Home Blog Page 508

Sadnjom lala nastavlja se promocija projekta “Zeleni gradovi Srbije”

Foto ilustracija: Pixabay
Foto: Grad Beograd

Na platou ispred Starog dvora u Beogradu, u okviru promocije projekta “Zeleni gradovi Srbije”, posađene su posebne vrste lala. Njih su posadili Jost Reinćes, ambasador Kraljevine Holandije i Marko Stojčić, glavni urbanista.

Oko drvoreda, koji već postoji u parku i narednim danima biće posađeno 500 lala, koje su donacija članica klastera „JUB Holland”.

“Došli smo do nekoliko ideja kako da implementiramo znanja i dostignuća Holandije i njihovih kompanija u ozelenjavanju urbanih površina. To je jedan od tri prioriteta za Grad Beograd u smislu proširenja zelenih površina, pošumljavanja i pažljivog sađenja biljki koje utiču na ekosistem Beograda. Veoma smo zadovoljni ovom saradnjom i lako je sarađivati sa holandskim kompanijama jer su one otkrile različita dostignuća u ovoj oblasti”, rekao je Stojčić, navodi se u saopštenju.

On je dodao da je sa ambasadorom dogovori saradnju sa kompanijama iz Holandije u trenutno najznačajnijem projektu za Beograd, izgradnji i rekonstrukciji Linijskog parka.

“Oni će nam dati ideje šta to od sadržaja, pre svega zelene infrastrukture, može da se nađe u parku kako bi maksimizirali učinak svega toga na ekosistem Beograda i kako bi građani osim parka za rekreaciju, šetnju, vožnju bicikla i drugo imali i bolji kvalitet vazduha. To nam je dalo ideju da nastavimo Linijski park dalje u predelu Ade Huje, koja će nakon izgradnje parka postati urbana šuma-park. Tako da će obod oko centralne gradske zone, koju čine Linijski park i Ada Huja, pozitivno uticati na kvalitet vazduha, a i to su zone u kojima neće biti saobraćaja”, naglasio je gradski urbanista.

Prema njegovim rečima, sve ovo ne bi bilo moguće bez saradnje sa holandskom ambasadom.

“Holandski gradovi su već prošli kroz neke „dečje bolesti” i na ovaj način nam olakšavaju, tako da nećemo ulaziti u projekte za koje je već neko shvatio da je neopravdano. U naredne dve do tri godine efekti svega ovoga biće vidljivi građanima Beograda”, dodao je on.

Ambasador Jost Reinćes je rekao da su klimatske promene, zagađenje, pogoršanje kvaliteta vazduha problemi sa kojima se svi suočavamo, te da ekstremni vremenski uslovi, toplotni talasi, suše, poplave ugrožavaju živote.

“Veoma je važno ozelenjavanje urbanih predela koji su i prijatni za oko. „Zeleni gradovi” doprinose smanjenju emisije gasova staklene bašte, smanjenju temperature leti, boljem kvalitetu vazduha, olakšava se upravljanje vodama, podržava biodiverzitet i smanjuje se buka, čime se stvaraju bolji uslovi za život. Vlada i gradovi Srbije, kao i Beograd, svesni su prednosti i imaju ambiciozne ciljeve da unaprede urbano zelenilo i do 2025. najmanje četvrtina urbanih prostora u ovim gradovima trebalo bi da bude zelena”, naglasio je ambasador, navodi se na sajtu grada.

Prema njegovim rečima, da bi se postigli ovi ciljevi, ozelenjavanje mora biti sastavni deo urbanog razvoja, što znači da bi zelenilo trebalo da zauzima centralnu poziciju u procesima planiranja i budžetiranja velikih projekata.

“Da bi pomogli u zelenoj transformaciji urbanih područja u Srbiji, holandski javni i privatni sektor su udružili snage i uspostavili Partnerstvo za zelene gradove, koje sada zvanično pokrećemo. Konzorcijum privatnih kompanija je veoma iskusan i nudi održiva i inovativna rešenja za zelenije gradove. Na primer, prikupljanje vode na zelenim, plavim krovovima, razvijanje dizajna specifičnog za kišnicu. Ambasada i partneri iz konzorcijuma rado dele naše znanje i iskustvo kako bismo gradove Srbije učinili još pogodnijim, održivijim i lepšim. Hajde da zajedno radimo na tim ciljevima”, poručio je Jost Reinćes.

Cilj projekta „Zeleni gradovi Srbije” promovišu urbano zelenilo i pejzažnu arhitekturu, kao i pozitivni učinak zelenila na smanjenje uticaja klimatskih promena u urbanim sredinama i značaju koji ovakve aktivnosti imaju za stanovnike urbanih sredina.

Projekat se u Srbiji sprovodi od decembra 2020. do decembra 2023. godine.

Energetski portal

Šta koči energetsku tranziciju SAD-a?

Photo-illustration: Unsplash (Thomas Richter)
Photo-illustration: Unsplash (Andreas Gucklhorn)

Iako se danas, više nego ikada ranije, u Americi govori o obnovljivim izvorima energije, čini se da izgradnja zelenih elektrana ne napreduje istim tempom. Dok je u Evropskoj uniji 2020. godine čak 38 odsto energije dobijeno iz obnovljivih izvora, a u Kini 29 odsto, u SAD-u je udeo čiste energije pošle godine iznosio 21 odsto.

Ovaj podatak može da iznenadi budući da je Amerika dom vodećeg proizvođača električnih automobila u svetu – kompanije Tesla, i obiluje potencijalom za gotovo sve vrste obnovljivih izvora energije.

Da li će SAD uskoro ostvariti veći udeo čistih izvora energije zavisi isključivo od jedne stvari – izgradnje visokonaponskih dalekovoda i prateće infrastrukture.

Kako se navodi u studiji Američkog saveta za obnovljivu energiju (ACORE), najviše potencijala za proizvodnju zelenih megavata nalazi se u centralnoj Americi, dok su najveći potrošači električne energije miljama udaljeni milionski gradovi – Los Anđeles, Njujork, Čikago i drugi.

Iako se ovi gradovi još uvek snabdevaju električnom energijom iz lokalnih nuklearnih i termoelektrana, prelazak na obnovljive izvore enegije zahteva izgradnju guste mreže kilometrima dugačkih visokonaposkih dalekovoda.

Za jednu ekonomski stabilnu zemlju to ne bi trebalo da predstavlja problem, ali stvar je daleko komplikovanija nego što se čini.

Pre svega, izgradnja dalekovoda traje duže od izgradnje solarnih ili vetroelektrana, ali se ovim projektima još uvek ne pridaje dovoljno pažnje.

Osim toga, visokonaponski dalekovodi nose rizik od izazivanja šumskih požara, a jedan takav desetkovao je šumu u Kaliforniji 2019. godine. Takođe, izgradnja dalekovoda zahteva dozvolu vlasnika poseda što dodatno može usporiti ili čak onemogućiti proces.

Proces dekarbonizacije Sjedinjenih Država nešto je zahtevniji nego u ostatku sveta jer nije moguće izgraditi velike solarne elektrane ili vetroparkove u blizini najvećih potrošača. Na sreću, potreba za izgradnjom dalekovoda na vreme prepoznata, te se u narednom periodu mogu očekivati značajna ulaganja u infrastrukturu za OIE.

Milena Maglovski

Evropska komisija preduzima mere protiv pet država članica – problem upravljanje otpadom

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U Evropskoj uniji na godišnjem nivou sve privredne aktivnosti generišu ukupuno 2,5 milijardi tona otpada, što je oko pet tona po glavi stanovnika, dok svaki građanin u proseku proizvede skoro pola tone komunalnog otpada. Evropska komisija je u planu za cirkularnu ekonomiju postavila jasan cilj, a to je da ograniči udeo komunalnog otpada koji završava na deponijama na 10 odsto do 2035. godine.

Kako se dalje navodi u saopštenju ove komisije, u Evropskoj uniji zakoni i politike o otpadu podstakli su poboljšanja u upravljanju otpadom, značajno se podstiču inovacije u oblasti odvojenog prikupljanja i reciklaže otpada, te je u znatnoj meri ograničeno odlaganje otpada i podstiču se promene kada je reč o ponašanju potrošača. 

Okvirna direktiva o otpadu i Direktiva o deponijama sadrže skup pravila za sprečavanje i smanjenje negativnog uticaja stvaranja otpada i upravljanja otpadom.

Komisija stalno radi na modernizaciji ovih pravila kako bi ih prilagodila cirkularnoj ekonomiji i digitalnom dobu. Zbog toga će Komisija u narednim danima predložiti reformu pravila EU o otpremanju otpada u inostranstvo kako bi se osiguralo da EU svoje izazove vezane za otpad ne prenosi na treće zemlje, ističe se u saopštenju.

Značajno je spomenuti i to da se stalno pruža podrška državama članicama za pravilno sprovođenje postojećih pravila, te i da, ukoliko je potrebno, koriste svoja ovlašćenja tamo gde je to potrebno. Ovo je veoma važno za očuvanje zdravlja građana EU i čiste životne sredine.

U skladu sa navedenim Evropska komisija je preduzela pravne mere protiv Rumunije, Bugarske, Hrvatske, Grčke i Slovačke zbog nepoštovanja zakonodavstva EU o otpadu – Okvirne direktive o otpadu i Direktive o deponijama. 

Navedene države moraju da preduzmu sve mere kako bi se otpad pravilno tretirao pre nego što se odloži. Kada je reč o Rumuniji biće upućen dodatni predmet Sudu pravde Evropske unije zbog neusaglašenosti sa Direktivom o deponijama.

Foto-ilustracija: Unsplash (Vivianne Lemay)

Evropska komisija se na ovaj korak odlučila kako bi podstakla tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji, ali i pomogla u zaštiti životne sredine i zdravlja ljudi od štetnih efekata koji nastaju usled zagađenja otpadom, a sve to u cilju ispunjenja cilja o nultom zagađenju. Nepravilan tretman otpada može imati razorne posledice po zdravlje ljudi, vodu, zemljište i vazduh. Opasne materije prisutne u otpadu mogu kontaminirati vodu za piće i zemljište.

Komisija je poslala zvanično upozorenje Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Rumuniji i Slovačkoj u kom ih poziva da pravilno sprovode Direktivu o deponijama i Okvirnu direktivu o otpadu.

Kako se dalje navodi u Bugarskoj su otkriveni nedostaci na svim postojećim lokacijama, na čak 52 deponije tretman otpada ne uključuje odgovarajuću selekciju tokova otpada. Dok su u Hrvatskoj uočeni nedostaci na svim posećenim lokacijama, a pokazalo se i da se komunalni otpad odlaže bez ikakvog tretmana.

U Grčkoj nema dovoljno objekata za tretman i otpad treba bolje selektovati. Dok su u Rumuniji i Slovačkoj uočeni nedostaci na svim posećenim lokacijama, kao i da se otpad odlaže bez ikakvog tretmana.

Evropska komisija uvela je ekološka pravila kako bi se izbegli štetni uticaji na ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Loša implementacija ekološkog zakonodavstva i politika dovodi do ekoloških, ekonomskih i društvenih troškova za društvo i stvara nejednake uslove za privredne subjekte.

Milica Radičević

U Evropi nestalo 600 miliona jedinki ptica

Foto: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica
Foto-ilustracija: Pixabay

Naučnici koji čine međunarodni tim saradnika iz Britanskog kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB), BirdLife International i Češkog ornitološkog društva analizirali su podatke za 378 od 455 vrsta ptica koje se gnezde u zemljama Evropske unije.

Autori procenjuju ukupni pad populacija između 1980. i 2017. na 17 do 19 odsto, što predstavlja gubitak koj iznosi između 560 i 620 miliona jedinki ptica. U realnosti, u istom periodu je izgubljeno čak 900 miliona jedinki, međutim, ovaj podatak je umanjen za povećanje populacija određenih vrsta, koje iznosi oko 340 miliona jedinki. Veliki pad brojnosti malog broja vrsta ptica koje nazivamo „čestim“ ili „običnim“ vrstama čini važan udeo ovog procenta.

Studija je sastavljena na osnovu podataka iz Evropskog popisa običnih ptica, kao i podataka redovnih izveštaja država članica u skladu sa Direktivom o pticama EU.

Nekada sveprisutni vrabac pokućar najteže je pogođen, pri čemu je izgubljeno 50 odsto populacije od 1980. godine, ukupno 247 miliona ptica, dok su populacije poljskog vrabca izgubile oko 30 miliona jedinki. Obe vrste pogođene su promenama u politikama koje se tiču poljoprivrede, međutim, broj vrabaca pokućara je opao i u urbanim sredinama. Nisu potpuno jasni razlozi opadanja urbanih populacija, ali neki od njih bi mogli biti nedostatak hrane, širenje bolesti kod ptica i zagađenje vazduha.

Ako se osvrnemo na staništa, primetno je da su najveći gubici zabeleženi kod ptica poljoprivrednih predela i ptica travnih staništa. Opšte je poznato da su promene u poljoprivrednoj praksi i upravljanju, uslovljene političkim odlukama, odgovorne za nagli pad brojnosti divljih životinja. Grupe ptica selica poput brezovog zviška i žute pliske su takođe zabeležile veliki pad brojnosti, kao i šljukarice poput vivka i planinskog zujavca.

Veliki deo ovog pada dogodio se u Evropi 1980-ih i 1990-ih godina, dok je stopa opadanja povoljnija u prethodnoj deceniji. Rezultati pokazuju da zakoni Evropske unije, odnosno Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, koji pružaju pravnu zaštitu prioritetnim vrstama i staništima EU, imaju pozitivan uticaj na brojnost populacija ptica, kao i na očuvanje staništa.

Foto: Unsplash (Christie Greene)

Dobar primer se može videti u porastu populacija sedam vrsta ptica grabljivica, koje se sa smanjenjem upotrebe pesticida, povećanim stepenom zaštite, akcijama na smanjenju ubijanja i odvijanjem projekata aktivne zaštite, polako oporavljaju. Nema sumnje da bi bez uvođenja ovih direktiva, stopa opadanja mnogih vrsta bila daleko veća.

Međutim, ova studija podržava prethodna istraživanja koja pokazuju značajan nedavni gubitak biodiverziteta. Opadanje brojnosti „običnih“ ptica pokazuje da je i dalje neophodan dalji rad na zaštiti vrsta šireg obima. Hitno je potrebno sačuvati ptice povezane sa poljoprivredom, kao i ptice selice na njihovim migratornim putevima.

Važno je da je gubitak „uobičajenih“ vrsta zabrinjavajući jer ukazuje na oštećene ekosisteme i njihove funkcije, a potencijalno i pružanju usluga ekosistema od kojih čovečanstvo zavisi. Brojnost i dominantna prisutnost „uobičajenih“ vrsta znači da promene u njihovim populacijama mogu imati velike posledice na zdravlje naših ekosistema.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Srbija unapredila pravni okvir u energetici, razdvajanje svih operatora prenosa ostaje problem

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)
Foto-ilustracija: Pixabay

Srbija je u proteklih godinu dana napredovala sa reformisanjem sektora energetike ali njen rezultat i dalje kvari to što nije uspela da razdvoji sve svoje operatore prenosnog sistema u skladu sa Trećim energetskim paketom, navodi se u izveštaju Energetske zajednice (EZ).

Izveštaj Sekretarijata EZ pokazao je da su sve ugovorne strane načinile napredak u reformama i da je procenat implementacije povećan sa 53 na 56 odsto u proseku.

Međutim, ukupan tempo reformi energetike se usporava, upozorila je EZ, međunarodna organizacija koja okuplja EU i njene susede sa ciljem stvaranja integrisanog panevropskog energetskog tržišta.

Od novembra 2020. do novembra 2021. sve ugovorne strane su blago unapredile sprovođenje reformi, osim Crne Gore na čiju su inače čvrstu poziciju uticali neusklađenost termoelektrane Pljevlja sa standardima o zagađenju i nedostatak podzakonskih akata o aukcijama obnovljivih izvora energije.

Ipak, Crna Gora je i dalje prva po sprovođenju reformi u energetici, Srbija i Ukrajina dele drugo mesto a sledi Severna Makedonija.

Srbija, koja je prethodno stagnirala, u posmatranom periodu je unapredila pravni okvir u sektorima klime, eneregetske efikasnosti, struje i obnovljivih izvora ali je ostao problem da razdvoji sve svoje operatore prenosnog sistema, što zahteva Treći energetski paket EU.

Istovremeno je Ukrajina, inače jedan od najvećih reformatora u proteklih godinu dana, načinila samo ograničeni napredak u regulatornom okviru za struju i gas.

Napredak Albanije bio je skroman a sledi Kosovo gde je unapređenje bilo samo nominalno. Zatim ide Gruzija, najnovija ugovorna strana koja je imala najveći napredak, a slede Moldavija i Bosna i Hercegovina sa mnogo skromnijim napretkom.

Foto-ilustracija: Pixabay

Direktor EZ Janez Kopač istakao je da ugovorne strane, uprkos izazovima zbog pandemije, rade na akcijama predviđenim Evropskim zelenim dogovorom.

“Sve veći broj ugovornih strana je formalno ili implicitno prihvatio da ugalj i lignit nemaju budućnost u energetskom miksu”, rekao je Kopač.

Izveštaj je pokazao i da regionalna integracija tržišta električne energije ostaje jedan od najvećih izazova EZ.

“Bez dalje integracije sektora energije, domaća tržišta koja su mala, osim Ukrajine, biće i dalje neoptimalna i nesposobna da olakšaju tranziciju na dekarbonizovan i decentralizovan sektor električne energije”, upozorio je zamenik direktora EZ Dirk Bušle.

Dodao je da je tekuća energetska kriza već pokazala da su mala tržišta mnogo osetljivija na kolebanja cena.

Takođe je i novi izveštaj pokazao da zemlje koje imaju ugalj u energetskom miksu imaju problema sa ciljevima za emisiju u sklopu Nacionalnih planova o smanjenju emisije (NERP) za barem jedan od zagađivača (azotni oksidi, sumpor dioksid i prašina) obuhvaćen Direktivom o velikim postrojenjima za sagorevanje.

Članice EZ su EU i devet ugovornih strana – Albanija, BiH, Gruzija, Kosovo, Severna Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Srbija i Ukrajina. Posmatrači su Jermenija, Norveška i Turska.

Izvor: EURACTIV/Beta

Konačnu odluku o projektu “Jadar” daće građani

Foto-ilustracija: Unsplash (Pedro Henrique)
Foto-ilustracija: Pixabay

Litijum je jedna od kritičnih sirovina u svetu, da ne postoje projekti u rudarstvu i energetici na globalnom nivou bez litijuma, a da će se u projektu „Jadar“ koristiti najnovije tehnologije, rekla je Zorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike.

Ona je istakla da je projekat „Jadar“ potencijalna razvojna šansa za Srbiju, ali da će realizacija tog projekta zavisiti od procene uticaja na životnu sredinu i odluke građana na referendumu. Kao i da je to dobar projekat, ali da postoje uslovi koje mora da ispuni, pre svega one koji se tiču zaštite životne sredine.

“Mi želimo kompletan lanac proizvodnje, od rudnika, preko fabrike litijumskih baterija do fabrike električnih vozila. To znači i posao za više hiljada ljudi, od toga samo dve hiljade u rudniku i doprinos BDP-u od 17 milijardi evra”, kaže ona i dodaje da će o svemu konačnu odluku doneti građani na referendumu i to pošto dobiju sve informacije.

Energetski portal

U Turskoj se gradi solarna elektrana veličine 4.600 fudbalskih terena

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Turska slovi za jednu od najpovoljnijih zemalja u Evropi kada je reč o solarnoj energiji, pa otuda ne čudi što će ova zemlja koliko sledeće godine dobiti solarni park veličine 4.600 fudbalskih terena.

Zahvaljujući ovom gigantskom projektu, preko dva miliona domaćinstava biće snabdeveno zelenom energijom, a godišnje će se u atmosferu emitovati 1,5 miliona tona ugljen-dioksida manje.

Solarni park, snage 1,35 GW, nalaziće se u turskom gradu Karapinar u Centralnoj Anadoliji, a radovi će, kako je najavljeno, biti gotovi krajem 2022. godine.

Projekat je deo prvog turskog solarnog „YEKA“ tendera koji je pokrenulo tursko Ministarstvo energetike u okviru programa razvoja obnovljivih izvora energije. Zahvaljujući ovom projektu, Turska će nastavi sa širenjem obnovljivih izvora energije te će pustiti u rad 10 GW solarnog kapaciteta između 2017. i 2027. godine. Nakon izgradnje solarnog parka „Karapinar“, udeo solarne energije u ukupnoj proizvodnji električne energije u Turskoj uvećaće se za 20 odsto.

Za ovako veliki projekat neophodna su i pozamašna sredstva, pa je Velika Britanija odobrila kredit od 255 miliona evra za izgradnju elektrane. Kako je saopštila britanska vlada, sredstva koja će biti uložena u solarni park u Turskoj su do sada najveća sredstva koja je Britanija izdvojila za solarnu energiju.

Odluka o finansiranju solarne elektrane usledila je nakon Klimatske konferencije UN-a COP26, gde se Britanija obavezala da će pružiti veću podršku globalnoj energetskoj tranziciji.

Milena Maglovski

Za pošumljavanje u Vojvodini dodeljeno 43 miliona dinara

Foto-ilustracija: Unsplash (Aiokr Chen)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ugovore o dodeli bespovratnih sredstava za pošumljavanje na teritoriji AP Vojvodine u iznosu od 43 miliona dinara potpisali su predstavnici javnih preduzeća i Čedomir Božić, pokrajinski sekretar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo.

Kako je Božić istakao sredstva u Budzetskom fondu za šume ove su godine znatno veća nego ranije, te da je cilj da se ta ulaganja podignu na još viši nivo.

“Za pošumljavanje je opredeljeno 50 miliona dinara, od čega je na konkursu iskorišćeno 43 miliona. Pozivamo lokalne samouprave da naredne godine koriste sredstva koja Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo izdvaja za pošumljavnje, jer je važno da zajednički radimo na tome da se površine pod šumama u AP Vojvodini povećaju“, istakao je on, navodi se u saopštenju.

Inače, ove godine su iznosi za pošumljavanje po hektaru u proseku 30 odsto viši nego ranije. Tako je za pošumljavanje tvrdim lišćarima predviđeno 200.000 dinara po hektaru, za pošumljavanje mekim lišćarima 160.000 dinara, a za pošumljavanje bagremom 130.000 dinara po hektaru.

Ugovori su uručeni Javnom preduzeću „Vojvodinašume“, koje je dobilo najviše sredstva na ovogodišnjem konkursu, zatim Institutu za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu, Javnom preduzeću za komunalnu infrastrukturu i usluge „Kikinda“, JKP „Graditelj“ u Srbobranu, JKP „Komunalac“ u Titelu i komunalnom preduzeću „Luka Bačka Palanka“.

Energetski portal

Vazduh u Srbiji u “crvenoj” zoni, zabeležena visoka koncentracija PM čestica

Foto-ilustracija: Unsplash (Ivan Aleksić)
Foto: Agencija za zaštitu životne sredine-screenshot

Kvalitet vazduha u celoj Srbiji od jutros je veoma lošeg kvaliteta. “Crveni” alarm upalio se u Beogradu, Novom Pazaru, Pančevu, Pirotu, Kosjeriću, Valjevu.

Čini se da podatak da udišemo zagađen vazduh i nije neka nova vest, jer sa početkom grejne sezone, vazduh u Srbiji može da se vidi, a i “oseti”.

Prema podacima sa sajta “Air Visual” Beograd se nalazi na petom mestu u svetu po zagađenosti vazduha.

Zabeležena je i visoka koncentracija PM 2,5 i PM 10 čestica, kako u prestonici, tako i u gotovo svim gradovima u Srbiji, pokazuju rezultati merenja kvaliteta vazduha koji se mogu videti na sajtu Agencije za zaštitu životne sredine.

PM čestice prestavljaju prašinu manju od 10 mikrona, mešavinu čvrstih čestica dima, čađi, prašine i kiseline, uz teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena, a nastaju kao posledica kombinovanog uticaja grejanja, saobraćaja i industrije.

Uz PM10 uvek idu i PM2.5 čestice koje još lakše dospevaju u organizam jer su sitnije, i upravo one sa sobom nose teške metale.

Preporuka stručnjaka je da mala deca, trudnice i hronični bolesnici ne izlaze napolje bez preke potrebe. Ukoliko je neophodno da određeni deo dana provedu napolju, potrebno je da izbegavaju sve fizičke aktivnosti.

Na Energetskom portalu u svakom trenutku možete proveriti kakvog je kvaliteta vazduh koji udišemo i prema tim podacima trenutno je najzagađenije na Starom gradu.

Milica Radičević

Da li ćemo struju kupovati u samoposluzi – energetska kriza pogurala razvoj električnih baterija

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Energetska kriza je podstakla gradnju velikih skladišta zelene električne energije u svetu. Istovremeno, energetske kompanije ubrzano spremaju maloprodaju – razvijaju električne baterije za potrebe domaćinstava. To praktično znači da ćemo struju moći da kupimo i u samoposluzi.

Velika skladišta električne energije već se grade u Kini, Australija ih već ima, a trenutno najveće – snage 1.200 megavata je u Americi, dok Evropa tek razvija projekte. Tim skladištima balansira se između proizvodnje i potrošnje struje – čuvaju je za dane kada je na tržištu manjak.

Koja je to električna energija koju skladištimo? To je energija iz obnovljivih izvora koji su varijabilni imaju promenljivu snagu. To znači iz solarnih panela ili iz vetrogeneratora. Dakle, kada imamo viškove onda to uskladištimo”, naveo je Nikola Rajaković, profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu.

Marko Batić iz Instituta “Mihajlo Pupin” rekao je da skladišta električne energije imaju veliku ulogu čak i za konvencionalne proizvođače, odnosno termoelektrane, gde možemo prosto na jedan fin način da izbalansiramo njihovu proizvodnju, da se podiže njihova efikasnost i olakšava upravljanje. 

Otvoreno tržište električne energije omogućava i domaćinstvima da biraju od koga će i kada kupovati struju. Tu kompanije vide tržišnu šansu nudeći građanima baterijske pakete u maloprodaji.

“Ja mislim da će to biti prodavano u samoposlugama. To su takvi moduli i tehnologija izrade baterija, baterijska postrojenja za montažu u našim kućama. Ona su jednostavna, to su modeli koji se mogu zakačiti na zid ili na pogodno mesto i služiti za skladištenje energije”, istakao je Rajaković.

A oni koji imaju električno vozilo mogu računati na to da će imati i rezervu struje za domaćinstvo. U Institutu “Mihajlo Pupin” rade na razvoju digitalnih platformi za povezivanje domaćinstva sa baterijom u električnom vozilu.

“Električna vozila koja sadrže u sebi električne baterije, kapaciteta reda 20-50 kilovat sati koje bi mogle recimo da pruže prosečnom domaćinstvu nekoliko dana potrebe za električnom energijom. Upravo ta električna vozila postaju novi potencijal za usluge balansiranja i ka prenosnoj mreži i ka energetskoj sigurnosti krajnjeg potrošača. Jednostavno, vi tu imate rezervu od 2-3 dana”, naveo je Batić.

Analize ukazuju na to da će samo Evropi do kraja ove decenije biti potrebno 15 puta više baterija nego što se sada proizvodi.

Izvor: RTS

Regionalne ekološke organizacije pozivaju lidere regiona da se posvete klimatskoj akciji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Organizacije za zaštitu životne sredine iz regiona pozivaju svoje državnike da donesu ambiciozne planove za postepeno ukidanje upotrebe uglja do 2030. godine, što podrazumeva urgentne i smele nacionalne strategije energetske i pravedne tranzicije sa fosilne na zelenu energiju.

Za zemlje u razvoju poput Zapadnog Balkana nema alternative: ugalj mora biti izbačen iz upotrebe do kraja ove decenije. Realnost je da, šest godina nakon Pariskog sporazuma, planovi za smanjenje gasova staklene bašte (Nacionalno utvrđeni doprinosi) ili nisu doneti ili se ne sprovode. Pored toga, proces koncipiranja i usvajanja ovih zakona nije bio inkluzivan i transparentan, zbog čega su izostali  brojni društveni i ekološki aspekti ovih procesa, što njihovu buduću implementaciju čini problematičnom, upozoravaju ekološke organizacije.

Na prošlonedeljnoj UN COP26 konferenciji u Glazgovu više od 40 zemalja iz celog sveta obavezalo se da će postepeno ukinuti upotrebu uglja. Od zemalja Zapadnog Balkana, među njima je samo Severna Makedonija, iako su i ostale države ovog regiona potpisale i ratifikovale brojne međunarodne sporazume o smanjenju emisije štetnih gasova, ukidanju termoelektrana na ugalj, pre svega.

Česte i ozbiljne klimatske nepogode sve češće ugrožavaju normalan živote ljudi u regionu. Nedavno su obilne kiše izazvale razorne poplave u sarajevskoj regiji, u Bosni i Hercegovini, ostavivši čitava naselja paralizovana i satima bez struje. Potrebno je bez odlaganja pokazati jasna političku volju i ambiciju, i razraditi planove aktivnosti sa ciljem da se ostvari potpuna dekarbonizacija regiona do 2050. godine, apeluju ekološke organizacije iz regiona.

Razni su nivoi  aktivnosti na polju klimatskih promena u državama Zapadnog Balkana, ali čak i one države koje su ispred ostalih treba da pojačaju svoje napore. Iako je Severna Makedonija nazvana regionalnim liderom zbog postavljanja jednog od najambicioznijih klimatskih i energetskih ciljeva, nedostaje jasan plan kako da se to ostvari. Na drugoj strani spektra, Bosna i Hercegovina i Srbija čak planiraju otvaranje novih termoelektrana na ugalj – Kostolac, Kolubara B, Ugljevik 3 i Tuzla 37. Kosovo je, uprkos tome što još nije zemlja članica UN-a, učesnik Sporazuma o energetskoj zajednici, te je stoga u obavezi da pokaže odlučnu posvećenost ciljevima postepenog ukidanja upotrebe uglja.

„Posle nekoliko nedelja pregovora na UN konferenciji za klimatske promene, imamo jedan siguran  konsenzus – naučni dokazi su jasni i svet treba da ograniči porast globalne temperature za 1,5 stepeni Celzijusa kako bi se usporile klimatske promene, pre svega smanjenjem upotrebe fosilnih goriva. Do sada su regionalni napori bili slabi i zaostaju u svakom pogledu. Naše zemlje ne mogu sebi da priušte ovo odlaganje jer će teret biti još veći po naše zdravlje i stalno rasti štete uzrokovane destruktivnim uticajima klimatskih promena. Štaviše, kriza COVID-19 ili bilo koja unutrašnja politička situacija, ne mogu se koristiti kao izgovor za odlaganje postavljanja konkretnih ciljeva i jasnih akcionih planova za postepeno izbacivanje upotrebe uglja u ovoj deceniji, uz pravednu tranziciju. Pozivamo sve regionalne vlade da poštuju svoje političke obaveze i da pokažu odgovornost i istinsku posvećenost interesima i dobrobiti svojih građana i usmere region na put Zelene agende za Zapadni Balkan”, zajednička je poruka ovih ekoloških organizacija.

Potpisnici su: Centar za životnu sredinu, Bosna i Hercegovina, Eko-svest, Severna Makedonija, Green Home i Eco-team, Crna Gora, RERI i BOŠ, Srbija i Mreža za klimatsku akciju Evrope

Izvor: CAN Europe

Grinpis: postizanje ugljenične neutralnosti je manipulacija

Foto-ilustracija: Unsplash (Ella Ivanescu)
Foto-ilustracija: Pixabay

Za brojne kompanije i svetske lidere, termin „ugljenična neutralnost“ postao je poput mantre. Sažeto rečeno, ugljenična neutralnost je način da kompanija kompenzuje svoj ugljenični otisak tako što će saditi drveće, ulagati u očivanje šuma i služiti se sličnim, eksternim metodama.

To ipak, kako upozorava organizacija Grinpis, ne obavezuje kompaniju da unese suštinske promene u svoje poslovanje, odnosno da dela interno. Ono što ugljenična neutralnost omogućava kompanijama jeste da nastave sa svojim zagađujućim praksama, ali pod velom ulaganja u očuvanje životne sredne.

„Evo kako to funkcioniše: recimo da ste vlasnik elektrane na ugalj. Ugalj koji sagorevate i ugljen-dioksid koji ide u atmosferu neosporno zagreva planetu. Ipak, postizanje ugljenične neutralnosti vam daje mogućnost da uperite prst u šumu i kažete ’ja plaćam da to drveće ne bude spaljeno, tako da smo jednaki’. Naravno, to ne menja činjenicu da ugljen-dioksid iz vaše termoelektrae zagreva planetu“, piše Grinpis.

Iako će mnogi pomisliti da je bolje da kompanije sade drveće i izdvajaju sredstva za zaštitu prirode, nego da ne čine apsolutno ništa, Grinpis tvrdi da je klimatska kriza toliko loša da zahteva hitne i konkretne mere, te da nema vremena ni za kakvu eko-manipulaciju.

Sadnja drveća i obećanja da će postići „nultu emisiju“ štetnih gasova nisu konkretne akcije da se zaustave klimatske promene, tvrdi ova organizacija, već samo metode kojima korporacije pokušavaju da maskiraju svoje kontinuirano zagađenje.

Zagađujuće industrije i svetski lideri ignorišu činjenicu da je drveću potrebno vreme da poraste i počne da apsorbuje ugljen-dioksid, dok bi smanjenje zagađenja imalo trenutni pozitivan efekat na klimu, navode iz Grinpisa.

Milena Maglovski

Besplatan Ecostruxure power design softver kompanije Schneider Electric

Foto: Schneider Electric
Foto: Schneider Electric

Ubrzan proces digitalizacije zgrada, domaćinstava i poslovnih procesa u prvi plan stavljaju koncept liderstva u svakom sektoru, kao i etički kodeks lidera. Oni koji predvode u inovacijama, koji predviđaju i uvek su korak ispred trendova ne mogu više samostalno da budu na čelu, čuvajući znanje i veštine za sebe. Štaviše, shodno novoj poslovnoj etici, od njih se stalno očekuje da dele svoja dostignuća i znanja.

U tom smislu vam predstavljamo ohrabrujući i značajan primer u sektoru energetike za područje Jugoistočne Evrope. Reč je o besplatnom korisničkom softveru EcoStruxure Power Design koji je razvio Schneider Electric, lider u digitalnoj transformaciji upravljanja energijom i automatizacijom. Softver EcoStruxure Power Design je specijalno razvijen za projektante energetskih sistema.

Omogućava lakše, brže i pouzdanije projektovanje i dimenzionisanje niskonaponskih i srednjenaponskih mreža, uz mogućnost da ova dva naponska nivoa obrađuje samostalno, kao i integralno u okviru projekta. Novo rešenje ima mogućnost definisanja načina napajanja i podržava opterećenje dizel generatorima i neprekidnom isporukom energije.

Ovo inovativno rešenje sadrži funkciju crtanja jednopolnih šema u dwg formatu dok se generisani proračuni eksportuju u pdf i word datotekama. Softver EcoStruxure Power Design vrši proračun u realnom vremenu, ima aktuelnu bazu podataka i automatsko ažuriranje, štedi vreme i pojednostavljuje rad projektantima energetskih sistema.

„Danas su nam više nego ikad potrebni povezanost – online i na daljinu, IoT i pametna tehnološka rešenja”, istakla je Ksenija Karić, direktor Schneider Electric-a za Srbiju i Crnu Goru.

„U saradnji sa kupcima i partnerima, veoma brzo smo uspeli da se prilagodimo dinamičkim promenama u društvenom i ekonomskom okruženju nudeći svoja visokotehnološka rešenja, automatizaciju i mogućnost da daljinski pristupimo neophodnim resursima i sistemima. Uvereni smo da je snabdevanje inovativnim i besplatnim digitalnim alatima odlična praksa i naše poslovanje nastavljamo u tom pravcu”, izjavila je Karić.

Pored toga što je obezbedila besplatan softver EcoStruxure Power Design, kompanija Schneider Electric realizuje i besplatnu obuku kako bi korisnicima omogućili da maksimalno iskoriste funkcionalnosti aplikacije. Otkako je pre nepunih 9 meseci stavljen na raspolaganje, softver je samo u Jugoistočnoj Evropi preuzet približno 1.300 puta.

EcoStruxure Power Design je zasnovan na platformi IoT EcoStruxure kompanije Schneider Electric. Ovo rešenje omogućava da povežete uređaje iz različitih sistema u skladu sa veličinom mreže, da prikupljate i upravljate podacima i da koristite alate za monitoring i preventivno održavanje.

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala VODNI RESURSI

Čudesna seoba orlova ribara – od Finske do Afrike

Foto: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije
Foto: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Prošlog novembra javnost u Srbiji rastužila je vest da je desetogodišnji orao ribar pronađen mrtav kod sela Boćevica nadomak Leskovca.

Ribar Oli, kako su ga nazvali finski ornitolozi, tokom jesenje seobe nekoliko dana boravio je u Grdeličkoj klisuri gde je stradao od strujnog udara na pruzi Beograd-Skoplje. Ovu gracioznu grabljivicu stručnjaci su uz pomoć satelitskog odašiljača pratili sve do trenutka kada je prestao da se kreće.

Ornitolozi iz Društva za zaštitu o proučavanje ptica Srbije finskim kolegama vratili su satelitski odašiljač koji je ovog leta postavljen na novog ribara, nazvanog Rami.

„Rami je odrasli mužjak koji se ove godine gnezdio u Finskoj i to na lokalitetu na kom se planira izgradnja vetroparka. Njega smo pomno pratili kako bismo saznali gde se kreće, na kojim vodama lovi i koliko visoko leti, što je od presudnog značaja za studiju procene uticaja vetroparka na životnu sredinu“, pojašnjava Mati Suopajarvi, ekolog iz Finske.

Rami je jesenju seobu započeo 20. septembra na finsko-švedskoj granici kod mesta Tornio. Na kranje odredište na sever Nigerije stigao je 31. oktobra nakon više od 6.500 pređenih kilometara, prosečno prevaljujući 160 kilometara po danu. Međutim, putanju dužu od 1.000 kilometara preko Egejskog i Sredozemnog mora, od turskog dela Trakije do severoistočne Libije, orao ribar je preleteo u celosti za 23 sata.

Prvu afričku noć Rami je prespavao na dalekovodnom stubu, a narednih 11 dana preletao je Saharu, odmarajući i spavajući na stenama i peščanim dinama. Trenutno se nalazi u plodnoj dolini reke Komadugu Gana gde će verovatno provesti narednih 4-5 meseci.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Green Destination kao nacionalna šema za razvoj turizma Crne Gore

Foto ilustracija: Pixabay
Foto: MSJA

Predsednica MSJA (Dr Martin Schneider-Jacoby Association) Zenepa Lika, direktorka PRATTO Consulting i predstavnica Green Destinations u Crnoj Gori,  Kirsi Hyvaerinen, i direktorka TO Tivat, Danica Banjević održale su sastanak sa ministrom ekonomskog razvoja Jakovom Milatovićem na kojem su razgovarali o važnosti sistematskog održivog razvoja Crne Gore kao turističke destinacije i sprovođenju aktivnosti koje će u bliskoj budućnosti uticati na bolje upravljanje destinacijom, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou.

Predmet sastanka bile su i aktivnosti na zaštiti životne sredine, kulturne baštine, kao i bolje uključivanje lokalne zajednice.

Ministar je upoznat sa programom Green Destinations i aktivnostima brojnih turističkih destinacija koje usvajaju standarde Globalnog saveta za održivi turizam (GSTC) u svojim strategijama u cilju bržeg oporavka i boljeg razvoja destinacija nakon COVID 19, kao i primerom Tivta koji već godinu dana realizuje aktivnosti u okviru ovog programa.

Ministar je istakao da je održivi razvoj destinacije prioritet i da navedni program predstavlja dobru mogućnost strukturiranog strateškog pristupa radu na jačanju kapaciteta destinacije i boljem upravljanju turizmom kroz praćenje ključnih indikatora učinka. Predloženo je da ova aktivnost bude prepoznata i usvojena kao nacionalna šema u okviru nove Strategije razvoja turizma sa Akcionom planom do 2025. godine.

Izvor: MSJA

Da li znate gde završava neprodana odeća?

Foto-ilustracija: Pixabay

Modna industrija proizvodi čak 10 odsto svetske emisije ugljen-dioksida (CO2) i to je stavlja na listu najvećih zagađivača. Nažalost problem nije samo u proizvodnji odeće, već i u tome šta sa njom kada više ne nosi ili kada u magacinima ostanu tone garderobe koja nije prodata.

Poznati modni brendovi su to rešili na jedan, veoma tužan i strašan način. Naime, kako bi zaštitili ugled i sprečili da se njihova roba poklanja ili preprodaje na sivom tržištu, mnogi je spaljuju.

Kada je reč o jeftinijim komadima neprodane odeće, gotovo je sigurno da ona zavšri na deponiji u pustinji u Čileu. Na ovo mesto iz Sjedinjenih Američkih Država i svih krajeva Evrope, svakodnevno stižu tone tekstila. Na nepreglednoj planini odeće može se naći gotovo sve, donji veš, čarape, košulje, pantalone, džins i ostali odevni predmeti.

Prema procenama na ovom “groblju” nalazi se oko 39.000 tona odeće. Najtužnije od svega je što ona svakodnevno raste.

Lokalno stanovništvo svakodnevno obilazi deponiju u potrazi za odećom koju može da nosi ili preproda. Poražavajuća činjenica je to da će garderoba ovom mestu ostati decenijama (vekovima) jer se neće u potpunosti razgraditi, što predstavlja ekološku katastrofu.

Jedina svetla tačka u ovoj priči je fabrika za reciklažu tekstila koja je otvorena u blizini deponije. Nažalost u njoj se reciklira samo jedan deo odeće. Vredni radnici ove fabrike biraju komade koje zatim pripremaju za dalju obradu. Na kraju se dobija gotov proizvod koji se ponovo koristi u modnoj industriji.

Do promena može doći, ali svu zajedno moramo menjati potrošačke navike, zato sledeći put, pre kupovine odeće, dobro razmislite, bolje otići u Čile, nego poslati odeću tamo.

Milica Radičević