Home Blog Page 344

Zabranjena upotreba olova u vodenim staništima, ali ne i u Srbiji

Foto-ilustracija: Pixabay (tung256)
Foto-ilustracija: Pixabay (herbert2512)

Upotreba olovne municije u močvarnim područjima i stotinu metara okolo njih zabranjena je od 15. februara u 27 država EU, kao i na Islandu, u Norveškoj i Lihtenštajnu. Procenjeno je da će milion ptica vodenih staništa u EU koje umiru od trovanja olovom biti spaseno ovim zakonom, kao i da će se okončati trovanje divljih životinja, široko rasprostranjeno na vodenim staništima.

Samo jedan patron za sačmaricu sadrži 29-36 grama sitnih olovnih kuglica, a tek svaki treći hitac, ili još ređe, je smrtonosan. Tako lovci u močvarna staništa zemalja Evropske unije na godišnjem nivou ispucaju četiri do pet hiljada tona olova, iako alternative, poput čelične sačme, postoje. Kada se olovo jednom nađe u životnoj sredini i dospe u lanac ishrane postaje opasan i smrtonosan za životinje i ljude, a pogotovo decu.

Čak i kada se olovna sačma odstrani iz ulovljenih ptica, u mesu ostaju sitne čestice olova. U prilog tome govori istraživanje iz 2008. sprovedeno u SAD po kojem konzumenti mesa divljači imaju 50 odsto više olova u krvi od onih koji takvo meso ne jedu.

Olovna sačma koja promaši plen i završi u okolini ne samo da kontaminira tlo, već je posebno problematična za ptice močvarice poput labudova, različitih vrsta gusaka i pataka koje se hrane tako što kroz svoj kljun filtriraju hranu sa dna. Tom prilikom uzimaju i olovne kuglice zamenjujući ih za kamenčiće koje inače ubacuju u svoj želudac gde se ovi ponašaju kao zubi koji im pomažu da usitne hranu. Olovo se zadržava u voljkama ili se kroz svarenu hranu usvaja u organizam, oštećujući pticama zdravlje, ili ih na kraju ubija. Na ovaj način u EU godišnje strada oko milion ptica močvarica.

Pročitajte još:

Ova zabrana ne samo da će spasiti milione ptica vodenih staništa, već će umanjiti i sekundarno trovanje ptica grabljivica i lešinara koji su često otrovani tako što su pojeli plen zagađen olovnim mecima.

Foto-ilustracija: Unsplash (Tyler Butler)

Iako često neprimetno, olovo je izuzetno opasan otrov koji izaziva niz teških posledica i kod ljudi: nepravilan rad jetre i bubrega, anemiju, oštećnje krvotoka, paralizu pluća i crevnog trakta. Čak i u malim količinama olovo oštećuje nervni sistem uzrokujući letargiju, slepilo, snižen količnik inteligencije, smanjenu sposobnost učenja i probleme u ponašanju kod dece.

Utoliko je važnije stupanje na snagu zakona o zabrani upotrebe olova na kojem je BirdLife International, najveća svetska organizacija za zaštitu ptica i prirode, radio više od 20 godina.

„Ovo je velika stvar. Uprkos tome što je olovo zabranjeno u bojama, baterijama, olovkama i tehnički na svim drugim mestima još pre više decenija, i dalje mu je bilo dozvoljeno da truje našu zajedničku sredinu. Ovom zabranom EU je prepozanala veliki deo problema. Sada pozivamo zemlje EU da se postaraju da se zakon sprovede u delo’’, rekla je Barbara Erero iz evropskog ogranka organizacije BirdLife.

Za potrebe sprovođenja zabrane koristi se definicija močvarnih područja ustanovljena u Konvenciji o močvarnim područjima od međunarodnog značaja (Ramskarska konvencija), te zabrana pokriva obalne morske močvare, potoke, reke i njihova ušća, vlažna staništa uz jezera, prirodne i veštačke močvare (akumulacije, jezera, ribnjake, solane). Nažalost, zabrana se odnosi samo na močvarna područja. U kopnena staništa ispali se oko 14.000 tona olova godišnje, što dodatno uzrokuje smrt jedan do dva miliona ptica godišnje. Pored toga prirodu nastavlja da truje olovo u mamcima i udicama za ribe. Međutim, to se može brzo promeniti. Evropska hemijska agencija (ECHA) je analizirala rizik po zdravlje i okolinu koje ove aktivnosti i oprema predstavljaju, te je zaključeno da bi bila opravdana i opšta zabrana upotrebe olova.

A u Srbiji?

Svake godine u Srbiji bude ispaljeno oko 5,5 tona olova ili oko 20 miliona olovnih kuglica. Opasnost po ljude naročito preti sa ribnjaka koji se u Srbiji prostiru na oko 13.000 hektara i izuzetno su značajno staništa za ptice močvarice gde se neke od njih, poput liski, pataka i gusaka love već decenijama.

Ispucano olovo preko ribljeg tkiva lako dospeva i do naših tanjira.

Još 1996. vlade država širom Afrike, Evrope, Bliskog Istoka, Srednje Azije i Grenlanda usvojile su AEWA sporazum o očuvanju afričko-evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa koji između ostalog podrazumeva i zabranu upotrebe olovne sačme u vodenim staništima. Srbija je ovaj međunarodni sporazum usvojila i posebnim zakonima dopunila 2018. godine, ali nije poznato da su preduzete ikakve konkretne mere za smanjenje ili sprečavanje upotrebe olovne sačme na našim vodama.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Jeftina moda po previsokoj ceni

Foto-ilustracija: Unsplash (Artificial Photography)
Foto: Luka Tombolini i Juima Nakazato

Kako brza moda utiče na globalno zagađenje i zašto treba da razmislite dva puta pre nego što iz radnje izađete sa kesama punim komada koje ćete obući samo par puta?

Prema nekim istraživanjima, procenjuje se da modna industrija učestvuje sa 10 odsto u ukupnom globalnom zagađenju, što je značajan udeo u negativnom uticaju na životnu sredinu. Tako moda zagađuje i više nego „prljave“ industrije, sa ozbiljnim uticajem na stvaranje štetnog otpada, zagađenje vode i njenu prekomernu potrošnju.

Brza moda

Stopa konzumerizma povećava se iz godine u godinu i to dramatično. Kao rezultat toga, brendovi brze mode su zarobljeni u beskonačnom ciklusu hiperprodukcije, izbacujući nove kolekcije vrtoglavom brzinom kako bi išli u korak sa sve većim zahtevima svojih kupaca. I sve to ima ogromnu cenu. Divlje životinje, ljudi, okolina – svi u tom procesu stradaju. Kako ćemo se suočiti sa ovim rastućim problemom i na makro i na mikro nivou? Ipak, dobra vest je – još uvek možemo napraviti razliku.

Brojke su zabrinjavajuće

Foto: Epson

Da li ste znali da danas kupujemo i do 60 odsto više odeće nego pre 15 godina? Na godišnjem nivou kupi se više od 56 miliona tona odevnih komada, dok je samo 12 odsto od recikliranih materijala. Šta je sa ostatkom?

Modni brendovi pripremaju i do 52 mikrokolekcije godišnje! Nekada je modni svet pripremao kolekcije za proleće/leto i jesen/zimu, koristili su se kvalitetni materijali i posebna pažnja se obraćala na to da odeću možemo nositi više sezona, uz aksesoare koji bi ih činili trendi komadima čak i u novoj sezoni. Danas stvari stoje potpuno drugačije što vodi do masovne proizvodnje trenutno moderne odeće uz minimalni fokus na kvalitet. Hiperprodukcija može da bude isplativa samo uz hiperpotrošnju, pa su i cene ovih komada snižene kako bi bile pristupačne širokim masama. A kako su materijali lošijeg kvaliteta, komadi traju kraće u odnosu na ranije pa potrošači mnogo češće kupuju nove. Procenjuje se da trećina proizvedene odeće nikad ne bude ni prodata, a da na deponijama širom sveta završi čak 92 miliona tona. Prognoze su da ćemo, ukoliko nešto ne preduzmemo, do 2030. godinšnje bacati preko 134 miliona tona tekstila!

Nije otpad jedini problem. Masovna proizvodnja odeće podrazumeva i masovnu proizvodnju sirovina, za šta je potrebno mnogo resursa. Tekstilna industrija odgovorna je za skoro 1,4 milijardi litara otpadnih voda sa preko 70 različitih toksičnih supstanci.

Pročitajte još:

Hajde da usporimo malo

Foto: Epson

Kako pojedinci mogu da individualno doprinesu smanjenju štetnog uticaja na životnu sredinu? Za početak promenimo svoje potrošačke navike u vezi sa modom.

  1. Razmislite pre nego što posegnete za novom krpicom – da li vam je zaista potrebna?
  2. Uverite se u kvalitet materijala. Veštački materijali prave ekološku štetu – posebno poliesteri koji zahtevaju mnogo energije tokom proizvodnje, mnogo vode za hlađenje i pranje, pri čemu u otpadnim vodama ostaje velika količina mikroplastike koja može završiti u morima i okeanima i samim tim posredno u našoj hrani.
  3. Pogledajte etiketu. Naučite više o proizvođačima. Istražite koji su to brendovi koji vode brigu o procesu proizvodnje, od odabira održivih ili reciklabilnih materijala, preko tehnologija štampe i bojenja do socijalno-ekonomskog aspekta podrške radnicima u fabrikama.
  4. Birajte lokalne, male brendove – nema komplikovanog lanca nabavke i transporta zahvaljujući čemu se smanjuje karbonski otisak, ali i čini da podržimo lokalnu zajednicu i dizajnere.

Primer iz prakse

Mnoge velike kompanije svesne su da bez promene modela rada neće biti ni poboljšanja. Veliki proizvođači biraju materijale koji se mogu reciklirati, preraditi ili trampiti u akcijama staro za novo. Ipak, za sada je reč o manjini i veoma je izazovno uklopiti modnu industriju i ciljeve održivog razvoja.

Još jedna od opcija je povratak na čuveni princip „manje je više“ – birati kvalitetne i dugotrajne odevne predmete koji ostavljaju utisak i manifestuju lični stil.

Foto-ilustracija: Pixabay

Japanska kompanija Epson, koja između ostalog, proizvodi rešenja za štampu na tekstilu, udružila se sa poznatim japanskim modnim dizajnerom Juimom Nakazatom (Yuima Nakazato) kako bi na nedavno održanoj Nedelji visoke mode u Parizu za sezonu proleće – leto 2023. predstavila zadivljujuće i održive kreacije. Koristeći Epson digitalnu štampu na tekstilu za reprodukciju svog jedinstvenog i kreativnog pogleda na svet, Juima Nakazato je realizovao neke od svojih kreacija uz pomoć novog, održivijeg i potencijalno transformacionog procesa proizvodnje tekstila u industriji.

Ova tehnologija suvih vlakana, koja se već komercijalno koristi za recikliranje kancelarijskog papira i koja praktično ne zahteva vodu, prilagođena je za proizvodnju netkanog materijala za štampanje od korišćene odeće. Novi proces proizvodnje tkanina predstavljen je u Parizu i biće deo trogodišnje saradnje dizajnera i kompanije Epson, a prvi put je korišćen u kreiranju predmeta tokom izložbe u Tokiju 25. januara 2023.

Saradnja između dve firme se gradi na velikom potencijalu kompanije Epson u podršci modnoj industriji, a cilj jeste proizvodnja visokokvalitetnih odevnih predmeta po meri sa malim uticajem na životnu sredinu. I Epson i Juima Nakazato žele da podignu svest o svetskim vodama i negativnom uticaju otpada koji je povezan sa prekomernom proizvodnjom. Sajam u Parizu ilustruje kako prelazak na digitalnu štampu na tekstilu korišćenjem ekološki prihvatljivijeg pigmentnog mastila nudi modnoj industriji održiviji i manje rasipnički način štampanja tekstila.

Foto-ilustracija: Pixabay

Tkanina uzeta za kreiranje najnovije Juima Nakazato modne linije sastoji se od materijala od korišćenih odevnih predmeta poreklom iz Afrike, koja je odredište za najveću količinu tekstilnog otpada iz drugih delova sveta. Nakazato je posetio Keniju gde je sakupio oko 150 kg otpadnog odevnog materijala namenjenog za „planinu odeće“ odbačenog tekstila na koji je tamo naišao. Epson je zatim primenio svoj proces suvih vlakana za proizvodnju preko 50 metara nove netkane tkanine od ponovo vlakana, od kojih su neke korišćene za štampanje pigmentnim mastilima pomoću Epsonove tehnologije digitalnog štampanja Mona Lisa.

Hitoši Igaraši (Hitoshi Igarashi) iz Epsonovog odeljenja za rešenja za štampanje objašnjava važnost održive tehnologije: „Iako u ranim fazama, Epson veruje da njegova tehnologija suvih vlakana u kombinaciji sa digitalnim štampanjem pigmentnog mastila može da ponudi modnoj industriji mnogo održiviju budućnost, značajno smanjujući upotrebu vode i istovremeno omogućavajući dizajneri imaju slobodu da u potpunosti izraze svoju kreativnost.

„Epsonova vizija životne sredine posvećena je doprinosu cirkularnoj ekonomiji, a ovaj razvoj bi mogao biti jedan korak ka postizanju toga. Tehnologija suvih vlakana primenjena u modnoj industriji nudi mogućnost proizvodnje materijala za novu odeću koja je reciklirana od korišćene odeće.”

U probnom postupku distribuiranog štampanja za dekoraciju prostorija, Epson inkjet štampači u Japanu i Francuskoj uz daljinsku podršku Epsonovih inženjera korišćeni su za kreiranje ukrasa u konferencijskim salama. I Epson i Juima Nakazato nameravaju da nastave da istražuju mogućnosti za doprinos održivijoj modnoj industriji.

O kompaniji Epson

Epson je globalni lider na polju tehnologije posvećen cilju da postaje nezamenjiv za društvo kada je u pitanju povezivanje ljudi, stvari i informacija uz pomoć svojih originalnih, efikasnih, kompaktnih i preciznih tehnologija. Kompanija je fokusirana na inovacije i prevazilaženje očekivanja kupaca u inkdžet tehnologiji, vizuelnim komunikacijama, nosivim uređajima i robotici. Epson je ponosan na svoje doprinose u razvijanju održivog društva i na stalne napore ka ostvarivanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija.

Predvođena japanskom korporacijom Seiko Epson, međunarodna Epson grupa ostvaruje godišnju prodaju od preko bilion japanskih jena. global.epson.com 

Ekološka vizija 2050eco.epson.com 

Izvor: Epson

Zamena stolarije u školi u Elemiru – deo ekološkog projekta “Zeleni Zrenjanin”

Foto: Grad Zrenjanin
Foto: Grad Zrenjanin

U Osnovnoj školi ,,Svetozar Marković Toza’’ u Elemiru, kroz dva projekta realizovani su radovi na zameni jednoslojnih staklenih prozora u holu zgrade i na ulaznim vratima, kao i na zameni prozora na kabinetima i kancelarijama u prizemlju i na spratu.

Sredstva u iznosu od 7,2 miliona dinara obezbeđena su od strane Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, kompanije NIS (program “Zajednici zajedno”) i Grada Zrenjanina, navodi se na sajtu Grada Zrenjanina.

Prema rečima direktorke škole Svetlane Subotić, ovim projektom doprineće se uštedi energije, omogućiti bezbedniji i lepši rad, jer će deci biti prijatnije i toplije, uz maksimalnu zvučnu izolaciju.

,,Uz naše učenike, zgradu koriste i naši sportski klubovi koji postižu izuzetne rezultate, a i u samoj školi je puno uspešnih sportista. Ova investicija predstavlja dobrobit i za samu zajednicu, s obzirom da je škola i sportsko i kulturno stecište ovog mesta”, istakla je direktorka Subotić.

Pročitajte još:

 U Zrenjaninu se takođe organizuje i četvrti po redu Eko kviz pod nazivom ,,Prljavo ili čisto-nije isto’’ za učenike od petog do osmog razreda.

Reč je o takmičenju koji organizuje JKP “Čistoća i zelenilo”, a čiji je cilj podizanje nivoa svesti osnovaca o značaju i zaštiti životne sredine, ekologiji i reciklaži.

Za učešće u Eko kvizu, ove godine prijavio se rekordan broj škola, njih 22 iz Zrenjanina i naseljenih mesta.

Kvalifikacije i polufinalno takmičenje odvijaće se u periodu od 28. februara do 3.  marta, u Kristalnoj dvorani, a finale je zakazano za 10. mart u Kulturnom centru. Škola koja pobedi u finalu, predstavljaće grad Zrenjanin na republičkom takmičenju, koje će biti održano tokom aprila meseca u Beogradu.

Energetski portal

CG: Izmenom PUP-a Nikšića predviđena izgradnja elektroenergetskih objekata i definisana područja za eksploataciju mineralnih sirovina

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay (makunin)

Vlada Crne Gore utvrdila je Nacrt izmena i dopuna Prostorno – urbanističkog plana Opštine Nikšić, kojim je prvobitno područje Generalne urbanističke razrade (GUR), odnosno urbani deo opštinskog centra i prigradskog naselja, prošireno na opštinu u celini.

Najznačajnije izmene i dopune van urbanog područja odnose se na planiranja elektroenergetskih objekata – solarnih elektrana, infrastrukturnih sistema – saobraćajne i elektroenergetske infrastrukture, kao i u definisanju područja za eksploataciju mineralnih sirovina, navodi se na sajtu Vlade CG.

Planirani način korišćenja prostora se menja u zapadnom, centralnom i južnom delu opštine van generalne urbanističke razrade, predviđanjem površina za elektroenergetske objekte, a južno od Budoša, uz magistralni put, predviđanjem izdvojenih celine građevinskog zemljišta van naselja, za obavljanje privredne delatnosti.

Pročitajte još:

U delu saobraćaja predviđaju se, kako navode iz Vlade, varijantna rešenja trase magistralne saobraćajnice Nikšić – Cetinje na području opštine Nikšić.

Izmene i dopune koje su u vezi sa elektroenergetskom infrastrukturom, odnose se na izmene trasa dalekovoda i predstavljanje u planu realizovanih i usvojenih planskih rešenja vetroelektrana i njihovog uključivanja u elektroenergetski sistem Crne Gore.

Pored toga, značajne izmene izvršene su na osnovu analiza mogućnosti korišćenja prostora za izgradnju solarnih elektrana za koje su predviđene površine i propisni uslovi za izgradnju.

Energetski portal

Meštani štite netaknutu prirodu kanjona Trešnjice

Foto: Wikipedia (Maja Stošić)
Foto-ilustracija: Pixabay

U kanjonu i klisuri Trešnjice priroda je netaknuta, jer meštani nikad nisu želeli da zbog svojih potreba naruše ekosistem. Prilagodili su se divljini u kojoj žive. U čistoj vodi trešnjičke reke gaje pastrmku, napravili su hranilište za ugrožene vrste, a na proplancima pastiri i dalje čuvaju stada.

U kanjonu Trešnjice više je životinja nego ljudi, ali sklad između prirode i čoveka nikada nije bio narušen. Oni koji danas žive u selima oko klisure, kažu, ostali su i opstali samo zato što su umeli da cene ono što im okruženje nesebično daje.

“Teško da mi prilagodimo prirodu nama, mi smo uspeli da se prilagodimo prirodi, dakle iskoristili smo resurs reke Trešnjice i doveli prirodnim padom, prirodnim protokom vodu u ovaj ribnjak i na taj način smo organizovali gajenje kalifornijske pastrmke“, istakao je Slobodan Davidović.

Pročitajte još:

Na reci Trešnjici nalaze se dva ribnjaka u kojima radi lokalno stanovništvo. Većina meštana trudi se da održava imanja svojih predaka, kako bi imali razlog više da ostanu.

Zemlja na kojoj pasu ovce i voda kojom ih napajaju su nezagađene, jer ih meštani čuvaju od svih onih koji bi možda mogli da naruše ekosistem.

„Ja sam svesna da je otišlo dosta naroda, međutim, ljudi su ostali ovde i vidim da se dosta njih vraća i vratilo bi se kad bi imalo neke šanse da žive od te svoje proizvodnje i kada bi ljudi jednostavno i po gradovima shavatili te prednosti prave organske poljoprivrede i stočarastva“, objašnjava Živana Mrkonjić.

„Nije ovde loše, mislim što se tiče života i to, nego je problem najveći što odlaze mladi odavde i selo pretežno postaje staračko. E sad, ja sam tu ostao“, kaže Novica Ranković.

Klisura Trešnjice deo je rezervata prirode koji se nalazi u blizni Ljubovije. Priroda je prema toj kraju bila blagorodna, a stanovnici veruju da će se u budućnosti njihov trud za očuvanje sela i prirode isplatiti.

Izvor: RTS

Zagađenje nije prekomerno? Onda je vazduh čist

Foto-ilustracija: Pixabay (SichiRi)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kristen Morith)

Izveštaji o kvalitetu vazduha koje svake godine objavljuje Agencija za zaštitu životne sredine (SEPA) sredine nisu samo nepotpuni i u svojim ocenama dezinformišući. Oni se spotiču na samom početku, kod naizgled jednostavnog pitanja: kako oceniti vazduh?

Ako se vodite zvaničnim izveštajima koje objavljuje ova državna agencija, pravi odgovor je: zagađenje je ili prekomerno, ili ga nema uopšte. Ocena je ili najniža moguća ili najviša moguća, nema ničeg između, piše Klima101.

Čak je i osnovcima neophodno pet različitih ocena kako bi se adekvatno procenilo i kvantifikovalo usvojeno znanje (od nedovoljan do odličan). Ali za zvaničnu procenu nivoa zagađenja vazduha izgleda da su dovoljne dve – a u pitanju je jedan od ključnih zdravstvenih i društvenih problema savremene Srbije, usled kojeg samo od akutnih posledica zagađenja česticama PM 2,5 po zvaničnim procenama umre oko 10.000 ljudi godišnje.

Izmišljanje čistog vazduha

Šta to znači u praksi? Evo jednog primera: zagađenje česticama PM 2,5 iz prošlogodišnjeg izveštaja SEPA.

Kako se navodi u izveštaju, na ukupno 28 stanica u Srbiji se vrše automatska merenja koncentracije čestica PM 2,5. Od njih 28, na 10 mernih stanica zabeleženo je prekomerno zagađenje, koju čini srednja godišnja koncentracija preko 25 mikrograma po metru kubnom. U pitanju su gradovi kao što su Novi Pazar, Valjevo, Užice

Po nomenklaturi SEPA, na preostalih 18 mernih stanica vazduh je čist ili neznatno zagađen. Međutim, pregledom ponuđene tabele vrednosti postaje jasno da rezultati sa ovih 18 mernih stanica teško mogu da se nazovu pozitivnim.

Primera radi, na dve beogradske stanice koje navodno ne prikazuju prekomerno zagađenje izmerena vrednost je tačno graničnih 25: da je zagađenja bilo samo malo više u toku godine, ovaj vazduh bio bi ocenjen kao prekomerno zagađen, ali pošto nije, on je izgleda čist. Na još dve merne stanice koncentracija je samo nešto manja: 23 μg/m³.

Pročitajte još:

Ni u ostatku zemlje situacija nije mnogo bolja. Štaviše, najniža zabeležena srednja godišnja vrednost u celoj zemlji je čak 15, a prosek godišnje koncentracije čestica PM 2,5 u svim ovim navodno čistim mernim stanicama je čak 21,16 mikrograma po metru kubnom.

Slika koju daje opšta ocena u godišnjem izveštaju, po kojem je prekomerno zagađenje primećeno na 10 od 28 mernih stanica, time je u najmanju ruku obmanjujuća, makar ako nam je cilj da se informišemo o opasnosti koje zagađenje ima po naše zdravlje.

Štaviše, na nivou EU je granica prihvatljivosti zagađenja česticama PM 2,5 spuštena na 20 μg/m³ (Srbija još uvek ne prati Evropu u ovim izmenama, već koristi “staru” granicu od 25). Da je Srbija usvojila nove kriterijume, veliki broj naselja širom zemlje bi iznenada postala mesta ne čistog, već prekomerno zagađenog vazduha.

Podsećamo, ocene koje izdaje SEPA ulaze u ukupne godišnje ocene kvaliteta vazduha u Srbiji, podeljene po oblastima, a koje svake godine usvaja Vlada Republike Srbije. I kao što ovaj primer jasno pokazuje, one su arbitrarne, nedovoljno precizne i dezinformišuće.

A gde je umereno zagađenje?

Ali zašto je kategorizacija vazduha u SEPA ograničena na “crno-belo”, tj. ili je neko mesto prekomerno zagađeno, ili je tamošnji vazduh “čist”? Šta je sa prelaznim kategorijama, sa umerenim zagađenjem?

Foto-ilustracija: Pixabay (ArtisticOperations)

Izveštaji SEPA su nekada zapravo imali tri kategorije, a u svojim ocenama Agencija je upotrebljavala tzv. granice tolerancije: vrednost koja je, primera radi, 50 odsto više od granične. Vazduh je u zvaničnim ocenama nekada bio čist (ako je srednja godišnja vrednost ispod dozvoljene granice), umereno zagađen (ako je ona iznad dozvoljene vrednosti) ili prekomerno zagađen (ako je ona daleko iznad granice).

Međutim, jednim grubo rečeno bukvalnim čitanjem Uredbe o kvalitetu vazduha, svi drugi kriterijumi su vremenom prosto – nestali. Granica tolerancije je bila uvedena 2010. godine kao privremena mera koja bi se svake godine smanjivala: kako se (navodno) sprovode politike smanjenja zagađenja, ta mera bi bila sve oštrija, sve dok se ne izjednači sa graničnim vrednostima (pomenutih 25 μg/m³ za PM 2,5).

I šta se dogodilo – iako nikakve realne politike smanjenja zagađenja nisu sprovođene, ova granica tolerancije se uredno smanjivala iz godine u godinu u izveštajima SEPA, dok nije redom nestala za sve izvore zagađenja. A sa njom nestala je i kategorija umerenog zagađenja.

U pitanju je, drugim rečima, birokratska inercija, koja je zajedno sa inercijom u obračunavanju sa problemom zagađenja dovelo do apsurdnog rezultata: Agencija za zaštitu životne sredine, po svim relevantnim propisima, daje ocene čistog vazduha gradovima i opštinama u kojima je vazduh samo za nijansu ispod granica prekomernog zagađenja.

Kada bismo uzeli aktuelne zdravstvene smernice koje nudi Svetska zdravstvena organizacija, videli bismo crno na belo koliko je zapravo sve ovo promašeno, i koliko smo daleko od zaista čistog, zdravog vazduha: SZO je, naime, 2021. godine preporuku granične vrednosti zagađenja česticama PM 2,5 smanjio sa 10 mikrograma po kubnom metru na 5.

Ako bismo pratili ove kriterijume, niti jedno mesto u Srbiji nije imalo izmereno čist vazduh – godinama. Granica koju preporučuje SZO treba da nam bude cilj, a da bismo imali ikakvu šansu da ga dostignemo, što je postupak za koji će biti potrebne decenije, moramo početi od reforme ove promašene, zvanične kategorizacije. Ona trenutno služi malo čemu osim da vazduh u Srbiji prikaže kao daleko čistiji nego što on zaista jeste.

Izvor: Klima101

U Amsterdamu otvorena najveća podvodna garaža za 11.000 bicikala

Foto-ilustracija: Unsplash (Gaurav Jain)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jace & Afsoon)

U Amsterdamu je krajem januara zvanično otvorena najveća podvodna garaža za bicikle, a mesec dana kasnije i druga. Prvom garažom omogućeno je 7.000 parking mesta, a sa drugom još 4.000 novih.

Krov garaže iskorišćen je da se od njega napravi novo šetalište uz reku, a koje se nalazi ujedno i pored centralne stanice u Amsterdamu gde se sastaju vozovi, tramvaji i autobusi.

Osim što su značajne za građane, ove garaže su pažljivo osmišljene uzimajući u obzir i ekološki aspekt.

Velike staklene površine na stepeništu postavljene su kako bi se omogućilo propuštanje dnevnog svetla i smanjila potreba za prekomernom rasvetom u toku dana. Za izgradnju korišćen je ekološki prihvatljiv materijal, a kroz dizajn se vodilo računa i o biodiverzitetu u vodi. Uključujući drvo, prostirke od kokosovih vlakana i providni beton između podvodnih stubova, osigurane su površine na kojima mogu da rastu vodene biljke.

Pročitajte još:

Amsterdam je prepoznatljiv po svojim kanalima kojih ima preko 160. Uzimajući ovu informaciju u obzir, kao i to da se ove garaže nalaze pod vodom, na jedom zidu na interesantan način vizuelno je predstavljena povezanost Amsterdama i vode.

Ovaj kulturno-istorijski momenat odlikuju mape grada duž zida, horizontalno poređane jedne uz drugu. Na mapama je prikazan grad od njegovog nastanka do danas, na kojima se vide i kanali koji ga krase.

Katarina Vuinac

U susret Međunarodnom danu polarnih medveda

Foto-ilustracija: Pixabay (mtanenbaum)
Foto-ilustracija: Unsplash (Hans-Jurgen Mager)

Ugroženost gotovo svake biljne ili životinjske vrste direktno ili indirektno uzrokovao je čovek, narušavajući harmoniju prirode. Kroz svoje aktivnosti čovek je proizveo zagađenje, prekomernu eksploataciju, uništavanje staništa ili doprineo povećanju broja invanzivnih vrsta, a svaka od navedenih promena u prirodi posebno utiče na neki deo živog sveta. Osvrćući se na to, kada kažemo polarni medved, govorimo o globalnom zagrevanju.

U susret Međunarodnom danu polarnih medveda, koji se obeležava svakog 27. februara od 2011. godine, trebalo bi da se podsetimo veličanstvenosti ovih živih bića.

Polarni medved najveći je kopneni mesožder na planeti. Glavni izvor hrane za ove životinje jesu foke, zbog čega iako ne žive u vodi, veliki deo života provode uz nju. Njihov izuzetan njuh omogućava im da foku osete čak i dok je u vodi ispod snega debljine jedan metar, kao i sa udaljenosti od oko jednog kilometra.

Pročitajte još:

I pored toga što glase za odlične plivače, što im omogućavaju njihove velike šape, širine oko 30 centimetara, ovim životinjama to nije primaran način kretanja. U vodi se kreću dok preplivavaju do sledeće ledene površine, ali usled topljenja leda, njihovo kretanje na ovakav način sve je duže. Ono što je za nas zemlja, za polarne medvede je led, kojim nekada lutaju i oko 600.000 kvadratnih kilometara u potrazi za hranom i partnerom, a najveću brzinu koju mogu da dosegnu je oko 40 kilometara na sat. Led je za njih ključno stanište, čijim nestankom će biti ugrožena njihova ishrana, sklonište i razmnožavanje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Hans-Jurgen Mager)

Govoreći o skloništu, ono je najvažnije za mladunce koji se rađaju u jazbinama koje su skrivene pod snegom. Ovo je upravo period godine u kojem se majke sa mladuncima nalaze u jazbinama i u njima ostaju do proleća. Prema nekim podacima, samo oko 50 odsto mladunaca uspe da preživi do odraslog doba.

Ove životinje naseljavaju predeo Arktičkog okeana, kroz Kanadu, Aljasku, Rusiju, Grenland i Norvešku.

Iako klimatske promene i globalno zagrevanje predstavljaju u ovom trenutku najveću pretnju polarnim medvedima, postoje i drugi izvori opasnosti. Pre 1700-ih godina, čovek koji je nastanjivao područja na kojima se nalaze i ove životinje, živeo je u skladu sa njima. Mada su ih i tada hiljadama godina lovili, nisu ugrožavali njihov opstanak. Međutim, sa dolaskom lovaca iz drugih delova sveta počinje nekontrolisan lov.

Pored prekomernog lova, sredina 20. veka donela je sa problem fosilnih goriva, kroz zagađenje i dodatno topljenje leda. Tome treba nadodati povećan broj plovidbe brodova, otvaranje vrata turizmu i drugo.

Sve ovo 1973. godine dovelo je do toga da Kanada, Danska, Norveška, Sjedinjene Države i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika potpišu Sporazum o očuvanju polarnih medveda (Agreement on the Conservation of Polar Bears), sa ciljem da se upravo reguliše lov na ovu vrstu.

Procenjuje se ima između 20 i 30 hiljada jedinki polarnog medveda, zbog čega trenutno nisu svrstani u ugroženu vrstu, ali ipak jesu u ranjivu. Bilo kako bilo, različita istraživanja ukazuju na to da će njihova populacija nastaviti da opada, a prema rezultatima do kojih je došao Centar za biološku raznovrsnost (Center for Biological Diversity), do 2050. godine moglo bi da nestane dve trećine populacije.

Katarina Vuinac

Dunav kao okosnica turističkog razvoja na Sajmu turizma

Foto: Ksenija Turnić
Foto: Ksenija Turnić

Prvog dana 44. Međunarodnog sajma turizma u Beogradu, predstavljeno je Donje Podunavlje kao turistička destinacija sa objedinjenom ponudom opština Golubac, Majdanpek, Kladovo i Negotin. Zbog ogromnog potencijala u kulturnom nasleđu, prirodnim lepotama, gastronomiji i ljubaznim domaćinima, ovaj region je prepoznat kao destinacija koja će tek pokazati svoje pune kapacitete u turizmu.

Turistički blogeri iz TripppinSrbija predstavili su publici svoje utiske iz Donjeg Podunavlja, sa preporukom lokacija i doživljaja koji moraju da se dožive na ovoj destinaciji. Prezentacija se nastavila panel diskusijom, na kojoj su učestvovali predsednici opština Golubac, Kladovo i Negotin, direktor Lepenskog Vira, predstavnica EU Delegacije u Srbiji i vođa projekta „EU za kulturno nasleđe i turizam“ koji podržava razvoj i promociju turizma u Istočnoj Srbiji.

„Zaista sam ponosan stanovnik Kladova, mesta „gde je Dunav najlepši“. Vodopad Blederije je jedan od najlepših vodopada u Srbiji, a baštinimo i nasleđe Rimskog carstva Trajanovu tablu, ostatke Trajanovog mosta, koji je hiljadu godina bio najduži most na svetu i rimsko utvrđenje Dijanu. Najveći biser naše opštine je tvrđava Fetislam koju smo obnovili prošle godine, uz podršku Evropske unije i GIZ-a, Ministarstva turizma i predsednika Republike, ali i velikim zalaganjem našeg tima“, izjavio je Saša Nikolić, predsednik opštine Kladovo.

Pročitajte još:

„Evropska unija je prijatelj Istočne Srbije. Zbog toga podržavamo razvoj turizma i bogatog kulturnog nasleđa, u sartdnji sa opštinama, turističkim organizacijama i drugim institucijama na lokalu. Fokus nam je, između ostalog, da podržimo i privatni sektor u ekonomnskom razvoju i proširivanju njihovih ponuda. Istočna Srbija zaista ima šta da ponudi i zbog te svoje raznolikosti i potencijala, Evropska unija će nastaviti da je podržava kao i do sada“, rekla je Ana Stanković, menadžerka projekta EU Delegacije u Srbiji.

Foto: Ksenija Turnić

„Dva razloga su zašto Evropska unija ulaže u turizam i kulturno nasleđe u Istočnoj Srbiji. Prvo, turizam ima potencijal da bude pokretač ekonomskog razvoja i da stvara nova radna mesta. Drugi razlog je što je kulturno nasleđe važno za identitet, a kulturna raznolikost predstavlja najveće bogatstvo Evrope“, ispričao je Aleksandar Bec, vođa EU projekta za razvoj turizma i predstavnik GIZ-a.

Objedinjena ponuda lokalnih turističkih organizacija Donjeg Podunavlja je predstavljena u Hali 4, na štandu broj 4077. Štand će biti dostupan posetiocima sajma do zatvaranja, u nedelju, 26. februara.

Cilj promocije Donjeg Podunavlja je da se stvori prepoznatljiva turistička destinacija, u kojoj će svi akteri u oblasti turizma, ugostiteljstva, kulture i lokalnih vlasti sarađivati. Potrebno je da se postave standardi, zaokruži narativ o Donjem Podunavlju i Istočnoj Srbiji i da se umreže sve atrakcije, kako bi se omogućio nesmetani protok turista i posetilaca. Razvoj turizma doprinosi ekonomskom osnaživanju regiona, koji je prevashodno ruralan i koji trpi posledice odliva stanovništva. Turizam bi mogao da popravi tu sliku, omogućio mladima da ostanu u regionu, a svoju perspektivu prepoznaju upravo u turizmu i ugostiteljstvu.

Prezentaciju i panel diskusiju organizovali su turističke organizacije Golupca, Majdanpeka, Kladova i Negotina, turistički prostori Golubački grad i Lepenski Vir i zaštićeno prirodno područje Nacionalni park Đerdap, uz podršku Dunavskog centra za kompetenciju i projekta „EU za kulturno nasleđe i turizam“ koji finansiraju Evropska unija i Nemačka Vlada, a sprovodi Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju GIZ u saradnji sa Ministarstvom turizma i omladine.

Izvor: GIZ

Zeleni hoteli u Beču

Foto: Eurocomm-PR
Foto: Eurocomm-PR

Glavni grad Austrije kao deklarisani zeleni grad raspolaže modernim i održivim hotelima. Neki od njih upadaju odmah u oči zelenom fasadom dok su drugi zahvaljujući eko-tehnologiji unutar samih hotela postali pravi samosnabdevači.

Gilbert

Najšarmantniji hotel u srcu Beča, u sedmom okrugu, „Hotel Gilbert“, pleni svojom zelenom fasadom i zelenilom unutar hotela. Spoljno zelenilo služi da umanji buku, doprinese čistijem vazduhu i utiče na prirodno hlađenje zgrade. Pored svega toga nudi i skrovište za pčele i ptice. „Hotel Gilbert“ je dobio evropsku turističku nagradu za održivost „GrINN Awards 2022“ kao najbolji održivi smeštaj u Srednjoj Evropi.

Zeitgeist Vienna

Održivost je glavna karakteristika hotela „Zeitgeist Vienna“ na glavnoj železničkoj stanici. Sobe su koncipirane za različitu dužinu boravka. Dugovečni i visoko-kvalitetni materijali i štedljivi tuševi spadaju u standardnu opremu hotela. U restoranu se vodi računa kako kod veganskih tako i kod jela sa mesom da to budu sezonske namirnice iz okruženja.

Pročitajte još:

The Wood

The Wood je jedinstven ekološki hotel gde je sve od drveta i zelenila. Hotel je izgrađen od 1.500 stabala smreke iz održivog šumskog uzgoja. Svako stablo je 100 odsto prerađeno. O dopuni se takođe mislilo pa su za svako posečeno zasađena dva mlada stabla. A zbog čega je upotreba drveta u izgradnji važna, jer drvo tokom čitavog životnog veka upija ugljen-dioksid.

Boutiquehotel Stadthalle

Foto: Eurocomm-PR

Pravi hotel za primer po pitanju održivosti je prvi gradski hotel sa nultom energijom u Evropi – Boutique Stadthalle. Pomoću toplotne pumpe koja koristi energiju geotermalnih voda, fotonaponskog i solarnog postrojenja hotel proizvodi onoliko energije koliko mu je potrebno. Unutrašnjost hotela je prava zelena oaza sa mirisom lavande i pčelama na krovu hotela. Manjoj potrošnji struje doprinose ekološki tuševi, led lampe i izbacivanje mini bara iz soba.

Gallitzinberg

Na zapadom obodu Beča, usred zelenila smešten je eko-Hotel Gallitzinberg sa sveobuhvatnim pogledom na grad. Do hotela se iz centra grada stiže metroom ili autobusom za 25 minuta. Lokacija hotela idealna je za šetnje, trčanje, a bicikli stoje na raspolaganju u hotelu. Obilan doručak sa namirnicama iz regiona i iz organskog uzgoja, smanjenje otpada i domaćinski odnos prema resursima karakterišu hotel Gallitzinberg.

Magdas Hotel

U jesen 2022. godine Magdas Hotel je preseljen iz druge u treću bečku opštinu. Filozofija hotela socijalnog preduzetništva ostala je ista: zaposleni dolaze iz čitavog sveta. Težište hotela zasniva se na angažovanju pripravnika i zaposlenih migrantskog porekla. Osnovna obeležja hotela su pored socijalnog preduzetništva, održivost i recikliranje. Stari nameštaj u hotelu je restauriran ili je dobio novu namenu.

Henriette Stadthotel

Hotel Henriette Stadthotel smešten je u samom centru Beča, za goste sa ili bez dece koji rado idu pešice ili biciklom. Doručak u hotelu je od organskih proizvoda, sobe se čiste bez upotrebe hemijskih sredstava, grejanje i hlađenje hotela je bez emisije CO2.

Foto: Eurocomm-PR

The Harmonie Vienna

U devetoj opštini smešten je hotel The Harmonie Vienna gde se posebna pažnja posvećuje osobama koji pate od alergija. Sobe su specijalno uređene za alergičare, bez tepiha, sa biljkama uzgajanim u vodi, sapuni i šamponi su bez parfema i alergena. U čitavom hotelu nalaze se jedinstveni dizajnerski elementi peruanskog umetnika Luisa Casanove Sorolle.

Hotel Wilhelmshof

U bečkom hotelu Wilhelmshof sve je u znaku umetnosti i održivosti. Topla voda i hlađenje funkcionišu bez emisije CO2, bez upotrebe fosilnih goriva, uz pomoć toplotnih pumpi koje koriste geotermalnu energiju podzemnih voda. Tako se u hotelu, u poređenju sa standardnim sistemima za grejanje i hlađenje, uštedi 80 odsto energije. Taj koncept je 2021. godine od strane Austrijskog ministarstva za životnu sredinu nagrađen kao najbolja mera zaštite životne sredine i klime.

Izvor: Eurocomm-PR

Pokrenuta peticija “Pošumimo Vojvodinu”

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (RosZie)

Mreža „Pošumimo Vojvodinu“ pokrenula je peticiju kojom se traže izmene nekoliko zakona. Ove izmene otkloniće deo problema koji pošumljavanje u Vojvodini onemogućavaju ili ograničavaju.

Predlozi za izmene zakona o šumama, o poljoprivrednom zemljištu i o naknadama za korišćenje javnih dobara utemeljeni su u rezultatima istraživanja, koje je mreža sprovela krajem 2022. godine. Istraživano je kako se planira i koliko finansira pošumljavanje u Vojvodini na pokrajinskom i lokalnom nivou, piše na sajtu cekor.org.

Peticija “Pošumimo Vojvodinu” može se potpisati radnim danom u prostorijama CEKOR-a u periodu od 10-15h, na adresi KORZO 15/13 u Subotici.

Cilj je da se prikupi najmanje 10.000 potpisa građana.

“Primarna je klasična peticija „u papiru“, a pokrenuta je i onlajn peticija, kao način da se dopre i do internet dela javnosti. Potpise će skupljati udruženja građana koja su članice mreže, ali i sva druga udruženja i pojedinci koji žele da se uključe i doprinesu ovoj akciji”, navodi se na sajtu CEKOR-a.

Pročitajte još:

Pokrajinski fond za šume ubedljivo najviše finansira izgradnju šumskih puteva, dok se najmanje izdvaja za podizanje novih šuma. Sredstvima Fonda podignuto je samo oko 1100 hektara novih šuma u poslednjih devet godina, jer na konkursima za pošumljavanje ima samo po nekoliko prijava godišnje. Zato najveći deo novca planiranog za ovu aktivnost ostaje neiskorišćen. To pokazuje da novac nije presudan, već da postoje drugi, sistemski problemi, koji pošumljavanje onemogućavaju ili ograničavaju.

Onlajn peticiju možete pronaći ovde.

Energetski portal

Javni poziv za prijavu projekta za Program podrške razvoju poslovne infrastrukture

Foto ilustracija: Pexels
Foto ilustracija: Pexels

Ministarstvo privrede raspisalo je javni poziv za prijavu projekta za Program podrške razvoju poslovne infrastrukture.

Za realizaciju Programa predviđena su sredstva u visini od 790.715.000,00 dinara, a iznos se opredeljuje za realizaciju mere infrastrukturnog opremanja zona poslovanja i povezivanja zona poslovanja sa okruženjem (Mera jedan), kao i za mere unapređenja infrastrukturnih kapaciteta u cilju razvoja turzima i drugih privrednih delatnosti (Mera dva).

Podnosilac prijave projekta je jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji je planirana realizacija određenog projekta, a ukoliko projekat realizuje više jedinica lokalne samouprave, podnosilac prijave projekta su jedinice lokalne samouprave koje zajedno realizuju projekat.

Ministarstvo učestvuje u finansiranju projekta u određenom procentu u zavisnosti od stepena razvijenosti jedinice lokalne samouprave. Učešćem do 100 odsto vrednosti projekta bez PDV za jedinice lokalne samouprave iz četvrte i treće grupe razvijenosti, ili do 60 odsto vrednosti projekta bez PDV za jedinice lokalne samouprave iz druge i prve  grupe razvijenosti.

Pročitajte još:

Cilj Programa je unapređenje razvojnog potencijala jedinica lokalnih samouprava kroz stvaranje povoljnih uslova za privlačenje investicija, unapređenje privrednog ambijenta i otvaranje novih radnih mesta.

Namena Programa koja se realizuje kroz Meru jedan je učešće u finansiranju realizacije infrastrukturnih projekata u oblasti saobraćajne, komunalne, elektroenergetske, energetske infrastrukture, objekata – zgrada i ostale infrastrukture u zoni poslovanja i infrastrukture koja obezbeđuje povezivanje zone poslovanja sa okruženjem.

Namena Programa koja se realizuje kroz Meru dva je učešće u finansiranju realizacije infrastrukturnih  projekata u oblasti saobraćajne, komunalne, elektroenergetske, energetske infrastrukture, projekata uređenja površina javnih namena, površina namenjenih opštoj rekreaciji i ostale infrastrukture koja je u funkciji razvoja turizma i drugih privrednih delatnosti.

Rok za podnošenje prijave projekta je 15 dana od dana objavljivanja javnog poziva u ,,Službenom glasniku Republike Srbije’’.

Ostale informacije o potrebnoj dokumentaciji i načinu podnošenja prijave pročitajte ovde.

Energetski portal

Završeno čišćenje Potpećkog jezera

Foto: JVP „Srbijavode’’
Foto: JVP „Srbijavode’’

Obilne padavine krajem 2022. i početkom 2023. godine dovele su do porasta vodostaja, što je prouzrokovalo i nagomilavanje velike količine plutajućeg otpada u zoni plutajuće pregrade „Priboj’’.

Kako bi se problem rešio, 25. novembra prošle godine započeto je čišćenje akumulacionog prostora na brani ,,Potpeć’’. Koordinisanu akciju čišćenja sproveli su Ministarstvo zaštite životne sredine, JVP „Srbijavode’’, JP „Elektroprivreda Srbije“ i lokalna komunalna preduzeća.

Kod Priboja nalazilo se više od 12 hiljada kubika ambalažnog, drvnog i ostalog otpada, koji je uklonjen i transportovan na deponiju „Duboko’’ kod Užica, , navodi se na sajtu JVP ,,Srbijavode’’.

Pročitajte još:

Ipak, nakon što je sredinom januara došlo do novih padavina, koje su bile još obilnije, nove količine otpada ponovo su se nakupile, zbog čega je bilo potrebno sprovesti novu akciju čišćenja.

U okviru novih radov, JVP „Srbijavode’’ učestvovale su sa mašinama specijalizovanim za rad na vodi, kao i drugom neophodnom mehanizacijom, a radove na terenu sprovodilo je nadležno vodoprivredno preduzeće.

Energetski portal

Proglašen EY Preduzetnik 2022. godine u Srbiji

Foto: ESG tim EY Srbija
Foto: EP

Prestižno priznanje EY Preduzetnik godine koje već godinama tradicionalno dodeljuje međunarodna revizorsko – konsultantska kompanija EY (Ernst&Young) poneo je Branko Babić, ispred kompanije Phi Academy.

Miloš Kostić direktor i vlasnik kompanije MT-KOMEX poneo je priznanje za potkategoriju EY Brzorastući Preduzetnik godine, dok je Stojanu Dangubiću, ispred kompanije Aling Conel uručeno priznanje za potkategoriju EY Inovativni Preduzetnik godine.

„Samo učešće u ovom programu je zaista velika čast. Izuzetno sam ponosan na to što sam se našao u društvu fantastičnih preduzetnika i što ću predstavljati našu zemlju u Monte Karlu. Ova pobeda neverovatna je motivacija za svaki naredni preduzetnički poduhvat“, izjavio je Branko Babić, osnivač i vlasnik kompanije PhiAcademy i EY Preduzetnik za 2022. godinu.

Miloš Kostić, direktor i vlasnik kompanije MT-KOMEX, koja ove godine slavi 30 godina poslovanja, zahvalio se na prilici za učešće na ovako prestižnom takmičenju.

Foto: EP

“Velika mi je čast i zadovoljstvo što se nalazim u odabranom društvu kolega preduzetnika. Srećan sam i ponosan jer ova nagrada pokazuje da se nalazimo na pravom putu razvoja. Organizatori i sudije su prepoznali da smo vredni i uspešni i da je moj tim napravio prave rezultate”, rekao je Miloš Kostić. 

Ivan Rakić, rukovodeći partner kompanije EY za Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu objašnjava da godinama svedoče o neizmernom trudu koji preduzetnici ulažu u razvoj svojih kompanija, kao i u unapređenje lokalnih zajednica u kojima posluju

„Program EY Preduzetnik godine već više od jedne decenije okruženju i tržištu predstavlja fantastične kandidate. Preduzetnici su najčešće pioniri u svojim nišama, bez obzira na to da li su primenili novi način poslovanja, ideje, tehnologije, čime su nezamenljivi deo privrede”, rekao je Ivan Rakić, rukovodeći partner kompanije EY za Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

EY Preduzetnik godine (EY Entrepreneur Of The Year) je najprestižnija svetska nagrada za dostignuća u preduzetničkom biznisu. Ovaj globalni program se razlikuje po tome što promoviše preduzetnički duh i inicijativu i odaje priznanje ljudima koji su postigli uspeh svojom vizijom, liderstvom i inovativnošću.

Kao prva i jedina globalna nagrada ovog tipa, EY Preduzetnik godineTM sprovodi se na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou u gotovo 60 zemalja. 

Energetski portal

Javni uvid u Prostorni plan gradnje gasovoda od Paraćina do Prahova

Foto-ilustracija: Unsplash (Quinten de Graaf)
Foto-ilustracija: Pixabay (Logga Wiggler)

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture stavilo je na rani javni uvid Prostorni plan područja posebne namene mreže magistralnih i razvodnih gasovoda istočne Srbije sa elementima detaljne regulacije.

Preliminarna granica Prostornog plana obuhvata koridor sistema razvodnog gasovoda, čija je ukupna dužina od oko 239 kilometara i širine 600 metara, kao i nadzemne objekte koji su sastavni deo gasovoda. Konačne granice biće date Nacrtom Prostornog plana.

Za sada, granica Prostornog plana nalazi se na delovima opštine Paraćin, grada Bora i opštine Negotin, zatim grada Zaječara i opština Boljevac i Knjaževac, kao i grada Niša i opštine Svrljig.

Pročitajte još:

Izgradnjom mreže magistralnih i razvodnih gasovoda kroz istočnu Srbiju obezbediće se gasifikacija i razvoj gasovodne infrastrukture i povezivanje gradova i opštinskih centara.

Gasovod će biti priključen na postojeću MS2 kod Paraćina (KO Bošnjane), a završetak glavnog pravca gasovoda biće u Prahovu.

Rani javni uvid biće dostupan do 9. marta 2023. godine.

Energetski portal

U EU smanjena potrošnja gasa za 19,3 odsto

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (Magnascan)

U periodu od avgusta 2022. godine do januara 2023, u Evropskoj uniji potrošnja prirodnog gasa opala je za oko 19,3 odsto, u poređenju sa prosečnom potrošnjom gasa za iste mesece između 2017. i 2022. godine, piše Eurostat.

Kao deo REPowerEU, predloga Evropske komisije za okončanje oslanjanja na ruska fosilna goriva pre 2030. godine, postavljeno je za cilj bilo da se u navedenom periodu potrošnja smanji za 15 odsto u odnosu na prosek u istom periodu od pet prethodnih uzastopnih godina.

Govoreći o zemljama EU, Irska je sa smanjenjem od 0,3 odsto ostvarila najmanji pad potrošnje. Španija sa 13,7 odsto i Slovenija sa 14,2 odsto, zabeležile su značajniji pad, ali ipak nisu dostigle cilj od 15 odsto. U drugim državama EU potrošnja je pala preko ciljanih 15 odsto, u nekima je čak opala i za 40 odsto.

Pročitajte još:

Potrošnja je najviše opala u Finskoj sa 57,3 odsto, zatim Litvaniji sa 47,9 odsto i Švedskoj sa 40,2 odsto.

Najveći pad zabeležen je u drugoj polovini godine počevši od avgusta 2022. godine, sa smanjenjem potrošnje od 14,0 odsto, nakon čega sledi 14,3 odsto u septembru, 24,7 odsto u oktobru i 25,0 odsto u novembru.

Iako je januar mesec u kojem se beleže niske temperature, zbog čega je potrebna veća potrošnja u odnosu na ostale mesece u godini, u tom mesecu u 2023. godini ipak je došlo do smanjenja potrošnje u odnosu na decembar i januar 2022. godine.

Energetski portal