Home Blog Page 435

Gorivo poskupelo i u Crnoj Gori

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo za kapitalne investicije Crne Gore saopštilo je nove cene naftnih derivata koje će važiti u naredne dve nedelje.

Evrodizel i lož ulje poskupeli su najviše – za po 20 centi, pa nove cene iznose 1,78 evra po litru za evrodizel i 1,99 evra za lož ulje.

BMB 95 poskupeo je za 0,8 centi i sada košta 1,73 evra, a BMB 98 skuplji je za 0,9 evra – nova cena je 1,77 evra.

“Saglasno odredbama Uredbe o načinu i visini elemenata na osnovu kojih se formiraju maksimalne cene naftnih derivata, naredni obračun  će se obaviti 04. jula, a eventualno izmenjene cene naftnih derivata važiće od 05. jula 2022. godine”, stoji u saopštenju Ministarstva.

Premijer Dritan Abazović rekao je da će Vlada Crne Gore uraditi sve što bude mogla kako bi ograničila dalji rast cena goriva i dodao da je Crna Gora do sada imala najniže cene naftnih derivata, piše RTCG.

“Građani moraju da budu svesni da je na teritoriji Evrope aktuelan rat, i da su cene otišle u nebo svuda u svetu, računajući i Hrvatsku. Uradićemo šta budemo mogli vezano za ograničenja. Mi smo do sada imali najnižu cenu goriva, ali ako se barel toliko uvećao, ne može da se to do kraja iskontroliše”, rekao je Abazović za TVCG.

Energetski portal

ESG Strategija – kako i odakle krenuti?

Foto-ilustracija: Unsplash ( kvalifik)

Pod intenzivnijim društvenim i regulatornim pritiskom i trendovima, kompanije usvajaju ESG strategije sa ciljem povećanja transparentnosti u vezi sa uticajem na životnu sredinu, društvo i ekonomiju. Međutim, mnoge organizacije nisu još krenule u kreiranje dugoročne održive strategije i traže odgovore kako i odakle krenuti.

U današnjim uslovima savremenih društvenih i ekoloških izazova, postavljanje strategije s fokusom na tri glavna stuba održivosti – životna sredina, društvo i upravljanje (eng. Environmental Social Governance – ESG), smatra se važnim merilom performansi odgovornih organizacija.

Kako bi smanjile negativan uticaj na klimu, životnu sredinu i društvo i kako bi se uskladili sa nadolazećim regulatornim zahtevima, kompanije moraju da revidiraju svoje postojeće politike, strategije i ciljeve i da definišu nove ESG (Environmental, Social, Governance) akcione planove sa merljivim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima. Takođe, kompanije moraju da procene da li trenutne vrednosti, misija i organizaciona struktura mogu adekvatno da odgovore na sve izazove i da li je neophodno značajnije menjati modele poslovanja.

Odakle krenuti kada je ESG strategija u pitanju?

Osnovni koraci koje kompanije moraju da preduzmu na putu kreiranja i implementacije ESG strategije su sledeći:

  • Određivanje materijalnih tema (rizika i prilika) za kompaniju, industriju i zainteresovane strane,
  • Određivanje ciljeva i ambicije koji će uticati na materijalne teme,
  • Pokretanje inicijativa radi realizacije ciljeva,
  • Adekvatno izveštavanje ka zainteresovanim stranama.

    Proces uspostavljanja ESG strategije

Proces uspostavljanja ESG strategije

Imajući u vidu da nisu sve teme u okviru ESG-a podjednako važne za svaku kompaniju, cilj procene materijalnosti je da se istaknu glavne teme koje su od značaja za kompaniju u datom sektoru. Procena materijalnosti je evoluirala tako da se ne razmatra samo jednostrani uticaj spoljašnjeg sveta na kompaniju, već kako istovremeno kompanija utiče na životnu sredinu i društvo. Ovaj tzv. princip duple materijalnosti je trenutno osnov nove evropske regulative koja teži da reguliše oblast ESG-a.

Matrica za procenu materijalnosti

Matrica procene materijalnosti prema Global Reporting Initiative (GRI)

Koncept takođe podrazumeva potrebu da se proceni međusobna povezanost ovih perspektiva i pruža saznanje koji su to potencijalni rizici u poslovanju koji mogu nastati na kompaniju u budućnosti.

Na primer, kompanija koja se bavi proizvodnjom tekstila ukoliko previdi da je njen uticaj na biodiverzitet jedna od materijalnih tema, i ne upotrebi u svojoj proizvodnji ekološki prihvatljive boje i materijale, moguće je da će se u budućnosti susreti s rizicima i optužbama od nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjem i koje se mogu odraziti na poslovanje kompanije. Kako bi se sprovela adekvatna procena materijalnosti, neophodno je da organizacija uključi što veći broj zainteresovanih strana, da pripremi predlog materijalnih tema i da na osnovu konsultacija sa zainteresovanim stranama odredi iste.

Sprovođenje procene materijalnosti trebalo bi da ima sledeće ključne rezultate:

  • Razumevanje relativne materijalnosti svake teme za poslovanje i zainteresovane strane, što se vizualizuje u vidu matrice materijalnosti.
  • Uvid u to kako kompanija stoji u odnosu na određene teme u poređenju sa saradnicima i konkurentima.
  • Smernice za naglašavanje tema u godišnjim izveštajima i obelodanjivanju.
  • Metodološki pristup pri definisanju prioritetnih ciljeva u okviru ESG strategije.

Nakon sprovedene procene materijalnosti, potrebno je uraditi analizu trenutnog stanja koja će poslužiti kao osnova za izveštavanje i upoređivanje napretka u odabranim temama u budućnosti. Značaj ove analize omogućava postavljanje adekvatnih i realnih ciljeva u okviru zadatog vremenskog perioda. U ovom procesu veoma je važno odrediti zadužena lica koja će pratiti vrednosti parametara materijalnih tema. U vezi sa tim, danas smo svedoci da mnoge kompanije u svojim organizacionim strukturama definišu posebna odeljenja koje se bave isključivo ESG temama.

Koji su benefiti definisanja ESG strategija za kompanije?

Za uspešnu i jedinstvenu ESG strategiju, neophodno je uraditi sve pomenute korake i definisati pravac u kome organizacija želi da bude prepoznata. Kao odelo koje je skrojeno po merama, kompanijama je potrebna ESG strategija skrojena po njihovim potrebama, kako bi imala dugoročnog efekta. Takođe, važno je napomenuti da kompanije redovno revidiraju u kojoj meri se njihovi postavljeni ciljevi iz ESG strategije ostvaruju i da u okviru konsultacija sa zainteresovanim stranama, ukoliko je potrebno, uspostave nove, ambicioznije ciljeve.

Brojna istraživanja pokazuju da sistematski pristup održivom poslovanju donosi sledeće benefite:

  • Poboljšavanje performanse održivosti,
  • Smanjivanje direktih troškova upotrebe energije i resursa,
  • Osiguravanje dugoročnih prihoda,
  • Bolje upravljanje rizicima i komunikacija sa investitorima,
  • Integrisanost sa zainteresovanim stranama,
  • Motivisanost i angažovanost zaposlenih,
  • Kredibilitet među potrošačima i klijentima,
  • Ojačavanje internog upravljanje podacima i sistema izveštavanja,
  • Uporedivost performansi održivosti u odnosu na druge organizacije,
  • Osiguranje otpornosti kompanije na sve kompleksnije izazove.

Kompanije koje se odluče da uspostave ESG strategiju izdvojiće se kao kompanije koje imaju dugoročnu viziju usklađenu s izazovima klimatskih promena i energetske krize. Konačno, implementacijom ESG strategije pomaže se u stvaranju boljih uslova za život budućih generacija na zdravoj planeti.

Izvor: Ernst&Young Srbija ESG Tim

Globalni izveštaj za 2022. pokazuje da je energetska tranzicija spora

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplah (Karsten Wurth)

Iako se sve više govori o značaju energetske tranzicije za oporavak zemalja od pandemije COVID-19 i podsticanje ekonomskog rasta, najnoviji globalni izveštaj o obnovljivim izvorima energije za 2022. godinu ne daje pozitivne rezultate. Štaviše, globalna potražnja za energijom je porasla za oko 4 odsto, od čega se veliki deo odnosi na fosilna goriva, što je dodatno usledilo porastom cene energije zbog rata u Ukrajini.

Najbolji rezultati za 2021. godinu u prelasku na obnovljive izvore energije ostvareni su u energetskom sektoru, dok je napredak u sektoru transporta spor. Takođe, veliki problem predstavljaju domaćinstva i energija koja se koristi za grejanje i hlađenje.

Niklas Hagelberg, koordinator za klimatske promene u Programu Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), smatra da su podrška vlade, nacionalne strategije i zakonodavstvo ključne za tranziciju koja je neophodna, zato što je energija povezana sa oko 70 odsto globalnih emisija. Prema njegovim rečima,  tranzicija ne odvija kako bi trebalo upravo zato što vlade subvencionišu fosilna goriva, čime se istovremeno smanjuje podrška za obnovljive izvore energije.

Solarna energija i energija vetra čine oko 90 odsto svih novih obnovljivih izvora energije, čime su ostvarili najveći uspeh. Po prvi put, ovi izvori daju više od 10 odsto svetske električne energije. Iako ovo zvuči ohrabrujuće, kako bismo uspeli da održimo put ka dostignuću neto nulte emisije do 2050. godine, potrebno je da se trostruko poveća intenzitet energetske tranzicije. Štaviše, do 2030. godine je potrebno da se globalne emisije prepolove, za šta sve industrije koje koriste energiju za osvetljenje, proizvodnju, transport, kao i za grejanje i hlađenje, moraju da pređu na energiju koja se dobija iz obnovljivih izvora.

Kako se procenjuje da će do 2050. godine broj automobila porasti za više od milijardu, potrebno je da se podrška pruža alternativnim prevoznim sredstvima kao što su bicikl, javni prevoz, električna vozila ali i hodanju.

Da bi se ostvario cilj Pariskog sporazuma o ograničenju globalnog porasta temperature ispod 2°C, kao i cilja na 1,5°C, u odnosu na predindustrijski nivo, UNEP je razvio rešenje za šest sektora, koje čine energetika, industrija, poljoprivreda i hrana, šume i korišćenje zemljišta, transport i zgdrade i gradovi.

Pozitivan primer energetske tranzicije je Južna Australija koja je u 2021. godini 63 odsto svoje električne energije proizvela iz energije vetra i solarne energije, čime je daleko ispred cilja da do 2030. godine ostvari 100 odsto neto obnovljivih izvora energije.

Energetski portal

U Ivanjici počela implementacija projekta odvajanja kućnog otpada

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

U Ivanjici je obeležen početak implementacije projekta odvajanja kućnog otpada, a manifestaciji je prisustvovala državna sekretarka u Ministarstvu zaštite životne sredine Ivana Hadži Stošić.

Manifestaciji su prisustvovali i predsednik opštine Momčilo Mitrović, menadžer programa EISP2 Džon Glejzburg i direktor JKP ,,Ivanjica’’ Aleksandar Mitrović. Početak je obeležen uz program u kojem su učestvovala deca iz Predškolske ustanove ,,Bajka’’, kao i učenici osnovnih škola “Milinko Kušić”, “Sreten Lazarević” i “Kirilo Savić”.

Ivanjici je kroz projekat ,,Uspostavljanje primerne separacije komunalnog otpada u četiri regiona za upravljanje otpadom: Duboko, Srem-Mačva, Pančevo i Pirot”, dodeljen kamion za transport reciklažnog otpada, kao i 84 kontejnera i 3.099 kanti u kojima će se odvajati otpad. Ovaj projekat sprovodi Ministarstvo zaštite životne sredine uz podršku Evropske unije i Švedske.

Projektom je obuhvaćena i dodela više od 90.000 kanti, kao i 26 auto-smećara u 17 gradova i opština, sa ciljem da se poveća procenat reciklaže i smanje količine otpada koje bi završile na deponijama.

Energetski portal

EU i Nemačka daju 650.000 evra za turizam i očuvanje nasleđa u Istočnoj Srbiji i Donjem Podunavlju

Foto: Wikipedia/Zerocool.marko

U osam projekata za unapređenje turizma i očuvanje kulturnog nasleđa u Istočnoj Srbiji i Donjem Podunavlju, Evropska unija i Vlada Nemačke uložiće 650.000 evra bespovratnih sredstava.

Memorandum su u tvrđavi “Golubački grad” potpisali Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju i gradovi Golubac, Kladovo, Majdanpek, Negotin, Smederevo, Veliko Gradište i Zaječar.

Emanuele Žiofre, šef Delegacije EU u Srbiji rekao je da istočna Srbija ima ogroman potencijal, kako ekonomski tako i za turistički razvoj.

“Ovaj deo odlikuje sjajna priroda, neverovatno kulturno nasleđe, božanstvena hrana koju sam imao prilike sada da probam, i to su sve elementi koji će pomoći Evropljanima da dođu ovde i da otkriju deo našeg evropskog kulturnog nasleđa. Ono što ih uz sve to ovde dočekuje je i čuveno srpsko gostoprimstvo”, istakao je Žiofre.

Izvor: RTS

U Srbiji počelo čišćenje divljih deponija i prikupljanje pesticidnog ambalažnog otpada

Foto-ilustracija: Pixabay

Resorno ministarstvo je za podršku lokalnim samoupravama u rešavanju problema divljih deponija ove godine izdvojio 80 miliona dinara, dok je za postavljanje video nadzora na lokacijama koje su očišćene izdvojeno  20 miliona dinara.

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović, navodi da su jedan od najvećih ekoloških problema sa kojima se Srbija suočava divlje deponije, zbog čega država zajedno sa lokalnim samoupravama radi aktivno na njegovom rešavanju. Ministarka dodaje da je veoma važno da se podiže svest građana o zajedničkoj akciji, zato što je tako jedino moguće da problem divljih deponija bude rešen.

Kako bi se unapredila životna sredina i osigurala čistija budućnost za naredne generacije, Ministarstvo će nastaviti sa odvajanjem sredstava za ovu namenu. Uklanjanje smetlišta i divljih deponija je nastavak akcije koju je ministarstvo prošle godine pokrenulo u saradnji sa jedinicama lokalne samouprave. Prema rečima ministarke, od ukupno 3.500 deponija, koliko se procenjuje da ih ima na teritoriji Srbije, ovom akcijom biće očišćeno 700 divljih deponija.

Na području Grada Sombora počela je i akcija prikupljanja pesticidnog ambalažnog otpada, a trajaće do 23. juna. U svim naseljenim mestima mesto sakupljana otpada organizovano je ispred mesnih zajednica, dok je za mesne zajednice na području Grada Sombora kao i salaških i prigradskih naselja, mesto sakupljanja organizovano u objektu ,,Čistoća’’ Sombor.

Akcija je organizovana od strane Grada Sombora u saradnji sa Poljoprivrednom stručnom službom ,,Sombor’’ doo Sombor i udruženjem SECPA.

Energetski portal

Rudarenje i životna sredina – nedovoljno podataka o velikim posledicama

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Wirtschaftsuniversität Wien

Iako je širom sveta prisuta zabrinutost zbog posledica rudarenja po životnu sredinu, naročito kada su u pitanju rudnici litijuma, neretko se rudarenje posmatra kao relativno bezopasna ljudska aktivnost u poređenju sa daleko invazivnijim industrijama.

Viktor Maus, istraživač na Institutu za ekološku ekonomiju u Beču, otkriva za Energetski portal da nam je na raspolaganju malo otvorenih geografskih podataka o posledicama rudarstva na globalnom nivou, jer većina informacija ostaje na nivou država.

Želeći da načini globalnu mapu koja prikazuje položaj i površine rudnika, Maus je sa svojim timom iskoristio javno dostupne satelitske snimke sa satelita Sentinel – 2. Novi set podataka može da pruži informacije o tome koje šume su uklonjene zbog rudarenja, kao i koliko su rudnici udaljeni od naselja, kaže Maus.

On dodaje da, uprkos  tome što rudarenje uzurpira manje površine nego, recimo, svetska poljoprivreda, činjenica da su rudnici mahom locirani u tropskim i subtropskim šumama izaziva zabrinutost za biodiverzitet i ekosisteme tih područja.

U novom istraživanju Viktora Mausa mapirano je ukupno 101,583 km² rudarskih područja, a Balkanski region je takođe uključen u bazu podataka.

Važno je podizanje svesti o posledicama rudarenja

Naš sagovornik napominje da industrija treba da bude svesna i transparentna po pitanju posledica rudarenja tako što će pružiti javno dostupne geografske informacije o svojim aktivnostima.

Civilno društvo i vlade takođe treba da budu svesni uticaja rudarstva jer mogu zahtevati čistiju proizvodnju, regulisati i pratiti buduću ekspanziju rudarstva”, kaže Maus.

On dodaje da će sa svojim timom nastaviti da istražuje i razvija nove metode za praćenje rudarskih područja pomoću satelitskih snimaka visoke rezolucije.

“Rudarstvo se brzo širi na nova područja kako bi zadovoljilo rastuću potražnju za mineralima. Zbog toga je potrebno više istraživanja da bi se obezbedile ažurne otvorene geografske informacije o rudarskim aktivnostima”, dodaje naš sagovornik.

Milena Maglovski

Bugarska bogata gasom iz škriljaca, ali bez političke volje da ga eksploatiše

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Procenjuje se da Bugarska ima 500 milijardi kubnih metara gasa iz škriljaca, ali je važeće zakonodavstvo sprečava da ga eksploatiše i vlada ne planira da tu nešto promeni, iako su stale isporuke gasa iz Rusije. Potrebe zemlje su tri milijarde kubnih metara gasa godišnje.

Ruska obustava isporuka prirodnog gasa podstakla je hitnu nabavku američkog tečnog gasa i navela stručnjake da na dnevni red stave pitanje nekonvencionalnog gasa.

Vlada Bugarske već je saopštila da ugovor sa ruskim Gaspromom, koji ističe na kraju 2022. godine, neće biti obnovljen.

Stručnjaci iz bugarskog ministarstva energetike i rudarstva i udruženja za gas su sa ciljem smanjenja zavisnosti od ruskog gasa i nafte pozvali na ukidanje moratorijuma na gas iz škriljaca uvedenog pre deset godina.

Koliko ima gasa?

Moratorijumom iz 2012. godine istraživanje i eksploatacija gasa iz škriljaca “frakingom” zabranjeni su.

Moratorijum je uveden posle protesta lokalnih zajednica i ekoloških aktivista, kao i pritiska desničarke partije Ataka, Bugarske socijalističke partije (BSP) i sada nepostojeće partije Red, zakon, pravda.

Pre moratorijuma gas iz škriljaca tražile su tri kompanije u tri regiona.

Bugari ne znaju koliko gasa iz škriljaca ima, iako se godinama rade geološka istraživanja na severu zemlje. Prema različitim procenama, izgleda da je reč o oko 500 milijardi kubnih metara.

Na osnovu studije Dajrekt petroleuma iz 2013. godine američka Uprava za informacije o energetici (EIA) procenila je resurse gasa iz škriljaca u Bugarskoj na 481 milijardu kubnih metara i ta procena se smatra pouzdanom, rekao je za EURACTIV Hristo Kazadžijev iz ministarstva energetike.

Prema njegovim rečima, 30 milijardi kubnih metara gasa može da se vadi bez “frakinga”.

Bugarska pozicija i evropski kontekst

Čini se da ni danas nema političke volje da se dozvoli proizvodnja gasa iz škriljaca u Bugarskoj.

Ministar zaštite životne sredine Borislav Sandov rekao je za EURACTIV da se okolnosti nisu promenile, odnosno da nisu takve da se moratorijum ukine.

Sandov je bio jedan od lidera velikih protesta protiv “frakinga” i kao predstavnik Zelenog pokreta postao je ministar ekologije iz kvote Demokratske Bugarske.

Predsednik parlamentarnog odbora za životnu sredinu i vodu Manol Genov (BSP) takođe misli da moratorijum treba da ostane na snazi. On je za EURACTIV rekao da bi proizvodnja gasa iz škriljaca mogla da ima “opasne ekonomske posledice” jer predstavlja pretnju podzemnim vodama.

“Najbolje je bušiti u Crnom moru. Rumunija i Turska već predviđaju veliki prinos, to može da se desi i kod nas”, rekao je Genov.

Istovremeno je Evropska komisija 2014, posle ruske aneksije Krima i proglašenja separatističkh republika Donjecka i Luganska, preusmerila pažnju na potencijal gasa iz škriljaca.

U informaciji Savetu i Evropskom parlamentu o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika, Komisija je navela da se u gasu iz škriljaca krije najveći evropski potencijal među nekonvencionalnim fosilnim gorivima.

Međutim, osam godina kasnije, nema proizvodnje gasa iz škriljaca u Evropi, osim studija u Poljskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Litvaniji i nekih pilot projekata.

Foto-ilustracija: Pixabay

Multinacionalne korporacije, poput Ševrona, Ekson mobajla, Enija, povukle su se iz jugoistočne Evrope. Razlog je isti – protesti lokalnih zajednica i boraca za zaštitu prirode zbog bojazni od zagađenja podzemnih i površinskih voda u procesu “frakinga”.

Spartak Keremedčijev iz Bugarske akademije nauka ukazao je na još jednu bojazan.

“Uz nedostatak efikasne administracije i kontrole kvaliteta u Bugarskoj, ne čudi što ljudi strahuju šta bi moglo da se desi u slučaju proizvodnje gasa iz škriljaca i kako bi bile kontrolisane kompanije”, rekao je on.

Bivši bugarski ministar energetike Trajčo Trajkov rekao je u maju za Nova TV da postoje “nezvanične informacije službi da je ruski Gasprom finansirao proteste protiv istraživanja i proizvodnje gasa iz škriljaca u Bugarskoj preko briselskih fondacija”.

Međutim, malo je verovatno da će se pitanje ukidanja moratorijama na gas iz škriljaca uskoro naći na dnevnom redu zbog političke nestabilnosti i krize vlade koja trese Bugarsku.

Izvor: EURACTIV.com/EURACTIV.rs

Mihajlović: Zelena agenda je važan deo evrointegracija Srbije

Foto-Ilustracija: Pixabay (anncapictures)
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarka Zorana Mihajlović razgovarala je sa Mehtildom Versderfer, zamenicom direktora Direktorata EK za energetiku, o procesu evrointegracija Srbije, energetskoj tranziciji, reformi javnih preduzeća u energetskom sektoru, zatim o investicijama u oblasti OIE, gasnoj diverzifikaciji, kao i o regionalnom povezivanju.

Ministarka Mihajlović izjavila je da je politika Vlade članstvo Srbije u EU, zbog čega je donet i novi set zakona, među kojima je i prvi Zakon o korišćenju OIE. Ovim zakonom omogućena je izgradnja novih kapaciteta i nove investicije, čime se doprinosi i smanjenju emisija štetnih gasova kao i povećanju privrednih aktivnosti.

Ministarka dodaje da važan deo evropskog puta Srbije jesu Zelena agenda i energetska tranzicija i da je Srbija u procesu priključivanja napravila važne korake, a da usklađivanje normativnog okvira predstavlja samo početak.

,,Otvaranjem klastera 4 u pregovorima sa EU, omogućićemo lakše i brže sprovođenje reformi u poglavljima koja su obuhvaćena ovim klasterom – energetika, životna sredina i klimatske promene, transport i transevropske mreže’’, kaže Mihajlovićeva i dodaje da kada je reč o energetici, Srbija je donošenjem novog zakonodavnog okvira napravila osnovu za usklađivanje sa EU regulativama.

Prema rečima ministarke, Srbija je posvećena nastavku ali i reformama u energetici, što uključuje i dalje otvaranje tržišta, prvenstveno u gasnom sektoru, zato što su gasne interkonekcije i povezivanje sa državama u regionu, veoma važni za Srbiju. Interkonekcija sa Bugarskom će Srbiji, ali i drugim državama, omogućiti da smanje zavisnost od jednog dobavljača, zbog čega ova interkonekcija predstavlja prioritet kako Srbije, tako regiona i EU. Osim sa Bugarskom, u planu je da se izgrade nove interkonekcije, kao i skladišni kapaciteti, sa Rumunijom, Severnom Makedonijom i Hrvatskom.

Tema sastanka bili su i predloženi ciljevi EK za Srbiju, koji su u vezi sa smanjenjem emisija gasova sa efektom staklene bašte, ali i unapređenjem energetske efikasnosti, dinamici realizacije ciljeva i podršci EU u tom procesu.

Tim povodom ministarka je rekla da je cilj Srbije da do 2050. godine dostigne karbonsku neutralnost, a da će se put i dinamika za ostvarenje cilja utvrditi kroz strateške dokumente koji su u procesu izrade.

,,Svakako je potrebno da detaljnije razgovaramo o predloženim ciljevima i da radimo na dinamici i usaglašavanju, posebno imajući u vidu nivo razvijenosti u odnosu na EU prosek, dostupnost fondova, procenat uglja u proizvodnji energije, kao i krizu izazvanu ratom u Ukrajini. Važno je da svi koraci budu sprovedeni na održiv način. Da obezbedimo razvoj, privredni rast i imamo dovoljno zelene energije“, izjavila je Mihajlovićeva.

Mihajlovićeva i Verzderfer razgovarale su u Beču, pre početka Osmog klimatsko-energetskog komiteta Energetske zajednice, kojim ministarka Mihajlović kopredsedava. Osim pomenutih tema, ministarka i Verzderfer razgovarale su i o sprovođenju akcionog plana za reorganizaciju JP ,,Srbijagas’’, zatim toku izgradnje Transbalkanskog koridora i o obaveznim zalihama nafte.

Energetski portal

Pokrajinski sekretarijat dodeljuje 50 miliona dinara za projekte zaštite životne sredine

Foto:New life photo created by jcomp - www.freepik.com
Foto-ilustracija: Pixabay

Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine raspisao je javni poziv za dodelu bespovratnih sredstava iz budžeta Autonomne Pokrajine Vojvodine u 2022. godini za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti zaštite životne sredine, stoji u tekstu konkursa.

Cilj javnog poziva je podrška jedinicama lokalne samouprave na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine i dodela sredstava za realizaciju projekata prevencije nelegalnog odlaganja otpada, uklanjanje divljih deponija i sanacija degradiranih površina, koji obuhvataju i aktivnosti sa ciljem sprečavanja nelegalnog deponovanja i prevenciju nastajanja novih divljih deponija na teritoriji Vojvodine.

Ukupan iznos planiranih sredstava za dodelu po ovom javnom konkursu je 50 miliona dinara.

Pravo učešća na javnom konkursu imaju jedinice lokalne samouprave na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine.

Više o konkursu saznajte OVDE.

Prijavni formular preuzmite OVDE.

Energetski portal

Evropsko poljoprivredno zemljište moglo bi biti najveći svetski rezervoar mikroplastike

Photo-Ilustration: Pixabay (fietzfotos)
Foto-ilustracija: Pixabay

Naučnici sa Univerziteta u Kardifu iz Velike Britanije u svojoj studiji sugerišu da bi evropsko poljoprivredno zemljište moglo bi biti najveći svetski rezervoar mikroplastike, izveštava Science Daily.

U svom istraživanju su procenili da se između 31.000 i 42.000 tona mikroplastike (ili 86 – 710 milijardi mikroplastičnih čestica) godišnje nanese na i u zemlju, što povećava njenu koncentraciju u vodama okeana.

Poljoprivredna zemljišta širom Evrope potencijalno su njen najveći globalni rezervoar zbog visokih koncentracija koje se nalaze u đubrivima, a dobijena su iz kanalizacionog mulja koja se primenjuju u poljoprivrednoj proizvodnji.

Istraživački tim je procenio da mikroplastika uklonjena iz kanalizacije u postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda čini otprilike jedan odsto težine mulja, koji se obično koristi kao đubrivo na farmama širom Evrope.

Pokazalo se da Velika Britanija ima najveću količinu kontaminacije u svom zemljištu sa 500 do 1.000 takvih čestica po kvadratnom metru poljoprivrednog zemljišta, a što se unese u jednoj godini. Slede je Španija, Portugalija i Nemačka.

Kruži u prirodi

S poljoprivrednog zemljišta mikroplastika će se na kraju transportovati nazad u prirodni vodotok putem površinskih voda ili infiltracije u podzemne. Zahvaljujući delom EU direktivama koje promovišu preusmeravanje otpadnog mulja sa deponije i spaljivanje prema proizvodnji energije, on se koristi i na poljoprivrednom zemljištu kao održiv i obnovljiv izvor đubriva u svim evropskim zemljama.

Čestice manje od pet milimetara predstavljaju opasnu pretnju za celi lanac ishrane. Značajna su pretnja za životinje, jer ih lako mogu progutati, a nose otrovne hemikalije, patogene i razne zagađivače.

“Naše istraživanje postavlja pitanje da li se mikroplastika zapravo uklanja u postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda ili se rastura po okolini”, rekao je glavni autor studije Džejmes Lofti, sa Fakulteta inženjeringa Univerziteta u Kardifu. Istakao je opasnost od kruženja ovih čestica, ali i nedostatak strategije vodovodnih kompanija za njihovim upravljanjem u kanalizacionom mulju.

Foto-ilustracija: Pixabay

Uzorci su uzeti iz Naš postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Njuportu, u Južnom Velsu, koje ima kombinovanu kanalizaciju ua 300.000 stanovnika. Analizom je otkriveno da je ono bilo 100 posto efikasno u uklanjanju velikih čestica, veličine od jedan do pet milimetara, a što bi inače bilo ispušteno u vodenu sredinu. Svaki gram kanalizacionog mulja sadrži do 24 mikroplastičnih čestica, što je otprilike jedan odsto njegove težine.

EU rezervoar mikroplastike

Podaci su korišćeni za procenu uticaja širom Evrope koristeći podatke Evropske Komisije i Eurostata o upotrebi i primeni kanalizacionog mulja kao đubriva širom kontinenta. Nisu analizirane čestice manje od jednog milimetra, a njihova je koncentracija najverovatnije veća od procenjene.

Lofti je zaključio da rezultati studije ističu veličinu problema na zemljištu u EU i sugerišu da bi ovakva praksa potencijalno mogla učiniti Evropu jednim od najvećih svetskih rezervoara zagađenja mikroplastikom. Naveo je da ne postoji evropsko zakonodavstvo koje ju ograničava ili kontroliše. Zato je neophodno da se poveća standardizovano praćenje koncentracija kako u mulju, tako i u tlu, što bi pružilo precizniju sliku nivoa kontaminacije.

Izvor: Agroklub

Morska trava – zanemareni preduslov zdravog okeana

Foto-ilustracija: Unsplash (Brian Yurasits)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Owens)

Iako je svega 0,1 odsto dna okeana prekriveno morskom travom, podvodne livade su izuzetno važne za očuvanje zdravlja morskih ekosistema. Osim što predstavljaju stanište i izvor hrane za brojne vrste morskih životinja, slanovodne biljke pročišćavaju okean, a njihov sediment je među najefikasnijim skladištima ugljenika na planeti, saopštio je Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).

Zabrinjavajuće je to što se površine pod morskom travom konstantno smanjuju od 1930. godine, a prema istraživanju UNEP-a, u proseku sedam odsto morskih livada nestane svake godine.

U sklopu obeležavanja Svetskog dana okeana 8. juna, istraživači sa Instituta Maks Plank za morsku mikrobiologiju u Bremenu želeli su da ukažu na značaj zaštite morske travde kroz prikaz njene sposobnosti da skladišti velike količine ugljenika.

Njihovo istraživanje pokazuje da morske trave tokom fotosinteze pretvaraju ugljenik u velike količine šećera, uglavnom u saharozu. Mikroorganizmi obično konzumiraju takve šećere i pretvaraju ih u CO2 koji se vraća nazad u okean, a zatim i u atmosferu. Međutim, morske trave izlučuju jedinjenja koja sprečavaju mikroorganizme da konzumiraju saharozu što osigurava da saharoza, a sa njom i CO2, ostane skladištena u sedimentu ispod morskih livada.

Ukoliko bi mikrobi uspeli da razgrade svu saharozu skladištenu u morskoj travi, oslobodili bi najmanje 1,54 miliona tona ugljen-dioksida širom sveta što je ekvivalentno količini ugljen-dioksida koju emituje 330.000 automobila godišnje.

Jedna od istraživača, Megi Sodžin, rekla je da ovo istraživanje baca svetlo na morsku travu kao izuzetno efikasnog skladišta ugljenika, a time i na značaj njene zaštite.

„Ako bi sve morske trave nestale preko noći, to bi ograničilo sposobnost tog ekosistema da skladišti šećere i organski ugljenik, a ovo bi moglo da ugrozi osetljive ekosisteme u obalnim vodama“, pojasnila je Sodžin.

Leticija Karvaljo, glavna koordinatorka ogranka za morske i slatkovodne vode u UNEP-u dodala je da, s obzirom na moć sekvestracije ugljenika morske trave, ona bi mogla da pomogne brojnim zemljama da ostvare svoje ciljeve dekarbonizacije propisane Pariskim sporazumom.

Pored skladištenja ugljenika, morska trava ima još niz važnih uloga jer, osim toga što se njome hrane morske kornjače i ribe, brojne životinje polažu svoja jaja upravo u morskoj travi koja štiti mlade od predatora i tako čuva bogat biodiverzitet obalnih voda.

Podvodne livade se nalaze u plitkim vodama u 159 zemalja, a najviše ih ugrožavaju poljoprivredne i indistrijske otpadne vode, porast temperature mora, neregulisan ribolov i iskopavanje peska.

Milena Maglovski

Ministar: Imaćemo dovoljno pšenice za ceo Balkan

Foto-ilustracija: Unsplash (Melissa Askew)
Foto-ilustracija: Pixabay

Pandemija koronavirusa i kriza u Ukrajini izazvali su globalne nestašice hrane i inflaciju, ali ministar poljoprivrede Branislav Nedimović kaže za RTS da će prinos pšenice u Srbiji biti bar tri miliona tona, što je dovoljno za ceo Balkan.

On dodaje da se krenulo sa žetvom ječma, da će prinos biti bolji od desetogodišnjeg proseka, mada ne i rekordan. Za desetak dana počinje i žetva pšenice.

“Očekujem dobru proizvodnu godinu za pšenicu, bar tri miliona tona prinosa, zavisi od meteoroloških uslova. Ali u svetu su ogromni potresi na tržištu hrane, mi moramo da vodimo računa kao država šta se dešava. Mi jesmo veliki proizvođač hrane i proizvedemo dva i po puta više pšenice nego što nam je neophodno, ali ne treba zbog izvoza da u Srbiji ostanemo bez brašna i pšenice”, naveo je ministar.

Nedimović kaže da će Srbija imati dovoljno pšenice za ceo Balkan.

“Srbija potroši 1,3 do 1,5 miliona tona i za hleb i za sve ostalo, ostalo ide u izvoz”, rekao je Nedimović pojašnjavajući da to znači da imamo pšenice za dve i po Srbije.

Nikad veća otkupna cena malina 

Komentarišući cenu malina, Nedimović je rekao da otkupna cena nikad nije bila veća – 600 dinara u valjevskom i šabačkom kraju, gde se prvo bere malina.

Navodi da Srbija ima 20.000 hektara malinjaka, pri čemu 97 odsto malina ode u izvoz, najviše u Francusku i Nemačku.

Nedavne vremenske nepogode oštetile su puteve u ivanjičkom i ariljskom kraju, a ministar obećava da će država već sutra ili prekosutra pomoći da se šteta na infrastrukturi sanira.

Najavio je i da će u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede Republike Srpske od grada biti zaštićen zapad Srbije, baš kako je zaštićen i valjevski kraj. Za automatsku protivgradnu zaštitu je u tu svrhu izdvojeno preko 40 miliona evra.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Mast)

Nađen put za izvoz do Rusije 

Nedimović je rekao i da je Srbija izvezla više jagoda u prethodnih mesec dana, nego u istom intervalu prošle godine kada nije bilo rata. Roba ide do Rusije preko Turske i nekih baltičkih zemalja, a otklonjen je i problem sa izvozom jabuka, kaže Nedimović.

Cene osnovnih životnih namirnica zamrznute su još desetak dana.

“Situacija nije naivna. Ovo što se sada dešava na tržištu hrane u svetu je dečja igra u odnosu na ono što će biti za šest meseci ili godinu dana. Nije bilo setve u delovima Ukrajine, a pitanje je da li će biti žetve, a Rusija je zabranila izvoz kukuruza i pšenice”, podseća ministar.

Ističe da je potrebna potpuna budnost svih institucija i podseća da su donete tromesečne kvote za izvoz.

“Moramo da balansiramo, ne sme da se dogodi da bude da smo proizveli, a mi da nemamo. U Srbiji mora da bude svega i da imamo dovoljno za komšije na ‘Otvorenom Balkanu’”, zaključio je ministar poljoprivrede Branislav Nedimović.

Izvor: RTS

Zeleni vodonik neophodan za energetsku budućnost Srbije

Foto: EP
Foto: EP

Na inicijativu H2E tima, uz podršku Ministarstva rudarstva i energetike Republike Srbije, Mašinski fakultet Univerziteta u Beogradu (MFBU), potpisao je ugovor sa Privrednom komorom Srbije za izradu projekta Nacrta Vodonične strategije Republike Srbije.

Pošto je navedeni projekat uspešno realizovan, Odbor za upravljanje projektom (izvorno H2E tim) pripremio je predlog daljih aktivnosti za pripremu zakonske regulative i uslova za realizaciju Vodonične strategije u budućnosti (sa Akcionim planom i programom mera).

Tim povodom održana je konferencija na kojoj je stručnoj i široj javnosti predstavljen Nacrt Vodonične strategije i Memorandum o Vodoničnoj tranziciji Republike Srbije.

Kako se moglo čuti na ovom skupu, vodeće svetske ekonomije i tehnološki lideri su već uveliko započeli proces tzv. vodonične tranzicije. U tom kontekstu, izrada i usvajanje Vodonične strategije Republike Srbije predstavlja odgovor akademske i privredne zajednice Republike Srbije na ovaj novi globalni izazov. Da bi uhvatila korak sa najrazvijenijim zemljama sveta, Srbija bi trebalo da što pre mobiliše odgovarajuće nacionalne resurse, naučnu zajednicu, obrazovni sistem i industriju i usmeri ih na razvoj i primenu vodoničnih tehnologija.

Dokument nije konačan

Prof. dr Vladimir Popović, dekan Mašinskog fakulteta i član Odbora za upravljanje projektom izrade Nacrta Vodonične strategije RS, naglasio je izuzetan značaj za Mašinski fakultet zbog učestvovanja u izradi ovog projekta. Kako je rekao, nije uobičajeno da fakultet vodi izradu bilo kakvog dokumenta koji se zove strategija.

„Na fakultetu se oformila grupa entuzijasta, nazvana H2E tim. Na osnovu nekoliko održanih sastanaka i panela, uz pomoć Privredne komore i podršku Ministarstva za energetiku, izrodio se Nacrt vodonične strategije. Međutim, nijedan dokument ovakve vrste nije idealan. Zato ni ovaj dokument nije konačan. Ovo je prva faza. Predstoji nam sledeća faza, za koju moramo da definišemo konkretne projekte, koji će se raditi u domenu primene vodonika, ne samo kao energenta, već i o njegovom skladištenju, transportu i upotrebi. Ali, mi moramo i da školujemo ljude, koji imaju bilo kakve veze sa vodonikom, jer takva edukacija, za sada, ne postoji ni na jednom fakultetu. A to su sve važna pitanja za našu energetsku budućnost”, rekao je, između ostalog, prof. dr Popović.

Podsećajući na to da su se okolnosti u energetskom sektoru drastično promenile (u odnosu na vreme kada je započeo rad na ovom dokumentu), dekan Mašinskog fakulteta je istakao poseban značaj što su pri radu na ovom projektu integrisane nauka i struka. Uz to, dokument je nastao kao proizvod uspešne saradnje nekoliko fakulteta i Instituta za nuklearne nauke Vinča.

Dr Popović je podsetio da u Srbiji još ne postoje pravi zakonski uslovi za ovu oblast. Zbog toga je ovaj projekat nazvan Nacrt Vodonične strategije.

„U saradnji sa Ministarstvom rudarstva i energetike i Vladom Republike Srbije videćemo kako ćemo da sprovedemo realizaciju do kraja – da li kao separat velike strategije energetike, ili će ova oblast biti posebno uređena”, poručio je dr Popović.

Kao krajnji korisnik Nacrta vodonične strategije RS, Ministarstvo rudarstva i energetike ima ključnu ulogu u realizaciji energetske, odnosno, vodonične tranzicije.

Nacrt strategije potvrdio opredeljenje Srbije

Mr Zoran Ilić, pomoćnik u Ministarstvu rudarstva i energetike potvrdio je da izrada Nacrta Vodonične strategije predstavlja potvrdu opredeljenja Srbije da ide u tom smeru. A na koji način, kojim tempom, pitanja su na koja se dobijaju odgovori, ne samo iz sektora energetike, već i od čitave privrede. Takođe, kako je rekao Ilić, s obzirom na važnost ovog dokumenta u strateškom energetskom razvoju Republike, svakako će se naći i odgovarajući zakonski okvir za njega.

Energetska tranzicija je neminovna. Predstavlja našu međunarodnu obavezu – zeleni put – koji podrazumeva smanjenje emisija ugljen dioksida. Dakle, nova energetska tranzicija treba da nam donese čiste tehnologije“, rekao je Ilić.

„Vodonik i vodonička strategija predstavljaju deo razvoja obnovljivih izvora energije, a to je naša energetska sigurnost i budućnost. Proizvodnja vodonika je izuzetno zahtevna, priroda tog energenta je veoma složena. Ali, to je naše opredeljenje”, rekao je Ilić.

Kompleksna i sveobuhvatna promena

Foto: EP

Kako se moglo čuti u izlaganjima učesnika izrade ovog Nacrta, vodonična tranzicija je kompleksna i sveobuhvatna promena. Zato mora da ima ozbiljan reformski karakter. Reforme se odnose na promene u nauci i obrazovanju, posebno u domenu finansiranja naučno-istraživačke delatnosti, ulozi državnog aparata – zakonodavnim i institucionalnim reformama, kao i u tranziciji energetskih i industrijskih procesa, ekonomiji i socijalnim programima.

Autori nacrta strategije su složni da to nije običan strateški dokument. Reč je, kako kažu, o dugoročnom promišljanju o načinu i modalitetima kako da se Srbija uključi u nastupajuće promene u energetici i privredi. U svetu se u punom zamahu realizuje proces globalne tranzicije, odnosno, uveliko se ostvaruje proces supstitucije ugljovodoničkih goriva CO2 neutralnim obnovljivim izvorima energije. S obzirom da će dostizanje potpune dekarbonizacije neminovno zahtevati masovno korišćenje vodonika kao nosioca energije, Srbija mora da bude spremna da uđe u ovaj globalni tranzicioni proces. Stoga Vodonična strategija ima zadatak da jasno definiše ciljeve do 2030. godine, uz sagledavanje razvoja do 2050. godine, kada Evropska unija planira da Evropa postane potpuno dekarbonizovana, odnosno, da dostigne ambiciozan cilj nulte emisije CO2.

Kada je reč o svetskim iskustvima u vodoničnoj tranziciji, Amerika, Australija, Nemačka i Japan prednjače. Ove zemlje su visokotehnološke sile i već imaju usvojene vodonične strategije. Takođe, i mnoge druge zemlje su shvatile da je ovo put za rešavanje dela energetskih problema. Drugo rešenje koje se prepoznaje jeste nanotehnologija. A koliko će ono biti usvojeno, videće se u narednim godinama, s obzirom da se energetska situacija iz dana u dan menja i zahteva brza rešenja i konkurentnije tehnologije.

Izvor: Energija Balkana

Raspisan drugi međunarodni konkurs MIKRO EKO KUĆA 2022

Foto: MIKRO EKO KUĆA 2022 Promo
Foto: MIKRO EKO KUĆA 2022 Promo

Udruženje Ekokultplus, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu i Magazin za eko arhitekturu i kulturu EKO KUĆA, raspisuju Drugi međunarodni arhitektonski konkurs za idejno arhitektonsko rešenje na temu MIKRO EKO KUĆA 2022.

Drugi međunarodni arhitektonski konkurs MIKRO EKO KUĆA 2022 namenjen je mladim arhitektima, dizajnerima, pejzažnim arhitektima i primenjenim umetnicima starosti do 30 godina i studentima fakulteta iz navedenih oblasti.

Koncept mikro kuće predstavlja jedinstvene arhaične objekte locirane u prirodi, koji su teorijski bazirani na ideji o minimalističkoj kući, čiji je fokus na njenim funkcionalnim, formalnim i oblikovnim aspektima, ali i na socijalnim pitanjima. Ona predstavlja mogući odgovor na pitanje o egzistencijalnom minimumu za boravak.

Budući da ne postoji ograničenje po pitanju mesta postavljanja objekta, on se može smestiti na hipotetičkoj lokaciji bilo koje veličine, u gradu ili na selu, bilo gde na svetu.

Rok za predaju radova je 1. septembar, a proglašenje pobednika zakazano je za 7. oktobar 2022. godine.

Ukupan fond nagrada iznosi 4.000 evra i to 2.000 evra za prvo mesto, 900 evra za drugo i 500 evra za treće mesto. Uz to, učesnicima će biti dodeljeno četiri puta po 150 evra u formi specijalnih novčanih nagrada, kao i specijalna priznanja i sertifikati o učešću.

Sva pitanja u vezi konkursa možete postaviti na konkurs@congress-saee.com

Više o konkursu saznajte OVDE.

Izvor: EKO KUĆA

Nemačka novim zakonom ubrzava izgradnju vetroparkova na kopnu

Foto-ilustracija: Unsplash (Priscilla Du Preez)
Foto-ilustracija: Pixabay (makunin)

Nemačka vlada namerava da suspenduje pravila o minimalnoj udaljenosti vetroturbina od naselja, kako bi ubrzala izgradnju vetroparkova na kopnu. Nacrtom zakona u koji je uvid imao EURACTIV, vlada planira da izmeni regulativu o planiranju, izgradnji i o ekološkim pretpostavkama, kako bi se za izgradnju vetroparkova na kopnu namenilo oko dva odsto ukupne teritorije zemlje.

To je oko dva puta više od zemljišta koje je u ovom trenutku rezervisano za izgradnju vetroelektrana. Pravila o minimalnoj udaljenosti od naseljenih mera, koja donose samostalno nemačke pokrajine, mogla bi ipak da ostanu na snazi, pod uslovom da te pokrajine ispune kvotu kojom treba da doprinesu zacrtanim nacionalnim ciljevima u proizvodnji struje od energije vetra.

Vlada nacrt zakona namerava da uputi u parlamentarnu proceduru još ovog meseca, kako bi mogao da bude usvojen još pre letnje skupštinske pauze.

Takvu ubrzanu izmenu postojećih zakona, nemačka vlada pravda potrebom dostizanja preuzetih klimatskih ciljeva, ali i potrebom garatovanja energetske bezbednosti u svetlu napada Rusije na Ukrajinu, koji je ogolio energetsku zavisnost Nemačke i potrebu da se odlučno ulaže u razvoj obnovljivih izvora.

U nacrtu se navodi da novi “zakon o vetroparkovima na kopnu” treba drastično da ubrza razvoj te vrste održive energije i ukloni sve zakonske prepreke koje su to do sada sprečavale.

Trenutno je u Nemačkoj manje od jedan odsto teritorije zemlje namenjeno za izgradnju vetroelektrana, a na oko 0,5 odsto se već proizvodi struja. 

Bavarska je u pregovorima o nacrtu zakona izvojevala izvesnu pobedu, jer je ta najveća nemačka pokrajina, u kojoj je na vlasti konzervativna Hrišćansko-socijalna unije, tradicionalno skeptična prema energiji vetra. Bavarska ima i najstroža pravila o udaljenosti vetroturbina od naseljenih mesta, pa je u njoj za vetroparkove namenjeno daleko manje od jedan odsto teritorije. 

Bavarska u tom pogledu nema ni velike ambicije, jer je izdejstvovala da prema nacrtu zakona tek 2026. godine treba da dostigne cilj od 1,1 odsto teritorije, a cilj od 1,8 odsto tek 2032. godine. To je i najmanja površina za izgradnju vetroelektrana u nekoj saveznoj pokrajini, ali je zakonom bavarskoj vladi omogućeno da vetroparkove gradi na teritoriji drugih pokrajina, i time proizvede ciljanu količinu iz tog izvora. 

U svom planu RipauerEU koji je predstavila 15. maja, Evropska komisija je predložila da se ubrza i spora i komplikovana procedura za izdavanje dozvola za veće projekte iz oblasti obnovljive energije i da se odrede konkretna područja za izgradnju izvora obnovljive energije.

Nemačka vlada je tu preporuku ugradila u nacrt zakona, pa će se studija ekološkog uticaja izvoditi blagovremeno, i znatno ubrzati izdavanje dozvola. Nacrt predviđa rok od najviše godinu dana za razmatranje zahteva za izgradnju vetroparkova na za to namenjenom zemljištu, sa dodatna tri mešeca u slučaju postojanja posebnih okolnosti. 

Za instalacije izvan tih unepred određenih područja rok za izdavanje dozvole će moći da bude i do dve godine. Nemačka vlada planira da približno udvostruči sadašnji kapacitet vetroelektrana na kopnu na 115 gigavata do 2030. Plan je da se deo toga postigne i zamenom postrojenja koja već postoje modernijim vetroturbinama.

Ukoliko bi se dostigao cilj od dva odsto teritorije Nemačke, mogao bi da se dostigne čak i kapacitet od 165GW, navodi se u nacrtu zakona. Taj puni prostorni cilj je planiran za 2032. godinu.

Ako bude usvojen, zakon treba da stupi na snagu 1. januara 2023. godine.

Izvor: Beta/Euractiv