Home Blog Page 158

Počelo prijavljivanje za akciju „Za zeleniji Beograd”

Foto: JKP „Zelenilo – Beograd”
Foto: JKP „Zelenilo – Beograd”

Svi zainteresovani građani do 16. juna mogu da se prijave za dvadesetu akciju „Za zeleniji Beograd”, u organizaciji Javnog komunalnog preduzeća „Zelenilo – Beograd”. 

“Cilj akcije je razvijanje pozitivnog odnosa prema zelenilu i cveću kod građana, uz istovremenu motivaciju da u pozitivnoj konkurenciji za izbor najlepših prostora unaprede stanje svog neposrednog okruženja”, poručuju iz ovog preduzeća.

Svi zainteresovani građani, koji žele da učestvuju u ovoj akciji, mogu se prijaviti u svojoj opštini ili prijavu sa fotografijama mogu poslati i „Zelenilu – Beograd” na adresu Mali Kalemegdan broj 8 ili putem imejl-adrese: info@zelenilo.rs, sa naznakom za akciju „Za zeleniji Beograd”.

Izbor najlepših zelenih prostora u okruženju vrši se u sedam kategorija: „Najlepša zelena površina oko stambene zgrade” gde se udruživanjem stanara  prave divne zelene oaze; „Najlepši balkon” – kategorija u kojoj svaki stanar iskazujući i uživajući u svom mikroprostoru istovremeno doprinosi ukupnoj lepoti zgrade, ulice pa na kraju i grada; „Najlepša zelena površina ispred poslovnih objekata” koja doprinosi ukupnoj lepoti grada, ali i sama kompanija ima zasigurno mnogo pozitivnih poena od posetilaca, korisnika usluga; „Najlepše školsko dvorište” – ova kategorija ima isključivo za cilj edukaciju dece od školskog uzrasta da nauče koliko im „zeleni svet” znači za ukupan život i da ulažući svoj trud u ozelenjavanje kasnije umeju da cene javne zelene površine svog grada.

Zatim „Najlepše zelenilo oko predškolske ustanove”, gde i sasvim mala deca treba da spoznaju prirodu koja ih okružuje i nauče od odraslih da je to nešto veoma važno za njihov život; „Najlepše uređeno zelenilo ugostiteljskog objekta (letnja bašta)” – kategorija u kojoj se takmiče isključivo ugostiteljski objekti i najlepša okućnica u kojoj se nagrađuje trud i doprinos lepšem izgledu grada vlasnika objekata za individualno stanovanje.

Foto: JKP „Zelenilo – Beograd”

Na početku akcije takmičenje se sprovodi na nivou deset centralnih opština (Voždovac, Vračar, Zvezdara, Zemun, Novi Beograd, Palilula, Rakovica, Savski venac, Stari grad i Čukarica), koje biraju po troje najboljih u svih sedam kategorija.

Osvajači prvih mesta, sa svih deset centralnih opština, učestvuju u takmičenju koje će se održati na nivou grada, a na završnoj svečanosti koja se tradiconalno održava u prostorijama JKP-a „Zelenilo – Beograd” na Malom Kalemegdanu, biće proglašeni „najbolji od najboljih”.

Javno komunalno preduzeće „Zelenilo – Beograd”, zajedno sa učesnicima kojih je svake godine sve više, ovom akcijom daje primer kako se treba odnositi prema sredini u kojoj živimo putem podizanja ekološke sveti građana o značaju, zaštiti i unapređenju zelenih površina.

Energetski portal

Elektrane na bio-gas – investicije najveće, ali korist mnogostruka

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (augusbosch12)

Vlada je preporučila javnim institucijama i ustanovama u zemlji da ugase individualne kotlarnice na ugalj, mazut ili lož-ulje, za koje postoje tehničke mogućnosti da se priključe na daljinsko grejanje ili na gasovod. Jedno od rešenja za čistiji vazduh je i bio-gas. Analize pokazuju da naša zemlja ima potencijal za 300 takvih elektrana koje bi mogle da podmire i polovinu potreba za gasom. Danko Vuković, predsednik Udruženja „Biogas Srbija“, kaže za RTS da bio-gas ne samo da rešava energetske probleme već se od otpada proizvodi električna i toplotna energija.

Danko Vuković je gostujući u Dnevniku RTS-a izjavio da je bio-gas vrsta gasovitog bio-goriva, koja se dobija raspadanjem organske materije.

,,Sirovina za bio-gas može da bude svaka vrsta organskog otpada poput tečnog ili čvrstog životinjskog stajnjaka, otpada iz poljoprivredne proizvodnje, šećerana, uljara, mlekara i raznih drugih industrijskih procesa“, naveo je Vuković.

Napominje da sâm bio-gas sadrži visok procenat metana i on se koristi u klasičnim motorima sa unutrašnjim sagorevanjem pomoću kojih se generiše električna energija.

,,Pored električne, generiše se i velika količina toplotne energije. Jedan deo te energije se koristi u procesu dobijanja bio-gasa, ali velika količina te energije može da se koristi za grejanje domaćinstava ili neke druge industrijske procese. Nusproizvod te proizvodnje je dobijanje organskog đubriva. Digestat je visokokvalitetno đubrivo koje se vraća na njive i tako se zaokružuje celokupan proces proizvodnje u poljoprivredi“, ističe Vuković.

Pročitajte još:

Najveća korist je, kaže, ekološka.

,,Ne samo da rešava energetske probleme, već sam taj otpad koji je bio problem da se rešava u prirodi, od njega stvara dodatnu vrednost i proizvodi električna i toplotna energija“, objašnjava Vuković.

Kaže da je interesovanje za gradnju novih postrojenja veliko, a da je Srbija u početnoj fazi njihovog razvoja.

,,Ako se uporedimo sa Nemačkom koja ima 10.000 biogasnih postrojenja i lider je po tom pitanju u svetu, Srbija bi trebalo da ima između dve i tri hiljade biogasnih elektrana, ako se uporedimo po količini obradivog zemljišta. Ako bismo se uporedili sa Češkom, koja je po površini jednaka Srbiji, ona ima oko 600 biogasnih elektrana i to je potencijal Srbije“, navodi Vuković.

Da bi bilo više investicija, ističe da je neophodno obezbediti pravnu regulativu.

,,Trenutno nije moguć razvoj bio-gasa u Srbiji, jer je poslednja uredba istekla 2020. godine. U međuvremenu je donesen Zakon o energetici, ali do danas nisu doneseni svi podzakonski akti koji su neophodni. Mislimo da bio-gas ima veliki potencijal i da će to omogućiti širenje ovog sektora“, dodaje Vuković.

Srbija se, ističe, nalazi na samom početku, tamo gde se otprilike Nemačka nalazila pre 30 godina.

,,Svako iskustvo nam mnogo znači. Oni su prošli kroz sve ove korake koji nama tek predstoje“, navodi Vuković.

Napominje da je, u odnosu na sve obnovljive izvore energije, ulaganje u bio-gas najveće ali da ove elektrane generišu i najviše energije: bio-gas generiše sedam puta više energije nego solarne elektrane.

,,Ne smemo da zanemarimo ekološki koncept. Imate kafilerije koje troše energiju da bi rešile problem životinjskog otpada. Taj otpad se može tretirati u biogasnim elektranama, i ne samo da neće trošiti energiju već će kreirati neto pozitivni doprinos u energetskom bilansu“, ističe Vuković.

Napominje da je bio-gas jedan od energenata budućnosti.

,,I u svetu i Srbiji, gde imamo gomilu poljoprivrednih ostataka koji se spaljuju na njivama, gde problem sa otpadom nije rešen na adekvatan način, bio-gas može biti važan strateški izvor energije. Mi trenutno uvozimo gas iz nekoliko pravaca, a bio-gas nam predstavlja izvor prirodnog gasa u samoj državi“, zaključuje Vuković.

Izvor: RTS

Kako energetski efikasne zgrade štede novac i energiju

Foto-ilustracija: Pixabay (vdugrain)
Foto-ilustracija: Pixabay (LauraRinke)

Portugal je pravi primer kako na dobar način proći kroz energetsku tranziciju, ali i kako stare zgrade učiniti energetski efikasnim. Odlično su iskoristili 610 miliona evra od Evropske unije i počeli su sanacije starih zgrada i sada štede energiju, ali i smanjuju emisije štetnih gasova.

Energetsku obnovu zgrada počeli su 2006. godine i gotovo trećina je sanirana. Čini se da su naročito ponosni na Gradsku kuću Lisabona koja je u potpunosti rekonstruisana. Zahvaljući renoviranju koje je koštalo 863.000 evra, potrošnja električne energije u ovoj zgradi smanjena je za 50 odsto, a ušteda emisije CO2 dostiže 85 tona godišnje. 

U ovoj zgradi je zamenjeno 4.000 sijalica, na krovu su postavljeni solarni paneli, a najveći izazov bio je zamena prozora koji su morali da budu drveni kako bi ostala očuvana arhitektonska i istorijska vrednost objekta.

Energetski sertifikat je dokument koji potvrđuje da zgrada štedi energiju i izdaje ga Agencija za energetiku, a stanovi koji ga poseduju najtraženiji su u Portugalu. Prema rečima Nelsona Laže, predsedavajućeg borda direkora energetske agencije ADENE, nov zgrade imaju ovaj sertifikat, a njihov posao je da pomognu renoviranje starih.

Pročitajte još:

Zadruga za obnovljivu energiju

Kopernik (coopernico) je prva zadruga za obnovljivu energiju u Portugalu koja okuplja 3.000 kooperanata koji udruživanjem obezbeđuju sigurno snabdevanje električnom energijom. 

Foto-ilustracija: Pixabay (postcardtrip)

“To je nov način proizvodnje električne energije u zajednicama koje organizuju građani, različite institucije i oni pokrivaju svoje zgrade solarnim panelima. U rasponu od dva kilometra mogu da udruže proizvodnju i da obezbede energiju za svoje potrebe, a mogu je i prodavati ljudima koji žive u blizini i imaju problema sa snabdevanjem iz socijalnih razloga”, rekao je Rui Valente, direktor Kopernika.

On je novinarima iz Srbije koji su boravili u poseti Portugalu u okviru projekta Puls Evrope Medijske posete EU rekao da trenutno imaju 1.600 kupaca koji imaju garantovanu cenu. Kako je dodao trenutno su fokusirani na solarnu energiju, ali imaju u planu da koriste i energiju vetra, ono što je sigurno koristiće i prodavaće energiju samo iz obnovljivih izvora

Dobri primeri koji nam stižu iz Portugala mogu nam pomoći da ubrzamo našu energetsku tranziciju, ali da nam pokažu kako da postanemo energetski efikasniji.

Nevena Đukić

Istočna Evropa voli nemačke polovne automobile, a Nemačka električne automobile?

Foto: pixabay.com
Foto-ilustracija: Unsplash (Franck V.)

Nemačka je prošle godine dostigla fascinantan rast prodaje električnih automobila. Nemački institut za ekonomska istraživanja saopštio je da je u državi premašen broj od milion električnih automobila.

Mesec u kom se beleži rekord prodaje ovih vozila bio je decembar 2022. godine, i to zbog subvencija koje su početkom ove godine znatno umanjene. Samo u poslednjem mesecu upisano je preko sto hiljada novoregistrovanih električnih vozila.

Prema podacima, u zemlji ima preko milion ovakvih registrovanih automobila, što je u odnosu na poslednje dve godine ozbiljan skok.

Radi boljeg poređenja navešćemo podatke za 2021. godinu kada je bilo oko 300.000, a 2022. godine oko 600.000 automobila na struju. S obzirom na sve veću elektrifikaciju njihovih domaćih brendova, rast će definitivno biti sve prisutniji, samo ukoliko to isprati i potrebna infrastruktura. Do sada je ove godine registrovano preko 120.000 novih električnih automobila.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Pixabay (jaygeorge)

I pored toga, nemačko tržište ima jedan paradoks. To je da se paralelno sa ovim trendom, beleži trend velikog uvoza polovnih automobila. Ono što se krije iza ovoga jeste poverenje koje građani istočne Evrope tradicionalno imaju prema automobilima sa zapada, posebno Nemačke.

Kod nas se veruje da svaki polovan auto, ukoliko je iz Nemačke, jeste mnogo očuvaniji i bolji nego ukoliko bismo kupili polovan automobil bilo gde drugo. Zbog boljih puteva, boljeg servisiranja, tačnih specifikacija, odnosno verovanja da se tamo ne lažira kilometraže i ne skrivaju pokvareni delovi, a i verovanja da Nemci stalno kupuju novije i bolje, i da su vrlo odgovorni prema svojim vozilima – većina naših ljudi uvoziće iz Nemačke automobile.

Ova opšte poznata navika ljudi sa naših prostora, navela je mnoge da svoje automobile odvezu u Nemačku i ova zemlja im služi isključivo samo za prodaju, tj. kao tržište.

Podaci nam govore da neke zemlje imaju 50 odsto polovnih automobila upravo iz ove države, a svake se godine bar dva miliona istih preregistruju u nekom drugom delu Evrope, piše Bljesak.info. Oni takođe navode da umesto da kupac dobije automobil iz Nemačke, on snosi rizik da zapravo kupi auto čiji su se točkovi vozili po tlu, najčešće Italije, Francuske, Belgije i Rumunije, zbog poznate istorije nemačke automobilske industrije, koja je i dalje broj jedan izbor na našem području.

Energetski portal

Pojeftinila drva i pelet – na stovarištima kao pred grejnu sezonu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (moses)

Energetska kriza uticala je i na naše građane – menjaju navike: većina je počela da štedi struju, a domaćinstva koja se greju na drva i pelet već obilaze stovarišta i kupuju za sledeću grejnu sezonu. U odnosu na maj prošle godine, ogrev je jeftniji i do 30 odsto.

Na stovarištima radno kao pred grejnu sezonu. Snabdevači kažu da su isporuke svakodnevne, jer su mnogi građani već uplatili ogrev, a očekuju još veću potražnju.

„Nedavno, posle prvog maja, počelo je i interesovanje za ogrevnim drvetom. Sami znamo kakva je bila prošla godina, naročito druga polovina, pa je narod počeo ranije da kupuje samim tim jer je veća ponuda, povoljnije su cene i veći je izbor“, kaže Saša Petrović, vlasnik stovarišta „Iverak“ u Beogradu.

Pre kupovine dobro je raspitati se o ceni, ne samo od grada do grada već i kod istog snabdevača – one su šarolike.

Za tonu peleta treba izdvojiti od 30.000 do 36.000 dinara, dok su drva najjeftinija na jugu zemlje, a najskuplja u Vojvodini. Kubik je najjeftiniji u prodaji na kamionu – 7.500 dok na stovarištima košta od 8.000 do 10.500 dinara.

Pročitajte još:

„Deset i po hiljada je iscepano drvo, a kada je u pitanju metarsko drvo, cene su sada oko 9.000 dinara na većini stovarišta. Cena varira od stovarišta do stovarišta. Ona stovarišta koja su puna drvetom i na kojima prodaja ide nešto slabije, sada nude određene akcije pa tako imamo situaciju da se na jednom stovarištu bukova metrica prodaje po ceni od 9.000 dinara, a hrastova 8.000 dinara“, objašnjava Branko Glavonjić, profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Znatno povoljnije, drva se mogu kupiti i direktno u gazdinstvima „Srbijašuma“. Cena kubika je 5.200 dinara.

Po toj ceni mogu se snabdeti i svi penzioneri. Oni se prijavljuju u Udruženju penzionera koje je sklopilo ugovor sa „Srbijašumama“.

U Udruženju fabrika peleta, koje ima 80 članova, kažu da je proizvodnja normalizovana.

„Ono što je bio glavni problem prošle godine, snabdevenost sirovinom – drvetom za peletiranje, ove godine nije više problem. Proizvođači peleta imaju drvo i u mogućnosti su da proizvode punim kapacitetima. Pretpostavljamo da će tako biti i u narednom periodu i da će snabdevenost tržišta ostati dobra kao što je trenutno“, navodi Mladen Stojadinović, predsednik Grupacija za obnovljive izvore energije i proizvodnju peleta u PKS.

Stručnjaci savetuju da ranija kupovina ogreva donosi veću korist: drva najviše toplote daju kada su prosušena, cena je povoljnija a mnoga stovarišta omogućavaju plaćanje na rate.

„Mislim da je maj i prva polovina juna pravo vreme za to, iz prostog razloga zato što će sigurno, kako se primiče grejna sezona, cene ići naviše“, napominje profesor Glavonjić.

Na drva i pelet u Srbiji se greje gotovina polovina domaćinstava. Poslednjih nekoliko godina kod građana znatno opada interesovanje za kupovinu uglja.

Izvor: RTS

Podrška EU unapređenju energetske bezbednosti Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)
Foto: Emilija Jovanović

O procesu energetske tranzicije, reformama u tom sektoru i podršci EU unapređenju energetske bezbednosti naše zemlje razgovarali su Dubravka Đedović, ministarka rudarstva i energetike i Jan Kopman, generalni direktor Generalnog direktorata Evropske komisije za susedstvo i pregovore o proširenju (DG NEAR).

Ministarka je ukazala na posvećenost planiranju važnih projekata u energetskom sektoru, čiji će fokus biti izgradnja novih energetskih kapaciteta i veće korišćenje obnovljivih izvora energije (OIE), a koji će se uskoro naći pred Vladom Srbije.

“U toku je izrada strateških dokumenata kojima ćemo do kraja godine definisati ciljeve u OIE, energetskoj efikasnosti i emisijama gasova i odrediti naš put u energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji”, napomenula je ona.

Kako je podsetila nedavno su usvojene izmene Zakona o korišćenju OIE, čime se omogućava uvođenje novih kapaciteta iz obnovljivih izvora, i to na način koji neće ugroziti sigurnost elektroenergetskog sistema.

Prema njenim rečima, nastavlja se usklađivanje pravnog okvira sa regulativom Evropske unije u okviru Klastera 4 – Zelena agenda i održiva povezanost i sprovođenje neophodnih reformi koje su deo pregovora o pristupanju EU, piše u saopštenju.

Uz podršku Evropske unije, kako je napomenula, realizuje se izgradnja gasne interkonekcije između Niša i Dimitrovgrada, što će Srbiji omogućiti diverzifikaciju izvora snabdevanja gasom i dodatne kapacitete tog energenta.

Pročitajte još:

Đedović je zahvalila Evropskoj uniji na finansijskoj podršci u izgradnji nove gasne interkonekcije koja će biti završena na jesen i preko koje će se obavljati snabdevanje gasom iz Azerbejdžana, LNG terminala u Aleksandropolisu, kao i sa Srednjeg i Bliskog istoka.

Takođe, kako je dodala, u saradnji sa EU priprema se dokumentacija za izgradnju interkonekcije sa Severnom Makedonijom, koja će omogućiti dodatne kapacitete i gasifikaciju juga Srbije.

Ministarka je rekla da je Evropska unija donirala 165 miliona evra za povećanje broja domaćinstava koja mogu da dobiju popuste na računima za električnu energiju i gas.

Prema njenim rečima, više od 190.000 domaćinstava može da umanji svoje račune ako se prijave za status energetski ugroženih kupaca, što je veoma važno zbog energetske krize i rasta energetskih troškova.

Kopman je istakao snažnu podršku Evropske unije diverzifikaciji izvora snabdevanja gasom, koja je veoma važna tema za EU od početka rata u Ukrajini.

On je ukazao na važnost nastavka reformi i razdvajanja u gasnom sektoru, kao i nameru EU da region Zapadnog Balkana učestvuje u zajedničkoj nabavci gasa, a kasnije i zelenog vodonika, radi smanjenja energetske neizvesnosti.

Energetski portal

Najveća vetroelektrana u Srbiji „Vetrogon” gradiće se na teritoriji Srbobrana i Bečeja 

Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)
Foto-ilustracija: Pixabay

Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine Novi Sad stavio je na rani javni uvid materijal za izradu prostornog plana područja posebne namene za izgradnju vetroelektrane „Vetrogon”.

Kako se navodi ova vetroelektrana nalaziće se na teritoriji opština Srbobrani Bečej, tačnije obuhvatiće cele katastarske opštine Srbobran, Bečej i Radičević, na površini od oko 457 km2.

Rani javni uvid u Materijal za izradu Prostornog plana područja posebne namene za izgradnju vetroelektrane „Vetrogon“ održaće se u trajanju od 15 dana, od 15.05.2023. godine do 29.05.2023. godine.

Pročitajte još:

Planirana je izgradnja od 55 do 75 stubova vetrogeneratora, pojedinačne instalisane snage ne manje od 5 MW, a ukupna snaga će biti oko 450 MW.

Maksimalna visina, ukupna visina stuba vetrogeneratora sa elisom u gornjem položaju, vetrogeneratora će biti do 270 metara.

Detaljan rani javni uvod pogledajte ovde.

Energetski portal

Nastavlja se saradnja sa EU u oblasti transporta i infrastrukture

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Republike Srbije

O nastavku saradnje Srbije i EU u oblasti transporta i infrastrukture, razgovarali su ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić i generalni direktor u Generalnom direktoratu za susedstvo i proširenje EU Gert Jan Kopman.

Ministar Vesić iskazao je zahvalnost Kopmanu na pomoći Evropske unije Srbiji, podsećajući na to da je nedavno potpisan najveći grant EU u vrednosti od čak 610 miliona evra za izgradnju brze pruge Beograd–Niš.

Kako je ministar naveo, imamo mnogo planova među kojima su projekti železničke i putne infrastrukture. On je pozvao kompanije iz Unije da učestvuju na tenderima koji će biti raspisani, pre svega u projektu izgradnje brze pruge Beograd–Niš.

U planu je sastanak resornih ministara Mađarske, Srbije, Severne Makedonije, Grčke, Turske i Albanije o daljem železničkom povezivanju brzom prugom od Niša ka Skoplju i dalje ka Solunu, Istanbulu i Tirani, kao i izgradnja brze pruge od Beograda, preko Zagreba i Ljubljane, do Beča, odnosno do Venecije, preneo je ministar Kopmanu.

Pročitajte još:

Takođe, ukazao je i na najvažnije projekte u putnoj infrastrukturi, među kojima su auto-put Niš–Merdare, koji finansijski pomaže EU, kao i izgradnja auto-puta Beograd–Sarajevo, te buduće brze saobraćajnice kroz sever Vojvodine, od mađarske do rumunske granice sa Srbijom.

,,Budućnost Srbije i regiona je u povezivanju. Infrastrukturnim povezivanjem pospešuje se ekonomski napredak, a uz ekonomski razvoj i politički problemi će se lakše rešavati’’, objasnio je ministar i naglasio da je strateško opredeljenje Srbije članstvo u Evropskoj uniji.

Kopman je istakao da EU pozdravlja najavljeno ukidanje Zakona o linijskoj infrastrukturi, koje je predviđeno izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, za koji je Evropska komisija tražila unapređenje u transparentnosti i postupcima konkurentne nabavke.

On je podsetio na to da se, u procesu normalizacije odnosa Beograda i Prištine, očekuje donatorska konferencija EU, na kojoj će donatori razmatrati dalju podršku mogućim projektima.

,,Posvećeni smo napretku Srbije i nastavićemo da pružamo podršku zemlji na putu ka Evropskoj uniji’’, poručio je Kopman i ocenio da je dobro da se zemlje regiona infrastrukturno povezuju.

Kako je dodao, važno je da regulativa u Srbiji bude usklađena sa evropskim standardima i propisima, i u tom smislu pohvalio najavljeno ukidanje Zakona o linijskoj infrastrukturi, izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji, Nacionalnu transportnu strategiju, kao i set železničkih zakona čije usvajanje predstavlja potpuno usaglašavanje Srbije u ovoj oblasti sa EU.

Kopman je na sastanku u Vladi Srbije, kojem je šrisustvovao i šef Delegacije EU u Srbiji Emanuele Žiofre, rekao da bi voleo da vidi više evropskih kompanija angažovanih na projektima u Srbiji.

Energetski portal

WWF poziva na globalnu zabranu štetnih i nepotrebnih jednokratnih plastičnih proizvoda

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Svetska organizacija za zaštitu prirode WWF poziva vlade da podrže globalne zabrane i postepeno ukidanje štetnih jednokratnih plastičnih proizvoda poput plastičnog pribora za jelo, e-cigareta, mikroplastike u kozmetici i sl. Ovaj apel stiže uoči pregovora o UN-ovom sporazumu o zagađenju plastikom koji će bit održan u Parizu od 29. maja do 2. juna 2023.

WWF je naručio niz novih izveštaja koji su danas objavljeni, a koji identifikuju najštetnije plastične proizvode koji zagađuju životnu sredinu i predlažu globalne mere kontrole neophodne za eliminaciju, umanjenje ili sigurno upravljanje tim predmetima. Organizacija zagovara da se ove mere uključe u tekst sporazuma koji će biti objavljen uoči sledeće runde pregovora u decembru 2023. godine.

Istraživanje nudi niz opcija koje mogu da doprinesu rešavanju najhitnijih izazova zagađenja plastikom u sklopu novog globalnog sporazuma, tako što plastične proizvode deli u dve grupe – one koje možemo značajno da smanjimo ili eliminišemo u kratkom roku (razred I) i one koje trenutno ne možemo značajno da smanjimo ili eliminišemo, ali zahtevaju globalne mere kontrole kako bi se promovisalo recikliranje i odgovorno upravljanje i zbrinjavanje (razred II). Analiza deli proizvode u široke kategorije na osnovu rizika zagađenja, a WWF veruje da će to pomoći svrsishodnoj regulaciji na globalnom nivou, umesto da se donose zakoni za pojedinačne plastične predmete – što može da bude kompleksno i da stvori moguće pravne praznine.

Pročitajte još:

„Zaključani smo u sistemu u kome proizvodimo količinu plastike koja je mnogo veća nego što bilo koja zemlja na svetu može pravilno „da iznese“ na svojim leđima. To dovodi do krize zagađenja, a svoja leđa tu „podmeće“ upravo najugroženija grupa ljudi – prosečni građani, a ne bogataši“, kaže Nataša Kalauz, izvršna direktorka WWF Adrije. „Ako odmah ne reagujemo, situacija će se samo pogoršati. Prema trenutnim saznanjima, do 2040. godine globalna proizvodnja plastike će biti udvostručena“, istakla je Kalauz.

Foto-ilustracija: Unsplash (Naja Bertolt)

Iako je plastika jeftina i svestrana, s neograničenim mogućnostima za upotrebu u mnogim industrijama, skoro polovina sve plastike koristi se za proizvodnju kratkotrajnih ili jednokratnih proizvoda koji se razgrađuju stotinama godina, a većina se upotrebljava u zemljama s visokim i srednjim primanjima. Nažalost, recikliranje nije dovoljno jer se globalno reciklira manje od 10 odsto plastičnih proizvoda.

Svesni ovog ogromnog problema i WWF Adria, kao regionalni ogranak svetske organizacije za zaštitu prirode, započeo je s aktivnostima usmerenim na rešavanje problema plastike, uključujući aktivnosti izvlačenja zaostalog ribolovnog alata iz mora, koji još stotinama godina može da ima ribolovačku funkciju, a istovremeno je ogroman zagađivač – od plastike.

„Ali ne radi se samo o plastikom zagađenom moru, pogledajte naše reke, plastične kese koje se vijore na granama drveća ili parkove u kojima skoro da se trava ne vidi od prazne plastične ambalaže….Nije reč samo o zagađenju, već i o kvalitetu našeg života i životne sredine, zato je važno da jedinstveno postupamo. Takođe, voleli bismo da vidimo i mnogo veću spremnost korporativnog sektora da se stvarno uhvati u koštac sa ovim problemom“, zaključuje Kalauz.

Eliminisanje visokorizične i nepotrebne jednokratne plastike je prvi korak ka stvaranju pravednije i kružne (cirkularne) ekonomije, ali ugovor mora da osigura priznanje i uključivanje onih koji bi mogli da budu pogođeni takvim zabranama, poput radnika koji se bave otpadom. Pregovori u Parizu jedinstvena su prilika da se predlože globalne mere koje bi, napokon, mogle da nas udalje od jednostranog načina razmišljanja – onog koji podstiče dvostruku krizu – krizu prirode i klime. Tako bismo mogli da budemo usmereni ka putu pozitivnog uticaja na prirodu, a samim tim i ka sopstvenom opstanku.

Izvor: WWF

Najveća solarna elektrana u Hrvatskoj puštena u rad

Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)
Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)

Najveća solarna elektrana u Hrvatskoj – Obrovac, instalisane snage 8,7 MW puštena je u rad.

Solarna elektrana Obrovac izgrađena je na području bivše fabrike, prostire se na površini od 117.137 m2, ima 27.544 solarnih panela domaćeg proizvođača i u nju je uloženo 6,9 miliona evra. 

Očekuje se da godišnje proizvodi oko 11,3 miliona kilovat-sati (kWh), što će moći da podmiri potrebe više od 3.500 domaćinstava.

Ovu solarnu elektranu u rad su pustili Andrej Plenković, predsednik Vlade Republike Hrvatske i  Frane Barbarić, predsednik Uprave Hrvatske elektroprivrede.

„Solarna elektrana Obrovac, zajedno sa Stankovcima, obnovljivi su izvori koji mogu da snabdevaju više od pet hiljada domaćinstava. Odlukama o dokapitalizaciji HEP-u ćemo omogućiti i dalja ulaganja. Vlada će pomagati HEP-u, ne samo da investira u obnovljive izvore, nego da bude snažna hrvatska, ali i regionalna kompanija“, izjavio je Andrej Plenković.

Pročitajte još:

Nakon ove solarne elektrane, HEP će uskoro u rad pustiti i Donju Dubravu, snage 9,9 MW koja će biti najveća solarna elektrana u Hrvatskoj. Do kraja leta, HEP će u pogonu imati još dve solarne elektarne, navodi se na sajtu ovog preduzeća.

Uporedo uz ulaganje u obnovljive izvore, HEP ulaže i u jačanje distributivne i prenosne mreže kako bi mogli da priključe sve više proizvodnje iz obnovljivih izvora.

Energetski portal

Kako se planski i sistemski postaje “zelena” kompanija 

Foto: ProCredit banka
Foto: ProCredit banka – Marina Mijić, šef Odeljenja za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine ProCredit banke

Održivost je sve važnija tema, na svim nivoima – od ličnog do korporativnog. Jer klimatske promene ubrzano menjaju planetu, a time utiču na našu i sudbinu svih živih bića. Prema NASA istraživanjima, verovatnoća da ljudsko delovanje i ljudski faktor uzrokuju globalno zagrevanje veća je od 95 odsto! Zato smo mi ti koji klimatskim promenama treba da kažemo – STOP.

Želimo da poslujemo održivo – odakle da krenemo?

Za vlasnike preduzeća, lidere i kompanije održiva poslovna praksa postala je imperativ. Kako jedna kompanija da počne plansku “borbu” za zeleniju budućnost?

Sjajan model iz našeg poslovnog okruženja je ProCredit banka – prva banka u Srbiji koja poseduje međunarodne sertifikate ISO 14001 : 2015 i GC-MARK – GREEN COMPANY, kojima se potvrđuje da banka sistemski upravlja zaštitom životne sredine, baš u svim segmentima svog poslovanja.

“ProCredit Bank Srbija je praktično od osnivanja u svoju strategiju poslovanja na centralno mesto postavila održivo poslovanje, odnosno brigu o zaštiti životne sredine. Šta to u praksi znači? Da naša banka poštuje striktna pravila na svim nivoima poslovanja, koja su definisana tako da se zaustave negativni uticaji na životnu sredinu. Ukratko: kontrolisano trošimo papir, i to 100 odsto recikliran, većinu procesa sa stanovništvom i privredom radimo online, ne koristimo plastiku u svom radnom okruženju, sva naša poslovna vozila su na električni pogon. U odnosu sa klijentima naša banka promoviše i finansira zelene investicije: solarne elektrane, toplotne pumpe, izolaciju, električna i hibridna vozila. Vrlo smo striktni u tome i svi akteri u našem poslovnom “lancu” moraju dokazano biti ekološki osvešćeni i primenjivati sve to u praksi, inače ne možemo da poslujemo. Zvuči restriktivno, ali to je jedini način da se naše aktivnosti zaista pozitivno odraze na našu okolinu”, rekla je Marina Mijić, šef Odeljenja za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine ProCredit banke.

Pročitajte još:

Foto: ProCredit banka

Da je ovakva strategija poslovanja ispravna, potvrdile su međunarodne institucije: od 2016. godine ProCredit banka je nosilac međunarodnog Standarda ISO 14001 : 2015, koji se odnosi na sistem upravljanja zaštitom životne sredine.

“Svoj “zeleni put” ProCredit banka je ove godine potvrdila još jednim međunarodnim sertifikatom GC-MARK: GREEN COMPANY. Ovaj standard potvrđuje da ProCredit banka sistemski i efektivno upravlja zaštitom životne sredine, tj. da ima resurse i znanje da prepozna i spreči sve rizike u poslovanju koji se tiču zaštite životne sredine. Mi smo utabali taj put i bez kompromisa ostajemo na njemu”, dodala je Marina Mijić.

Izvor: ProCredit banka

Da li će termoelektrana Gacko spaljivati evropsko smeće?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Alexander Tsang)

Termoelektrana u Gacku planira da u proizvodnji struje pored uglja koristi alternativno RDF gorivo nastalo iz komunalnog otpada koje bi se spaljivalo prilikom zagrejavanja parnog kotla.

Iako se ovaj energent uveliko koristi u Evropi, kao i u nekim cementarama u BiH, stručnjaci  i aktivisti za zaštitu životne sredine upozoravaju da se proces mora odvijati u strogo kontrolisanim uslovima kako elektrana u Gacku ne bi postala još veći zagađivač neko što je to sada.

Uprava sigurno ne može očekivati blagonaklonost lokalnog stanovništva čije je nezadovoljstvo zbog prašine i pepela iz ovog postrojenja svakim danom sve veće. Nepovoljno je i to što među ljudima sa tog kraja ne uživaju veliko poverenje.

Plan je da se u pećima termoelektrane dnevno spaljuje do 1.200 tona RDF goriva, s tim da bi u početnoj eksperimentalnoj fazi dnevna potrošnja bila 360 tona.

Uprava je izradila prethodnu procenu uticaja na životnu sredinu i uveliko je u procesu ishodovanja ekološke dozvole kod resornog ministarstva.

U njoj se navodi da im je osnovna namera bila da budu efikasniji i manje štetni po životnu sredinu.

„Očekivani benefiti navedenog eksperimentalnog rada postrojenja su smanjenje količine uglja u termoelektrani, smanjenje emisije štetnih materija u vazduhu,  naročito CO2 i SO2, smanjenje nastalog pepela, uz istovremeno povećanje proizvodnje električne energije“, stoji u studiji.

Pročitajte još:

Photo: Pixabay

U njoj piše da RDF i ugalj imaju različite vrednosti udela pepela što znači da će pri sagorevanju nastajati nešto niža količina pepela.

Takođe, udeo ukupnog sumpora u uglju je veći nego kod RDF goriva, što znači da će kod suspaljivanja doći do smanjenja količine sumpornog dioksida u dimnim gasovima.

„Sastav pepela prilikom sagorevanja neće se značajno menjati, pa se stoga ne očekuju dodatni problemi u radu parnih kotlova vezani za promenu sastava pepela“, nalaz je iz studije.

U ovom dokumentu se i priznaje da su zbog rada RiTE Gacko pojedine performanse životne sredine mnogo lošije nego u većini ostalih evropskih gradova poput kvaliteta vazduha, slatkovodnih tokova, otpada i otpadnih voda, zbog čega je potreban veliki oprez.

Za potrebe spaljivanja uglja i RDF-a mora se ugraditi dodatna merna oprema. Trenutno se u termoelektrani ne provode merenja emisije teških metala, dioksina i furana u dimnom gasu.

Preispitati dosadašnji rad i zagađenje koje pravi termoelektrana

U Centru za životnu sredinu pojašnjavaju da RDF gorivo nastaje tako što se uzimaju razne kategorije otpada, osim opasnog, koji se zatim tretira da bude  odgovarajuće veličine, vlažnosti i gustine, pa se zatim spaljuje.

„Sadržaj može da bude veoma različit i to je jedna od velikih opasnosti RDF -a, jer se često ne zna sastav i od kojeg otpada se sastoji“, kaže u Razgovoru za CAPITAL Milica Končar iz ove organizacije.

U prosečnom sadržaju RDF-a ima oko 30 odsto plastike, 12 odsto drveta, 10 odsto gume, 13 odsto papira i kartona, te 15 odsto tekstila, dok je 20 odsto sastava nepoznato.

„Korištenje RDF goriva u termoelektrana znači da će se razne vrste otpada spaljivati zbog svoje kalorijske vrijednosti. To je veoma zabrinjavajuće jer se spaljivanjem plastike stvaraju dioksini i furani koji su kancerogene materije. To se čak i navodi u Prethodnoj procjeni uticaja na životnu sredinu, a pored prisustva kancerogenih materija navode se i teški metali koji nastaju u procesu“, kaže Končar.

Prema njenoj oceni, ukoliko se počne sa upotrebom RDF goriva za očekivati je povećanje štetnih gasova koje će termoelektrana morati da kontroliše redovnim monitoringom i nizom filtera.

Foto-ilustracija: Pixabay (ustalij_pony)

Zbog toga je po njenoj oceni pravi trenutak za preispitivanje dosadašnjeg i trenutnog načina rada RiTE Gacko i zagađenja koje prouzrokuje.

„Ukoliko se sada ne vrši redovan i transparentan monitoring zagađenja, onda je veoma opasno krenuti sa ekperimentisanjem nove vrste goriva za koju se zna da proizvodi dodatne i veoma opasne zagađivače“, zaključuje Končar. Inače, zanimljivo je da se u studiji ni u jednoj rečenici ne navodi gdje bi se pronašlo gorivo u potrebnim količinama.

Nihad Harbaš, stručnjak iz oblasi energetike za CAPITAL kaže da ga pojedine cementare u BiH koje ga koriste u svom radu uvoze.

„U BiH nema dovoljno količina za tako velika postrojenja i zato se ide sa manjim odnosima u ukupnom udelu energenata koji se koriste za zagrejavanje ili proizvodnju struje“, priča on.

Ocenjuje da je u BiH postoji potencijal kada je RDF gorivo u pitanju, pogotovo u lokalnim zajednicama gde su formirane regionalne deponije.

Jedna od opcija je i uvoz, jer kako je rekao, Norveška plaća čak 50 evra po toni da se ovaj otpad spali van njihove zemlje.

„To je potencijal od kojeg se na efikasan način može proizvoditi toplotna ili električna energija ali uz sve mere zaštite na mestu gde se to gorivo koristi. Ovdje je najveći problem ekološke prirode. Prema svim dostupnim podacima imamo nedovoljne količine da bi se išta ozbiljno razmatralo, ali ovo gorivo može biti deo rešenja. U svakom slučaju treba oprezno i na strateškom nivou doneti smernice, gde, kako i na koji način se može koristiti“, zaključuje Harbaš.

Generalno, u evropskom zakonodavstvu RDF gorivo je definsiano kao kruto gorivo proizvedeno od neopasnog otpada koji se koristi za proizvodnju energije.

Prema podacima Konfereracije evropskih postrojenja za proizvodnju energije iz otpada CEWEP koja je krovna organizacija za više od 80 odsto takvih postrojenja u 23 evropske zemlje svakodnevno se u 499 postrojenja proizvodi električna i toplinska energija iz otpada.

Izvor: CAPITAL

Navodnjava se samo 72.000 hektara od dva miliona u Vojvodini – gde je „presušilo“

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (JCFUL)

Svake dve-tri godine, Srbija zbog suše izgubi trećinu poljoprivredne proizvodnje, jer se od tri miliona hektara oranica navodnjava samo šest odsto. Da bi se povećale te površine, država je pre gotovo deceniju od Razvojnog fonda Abu Dabija podigla kredit od 97 miliona dolara. Šta je tim novcem izgrađeno od sistema za navodnjavanje i koliko poljoprivrednika koristi vodu iz kanala Dunav-Tisa-Dunav?

Hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav dugačak je 730 kilometara. Građen je da obezbedi odvodnjavanje i navodnjavanje velikog dela vojvođanske žitnice. Meštani tvrde da se voda kao prirodno bogatstvo ne koristi dovoljno.

„Vodovodna mreža, kanali, sve je zaraslo u trsku. Vode nema, niko ne preduzima ništa, a svi poljoprivrednici plaćaju odvodnjavanje i navodnjavanje. Problem je dovesti vodu, očistiti kanale“, kaže Bojan Ungur, poljoprivrednik iz Kleka.

„Jedan deo atara ima baš dobru kanalsku mrežu i svake godine ima vode, dok bi za drugi deo atara trebalo nešto da se uradi na tom produbljivalu kanala“, kaže Boris Despot, poljoprivrednik iz Ravnog Topolovca.

Trenutno se navodnjava samo 72.000 hektara, od dva miliona u Vojvodini. Neophodno je da se poljoprivrednici prijave da bi koristili vodu iz kanalske mreže – do sada ih je tek nešto više od 200.

Igor Kolaković iz JVP „Voda Vojvodine“, kaže da su najveći problemi pri izgradnju novih kanala i sistema za navodnjavanje izrada planske dokumentacije, kao i regulisanje imovinsko-pravnih odnosa tj. ekspropiracija.

Pročitajte još:

„Vode Vojvodine su imale 30 projekata koje se finansiraju iz fonda Abu Dabija, 20 je završeno, 10 je trenutno u fazi izgradnje. Ukupna vrednost svih tih projekata iznosi oko 62 miliona evra i završetkom svih tih projekata dobićemo mogućnost za potencijalno navodnjavanje dodatnih 103.000 hektara obradivog zemljišta“, rekao je Kolaković.

Foto-ilustracija: Pexels

Od kredita iz fonda Abu Dabija grade se nova kanalska mreža i crpne stanice u Sremu, Banatu, Bačkoj, Pančevačkom ritu i centralnoj Srbiji, što bi trebalo da omogući navodnjavanje oko 15 odsto zemljišta.

„Ono što smo utvrdili na terenu jeste da su najviše veliki poljoprivredni potrošači korisnici usluga sistema navodnjavanja. Krajnji cilj je da dođemo do onog malog poljoprivrednog proizvođača koji će moći da se priključi na sistem navodnjavanja, da ne mora da kopa bunare“, rekla je Maja Grbić, v.d. direktora Republičke direkcije za vode.

Stručnjaci savetuju da se u delovima gde nema vode koriste bujične rečice i na njima prave akumulacije, kako bi se u sušnom periodu višak vode iskoristio za navodnjavanje oranica.

„Ne možemo navodnjavati svako zemljište, nema jednak potencijal za navodnjavanje odnosno vododržvost i vrlo često navodnjavanje odnosno nestručno navodnjavanje dovodi do nepovratnog narušavanja kvaliteta zemljišta, odnosno degardacije zemljišta. Svaka biljka ima svoje zahteve za vodom“, objašnjava prof. dr Marija Ćosić sa Poljoprivrednog fakulteta.

Za efikasnije korišćenje i vode i zemljišta, stručnjaci savetuju da se pre sadnje uradi analiza zemljišta koja bi pokazala šta na njemu najbolje uspeva.

Jedna od preporuka je da se voćnjaci i vinogradi ne podižu u Vojvodini jer se navodnjavanjem i đubrenjem uništava plodna zemlja na kojoj najbolje uspevaju ratarske i povrtarske kulture.

Izvor: RTS

Do kraja decenije ulaganje od 15 milijardi evra u energetsku infrastrukturu

Foto-ilustracija: Unsplash (Fre Sonneveld)
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

O saradnji Mašinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Ministarstva rudarstva i energetike u oblasti energetike, razgovarali su ministarka Dubravka Đedović i dekan i prodekan fakulteta.

Tokom posete fakultetu, ministarka je razgovarala i sa studentima i obišla više savremenih laboratorija koje se koriste za izvođenje nastave i doprinose kvalitetnijem obrazovanju budućih diplomaca koji će svoje znanje koristiti radeći u različitim delovima energetskog sektora.

,,Drago mi je da sam danas imala priliku da budem gost Mašinskog fakulteta, jer je školovanje budućih inženjera osnova energetskog sistema, kako danas, tako i u budućnosti, u kojoj nas očekuju krupne promene u procesu energetske tranzicije’’, rekla je ministarka.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, velika je stvar sve što je urađeno da studenti stiču znanje u modernism laboratorijama, da se programi inoviraju i da prate ono što se dešava u svetu koji se ubrzano menja i tek će se menjati, posebno kad je reč o energetici.

Kako je navela, posebnu pažnju u razgovoru posvetili su temama kao što su obuka energetskih menadžera i energetskih savetnika koje sprovodi Mašinski fakultet u saradnji sa Ministarstvom rudarstva i energetike.

,,Energetski menadžeri su nam izuzetno važni, posebno za jedinice lokalne samouprave jer svojim radom utiču na ukupno smanjenje potrošnje energije. Programi energetske efikasnosti, su polje gde je saradnja između onih koji se bave naučno-istraživačkim radom i državnih institucija, kao i privrede, posebno važna’’, rekla je ministarka Đedović.

Ministarka je istakla da nas do kraja decenije očekuje ulaganje od 15 milijardi evra u energetsku infrastrukturu, a da je cilj da te projekte realizuje stručan obrazovan kadar sa Mašinskog i drugih fakulteta, kao i da ostanu da rade i doprinesu svojoj zemlji, koja ih je iškolovala.

Energetski portal

Porasla prodaja pesticida u EU

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Prodaja pesticida između 2011. i 2020. godine poprilično je bila stabilna, i varirala je u rasponu od +/- šest odsto.

Prodaja se uglavnom kreće oko 350.000 tona pesticida po godini, ali je 2020. godine zabeležen pad od 2,7 odsto, kada je prodato 346.000 tona. Međutim, prema podacima eurostata, 2021. godina je godina povećane prodaje, i tada je prodato preko 355.000 tona pesticida.

Pomenute 2021. godine 44 odsto prodatog bili su fungicidi i baktericidi, 34 odsto herbicidi i 14 odsto insekticidi i akaricidi. 

Pročitajte još:

Zemlje EU u kojima su se pesticidi najviše prodavali su Španija, sa 20 odsto od ukupnog iznosa, 20 odsto Francuska, 14 odsto Italija i Nemačka. Ovo su samo neke države među poljoprivrednim proizvođačima, ali svakako među vodećim.

Najveći pad prodaje s druge strane, bar među državama čiji su podaci dostupni, jesu Češka, Danksa i Portugal. Suprotno ovome, ozbiljan rast zabeležen je u Letoniji sa čak 85 odstoi Austriji sa 68 odsto porasta u odnosu na prethodnu deceniju, govore podaci Eurostata.

Energetski portal

Javna konsultacija sa građanima EU o principu „zagađivač plaća“

Foto-ilustracija: Unsplash (Ella Ivanescu)
Foto-ilustracija: Pixabay

Evropska komisija je pokrenula otvorenu javnu konsultaciju jer želi da prikupi stavove i dokaze građana o primeni principa „zagađivač plaća“. Ona će procenjivati na osnovu prikupljenog materijala, da li su politike EU, ali i nacionalne politike država, dovoljno opteretile onu stranu koja zagađenje izaziva – troškovima za kontrolu, merama sprečavanja i otklon zagađenja. Evropska komisija je pokrenula otvorenu javnu konsultaciju kako bi prikupila stavove i dokaze građana i zainteresovanih strana o primeni principa „zagađivač plaća“ u EU. Konsultacija će trajati do 4. avgusta 2023. godine.

Princip „zagađivač plaća“ nalazi se u članu 191(2) Ugovora o funkcionisanju Evropske unije, i podrazumeva da su zagađivači nosioci odgovornosti zagađenja koje prouzrokuju. Princip ovime želi da izbegne da se podstiču oštećenja životne sredine. Ukoliko bi se efikasno sprovodio, princip bi doveo do sveoubuhvatnih ekoloških politika. Ove konsultacije obuhvataju i subvencije date od strane država za koje građani smatraju da negativno utiču na okolinu.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Yaroslav Boshnakov)

U 2024. godini, rezultati ovih diskusija će biti upotrebljeni za formiranje konkretnih javnih politka, koje će dovesti do konačne Preporuke Evropske komisije o tome kako najbolje primeniti princip „zagađivač plaća“ u ekološkim politikama država članica.

Zanimljiv podatak koji daje na značaju otvorene javne diskusije jeste kada je 2021. godine Evropski revizorski sud objavio izveštaj u kojem je zaključeno da se pomenuti princip ne primenjuje na iste načine, niti dosledno. Ovaj izveštaj je predstavljao podsticaj Evropskoj komisiji da uključi javnost u diskusiju, sa ciljem bolje identifikacije propusta i problema principa „zagađivač plaća“.

Komesar za životnu sredinu, okeane i ribarstvo Virdžinijus Sinkevičijus rekao je:

„Princip zagađivač plaća je pravedan i jednostavan: zahteva od zagađivača da snose cenu zagađenja koje izazivaju. Ispravna primena principa daje podsticaj da se izbegne nanošenje štete životnoj sredini i čini zagađivače odgovornim za čišćenje. Kada se ne primenjuje na odgovarajući način, račun za ekološku štetu koju su prouzrokovali zagađivači prečesto na kraju plaćaju građani i opterećuje javna sredstva. Pozivamo sve da doprinesu dokazima o tome kako da ovaj princip bolje funkcioniše u interesu svih nas“.

Energetski portal