima opreme svih 89 grupa dece, koliko ih ima u užičkim vrtićima, prenosi Radio Luna

“Prvi kontigent prečišćivača biće podeljen između četiri vrtića koji se nalaze u centru grada i najizloženiji su zagađenju”, rekao je Vladan Sinđić iz Libergrafa.

Kako je naveo u Poletarac je stiglo šest prečišćivača a isto toliko dobiće i Bambi, Neven pet i tri vrtić Zeka. 

Plan ovog udruženja je da nastavi sa opremanjem i drugih vrtića, a to će zavisiti samo od pristiglih donacija. 

Pročitajte još:

“Libergraf je zbog dugotrajnog zagađenja vazduha koje posebno izraženo u zimskim mesecima uputio dopis gradonačelnici i gradskom veću da preuzmu hitne mere kako bi se posledice zagađenja ublažile naročito za najrizičnije grupe kao što su mala deca. Međutim, nismo dobili odgovor pa smo odlučili sami da prikupljamo sredstva. Posebno bih se zahvalio užičkim kompanijima i građanima Užica koji su donirali sredstva za 20 prečišćivača”, naveo je Vladan Sinđić iz Libergrafa.

Direktorka predškolske ustanove Užice Veselinka Jovanović je poželela da akcija bude nastavljena kao i da sva deca i zaposleni u užičkim vrtićima dobiju mogućnost da borave u prostorijama bez zagađenog vazduha.

Energetski portal

Volvo isporučio 15 teških električnih kamiona Primafrio grupi u Španiji

Foto: Volvo Trucks
Foto: Volvo Trucks

Kompanija Volvo Trucks je nedavno isporučila 15 teških električnih kamiona španskoj logističkoj kompaniji Primafrio.

Prodaja teških električnih kamiona se ubrzava u Evropi, a mnoge logističke kompanije su zainteresovane da upravljaju većim delom svojih transportnih tokova koristeći električna vozila sa nultom emisijom izduvnih gasova.

Primafrio grupa, međunarodna logistička kompanija koja se nalazi na jugoistoku Španije, specijalizovana je za rashladni transport voća i povrća iz Španije i Portugala u druge evropske države. Kompanija Primafrio je investirala u 15 vozila Volvo FH Electric, koji su među prvim teškim električnim kamionima koji se koriste na španskim putevima. Oni će biti u funkciji već u januaru 2023. godine.

Električni kamioni će se koristiti za regionalni transport voća i povrća iz voćnjaka u regionu Mursija, poznatog kao „povrtnjak Evrope“, do objekata kompanije Primafrio, za dalji transport u Nemačku. Kompanija Primafrio je logistički snabdevač EDEKA, najvećeg maloprodajnog lanca hrane u Nemačkoj.

„Srećni smo što možemo doprineti tome da deo logističkog lanca bude sa nultom emisijom, kao i tome da ubrzamo prelazak na električna vozila. Isporuka ovih 15 električnih kamiona Primafrio grupi označava novu eru u transportu teške robe u našoj državi i pokazuje da produktivnost, performanse i održivost mogu da idu ruku pod ruku“, objašnjava Đovani Bruno, generalni direktor kompanije Volvo Trucks Španija.

Foto: Volvo Trucks

„U kompaniji Primafrio smo posvećeni održivoj mobilnosti i aktivno učestvujemo u brojnim inicijativama koje imaju za cilj poboljšanje energetske efikasnosti i smanjenje zagađenja i emisije gasova staklene bašte. Volvo je pionir u električnim rešenjima i iz tog razloga smo veoma srećni što su njihovi kamioni uključeni u našu flotu,” kaže Hoze Esteban Konesa, predsednik Primafrio grupe.

Primafrio je investirao u sopstvenu infrastrukturu za punjenje sa 10 brzih punjača instaliranih u njihovim prostorijama.

Kao prvi proizvođač u svetu koji je to učinio, kompanija Volvo Trucks je započela serijsku proizvodnju teških električnih kamiona u septembru 2022. godine i ima najširi asortiman električnih kamiona u kamionskoj branši. Globalni cilj kompanije Volvo Trucks je da 2030. godine 50 odsto svih novih prodatih kamiona budu s isključivo električnim pogonom.

Volvo Trucks isporučuje kompletna transportna rešenja za zahtevne profesionalne kupce sa svojim punim asortimanom kamiona za prevoz srednjih i teških tereta. Korisnička podrška se pruža preko globalne mreže dilera sa 2.200 servisnih mesta u oko 130 država. Volvo kamioni se montiraju u 13 država širom sveta. U 2022. oko 145.000 Volvo kamiona je isporučeno širom sveta. Volvo Trucks je deo Volvo grupe, jednog od vodećih svetskih proizvođača kamiona, autobusa, građevinskih mašina i brodskih i industrijskih motora. Grupa takođe pruža kompletna rešenja za finansiranje i usluge. Rad kompanije Volvo Trucks zasnovan je na osnovnim vrednostima kvaliteta, bezbednosti i brige o životnoj sredini.

Izvor: Volvo Trucks

Alarmantno – Meso ugroženih ajkula se prodaje kao brza hrana

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U poslednjih nekoliko godina sve je veća zabrinutost javnosti i stručnjaka po pitanju ugroženih životinja. Nažalost, nije samo problem što izumiru usled recimo krivolova, ili klimatskih promena, najviše zabrinjava to što se meso ugroženih životinja služi u restoranima, a da javnost toga nije ni svesna.

Tako su istraživači sa australijskog Univerziteta Adelejd, otkrili kako se meso četiri ugrožene vrste ajkula, prodaje kao brza hrana u nekim restoranima u Južnoj Australiji.

Kako se navodi u studiji, istraživači su ispitivali filete koji se prodaju u prodavnicama ribe, a meso je kupljeno u više od 100 radnji širom oblasti Južne Australije.

Jedna od vođa ovog istraživanja, Ešli Šarad, objasnila je da je 27 odsto uzoraka identifikovano da pripada vrsti koja je dozvoljena za ishranu jer ima održivu populaciju. Ovu ajkulu nazivaju gumenom ajkulom, tačnije Mustelus antarcticus.

Nažalost, kao itekako zabrinjavajuća vest jeste otkriće da je meso čak četiri ugrožene vrste ajkula, kao što su mako ajkula i glatka ajkula čekićar, takođe bile u sastavu ovih fileta. Istraživači navode da je zapravo identifikovano ukupno devet različitih vrsta, uključujući i one koje se ne nalaze u australijskim vodama.

Pročitajte još:

Alarmantan je podatak da je od svih analiziranih uzoraka, samo jedan od 10 trgovaca zapravo mogao da tačno identifikuje vrstu ribe koju prodaje, 20 procenata fileta bilo pogrešno označeno, dok je ostatak je imao potpuno nejasan opis na etiketama.

„Prevare sa hranom u industriji morskih plodova podižu sve veću zabrinutost i baš ovo pogrešno označavanje proizvoda može itekako da donese štetu ljudima i zdravlju, ali i očuvanju ugroženih vrsta“, upozorio je profesor Bronvin Gilanders sa Univerziteta u Adelejdu.

U studiji zaključuju da ovi rezultati koje su dobili donose potrebu za jasnijim nacionalnim smernicama, kao i jasnim zakonima za označavanje fileta ajkula.

Energetski portal

Proizvodnja električne energije iz OIE porasla za skoro pet odsto od 2020. do 2021.

Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)
Foto-ilustracija: Pixabay (LCEC)

Od 2020. do 2021. godine, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije porasla je za skoro pet odsto. U istom periodu ipak, zbog ekonomskog oporavka nakon ukidanja ograničenja usled korona virusa, porasla je i bruto potrošnja električne energije, piše Eurostat.

U odnosu na to, učešće obnovljivih izvora energije u bruto potrošnji električne energije u Evropskoj uniji poraslo je za samo 0,1 odsto, sa 37,4 odsto u 2020. na 37,5 odsto u 2021. godini.

Energija vetra i hidroenergije činile su više od dve trećine ukupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora (37 odsto i 32 odsto). Preostala jedna trećina električne energije dolazi iz solarne energije (15 odsto), čvrstih biogoriva (sedam odsto) i drugih obnovljivih izvora (8 odsto).

Pročitajte još:

Gledajući obnovljive izvore, solarna energija je najbrže rastući izvor, zato što je u 2008. činio samo jedan odsto električne energije potrošene u EU.

U 2021. godini više od tri četvrtine bruto potrošnje električne energije u Austriji (76,2 odsto, oslanjajući se uglavnom na hidro) i Švedskoj (75,7 odsto, uglavnom hidro i vetar) proizvedeno je iz obnovljivih izvora. Nakon ovih zemalja članica Evropske unije slede Danska sa 62,6 odsto i to  uglavnom iz energije vetra, zatim Portugal sa 58,4 odsto iz energije vetra i hidroenergije i Hrvatska sa 53,5 odsto, uglavnom iz hidroenergije.

Sa druge strane, najniži udeo električne energije iz obnovljivih izvora zabeležen je na Malti  sa 9,7 odsto, Mađarskoj  sa 13,7 odsto, Luksemburgu sa 14,2 odsto, Češkoj sa 14,5 odsto i Kipru sa 14,8 odsto.

Energetski portal

Uvođenje e-Agrara, između početka setve i čekanja na subvencije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Više od 22.000 poljoprivredenika prijavilo se na sistem e-Agrar. Platforma koja će proizvođačima omogućiti da uz nekoliko klikova stignu do subvencija, obradovala je proizvođače. Ostala je bojazan da li će zaživeti pre setve, i da li će najvažniji posao početi bez subvencija.

Poljoprivrednici bez digitalnog iskustva mogu da računaju na pomoć nadležnih. Milan Markov iz Žitišta napravio je grešku pri registraciji za pristupni kod na e-Agrar. Pomogli su mu u savetodavnoj službi koja će se tim poslovima baviti do 6. februara.

„Znam da je otpor veliki kada su neke novine u pitanju, naročito kada je digitalizacija u pitanju, ali verujte mi cela ideja ovog posla jeste da poljoprivredni proizvođač transparentno zna za šta je aplicirao od subvencija u ovoj godini i da će ta sredstva u istoj godini i dobiti i to je ideja e-Agrara“, ističe Jelena Tanasković, ministarka poljoprivrede.

Više od 90 odsto poljoprivrednika na društvenim mrežama ima pozitivan stav o e-Agraru. Smatraju da će ubrzati isplatu subvencija kao i da će pokazati gde su najpotrebnije.

„Mišljenje koje vlada među poljoprivrednicima jeste da treba svakako iskoristiti tu šansu, biti otvoren prema tome, ali ministarstvo treba da ima sluha za ljude koji ne mogu da se snađu tako brzo i da im ostave prostora da oni vide konkretne benefite od tog onlajn alata“, navodi diplomirani inženjer poljoprivrede Miloš Stojanović, sa Instagram platforme „Poljoprivredne novosti“.

Pročitajte još:

Probni period u zemljama okruženja trajao i do tri godine

Jovica Jakšić iz Nezavisne asocijacije poljoprivrednika navodi da znaju da je u zemljama u okruženju e-Agrar trajao u tom nekom probnom periodu i do tri godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

„Kod nas se to ubrzalo na nekih tri, četiri meseca. Postoji osnovana sumnja da to neće biti tako lako izvodljivo i da neće biti tako lako samim tim što znamo da ima puno poljoprivrednika koji ne poseduju ni mobilne telefone“, dodaje Jakšić.

Onima bez pametnog telefona, neophodna je lična karta sa čipom kako bi im u MUP-u izdali sertifikat o elektronskom potpisu.

Šta poljoprivrednici koji koriste društvene mreže misle o e-Agraru, proverili smo u anketi koju je za RTS uradila Instagram stranica „Poljoprivredne novosti“. Za 24 sata glasalo je 1.500 poljoprivrednika.

Više od 88 odsto ispitanih poljoprivrednika se prijavilo na e-Agrar ili planira da to uskoro uradi, 40 odsto smatra da je prijava bila laka, a 33 odsto da je bilo malih nedoumica, dok se oko 45 odsto poljoprivrednika o e-Agraru se informiše kod nadležnih, a 55 odsto njih informacije prati u medijima.

I Skupštinski odbor za poljoprivredu pozdravlja e-Agrar, ali upozorava da bi ga trebalo prilagoditi kalendaru poljoprivrednih radova, a ne obrnuto. Konkursi za subvencije u 2023. godini još nisu raspisani.

„Mi možemo da čekamo kao poljoprivrednici, ali njiva ne može da čeka da se obradi ne možemo mi da čekamo u maju novac i kad ulazimo znači da kasnimo sa setvom, da kasnimo sa prolećnim radovima i samim tim dolazi i do toga da ćemo imati manje prinnose“, ukazuje Jovica Jakšić.

Nadaju se da će e-Agrar iskristalisati ko su pravi poljoprivrednici, a ko dobija subvencije, iako ne obradjuje zemljište.

Izvor: RTS

Gde odlazi naš otpad? Uvidi domaćih eksperata

Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)
Foto-ilustracija: Pixabay (Rafael_Neddermeyer)

Krajem prošle godine, izvršili smo mali eksperiment i uz pomoć GPS trakera pratili otpad iz male ulične kante za plastiku. Rezultat je bio poražavajuć: naša flaša kisele vode je, umesto u sortirnici za otpad, završila na deponiji u Vinči, piše Klima101.

Sumnje Beograđana u to da se otpad iz malih uličnih kanti za reciklabile zaista reciklira su prisutne od ranije. Naime, oni s vremena na vreme na društvenim mrežama dele prizore komunalnih radnika kako već razvrstani otpad iz različitih segmenata ovakvih posuda ubacuju u iste mobilne kante ili kamione.

Putešestvije naše flaše je pokazalo da je nepoverenje donekle opravdano – makar kada su u pitanju male ulične kante.

Međutim, treba imati u vidu da reciklaža, ne predstavlja najefikasnije rešenje za našu planetu – bez obzira na to što jeste mnogo bolja od odlaganja đubreta na deponije.

Svake godine čovečanstvo proizvede na milione tone otpada, a procenjuje se da će do sredine veka količine otpadaka iz domaćinstava porasti za 70 odsto – na 3,4 milijarde tona, kako zbog rastuće populacije i ekonomskog rasta tako i zbog potrošačkih navika.

Kako rešiti ovaj džinovski problem?

„Prevencija nastanka otpada je jedino što može da ima suštinski značaj”, poručio je Marko Vučenović iz Udruženja reciklera Srbije u intervjuu za Klimu101, „jer je postojeći sistem hiperprodukcije manje-više svega jednostavno neodrživ.”

Kada se iskoriste sve mogućnosti za redukciju otpada i on ipak nastane, na red dolazi tzv. hijerarhija upravljanja otpadom: najbolje ga je reciklirati, zatim spaljivati i na samom kraju deponovati.

Pročitajte još:

Kako izgleda hijerarhija upravljanja otpadom?

Foto-ilustracija: Pixabay

Redosled u hijerarhiji upravljanja otpadom sugeriše koji su procesi najviše, a koji najmanje, povoljni po životnu sredinu iz perspektive potrošnje prirodnih resursa i energije i obično se ilustruje piramidom. Na njenom vrhu kao najučinkovitija nalazi se već pomenuta prevencija nastanka otpada.

Ali šta to znači za običnog čoveka poput vas koji želi da se pažljivije odnosi prema svom okruženju?

Najpre, on treba da nastoji da produži životni vek predmeta.

„Primera radi, današnji klijenti obućara su ili najsiromašniji ili ljudi koji imaju posebno vrednu obuću. Sve ovo između, a tu spada najveći broj građana, kupuje obuću koja se nosi jednu sezonu, ili dve eventualno, i onda baci”, istakao je Marko Vučenović.

Pored produženja životnog veka predmeta, tu su i ponovno korišćenje (staklenih tegli, plastičnih kutija itd) kao i prenamena – internet je pun saveta za to kako oživeti predmete koje ste prethodno možda smatrali đubretom. Tek nakon što se sve ove opcije iscrpe bi trebalo da na red dođe reciklaža.

„Kada recikliramo, mi stvaramo materijal za proizvodnju nove ambalaže”, objasnila nam je Milica Kuzmanov, marketing menadžerka u Sekopaku, operateru ambalažnim otpadom. „Samim tim štedimo prirodne resurse koji nisu neiscrpni – npr. seče se manje drveća i koristi manje vode, ali i troši manje energije.”

U idealnoj situaciji, samo nereciklabilan otpad se spaljuje čime se njegova zapremina redukuje u proseku za oko 90 odsto. Pored smanjenja količina deponovanog đubreta i upotrebe fosilnih goriva, stvara se i dodatna vrednost zato što otpad koji proizvede sedamdeset stanovnika može da omogući grejanje jednom stanovniku, naveo je profesor Aleksandar Jovović sa Mašinskog fakulteta u Beogradu.

Najzad, odlaganje smeća na deponije dolazi kao krajnja solucija – koja je širom Zapadnog Balkana i dalje najviše rasprostranjena.

Kako je ispričao ekspert za upravljanje otpadom, Gojkan Stojinović, trajnim zbrinjavanjem nepovratno se gube svi materijali i njihov potencijal. Slično je i sa energetskom upotrebom, kojoj bi, kako je kazao naš sagovornik, ipak dao prednost u odnosu na deponovanje, posebno za sve tokove otpada za koje prosto nije ekonomski isplativa reciklaža.

Niske stope reciklaže uslovljavaju manji procenat reciklabila u novi proizvodima. „Ma koliko on mali bio, mora se nadomestiti novim svežim sirovinama iz prirode kojih je sve manje i do kojih je sve teže doći.”

Klimatski aspekt upravljanja otpadom

Foto-ilustracija: Pixabay (giogio55)

Danas se skoro svi otpadni materijali mogu ponovo koristiti, odnosno reciklirati. Sa stanovišta zaštite životne sredine i ekonomije najinteresantniji su metali, staklo, papir i veštački materijali, a veoma mnogo se koristi i otpad organskog porekla, kao i građevinski otpad.

Ilustracije radi, pri recikliranju aluminijuma u odnosu na proizvodnju iz ruda, pored energetskih ušteda od 95 odsto, smanjuje se i zagađenje vazduha za 95 odsto, kao i zagađenja voda za 97 odsto.

Građevinarstvo i saobraćaj su neki od privrednih sektora koji nam padnu prvi na pamet kada govorimo o klimatskoj krizi – ali to ne umanjuje doprinos upravljanja otpadom. Štetne emisije koje se ispuštaju zavise od tretmana, nekada su to čestice, a nekada upravo gasovi sa efektom staklene bašte. O tome smo razgovarali sa profesorom Aleksandrom Jovovićem sa Mašinskog fakulteta u Beogradu.

„Prilikom klasičnih procesa sakupljanja, transporta i mehaničke obrade uglavnom se oslobađaju čvrste čestice, a prilikom procesa anaerobne digestije, dok se otpad raspada, nastaje bio ili deponijski gas (metan i ugljen-dioksid) koji se pre ispuštanja u atmosferu mora sagoreti”, naglasio je profesor.

Pored toga, tokom sortiranja i klasifikacije očekuju se emisije čestica, a vozila za sakupljanje i transport ispuštaju emisije kao bilo koji drugi mobilni izvor u zavisnosti od vrste korišćenog goriva. Pri spaljivanju otpada, nastaju mnoge komponente kao produkti sagorevanja.

Ni reciklaža nije apsolutno oslobođena negativnih uticaja na klimu – u procesu recikliranja treba uložiti određenu količinu energije kod pripreme sekundarne sirovine te transportovati otpad do proizvodnog pogona, ali se, uprkos tome, beleže znatne uštede ekvivalenta ugljen-dioksida koje su idu i preko devet tona po toni procesiranog aluminijuma.

Sa druge strane, deponije su veliki emiteri gasova sa efektom staklene bašte, pre svega metana.

Globalno gledano, otpad je treći vodeći izvor metana, nastalog ljudskim aktivnostima, navodi se u izveštaju Globalne alijanse za alternative spalionicama (GAIA). Oko 20 odsto antropogenih emisija ovog gasa potiče od upravljanja otpadom.

Na 26. Konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama, održanoj 2021. u Glazgovu, više od sto zemalja dogovorile su se da umanje emisije metana za 30 odsto do kraja decenije u odnosu na nivoe zabeležene do 2020. Upravljanje otpadom je očito bitan segment ovih nastojanja.

Implementacija odgovornijih praksi kao što su separacija, reciklaža i kompostiranje mogla bi da smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte iz ovog sektora za 84 odsto, odnosno za 1,4 milijarde tona – učinak bi bio ekvivalentan uklanjanju svih motornih vozila u Sjedinjenim Američkim Državama sa puteva tokom perioda od godinu dana, stoji u izveštaju.

Povrh toga – veliki problem na deponijama, pre svega neuređenim, jesu požari.

„Ako metan dođe u dodir sa kiseonikom, nastaje eksplozivna smesa”, upozorava profesor Jovović. „Kada se napravi smesa koja odgovara uslovima sagorevanja, i nađe se izvor toplote, bilo pikavac ili nešto drugo, metan će se zapaliti i goreće dokle god ga ima, ili dok ima kiseonika. Problem nastaje kada požar zahvati materijale koji sadrže hlor…”

„Mogu nastati dioksini, furani i druge komponente, a ima ih više od 200 kombinacija. Jedna od tih kombinacija je najtoksičnija komponenta koju čovek poznaje. Ona ne nastaje u prirodi, čovek je nenamerno stvara, bilo sagorevanjem bilo nekim industrijskim procesima. Osim što je ekstremno toksična, ako tu komponentu unesete u organizam u visokim koncentracijama u kratkom vremenskom periodu, može da reaguje kao otrov, ali je kancerogena i mutagena.”

Ceo tekst možete da pročitate OVDE.

Izvor: Klima101

Mogu li slonovi da spasu planetu?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Možda zvuči neverovatno, ali istraživači sa Univerziteta Saint Louis otkrili su da bi izumiranje slonova moglo imati veliki uticaj na nivoe ugljen-dioksida u atmosferi.

Oni u studiji ističu da slonovi igraju ključnu ulogu u stvaranju šuma koje prikupljaju više atmosferskog ugljen-dioksida i u održavanju biodiverziteta šuma u ​​Africi. Međutim, ukoliko već kritično ugroženi slonovi izumru, prašuma centralne i zapadne Afrike, postepeno bi izgubila između šest do devet procenata sposobnosti da „uhvati“ atmosferski ugljen-dioksid, pojačavajući planetarno zagrevanje.

Docent biologije na Univerzitetu Sent Luis i jedan od autora ove studije Stiven Blejk, proveo je veći deo svoje karijere proučavajući slonove. U ovom radu navodi i dokumentuje kako ekologija ovih biljojeda ima snažan uticaj na zadržavanje ugljen-dioksida u afričkim prašumama.

„Ljudi su slonove lovili milenijumima i kao rezultat toga, afrički šumski slonovi su kritično ugroženi. I pored brojnih kampanja da se to ne radi, nažalost ubijanje nije prestalo, čak i kada se pričalo da ovi slonovi zapravo pomažu u očuvanju biodiverziteta šume. Brojevi ubijenih slonova i dalje nastavljaju da rastu. Deset miliona slonova je nekada lutalo Afrikom, a sada ih ima manje od 500.000. Nakon ove studije možemo i te kako zaključiti da ako izgubimo šumske slonove, napraviće se još veća klimatska kriza“, ističe Blejk i dodaje da se ova situacija mora ozbiljno shvatiti jer je uloga šumskih slonova u našem globalnom okruženju previše važna da bismo je zanemarili.

Pročitajte još:

Baštovani šume

Foto-ilustracija: Pixabay

U studiji se dalje navodi da slonovi igraju višestruke uloge u zaštiti globalne životne sredine. U šumi, kako kažu, postoje stabla sa niskom gustinom ugljenika i ona sa visokom. Drveće sa niskom gustinom ugljenika raste brzo, uzdižući se iznad drugih biljaka i drveća da bi došlo do sunčeve svetlosti, dok drveće sa visokom gustinom raste sporo, treba im manje sunčeve svetlosti. Slonovi i drugi biljojedi se više hrane drvećem sa niskom gustinom, koje je ukusnije, i oni time „proređuju“ šumu. Ovo proređivanje smanjuje konkurenciju među drvećem i obezbeđuje više svetlosti, prostora i hranljivih materija u zemlji kako bi pomoglo drveću sa visokim sadržajem ugljenika da cveta.

Istraživači dalje objašnjavaju da su slonovi takođe odlični raspršivači semena drveća sa visokom gustinom ugljenika. Ovo drveće često daje velike hranljive plodove koje jedu slonovi. To seme prolazi kroz creva slonova neoštećeno i onda dalje kroz balegu, priprema se da proklija i izraste u neka od najvećih stabala u šumi.

„Slonovi su baštovani šume. Oni u stvari sade šumu drvećem visoke gustine ugljenika i oslobađaju se ‘korova’, što je drveće sa niskom gustinom ugljenika“, dodaje Blejk.

Ipak, stručnjaci tu ne bi da stanu, već žele da utvrde koje još životinje u šumama utiču na njen biodiverzitet poput slonova.

Energetski portal

Država daje 2.100 evra po automobilu za zamenu starih dizelaša

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Srbije usvojila je sredinom decembra Program zaštite vazduha u Republici Srbiji od 2022. do 2030. godine sa akcionim planom, a među merama i aktivnostima koje će se sprovoditi u narednom periodu u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha našli su se i finansijski podsticaji za zamenu najstarijih dizel vozila novijim, koja manje zagađuju životnu sredinu.

Za realizaciju planova iz ovog strateškog dokumenta najavljena su ulaganja od 2,6 milijardi evra, od kojih je 102 miliona evra namenjeno za obnovu voznog parka otpremanjem najstarijih putničkih vozila, lakih teretnih vozila, kao i autobusa, u centre za reciklažu.

Kako se navodi u Programu zaštite vazduha, podsticaji za nabavku ekološki čistijih vozila iznosiće 2.100 evra za kupovinu putničkog automobila, 2.500 evra za kupovinu lakih teretnih vozila (kamioni čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 12 tona) i 2.900 evra za kupovinu autobusa.

Naglašeno je da finansijski podsticaji pokrivaju 35 odsto troškova nabavke polovnih Euro 6 ili Euro VI vozila.

Pročitajte još:

U programu je takođe objašnjeno da mera za dodatnu obnovu voznog parka putem finansijskih podsticaja za otpremanje najstarijih Euro 1, 2 i 3 dizel putničkih vozila i teretnih vozila (izuzev N3) i Euro I, II i II dizel autobusa u reciklažne centre ima za cilj smanjenje emisija, naročito PM čestica, uklanjanjem najstarijih vozila iz drumskog saobraćaja, koja su uglavnom u skladu sa znatno nižim standardima zaštite životne sredine.

Foto-ilustracija: Pixabay

Mera podrazumeva da će se subvencijama omogućiti otpremanje najstarijih vozila iz voznog parka u reciklažne centre. Cilj je da do 2025. godine na ovaj način bude zbrinuto 122.300 vozila, a u 2026. godini još 17.900.

Agencija za bezbednost saobraćaja daće predlog mehanizama podrške iz javnih sredstava za otpremanje starih dizel putničkih automobila, teretnih vozila i autobusa u reciklažne centre, dok su partneri u realizaciji Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvo zaštite životne sredine.

Za sledeći korak, odnosno sprovođenje mehanizama podrške, nadležan je organ Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, dok su partneri u realizaciji aktivnosti Ministarstvo zaštite životne sredine i Agencija za bezbednost saobraćaja.

„Cilj u vezi sa EU je poboljšanje efikasnosti vozila, a dodatni efekti mere su smanjenje ukupnih emisija Srbije u cilju usaglašavanja sa Direktivom EU iz 2016. godine, kao i poboljšanje kvaliteta vazduha, kako bi se izbegla prekoračenja graničnih vrednosti za kvalitet vazduha“, navodi se u Programu zaštite vazduha.

Podsetimo, Srbija je jedina država u regionu u kojoj je i dalje dozvoljen uvoz automobila koji ispunjavaju Euro 3 normu. Naime, u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori važeća ekološka norma je Euro 5.

Takođe, u Srbiju se od upotrebljavanih vozila najviše uvoze dizelaši, a najmanje električni automobili. Tako je i 2020. i 2021. godine uvezeno po više od 100.000 dizel vozila, a u prošloj godini više od 80.000.

Izvor: Biznis.rs

Izdata dozvola za izgradnju vidikovca u Ovčarsko-kablarskoj klisuri

Foto: EP
Foto-ilustracija: Unsplash (Milica Spasojević)

Građevinska dozvola za gradnju vidikovca u Ovčarsko-kablarskoj klisuri izdata je od strane Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Ovaj turistički biser Srbije, jedinstvena celina pod zaštitom države kao predeo izuzetnih odlika, dobiće još jednu atrakciju koja će privući turiste iz regiona, Evrope i sveta.

Jedinstven po izgledu i položaju, budući vidikovac iznad Kablara, bez sumnje, konkurisaće sličnim evropskim i svetskim projektima, navodi se na sajtu Ministarstva.

Na teritoriji Ovčarsko-kablarske klisure nalaze se brojni manastiri, zbog čega je taj kraj i nazvan “Srpska Sveta Gora’’.

Pročitajte još:

Za projekte u klisuri između Ovčara i Kablara, i u Jugozapadnoj Srbiji, izdvojeno je 1,4 milijarde dinara, od kojih je 235 miliona dinara opredeljeno za Čačak i Lučane.

Pored vidikovca, biće realizovani projekti izmuljavanja i remedijacije jezera Međuvršje, kao i prvi ekološki katamaran, Rehabilitacioni centar u Ovčar banji, vodovod i kanalizacija, saobraćajnice, mostovi…

Energetski portal

Ogromni ledeni breg veličine Londona odlomio se od ploče Antarktika

Foto-ilustracija: Pixabay

Ogroman ledeni breg veličine šire teritorije Londona (1550 km²) odlomio se od 150 metara debele ledene ploče Brunt, što je već drugo po redu odvajanje leda u prethodne dve godine, objavili su istraživači Britanskog antarktičkog istraživačkog centra (BAS).

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by British Antarctic Survey (@britishantarcticsurvey)

Oni navode da su se pukotine širile u poslednjih desetak godina, što je sada dovelo do odvajanja ovog ledenog brega, koji se inače nalazi nedaleko od stanice BAS-a.

“Glaciološka struktura ledenog pojasa Brunt je složena, a nakon što su pokotine krenule da se šire, mi smo još u 2016. godini, preduzeli mere predostrožnosti i premestili istraživačku stanicu Halej. Zbog toga je osoblje u stanici samo od novembra do marta na Antarktiku, a trenutno boravi u stanici 21 osoba”, navodi se u saopštenju BAS-a.

Profesorka Dejm Džejn Frensis, direktorka BAS-a, izjavila je da su glaciolozi i operativni timovi očekivali da se to dogodi. 

Pročitajte još:

“Merenja ledene ploče se obavljaju putem automatizovane mreže visoko preciznih GPS instrumenata koji okružuju stanicu. Oni mere da li se ploča deformiše, pomera, i onda se upoređuju sa satelitskim snimcima. Dalje se ti podaci šalju nazad u Kembridž na analizu, tako da znamo šta se dešava čak i zimi na Antarktiku – kada nema osoblja u stanici, kada je mrak 24 sata a temperatura padne i do 50 stepeni Celzijusa ispod nule”, kaže Dejm Džejn.

Profesor i glaciolog Dominik Hodžson potvrdio je da se slična stvar godina pre godinu dana kada se odvojio ledeni breg veličine 1.270 kvadratnih kilometara.

“Ovaj događaj je očekivan i deo je prirodnog toka lednika Brunt“, objasnio je Hodžson.

Energetski portal