Home Blog Page 279

Nema više gradnje bez sadnje – velika akcija ozelenjavanja Kragujevca

Foto: Grad Kragujevac
Foto: Grad Kragujevac

Kragujevac je prvi grad u Srbiji koji je zabranio gradnju objekata bez sadnje drveća. Ovo je jednoglasna odluka odbornika gradskog parlamenta, doneta na inicijativu gradonačelnika Nikole Dašića kojom Kragujevac želi da unapredi kvalitet života građana.

Kako je on istakao povod za donošenje ove odluke je “lepše okruženje u kojem treba da živimo, ali i želja da Šumadiji vratimo prepoznatljivost po šumama”.

Za svaki novoizgrađeni objekat površine do 1.000 kvadratnih metara, investitori u Kragujevcu moraće ubuduće da posade deset novih stabala u gradu. Ako je stambeno – poslovni objekat preko 1.000 kvadrata, još po jedno na svakih 500 metara kvadratnih, navodi se na sajtu grada.

Investitore na to obavezuje odluka o sprovođenju Akcije „Vrati dah prirodi – posadi drvo“.

Ukoliko sadnja nije moguća na samom placu Odlukom je predviđeno da JKP “Šumadija”, kao preduzeće nadležno za upravljanje zelenim površinama, odredi lokaciju, sprovede sadnju i izda potvrdu da je obaveza ispunjena, jer je to uslov za dobijanje upotrebne dozvole.

Zahvaljujući ubrzanom razvoju Kragujevca u poslednjih pet godina na svakom koraku niču novi stambeno – poslovni objekti. Samo prošle godine nadležna gradska uprava izdala je 1.389 odobrenja za izgradnju, što znači da je na tim parcelama posečena jedna šuma. A, Kragujevac ne može da raste i da se razvija na štetu zelene infrastukruture.

Kragujevac teži statusu zelenog grada, a ovom odlukom čija primena počinje 1. septembra, korak je bliže tom cilju.

Energetski portal

Svetska energetska kriza – racionalna potrošnja važnija od redukcije struje

Foto-ilustracija: Pixabay (qimono)
Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Već mesecima u zahtevima za štednju energije prednjače najrazvijenije evropske zemlje. Rukovodilac za energetiku u „Dilojtu“ Željko Marković rekao je za RTS da je rešenje koje se brzo može ostvariti – racionalnija potrošnja, dok se ne izgrade novi kapaciteti i ne reši energetska kriza kod nas i u svetu.

Zbog sve oštrije energetske krize, Međunarodna agencija za energiju stalno poziva građane i privredu na rigoroznu štednju gasa, struje, nafte. Većina zemalja Evropske unije još u maju je proglasila prvi stepen upozorenja na moguće nestašice i redukcije energenata i pokrenula pripreme za vanrednu energetsku situaciju.

Neke članice najavljuju da će već početkom ove sedmice održati i vanredne sednice vlada kako bi analizirale trenutnu situaciju i planove za ograničenja, prvo u potrošnji gasa.

Već mesecima u zahtevima za štednju energije prednjače najrazvijenije evropske zemlje – Nemačka, Francuska, Italija, Austrija, Holandija. Građanima savetuju razne mere, čak i da kupe sveće, leti da manje koriste klime, zimi smanje grejanje.

Rukovodilac za energetiku u „Dilojtu“ Željko Marković rekao je, gostujući u Dnevniku RTS-a, da je racionalnija potrošnja rešenje koje se brzo može ostvariti, dok se ne izrade novi kapaciteti i reši energetska kriza kod nas i u svetu.

Gas je sve skuplji, premašuje 1.600 dolara. Nemačka i Francuska najavljuju isključenja nekih velikih potrošača.

Planovi redukcija postoje u svakom elektrodistributivnom sistemu, razlikujemo havarijske i planske redukcije.

Za havarijske redukcije moramo biti pripremljeni ukoliko imamo problem u delu sistema, otkaz nekog bitnog elementa, dok su planske one koje su namenjene merama štednje, objasnio je Marković.

Ograničen domet redukcija 

„Redukcije imaju ograničen domet u štednji, kada isključite neke kupce pa ponovo pustite električnu energiju, oni potroše ono što su planirali“, napomenuo je Marković.

Ukazuje da nema linearnog efekta smanjenja. „Ako ostavimo ljude bez struje pola dana, nećemo smanjiti za polovinu njihovu potrošnju već mnogo manje jer će nadoknađivati u onim trenucima“, kaže Marković.

Prema njegovim rečima, racionalizacija potrošnje je važna.

„Imamo i potrebe svih vlada da se pored redukcija pripreme za zimski period, ova kriza je proistekla iz krize gasa, gas je ono što je pokretač visokih cena električne energije, smanjene su isporuke u Severnom toku, Rusija je isporučivala gas po dugoročnim ugovorima, sve zemlje pokušavaju da napune skladišta gasa“, naveo je on.

Zima je, što se tiče gasa, kritičnija, dodaje Marković i navodi da, što se tiče električne energije, nama je kritična zima, ali i leto – ovih dana su velike vrućine pa je potrošnja povećana.

Koliko košta struja

Energetska kriza počela je pre godinu dana, a od jeseni ju je produbio rat u Ukrajini. Prošlog jula prvo su skočile cene struje.

Struja se nabavlja na tržištu, imamo različita tržišta na kojima se kupuje, od „dana unapred“, tu su i terminske berze gde se prodaje po nedeljama, mesecima.

Foto-ilustracija: Unsplash (Fre Sonneveld)

Govoreći o prosečnim cenama struje na dnevnim tržištima, navodi da su one između 350 i 400 evra, što se tiče pogleda u budućnost, vidimo preko terminskih berzi, za četvrti kvartal, struja se prodaje 410 evra, a 2023. godine, cena struje je oko 300 evra po megavat-satu, što je visoko u odnosu na cene pre krize gde je bilo na nivou do 60 evra po megavat-satu.

Osvrćući se na to ko u okruženju ima višak struje, Marković kaže da Bugarska, Crna Gora, Republika Srpska imaju mogućnost da proizvedu više energije nego što su njihove potrebe, ali se ona trguje na tržištu, bilateralnih sporazuma gotovo da nema, uglavnom se zatvara preko berzi.

EPS ima smanjenu proizvodnju uglja

„Problematično u EPS-u je da nemamo dovoljno otkrivenih eksploatacionih polja da bismo mogli da eksploatišemo ugalj. Važno je naglasiti da nećemo brzo izaći iz te situacije, trebaće nekoliko godina da se EPS vrati na nivo proizvodnje uglja i električne energije od pre šest godina, kada je postizao rekorde u proizvodnji“, podsetio je Marković.

Cela Evropa je ugrožena jer zavisi od ruskog gasa i nafte, neke i uglja.

Marković kaže da su prioriteti da se obezbede sve rezerve, što je moguće više u pogledu gasa, što se tiče električne energije da se pripreme potrebne količine uglja, da se napune deponije.

„Imamo i apel da se izvrši racionalizacija potrošnje, da se privreda trudi da se merama energetske efikasnosti, da smanji pritisak na sistem“, dodao je Marković.

Taj apel se odnosi na industriju, kaže on, da se na krovu napravi solarna elektrana, velike industrije mogu 10 do 20 odsto da smanje svoju potrošnju.

Danak plaćaju i preduzeća i domaćinstva 

Evropske zemlje su u situaciji da su na jednoj strani primorane da podižu cene energenata, a na drugoj, istovremeno, ublažavaju posledice tih poskupljenja.

Govoreći o tome vidi li se kraj energetske krize, kaže da se kraj još ne vidi, problem je što imamo puno raznih činilaca koje je teško kontrolisati iz jednog centra, tu je niz različitih uticaja.

Što se tiče mera, Marković podvlači da danak energetskoj krizi plaćaju i preduzeća i domaćinstva i treba zaštititi slojeve stanovništva koji su ugroženi. „Imamo sistem zaštite i vlada treba da dalje razrađuje koncept i da se zaštiti što veći broj ljudi“, navodi on.

„Neke zemlje su uvodile subvencije, različite su mere kojima se bore vlade pa i naša“, zaključio je Marković.

Izvor: RTS

Dato odobrenje za gigantski solarni park u Rumuniji snage 1.000 MW

Foto-ilustracija: Unsplash (Red Zeppelin)
Foto-ilustracija: Pixabay (Zsuzska321)

U Rumuniji će se graditi najveći solarni park u zemlji snage 1.000 MW, a nedavno je ovaj projekat dobio i tehničko odobrenje za priključenje na mrežu, javljaju rumunski mediji.

Solarni park će se nalaziti u gradu Aradu nedaleko od granice sa Mađarskom, a u njega će biti uloženo oko 700 miliona evra. Prema pisanju rumunskih medija, solarni paneli će zauzimati nekoliko hiljada hektara, a radovi bi trebalo da budu okončani 2024. godine.

Ovaj projekat okarakterisan je kao najznačajniji zeleni projekat u istoriji zemlje koji će otvoriti preko 1.000 novih radnih mesta. Trenutno najveća operativna solarna elektrana u Rumuniji ima kapacitet od samo 60 MW, dok snaga najvećeg vetroparka iznosi 260 MW.

Investitor je poznati rumunsko-švedski biznismen Emanuel Muntmark, vlasnik kompanije Monsson koja je angažovana na najvećim energetskim projektima u Rumuniji.

„Monsson će nastaviti da bude važan igrač u Rumuniji i ostaće posvećen razvoju obnovljivih izvora energije i pratećih usluga za rast industrije OIE u Rumuniji i u Evropi. Monsson ima za cilj da razvije više od 3.500 MW novih OIE elektrana do 2030. godine, što će, zajedno sa drugim projektima, ponuditi Rumuniji šansu da ostvari energetsku nezavisnost što je pre moguće“, saopštili su iz Monsson-a.

Moguća gradnja OIE projekata i na poljoprivrednom zemljištu

I dok se širom sveta vodi debata o izgradnji OIE projekata na poljoprovrednim parcelama, rumunski parlament je nedavno usvojio amandman na Zakon o zemljištu kojim se uklanjaju regulatorne barijere za zemljišta lll, lV i V klase, piše PV Magazin.

Na poljoprivrednim zemljištima će biti dozvoljena izgradnja solarnih elektrana, vetroelektrana, elektrana na biomasu i biogas, kao i skladišta i trafostanice, što je do sada bilo zabranjeno. Takođe, biće moguće da se zemljište koristi za projekte dvostruke namene koji uključuju proizvodnju električne energije i poljoprivredne aktivnosti.

Milena Maglovski

Više od milion električnih automobila u EU

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Iz godine u godinu raste prodaja električnih automobila, kako u Evropi, tako i u svetu. Tako je u 2020. godini, broj putničkih automobila na električni pogon u državama članicama Evropske unije premašio milion. Prema podacima Zavoda za statistiku EU (Eurostat), ovo je 20 puta više od broja zabeleženog 2013. godine i tri puta više u odnosu na 2018. godinu.

Kako se dalje navodi najveće stope povećanja električnih automobila zabeležene su između 2019. i 2020. godine (+83 odsto) i između 2018. i 2019. godine (+64 odsto). U 2020. godini njihov udeo u ukupnom broju putničkih automobila porastao je sa 0,02 odsto na 0,4 odsto.

“Vozni park putničkih automobila u skoro svim državama članicama EU je porastao u poslednjih pet godina, dostigavši ukupno 250 miliona automobila u 2020. godini”, navode iz Eurostata.

Luksemburg, već 30 godina, drži rekord među državama članicama EU. Naime u ovoj zemlji je zabeležena najveća stopa motorizacije, tj. broju automobila na hiljadu stanovnika. U 2020. godini je to iznosilo 682 putnička automobila na hiljadu stanovnika. Zatim slede Italija (670), Poljska (664) i Finska (652).

Niska stopa motorizacije zabeležena je u Rumuniji (379 automobila na hiljadu stanovnika), uprkos porastu broja registrovanih automobila u periodu 2015-2020 (+41 odsto), Rumunija (390), Mađarska (403) i Bugarska (414).

Kada je reč o našoj zemlji, Vlada Republike Srbije treću godinu za redom subvencioniše kupovinu automobila na električni pogon. Zahvaljujući ovom sistemu podrške u našoj zemlji je registrovano više od 400 električnih automobila i oko 5.000 hibrida što nije mnogo, ali je pokazatelj da dolazi do promena.

Milica Radičević

HROTE dodeljuje tržišne premije za OIE i visokoefikasne kogeneracije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Thomas Richter)

Hrvatski operater tržišta električne energije HROTE raspisao je javni poziv za dodelu tržišne premije u svrhu podsticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i visokoefikasnih kogeneracija.

Javni poziv odnosi se na solarne elektrane snage preko 500 kW, hidroelektrane snage veće od 500 kw do 10 MW, vetroelektrane snage veće od 3 MW, elektrane na biomasu snage od 500 kW do 5 MW, elektrane na biogas snage od 500 kW do 2 MW i geotermalne elektrane snage veće od 500 kW, stoji u tekstu poziva.

Dodeljene kvote za solarne i vetroelektrane iznose po 300.000 kW, za elektrane na biogas 16.000 kW, za geotermalne elektrane 10.000 kW, za elektrane na biomasu 8.000 kW, a za hidroelektrane 4.000 kW.

Maksimalna otkupna cena za solarnu energiju je 7.722,46 dinara po MWh, za hidroelektrane 17.070,35 din/MWh, za vetroelektrane 7.181,49 din/MWh, za elektrane na biomasu 21.993,82 din/MWh, za elektrane na biogas 23.094,79 din/MWh, a za geotermalne elektrane 19.693,90 din/ MWh.

Tekst javnog poziva možete pročitati OVDE.

Energetski portal

Može li avio-industrija bez zagađenja?

Foto: Top One
Foto: Top One

U novoobjavljenom izveštaju o održivom poslovanju za 2021, Air France-KLM navodi postignute rezultate, ciljeve za očuvanje životne sredine i smanjene emisije CO2, kao i nastojanje da promoviše različitost i inkluziju na svim radnim pozicijama u okviru grupe. Kao osnovne ciljeve grupa postavlja sledeće zadatke: nulta emisija CO2 do 2050. godine, 30 odsto manja emisija CO2 po putniku po pređenom kilometru do 2030. godine u odnosu na 2019. i korišćenje 10 odsto održivog avio-goriva do 2030. godine, što je znatno više od propisane evropske regulative.

Kako bi postigla zadati cilj kada je reč o dekarbonizaciji, grupa je uvela niz mera kojim utiče na smanjenje direktne i indirektne emisije CO2, ali i povećanje apsorpcije CO2. U cilja smanjenja direktne emisije ugljen-dioksida preduzeti su sledeći koraci – modernizacija flote,  korišćenje održivog avio-goriva, i tehnike eko-pilotiranja.

Moderna flota, održivo gorivo, eko-pilotiranje

Prvi korak u smanjenju direktne emisije CO2 je modernizacija flote, jer novi avioni u poređenju sa onima prethodne generacije, omogućavaju smanjenje potrošnje goriva i emisije CO2 za 15 odsto. Tako je grupa Air France-KLM u 2021. godini potpisala porudžbinu 100 aviona najnovije generacije (Airbus A320neo), uz pravo kupovine još 60 aviona. Takođe, u flotu je iste godine uvedeno i 26 aviona nove generacije (Airbus A220, Airbus A350 i Embraer 195-E2), koji su među najefikasnijim avionima u svojim kategorijama. Prošle godine su avioni najnovije generacije činili  10 odsto flote ove avio-grupacije, dok je plan da 2028. godine oni čine 64 odsto ukupne flote.

Upotreba održivog avio-goriva – mlaznog goriva napravljenog isključivo iz obnovljivih izvora, kao što su korišćeno jestivo ulje, drvni i poljoprivredni ostaci ili sintetički kerozin – je teži cilj, ali i ključan u procesu dekarbonizacije, jer može smanjiti emisiju CO2 za čak 75 odsto. U 2021. godini, KLM je obavio prvi komercijalni putnički let na sintetički kerozin (korišćeno je 500 tona sintetičkog kerozina proizvedenog na bazi CO2, vode i obnovljive energije sunca i vetra), dok je Air France imao prvi dugolinijski let na relaciji Pariz – Montreal koji je koristio održivo avio-gorivo proizvedeno u Francuskoj (u pitanju je gorivo proizvedeno na bazi korišćenog jestivog ulja). Iako je ovo gorivo četiri puta skuplje od običnog, avio-grupa se obavezala da do 2030. godine 10 odsto korišćenog goriva na letovima bude obnovljivo avio-gorivo.

Pod eko-pilotiranjem se podrazumeva način upravljanja letelicom tokom kog se prilagođava brzina, optimizuje ruta i koristi samo jedan od motora na zemlji kako bi se smanjila potrošnja goriva, a time i emisija ugljen-dioksida. Korišćenjem tehnika eko-pilotiranja emisija štetnih gasova se smanjuje za 2-3 odsto, a prebačeno u brojke to znači da je od 2012. godine izbegnuta emisija od ukupno 270.000 tona CO2.

Električni pogon

Ne samo letačke, već i zemaljske operacije proizvode zagađenje. Zato je Air France-KLM grupa uvela vozila i rampe na električni pogon, (u 2021. 61 odsto rampi radilo je na električni pogon), dok je Air France u martu 2021. postao prva avio-kompanija na svetu koja je u trenažni proces uvela avion na električni pogon, Velis Electro.

Nije CO2 sve što zagađuje

Iako je primarni zadatak avio-grupacije smanjenje emisije ugljen-dioksida, Air France-KLM radi i na smanjenu drugih izvora zagađanja. Tako je grupa za 40 odsto smanjila zagađenje bukom, što je jedan od najvećih izvora stresa u gradovima. Štaviše, Air France je u 2021. platila 10 miliona evra poreza na buku u zoni aerodroma, a tim novcem je finansirana zvučna izolacija domova u okolini aerodroma!

Što se tiče zagađenja otpadom, plan grupe je da do 2030. godine 50 odsto otpada koji se proizvede bude reciklabilnog karaktera, dok je već izbačeno 48 odsto plastike za jednokratnu upotrebu. U 2021. grupa je smanjila svoj nereciklirani otpad za 70 odsto u odnosu na 2011. zahvaljujući politici cirkularne ekonomije. Kao primer cirkularne ekonomije možemo navesti da KLM polovne uniforme reciklira u tepihe za avione.

Za kraj, diskriminacija možda ne zagađuje vazduh, ali je podjednako štetna. Sa više od 71.000 zaposlenih, Air France-KLM grupa je vodeći poslodavac, odlučan da neguje vrednosti inkluzije, da se bori protiv svih oblika diskriminacije i nejednakosti na poslu. Na primer, trećinu pozicija u Izvršnom odboru grupe trebalo bi da imaju žene, a žene bi trebalo da predstavljaju 40 odsto rukovodećih pozicija do 2030. godine.

„U 2021. godini, Air France-KLM Grupa je mogla da računa na svojih 71.000 zaposlenih i njihovu nepogrešivu posvećenost. Izveštaj koji objavljujemo rezultat je njihovih akcija i napora da našu grupu stave na čelo sektora koji se ponovo razvija. Naš program održivosti destinacije oličava našu spremnost da se pozicioniramo kao lideri u održivom vazduhoplovstvu“, rekao je Bendžamin Smit, izvršni direktor Air France-KLM grupe.

Kompletan izveštaj Air France – KLM grupe, kao i novi program Destination sustainability možete videti ovde.

Izvor: TOP ONE

Ponovo pražnjeno jezero Zaovine na Tari

Foto: Eko straža / Fejsbuk skrinšot
Foto: Eko straža / Fejsbuk skrinšot

Ekostraža objavila je još jednu fotografiju praznog veštačkog jezera Zaovine na planini Tari. Takve slike sve su češće poslednjih godina i pored Zaovina mogu da se vide na mnogim veštačkim jezerima u Srbiji koja se koriste za proizvodnju struje.

Kako je ranije prenela Nova ekonomija, Elektro-privreda Srbije (EPS) se prethodnih meseci, previše oslanjala na hidroenergiju i zbog toga su rezerve vode u veštačkim jezerima pale na višegodišnji minimum.

Taj minimum bio je dostignut već tokom februara, pa je nivo akumulacije hidroenergije pao na 198 GWh (gigavat časova), što je za 46 odsto manje od četvorogodišnjeg proseka. Pored tih problema, postoji i štetan uticaj na živi svet.

„Akumulacije predstavljaju veštačke ekosisteme u kojima su uslovi života u potpunosti izmenjeni u odnosu na ostatak rečnog toka. Takva mesta odlikuju se relativno niskom stopom biološke raznovrsnosti“, kaže Nikola Matović iz World Wildlife Found Adria.

Kako je objasnio, negativne pojave na veštačkim jezerima koje ometaju živi svet su nepostojanje ili suženost obalskog pojasa, velike oscilacije nivoa vode, muljem na dnu koji negativno utiče na mrest riba i obnavljanje beskičmenjaka, smanjena svetlost, nedostatak kiseonika, snižena reprodukcija, veliki broj riba predatora.

„Prilikom ispuštanja veće količine vode pokreće se i mulj, kao i toksični elementi vezani za ovaj sediment što negativno utiče na životne zajednice nizvodno“, objasnio je Matović.

Zbog problema u radu termoelektrana EPS, kako se dodaje, mora da uvozi struju iz inostranstva, jer hidrocentrale nisu u stanju da samostalno podmire domaću potrošnju struje.

Izvor: Nova ekonomija

Za više od 1.000 zagađivača vazduha nismo znali

Foto-ilustracija: Unsplash (Towfiqu barbhuiya)
Foto-ilustracija: Unsplash (Towfiqu barbhuiya)

Tri najveća izvora zagađenja u Srbiji građani vide u industriji, saobraćaju i grejanju domaćinstava, ali vožnja automobila ili paljenje individualnog ložišta nisu jedini način kako doprinosimo narušavanju kvaliteta vazduha. Svaki put kada kod kuće koristimo kozmetiku, dezodoranse, deterdžente, omekšivače ili sredstava za čišćenje, u vazduh koji neposredno udišemo smo otpustili i lakoisparljiva organska jedinjenja (VOC).

Procena je da ovih jedinjenja ima u oko 1.000 proizvoda koje svakodnevno upotrebljavamo, a na listi su i cigarete, auto kozmetika, osveživači vazduha, lepkovi, i mnogi drugi. Da li o njima dovoljno znamo?

U istraživanju sprovedenom zajedno sa Tehnološko – metalurškim fakultetom u okviru projekta „Implementacija evropskog zakonodavstva u oblasti emisija isparljivih organskih jedinjenja“ finansiranom od strane ambasade Kraljevine Norveške, čak tri četvrtine građana odgovorilo je da zna za ova jedinjenja i gotovo 90 odsto je prepoznalo da nastaju u proizvodnji lakova i lepkova dok je trećina navela pogrešne odgovore. Slično tome, 60 odsto ispitanika je pojasnilo da ta jedinjenja utiču na stvaranje smoga, ali isto tako su navodili i da utiču na povećanje tzv. suspendovanih čestica što ukazuje da je potrebna dodatna edukacija.

„Lakoisparljiva jedinjenja se javljaju kao jedan od glavnih zagađivača vazduha u savremenom svetu, pored suspendovanih čestica, sumpor-dioksida, azotnih oksida, amonijaka i metana, koji se najčešće prate. Ono što je problematično jeste što su odgovorna za nastajanje finih suspendovanih čestica PM2.5 čijim udisanjem nastaju ozbiljne posledice po zdravlje ljudi. Stoga je neophodno da se njihovo kretanje u vazduhu ograniči u okviru dozvoljenih vrednosti predviđenih zakonom – ističe Slobodan Krstović, direktor za održivi razvoj u NALED-u.

VOC jedinjenja opasna su jer isparavaju na sobnoj temperaturi pa su veoma prisutna u vazduhu, ali ne nastaju samo upotrebom proizvoda. Emisije ovih jedinjenja javljaju se i u procesu proizvodnje i to upotrebom organskih rastvarača (štampanje, hemijsko čišćenje, proizvodnja boja i lakova, građevinskog materijala).

U istraživanju NALED-a polovina građana je navela da prepoznaje piktogram za VOC na etiketi proizvoda i da označava proizvod opasan po zdravlje, ali je verovatnije da u praksi manji procenat može da „upotrebi“ svoje znanje o VOC emisiji. Pozitivna stvar je što ipak 75 odsto ispitanika poznaje neke od načina pomoću kojih se može smanjiti štetan uticaj – poput manje upotrebe agresivnih hemikalija, izbegavanje korišćenja acetona, lakova, sprejeva za kosu, osveživača odnosno korišćenjem kozmetike na bazi prirodnih materijala i boja na bazi vode.

Interesantno je i da je svega 40 odsto građana navelo da uvek ili često čita etikete na proizvodima za domaćinstvo, a od toga trećina uglavnom ne kupuje proizvod ako proceni da ima štetno dejstvo na zdravlje ljudi i životnu sredinu.

U Srbiji je trenutno aktivno oko 350 VOC operatera, pre svega kompanija koje u procesu proizvodnje koriste supstance koje sadrže lakoisparljiva jedinjenja, a za njihovo poslovanje ključni dokument je Uredba kojom je popisana lista aktivnosti u kojima dolazi do isparavanja VOC jedinjenja, kao i mere koje je potrebno da preduzmu da bi pratili količinu isparenja i držali ih u dozvoljenim vrednostima.

„Efikasni mehanizmi koji bi umnogome doprineli da ova jedinjenja što manje narušavaju kvalitet vazduha jesu izmene u procesu proizvodnje, eliminacija opasnih supstanci, kao i prelazak na zelene tehnologije. Potrebno je i dalje raditi na usklađivanju nacionalnih propisa sa Direktivom o industrijskim emisijama EU i jačanju administrativnih kapaciteta nadležnih organa. NALED-ov Savez za zaštitu životne sredine izradio je i analizu ekoloških fiskalnih instrumenata i prikazao njihovu uloga u smanjenju zagađenja vazduha. Iz analize su proizašli predlozi za unapređenje obračuna naknade za zaštitu i unapređenje životne sredine, naknade za zagađivanje životne sredine, kao i poreza u oblasti saobraćaja i u oblasti energetike da bismo u punoj meri primenjivali princip zagađivač plaća“, objašnjava Krstović.

Izvor: NALED

(Ne)vidljive posledice klimatskih promena – kako zagrevanje planete utiče na mikrobe

Foto-ilustracija: Unsplash (Neslihan Gunaydin)
Foto-ilustracija: Pixabay

Istraživači sa Univerziteta u Oklahomi sproveli su osmogodišnji eksperiment na osnovu kojeg su utvrdili da porast globalne temperature značajno smanjuje mikrobnu raznolikost koja je neophodna za normalno funkcionisanje zemljišta.

„Naši nalazi pokazuju eksplicitne dokaze da dugotrajno zagrevanje klime smanjuje mikrobnu bioraznolikost u zemljištu. Klimatske promene su glavni pokretač gubitka biodiverziteta, od lokalnih do globalnih razmera, što bi moglo da utiče na funkcionisanje ekosistema“, rekao je vođa istraživanja Đizong Džou.

Tim je koristio eksperimentalno polje na kome su zemljište izlagali različitim temperaturama i padavinama, kao i periodičnom uklanjanju sloja zemljišta koji je tipičan za poljoprivredu. Rezultati istraživanja objavljeni su u žurnalu Nature Microbiology.

„Ovo je prva studija koja dokumentuje različite odgovore mikroba koji formiraju spore i onih koji ne formiraju spore na zagrevanje klime. Naši nalazi imaju važne implikacije za predviđanje ekoloških posledica klimatskih promena i za dalje upravljanje ekosistemima“, naveo je Džou.

Budući da visoke temperature smanjuju vlažnost tla,  Džou ističe da bi gubitak biodiverziteta izazvan zagrevanjem mogao biti ozbiljniji u sušnim zemljama koje pokrivaju 41 odsto zemljišta širom sveta.

Zašto su mikrobi u zemljištu važni?

Samo jedna kašičica gornjeg sloja zemlje sadrži oko milijardu pojedinačnih mikroskopskih ćelija i oko 10.000 različitih vrsta.

Ovi organizmi su ključni za plodnost tla, prečišćavaju zemljište od zagađivača i regulišu emisije gasova staklene bašte. Mikrobi obavljaju kruženje hranljivih materija u zemljištu, razlažu ostatake useva i stimulišu rast biljaka.

Klimatske promene mogu uticati na mikrobne populacije u zemljištu sa mnogim potencijalnim posledicama, od povećanih emisija štetnih gasova do smanjene plodnosti zemljišta koje će uticati na budućnost proizvodnje hrane.

Milena Maglovski

Projekat BIOFABRIKA – biorazgradiv i održiv materijal

Foto: Udruženje građana ReAktor
Foto: Udruženje građana ReAktor

Projekat BIOFABRIKA predstavlja umetničku produkciju u obliku eksperimenata, gde se koristi i obrađuje potpuno nov, biorazgradiv i održiv materijal – SKOBI. Glavna namena ovog materijala je da ponudi alternativna rešenja u cilju očuvanja životne sredine, kao, na primer, da zameni plastiku kao najvećeg zagađivača planete, ali je otkriven i njegov veliki potencijal u zameni tekstila.

Materijal SKOBI ćemo u okviru projekta BIOFABRIKA promovisati kroz nekoliko faza: putem radionica za pravljenje materijala u kojima učestvuju učenici umetničke srednje škole „Bogdan Šuput“; kroz predstavljanje koncepta bio-razgradivog dizajna, kroz nekoliko samostalnih i grupnih izložbi i „site-specific“ akcija, panel diskusija i na samom kraju prikazivanjem dokumentarnog filma o procesima nastalim tokom trajanja samog projekta.  U tome će nam pomoći brojni umetnici i stručnjaci, kako inostrani tako i domaći: kustosi, dizajneri, agenti umetnosti, mikrobiolozi, arhitekte. Zajedno ćemo propitivati ekološke i savremene prakse u oblasti umetnosti i dizajna i prikazati neka umetnička i komercijalna rešenja koja nam nudi material SKOBI.

Realizacija projekta otpočela je kroz niz radionica još u martu 2022. godine kada su vizuelna umetnica Adrienn Újházi i gošća iz Sarajeva bio-dizajnerka Maja Halilović predstavile učenicima umetničke škole materijal SKOBI. Tada je otpočeo uzgoj materijala i prezentovana je njegova primena. Vodili smo se idejom da kod mladih budućih umetnika razvijemo interesovanje ka očuvanju životne sredine, i predstavimo nove održive trendove koji se koriste u bio-dizajnu i likovnoj umetnosti. Rezultate radionice – prototipe koje su stvorili učenici, dokumentovaćemo i predstaviti u obliku pop-up izložbe u četvrtak, 01. avgusta u Kulturnoj stanici Svilara u Novom Sadu.

Do septembra, kada ćemo prikazati dokumentarni film o procesima nastalim tokom rada na projektu, priredićemo još nekoliko izložbi u Galeriji „Šok zadruga“, imaćemo „site-specific“ akciju na Štrandu i panel diskusiju sa izložbom u Kulturnoj stanici Svilara:

  • jul 2022. – ekološka akcija na Štrandu – kustos Zeren Oruc (Turska);
  • jul 2022. – otvaranje izložbe „Up the River Without the Paddle“ – Zeren Oruc – galerija „Šok Zadruga“;
  • jul 2022. – otvoreni razgovor „ Climat Crises and Involvement of Art“ – Zeren Oruc i Sonja Jankov u galeriji „Šok zadruga“
  • avgust 2022. od 11h – Biofabrika: Bio Ko Kultura – Maja Halilović (Sarajevo) i Adrien Ujhazi (Novi Sad) – pop up izložba u kulturnoj stanici „Svilara“
  • avgust 2022.od 19h – Biofabrika: panel diskusija – kulturna stanica „Svilara“
  • avust 2022. – Otvaranje izložbe Marija Kozomora – galerija „Šok zadruga“- koridor
  • avgust 2022. – Otvoreni studio umetnice Adrien Ujhazi

Nosilac projekta BIOFABRIKA je Udruženje građana ReAktor, a projekat je podržala Fondacija Novi Sad – Evropska prestonica kulture 2022, u okviru programskog luka Dunavsko more.

Izvor: Udruženje građana ReAktor

Naučnici upozoravaju na otrovne „trajne hemikalije“

Foto-Ilustracija: Pixabay (maxmann)
Foto-ilustracija: Pixabay

Decenijama naučnici upozoravaju na „trajne hemikalije“, materije koje možemo da pronađemo svuda, od posuđa i odeće, preko vode za piće do našeg krvotoka. Poznate su kao perfluoralkil i polifluoralkilne materije ili PFAS.

Posebno naglašavaju problem s pesticidima koji se svakodnevno upotrebljavaju bez potpunog razumevanja njihovog potencijalnog uticaja na životnu sredinu i zdravlje ljudi, a koji su izvor ovih materija, navodi Scientific American. Njihova stabilnost se zasniva na jakim vezama karbon – fluor. Skoro 70 odsto svih pesticida uvedenih na globalno tržište od 2015. do 2020. godine sadržalo je trajne hemikalije ili srodna jedinjenja.

Nisu prepoznate kao opasne?

U različitim državama one nisu prepoznate kao PFAS ili nisu klasifikovane, a predstavljaju opasnost kojoj su stanovnici svakodnevno izloženi.

Koautor studije i istraživač na Univerzitetu Porto u Portugalu Diogo Aleksandrino, istakao je da treba da budemo svesni da ovi molekuli mogu da imaju ogroman uticaj na okolinu, biodiverzitet i zdravlje ljudi.

Fluorisane hemikalje se koriste od početka četrdesetih godina prošlog veka, a naučnici su tokom narednih decenija otkrili da opstaju u vodi za piće i ljudskom organizmu. Povezane su s rakom testisa i bubrega, reproduktivnim poremećajima, bolestima štitne žlezde, visokim nivoom holesterola, smanjenim imunološkim odgovorom, pa čak i povećanom osetljivošću na COVID-19.

Američki Kongres je pred donošenjem zakona koji bi ograničio njihovu upotrebu u posudama za hranu i zahteva od Zdravstvene agencije EPA da preduzme sveobuhvatne mere za sprečavanje zagađenja PFAS-om. To uključuje postavljanje nacionalnih ograničenja za nivoe prisutne u vodi za piće. EPA preduzima prve korake, ali se čini da su oni nedovoljni. Trenutno razmatraju razlike između sopstvenih definicija i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj OECD-a kako bi utvrdili da li treba da usvojimo modifikacije kako bi obuhvatili dodatne supstance.

Osam američkih saveznih država je već usvojilo zakone o njihovoj zabrani u određenim proizvodima, posebno u ambalaži za hranu, ali ne i u pesticidima.

Industrija ima drugačije argumente. Naglašava da fluorisani pesticidi znače efikasnost i stabilnost u suzbijanju štetočina. Tvrde da im ova jedinjenja omogućavaju da duže ostaju delotvorni što znači i manji broj tretiranja nego što je to slučaj s nefluorisanom alternativom.

Klasifikacija, kamen spoticanja

Bifentrin je najčešće upotrebljavan fluorisani pesticid. Deluje na nervni sistem insekata i glavni je sastojak u više od 600 formulacija. Poznato je sredstvo za tretiranje semena i kontrolu mrava, termita, a koristi se na voću, povrću, usevima soje, kukuruza. Dužina njegovog delovanja zavisi od tipa zemljišta i kreće se od 97 do 345 dana.

Njegov učinak na ljudsko zdravlje još nije poznat, ali postoje dokazi da je hronična izloženost povezana s neurotoksičnošću. EPA ga je klasifikovala kao mogući karcinogen za ljude. Dodatni problem je što su količine pronađene u poslednjih nekoliko godina u breskvama, batatu, čeri paradajzu, spanaću, patlidžanu premašile nivo sigurnosti koju Agencija propisuje.

Prema najnovijoj definiciji OECD-a jedan je od više od 200 aktivnih sastojaka pesticida koji bi bili priznati kao PFAS i zabranjen je za većinu poljoprivrednih upotreba u Evropskoj uniji. To nije slučaj s EPA koja prema definicija pod PFAS-om podrazumeva samo molekule s relativno dugim lancima koje imaju veze karbon-fluor.

Foto-ilustracija: Pixabay (schauhi)

Kritičari u fokus stavljaju da njeni istraživači nemaju mnogo saznanja i informacija o materijama, jer sve podatke o sigurnosti pesticida dobijaju od industrije. To znači da je osoblje pod velikim pritiskom da se određeni pesticidi odobre. EPA je odbila da komentariše ovakve kritike od strane Kajl Benet, direktorke neprofitne organizacije za zagovaranje zaštite životne sredine „Javni službenici za ekološku odgovornost“ (PEER), koja je više od decenije radila za Agenciju.

Postavlja se pitanje kako jedna materija ne ispunjava EPA definiciju PFAS, a zadovoljava definiciju PFAS-a većeg dela ostatka sveta?

Hoće li biti promena?

Ostaje nejasno hoće li PFAS strateška mapa, koja se priprema, dovesti do akcije u vezi s fluorisanim pesticidima. Navodi se da se proces testiranja usavršava i da uče od svojih partnerstava širom zemlje, a njihove će definicije biti odraz informacija prikupljenih kroz ovaj proces.

Međutim, za neke ove reči nisu ohrabrujuće. Ističu da će biti potrebno nekoliko godina ili čak decenija da se shvati šta će se dogoditi sa svim novim fluorisanim pesticidima.

Kako je u Evropskoj uniji?

U Evropskoj Uniji sve su glasniji zahtevi da se potpuno zabrane. Tako se Evropska komisija obavezala da će ih postepeno zabraniti, dozvoljavajući njihovu upotrebu tamo gde se pokaže da su nezamenjivi. Izmene Direktive o vodi za piće, koja je stupila na snagu od 12. januara 2021. godine, donele su ograničenje od 0,5 µg/l za sve PFAS.

Korak više su napravile Nemačka, Holandija, Švedska, Danska i Norveška. One su ranije objavile da nameravaju da podnesu predlog ograničenja Evropskoj agenciji za hemikalije ECHA svih PFAS-ova u EU do 13. januara 2023. godine.

Komiteti za procenu rizika i socio-ekonomsku analizu podržavaju predlog Nemačke da se ograniči upotreba ovih i srodnih supstanci. Očekuje se da će potencijalno ograničenje smanjiti daljnju izloženost sredine i ljudi ovim hemikalijama, što je uglavnom rezultat upotrebe u materijalima u kontaktu s hranom, tekstilu i penama za gašenje požara.

Izvor: Agroklub

Hrvatska razmatra uvođenje vaučera za gorivo

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Potpredsednik vlade i ministar finansija Hrvatske Zdravko Marić izjavio je da je uvođenje vaučera za gorivo jedna od mera koja se razmatra i na kojoj se radi u Hrvatskoj, ali još uvek nije ništa presudno.

S obzirom na to da sledeće nedelje ističe dvonedeljna odluka o fiksiranju cena goriva izvan auto-puteva, kao i na izvestan dalji rast cena nafte na tržištima, upitan koje dalje mere vlada razmatra, Marić je odgovorio da još treba pričekati sve proračune kada je u pitanju cena nafte, dodajući i da ministar ekonomije i održivog razvoja Davor Filipović vodi dodatne razgovore s predstavnicima distributera i proizvođača, prenosi Večernji list.

Upitan o mogućnosti uvođenja vaučera za gorivo, ministar finansija Hrvatske je istakao da je to jedna od mera koje se razmatraju, ali za čiju pripremu još treba vremena. Između ostalog, tu su i pitanja onih koji poseduju više vozila, kao i pitanja socijalnih kriterijuma u ​​pogledu toga da li bi takva mera važila za sve podjednako ili ne.

„Na tome, između ostalog, radimo ovih poslednjih dana i nedelja. Kada se iz toga svega bude iznedrilo nešto spremno za komunikaciju, to ćemo reći“, naglasio je Marić.

Na pitanje novinara da li se vaučeri uzimaju u obzir i za hranu, on je podsetio da je PDV na svežu hranu, kao što su meso, riba, voće i povrće, praktično sveden na najniži mogući nivo.

„Očekujemo od vlade da napravi i druge karike u lancu i sada je vreme za zajedničko delovanje, ali će uvek biti onih koji će videti kratkoročnu zaradu i loviti u mraku. Ponavljam, ako će svako posmatrati svoj deo posebno, svaki segment kao poseban silos, svi ćemo dugoročno izgubiti. Moramo da budemo svesni toga“, upozorio je Marić.

Upitan o primedbama udruženja za zaštitu potrošača da im je dodeljeno premalo novca za praćenje zaokruživanja cena kod zamene kune evrom, resorni ministar je naveo da „po pravilu, koliko god dali uvek se traži više“.

„U proračunu za ovu namenu izdvojeno je 700.000 kuna (92.955 evra), tu su još i evropski izvori, ali će se za tako važnu namenu kao što je zaštita potrošača naći novac. Neka se ne brinu o tome. Ako imaju određene kvalitetne predloge kako na još bolji način pratiti te cene, sprečiti da ne dođe do neopravdanog podizanja cena, vrlo rado ćemo to podržati“, poručio je Marić.

Izvoz: Biznis.rs

Turska postala centralna destinacija za reciklažu

Foto-ilustracija: Pixabay (stux)
Foto-ilustracija: Pixabay (pasja1000)

Uvoz plastičnog otpada u Tursku bio je vredan 127,7 miliona dolara u 2020. godini, dok je izvoz recikliranih proizvoda iznosio čak 1,21 milijardu dolara, što ovoj zemlji u industriji reciklaže u narednih pet godina otvara velike mogućnosti.

Prema rečima predsednika Turskog udruženja reciklera (Gekader) Fatiha Erena, Turska je postala centralna destinacija za reciklažu, umesto Dalekog istoka i Kine, piše Anadolu Agency.

Međunarodni trgovinski odnosi su se promenili poslednjih godina usled pandemije korona virusa, jer je trgovina sa Kinom pretrpela poremećaje, a Turska se pojavila kao važna alternativa za potražnju i ponudu.

„Sa svojom geografskom lokacijom naša zemlja je logistička zemlja, ne samo za reciklažu, već i u mnogim (drugim) sektorima“, rekao je Eren.

On je istakao da je Turska po ovom pitanju tehnologija ispred nekih evropskih zemalja, napominjući da su tekstilni giganti, na primer, preferirali reciklirano predivo proizvedeno u zemlji. Ističući kontinuiranu ekspanziju turskog sektora reciklaže, on je istakao da ona zadovoljava 30 odsto potreba zemlje za plastičnim sirovinama.

„Ako sektor reciklaže ne može da obezbedi ovih 30 odsto, biće potrebno dodatnih 30 odsto uvoza“, dodao je on, objašnjavajući da bi to naštetilo saldu tekućeg računa Turske. „Dakle, sektor reciklaže mora nastaviti da radi brzo i snažno“, kaže Eren.

Ono što će verovatno pomoći da se izbegnu izgledi za povećanje uvoza u ovom sektoru je što domaća reciklaža takođe postaje sve raširenija, rekao je Eren, koji je naveo napore Ministarstva životne sredine, urbanizacije i klimatskih promena.

Postrojenja za otpad i separaciju mogu se naći u skoro svim opštinama širom zemlje, a domaćinstva takođe pomažu tako što odvajaju svoj otpad koji se može reciklirati, iako je to još uvek ispod željenog nivoa, rekao je on.

Industrija reciklaže plastike može pomoći daljem smanjenju deficita tekućeg računa za plastične sirovine za 36 odsto pre 2030. godine, dodao je on.

„Očekuje se da će globalna tržišna veličina industrije reciklaže plastike dostići 900 milijardi dolara 2050. godine. Ako Turska nastavi sa trenutnim rastom u ovoj oblasti, njen sektor reciklaže će biti 3,2 milijarde dolara 2025. i 63 milijarde dolara 2050. godine“, istakao je Eren.

On je precizirao da u sadašnjoj veličini industrija zapošljava oko milion ljudi u Turskoj. U 2020. godini postrojenja za reciklažu u Turskoj preradila su 127 miliona tona otpada, dok je 49,1 milion tona reciklirano, što je doprinelo turskoj ekonomiji sa šest milijardi dolara, rekao je Eren.

Zemlja je prošle godine uvezla 14,7 miliona tona otpada koji se može reciklirati: 12,7 miliona tona metala, 1,2 miliona tona papira, 685.000 tona plastike i 55.000 tona stakla, dodao je on, sa ukupnim ekonomskim doprinosom ovog sektora u ukupnom iznosu od 7,5 milijardi dolara.

Što se tiče reciklažnog otpada iz zemlje, rekao je on, turska domaćinstva su reciklirala oko 28,6 miliona tona u 2020. godini, iako je to daleko manje od proizvodnje. Eren je takođe podvukao potrebu za proširenjem reciklaže širom sveta.

„Očigledno je da povećanje troškova proizvodnje, emisija ugljenika i povećanje cena sirovina ugrožavaju budućnost sveta.

Izvor: Biznis

Energetska kriza i promene u Srbiji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Iako se snabdevanje naftom i gasom još uvek odvija bez prekida, a država ima spremne planove za potencijalne krizne situacije koje bi dovele do prekida isporuka, važno je da uspostavimo diversifikaciju snabdevača od koje direktno zavisi energetska stabilnost.

Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović nedavno je objasnila da trenutno u potpunosti zavismo od ruskog gasa, ali da se otvara mogućnost da gas dobijamo od drugih dobavljača. To će biti moguće završetkom interkonekcije sa Bugarskom koja je planirana za septembar iduće godine.

„Naš zadatak je da vodimo srpsku politiku u srpskom interesu, a da emocije ostavimo sa strane, da vidimo od koga i koliko možemo da nabavimo gas, da rezervišemo kapacitete za narednu godinu. Čim imamo još jednog dobavljača, sigurniji smo”, rekla je ministarka.

Više zelene energije, na redu je potez EPS-a

Ministarstvo rudarstva i energetike stvorilo je sve uslove za više zelene energije, ali kada je reč o postavljanju solarnih panela na krovove kuća, EPS još uvek ne sprovodi svoj deo posla, izjavila je Mihajlović. Ona je istakla da je Ministarstvo prošle godine započelo sa projektima dodele subvencija domaćinstvima za postavljanje solarnih panela, ali da je problem nastao jer „Elektroprivreda” još uvek ne potpisuje ugovore sa građanima.

„Mi smo uradili sve što je bilo potrebno. Doneli smo zakone, pojednostavili procedure i onda smo zastali, jer EPS ne sprovodi svoj deo posla”, rekla je Mihajlović u Smederevskoj Palanci gde je obišla domaćinstva koja su učestvovala u projektu unapređenja energetske efikasnosti.

Ona je nedavno naglasila da je veće korišćenje OIE u proizvodnji energije način da budemo energetski dovoljni, nezavisni i bezbedni i da, ukoliko ne promenimo strukturu energetskog miksa, nećemo imati dovoljnu količinu energije u budućnosti, što će ugroziti nacionalnu bezbednost.

Cilj je da sva domaćinstva mogu da zamene stolariju

Ministarstvo rudarstva i energetike je početkom godine raspisalo novi Javni poziv za zamenu stolarije i postavljanje solarnih panela upućen gradovima i opštinama.

Za uvećanje energetske efikasnosti u 2022. godini država je opredelila 230 miliona evra, a kako sredstava ima dovoljno, Mihajlović se nada da će svi građani biti u mogućnosti da zamene stolariju. Ona je najavila i olakšice za devastirane opštine i socijalno ugrožene građane koji će uz zamenu stolarije smanjiti svoje račune za struju za 20 do 30 odsto.

„Uvećanje energetske efikasnosti na nacionalnom nivou znači uštedu od 50 miliona kilovat sati godišnje, i podjednako važno, 300.000 tona manje emisije ugljen-dioksida”, istakla je ministarka.

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Naš odnos prema energiji mora da se promeni

Vlada će obezbediti dovoljne količine energije i energenata za narednu zimsku sezonu, ali to neće biti ni jednostavno ni jeftino, zato je važno da građani Srbije počnu da štede i racionalnije koriste energiju.

„Srbija će morati da donosi određene odluke i moraćemo svi da učestvujemo u procesu racionalizacije. Spremni smo za svaki scenario, ali je drugo pitanje koliko će to da nas košta, jer nema jeftine energije”, naglasila je Mihajlović.

Prema njenim rečima, diversifikacija snabdevača gasom je prioritet za Srbiju i završetkom interkonekcije sa Bugarskom dobićemo mogućnost da gas dobijemo iz LNG terminala u Grčkoj ili iz Azerbejdžana. Jedan od koraka ka sigurnom snabdevanju je i povezivanje sa Severnom Makedonijom i Rumunijom.

Energetski portal

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE.

Zakon o obnovi prirode kao veliki podsticaj za evropski biodiverzitet i zaštitu klime

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pixabay

Predlog Zakona o obnovi prirode izričito je usmeren na obnovu evropske prirode, posebno na obnovu 80 odsto evropskih staništa koja su u lošem stanju i povratak prirode u sve ekosisteme, od šuma i poljoprivrednog zemljišta do mora, slatkovodnih i urbanih ekosistema. Prema predlogu zakona, pravno obvezujući ciljevi za obnovu prirode u različitim ekosistemima primenjivaće se na svaku državu članicu Evropske unije, nadopunjujući postojeće zakone.

Cilj je da se do 2030. godine merama obnove prirode pokrije najmanje 20 odsto kopnenih i morskih područja Evropske unije, i na kraju da se prošire na sve ekosisteme kojima je potrebna obnova do 2050. godine.

Nakon nekoliko meseci odgađanja, Evropska komisija je 22. juna objavila predlog novog propisa o obnovi prirode, najavljenog u Evropskom zelenom planu 2020. godine. Komisijin predlog ogromna je prekretnica: nijedan drugi zakon nikad nigde u svetu nije postavio pravno obvezujuće ciljeve obnove prirode na ovom nivou. Reč je o prvoj velikoj legislativi u Evropskoj uniji od Direktive o staništima iz 1992. godine.

„Iako Komisijin predlog nije savršen, pozivamo na njegovo prihvaćanje i implementaciju jer predstavlja istinski pokušaj da se preokrene plima gubitka biodiveziteta i klimatskih promena. Evropski parlament i Veće Evropske unije moraju bez odgađanja da u potpunosti podrže njegove pozitivne elemente, te da očajanju postojeće slabosti.

Komisijin predlog sadrži snažne elemente kao što su vremenski određene obaveze za restauraciju posebnih staništa iz Direktive o staništima, ali i dalje od toga, uključujući kopnene, obalne, slatkovodne i morske ekosisteme. Ovde se krije potencijal za poboljšanje stanja prirode na visokom nivou’’, ističu u Udruženju Biom.

„Nije reč samo o preživljavanju prirode, nego o preživljavanju čovečanstva. Od poljoprivrede do ribarstva, naša sposobnost prehranjivanja čovečanstva zavisi od popravljanja štete nanesene ekosistemima, dok još možemo. Interesne grupe tvrde da je priroda pretnja snabdevanju hranom, ali istina je da je ona naš najvažniji saveznik.“ – izjavio je Tomislav Hudina, vođa Programa za staništa i botaniku u Biomu.

„Zdravi i (odr)živi okeani i mora se temelj opstanka čovečanstva. Međutim, stvarnost je da naša mora nikad nisu bila u lošijem stanju nego danas. Koralni grebeni odumiru, riblje populacije su u opadanju, a morski život nestaje. Ali, ako mu se pruži šansa i ruka pomoći, more i morski ekosistem ima priliku za oporavak i obnovu. Snažnim propisom Evropske unije o restauraciji prirode većina štete koju su prouzrokovali ljudi i ribarstvo mogla bi biti poništena.“ – izjavio je Hrvoje Čeprnja, Biomov stručni saradnik za ribarstvo.

Izvor: Ekovjesnik

U Italiji se ograničava upotreba vode zbog suše – kazne idu i do 500 evra

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Unsplash (Luis Tosta)

U italijanskoj pokrajini Emilija-Romanja velika je kriza zbog ekstremne suše. Proglašena je godišnja regulacija u Bolonji i okolini kojom se ograničava upotreba vode za piće.

Regulacija o uštedi će biti na snazi do 30. septembra, a zabranjuje se korišćenje van domaćinstva od 8 do 21 čas. Poseban osvrt dat je zalivanju bašti, cveća, pranju vozila, a sve kako bi se sprečio gubitak dragocene tečnosti. Za javne površine restrikcija je od 10 do 18 časova.

Vremenska prognoza pokazuje rast temperature iznad 43 stepena Celzijusa u delovima Italije koja već trpi posledice suše. Vodene akumulacije se smanjuju, a ugrožena je poljoprivredna proizvodnja. Udruženje poljoprivrednika Koldireti navodi da je ugroženo 40 odsto poljoprivrednog zemljišta. Padavina je bilo veoma malo još od novembra 2021. godine. Vodostaj u reci Po je izuzetno nizak, najniži u poslednjih 70 godina.

Procene govore da nedostaje tri milijarde kubnih metara vode. Zbog porasta potrošnje nivo jezera Mađore je opao za jedan metar i to za samo tri dana.

Velika kampanja

Održiva upotreba vodenih resursa je u fokusu aktivnosti opštine Bolonja gde istražuju lokalne efekte klimatskih promena, a koje smanjuju dostupnost vode za piće u letnjem periodu.

Tamo traje velika kampanja upoznavanja stanovništva s načinima gubitka vode. Navode da se otvorenom slavinom potroši 13 litara u minuti, a da se 40 odsto vode za piće koristi za ispiranje toaleta.

Samo za tuširanje u trajanju od pet minuta potroši se 60 litara, a za punjenje kade duplo više. Pranje veša na nižim temperaturama potroši manje vode nego na 90 stepeni, a rad mašine kada je puna uštedi od 8.000 do 11.000 litara godišnje.

Preporučene mere

U cilju racionalizacije korišćenja vode stanovništvu je preporučeno da proveri ispravnost funkcionisanja svojih vodovodnih sistema kako bi se uočila bilo kakva skrivena curenja. Predlaže se upotreba mlaznica za slavine i drugih štednih uređaja, kao i savesno korišćenje mašina za veš i posuđe. Za održavanje lične higijene preporučeno je tuširanje kako bi se smanjila potrošnja.

Poljoprivrednicima se preporučuje upotreba sistema za navodnjavanje kap po kap.

Za nepoštovanje regulacije propisane su kazne od 25 do 500 evra.

Izvor: Agroklub