Novi zakon iz oblasti energetike i rudarstva – put Srbije ka zelenoj energiji

Foto: Vlada Srbije

Ovo je godina velikih promena u energetskoj politici naše zemlje, u kojoj su doneta četiri zakona iz oblasti energetike i rudarstva. Započinje se sa izradom Integrisanog nacionalnog plana za klimu i energetiku i nove strategije razvoja energetike. Više nijedna odluka u oblasti energetike i rudarstva ne može da se donese, a da to nije u skladu sa svim propisima i principima u oblasti zaštite životne sredine. O energetskom sistemu Srbije, razgovarali smo sa potpredsednicom Vlade Srbije i ministarkom prof. dr Zoranom Mihajlović.

Časopis Industrija: U aprilu ove godine izjavili ste na konferenciji o solarnoj energiji da je vizija u oblasti energetike zelena Srbija, a cilj da se do 2040. godine 40 odsto energije dobija iz obnovljivih izvora. Gde se trenutno Srbija nalazi sa korišćenjem zelene energije i gde vidite dodatne šanse i mogućnosti u ovom sektoru?

Zorana Mihajlović: Potencijal koji Srbija ima u oblasti obnovljivih izvora energije je mnogo veći od onog koji je do sada iskorišćen. To važi i za učešće OIE u ukupnoj potrošnji energije, koja trenutno iznosi oko 22 odsto, kao i na iskorišćenost pojedinih vidova OIE. Prethodnih godina najveći napredak postignut je kad je reč o energiji vetra, gde imamo oko 400 MW instalisanih snaga, i još oko 170 MW u izgradnji.

S druge strane, imamo svega 11 MW kapaciteta iz solarnih elektrana, a procenjuje se da, ako bi se samo 10 odsto ukupne površine krovova iskoristi lo za postavljanje solarnih panela, to bi donelo nove kapacitete snage 6 gigavata, čime bismo značajno povećali i ukupno učešće OIE u energetskom miksu. Pored sunca i vetra, postoji potencijal da se grade nove elektrane i na deponijski gas, elektrane na biomasu, otpad, biogas, kojih trenutno imamo veoma malo ili ih uopšte nemamo.

U narednih 20, 30 godina Srbija će ići u pravcu dekarbonizacije energetskog sektora, što znači da je potrebno mnogo više investicija i u korišćenje energije sunce i vetra, kao i u izgradnju novih srednjih i velikih hidroelektrana. Naša vizija je zelena Srbija, u kojoj je razvoj energetike usklađen sa principima zaštite životne sredine. Cilj je da zelena energija učestvuje sa najmanje 40 odsto u ukupno proizvedenoj energije, a 50 odsto do 2050.

Ako čitava Evropa i svet idu u pravcu klimatski neutralnog razvoja i ako znamo da nas očekuju sve strože međunarodne obaveze, onda je važno da ne gubimo vreme, nego da već sada pravimo planove i strategije gde želimo da budemo za 20, 30 godina, da bismo imali i dovoljno energije i da bismo unapredili kvalitet života naših građana koji u velikoj meri zavisi od toga da li tu energiju dobijamo iz čistih izvora.

Foto-ilustracija: Pixabay

Časopis Industrija: Novi zakoni u oblasti rudarstva i energetike, od kojih je zakon o uređenju oblasti obnovljivih izvora energije potpuno nov, naišli su na veliko interesovanje javnosti i industrijskog sektora. U jednom izlaganju ste naglasili da je cilj ovog zakona da imamo više investicija u ovoj oblasti . Koje investicije očekujete posredstvom ovog zakona, i koji je razlog Vašeg verovanja da će solarna energija biti jedan od pokretača razvoja energetskog sektora u Srbiji?

Zorana Mihajlović: Srbija je u aprilu prvi put dobila poseban zakon koji uređuje korišćenje obnovljivih izvora energije, potpuno moderan i usaglašen sa najnovijim direkti vama EU. Glavni cilj novog Zakona o korišćenju OIE je povećanje učešća OIE u ukupno proizvedenoj energiji, ali je važan i zbog zaštite životne sredine, uključivanja građana u energetsku tranziciju i efikasnijih procedura za investicije. Novi zakon, između ostalog, uvodi tržišne premije umesto dosadašnjih fid-in tarifa, koje se zadržavaju samo za mala postrojenja i demonstracione projekte, u skladu sa pravilima državne pomoći EU. Novi sistem podsticaja proizvođače će izložiti uticaju tržišta i konkurencije, smanjujući troškove za građane i privredu.

Novi zakon kao važnu novinu donosi veće uključivanje građana u energetsku tranziciju uvođenjem instituta kupca-proizvođača. Kupci električne energije dobili su mogućnost da postavljanjem solarnih panela na krovovima objekata, proizvode električnu energiju za svoje potrebe, a da time umanje i svoj račun za utrošenu električnu energiju. Takođe, ovim zakon zabranjena je izgradnja hidroelektrana bilo kog tipa i snage u zaštićenim područjima.

Ovaj zakon takođe je važan jer otvara mogućnost i za korišćenje potpuno novih, savremenih tehologija, koje su itekako važne za proces energetske tranzicije i dekarbonizaciju. Mi smo zeleni vodonik, čija je komercijalna upotreba tek na početku, obuhvatili novim Zakonom o korišćenju o OIE, čime se Srbija svrstala u rang razvijenijih zemalja EU.

EU je svoju Strategiju za vodonik donela pre manje od godinu dana, a naš plan je da vodonična strategija bude deo nove strategije razvoja energetike do 2050. godine. Na taj način verujemo da ćemo već na samom početku kao zemlja uhvatiti priključak sa EU i biti jedan od predvodnika u regionu kad je reč o razvoju vodoničnih tehnologija.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Imajući u vidu veliko interesovanje investitora, očekujemo da vrlo brzo, već ove godine vidimo konkretne rezultate novog zakona, u smislu pripreme ili početka realizacije novih projekata, kao i početak razgovora u vezi sa izgradnjom velikih hidroelektrana.

Časopis Industrija: Novim propisima u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, cilj je da se energetska efikasnost podigne na nivo nacionalnog projekta. Da se omogući privredi, ali i građanima da postavljaju solarne panele i da tako i jedni i drugi imaju mogućnost da budu ne samo kupci, nego i proizvođači električne energije. Da li nam možete objasniti tačnu proceduru na koji način pomenuto mogu uraditi privrednici, a kako i svi zainteresovani građani?

Zorana Mihajlović: Zakon o energetskoj efikasnosti i racionalnoj upotrebi energije i Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije okrenuti su pre svega ka građanima i omogućiće da građani postanu učesnici u energetskoj tranziciji. Zbog toga smo predvideli osnivanje nove Uprave za energetsku efikasnost, preko koje će svi građani moći da konkurišu za zamenu stolarije, izolaciju fasada, zamenu starih individualnih ložišta novim kotlovima koji će koristiti kvalitetnije energente.

Posebno mi je drago da vidim da su i građani i lokalne samouprave prepoznali da su zakoni na kojima je Ministarstvo radilo zakoni koji se tiču svih nas. Očekivanja su da prvi ugovori u okviru prvog javnog poziva za podsticanje energetske efikasnosti, na koji se prijavilo čak 88 lokalnih samouprava, budu potpisani u junu, nakon čega izabrane jedinice lokalne samouprave raspisuju dva javna poziva, jedan za izbor firmi koje će raditi energetsku sanaciju, a drugi za građane.

Građani će se obraćati firmama izabranim na javnom pozivu od kojih će dobijati stručnu pomoć i predračune, koje će prilagati uz prijavu na javni poziv. Očekujemo da radovi počnu početkom septembra i da ćemo već pre kraja godine moći da vidimo prve rezultate ovog programa. Pošto većina građana ne bi sama mogla da finansira ove radove, polovinu novca obezbediće država i jedinice lokalne samouprave, a polovinu sami građani. Zbog loše izolovanih prozora, vrata, zidova, neefikasnih peći, gubici energije  idu od 25 do 45 odsto i to je izgubljena energija koju “bacimo kroz prozor”, a i dalje je plaćamo.

Zato krećemo s ovim programom, da građani ne bacaju energiju, da smanje svoje račune za električnu i toplotnu energiju, i da kao država više ne budemo četiri puta energetski neefikasniji od bilo koje članice EU. Ova godine imamo ograničena sredstva i zato idemo na pilot projekat, ali već iduće godine očekujemo da ćemo sa novom Upravom i uz podršku međunarodnih finansijskih institucija, godišnje moći da ulažemo u povećanje energetske efikasnosti oko 150 miliona evra.

S druge strane, novi Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije omogućava da građani, privreda i javni sektor mogu da ugrade na svoje objekte solarne panele kako bi proizvodili električnu energiju iz obnovljivih izvora za sopstvene potrebe, kao i da višak plasiraju u mrežu.

Procedura postavljanja solarnih panela svedena je na četiri koraka, od prikupljanja tehničke dokumentacije, preko dobijanja rešenja o odobrenju izvođenja radova, po jednostavnijoj proceduri u odnosu na izdavanje građevinske dozvole, do ugradnje panela i zaključivanja ugovora sa Elektrodistribucijom Srbije. Radićemo i sa Elektrodistribucijom Srbije da sam ugovor bude što jednostavniji, kao i sa drugim nadležnim organima u vezi sa daljim pojednostavljivanjem postupka.

Časopis Industrija: U kojoj fazi je jedna od važnih investicija, Balkanski tok, i koji su benefiti kada se ova investicija završi?

Foto: JP „Srbijagas“

Zorana Mihajlović: Gasovod Balkanski tok pušten je u rad na početku ove godine, čime je Srbija dobila još jednu rutu za snabdevanje gasom. To je važno za sigurnost snabdevanja, imajući u vidu i očekivanu veću potrošnju gasa zbog gasifikacije, kao i zbog potencijalne izgradnje novih gasnih elektrana. Ipak, da bi Srbija bila energetski bezbedna neophodno je da imamo ne samo diverzifikaciju ruta, nego i diverzifi kaciju snabdevača. Zbog toga je važna izgradnja gasovoda Niš-Dimitrovgrad, za koji je obezbeđen novac, raspisani tenderi za izvođača i nadzor i na kojem će ove godine početi radovi.

Gasovod Niš-Dimitrovgrad trebalo bi da bude operativan sredinom 2023. i biće prvi gasovod kojim će u Srbiju moći da stiže gas i drugih snabdevača. Naš plan je da se povezujemo gasnim interkonekcijama sa svim susedima, kako bi Srbija bila energetsko čvorište i za gas, i za prenos električne energije. Gradiće se nova interkonekcija sa Republikom Srpskom, odnosno Bosnom i Hercegovinom, čime će i taj deo regiona biti priključen na gasovod Balkanski tok.

U perspektivi, planiramo gradnju gasnih interkonekcija i sa Crnom Gorom, Rumunijom i Hrvatskom.

Časopis Industrija: O gasifikaciji Srbije se govori unazad više od 15 godina. Šta je urađeno na polju gasifikacije, a šta tek treba uraditi ? I da li privrednici koji žele da koriste gas za svoju proizvodnju, a koji je svakako ekološki prihvatljiviji od nekih drugih izvora, mogu da očekuju neke beneficije ili povoljnije cene od trenutnih?

Zorana Mihajlović: Na gasifikaciji je moralo biti urađeno mnogo više u prethodnim godinama, i sigurno bismo danas imali veći procenat gasifikovanih domaćinstava od trenutnih 11,2 odsto ili blizu 280.000 domaćinstava. Insistiraćemo da se ti projekti sada ubrzaju. Gasifikacija je važna i zbog privrede, ali i zbog građana. Da se radilo brže u prethodnom periodu, danas bi ovaj energent bio više u upotrebi i u toplanama, ali i za individualna ložišta i imali bismo manje problema sa životnom sredinom. Ali, to sve je iza nas, a u vremenu koje je ispred, učinićemo sve da Srbija ima dovoljno gasa, po nižim i održivim cenama i da se projekti gasifikacije brže realizuju.

Časopis Industrija: Šta nam možete reći o Istočno-mediteranskom gasovodu i azerbejdžanskom gasu, TAP gasovodu, koji ste pominjali u jednom od intervjua? Kakva je realnost da umesto samo ruskog gasa u budućnosti imamo nekoliko ponuđača i snadbevača istim, što bi sigurno dovelo i do nižih cena ovog energenta za privredu i za građane?

Zorana Mihajlović: Da bi Srbija bila energetski bezbedna, neophodno je da imamo mogućnost da se snabdevamo gasom od dobavljača. Takođe, sa mogućnošću da dobijamo gas od različitih snabdevača i otvaranjem tržišta možemo da očekujemo potencijalno i niže cene gasa, posebno za industriju, jer su trenutno među najvišima u Evropi.

Gasna interkonekcija Srbija-Bugarska je važna, jer nam otvara mogućnost da se povežemo sa gasovodima na Južnom gasnom koridoru, i sa LNG terminalima u Grčkoj, ali i sa projektom koji je veoma važan za energetsku bezbednost celog regiona, a to je Istočno-mediteranski gasovod. Srbija prati sve što se dešava u vezi sa ovim projektom i različite potencijalne rute kojima bi taj gas mogao da dođe i do Srbije.

Zajedno sa predstavnicima Izraela, Grčke, Kipra, Bugarske, Severne Makedonije, Mađarske i Rumunije, učestvujemo u radu ad hoc radne grupe za unapređenje energetske saradnje i istraživanje mogućnosti gasovoda East-Med, koja je uputila i zajedničko pismo komesarki za energetiku EU u cilju dobijanja podrške za finansiranje projekta. Izgradnja ovog gasovoda trebalo bi da poveže gasna polja u regionu istočnog Mediterana sa Kiprom, Kritom, Grčkom i Bugarskom, i preko budućeg gasovoda Niš-Dimitrovgrad stigne do Srbije i regiona.

Kao što sam već rekla, naš strateški cilj u gasnom sektoru je povezivanje interekonekcijama sa svim susedima, što će značiti da svaki gas iz svakog izvora koji stigne do Srbije, istovremeno podigne energetsku bezbednost čitavog regiona.

Časopis Industrija: Šta je, po Vašem mišljenju, do sada trebalo biti urađeno u sektoru rudarstva i energetike kako bismo se približili regulativama EU, a umesto toga smo tek na početku? I koji su Vaši planovi, vizija, očekivanja za budućnost energetike i rudarstva – dok ste na čelu ovog ministarstva?

Zorana Mihajlović: U današnjem svetu, ko se ne menja taj ne samo da ne napreduje, nego i zaostaje. Upravo to se dešavalo sa Srbijom prethodnih godina u oblasti energetike, jer je energetika u Srbiji “spavala“, dok su se drugi transformisali i išli napred. Zato su danas potrebne ogromne tehnološke i strukturne promene i investicije, kako bismo kao zemlja bili energetski bezbedni i mogli da držimo korak u privrednom rastu i konkurentnosti. Ovo je godina velikih promena u energetskoj politici naše zemlje, u kojoj smo doneli četiri zakona iz oblasti energetike i rudarstva i krećemo u izradu Nacionalnog plana za klimu i energetiku, nove strategije razvoja energetike.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bastian Pudill)

Takođe, pravimo i novi investicioni plan koji treba da omogući da, s jedne strane, imamo dovoljno energije, a s druge strane, da taj razvoj bude održiv. Više nijedna odluka u oblasti energetike i rudarstva ne može da se donese, a da to nije u skladu sa svim propisima i principima u oblasti zaštite životne sredine. Naša vizija je Srbija koja je energetski bezbedna, koja ima dovoljno energije dobrog kvaliteta. Da bismo to ostvarili, u narednim godinama moramo imati mnogo više investicija u ovom sektoru.

Trenutno, učešće rudarstva i energetike u BDP iznosi oko pet odsto, a verujemo da sa dinamičnijim razvojem ovih sektora i novim investicijama, doprinos ovih sektora BDP može da iznosi i do 10 odsto. Za razliku od perioda od pre 20 ili 30 godina, više nije dovoljno samo da imate energiju, a da ne vodite računa o tome iz kakvih izvora ona dolazi. Zato smo rekli da je naš cilj zelena Srbija i da novi kapaciteti koji se grade moraju da budu povezani sa procesom dekarbonizacije i da nas približe klimatskoj neutralnosti .

Novi investicioni plan direktno je povezan sa energetskom tranzicijom Srbije i vizijom zelene Srbije. On obuhvata projekte u svim oblasima iz resora vredne 17 milijardi evra, koji će biti predstavljeni i u posebnoj knjizi projekata. U oblasti elektroenergetike, planirana ulaganja i iznose više od sedam milijardi evra, oko tri milijarde evra u rudarstvu, a više od pet milijardi evra je vrednost projekatata u OIE, pre svega u solarne elektrane i vetroelektrane. Sa očekivanim postepenim smanjivanjem proizvodnje energije iz uglja u narednim decenijama, izgradnja novih velikih i srednjih hidroelektrana i veće korišćenje obnovljivih izvora energije, kao i izgradnja gasnih elektrana, biće ključni za našu energetsku bezbednost.

Između ostalog, u planu je izgradnja novih i revitalizacija postojećih hidroelektrana ukupne snage 3,5 GW, što uključuje izgradnju reverzibilne hidroelektrane (RHE) Đerdap na Dunavu, i RHE Bistrica, kao i novih HE srednjeg kapaciteta na rekama Drina, Ibar i Morava. Pored toga, podsticaćemo investicije u razvoj obnovljivih, a posebno solarnih tehnologija i tehnologija akumulacije energije, proizvodnju opreme i komponenti, na bazi sirovina kojima raspolažemo u Srbiji, a nastojaćemo da nađemo svoje mesto i u razvoju zelenih vodoničnih tehnologija. Sve to omogućava da se postepeno ulazi u proces dekarbonizacije u skladu sa prihvaćenim Pariskim klimatskim sporazumom, a da se obaveze u procesu EU integracija prihvataju i sprovode u održivim okvirima i u najboljem nacionalnom interesu.

Intervju je objavljen u Časopis Industrija

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti