Home Blog Page 364

Poziv lokalnim samoupravama za prijavljivanje potreba za opremom za sakupljanje otpada u 2023. godini

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministarstvo zaštite životne sredine poziva jedinice lokalne samouprave da dostave prijavu sa podacima o svojim potrebama u vezi sa opremom za sakupljanje otpada u cilju unapređenja i zaštite životne sredine.

Na osnovu dostavljenih prijava u 2023. godini, davaće se na korišćenje oprema za sakupljanje otpada u cilju unapređenja i zaštite životne sredine lokalnim samoupravama, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Potrebno je dostaviti Spisak potreba sa sledećim informacijama:

  • model i vrsta opreme,
  • potrebnu količinu opreme,
  • napomenu sa koliko ispravnih/neispravnih kamiona JLS raspolaže, ili navesti podatak ukoliko JLS ne raspolaže ni sa jednim kamionom, ili navesti podatak da imaju Javno- privatno partnerstvo, i to sve u tabeli koja se nalazi u prilogu OVDE.

Prijave sa neophodnim podacima dostaviti do petka 13.01.2023. godine do 10 sati, na email adresu: eko.kabinet@eko.gov.rs

Energetski portal

Matejićeva o Transbalkanskom koridoru: Što su nam veliki koridori bliži, bolje za nas

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew T Rader)
Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Posle prošlonedeljnog pada, cena nafte od juče ponovo premašuje 80 dolara, dok je cena gasa zadržala nizak nivo od pre početka rata u Ukrajini – oko 700 evra za hiljadu kubnih metara. Za strujom je i dalje velika potražnja, a i dalje je skupa – prosečna cena megavat-sata u 2022. bila je 275 evra. EU, pored novih dotoka gasa, pokušava da obezbedi i što više električne energije iz novih izvora. Razvijaju se i grade novi dalekovodni pravci, a elektromreža Srbije je deo tog prenosnog sistema. 

Direktorka EMS-a Jelena Matejić je, gostujući u Dnevniku RTS-a, rekla da je sve spremno ukoliko sa najavljenim zahlađenjem dođe do problema na dalekovodima zbog snega i leda.

“Svi planovi za slučaj vanredne situacije su napravljeni, sve aktivnosti i grupe ljudi su spremni u slučaju da dođe do zahlađenja. Mi najviše mrzimo temperature bliske nuli, jer se oko pet stepeni ispod nule stvara led na provodnicima, ali mi smo spremni za to. Svakakve nedaće su moguće, ali tvrdimo da će se ako se nešto desi sve otkloniti u rekordnom roku”, kaže ona.

Govorila je i o dalekovodnom projektu Transbalkanski koridor, koji počinje u Rumuniji, ide preko naše zemlje, a završava u Italiji, podmorskim kablom spaja crnogorske i italijanske obale Jadrana.

Srbija je deo tog projekta vrednog preko dvesta miliona evra, a direktorka EMS-a kaže da je uspešno završena druga faza, te da predstoje još dve faze.

Reč je o projektu od nacionalnog, ali i transnacionalnog značaja.

“Osim donacija i kredita, obezbedili smo i sredstva za realizaciju treće sekcije – od Obrenovca do Bajine Bašte treba da bude završena do prvog kvartala već u 2024. u funkciji, a poslednja sekcija u 2027. godini. Ovo su neverovatne dužine, prolazimo kroz teško pristupačne zone. Imamo još jedan benefit, menjamo mrežu 220 kW napona, koja pored toga što je zaostala u odnosu na novu 400-kilovatnu mrežu dodatno i stara, benefit će biti višestruk”, rekla je Matejićeva.

Ističe da je za Brisel ovaj projekat veoma važan kao deo šireg područja u odnosu na Transbalkanski koridor.

“On je konektovan na kabl koji ide od Italije do crnogorskog obalskog dela, pod Jadranskim morem je, zatim se nastavlja kao nadzemna prenosna mreža do granice sa Srbijom. Prelazi preko teritorije Srbije i spaja se sa Rumunijom, sa daljim uticajem na Ukrajinu i Moldaviju. U pitanju su dostizanja velikih transnacionalnih dodatnih kapaciteta u elektroenergetskoj mreži, znači brže, bolje, stabilnije i kvalitetnije električne energije u tom regionalnom smislu”, kaže Jelena Matejić.

Pročitajte još:

Za nas to, ističe, znači – više kvalitetnije struje, dostupne u svakom momentu.

“Veće mogućnosti za evakuaciju i integraciju obnovljivih izvora energije, posebno iz vojvođanskog, banatskog regiona. Dalje širenje i dalji potencijal u Crnoj Gori. Ne zaboravimo Bistricu, to je neophodan uslov za priključenje nove hidroelektrane, reverzibilne, koja se pominje često ovih dana”, kaže direktorka EMS-a.

Za EU ali i Srbiju važna je i struja iz Azerbejdžana, o čemu se govorilo u proteklom periodu, a radi se i na drugim povezivanjima.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Radi se o predinvesticionoj fazi razvojnog projekta koji je podržala EU… Do Srbije ovaj projekat još nije stigao. U prvom kvartalu ove godine treba da se nađe u desetogodišnjim planovima prenosnih sistema Evrope… Ovaj projekat za glavni cilj ima da spoji azerbejdžansko i gruzijsko tržište sa tržištem kontinentalne Evrope preko Rumunije. Radi se o kablu sličnom kablu pod Jadranskim morem, nešto duže trase, sa 2,2 kilometra dubine pod morem… On je u toj predvizibilnoj fazi, i treba kroz studiju izvodljivosti i neke studije uticaja na životnu sredinu da pokaže pravac kretanja realizacije. Preko dve milijarde evra je u priči, četiri zemlje koje, pored EU, direktno podržavaju razvoj ovog projekta – Mađarska, Rumunija, Gruzija, Azerbejdžan”, objašnjava Jelena Matejić.

Ističe da se Srbija raduje svakom ovakvom projektu jer, što su nam bliže nove količine električne energije i novi veliki koridori, to je za nas bolje.

Direktorka EMS-a je govorila i o balansiranju, koje je neophodno da bismo obezbedili više zelenih megavata. 

“Naša zemlja ima proizvodni balansni kapacitet, ali on se mora koordinirano graditi i ići u korak korelativno u odnosu na nove predstojeće integritete varijabilnih izvora energije, kao što su solar i vetar”, ističe ona.

Jelena Matejić napominje da je cilj svake zemlje i zadatak koji je Vlada za ovu godinu postavila – da se nađe izbalansirano rešenje za optimalni proizvodni miks koji će omogućiti stabilnu integraciju svih izvora energije, i dodaje:

“Ali u dovoljnim količinama da obezbedi nezavisni, dalji razvoj svih drugih oblasti naše zemlje i nezavisnost naše države i energetskog sistema od nekada čini se dostupnih, a ispostavi se slabo dostupnih ili čak nedostupnih izvora energije.”

Poslednjih nekoliko godina EMS je širio poslovanje, kupio je 15 odsto udela u prenosnom sistemu Crne Gore, a direktorka tog preduzeća najavljuje nove investicione i razvojne projekte.

Izvor: RTS

Stiže EVO, prvo električno vozilo proizvedeno u BiH

Foto-ilustracija: Pixabay

Grupa inženjera iz travničke Tvornice mašina GS, nakon dve godine projektovanja i dizajniranja, predstavila je prvo domaće električno vozilo.

“Radi se o lakom dostavnom vozilu čija je autonomija stotinu kilometara. Sve je proizvedeno u Bosni i Hercegovini. Na vozilu su radili razvojni inženjeri, mašinski inženjeri, elektroinženjeri i imali smo industrijske dizajnere”, rekao je za Denis Bešić, inženjer u GS Tvornici mašina Travnik.

Ovo vozilo je namenjeno za dostavu tereta, a njegova nosivost je 300 kilograma. Jedna od renomiranih logističkih kompanija iz Nemačke prvi je naručilac vozila EVO. Procena je da će potražnja za ovakvim vozilima biti ogromna u skorijoj budućnosti, što je velika šansa za kompaniju, ali i privredu BiH u celini.

Pročitajte još:

Poverenje zahtevnog tržišta Evropske unije ova kompanija stekla je odavno. Modeli električnih bicikala, kao i ostali proizvodi plasirani na tržište EU, opravdali su očekivanja kupaca, stoga nema ni najmanje bojazni da će isti slučaj biti i sa dostavnim električnim vozilom, ističu u kompaniji, uz napomenu da iza svakog proizvoda stoji timski rad mladih inženjera koji su najveća vrednost kompanije.

“Mi najviše energije ulažemo u svoje ljude, u njihovo obrazovanje jer ne vrede vam ni nove hale ni nove mašine ako nemate kvalitetan kadar”, rekao je Senad Beganović, izvršni direktor GS Tvornice mašina Travnik.

Do sredine ove godine vozilo EVO bi trebalo da prođe sva potrebna testiranja, a do kraja godine dobiti i dozvolu za serijsku proizvodnju za koju je već pripremljena nova proizvodna hala od 3.200 metara kvadratnih u krugu travničke tvornice mašina GS.

Izvor: Capital.ba

Izgradnja Regionalnog centra za upravljanje otpadom – Novi Sad ide planiranom dinamikom

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto-ilustracija: Unsplash (Jasmin Sessler)

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić, razgovarali su o izgradnji Regionalnog centra za upravljanje otpadom – Novi Sad i zaključili da realizacija ovog projekta, koji je od velikog značaja za Novi Sad i okolinu, ide po planiranoj dinamici.

Regionalni sistrem za upravljanje otpadom uključuje Grad Novi Sad i opštine Bačka Palanka, Bački Petrovac, Beočin, Žabalj, Srbobran, Temerin i Vrbas.

„Prva faza predviđa izgradnju Centra za upravljanje otpadom u Novom Sadu, izgradnju transfer stanica u Vrbasu i Bačkoj Palanci, kao i nabavku mobilne opreme i stručni nadzor za izgradnju objekata’’, rekla je ministarka Irena Vujović.

Pročitajte još:

Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić potvrdio je izuzetnu korist koju će svi građani ovog dela Vojvodine imati od Regionalnog centra i izrazio zadovoljstvo planiranim radovima na njegovoj izgradnji.

Energetski portal

U 2022. vazduh u Srbiji bio je veoma zagađen, u Užicu čak 160 dana

Foto-ilustracija: Pixabay (shogun)
Foto-ilustracija: Pixabay (ArtisticOperations)

U izveštaju koji je objavila Nacionalna ekološka asocijacija predstavljena je analiza nivoa aerozagađenja u Republici Srbiji u 2022. godini.

Vazduh u zonama Srbija i Vojvodina u 2022. godini bio je prekomerno zagađen, uzimajući u obzir da je u gradovima i opštinama bila dominantno treća kategorija prema zakonskim odredbama. Prekomerno zagađen vazduh (treća kategorija), prema Zakonu o zaštiti vazduha, jeste onaj gde je preko 35 dana postojalo prekoračenje srednjih dnevnih koncentracija PM10 čestica.

U Užicu je zabeleženo 160 dana prekoračenih srednjih dnevnih graničnih koncentracija PM10 čestica, u Popovcu 146, u Valjevu 144, a u Novom Pazaru 141 dan.

Ovakva prekoračenja ukupno su zabeležena na 33 lokacije u Srbiji, od čega je preko 10 zabeleženo samo na lokacijama u Beogradu. Vazduh je u Zemunu bio zagađen najveći broj dana, čak 105, dok je najmanje zagađena opština bila Vračar sa 38 dana.

Pročitajte još:

Granične vrednosti za srednje godišnje koncentracije PM2.5 suspendovanih čestica takođe su prekoračene u mnogim mestima, kao i za PM10 u Novom Pazaru, Užicu, Valjevu, Smederevu ali i u Pirotu, Lazarevcu, Čačku, Kosjerići i Nišu, navodi se u izveštaju.

Kada je reč o prekoračenju broja srednjih časovnih koncentracija sumpor dioksida (SO2), u Boru je takođe bio prekomerno zagađen vazduh, i to 39 sati od propisanih 24. U izveštaju se napominje da topionica ne radi od maja meseca.

Zbog prekoračenja srednjih dnevnih koncentracija prizemnog ozona (O3), prekomerno zagađen vazduh zabeležen je i na Kopaoniku, Kameničkom Visu, kao i u Kragujevcu.

Publikacija Instituta za zdravstvene efekte iz septembra 2022. godine iznosi podatak da godišnje u Republici Srbiji premine pre vremena 12.700 ljudi usled dugogodišnje izloženosti zagađenom vazduhu.

U Srbiji više od 95 odsto populacije živi u zonama gde srednje godišnje vrednosti najopasnijih čestica, PM2.5, prelaze vrednost preporučenu od Svetske zdravstvene organizacije.

Energetski portal

Kriza i prekretnica ka zelenoj energiji, Srbija u jednom izvoru ima veći potencijal od Nemačke

Foto-ilustracija: Pixabay (Zsuzska321)
Foto-ilustracija: Pixabay (www_slon_pics)

Svetska energetska kriza i rat u Ukrajini ubrzavaju gradnju postrojenja obnovljive energije. Međunarodna agencija za energiju saopštava da će globalni kapaciteti zelene energije narednih pet godina biti duplo veći nego danas. Najisplativije su solarne elektrane i vetroparkovi. Iz Vlade poručuju da i Srbija ima ozbiljne zelene planove.

Svet je spreman da u narednih pet godina doda količinu obnovljive energije, jednaku proizvodnji u prethodnih 20 godina, poručuju iz Međunarodne agencije za energiju.

Rastu zelenih energetskih investicija najviše doprinose Kina, Evropska unija, Sjedinjene Američke Države i Indija.

,,Očekuje se veliki rast. To je oko 2.400 gigavata novih instalisanih, što je posledica i dekarbonizacije i orjentacije, naročito Evrope, da se oslobodi ruskih energenata”, objašnjava lider za energetiku u “Dilojtu” Željko Marković.

Kriza napravila prekretnicu

Iako je ugalj još dominantan i nijedna zemlja ne zasniva energetsku bezbednost samo na obnovljivoj energiji, stručnjaci su saglasni da je energetska kriza napravila istorijsku prekretnicu ka čistijem energetskom sistemu i to je budućnost.

,,Brza energetska tranzicija ka obnovljivim izvorima energije i na pametan način vođena tranzicija, gde se staro ne zaboravlja brzo, a gde novo pristiže omogućava da energetski miks Evrope bude mnogo kvalitetniji nego sada”, kaže profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu Nikola Rajaković.

Naglašava i da se u naredne dve, tri decenije ne možemo odreći fosilnih goriva: uglja, nafte, a posebno gasa.

Pročitajte još:

Koji su potencijali Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay (atimedia)

Devedeset odsto novih investicija za proizvodnju struje su iz vetra i sunca. U tim izvorima, Srbija ima ogroman potencijal.

Iz Udruženje za energetiku i rudarstvo PKS Ljubenko Savić kaže da je najveći potencijal Srbije solarna energija.

,,Imamo 30 odsto većeg potencijala od Nemačke ili 40 odsto od zapadnih zemlja. Imamo preko 2.000 sunčanih sati”, navodi Savić.

Vlada je već donela “zelenu agendu” i kažu da se radi na unapređenju propisa i uslova koji će olakšati prihvat novih zelenih kilovata u energetski sistem naše zemlje.

,,U prvom talasu, 400 megavata, napravićemo trogodišnji plan da investitori znaju kakvi su nam planovi, da se pripreme i da u nekom srednjem roku, naredne tri, četiri godine imamo 1.400 megavata zelene energije”, kaže ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović.

Plan “Zeleni put”

Osim privatnog kapitala, tu su i projekti iz EPS-ovog plana “Zeleni put”. Najvažnije je da je i Elektroprivreda počela realizaciju svojih projekata obnovljive energije, a ključna je hidrolektrana “Bistrica” koja do kraja decenije treba da bude na mreži.

,,U toku je izgradnja vetroparka ‘Kostolac’, koji će biti 66 megavata instalisane snage. Na tom području planiramo još dva vetroparka Stiško polje 1 i 2″, objašnjava savetnik direktora EPS-a Vladimir Šiljkut.

Prema njegovim rečima, kada budu zatvorene najstarije termoelektrane “Morava” i “Kolubara A”, na njihovim pepelištima planirana je izgradnja solarnih elektrana.

Bržoj energetskoj traziciji doprinosi i pojeftinjenje opreme i tehnologije za obnovljivu energiju. Za dve decenije, proizvodnja iz solarnih panela pojeftinila je čak 12 puta, a iz vetroelektrana tri puta.

Izvor: RTS

EU odobrila nemačke subvencije proizvođačima OIE

Foto-ilustracija: Unsplash (Appolinary Kalashnikova)
Foto-ilustracija: Unsplash (Andreas Gucklhorn)

Evropska unija je odobrila nemačku šemu obnovljive energije u iznosu od 28 milijardi evra, dizajnirane da ispuni cilj Nemačke da proizvodi 80 odsto svoje električne energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine, prenosi “Bilten”, Agencije za energetiku Srbije.

Zamenjujući postojeću šemu podrške obnovljivim izvorima energije, ona traje do 2026. Evropska komisija ističe da će pozitivan uticaj ove državne subvencije u sektoru privrede na životnu sredinu nadmašiti moguće narušavanje konkurencije.

Nemački program funkcioniše naime tako što šema omogućava plaćanje premije proizvođačima obnovljive energije, povrh tržišne cene koju dobiju za prodaju svoje energije.

Pročitajte još:

Mali proizvođači mogu dobiti podsticajnu, fid-in-tarifu dajući zagarantovanu cenu za svoju električnu energiju. Proširenje proizvodnje čiste energije biće ključno za postizanje nemačkog cilja da eliminiše svoje neto emisije stakleničkih gasova do 2045. godine. Takođe će, navode u Komisiji, delimično popuniti jaz u snabdevanju energijom izazvan smanjenjem isporuka ruskog gasa Evropi, prenosi portal eunews.green. Kako bi izbegla dvostruku kompenzaciju kompanijama, Nemačka će takođe postepeno ukinuti postojeću podršku proizvođačima iz obnovljivih izvora u vremenima negativnih cena električne energije do 2027. godine.

Izvor: Danas

Grad Zrenjanin dobio kante i kontejnere za komunalni otpad

Foto: Grad Zrenjanin
Foto: Grad Zrenjanin

Gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura i pokrajinski sekretar za urbanizam i zaštitu životne sredine Nemanja Erceg potpisali su, početkom decembra, ugovor o davanju na korišćenje opreme za sakupljanje i reciklažu otpada – novih kanti i kontejnera za komunalni otpad.

Radi se o 700 kanti, zapremine 120 litara i 25 kontejnera, zapremine 1100 litara, navodi se na zvaničnom sajtu Grada Zrenjanina.

Oprema je stigla u Zrenjanin, u JKP “Čistoća i zelenilo”, koje je, u dogovoru s Gradom Zrenjaninom, sačinilo i plan podele. Kante i kontejneri biće raspoređeni u javnim ustanovama i objektima, tako da će ih dobiti sve osnovne i srednje škole, objekti Predškolske ustanove, svi domovi zdravlja, sportski i verski objekti, kao i određen broj objekata druge namene gde za to postoji potreba.

Pročitajte još:

Predviđeno je da podela počne u drugoj polovini januara.

Na ovaj način, javnom komunalnom preduzeću “Čistoća i zelenilo” biće omogućeno lakše iznošenje komunalnog otpada, a u značajnoj meri obnoviće se postojeća oprema i poboljšati trenutni kapaciteti za odlaganje otpada.

Energetski portal

INOVATIVNA REŠENJA DOMAĆE KOMPANIJE ZA PREVENCIJU I GAŠENJE POŽARA NA DEPONIJAMA

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Tekon

Požari na lokalnim deponijama predstavljaju ogroman rizik za zdravlje ljudi i celokupnog živog sveta u okruženju. Jedan od najvećih požara na lokalnoj deponiji dogodio se avgusta 2021. godine u Vinči. Prema statistici, svake godine samo na jugu Srbije izbije oko 200 požara na deponijama i otvorenom prostoru.

Veliki broj požara na deponijama gori ponekad i neprimetno u dubini, kao tinjajući ili podzemni požar. Njih je teško uočiti, ali kada izbiju na površinu, veoma se teško obuzdavaju.

„Svi smo svedoci da požar na deponiji u Vinči traje godinama, a možda i decenijama, a da su vatrogasne ekipe često nemoćne, budući da gašenje vodom i penom ne daje dobre rezultate’’, kaže dipl. inž. Darko Tonić, konsultant kompanije TEKON u oblasti dijagnostike i gašenja požara.

Izbijanje deponijskih požara je jedan od najozbiljnijih rizika kojima su deponije izložene tokom svog životnog veka.

Nove tehnologije dijagnostike i prevencije požara

Foto: Tekon

Na osnovu stanja na velikom broju deponija u regionu, broja požara i problema sa kojima su lokalne vlasti suočene, kao i oni koji upravljaju otpadom na deponijama, zaključeno je da je neophodno raditi na projektima koji će te probleme ublažiti i potpuno eliminisati.

Kompanija TEKON primenjuje sve nove tehnologije dijagnostike stanja na deponijama radi preliminarne identifikacije mogućih problema i prevencije požara, koje obuhvataju precizna merenja kao što su:

  • termalno merenje iz vazduha
  • merenje koncentracije deponijskih i dimnih gasova
  • merenje temperature u i na telu deponije

Merenje temperature tela deponije, kako dubinsko, tako i površinsko, jedna je od opšteprihvaćenih metoda za identifikaciju deponijskih požara.

Nabavkom najsavremenije opreme koju TEKON postavlja na svoje industrijske bespilotne letilice, kao i svih potrebnih softvera za obradu dobijenih snimaka, realizuju se termovizijska snimanja na nizu deponija u regionu.

TEKON tako primenjuje beskontaktni metod merenja temperature kojim se meri nivo infracrvenog zračenja, jer je utvrđeno da sva tela koji imaju temperature iznad apsolutne nule (-273,15°C) emituju infracrveno zračenje, pa čak i led. Kamere za termovizijsko snimanje su posebno prilagođene da „vide” onaj deo infracrvenog spektra koji je za ljudsko oko uočljiv, te se zato nazivaju još i infracrvenim kamerama.

U fokusu:

Kako rade te kamere?

Foto: Tekon

Infracrvena kamera, koja je postavljena na bespilotnu letilicu, sadrži optički sistem koji fokusira infracrvenu energiju na poseban detektorski čip (niz senzora) koji sadrži hiljade detektorskih piksela raspoređenih u mrežu. Svaki piksel senzora reaguje na infracrvenu energiju i proizvodi elektronski signal. Procesor kamere uzima signal iz svakog piksela i na njega primenjuje matematički proračun da bi napravio mapu boja prividne temperature objekata. Svakoj vrednosti temperature dodeljena je druga boja. Dobijena matrica boja šalje se u memoriju i na ekran kamere kao temperaturna slika (termalna slika) tog objekta.

Mnoge infracrvene kamere takođe uključuju kameru sa vidljivim spektrom koji automatski snima standardnu digitalnu sliku. Kombinacijom ovih slika lakše se povezuju problematična područja na termalnoj slici sa stvarnom opremom ili područjem na kome se radi monitoring.

Temperature do 50 °C ukazuju na normalan rad deponije. Temperature identifikovane iznad 50 °C smatraju se povišenim i ukazuju na potencijalna žarišta i probleme sa požarom.

Rezultati beskontaktnih i direktnih merenja se objedinjuju da bi dali jedinstvenu temperaturnu sliku.

Ispitivanje deponijskih gasova u cilju identifikacije podzemnih požara

Uz merenje temperature na deponijama, TEKON meri iz vazduha, bez kontakta sa deponijom, i koncentraciju pojedinih gasova u emisiji deponijskog gasa jer deponijski požari, uz porast temperature, uzrokuju i snižavanje koncentracija metana, zajedno sa porastom koncentracije ugljen-dioksida i koncentracije ugljen-monoksida, vodonika i drugih gasova. Ukoliko deponija ima biotrnove, moguće je da se veoma precizno, u zoni svakog biotrna, utvrdi status u zoni dejstva biotrna.

Ispitivanje temperature tela deponije u cilju identifikacije podzemnih požara

Foto: Tekon

Temperatura tela deponije meri se u reprezentativnim tačkama termometrom ili termalnom sondom. Na osnovu zabeleženih temperatura, nakon obrade podataka, identifikuju se ugrožene zone na deponiji. U slučaju da postoje ispravni biotrnovi, očitavaju se koncentracije gasova na više dubina, a ako ne postoje, mere se koncentracije gasova na površini, po mreži koju diktira geometrija deponije i bezbednost na radu. Temperatura se može meriti do 15 m dubine tela deponije.

Nova rešenja TEKON-a za gašenje deponijskih požara

Na osnovu iskustva koje ima u ovim poslovima, TEKON je razvio sopstveni nezavisni sistem koji umnogome olakšava borbu sa požarima na deponijama i povećava efikasnost gašenja. Time se skraćuje trajanje emisije otrovnih gasova koji nastaju kao posledica sagorevanja otpada čime se štiti zdravlje stanovništva.

Sistem se zasniva na primeni inovativne mineralne suspenzije koja se priprema i nanosi na licu mesta iz mobilne jedinice koja se lako transportuje sa lokacije na lokaciju po potrebi.

Priredila: Milica Radičević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Kvalitet vazduha u Beču

Foto: Eurocomm PR
Foto: Eurocomm PR

Prošla 2022. godina je bila pozitivna u pogledu kvaliteta vazduha u austrijskoj prestonici. Samo tri od ukupno 13 stanica su zabeležile povišene vrednosti u merenju zagađenja vazduha tokom cele godine od kojih je jedna stanica izmerila prekoračene granične vrednosti u dva dana.

U Austriji je dozvoljeno maksimalno 25 dana sa prosečnim dnevnim vrednostima preko 50 mikrograma po kubnom metru. Prvog dana nove godine pet stanica za merenje je zabeležilo prekoračenja graničnih vrednosti čestica PM10 što je prouzrkovano vatrometom i vremenskim prilikama bez vetra i uobičajno je za taj dan u godini.

Od 2019. godine je kvalitet vazduha u Beču u skladu sa vrednostima Evropske unije. U 2020. godini koju je obeležila pandemija koronavirusa vrednosti se dodatno smanjuju zbog ograničenja kretanja, a pozitivni trendovi se nastavljaju u naredne dve godine.

Pročitajte još:

U 2022. godini sve stanice su izmerile godišnje granične vrednosti koncentracije PM10 čestica između 14 i 17 mikrograma po metru kubnom (granična vrednost: 40 µg/m³) i PM 2,5 čestica između devet i 12 mikrograma po metru kubnom (granična vrednost: 25 µg/m³).

„Vazduh u našem gradu je danas bolji nego kada smo mi bili deca. Mnogo je postignuto u poslednjih 15 godina po pitanju kvaliteta vazduha kroz lokalne, državne i evropske mere“, izjavio je Jirgen Černohorski, član gradskog veća zadužen za klimu.

Izvor: Eurocomm PR

HRISTOS SE RODI! SREĆAN BOŽIĆ!

Foto-ilustracija: Pixabay

Priprema za proslavu Božića prema julijanskom kalendaru počinje 28. novembra, kada pravoslavni vernici započinju božićni post i završavaju ga 6. januara.

Jutro uoči Božića donosi se badnjak, koji se u kuću unosi tek uveče, a prema običajima u šumu po njega odlaze najstariji i najmlađi muški član porodice. Badnjak može da bude hrastovo ili cerovo drvo i simbolično predstavlja Isusa Hrista.

Nekada se nakon badnjaka unosila i slama, koja se posipala kroz celu kuću, a u njoj su se krili poklončići za Božić. U domovima u kojima se ovaj običaj izvorno nije zadržao, simbolično se za badnjak vezuje malo slame.

Ovaj praznik sa sobom donosi mnoge radosne običaje, a najradosniji najmenjeni su najmlađima. Prema običaju, u domu u kojem se slama posipa po kući, deca pijukanjem imitiraju piliće, idu iza mame ,koke’ i traže skrivene poklone u slami.

Najstarija žena u porodici na dan Božića pre izlaska sunca mesi česnicu, u koju se ubaci novčić, dren i deo iverka sa badnjaka. Česnica se lomi i po jedno parče namenjuje se svakom članu porodice. Onaj kome zapadne parče u kojem se nađu novčić, dren ili deo iverka sa badnjaka, veruje se da će tokom godine imate novca, zdravlja i sreću.

Na ovaj dan, prema običaju, ne treba da se odlazi u goste, već najbliža porodica u miru proslavlja jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, dan kada je rođen Isus Hrist.

Redakcija Energetskog portala želi Vam srećan Božić!

Katarina Vuinac

SKOBI – INSPIRACIJA U ČAŠICI KOMBUHE

Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi
Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi

Adrien Ujhazi je slikarka koja u svojim radovima ispituje odnos čoveka i prirode. Zagovara i posebnu umetničku praksu nazvanu bio-art koja podrazumeva korišćenje biotehnologije i organskog materijala koji su pogodni za različite medije kao što su: slika, crtež, video i instalacija.

Njen cilj nije samo umetnički već i ekološki. Adrien želi da stvara, ali tako da sintetički materijali budu zastupljeni samo kad je neophodno i da iza umetničkog dela ostane minimalan otpad. Za Magazin Energetskog portala, Adrien je otkrila svoj istraživački put od kombuhe do SKOBI-ja i šta je na tom putu naučila.

EP: Kako ste došli na ideju da napravite SKOBI?

Adrien Ujhazi: Svakog leta sam provodila najmanje dva-tri meseca kod bake i deke na selu, okružena biljkama i životinjama koje su postale glavna inspiracija za moje stvaranje u domenu vizuelne umetnosti. Želela sam da u svom radu trošim što manje sintetičkih materijala i proizvodim što manji otpadni ostatak, te sam počela i sama da eksperimentišem sa dostupnim namirnicama. Tako sam naišla na napitak kombuha. Ovo piće se najviše konzumiralo u drugoj polovini 20. veka i u gotovo svakoj kući bilo po nekoliko flaša ove tečnosti sa kulturom – SKOBI. Kad sam napravila prvu turu ovog napitka, zvanično je počelo moje dalje istraživanje ovog materijala.

U fokusu:

EP: Možete li opisati kako nastaje ovaj materijal i za šta sve može da se koristi?

Adrien Ujhazi: Kombuha se dobija fermentacijom, najčešće crnog ili zelenog čaja. U toku ovog procesa aktiviraju se mikroorganizmi i stvara se bio-film na površini tečnosti, od čega nastaje materijal SKOBI, što je zapravo skraćenica za simbiotsku kulturu bakterija i kvasca. Drugi naziv ovog materijala je bakterijska celuloza. Materijal se može tretirati na brojne načine: bojiti različitim pigmentima, dehidrirati, fiksirati, a takođe se može mešati sa drugim, različitim prirodnim materijalima. Cilj ovog procesa i istraživanja jeste nalaženje odgovarajućih resursa koji su biorazgradivi poput SKOBI-ja. Izbor materijala je ispravan ako uz prirodni proces i uz pomoć bakterija, gljiva postaje razgradiva, odnosno posle određenog vremena počne da se raspada. Ovakav, obrađen materijal može da se koristi u različite svrhe. Jedan od primera njegove potencijalne globalne primene je alternativa „veganskoj koži”, koja nastaje isključivo od biljnih i organskih materijala.

EP: Na koji način planirate da ga prezentujete široj javnosti?

Foto: Ljubaznošću Adrien Ujhazi

Adrien Ujhazi: Materijal je do sada bilo predstavljen u različitim oblicima. Počela sam da ga promovišem kroz svoju umetničku praksu i da u različitim medijima prezentujem njegov karakter kroz dvodimenzionalne radove manjeg i većeg formata, foto i video dokumentacije, audio, svetlosne kutije, prototipe poput bio šešira i manjih eksperimentalnih komada u petri posudama, ready-made objekte i drugo. Prilike za promociju ukazale su se uglavnom kroz kulturna dešavanja i manifestacije u Srbiji i inostranstvu. To su mahom bile aktivnosti realizovane u saradnji sa nevladinim organizacijama, institucijama, kustosima i umetnicima u obliku samostalne ili grupne izložbe, bijenala, sajmova umetnosti, otvorenih razgovora, panel diskusija, predavanja i radionica.

EP: Da li očekujete da ovaj materijal u budućnosti ima široku upotrebu?

Adrien Ujhazi:  Informisanje i edukacija su neophodni da bi ljudi razumeli korist ovakvih materijala. Trenutno radimo na tome i primećujemo da postoji, iako mali, krug zainteresovanih ljudi koji su spremni za istraživanje. Zato smatram da se u materijalu SKOBI krije potencijal za široku upotrebu. Pritom, za ostvarenje tog cilja je neophodno više stručnjaka, vremena i resursa za izvođenje. Veoma sam zahvalna što uz saradnju sa prijateljima i kolegama mogu da sprovedem prvi projekat koji se bazira na promovisanju održivih materijala poput SKOBI-ja. Projekat nosi naziv BIOFABRIKA i realizovan je kroz Udruženje građana ReAktor, a podržan je od strane fondacije Evropska prestonica kulture – Novi Sad 2022.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

Kako da ove godine uštedite na avio-kartama

Foto: Top One
Foto: Top One

Svake nove godine sebi poželite neko putovanje drugačije od standardnih zimovanja i letovanja, egzotičnije od bliskih nam gradova Evrope, ali kad dođe trenutak za prave pripreme shvatite da su putni troškovi vrlo visoki i da su cene avio-karata preskupe za vaš putni budžet. Ako ste i ovog 31. decembra poželeli istu želju, francuska avio-kompanija Air France se potrudila da vam se ona i ispuni. Recept kako da uštedite na avio-kartama je vrlo jednostavan: nikada ne kupujte karte u poslednjem trenutku, jer vas onda njihova cena može neprijatno iznenaditi, planirajte putovanje na vreme, a karte bukirajte nekoliko meseci unapred, ili još bolje kada su na promociji.

Air France je pokrenuo „Rendez-vous” promociju koja putnicima iz Beograda nudi jedinstvene cene za povratne karte do brojnih destinacija širom sveta. Među destinacijama do kojih možete ove godine leteti po sniženim cenama nalaze se velike metropole poput Njujorka, Majamija, Los Anđelesa, ali i egzotične destinacije kao što su Santo Domingo (Dominikanska Republika), Point a Pitre (Gvadelupe), Fort de France (Martinik) i Mauricijus.

Pročitajte još:

Air France  „Rendez-vous” promotivna kampanja traje od 5. do 25. januara , a karte se mogu iskoristiti do 30. juna 2023. godine.

Zato, nemojte ove godine čekati poslednji trenutak, krenite sa planiranjem i već u januaru osigurajte sebi nezaboravnu godinu.

Ponuda važi za povratne karte, a u cenu su uključene sve takse.

Više informacija i detalja o aktuelnoj promociji možete pronaći OVDE

Da biste rezervisali karte ili se dodatno informisali, posetite kompanijski sajt airfrance.rs, ili ovlašćene turističke agencije.

A ako propustite ovu promociju, ostaje vam da sledite savet koji je dao “Skajskener” a prema kome se najveća ušteda na avio-kartama ostvaruje ako ih kupujete čak 17 ili 18 nedelja pre samog putovanja.

Izvor: Top One

Srbija planira da 2023. godine uveze 70 odsto više uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)
Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)

Srbija planira da u 2023. uveze 4,8 miliona tona uglja, što je 70 odsto više od procenjenog uvoza u 2022. godini.

Planirani izvoz uglja iznosi 0,023 miliona tona, koliko je bio procenjeni izvoz i za prethodnu godinu, vidi se iz Energetskog bilansa Republike Srbije za 2023. godinu koji je usvojila Vlada krajem decembra.

Ukupne raspoložive količine uglja iz domaće proizvodnje uglja, neto uvoza i zaliha u 2023. godini planirane su iznosu od 8,051 Mtoe (milion tona ekvivalentne nafte).

Od ove količine najveća količina uglja biće potrošena za transformacije (7,8 Mtoe).

Potrošnja za transformacije obuhvata potrošnju za proizvodnju struje i toplotne energije (7,212 Mtoe), potrošnju za preradu uglja u sušari (0,1 Mtoe) i potrošnju koksa za visoke peći (0,517 Mtoe).

Pročitajte još:

Plan je da se za proizvodnju struje i toplotne energije potroši 14 odsto više uglja nego što je bila procenjena potrošnja za 2022. godinu.

U 2023. godini planirano je da su Srbiji proizvede manje od 36,8 miliona tona uglja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)

Ubedljivo najviše uglja trebalo bi da bude proizvedeno iz površinske eksploatacije (36,18 miliona tona). U Energetskom bilansu za 2023. godine ističe da je ovo tri odsto više nego što je procenjena proizvodnja za 2022. godinu.

Međutim, u Energetskom bilansu za 2022. godinu koji je Vlada utvrdila u januaru te godine, piše da se procenjuje da će iz površinske eksploatacije biti proizvedeno 38,45 miliona tona uglja, što je više nego što su procene za proizvodnju u 2023. godini.

Ove godine, kada je u pitanju površinska eksploatacija, planirana je proizvodnja sa površinskih kopova Kolubare u iznosu od 26,5 miliona tona i sa kopa Kostolac u iznosu od 9,68 miliona tona).

Iz rudnika sa podzemnom eksploatacijom planirana je proizvodnja od 400,5 hiljada tona, a iz rudnika sa podvodnom ekploatacijom uglja 216 hiljada tona.

U odnosu na Energetski bilans za 2022. godinu, procenjena proizvodnja u Kolubari je smanjena sa 29,1 milion tona na 26,5 miliona tona.

Na sajtu Elektroprivrede Srbije (EPS) navodi se da se prosečna godišnja proizvodnja uglja u Srbiji kreće od 37 do 40 miliona tona uglja. Dodaje se i da je maksimalna godišnja proizvodnja uglja u EPS-u ostvarena 2011. godine kada je bila 40,3 miliona tona uglja.

Energetski bilans je dokument kojim se utvrđuju godišnji iznosi energije i energenata potrebni za pozdanom sigurno i kvalitetno snabdevanje krajnih kupaca.

Izvor: Nova ekonomija

Odnos prema ženama inženjerima nije isti u Srbiji i Nemačkoj

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Energetski portal, kao medij koji želi da doprinese rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti žena u sektor zelene energije, odlučio je da podrži kampanju promocije uspešnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije uz podršku Ambasade Kanade u Srbiji. U narednom periodu objavljivaćemo intervjue koje Udruženje OIE SRBIJA realizuje u okviru projekta „Put do većeg učešća žena u sektoru OIE“ sa ciljem da podstakne mlade devojke i žene da se obrazuju i karijernu šansu potraže u sektoru OIE.

Milena Milosavljević je rukovodilac tima za EU Akcioni plan za održivo finansiranje u vodećoj ESG kompaniji i autorka platforme solarnikalkulator.rs čiji je cilj da potencijalnim investitorima pruži sve potrebne informacije kako bi došli do svojih prvih solarnih sistema.

Ova uspešna mlada žena godinama gradi karijeru u Nemačkoj, ali je prve korake napravila upravo u Srbiji, i to uprkos predrasudama.

Sa stereotipima sa prvo suočila kada je kao učenica srednje tehničke PTT škole odlučila da upiše Elektrotehnički fakultet. Nakon završetka ETF-a, zaposlila se u NIS-u i EMS-u, a tri godine kasnije, u ProCredit banci čime se još jednom susrela sa predrasudama – šta će jedan inženjer energetike u banci. Ali, banka je tražila specijalistu za Obnovljive izvore i Energetsku efikasnost što je bio Milenin posao iz snova.

O svemu tome, ali i o karijeri i statusu žena u Nemačkoj, kao i planovima da se u januaru pridruži jednoj od najvećih svetskih banaka gde će voditi tim dekarbonizacije za EMEA region, Milena govori za naš portal.

Pročitajte još:

Kako i kada ste odlučili da studirate Elektrotehnički fakultet?

Milena Milosavljević: Oduvek mi je matematika bila omiljeni predmet i nekada toliko interesantna da je predstavljala zamenu za igru. Igrom slučaja, upisala sam srednju tehničku PTT školu sa namerom da se odmah nakon toga zaposlim, što je PTT škola omogućavala u Poštama Srbije. Ipak, ja sam nakon prvog časa osnova elektrotehnike zavolela ovu struku i tada u svesci na prvoj strani napisala ETF i <3. Kada je došlo vreme za upis fakulteta, želela sam da polažem prijemni na samo jednom fakultetu.

Da li je to bio generacijski trend među devojkama ili ste se izdvajali iz okoline?

Milena Milosavljević: Iako je u srednjoj školi bilo podjednako devojčica i dečaka, jako mali broj nas je želeo da upise ETF. Iz mog razreda bila sam to ja sa četvoricom drugara. Na ETF-u je bilo sigurno 30 odsto žena u mojoj generaciji, ali većinom iz gimnazija, a na mom smeru energetike bilo je nas 10 od 100. S obzirom na to da je energetika jedini smer na ETF-u vezan za visoki napon, pa samim tim i kasnije opasnije poslove, važi za najviše „muški“.

Da li su vas okolina, porodica i prijatelji hrabrili ili su vam osporavali obrazovni izbor?

Milena Milosavljević:  Pri upisu srednje škole porodica je i davala predloge. ETF je bio samo moj izbor. Iako su u porodici razumeli da je ETF jedini izbor, čak je i razredni predlagao da probam pijemni i na FON-u, ali sam ja rekla da ću ili upisati ETF ili čekati dok ne uspem. Ipak, drugari i okruženje nisu razumeli šta će devojčica, pre svega u tehničkoj školi, pa onda i na ETF-u. Čak je i meni bilo krivo jer su sve moje drugarice išle ili u gimnazije, ekonomske škole, pravne, ali kada je došao dan da upišem ETF i uđem u po meni najlepšu zgradu u Beogradu, više me nije zanimalo mnogo tuđe mišljenje. Bila sam više nego srećna.

Karijeru ste gradili u bankarskom sektoru, iako je neka elektroenergetska kompanija bila logičniji izbor. Otkud u bankarskom sektoru i to baš u ProCredit banci koja je lider u finansiranju solarnih elektrana u Srbiji?

Foto: OIE Srbija

Milena Milosavljević:  Ovo je bio još jedan stereotip sa kojim sam se borila i sama, razmišljajući šta će jedan inženjer energetike u banci. Prve tri godine karijere provela sam u klasičnom energetskom sektoru, radeći prvo za NIS pa EMS gde sam se prevashodno bavila temom kao sto je energetska efikasnost. Ipak, s obzirom na to da sam i diplomski i master rad pisala na temu obnovljivih izvora energije, želela sam jako da nađem posao u toj oblasti. 2012. godine takvih poslova na Infostudu nije bilo.

Kada sam 2015. godine videla oglas ProCredit banke koja je tražila specijalistu za Obnovljive izvore i Energetsku efikasnost, videla sam posao iz svojih snova iako mi uopšte nije bilo jasno zašto jedna banka želi da zaposli inženjera. Sećam se da mi je čak bilo čudno da svojim kolegama sa fakulteta kažem da radim u banci. Ipak, nakon što sam upoznala više nego entuzijastičan zeleni tim banke (čiji današnji ili bivši članovi govore na skoro svakoj konferenciji o zelenoj energiji i održivom poslovanju) i uvidela strategiju ProCredit grupe i viziju za potrebom održivog poslovanja sveobuhvatno, videla sam da bi moj doprinos bio čak i mnogo veći u ozelenjavanju ekonomije nego da radim na samo jednom delu projekta.

Radeći u ProCredit banci sam zapravo i videla na delu da se kroz izbor onoga što se finansira ili, još više, ne finansira, upravo utiče na celokupnu ekonomiju, sve vrste biznisa, ali i ukupno društvo. S obzirom na to da je ProCredit banka lider u zelenom finansiranju, danas smatram da je to bio odličan izbor i ukupno sam u ProCredit banci u Srbiji, a kasnije u ProCredit grupi u Frankfurtu, provela sedam godina. Radila sam na prvim biogasnim elektranama, prvim solarnim elektranama za sopstvenu potrošnju, uvođenju električne energije sa garancijom porekla, ali i na ogromnim projektima grupe u Ukrajini, Kosovu pa i nekim jako zanimljivim izazovima kao sto su energetske zajednice u Grčkoj od 100 MW ili veće kreditne linije koje smo plasirali sa bankama kao što su EBRD i EIB.

Poslovnu budućnost ste pronašli van Srbije? Čime se sada bavite?

Milena Milosavljević:  Nakon ProCredita prešla sam da vodim regulatorni tim za Akcioni Plan EU za održivo finansiranje u okviru jedne od vodećih ESG kompanija. U trenutku izbora novog posla situacija je bila dosta drugačija nego 2012. godine. Sa jedne strane, zato što su sada poslovi u ovoj oblasti vise nego traženi, sa druge strane, nema tako puno ljudi koji imaju dugoročna iskustva. Imala sam priliku zaista da biram pozicije, od razvojnih banaka, investicionih kompanija, razvoja projekata. Ipak, ovaj izbor koji sam donela početkom godine je bio kratkoročan i donet je kao balans između karijere i nazovimo ženskih obaveza (jer je posao omogućavao rad od kuće). Uvidevši da ipak više uživam radeći u banci na projektima dekarbonizacije i ozelenjavanju ekonomije, od januara ću se vratiti bankarstvu i pridružiti jednoj od najvećih svetskih banaka, gde ću voditi tim dekarbonizacije za EMEA region.

Da li se poslovni položaj žena u Nemačkoj razlikuje u odnosu na status koji uživaju u Srbiji?

Milena Milosavljević:  Status žena u Nemačkoj jeste dosta bolji, ali pre svega u delu održivog poslovanja i ovde ćete često videti više žena u toj oblasti. Ipak, kada se radi o čistoj energetici, tu je i dalje moć i prisutnost veća na muškoj strani. Sećam se nekih sastanaka u Srbiji, kada smo razgovarali o projektima za finansiranje, uglavnom nas je uključujući klijenta, konsultante i izvođače, bilo više od 10 i često sam znala da budem jedina žena. Tako je i ovde kada govorimo o poslovima izgradnje i finansiranja elektrana. U drugim oblastima održivog poslovanja i finansiranja, pre svega izveštavanja, pravne službe, finansijske analize, ima dosta više žena. Odnos prema ženama se razlikuje. U Srbiji, da bi vas neko gledao sa uvažavanjem kao ženu inženjera, prvo morate da se dokažete kao veliki poznavalac onoga što govorite, veliki stručnjak i uglavnom da to uradite nenametljivo. Ovde je drugačije, iako ima više muškaraca u nekim okvirima, lako je da vas uvaže kao sagovornika od momenta upoznavanja.

U javnosti ste postali poznati kao kreator Solarnog kalkulatora. Kako ste došli na tu ideju i šta zapravo Solarni kalkulator računa?

Milena Milosavljević: S obzirom na to da se temom Obnovljivih izvora energije bavim više od 10 godina, a da sam proteklih četiri više zadužena za projekte dekarbonizacije u Evropi, želela sam da svoje akumulisano iskustvo i znanje sa tržišta u Srbiji iskoristim za nešto što sam smatrala da bi bilo korisno našim građanima ka ubrzanoj energetskoj tranziciji, za čim je i potreba i interesovanje sve veće zbog energetske stabilnosti, cenovne nezavisnosti, ali i sve većeg zagađenja.

Naime, iako su prve solarne elektrane priključene pre više od 10 godina, srpsko solarno tržište je stagniralo u prethodnom periodu. Višestruki su razlozi za to, a pre svega što je investiciona vrednost bila višestruka, cena električne energije jako niska, a kvote za podsticaj koja je država obezbeđivala su bile jako brzo popunjene, tako da sada, iako postoji moderan zakon o obnovljivim izvorima, te je omogućeno priključenje postrojenja za sopstvenu potrošnju, postoji dosta nepoznanica i nedovoljno znanja jer je tržište zapravo jako mlado.

Potencijalni investitori, iako imaju povećano interesovanje, tragaju za odgovorima kao što su:

  • Koliki je sistem potreban za moju potrošnju?
  • Koliko bi takav sistem koštao?
  • Kolike su moguće uštede?
  • Koliki je povraćaj investicije?
  • Koja je procedura za priključenje?
  • Ko su mogući instalateri i koje su njihove reference?
  • Koje banke nude kredite za solarne sisteme i da li postoje grantovi za ulaganje?

Platforma solarnikalkulator.rs nudi odgovore na sva ova „jednostavna“ pitanja. Cilj platforme je da omogući sve potrebne informacije potencijalnim investitorima da dođu do svojih prvih solarnih sistema. Pored toga, ultimativni cilj jeste smanjenje energetske zavisnosti, sigurnije snabdevanje električnom energijom i zeleniji i čistiji izvori energije za sve građane i buduće generacije. Izradu platforme Solarni kalkulator podržava projekat „Promocija obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti u Srbiji“, koji u okviru Nemačke razvojne saradnje sprovodi Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH. Upravo ova podrška je omogućila da platforma bude javno dobro, te da nema komercijalnu svrhu što je bila moja velika želja. Da svi tržišni igrači budu prikazani nepristrasno, ali i da su sve informacije besplatno dostupne korisnicima.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

Milena Milosavljević:  Što se moje profesionalne karijere tiče, nastavljam da radim na projektima dekarbonizacije u Evropi. Ipak, i dalje imam ideje oko mogućih projekata i za srpsko, ali i za tržište Balkana, tako da mi je želja da se platforma proširi i na ostale balkanske zemlje.

Izvor: OIE Srbija

PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA I OČUVANJE IZVORA SLATKE VODE

Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Anderson)
Foto: ljubaznošću Marine Strižak Janušević

Pijaće vode je sve manje i na pomolu su ozbiljni sukobi na svetskom nivou oko ovog dobra, jer je globalna kriza već uveliko prisutna zbog sve težeg obezbeđivanja osnovnih potreba ljudske zajednice, prvenstveno stanovništva južne hemisfere planete. Dostupnost kvalitetne vode značajno varira u okviru istog regiona, a pored prirodnih činilaca poput geografskog položaja, reljefa, padavina, temperature vazduha, na kvalitet vodnih resursa utiču i razni antropogeni uticaji.

Najveći problem zagađivanja kako površinskih tako i podzemnih vodotokova je otpad antropogenog porekla. Za razliku od evropskih zemalja, gde je od 40–90 odsto stvorenog otpada uvedeno u uređene tokove upravljanja počev od razdvajanja, preko ponovne upotrebe i tretmana do potpune implementacije principa cirkularne ekonomije, u Srbiji je svega 8–10 odsto stvorenog otpada uvedeno u regulatorne tokove.

Prečišćavanje otpadnih voda omogućava očuvanje izvora slatke vode i povećava kapacitete za njihovu upotrebu. Primena principa cirkularne ekonomije u preradi otpadnih voda vodovodnih sistema ogleda se u uspostavljanju koncepta ponovne upotrebe, čime postaje ostvarena vrednost otpadnih voda jer transformiše skupu uslugu saniranja otpadnog toka u samoodrživu uslugu koja ostvaruje ekonomski značaj.

Konvencionalni vodovodni sistemi u Srbiji vrše preradu vode uglavnom površinskih vodotokova procesom vodozahvatanja iz određene akumulacije, kroz korekciju PH vrednosti (alternativno), bistrenje, filtrisanje na peščanim filterima i obavezno hlorisanje. U beogradskom vodovodnom sistemu prečišćavaju se rečna i bunarska voda na nešto savremeniji način uz uvođenje ozonizacije, UV dezinfekcije, filtera sa aktivnim ugljem i tufom u tretmanu rečne vode, dok prečišćavanje bunarske vode započinje aeracijom.

U fokusu:

Ono što je zajedničko svim postrojenjima za preradu vode za piće jeste održavanje, tzv. pranje filterskih instalacija koje se vrši čistom prerađenom vodom. Tom prilikom nastaje određena količina otpadnih voda koje predstavljaju sopstvenu potrošnju. Sopstvena potrošnja u zavisnosti od stepena zaprljanosti filtera iznosi od 4–17 odsto ukupno proizvedene vode na datom postrojenju. Ovo znači da npr. postrojenje koje proizvodi 1500 l/s, odnosno oko 4.000.000 m3 mesečno i oko 48.000.000 m3 godišnje, može na sopstvenu potrošnju utrošiti čak do 7.000.000 m3 čiste vode na godišnjem nivou.

Foto-ilustracija: Unsplash (Manki Kim)

U JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija“ filteri se peru jedan po jedan (ne mogu se istovremeno prati dva ili više filtera) i to na sledeći način: nakon produvavanja vazduhom, filter se ispira vodom intenziteta protoka od 570 l/s, u vremenskom trajanju od 20–25 min, do vrednosti mutnoće od 0.1NTU pri čemu se utroši od 700 do 900 m3 čiste vode po filteru.

Kako voda od pranja filtera ide direktno u kanalizaciju, urađeno je ispitivanje mutnoće/NTU, od strane akreditovane laboratorije tokom kompletnog postupka pranja filterskih instalacija i utvrđeno je da nakon četiri minuta mutnoća otpadne vode eksponencijalno opada do granica zamućenosti vode recipijenta. Nakon dodatnih fizičko hemijskih i mikrobioloških ispitivanja, zaključeno je da samo 15 odsto vode od pranja filtera ima povišene vrednosti parametara u odnosu na sirovu vodu recipijenta dok je 85 odsto otpadne vode u granicama parametara vode recipijenta (ukoliko je na primer utrošeno 700 m3 vode za pranje, to znači da se 595 m3 ne razlikuje po kvalitetu od dolazeće vode na vodozahvatu).

Ovo znači da se recirkulacijom bez ikakve obrade može vratiti na početak procesa prerade vode za piće, 85 odsto vode od sopstvene potrošnje, dok je ostalih 15 odsto otpadne vode ( u konkretnom primeru oko 100 m3 ) potrebno tretirati putem ponovnog istaložavanja kroz namensku taložnicu, a koncepcija potrebnog postrojenja je zasnovana na tehnološkim postupcima koji su lokacijski razdvojeni, a čine celinu u kontinuitetu: linija prihvata i raspodele otpadnih voda, linija prepumpavanja, linija taloženja, egalizacija i linija prerade mulјa.

Nakon ovog procesa je potrebno uraditi proveru parametara kvaliteta u egalizacionom bazenu, odakle je takođe moguće vratiti i ovaj deo otpadnih voda na početak procesa bistrenja čime ništa ne biva upušteno u kanalizaciju. Mulj koji nastaje tokom navedenih postupaka potrebno bi bilo izdvojiti, dehidrirati nekim od postupaka (ova vrsta muljeva sadrži min 96 odsto vode), izvršiti karakterizaciju i razmotriti ponovnu upotrebu.

Ispravno koncipirano postrojenje za tretman otpadnih voda količine od 100 l/s, zahteva manja ulaganja jer je u pitanju mali kapacitet. Investicija za postrojenje ovog tipa je manja i pri procesu istaložavanja, jer je, primera radi, taložnica sa lamelama znatno jeftinija od eventualnog filterskog postrojenja, dok su ostali potrebni objekti gotovo istovetni, srazmerno kapacitetu.

Srbija bi trebalo mnogo više da ulaže u zaštitu životne sredine, upravljanje otpadom, cirkularnu ekonomiju i zaštitu prirodnih resursa, kako bi izbegla ili umanjila nastupajuće deficite prirodnih resursa, pogotovo vode za piće, što neminovno postaje ekološki imperativ.

Autor: Marina Strižak Janjušević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.