Home Blog Page 278

„Električni automobili su prevara veka!“ – badminton između skeptika i struke

Foto-ilustracija: Unsplash (Randy Lisciarelli)
Foto-ilustracija: Pixabay

Objave na društvenim mrežama, čak i one viralne, znače mi koliko i diploma sa opštinskog takmičenja iz matematike, naročito kada stručnjaci za sve i svašta prosipaju svoju mudrost bez validnih argumenata i naučnog utemeljenja.

Prava je šteta što senzacionalni „postovi“ često stiču veći publicitet od, recimo, neke temeljne naučne studije, no nije teško razumeti zbog čega je to tako – bliske su razmišljanju običnog čoveka, lako ih je razumeti i naizgled sve ima smisla.

Jedna takva rasplamsala je debatu o električnim automobilima, što bi bio dobar povod da se čuje mišljenje struke, samo da je objava data isključivo u formi pitanja, a ne i zaključka.

„Da li je iko uopšte razmišljao o ovome? Ako bi svi automobili bili električni, zamislite tri sata u saobraćajnoj gužvi, a baterija vam se ispraznila – šta ćete da radite? U električnim automobilima praktično nema grejanja tokom dužeg vremenskog perioda. Ako ste zglavljeni na putu tokom noći, nećete imati energije u bateriji, što znači da nema grejanja. Možete pozvati hitne službe da pokupe žene i decu, ali ni oni čak neće moći da dođu jer će putevi biti zagušeni. Kada se put očisti (od snega), niko neće moći da se pomeri zbog praznih baterija. Kako će se stotine hiljada automobila napuniti? Isti problem će nastati i sa letnjim saobraćajnim zastojima. Imaćemo stalne gužve sa praznim baterijama. Ali, niko ne govori o ovome!“, stoji u jednoj objavi na Tviteru koja je privukla veliku pažnju.

Gotovo je sigurno da osoba, koja stoji iza ove objave, nikada nije provozala električni automobili niti pouzdano zna kako njihove baterije funkcionišu, no to nije sprečilo brojne korisnike pomenute mreže da iznetu pretpostavku shvate veoma ozbiljno.

Komentari koji su usledili uglavnom ističu kako objava ima „dobru poentu“ te da će „ostati dosledni svojim benzincima i dizelašima“. Drugi pak navode da je evidentno da električni automobili „nemaju budućnost“, ali da će zato vozila na vodonik biti u stanju da odgovore na sve izazove.

Srećom, struka nije ostala nema na otvoreno pitanje izdržljivosti baterija električnih automobila, a njihovi argumenti još jednom nas uveravaju da je internet jedna velika riznica dezinformacija.

Kako je za Rojters objasnio profesor sa Univerziteta u Oksfordu, Dejvud Houi, motor električnog vozila pri nultoj brzini ne troši snagu baterije: “Samo elektronika u automobilu i sistemi za grejanje/hlađenje koriste energiju kada automobil miruje, ali su količine relativno male.”

Takođe, britanska grupa za nadzor potrošača testirala je performanse baterije električnog vozila tokom simulirane saobraćajne gužve. Koristeći Volksvagen ID.4 sportsko terensko vozilo, testeri su emitovali muziku, uključili grejanje sedišta na maksimum, uključili klima uređaj, upalili farove i koristili USB utičnicu za punjenje tableta koji je puštao film. Nakon 75 minuta korišćenja ovih funkcija dok je automobil bio u stanju mirovanja, glavna baterija automobila od 77 kVh izgubila je dva odsto svoje snage, što je jednako dometu vožnje od 12 kilometara, piše Politifact.

Najzad, da dodam i ja jedan kontraargument, a to je da su šanse da se nađete u ovakvoj situaciji minimalne i nema potrebe da zbog scenarija koji je ilustrovao dotični korisnik tvitera odustanemo od tranzicije ka električnim automobilima.

Foto-ilustracija: Pixabay

Svako, ko bi se našao u kilometarskoj koloni na debelom snegu, može da smatra da je u nevolji bilo da se nalazi u električnom, konvencionalnom ili vozilu na neki drugi pogon. Ipak, kako ne bi trebalo da previdimo ovakve situacije, vlasnici vozila na baterije ubuduće bi mogli da imaju prenosive punjače u svom gepeku, dok bi hitne službe mogle da raspolažu mobilnim stanicama za punjenje.

Jasno je da prostora za usavršavanje električnih vozila ima, a debate na društvenim mrežama su korisne jer zahvaljujući njima možemo da identifikujemo polja na kojima bi trebalo poraditi. Ipak, najvažnije je što ovakve objave podstiču struku da na njih odgovori činjenicama i ostavi nam malo prostora za sumnju.

Milena Maglovski

Vetroelektrana Crni vrh korak bliže izgradnji – Investicija od 100 miliona evra

Photo-illustration: Unsplash (Xin)
Foto-ilustracija: Unsplash (Appolinary Kalashnikova)

Vetroelektrana Crni vrh koja će se nalaziti na tromeđi Žagubice, Bora i Majdanpeka, korak je bliže izgradnji. Nosilac projekta CRNI VRH POWER d.o.o. Žagubica, podneo je Ministarstvu zaštite životne sredine zahtev za davanje saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta za izgradnju vetrolektrane VE Crni vrh.

Vetroelektrana će se graditi na katastarskim parcelama na teritoriji grada Bora, KO Žagubica i KO Laznica-Selište na teritoriji opštine Žagubica i KO Vlaole na teritoriji opštine Majdanpek.

 Kako je ranije objavljeno, vrednost ove domaće investicije u vetropark procenjena je na oko 100 miliona evra. Unutar područja vetroelektrane planirano je postavljanje 32 vetrogeneratora – 11 na teritoriji Bora, 4 na teritoriji Majdanpeka i 17 na teritoriji Žagubice.

Inače, Bor je poslednjih godina interesantan investitorima vetroparkova. Na nedavnoj sednici Gradskog veća grada Bora jednoglasno je usvojen predlog odluke o izradi plana detaljne regulacije područja vetroelektrane Snaga istoka na teritoriji grada. Kako je objavljeno na sajtu grada, vetroelektrana će se prostirati na potezu Veliki krš, planina Stol i Deli Jovan, sa snagom 450 MWh. Rok za izradu plana je godinu dana.

Izvor: eKapija

Kakav je uticaj rudarskog otpada na životnu sredinu?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonny Caspari)
Foto-ilustracija: Pixabay

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), domaća privreda je tokom 2021. godine stvorila 69,6 miliona tona otpada, što predstavlja povećanje od 23 odsto u odnosu na 2020. godinu, dok najveći udeo u ovoj količini čini rudarski otpad, čak 85,5 odsto.

Budući da je zagađenje životne sredine u poslednjih nekoliko godina jedna od najvažnijih tema, a da se u okviru nje govori upravo i o rudarstvu, postavlja se pitanje kakav je uticaj ovog otpada, i da li postoje mehanizmi da se on minimizuje?

Kako u razgovoru za Biznis.rs kaže profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u penziji Dinko Knežević, pomenuti podatak RZS ne predstavlja značajnu novinu, budući da već dugi niz godina rudarski otpad čini između 85 i 90 odsto ukupnog otpada.

Odgovarajući na pitanje da li su podaci o njegovoj količini dostupni, Knežević kaže da ih subjekti poput EPS-a u svojim izveštajima o poslovanju objavljuju na svojim sajtovima, dok je država unekoliko sledila praksu Evropske unije (EU).

Naime, Knežević kaže da je EU, u kojoj je inače godišnji udeo ovog otpada između 75 i 80 odsto, 2016. godine prestala da prikazuje statistički ove podatke. Razlog je taj što je, kako je rekao, otpad u EU podeljen u 20 kategorija, te su na grafičkim prikazima, u odnosu na rudarski otpad, preostalih 19 kategorija predstavljene tačkicama.

„Isto to je u jednom momentu uradila i Srbija, zbog čega smo imali dosta izveštaja u kojima nije bilo informacija o rudarskom otpadu“, kaže Knežević.

Najveći deo tog otpada koji nije bio sadržan u izveštaju, dodaje, odnosi se na otkrivku koja uključuje zemlju i stene koje se uklanjaju sa površine, a koja ima veoma mali potencijal zagađenja okruženja.

Prema njegovim rečima, velike količine otpada prisutne su u rudnicima bakra, poput rudnika Bora i Majdanpeka koji, kako je rekao, objavljuju izveštaje, ali ne previše detaljne i precizne kao Elektroprivreda Srbije (EPS).

I rudnici osmijuma, dodaje Knežević, predstavljaju generator otpada, gde se javlja eksploatacijska jalovina – ona koja je pretrpela mehaničke promene, usitnjavanjem na mikronsku vrednost i koja se odlaže u eksploatacijskim jalovištima. Takva jalovišta postoje na primer u Boru (površine 300 – 500 hektara) i u Majdanpeku (površine oko 400 hektara).

„Ti objekti na kojima se odlaže jalovina imaju zakonitosti po kojima se ona tretira, kao i monitoring“, kaže on.

Knežević dodaje da otpad kao materija prosto ne može da se uništi, ali tretiranjem mogu da se promene neka njegova svojstva, kako bi se suzbio negativan uticaj.

A na pitanje kakav je uticaj rudarskog otpada na životnu sredinu, Knežević kaže da je on, s jedne strane, ogroman, a s druge – minimalan, zavisno od načina posmatranja.

„Osnovni uticaj koji se vidi je aerozagađenje – jaki vetrovi nose prašinu i ona zagađuje okruženje, a nekada blisko okruženje može da bude i 20 km, ali onda je manje negativno dejstvo tih čestica“, kaže Knežević, dodajući da je veći problem kada se dešavaju oluje nekoliko puta godišnje, kada uticaj može da bude i veći.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema njegovim rečima, uticaj na vode je jako mali, te u normalnim okolnostima dolazi do nekih sitnih, kako ih je nazvao, ekscesa. Ipak, napominje da postoje i daleko veći problemi, poput Borske reke koja je, kako je rekao, ubijena i pre više decenija.

Na pitanje da li država ima mehanizam da smanji negativan uticaj rudarskog otpada, kaže da je to zakonski regulisano.

I zaista, prema Uredbi o upravljanju otpadom, operater može da odlaže i upravlja rudarskim otpadom ukoliko ima dozvolu za upravljanje otpadom koju izdaje Ministarstvo rudarstva i energetike. Ona mora biti u skladu sa planom upravljanja rudarskim otpadom i drugom pratećom dokumentacijom kojom operater definiše vrstu, način upravljanja i izveštavanja, kao i druge obaveze po pitanju upravljanja rudarskim otpadom.

Takođe, ministarstvo, odnosno nadležni pokrajinski organ, svakih pet godina razmatra uslove za izdavanje dozvola i po potrebi ih ažurira na osnovu određenih promena, monitoringa, ili u slučaju pojave najnovijih tehnika za obavljanje delatnosti.

Izvor: Biznis.rs

Da li će nova Vlada ukinuti PDV na donacije hrane – Kompanijama se sada više isplati da namirnice bace nego da ih doniraju

Foto-ilustracija: Social work photo created by freepik - www.freepik.com
Foto-ilustracija: Social work photo created by freepik – www.freepik.com

Godinama se govori o potrebi da se ukine PDV na donacije hrane, ali uprkos raznim apelima, inicijativama, molbama, do toga i dalje nije došlo. U proteklom periodu, na to su pozivali NALED, Koalicija za dobročinstvo, nevladine organizacije tvrdeći da se u ovom trenutku kompanijama više isplati da unište namirnice nego da ih doniraju. Nadležni su, ipak, ostali nemi.

Ni podatak da bi se ukidanjem PDV-a donacije povećale za 160 miliona dinara nije ih impresionirao. Kao ni onaj da je u Evropskoj uniji 20 zemalja članica već ukinulo PDV na donacije hrane.

Dok nadležni ćute, Srbija je u neslavnom vrhu na listi zemalja koje bacaju hranu. Prema podacima Centra za unapređenje životne sredine, svaki stanovnik Srbije godišnje baci 108 kilograma hrane, dok je svetski prosek 74 kilograma.

Trgovački sektor „zaslužan“ je za 13 odsto otpada od hrane u svetu, ukazuje Program za zaštitu životne sredine Ujedinjenih nacija (UNEP). Procenjuje se da je trgovački sektor 2019. godine bacio 118 miliona tona hrane. Podataka za Srbiju u ovoj oblasti nema. Ali, utisak je da su kompanije itekako zainteresovane da ovaj broj smanje.

Kompanije žele da doniraju namirnice

Prošle godine, Koalicija za dobročinstvo, koju predvodi Fondacija Ana i Vlade Divac pokrenula je kampanju „Spasimo hranu, spasimo humanost“ sa dva cilja – da se smanji ogromna količina hrane koja se baca i da se povećaju donacije hrane za najugroženije građane.

Zahvaljujući podršci više od 35 kompanija, ali i podjednakoj podršci građana, koji su donirali hranu tokom organizovanih akcija i novac putem platforme Donacije.rs, tokom tri meseca kampanje prikupljeno je 69.717 kg hrane koja je distribuirana u saradnji sa partnerima, otkriva za portal eKapija menadžer projekta Željko Mitkovski.

“Impresionirani smo odzivom i trgovinskih lanaca i proizvođača hrane, ali i drugih kompanija koje su se uključile, a dolaze iz drugih industrija – banke, mobilni operatori, IT kompanije, advokatske kancelarije, distribucija hrane i drugi. Kompanije su nas i same kontaktirale sa željom da se uključe i pomognu, imajući u vidu da, prema podacima iz 2019. godine, 480.000 ljudi ne može da zadovolji osnovne životne potrebe”, upozorava Željko Mitkovski.

Hrana se baca, ministarstva ćute

Foto-ilustracija: Unsplash (Elevate)

Uprkos dobrom odzivu kompanije, problem i dalje postoji. Kako objašnjava naš sagovornik, kompanijama koje se bave proizvodnjom ili prodajom hrane, trenutno je isplativije da hranu unište nakon isteka roka trajanja, jer tada ne plaćaju PDV, umesto da je doniraju pred istek roka trajanja, jer u tom slučaju plaćaju PDV, ukoliko su u sistemu PDV-a.

“Ukidanje PDV-a na donacije hrane pred istek roka trajanja je u interesu svakog stanovnika Republike Srbije. Ukidanje PDV-a bi značajno smanjilo količinu hrane koja se baca i uništava, a uništavanje hrane na globalnom nivou emituje čak osam odsto gasova sa efektom staklene bašte koji zagađuju vazduh i dovode do klimatskih promena. Sa druge strane, ukidanjem PDV-a na donacije hrane, one bi se na godišnjem nivou povećale za 160 miliona dinara, što bi direktno pomoglo najugroženijim građanima i porodicama u zemlji, što je ogromna društvena korist”, navodi Mitkovski.

Srbija je u neslavnom vrhu na listi zemalja koje bacaju hranu

Pa ipak, PDV se i dalje ne ukida. Više se ne pominje ni Zakon o viškovima hrane koji je trebalo da reši situaciju u ovoj oblasti i da motiviše donatore da poklanjaju namirnice. Ali zato se osnivaju radne grupe. Radna grupa za Nacrt zakona o viškovima hrane počela je da radi pri Ministarstvu za socijalna pitanja 2015. godine, preneli su mediji. Koliko puta se ova grupa do sada sastala i šta je uradila, nismo uspeli da saznamo jer Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nije odgovorilo na naša pitanja. Nemo je ostalo i Ministarstvo zaštite životne sredine.

Šta kaže Ministarstvo finansija

Ministarstvo finansija, s druge strane, otkriva da je 22. marta 2019. godine Savet za filantropiju doneo Odluku o obrazovanju Radnog tela za definisanje kriterijuma za oslobađanje pojedinačnih donacija od PDV, kao i Odluku o obrazovanju Radne grupe za unapređenje zakonskog okvira za doniranje viška hrane, koje čine predstavnici različitih državnih organa i fondacija, uključujući i predstavnike Ministarstva finansija.

“Zadatak Radnog tela je definisanje kriterijuma i načina za oslobađanje pojedinačnih donacija od PDV koji bi stvorili podsticajno okruženje za doniranje, uzimajući u obzir pozitivne primere iz zemalja članica Evropske unije, dok je zadatak Radne grupe da razmotri i analizira zakonsko uređivanje instituta doniranja hrane donošenjem posebnog zakona ili izmenama i dopunama nekog od važećih zakona i da Savetu za filantropiju predloži akt koji će tretirati najmanje dva segmenta u okviru rešavanja ovog pitanja: hranu, odnosno namirnice koje su pred istekom roka upotrebe; viškove hrane koji nastaju u pripremi gotovih obroka. S tim u vezi, navedena radna tela razmatraju moguća rešenja”, kažu u Ministarstvu finansija za portal eKapija.

Očekivanja od nove Vlade

I dok navedena radna tela više od tri godine razmatraju moguća rešenja, Koalicija za dobročinstvo je u julu 2021. godine u Narodnoj skupštini predstavila problem naplate PDV-a na sednici Pododbora za praćenje stanja u poljoprivredi u marginalnim – najnerazvijenijim područjima Republike Srbije.

Prisutni poslanici su se, kako nam Mitkovski otkriva, složili da je potrebno da se obezbede uslovi da se kompanijama ukine naplata PDV na donaciju hrane nerazvijenim opštinama i stanovništvu, koja je pred istekom roka trajanja. Ukidanje PDV-a na donacije hrane podržava i 88 odsto građana Srbije, prema istraživanju sprovedenom 2020. godine.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Cost-benefit analiza koju su sproveli Koalicija za dobročinstvo i Forum za odgovorno poslovanje ukazuje na društvenu i ekonomsku isplativost ukidanja PDV-a na donacije hrane. Verujemo da će nova Vlada i Narodna skupština prepoznati važnost ovog pitanja i neophodnost njegovog rešavanja i uskladiti naše poreske propise sa EU Smernicama o doniranju hrane. U Evropskoj uniji je 20 zemalja članica već ukinulo PDV na donacije hrane, a za rešavanje pitanja PDV-a na donacije hrane u Srbiji se zalažu i vodeće poslovne asocijacije u zemlji”, kaže Mitkovski.

„Najbolje upotrebiti do“ ne znači „upotrebljivo do“

Da bi se povećale donacije u ovoj oblasti potrebno je promeniti i pravilnike koji definišu promet hrane sa rokom „upotrebljivo do“ i „najbolje upotrebiti do“. Prema rečima našeg sagovornika, EU smernice o doniranju hrane preporučuju i doniranje hrane koja je bezbedna, a kojoj je prošao rok trajanja sa oznakom „najbolje upotrebiti do“ i koja je bezbedna još određeni vremenski period.

“Zakon o bezbednosti hrane kroz član 26. omogućava da ministar poljoprivrede i ministar zdravlja kroz pravilnik omoguće doniranje određene vrste hrane i nakon isteka roka najbolje upotrebiti do koji se vezuje za optimalni kvalitet hrane, dok se hrana sa istekom roka upotrebljivo do ni u kom slučaju ne sme konzumirati nakon isteka roka, jer se radi o roku koji se vezuje za bezbednost hrane. Dodatno, potrebno je uskladiti naš Pravilnik o deklarisanju, označavanju i reklamiranju hrane sa Uredbom EU 1169/2011 u segmentu u kojem se definiše promet hrane sa rokom najbolje upotrebiti do”, objašnjava Mitkovski dodajući da je, paralelno sa izmenama zakonskog okvira, potrebno raditi i na jačanju kapaciteta organizacija za prijem i distribuciju hrane, koji često sa sobom povlače i logističke i transportne troškove.

Izvor: eKapija

Nepredvidivo tržište gasa, megavat-sat sve skuplji – kako će Srbija pregrmeti zimu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: JP Srbijagas

Cena nafte je u padu, barel je oko 100 dolara, što je 15 odsto manje nego prošle sedmice. Cena gasa je zadržala visok nivo, premašuje 1.700 dolara, i struja sve skuplja. Da energetska kriza ne popušta potvrđuje i činjenica da se Brisel ne odriče ni gasa ni nuklearki. To je zelena energija, potvrdio je konačno i Evropski parlament. Predsednik Vučić kaže da se ulažu veliki napori da naša zemlja pregura zimu, a najviše problema ima sa obezbeđivanjem goriva.

Energetska situacija u Evropi sve je teža. Tržište gasa je nepredvidivo – i po ceni i po pitanju snabdevanja. Srpski predsednik ocenjuje da će biti i višestruko skuplji nego sada, pa moramo na vreme da se obezbedimo.

„Uzmimo cenu na zimu od 4.000 dolara po četiri meseca, prosečno po 15 miliona kubnih metara gasa imamo. To je šest milijardi evra samo za to – samo da biste razumeli. To je skoro polovina budžeta Republike Srbije, samo da kupimo za četiri meseca gas po berzanskim cenama, a pritom su to smanjena očekivanja koliko će stvarna cena da bude. Zato vam govorim o ludilu koje nas čeka“, kaže predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Najveći izazov je, kaže, obezbediti dovoljne količine benzina i dizela, pa je zato država privremeno zabranila njihov izvoz. Za ugalj je najteže naći transport, struju je teško unapred ugovoriti, a megavat-sat je sve skuplji, premašuje 360 evra.

„Realna tržišna cena, a danas smo na jedistvenom evropskom tržištu električne energije, devet puta je veća od onog što mi plaćamo. Sada je pitanje: ako povećamo cenu struje, biće težak udar na budžet građana. Hajde da povećaš 6, 7, 8 posto, što nije strašno, ali to nam malo znači, skoro ništa ako vidite razlike. Ako povećate za 100 cenu struje, to sirotinja ne može da plati. Inflacija ode u nebesa. A dizel neće niko da uveze jer su niske cene, nisu tržišne jer ih mi kontrolišemo, a ne možemo da ih pustimo zbog inflacije, bukvalno katastrofa kako god da okrenete, i to izdržavamo finansijski“, kaže Vučić.

Posle remonta Severnog toka, ministri energetike Evropske unije 26. jula razmatraće situciju sa gasom kako bi popunili skladišta. Brisel je potvrdio da 12 članica već ima problema sa snabdevanjem i da Unija mora biti spremna i za potpuni prekid dotoka ruskog gasa.

„Komisija radi na evropskom planu za vanredne situacije. Mi ćemo taj plan i predstaviti do sredine jula. Države članice imaju nacionalne planovi za vanredne situacije. To je dobro, ali mislim da nam je potrebna evropska saradnja, odnosno zajednička akcija svih 27 članica. Moramo da obezbedimo da u slučaju potpunog poremećaja, gas teče tamo gde je najpotrebniji“, kaže Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije.

Zbog gasa, Austrija je održala i vanrednu sednicu Nacionalnog saveta za bezbednost. Uveli su strateške rezerve tog energenta i pricip „koristi ili gubiš“ skladišta koja se ne napune.

Ruski „Gasprom“ je prvi na udaru za oduzimnje skladišta ako ne napuni svoju polovinu kapaciteta.

Izvor: RTS

Kakav depozitni sistem za ambalažu je potreban Srbiji i da li će sve na kraju ponovo platiti građani?

Foto-ilustracija: Pixabay (Rafael_Neddermeyer)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nick Fewings)

Da li biste vratili plastičnu flašu u prodavnicu za pet dinara? A da li biste pristali da, zarad očuvanja životne sredine, flašicu omiljenog pića u prodavnici platite 30 odsto više? Već nekoliko godina u Srbiji se najavljuje depozitni sistem za ambalažu, ali posle početnog oduševljenja nije se mnogo odmaklo.

U Srbiji je 2019. godine reciklirano 218.662 tone ambalažnog otpada, što je 62 odsto u odnosu na količine koje su puštene u promet. Međutim, najveće količine su iz industrijskog izvora, dok je problematičan komunalni ambalažni otpad. To bi trebalo da reši uvođenje depozitnog sistema.

Međutim, mnogo je pitanja otvoreno – može li se razviti depozitni sistem ako ni proces primarne selekcije otpada ne postoji, kolika bi trebalo da bude naknada da bi građani bili motivisani da vrate ambalažu u prodavnicu, da li sistem treba da obuhvati i staklo i tetrapak ili samo plastične flaše, da li bi depozitni sistem na kraju platili građani preko povećanja cena pića, i na kraju – ko treba da vodi sve, privreda ili država.

Odgovor od Ministarstva zaštite životne sredine, koje je pre nekoliko godina i pokrenulo priču o uvođenju depozitnog sistema, nismo dobili. Ali, zato su nam u NALED-u otkrili da su, u želji da odgovore na sve nedoumice koje su se javile pri najavi uvođenja depozitnog sistema, naručili studiju konsultantske kuće Eunomia. Zaključak ove studije ide u prilog uvođenju depozitnog sistema jer bi se, kako se navodi, smanjila količina ambalažnog otpada sa 37.000 tona na 5.000 tona. Otvorilo bi se i 1.270 novih radnih mesta.

EPR ili depozitni sistem

Kako za portal eKapija kaže direktor za održivi razvoj u NALED-u Slobodan Krstović, depozitni sistem treba da bude nadogradnja i dopuna sistema produžene odgovornosti proizvođača (EPR) koji podrazumeva da građani razvrstavaju ambalažni otpad u posebne kante kako bi se efikasnije reciklirao, dok kod depozitnog sistema, ambalažu odlažu u posebne mašine u prodavnicama ili na nekim drugim lokacijama i za to dobijaju nazad deo novca.

„Preporuka studije je da bi za Srbiju najbolje bilo, što se tiče opsega materijala koji ulazi u depozitni sistem, da on obuhvati PET boce, aluminijumske limenke, staklenu ambalažu, kao i kartone – zapremine u opsegu od 50ml do 3l. Preporučena vrednost depozita od pet dinara (naknada koju potrošač dobija nazad kada preda ambalažu) bi bila paušalna i podložna reviziji“, kaže Slobodan Krstović.

Prema njegovim rečima, uvođenje depozitnog sistema u Srbiji ide u prilog apsolutno svima. Reč je, kako kaže, o izuzetno efikasnom sistemu koji u prve tri godine dostiže procente sakupljanja preko 90 odsto, i to veoma čistog materijala koji gotovo u potpunosti može da se iskoristi za reciklažu i dalju upotrebu u formi novih pakovanja. S druge strane, kako navodi, sistem produžene odgovornosti proizvođača maksimalno može dostići 80 odsto u vrlo efikasno uređenim sistemima.

„Dobro osmišljen depozitni sistem može da doprinese da se udvostruči trenutna stopa reciklaže. Bitno je razraditi sistem u svim detaljima na vrlo transparentan način i uz uključenost svih aktera kojih se taj sistem tiče. Ostaviti dovoljno vremena da se svi za njega pripreme, jer on podrazumeva dodatna ulaganja i u procesu proizvodnje, ali i kasnije u samom sprovođenju prilagođavanja u sektoru maloprodaje“, kaže Krstović.

PKS upozorava da bi uvođenje depozitnog sistema građane koštalo 1,1 milijardu evra

U Privrednoj komori Srbije slažu se da je potrebno povećati stepen reciklaže i ponovne upotrebe ambalaže, ali upozoravaju da bi uvođenje depozitnog sistema građane koštalo 1,1 milijardu evra. Rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju PKS Siniša Mitrović kaže za portal eKapija da su efekti depozitnog sistema u pojedinim zemljama bili i porast maloprodajnih cena od preko 30 odsto za pojedine kategorije proizvoda.

„Udeo ambalažnog otpada u ukupnom otpadu koji se proizvede u Srbiji je oko 14 odsto, od čega je samo jedan deo ambalaža koja bi bila obuhvaćena sistemom prikupljanja kroz depozit. Za prikupljanje i reciklažu ostalih tipova ambalaže potrebne su dodatne investicije. Potrebno je unaprediti postojeći sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji i to dodatnim ulaganjem u postojeći sistem produžene odgovornosti proizvođača od oko 200 miliona evra u narednih 10 godina, što će obezbediti prikupljanje i reciklažu oko 64 odsto ambalažnog otpada (trenutni cilj u EU je 65 odsto)“, navodi Mitrović.

Nedostaci Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu

Prema njegovim rečima, iskustvo u dosadašnjoj primeni Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu pokazalo je niz nedostataka, čije su posledice dalekosežne.

„Posledice su nedovoljno razvijena infrastruktura i izgubljene investicije od 90 miliona evra, gubitak mogućnosti zapošljavanja 7.000 – 10.000 radnika, zatrpavanje deponija ambalažnim otpadom, uvoz ambalažnog otpada iz zemalja u okruženju iznosi 20.000 tona godišnje, odnosno 10 miliona evra. Zbog toga je potrebno pristupiti redefinisanju ili izradi novog zakona“, poručuje Mitrović.

Time bi se, kako navodi naš sagovornik, više nego udvostručio broj recikliranih komada ambalaže za piće sa depozitima, smanjilo odlaganje u smeće i bacanje ambalaže na oko petinu trenutne količine i smanjio otpad procenjen na 553 milona evra godišnje. 

Foto-ilustracija: Pixabay (SatyaPrem)

„Važno je da promene koje uslede obuhvate sve bitne aspekte funkcionisanja sistema, kako bi se podigla efikasnost i transparentnost u ovoj oblasti, a sve u otvorenom i transparentnom dijalogu sa industrijom pića, trgovinom i građanima“, kaže Mitrović.

Da deo problema leži u Zakonu o ambalažnom otpadu, veruje i Krstović koji podseća da smo 2020. godine bili na korak od uvođenja depozitnog sistema kada je izmenama Zakona o ambalaži bilo predviđeno uvođenje depozitnog sistema, ali bez dalje razrade glavnih elemenata.

„To je predstavljalo problem, kako za proizvođače i punioce pića, tako i za sektor maloprodaje jer se nije znalo na koji način svi oni treba da se pripreme da bi sistem uspešno funkcionisao. Zakonodavac je ostavio prostor da se detalji sistema uređuju kada se sistem već uspostavi i to je bio osnovni kamen spoticanja. Međutim, desilo se potpuno zatišje u zakonodavnoj aktivnosti usled pandemije Covida 19, u međuvremenu je došlo i do smene na čelu nadležnog ministarstva“, objašnjava Krstović.

Šta kažu građani?

Istraživanje Centra potrošača Srbije (CEPS) sprovedeno krajem prošle godine pokazalo je da čak 85 odsto ispitanika doživljava mehanizam depozita kao dobar način da se podstakne reciklaža. Ipak, u slučaju da proizvod koji redovno kupuju poskupi kao posledica ulaska u sistem depozita, 40 odsto ispitanika bi prestalo da ga kupuje. To je, kako navodi CEPS, jedan od ključnih razloga zašto bi sistem depozita morao da bude jednako primenjen na svu jednokratnu ambalažu. U protivnom, ambalaža koja se nalazi van depozitnog sistema mogla bi da postane novi izbor potrošača.

Reciklomati koji su su postavljeni u nekoliko gradova Srbije takođe pokazuju da građani žele da recikliraju ambalažu kada su za to motivisani. Krstović podseća da trenutni procenti recikliranja ambalažnog otpada dolaze mahom od privrede i da je neophodno u njih uključiti građane.

„Depozitni sistem bi omogućio građanima da im reciklaža postane mnogo dostupnija nego što je to slučaj sada. Prema podacima iz Studije, procenjuje se da samo 28 odsto stanovnika ima pristup uslugama recikliranja. NALED je, kroz svoje projekte u kojima su se direktno lokalnim samoupravama donirali kontejneri za reciklažu ambalaže i gde se kontinuirano radilo sa građanima na podizanju svesti, potvrdio da su građani spremni i da žele da recikliraju kada im se za to obezbede uslovi. Infrastruktura za povraćaj ambalaže u okviru depozitnog sistema bi dodatno približila građanima ideju o reciklaži, bila dostupna na prometnim mestima i direktno građanima obezbeđivala da vrate deo novca koji su dali za proizvod u ambalaži koja je deo depozitnog sistema“, objašnjava Krstović.

Foto-ilustracija: Pixabay (ds_30)

Siniša Mitrović se osvrće na 3.500 divljih deponija na kojima, prema procenama Privredne komore Srbije „sahranimo“ preko 50 miliona evra reciklabilnih materijala koji se ponovo mogu upotrebiti. Paradoks je i da uvozimo materijale koje bismo sami mogli reciklirati. 

„Prema postojećim kapacitetima, Srbiji nedostaje 50.000 tona lomljenog ambalažnog stakla za potrebe industrije reciklaže, a svakodnevno uvozimo ogromne količine staklene ambalaže i trošimo značajna sredstva i devize, umesto da jačamo domaću industriju jer je lomljeno staklo materijal koji se neograničeno može reciklirati. Isto je i sa plastičnim materijalima, gde se beleži uvoz za potrebe domaće reciklažne industrije, jer naša komunalna infrastruktura nema primarnu selekciju otpada i veliki je gubitak reciklabilnih materijala“, upozorava Mitrović.

 Ko upravlja sistemom – država ili privreda

Osim pitanja koje vrste ambalaže bi trebalo da obuhvati depozitni sistem, otvoreno je pitanje i ko njime treba da upravlja. Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu predviđeno je da Vlada propisuje vrste jednokratne ambalaže za koje se uspostavlja depozitni sistem. Takođe, Vlada određuje način funkcionisanja tog sistema, visinu depozita i način naplate. Ipak, NALED se poziva na studiju Eunomije koja preporučuje da sve vodi industrija koja bi i finansirala ceo sistem.

„Država u takvom sistemu ima regulatornu i nadzornu ulogu. Takvi sistemi u svetu bolje funkcionišu u svim aspektima sistema i Srbija ne bi trebalo da bude izuzetak u tom smislu“, kaže Krstović.

Kako je u svetu – neophodne inovacije u pakovanjima

Inače, usvajanje depozitnog sistema ne ide glatko ni u drugim zemljama. Prema informacijama nevladinih organizacija, bar 10 zemalja EU planira tranziciju na depozitne sisteme u narednim godinama.

U Nemačkoj sve radnje koje prodaju pića imaju obavezu da preuzmu ambalažu i da vrate depozit mušteriji, nezavisno od toga da li je piće kupljeno baš u tom objektu. Depozit za plastične flaše je prilično visok, 0,25 evra. Depozit za staklene boce je znatno niži – između 0,08 i 0,15 evra.

U Danskoj, vrednost depozita zavisi od veličine i materijala flaše. U Belgiji se plastične boce prikupljaju u domaćinstvima zajedno sa drugim plastičnim otpadom, dok se staklene flaše moraju odneti na određeno mesto. Iako nema depozita za staklene boce, Belgija ima visoku stopu recikliranja stakla.

Inovacije u pakovanjima su neophodne, slažu se stručnjaci, a jedna od ideja je da se podstiče upotreba staklenih flaša umesto plastičnih, mada i ta ideja ima protivnike zbog toga što je proizvodnja stakla za jednokratnu upotrebu pričično invazivna po pitanju emisija. Stručnjaci predlažu i standardizovane staklene flaše koje bi olakšale ponovnu upotrebu jer bilo koji brend može da ih preuzme, opere i ponovo upotrebi.

Cilj Evropske unije za 2025. godinu je da 65 odsto ambalaže bude reciklirano, a specifični ciljevi za staklo i metal postavljaju lestvicu nešto više, na 70 odsto, dok je cilj za plastiku 50 odsto.

Izvor: eKapija

Klimatska skloništa širom Barselone za spas od tropskih vrućina

Foto-ilustracija: Pixabay (Nikolaus Bader)
Foto-ilustracija: Pixabay (Jarmoluk)

Dok šetate gradom tokom vrelih letnjih dana sigurno razmišljate o tome kako bi bilo odlično da postoji mesto na kom možete da predahnete i rashladite se kako bi nastavili sa završavanjem dnevnih obaveza. I takva mesta zaista postoje, u Barseloni je otvoreno oko 200 klimatskih skloništa. 

Opštinski objekti i javni prostori širom ovog grada tokom leta, tačnije do 15. septembra, “pretvoreni” su u skloništa od ekstremnih vrućina

Reč je o objektima poput biblioteka, muzeja i sportskih centara koji su rashlađeni i njih mogu da koriste svi koji žele se sklone od vrućine. Ova mesta su planski raspoređena i nalaze se na manje od 10 minuta udaljenosti hoda.

Prema istraživanjima, najposećenija klimatska skloništa su biblioteke, jer građani tu mogu da uživaju u udobnim stolicama, kupatilima, časopisima i knjigama.

Dugoročni cilj Barselone je da do 2030. godine građanima ne bude potrebno više od pet minuta hoda do najbližeg gradskog klimatskog skloništa. Očekuje se i da će ubuduće neki od ovih prostora biti otvoreni tokom zimske sezone, a neki čak i 24 sata dnevno.

Barselona teži da postane grad po meri stanovnika. Transformaciju su započeli Superblokovima, projektom kojim delove grada pretvaraju u nove zelene površine, šetališta, trgove namenjene za rekreaciju i druženje. Prema dosadašnjim iskustvima, Superblokovi utiču na kvalitet vazduha, smanjenje buke, kao i na klimu, čak i nekoliko stepeni je temperatura niža u ovim kvartovima, nego u drugim delovima grada. 

Uz Superblokove i klimatska skloništa, Barselona, drugi po naseljenosti grad u Španiji i jedan od najposećenijih gradova u Evropi, postaje idaelno mesto za život i odmor.

Milica Radičević

Kako se stvara povoljno okruženje za investicije i inovacije?

Foto-ilustracija: Unsplash (Appolinary Kalashnikova)
Foto: Ljubaznošću Frančeska Korba

Pre više od 30 godina, u britanskoj prestonici osnovana je međunarodna finansijska institucija čiji je glavni cilj bio da u zemljama Centralne i Istočne Evrope, a nakon pada Berlinskog zida, podrži tranziciju sa centralno-planske privrede ka otvorenom tržištu i demokratiji. U nazivu evropska, u kapitalu većinom američka, ova institucija i danas važi za velikog investitora u privatni i javni sektor u 38 država Evrope i Azije.

U našoj zemlji, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) započela je prvi program kroz pomoć SR Jugoslaviji 2001. godine. Kakvi su danas prioriteti EBRD-a u poređenju sa onim od pre dve decenije i šta se u poslovanju EBRD-a na ovim prostorima promenilo, ispričao nam je Frančesko Korbo, Regionalni direktor za energetski sektor Zapadnog Balkana i Hrvatske, u EBRD-u. 

EP: Najavljeno je da će do kraja 2022. godine sve aktivnosti EBRD-a morati da budu usklađene sa postizanjem jedinstvenog cilja: da se pomogne državama da ostvare ciljeve Pariskog sporazuma. Čini se da je to ogroman zalogaj. Šta on zapravo obuhvata? 

Frančesko Korbo: Odluka EBRD-a o klimatskim ciljevima podrazumeva obavezu da se sve aktivnosti Banke usaglase se ciljevima Pariskog sporazuma do 2022. godine. Banka trenutno priprema procenu ove usklađenosti za sve svoje direktne i indirektne investicije koristeći metodologiju koju je zajednički razvila sa drugim multilateralnim razvojnim bankama. Ukratko, projekat mora da zadovolji nekoliko kriterijuma da bi bio u skladu sa Pariskim sporazumom kao što su: usaglašenost sa dugoročnim strategijama za smanjenje emisije ugljenika, mala verovatnoća za „zaključavanje“ emisija, odnosno pružiti garancije da projekat neće omogućiti dalji rad postrojenja koje emituje velike količine ugljen-dioksida ako ekonomski isplativa opcija sa niskom emisijom ugljenika može da ga zameni, identifikovanje i uklanjanje fizičkih rizika od klimatskih promena i da aktivnosti ne podrivaju otpornost na klimatske rizike u lokalnoj sredini. EBRD podržava napore svoje zemlje domaćina da se odrede smernice za usvajanje politika o smanjenju emisija i klimatskoj otpornosti na ekonomskom planu i u svim sektorima. Osim toga, mi radimo sa klijentima kako bismo im pomogli da procene klimatske rizike i da obuhvate faktor otpornosti na klimatske promene u svom poslovanju. 

EP: Brojni gradovi su se priključili EBRD-ovom programu Zeleni gradovi, a među njima su Beograd i Skoplje. Šta nam možete reći o podršci koju gradovi dobijaju kroz pomenuti program i kada se može očekivati da građani primete rezultate?

Frančesko Korbo: Ova inicijativa pomaže gradovima u određivanju i planiranju prioritetnih investicija koje mogu da doprinesu većoj održivosti, otpornosti i boljem kvalitetu životne sredine u gradovima. Gradovi koji su se prijavili dobijaju pomoć od EBRD-a u pripremi studije izvodljivosti, nakon čega mogu da razmatraju koji projekat bi trebalo da bude njihova prioritetna investicija u budućnosti. EBRD i donori obezbeđuju finansiranje ovih investicija i veliki broj razvojnih projekata se odvija u regionu. Na primer, u Sarajevu smo kroz ovaj program finansirali uvođenje mera energetske efikasnosti u javnim zgradama, nabavku novih električnih trolejbusa, modernizaciju vodovodne i kanalizacione mreže i slično. Upravo su ovo projekti čiji su rezultati građanima očigledni, kao što su bolje usluge javnih komunalnih preduzeća, bolji kvalitet vazduha i drugo. 

EP: EBRD ima određeni fond za investiranje u projekte za tranziciju ka zelenoj energiji. Šta taj portfolio obuhvata? Da li u njemu preovladava energetska efikasnost ili obnovljivi izvori energije? 

Foto-ilustracija: Unsplash (Dimitrije Milenković)

Frančesko Korbo: Projekti za tranziciju ka zelenoj energiji ne mogu se realizovati bez povoljnih politika. Mi sarađujemo sa svim vladama u regionu kako bismo ojačali njihove zakonske okvire u energetskom sektoru i uskladili ih sa odgovarajućim Direktivama EU. Kad je reč o obnovljivim izvorima, aktivni smo u Albaniji, Crnoj Gori, Kosovu, Severnoj Makedoniji i Srbiji kako bismo pomogli uvođenje aukcija za obnovljive izvore energije, pružili pomoć kreatorima politika da pripreme i primene konkurentnu shemu javnih nadmetanja čiji će cilj biti povećanje kapaciteta solarnih i vetroelektrana za više od 1 GW kada one budu zaživele.

Ključni kriterijum EBRD-ove podrške sastoji se u tome da okvir mora imati mogućnost da se ponovi i proširi, stoga EBRD ne podržava samo prvih 100 MW projekata, već postavlja temelj za prvih 1.000 ili čak 10.000 MW. Prvi rezultati pristižu i to u vidu naših prvih solarnih aukcija za 140 MW u Albaniji na kojima je postignuta cena manja od 25 evra/MWh, a nadmetanje je bilo otvoreno tokom prvog talasa pandemije u maju 2020. godine. Ovaj rezultat je poslao snažnu poruku drugim zemljama u regionu, a uspeh je ponovljen kada je Albanija završila narednu aukciju za solarne PV elektrane u martu prošle godine. U sklopu Regionalnog programa za energetsku efikasnost REEP, pripremili smo više od 75 procedura koje unapređuju tržišta energetske efikasnosti. Većina ovih procedura se odnosi na poboljšanje mera energetske efikasnosti u zgradama. Sektor zgradarstva ima udeo od više od 40  odsto u ukupnoj potrošnji energije na Zapadnom Balkanu, pa renoviranje javnih zgrada i privatnih objekata radi postizanja minimalnog standarda energetskih performansi može pružiti vrlo značajan doprinos u dostizanju nacionalnih ciljeva za dekarbonizaciju. Ovakvi poduhvati takođe direktno poboljšavaju životni standard građana. 

EP: EBRD je do sada uložila više od 6,6 milijardi evra kroz 286 projekta u našoj zemlji. Da li biste rekli da je to uspeh za jednog institucionalnog investitora i molim da navedete one projekte koji su doneli najviše koristi? 

Frančesko Korbo: Od 2001. godine do sada, EBRD je uložila više od 7,3 milijardi evra kroz više od 300 projekata u Srbiji. Uticaj naših ulaganja može se primetiti u jačem bankarskom sektoru i boljoj dostupnosti finansiranja za mala i srednja preduzeća, u snažnijem privatnom sektoru i lokalnim kompanijama koje su uz našu podršku postale regionalni lideri i brendovi, kao što su MK Group ili Bambi, Knjaz Miloš i Nektar, u stotinama biznisa koje su osnovale žene uz našu finansijsku i konsultantsku podršku. Mi smo takođe doprineli izgradnji boljih puteva i železničkih veza kroz program podrške sa našim partnerima Evropskom unijom i Investicionim okvirom za Zapadni Balkan WBIF, zatim boljoj vodovodnoj infrastrukturi u Subotici i gradskom prevozu u Beogradu i Novom Sadu, da pomenem samo nekoliko primera. Nedavno smo dali podršku Srbiji u njenim naporima da unapredi infrastrukturu za upravljanje otpadom, a ovo je sektor koji je godinama bio zapostavljen. Mi finansiramo izgradnju nove deponije u Vinči i postrojenja za korišćenje komunalnog otpada u energetske svrhe, kao i nekoliko regionalnih deponija širom zemlje. Ovo će pomoći u izgradnji moderne infrastrukture za upravljanje otpadom u zemlji i obezbediće nove usluge građanima, ohrabrujući ih da sortiraju i recikliraju otpad iz domaćinstava.

Intervju vodila: Nevena Đukić

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE.

Rešavanje višedecenijskog problema sa vodom za piće u Zrenjaninu

Foto: Wikipedia/Alexzr88
Foto: Vlada Republike Srbije

Ugovor o realizaciji projekta prečišćavanja vode za piće u Zrenjaninu, koji će omogućiti da 95.000 stanovnika tog grada dobije čistu pijaću vodu, potpisali su Simo Salapura, gradonačelnik Zrenjanina, Rami Gandur, direktor kompanije „Metito“ i Predrag Bodiroga, direktor JKP „Vodovod i kanalizacija Zrenjanin“.

Ana Brnabić, predsednica Vlade Republike Srbije je stakla da je Vlada Srbije pomogla da se reši višedecenijski problem sa vodom za piće grada Zrenjanina, dodavši da je problem rešen na jedini mogići način, kroz javno – privatno partnerstvo.

Prema njenim rečima, prethodni vlasnik fabrike za proizvodnju vode bila je privatna kompanija, pa Vlada nije mogla svojim sredstvima da reši ovu situaciju.

“Našli smo pouzdanog privatnog partnera koji ima sredstva, znanje, tehnologiju i profesionalnost u kompaniji „Metito“, jednog od globalnih lidera u tehnologiji proizvodnje pijaće vode i preradi otpadnih voda”, rekla je premijerka.

Brnabić je izrazila zahvalnost Erste banci koja je pomogla da se dođe do tog rešenja tako što je, zajedno sa Vladom, tražila pravog partnera za taj posao.

Ovo je najznačajniji trenutak u ovom teškom projektu obezbeđivanja pijaće vode građanima Zrenjanina i skidanja zabrane upotrebe vode koja je uvedena pre više decenija, naglasila je ona.

Premijerka je izrazila nadu da će stanovnici Zrenjanina u prvom kvartalu 2023. godine dobiti tehnički ispravnu vodu, a u prvom kvartalu 2024. godine i vodu za piće.

Ona je objasnila da je „Metito“ otkupio postojeće postrojenje za 3,5 miliona evra i da će u projekat dobijanja čiste pijaće vode za 95.000 stanovnika grada Zrenjanina uložiti još 18 miliona evra.

Foto-ilustracija: Pixabay

“Po okončanju projekta, pijaću vodu će dobiti stanovnici u centralnom gradskom jezgru i delu grada oko njega, a gradska uprava treba dalje da razgovara o novim vodoizvorištima, kako bi i sva sela na teritoriji Zrenjanina dobila pijaću vodu. Na taj način bismo stavili tačku na taj problem, kao što radimo i u Kikindi, gde je pijaća voda, takođe, dugotrajan problem”, naglasila je Brnabić.

Prema njenim rečima „Metito“ će u narednih 25 godina upravljati postrojenjem i investirati u njega, nakon čega će ono postati vlasništvo grada.

Ona je najavila i da će Vlada paralelno sa ovim poslom uložiti 510 miliona dinara u sanaciju vodovodne mreže i zamenu azbestnih cevi u Zrenjaninu kako bi voda koju će građani dobiti u svojim domovima bila istog kvaliteta kao ona na izlazu iz fabrike vode.

Salapura je ocenio da je potpisivanjem ovog ugovora načinjen veliki korak ka rešavanju problema s kojim prethodne generacije nisu uspele da se izbore, ocenivši da je to što je Vlada podržala ovaj projekat dodatna garancija da će on biti uspešno realizovan.

Gandur je naveo da je kompanija „Metito“ imala više od 3.000 sličnih složenih projekata u svetu. On je izrazio uverenje da će rešenje koje će ta kompanija primeniti biti funkcionalno, kako bi se u bliskoj budućnosti obezbedila najkvalitetnija voda.

Izvor: Vlada Republike Srbije

Prva evropska međusektorska konferencija o suzbijanju zločina protiv divljih vrsta

Foto: LIFE SWiPE promo
Foto: LIFE SWiPE promo

Prošle nedelje se u Madridu okupilo preko 120 evropskih i svetskih stručnjaka u borbi protiv zločina protiv prirode kako bi razmenili najnovija saznanja i analizirali najbolje prakse u suzbijanju jedne od najunosnijih vrsta kriminala na svetu.

Konferencija je po prvi put na jednom mestu okupila stručnjake koji se bave suzbijanjem zločina protiv divljih vrsta, od policije, čuvara prirode i inspektora do tužilaca i sudija, i pružila im priliku za otvoren i plodan dijalog. Među učesnicima bilo je i preko 20 stručnjaka iz našeg regiona, uključujući predstavnike iz redova čuvara prirode, policije, tužilaštva, više odgovornih ministarstava, lokalne predstavnike CITES konvencije, kao i predstavnike sudova i nevladinih organizacija.

“Zločini protiv prirode su jedan od vodećih uzroka gubitka bioraznolikosti i značajna prepreka za očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta. Zločini poput krivolova, trovanja i nezakonite trgovine divljim vrstama, njihovim dijelovima i derivatima često se smatraju isplativima jer se teško otkrivaju, procesuiraju i osuđuju. Zločini protiv divljih vrsta prisutni su i u Europi, a žrtve su često europske ugrožene biljne i životinjske vrste”, rekla je voditeljka LIFE SWiPE projekta Nada Tosheva na otvorenju konferencije.

Tokom tri dana konferencije, razmatrani su stvarni štetni uticaji zločina protiv divljih vrsta na biodiverzitet, ljudsko zdravlje i svetsku ekonomiju. Stručnjaci su mogli da učestvuju u nizu praktičnih radionica, panel diskusija i interaktivnih predavanja kako bi zajedničkim snagama analizirali i poboljšali korake koji vode do uspešnog procesuiranja ovih zločina. Govorilo se o najnovijim tehnologijama za otkrivanje zločina protiv divljih vrsta, sajber kriminalu i povezanosti tih zločina s ostalim vrstama kriminala.

Konferenciji se pridružila i specijalizovana pseća jedinica iz Andaluzije, koja je učesnicima pokazala iz prve ruke kako izgleda otkrivanje otrova i istraga mesta zločina uz pomoć istreniranih pasa. Imali su priliku da u akciji vide psa tragača specijalizovanog za otkrivanje najčešće korišćenih otrova i saznaju više o alatima i zamkama koje koriste krivolovci i trgovci divljim vrstama.

Glavni zaključak konferencije bio je da stručnjaci i institucije širom Evrope moraju još bolje da sarađuju kako bi uspešno smanjili broj počinjenih zločina protiv prirode. Razmena znanja i jačanje prekogranične saradnje je pravi smer. Konferencija u Madridu dokazuje da postoji volja i želja stručnjaka i institucija za saradnjom kako bi se uspešnije smanjilo i sprečilo činjenje zločina protiv divljih vrsta i pravi je primer ostvarenja takve saradnje. Ovo je pozitivna promena i nadamo se jedna od mnogih prilika za zajednički rad na izgradnji sveta koji čuva svoje divlje vrste umesto da ih ugrožava.

Konferencija je organizovana u okviru LIFE SWiPE projekta, koji finansijski podržava evropski program LIFE. Glavni cilj projekta je obeshrabriti, i u na kraju smanjiti kažnjiva dela protiv divljih vrsta, kroz bolje sprovođenje propisa o zaštiti životne sredine i veći broj uspešno procesuiranih kažnjivih dela.

Izvor: WWF Adria

Osim solarnih panela, za šta još privrednici traže bespovratna sredstva

Foto-ilustracija: Unsplash (Bill-Mead)
Foto ilustracija: Pixabay

Početkom juna Ministarstvo privrede pozvalo je mikro i mala preduzeća, preduzetnike i zadruge da konkurišu za sredstva iz programa „Srbija i EU – oprema za privredu“. Država je obezbedila 16 miliona evra bespovratne pomoći, a Evropska unija još 11 miliona.

Kroz ovaj projekat privrednici bespovratno mogu da dobiju do četvrtine ulaganja, ne manje od 500.000 dinara niti više od pet miliona. Njihovo učešće je pet procenata, a ostatak se obezbeđuje kroz kredit ili putem lizinga. Prošle godine za samo mesec dana stiglo je oko 1.000 prijava.

Pomoćnica ministra privrede Katarina Obradović Jovanović rekla je, gostujući u Dnevniku RTS-a, da je interesovanje veliko, do sada je oko 300 privrednika podnelo zahteve i veliki broj zahteva je u pripremi.

„Komisije se održavaju svakog dana, ono što banke nama pošalju prethodnog dana obradimo sutradan, zaključno sa jučerašnjim danom 148 privrednika je dobilo rešenje za dodelu sredstava“, rekla je Obradović Jovanović.

Za šta se traži novac

Prema njenim rečima, sredstva se ove godine najviše traže za solarne panele, građevinsku mehnaizaciju, opremu za obradu metala i mašine koje služe za obradu drveta.

„Iznosi su nešto manji nego prošle godine, prosečan iznos bespovratnih sredstava je ispod tri miliona dinara, ove godine smo program ograničili za mala i mikro preduzeća, srednja preduzeća ne učestvuju, pa su iznosi nešto manji“, rekla je pomoćnica ministra.

Dodaje da ima i privrednih subjekata koji traže veće iznose, tako da postoji zahtev za 60 miliona dinara.

Kakva je procedura

Katarina Obradović Jovanović ističe da se ovaj program realizuje na način da se zahtevi podnose kod poslovnih banaka, a nemaju sve banke iste uslove. Sve informacije o programu mogu se naći na sajtu preduzetnistvo.gov.rs.

„Ključna odlika ovog programa, kao i u ranijim programima, je da program zahteva da banke ne uzimaju zalogu na nekretninama, što je važno zato što privredni subjekti često nemaju dovoljno nekretnina i to je prepreka da dođu do povoljnih sredstava“, napomenula je pomoćnica ministra privrede.

Kako bi omogućili da što veći broj privrednika dobije sredstva, ove godine je uveden uslov da oni koji su samo prošle godine koristili sredstva nemaju pravo da konkurišu.

„To je rezultiralo time da u broju privreda otprilike polovina čine klijenti koji nikada nisu koristili podsticajna sredstva a većina njih nije nikad koristila državnu pomoć, to je pozitivan aspekta – širi se krug korisnika“, rekla je ona.

Poziv je otvoren do septembra, a možda će, kako kaže, biti i malo duže.

Možda će biti malo više klijenata od 600, imamo i dve banke koje su nove u programu, tako da će do 800 klijenata moći da dobije sredstva, zaključila je Katarina Obradović Jovanović.

Izvor: RTS

Počinje izgradnja prve bifacijalne i trenutno najveće solarne elektrane u Srbiji

Foto: EP
Foto: EP

Bifacijalne solarne elektrane postaju sve češći izbor investitora zbog mogućnosti da prikupljaju sunčeve zrake koji se odbijaju o podlogu i proizvode struju efikasnije od elektrana sa monofacijalnim panelima.

Kompaniji MT-Komex poverena je izgradnja prve bifacijalne solarne elektrane u Srbiji koja će ujedno biti i trenutno najveća solarna elektrana u našoj zemlji.

Elektrana će se nalaziti na posedu kompanije Toyo Tires, a ugovor o izgradnji potpisan je između zamenika generalnog direktora Toyo Tires Kenichira Takasaga i direktora kompanije MT-Komex Miloša Kostića.

„Globalni cilj kompanije Toyo Tires je da postane ugljenično neutralna, a ulaganje u obnovljive izvore energije je najbolji izbor. Ovo je za nas pravi trenutak za izgradnju solarne elektrane u Srbiji jer su se zakoni po pitanju OIE promenili pa možemo steći status prozjumera, dok sa druge strane raspolažemo velikom površinom zemljišta“, rekao je Takasago za Energetski portal.

On dodaje da će solarna elektrana pokriti od 10 do 15 odsto godišnjih potreba kompanije Toyo Tires za električnom energijom, što dokazuje da industrija guma troši mnogo struje i zbog toga je pod velikim pritiskom da što pre sprovede dekarbonizaciju.

Takasago najavljuje da će proizvodnja guma početi krajem jula, dok će kompletna proizvodna oprema, zajedno sa solarnom elektranom, biti u funkciji do kraja godine.

„Planiramo da imamo svečano otvaranje naše solarne elektrane koje će posetiti ljudi iz Vlade, drugih država, čak i Japana. Ovo će biti zaista značajan događaj kako za nas, tako i za MT-Komex koji ju je izgradio“, kaže Takasago.

Kada je u pitanju odabir izvođača radova, Takasago napominje da su bili u potrazi za kompanijom koja bi im bila partner i pomogla da donesu odluke o izgradnji elektrane, a sve to pronašli su u kompaniji MT-Komex.

Foto: EP

„Izuzetna nam je čast što nam je tako ozbiljna kompanija kao što je Toyo Tires poverila izgradnju najveće solarne elektrane na zemlji snage 8,4 MW tj. aktivne snage priključenja 7,2 MW. Naša kompanija sa iskustvom od 13 godina u razvoju, projektovanju i izgradnji solarnih elektrana uspela je da na tenderu dobije ovaj posao kao najozbiljniji ponuđač“, rekao je direktor MT-Komexa Miloš Kostić.

On dodaje da pored Toyo Tires, MT-Komex gradi solarne elektrane kako na proizvodnim halama tako i na zemljištu.

„Naš tim čini 30 inženjera/ eksperata za obnovljive izvore energije i 50 instalatera/ elektro montera specijano obučenih za izgradnju solarnih elektrana sa višegodišnjim iskustvom“, kaže Kostić.

Solarni paneli na 8,2 hektara

Solarna elektrana kompanije Toyo Tires nalaziće se na zemlji i prostirati se na 8,2 hektara. Godišnja proizvodnja električne energije iznosiće 10.148.927 kWh što će doprineti uštedi od 8.119.141 kg ugljen-dioksida na godišnjem nivou.

MT-Komex se odlučio za primenu specijale konstrukcije koja će omogućiti bifacijalnim solarnim panelima da proizvode struju 15 odsto efikasnije u poređenju sa klasičnim, monofacijalnim elektranama.

U planu je da ova elektrana stekne status kupca-proizvođača, odnosno da koristi zelenu električnu energiju za sopstvene potrebe, dok će sav višak predavati na elektrodistributivnu mrežu.

Okončanje radova i njeno puštanje u rad planirano je do kraja ove godine.

Milena Maglovski

Šta je požarni trougao i imamo li dovoljno drva za ogrev?

Foto-ilustracija: Pixabay (Ylvers)
Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Howard)

Kraj juna i početak jula obeležile su temperature koje prelaze 35. podeljak, a lokalno su dostizale i 40 stepeni. Dovoljno je samo da se baci opušak i da požar bukne. Na suvom vazduhu požari se brzo šire i često su na nepristupačnom terenu, pa je i gašenje otežano. Vladimir Nikolić, iz Uprave za šume Ministarstva poljoprivrede, kaže za RTS da smo u drugom kritičnom periodu kada preti opasnost od pojave požara i napominje da bi se stvorila vatra neophodan je požarni trougao. Navodi da imamo dovoljno šume čije se drveće koristi za ogrev.

Vladimir Nikolić kaže za RTS da proteklog vikenda nije bilo požara.

„Iako smo u drugom kritičnom periodu kada preti najveća opasnost od požara. Prvi je mart–april, drugi jul–avgust i treći oktobar–novembar“, naveo je Nikolić.

Visoke temperature, dodaje, pospešuju pojavu požara.

 

„Da bi se stvorio požar, potrebno je da se stvori požarni trougao gde imamo izvor toplote, gorivni materijal, kiseonik. Kiseonika imamo, gorivnog materijala se trudimo da imamo što manje, a izvor požara može biti i čovek, i elementarna nepogoda, i tako dalje“, kazao je Nikolić.

Dovoljan je, ističe, trenutak nepažnje da započne jedan požar.

„Jako je bitno da se požar primeti u početnim trenucima. Verovatnoća je velika da ćemo ugasiti ako se pravovremeno reaguje, ako se ne razbukti, kao što smo imali požar na Staroj planini 2019. godine kada je izgorelo 2.100 hektara šume. Paljenje vatre na otvorenom, na mestima koja za to nisu predviđena, temperature, smanjena vlažnost vazduha, to sve dovodi do požara“, ističe Nikolić.

 

Koliko Srbija ima šuma 

Srbija, kako navodi, prema podacima ima 29,1 procenat šuma. Pred početak Drugog svetskog rata imala je 16,7 procenata, a 2005. kada je bio prethodni premer 29,1 procenat.

„Mi trenutno završavamo drugu nacionalu inventuru šuma i preliminarni podaci pokazuju da ćemo imati oko 40 procenata šuma“, ukazuje Nikolić.

Postoje, kaže, istorijski podaci i uzroci zašto nedostaju šume.

„Trebalo bi da se spustimo na nivoe opština. Imamo opštinu u Vojvodini koja ima šumovitost od 0,3 procenta, a imamo opštine u istočnoj Srbiji koje imaju šumovitost od 80 odsto. Kod opština koje imaju malo šume potrebno je da podignemo šumovitost“, ističe Nikolić.

Prema njegovim rečima, požari ne poznaju granice i predstavljaju veliku opasnost, a kada je reč o bespravnoj seči šume, tu je čovek glavni uzrok.

„Imamo apsolutno dovoljno šuma i dovoljno drveta da bi se stanovništvo grejalo. Grejanje drvetom se u poslednjoj deceniji 20. veka smatralo zaostalim. Drvo je postalo prihvatljiv gorivi materijal. Mogu da poručim našim građanima da ćemo apsolutno imati dovoljno drveta“, naveo je Nikolić.

Aktivnosti pošumljavanja se, dodaje, svake godine sprovode u skladu sa planskim dokumentima u šumarstvu.

Apelovao je na sve one koji borave u šumi da se ponašaju odgovorno, da ne ostavljaju smeće, da ne bacaju opuške, a da ratari ne pale strnjiku, jer je, napominje, to jedan od velikih uzroka požara.

Izvor: RTS

EU poziva Nemačku da ne gasi nuklearne elektrane

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Nemačka je krajem prošle godine, u trenutku nezapamćene energetske krize najavila da planira zatvaranje preostalih nuklearnih elektrana. Tada je rečeno da će do kraja 2022. godine isključiti sve nuklearne elektrane iz pogona, kao i da će se osloniti na obnovljive izvore energije.

Nemački kancelar Olaf Šolc nedavno je izjavio da njegova vlada ostaje posvećena postepenom ukidanju nuklearne energije uprkos zabrinutosti zbog rasta cena energije i mogućih nestašica zbog rata u Ukrajini.

Međutim iz Brisela poručuju da Nemačka ne bi trebalo da isključuje preostale nuklearke.

U interesu je cele Evrope, ne bi tebalo da isključuju svoje preostaje nuklearne elektrane. Izuzetno je važno da tri nemačke nuklearne centrale koje su ostale u pogonu nastave dalje da rade”, rekao je Tijeri Breton, evropski komesar za unutrašnju trgovinu, prenosi agencija dpa.

Kako je objasnio, njihov rad bi trebalo produžiti “makar na nekoliko meseci”. 

U Nemačkoj još nekoliko meseci treba da rade reaktori Izar 2 u Bavarskoj, Emsland u Donjoj Saksoniji i Nekarvesthajm 2 u Baden-Virtembergu. Odluku da se potpuno odrekne nuklearne energije Nemačka je donela posle nesreće u japanskoj centrali Fukušima 2011.

I Belgija je, krajem prošle godine najavila da planira zatvaranje preostalih nuklearnih elektrana, a Belgijska vlada je tada saopštila da su dugo pravili plan kako će ugasiti sve nuklearne elektrane do 2025. godine.

Ipak, nedavno su saopštili da odustaju od ovog plana i da će životni vek njihovih nuklearnih elektrana biti produžen za 10 godina. 

U Turskoj i Češkoj se grade nova nuklearna postojenja, Italija je zatvorila sve svoje nuklearne elektrane, a Španija i Švajcarska planiraju da do 2030. godine prestanu da koriste nuklearnu energiju.

Nuklearne elektrane su drugi najveći izvor električne energije u Evropskoj uniji, odmah posle elektrana na fosilna goriva, sa čak 26 odsto proizvedene energije

Milica Radičević

Gasna kriza preti da zaustavi industriju, kada počne grejanje proizvodiće se samo najneophodnije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

„Severnim tokom“, koji je za Evropu sada ključni gasovod, stiže 60 odsto manje gasa, a tek sledi njegov remont koji će u potpunosti prekinuti isporuku gasa od 11. do 21. jula. Ne nazire se kraj energetske krize koju je sve teže kontrolisati. Članice Evropske unije prema planovima za vanrednu energetsku situaciju, građane pozivaju na rigoroznu štednju, a idustrijske potrošače upozoravaju da se spreme na redukcije i pre zime.

Nemačka vlada obezbedila je 15 milijardi evra kredita za skladištenje gasa za zimu, ali iz Agencije za energetiku poručuju da to nije dovoljno. Prvi na udaru restikcija biće veliki potrošači, fabrike, pa iz Nemačke federacije sindikata i Udruženja gradova upozoravaju da poremećaji u snabdevanju prete da blokiraju privredu zemlje.

„To znači, ako ne dobijamo gas, naši metali se više ne proizvode. Onda se više neće proizvoditi ni vetroturbine, solarni paneli i akumulatori za automobile“, kaže portparolka „Aurubisa“ Angela Seidler.

„Ako ne proizvodimo, nemamo posla za ljude, a ako nemamo posla za ljude, prva stvar koju možemo uraditi je skraćeni rad. Dalje ćemo videti“, ističe Fauzi el Kabani iz kompanije za pločice „Bojzenburg“. 

I Francuska, Austrija i Italija su proglasile drugi stepen upozorenja na nestašicu gasa. Kako bi sprečila kolaps u snadevanju, Nemačka preko Brisela pokušava da ubrza remont „Simensove“ opreme za gasovod „Severni tok 1“ koji radi Kanada, a koja je zbog rata u Ukrajini pod sankcijama. 

Situacija je trenutno pod kontrolom, navodi senator za životnu sredinu Hamburga Jens Kerstan.

„Moći ćemo da snabdevamo industriju gasom, ali po visokim cenama. A na zimu će biti kritično kada stanovništvo počne da troši gas da greje domove, onda ćemo morati da redukujemo“, kaže Kerstan.

„Pred nama je gasna kriza, industrija će moći da proizvede samo ono što je apsolutno neophodno. Drugačije rečeno, čokoladni kolačići su luksuz, nikome nisu potrebni. Važno je da se pokriju osnovne potrebe potrošača i da zaposleni zadrže svoja radna mesta, gde god je to moguće“, smatra šef analize tržišta kapitala „Bader banke“ Robert Halver.

Manje isporuke ne samo da su pogurale cenu gasa preko 1.600 evra već i cenu struje koja na evropskim berzama ponovo premašuje 350 evra za megavat-sat. 

„Za četvrti kvartal oktobar, novembar i decembar struja se prodaje za 400–410 evra, a cele sledeće 2023. cena je oko 300 evra po megavat satu, što znači da su to jako, jako visoke cene koje su bile pre ove krize i iznosile oko 50-60 evra po megavat satu“, navodi lider za energetiku u „Dilojtu“ Željko Marković.

Širom Velike Britanije građani besni zbog cena goriva blokirali su auto-puteve i izazvali haos u saobraćaju.

Šri Lanka je uvela trosatne dnevne restrikcije struje, jer ne mogu da isporuče dovoljno goriva za elektrane.

To je prva zemlja koje je u poslednjih pola veka obustavila i prodaju goriva na pumpama. Potvrdili su da nemaju novca za kupovinu nafte. Sledeća isporuka je tek 22. jula, a benzina i dizela na zalihama kažu, imaju za manje od jednog dana.

Izvor: RTS

Nema više gradnje bez sadnje – velika akcija ozelenjavanja Kragujevca

Foto: Grad Kragujevac
Foto: Grad Kragujevac

Kragujevac je prvi grad u Srbiji koji je zabranio gradnju objekata bez sadnje drveća. Ovo je jednoglasna odluka odbornika gradskog parlamenta, doneta na inicijativu gradonačelnika Nikole Dašića kojom Kragujevac želi da unapredi kvalitet života građana.

Kako je on istakao povod za donošenje ove odluke je “lepše okruženje u kojem treba da živimo, ali i želja da Šumadiji vratimo prepoznatljivost po šumama”.

Za svaki novoizgrađeni objekat površine do 1.000 kvadratnih metara, investitori u Kragujevcu moraće ubuduće da posade deset novih stabala u gradu. Ako je stambeno – poslovni objekat preko 1.000 kvadrata, još po jedno na svakih 500 metara kvadratnih, navodi se na sajtu grada.

Investitore na to obavezuje odluka o sprovođenju Akcije „Vrati dah prirodi – posadi drvo“.

Ukoliko sadnja nije moguća na samom placu Odlukom je predviđeno da JKP “Šumadija”, kao preduzeće nadležno za upravljanje zelenim površinama, odredi lokaciju, sprovede sadnju i izda potvrdu da je obaveza ispunjena, jer je to uslov za dobijanje upotrebne dozvole.

Zahvaljujući ubrzanom razvoju Kragujevca u poslednjih pet godina na svakom koraku niču novi stambeno – poslovni objekti. Samo prošle godine nadležna gradska uprava izdala je 1.389 odobrenja za izgradnju, što znači da je na tim parcelama posečena jedna šuma. A, Kragujevac ne može da raste i da se razvija na štetu zelene infrastukruture.

Kragujevac teži statusu zelenog grada, a ovom odlukom čija primena počinje 1. septembra, korak je bliže tom cilju.

Energetski portal