Home Blog Page 264

Nova studija ukazuje na nepovoljni uticaj aerozagađenja na zdravlje dece

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Poznato je da aerozagađenje nepovoljno utiče na ljudsko zdravlje, ali ono što je manje poznato je u kojoj meri. Brojna istraživanja nastoje da otkriju kakve zdravstvene posledice ostavlja loš kvalitet vazduha, a najnovije su sproveli istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji Dejvis.

Istraživački tim povezao je podatke o zagađenju vazduha prokupljene sa federalnih monitora u oblasti Sakramenta u Kaliforniji, uključujući i tokom značajnih požara, sa ciljem da pokažu loš uticaj zagađenja na decu.

Studija, objavljena u časopisu New Directions for Child and Adolescent Research, ukazuje na to da deca, koja su bila izložena većoj koncentraciji finih PM 2,5 čestica, koje mogu prodreti u krvotok, imaju povišene markere sistemske upale u krvi kao što je interleukin 6. Takođe, ustanovili su da je povećano zagađenje vazduha povezano sa nižom srčanom autonomnom regulacijom kod dece koja utiče na brzinu otkucaja srca.

Istraživači su pregledali uzorke krvi više od 100 zdrave dece uzrasta devet do 11 godina u oblasti Sakramenta gde su od strane Agencije za zaštitu životne sredine registrovani zagađivači u blizini njihovih domova.

Kada su u pitanju značajni požari koji su pogodili ovu oblast, ukupno 27 ispitane dece imalo je markere zapaljenja u krvi zabeležene tokom značajnih požara kada je u njihovim naseljima zabeležena značajna koncentracija PM 2,5 čestica.

Istraživači su otkrili da deca mogu biti posebno podložna efektima zagađenja vazduha, s obzirom da, u poređenju sa odraslima, imaju veću površinu pluća u odnosu na njihovu telesnu težinu i time veći unos zagađujućih čestica.

Milena Maglovski

Zbog suše u Somaliji milion ljudi raseljeno

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeff Ackley)
Foto-ilustracija: Pixabay

Suša u Somaliji dostigla je nivo bez presedana i ostavila je milion ljudi raseljeno, upozorili su UN i Norveški savet za izbeglice (NRC).

Više od 755.000 ljudi je raseljeno ove godine u Somaliji zbog teške suše na samom istoku Afrike, prema podacima Visokog komesarijata UN za izbeglice (UNHCR) i NRC, prenosi N1.

Dve organizacije su navele da judi napuštaju svoje domove jer nemaju ni vode ni hrane.

Somalija se već dve godine suočava sa ogromnom sušom, koja nije viđena više od 40 godina.

Organizacije su dodale da bi broj raseljenih mogao da bude više od sedam miliona narednih meseci, jer je situacija pogoršana posledicama klimatskih promena i porastom cena hrane usled sukoba u Ukrajini.

Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) saopštila je prošle sedmice da bi glad mogla da nastupi u osam regiona Somalije, dok je UNHCR u junu naveo da je potrebno 42,6 miliona dolara za pomoć 1,5 miliona raseljenih lica i izbeglica pogođenih sušom u Etiopiji, Keniji i Somaliji.

Od te sume 9,5 miliona dolara namenjeno je programima pomoći u Somaliji.

Izvor: Bizis.rs

Izgradnja hidroelektrana na Zapadnom Balkanu biće sve teža i rizičnija

Foto-ilustracija: Unsplash (T L PlbeyaME7Jk)
Foto-ilustracija: Unsplash (Marcus Ganahl)

Projekte gradnje novih hidroelektrana u zemljama Zapadnog Balkana biće sve teže realizovati u budućnosti zbog klimatskih promena, protivljenja javnosti i pravnih i finansijskih izazova, pri čemu ti projekti ili ne bi doprineli energetskoj sigurnosti ili nemaju dovoljno ekonomskog potencijala, navodi se u analizi nekoliko međunarodnih organizacija.

Hidroelektrane tradicionalno imaju veliku ulogu u mnogim elektroenergetskim sistemima jugoistočne Evrope, sa posebno velikim udelom u nekim zemljama Zapadnog Balkana gde, zajedno s ugljem, već decenijama čine okosnicu proizvodnje električne energije.

U analizi „Zašto je hidroenergija u jugoistočnoj Evropi rizična investicija“ navodi se da su mnoge zemlje jugoistočne Evope u fazi u kojoj novi hidroenergetski kapacitet ili neće doprineti energetskoj sigurnosti zbog prevelike zavisnosti, kao što je slučaj u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, ili im je ostalo malo ekonomskog potencijala, u slučaju Bugarske i Kosova.

Albanija je gotovo 100 odsto zavisna od hidroenergije, Crna Gora oko 50 odsto, Bosna i Hercegovina oko trećine struje proizvodi u hidrocentralama, Srbija oko 28 odsto, a Severna Makedonija gotovo četvrtinu.

„Zato nije iznenađujuće da, kada je potreba da se razvija obnovljiva energija postala deo političke agende na nivou EU krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, vlade zemalja jugoistočne Evrope su to uglavnom videle kao mogućnost da grade više hidroelektrana“, navodi se u izveštaju koji su objavile organizacije CEE Bankwatch, EuroNatur, RiverWatch i WWF Adria.

Iako neke države regiona tvrde da imaju ogroman neiskorišćeni potencijal, autori studije ističu da su te tvrdnje obično zasnovane na decenijama starim procenama iz vremena „kada su padavine bile predvidljivije, kada su se ljudi teško usuđivali da se suprotstave eksproprijaciji i kada se malo znalo o zadivljujućem biodiverzitetu regiona“.

U poslednje dve decenije, dodaje se, stotine malih hidroelektrana snage do 10 megavata izgrađeno je širom regiona, često u zaštićenim područjima ili drugim visoko osetljivim staništima, dok su pokušaji da se izgrade ‘grinfild’ hidroelektrane kapaciteta većeg od 10 megavata uglavnom bili bezuspešni, sa izuzetkom Albanije i Slovenije.

„Ipak, kreatori projekata nastavljaju da guraju planove za izgradnju novih velikih hidoelektrana, preusmeravajući resurse i napore sa razvoja bržih i ekonomičnijih alternativa“, kaže se u studiji.

Dodaje se da je Bosna i Hercegovina posebno ambiciozna, uprkos tome što nije uspela da završi nijednu ‘grinfild’ veliku hidroelektranu u poslednjoj deceniji.

Ukazujući na rizike projekata izgradnje hidroelektrana, u izveštaju se ocenjuje da će njihova realizacija biti sve teža zbog klimatskih promena, jedinstvenog biodiverziteta regiona, pravnih izazova, otpora javnosti i finansijskih problema.

U analizi se posebno ističu visoki rizici izgradnje devet hidroelektrana u regionu, uključujući centrale Skavica u Albaniji, Bistrica, Buk Bijela, Dabar, Ulog i Janjići u Bosni i Hercegovini i Komarnica u Crnoj Gori.

Autori izveštaja preporučuju niskorizične investicije koje mogu pomoći regionu da pređe na zeleniji, društveno i ekonomski održiviji energetski sistem.

Foto-ilustracija: Pexels

Ono što je zajedničko svim zemljama regiona, navodi se u analizi, jeste neiskorišćen potencijal energije sunca i vetra.

„To takođe mora biti urađeno pažljivo, jer vetroparkovi i solarne farme na pogrešnom mestu mogu isto naneti štetu“, upozoravaju autori i dodaju da prioritet treba dati izgradnji na površinama kao što su krovovi, parkinzi, industrijske zone i zemljište koje nije pogodno za poljoprivredu.

Te tehnologije nude mnogo veći potencijal nego hidroenergija danas i zahtevaju minimum podsticaja zbog pada troškova poslednjih godina.

Sve zemlje, dodaje se, takođe bi mogle u mnogo većoj meri da koriste toplotne pumpe i sisteme za skladištenje energije, kao i geotermalnu energiju i da prioritet daju projektima obnovljive energije u domaćinstvima i lokalnim zajednicama.

Izvor: EURACTIV.rs / Beta

Ekolozi: Rudnik kod Bosilegrada godinu dana radi bez dozvole i truje vodu

Foto-ilustracija: Unsplash (David Hellmann)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nicolas J. Leclercq)

Predstavnici Ekološkog ustanka pokrenuće postupak u nadležnim ministarstvima kako bi se rad rudnika olova i cinka “Bosil metal” u planinskom selu Karamanica obustavio dok se uradi studija o proceni. Voda u selu puna je arsena upravo zbog rudnika, tvrde aktivisti, pozivajući se na analize Insituta za hemiju, a upravo obilazak rudnika bio je jedan od povoda njihove posete Bosilegradu, gde je održan sastanak.

Lokalni aktivisti već dugo upozoravaju da otpadne vode iz rudnika zagađuju potoke na teritoriji bosilegradske opštine, ali da se zagađenje prenosi čak i na susedne države – Bugarsku i Severnu Makedoniju.

Na osnovu analiza veliko je zagađenje koje treba sanirati i još niko nije ispitao koliko su zagađene podzemne vode, a prema informacijama koje imaju, u planu je i proširenje rudnika i novih kopova.

O svemu tome bilo je reči na, kako opisuju iz Ekološkog ustanka, “žustrijem” sastanku, a osim što su videli da se uz rudnik nalazi veliko jalovište, u kojem ima i cijanida, kažu i da je dozvola za rad rudnika istekla pre godinu dana.

Uz jalovište, dočekala ih je tabla sa natpisom “Zabranjeno snimanje”, postavljena nakon nedavnog kamenovanja novinara bugarske televizije.

„Direktor rudnika uporno je tvrdio da rudnik ima sve potrebne i važeće dozvole da bi, nakon verbalnog omekšavanja pitanjima i argumentima, na neki način splasnuo i priznao da je dozvola za pilot – projekat važila do 2021. godine, znači istekla. Što se tiče deponije, katastrofa u najavi – samo veća i dugotrajnija količina vode, a planina je to, i ode sve nizvodno“, kažu iz Ekološkog ustanka.

Sledeći korak je, kažu za Južne vesti, da se povodom toga obrate Ministarstvu rudarstva i energetike i Ministarstvu ekologije, da se pozove inspekcija i da pokušaju da stopiraju rad rudnika dok se ne uradi studija o proceni, jer iz “Bosil metala”, kažu, planiraju proširenje rudnika i novih kopova, a na trenutno zagađenje bi, zaključuju ekolozi, to bila ekološka katastrofa.

Izvor: Južne vesti

Otpad kao resurs – U Berlinu se sve više reciklira

Foto-ilustracija: Pixabay (manfredrichter)
Foto-ilustracija: Pixabay (Hans)

Svakodnevno se govori o tome kako je neophodno što više reciklirati i čuvati prirodne resurse. I dok se kod nas, za sada, uglavnom sve svodi na razgovor o tome, mnoge zemlje u okruženju i Evropi već mogu da se pohvale ozbiljnim rezultatima.

Prema najnovijem izveštaju koji je predstavljen u Predstavničkom domu u Berlinu, u glavom gradu Nemačke se sve više odvaja otpad, ponovo koristi i reciklira, što pokazuje da će ostvariti ciljeve predstavljene u Planu upravljanja otpadom za period od 2020. do 2030. godine. 

Osim trenutne situacije, kada je reč o upravljanju otpadom, u izveštaju se navodi i kako teče implementacija mera za koncept upravljanja otpadom.

Kako se dalje navodi, “praćeno” je 37 vrsta otpada, dokumentuju se lokacije na koje su odlaže komunalni i građevinski otpad, analiziraju se uštede emisija gasova sa efektom staklene bašte, kao i resursa. Takođe, identifikovani su dalji potencijali za uštede i predložene su preporuke za dalji napredak.

Bilans otpada za 2020. godinu pokazuje povećanje stope reciklaže sa 45 na 48 odsto u odnosu na 2018. godinu, što ukazuje na sve efikasnije upravljanje otpadom kao vrednim resursom.

Plan upravljanja otpadom 2020-2030. godina je koncipiran tako da se jedan od najvećih probelam današnjice rašava iz tri ugla. Prvi ugao je podstaći ponovnu upotrebu ili kontinuiranu upotrebu predmeta. Drugi je poboljšanje reciklaže otpada koji nije moguće ponovo koristiti. I treći prenamena energije koja se koristi za sagorevanje ostataka.

U ovom gradu se intenzivno radi na implementaciji svih predloženih mera, trenutno deset od 69 mera iz koncepta upravljanja otpadom u velikoj meri je realizovano, 55 mera je započeto, a četiri su u fazi planiranja.

Kada je reč o našoj zemlji brojke su poražavajuće, recikliramo manje od 10 odsto otpada, a udvostručili smo količinu proizvedenog. Nažalost on sve češće završava na divljim deponijama i trajno zagađuje prirodu, zemljište, vazduh i vodu. Resorno ministarstvo u saradnji sa lokalnim samoupravama započelo je akciju uklanjanja divljih deponija širom Srbije, početak rešavanja dugogodišnjeg problema.

Odvojeno sakupljanje otpada, reciklaža, uspostavljanje sistema upravljanja otpadom u skladu sa principima cirkularne ekonomije, kao i praćenje rezultata preduzetih mera pravi je put ka čistoj životnoj sredini.

Milica Radičević

Reke, neočekivano moćni zagađivači

Foto-ilusztracija: Unsplash (Danijel Durković)
Foto-ilustracija: Pixabay

Nedavno je praćenje Svetske meteorološke organizacije pokazalo da su koncentracije metana i ugljen-dioksida u atmosferi porasle za 62, odnosno 49 odsto u odnosu na sredinu 18. veka. Emisije ovih gasova staklene bašte dobro su dokumentovane, makar kada su u pitanju gasovi koji potiču od ljudske aktivnosti, najpre industrije. 

Međutim, studije su otkrile još jednog neočekivanog činioca: reke. Naime, reke igraju iznenađujuće veliku ulogu u formiranju sastava atmosfere. Njihov udeo u emisijama različitih gasova staklene bašte nesrazmeran je njihovim relativno malim površinama, makar u odnosu na nepregledna prostranstva kroz koja teku. Zašto je to tako?

Prirodni i ljudski faktori

Reke prirodno sadrže organsku materiju koja potiče iz kopnenih ekosistema, pre svega iz biljnog sveta, kao što su lišće ili grane, a koju razgrađuju mikroorganizmi iz vode. Kao produkt njihovih metaboličkih procesa dolazi do nastajanja gasova staklene bašte, piše dr Gordana Pucar Milidrag za Klima101.rs. 

Tako na primer nastaje azot-suboksid (N2O), poznatiji i kao “gas smejavac”, jedinjenje sa snažnim efektom staklene bašte. Količina proizvedenog azot-suboksida iz ovih procesa povećana je, između ostalog, u uslovima niske koncentracije kiseonika. Metan (CH4), sa druge strane, nastaje tokom mikrobiološke razgradnje organske materije u uslovima u kojima kiseonika nema, na primer u sedimentu; kasnije se značajan deo proizvedenog metana može oksidovati u ugljen-dioksid (CO2). 

S obzirom na to da se u toku dana paralelno odvija i proces fotosinteze u vodi, deo emitovanih gasova staklene bašte se apsorbuje. Međutim, kako je dostupnost svetlosti ograničavajući faktor za fotosintezu, u oblastima koje su zasenčene ili u kojima je boja vode tamnija, dolazi do manje fotosinteze, a samim tim i veće emisije CO2.

Na emisiju gasova staklene bašte, pored ovih, utiči i drugi procesi koji se prirodno dešavaju u vodenima ekosistemima, kao što su promene temperature vode, spiranja sa površine zemljišta, sezonske poplave… ali i ljudi. Štaviše, neki danas dostupni podaci ukazuju da je ljudski uticaj presudan, pre svega zbog ispuštanja otpadnih voda u reke.

U istraživanju koje su sproveli naučnici sa Kineskog univerziteta u Hongkongu, a u kojem su ispitivali različite rečne tokove u okolini ove azijske metropole, otkriveno je jedno značajno pravilo. Zagađenije reke imale su, u proseku, znatno veće koncentracije gasova staklene bašte nego one čistije: 2,2 puta više ugljen-dioksida, 1,5 puta više metana i 4 puta više azot-suboksida. 

Naime, komunalni i industrijski otpad dovodi do povećanih koncentracija elemenata kao što su azot i fosfor, različitih organskih materija, kao i stvaranja tzv. anoksičnih uslova (bez kiseonika). Takođe, zagađenje negativno utiče i na proces odvijanja fotosinteze u vodnim telima, jer smanjuje količinu dostupne svetlosti.

Ljudske aktivnosti najviše su izmenile reke koje teku kroz urbana područja – branama, promenom zemljišta, kanalizacijom. Tako na primer zatvaranje brane može povećati vreme zadržavanja vode, zarobiti sediment, ubrzati potrošnju kiseonika i razvoj anoksičnih uslova koji utiču na proizvodnju gasova staklene bašte.

Priča o Dunavu

Na severu Srbije, od Dunava kod Bezdana pa sve do Tise kod Bečeja, protiče i ove dve reke povezuje Veliki bački kanal, dug 118 kilometara. Uz obale ovog kanala nižu se vojvođanska sela, varoši i gradovi: Sivac, Crvenka, Kula, Vrbas… Nažalost, Veliki bački kanal spada i u najzagađenije vode u Srbiji, i predstavlja tzv. crnu tačku Evrope, pre svega zbog toga što se u njega ulivaju otpadne vode iz različitih izvora: farmi svinja, industrije i okolnih naselja. To zagađenje preko Tise i Dunava dospeva čak do Crnog mora. A daleko južnije, sa druge strane Dunava, teče Borska reka, takođe jedna od najzagađenijih reka u zemlji, u kojoj usled rudarenja, kao i ulivanja neprečišćenih komunalnih i industrijskih voda, života više i nema. 

Foto-ilustracija: Pixabay

O stanju zagađenja u Srbiji najbolje govore podaci. Po poslednjim izveštajima Republičkog zavoda za statistiku,  od ukupno 409 miliona kubnih metara otpadnih voda, što industrijskih što komunalnih, 2021. godine prečišćeno je samo 87 miliona kubnih metara, odnosno 21 odsto. Preostalih skoro 80 odsto otpadnih voda završava pravo u našim rekama. Ali ni ta brojka ne daje celokupnu sliku: i od 87 miliona kubnih metara prečišćene vode, više od četvrtine prošlo je samo tzv. primarni tretman – mehaničko razdvajanje vode od sedimenta, bez filtracije, aeracije i drugih postupaka koji osiguravaju čistoću tretirane vode. 

Ukupan udeo otpadnih voda koje prolaze celokupan tretman prečišćenja izrazito je mali: samo 26 od preko 400 miliona kubnih metara, tj. oko šest odsto. 

Dunav, u koji se ulivaju i Veliki bački kanal (preko Tise) i Borska reka (preko Timoka), svoj tok završava u Crnom moru. Tamo se može naći jedna od retkih izmerenih tačaka kada su u pitanju ovdašnje reke i njihove emisije gasova staklene bašte. Naime, procenjeno je da delta Dunava emituje oko 65 gigagrama ugljenika godišnje ugljen-dioksida i metana. 

Perspektive radi, to znači da samo delta Dunava godišnje emituje gasova staklene bašte koliko i 43.000 prosečnih evropskih automobila.

Samim tim, vrlo je važno na vreme reagovati i izgraditi odgovarajuće sisteme tretmana otpadnih voda, posebno u velikim gradovima, gde se reke opterećuju kako komunalnim tako i industrijskim otpadnim vodama. Kako savremena nauka otkriva, time bi se čuvale ne samo reke i okolni ekosistemi, već i sama Zemljina atmosfera.

Cvetanje vode

Unos otpadnih voda, đubriva i drugih izvora hranljivih materija u vodnim telima dovodi do pojave tzv. cvetanja vode (eutrofikacije), koja postaje sve veći globalni problem.

Naime, unos hranljivih materija pokreće rast algi, što rezultira povećanjem rastvorenih čestica i čestica organske materije, čiji se deo taloži u sloju sedimenta, gde se odvija najveći deo metanogeneze (nastajanje metana).

Kako se proces nastavlja, biomasa vodnog tela se povećava, ali se biološka raznovrsnost smanjuje. Sa većim cvetanjem vode, bakterijska degradacija dovodi do veće potrošnje rastvorenog kiseonika (bakterijsko disanje), što isto ima negativne posledice na vodeni ekositem.

Autor: dr Gordana Pucar Milidrag

Izvor: Klima 101

Srbija godišnje gubi više od 100 miliona evra zato što dovoljno ne reciklira otpad

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)
Foto-ilustracija: Pixabay

U poslednjih deset godina u Srbiji je udvostručena količina proizvedenog otpada, a reciklira se manje od deset odsto. Ivana Vilotijević, gradski sekretar za životnu sredinu, ističe da količina mešanog komunalnog otpada koja se nalazi na teritoriji Beograda sukcesivno raste, ali i da još nije dovoljno recikliran. Svake godine se na deponiju „Vinča“ dopremi više od pola miliona tona otpada. Uskoro bi trebalo da počne da radi spalionica odakle će se dobijati toplotna energija i struja.

Pored toga što otpad trajno zagađuje prirodu, reke, podzemne vode, zemljište, vazduh i utiče na zdravlje ljudi, procenjuje se da Srbija godišnje gubi više od sto 100 miliona evra zato što ne reciklira dovoljno otpad.

Da bi se uspostavio sistem reciklaže, mogu da se primene dobro poznata rešenja iz zemalja koje su rešile taj problem s otpadom i koriste ga kao energent ili kao sirovinu za reciklažu.

Ivana Vilotijević ističe da količina mešanog komunalnog otpada koja se nalazi na teritoriji Beograda sukcesivno raste.

Šta su mokre i suve frakcije 

Navodi da je lokalnim planom iz 2012. godine predviđeno da se razdvajaju mokre i suve frakcije.

„Mokre frakcije je sve ono što se nalazi u našim kantama, što odlažemo, to je mešani komunalni otpad. Suva frakcija je sve ono što se reciklira sa strane, pet ambalaža, staklo, papir. To je ono što već postoji“, objasnila je ona.

Takođe, naglašava da je Sekretarijat za zaštitu životne sredine u lokalnom planu predvideo određene transfer stanice gde će se taj mešani komunalni otpad dodatno razvrstavati i od njega će se dobijati određena količina koja će se koristiti za gorivo.

Količina koja ne može da se koristi ni za šta drugo biće deponovana na novoj sanitarnoj deponiji „Vinča“, dok će se određeni deo koristiti za biogas.

„U obavezi smo da do 2030. godine to i završimo. Godišnje se u odnosu na prethodnu godinu količina recikliranog otpada povećava za 20 do 25 odsto. Međutim, ukupna količina otpada nije dovoljno reciklirana“, ocenjuje Vilotijevićeva. 

Ističe i da u Beogradu postoje reciklažni centri i ostrva, ali i plan postavljanja podzemnih kontejnera za primarnu selekciju. 

Svake godine se na deponiju „Vinča“ dopremi više od pola miliona tona otpada. Donedavno je bila i jedna od najneuređenijih deponija u Evropi. Međutim, postrojenje, odnosno spalionica odakle će se dobijati toplotna energija i struja uskoro bi trebalo da počne s radom. 

Izvor: RTS

Beograd uskoro dobija dva nova zaštićena područja

Foto-ilustracija: Unsplash (Dimitrije Milenković)
Foto ilustracija: Pixabay

Sekretarijat za zaštitu životne sredine najavio je da je u toku postupak stavljanja pod zaštitu dva nova područja u Beogradu, predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija” i zaštićenog staništa „Zimovalište malog vranca”. Takođe, Sekretarijat je započeo i proceduru stavljanja pod zaštitu predela izuzetnih odlika „Forland leve obale Dunava kod Beograda”, tako da je predmet dostavljen nadležnom ministarstvu na dalje odlučivanje. Izrađen je i projekat valorizacije veštačkog jezera Bela reka, a trenutno je u izradi valorizacija predela Šuplja stena i Stepin lug, dok je za 2023. godinu planirana izrada valorizacije Gročanske ade.

“Sekretarijat teži da i budućnosti nastavi sa zaštitom prirodnih dobara, ne ugrožavajući razvoj grada Beograda. Jedan od osnovnih ciljeva ovog sekretarijata jeste povećanje procenta površina koje imaju status zaštićenih područja na teritoriji grada. Od ukupne površine grada Beograda, zelene površine zauzimaju 31 odsto, od toga šume 16, a javne zelene površine 15 procenata”, navodi se u saopštenju na sajtu grada.

Zaštićena područja na teritoriji grada Beograda obuhvataju 1,89 odsto površine ukupne teritorije grada, dok je u planu da se u naredne dve godine procenat zaštićenih područja poveća na 2,54 odsto.

Zakonom o zaštiti prirode propisana je procedura proglašenja zaštite. Da bi neko područje dobilo status zaštićenog područja, mora imati izraženu geološku, biološku, ekosistemsku i/ili predeonu raznovrsnost, da je značajno kao stanište vrsta ptica i drugih značajnih migratornih vrsta u skladu sa međunarodnim propisima. Prvi korak je podnošenje inicijative za proglašenje zaštićenog područja Zavodu za zaštitu prirode Srbije, koji izrađuje studiju zaštite kojom se utvrđuju vrednosti područja koje se predlaže za zaštitu, kao i način upravljanja područjem. Postupak je pokrenut kada Zavod dostavi studiju zaštite nadležnom ministarstvu i obavesti javnost o postupku pokretanja zaštite prirodnog područja.

“Studija zaštite dostavlja se Sekretarijatu za zaštitu životne sredine, kao nadležnom organu za zaštićena područja III kategorije, koji izrađuje predlog akta o proglašenju zaštićenog područja i o tome obaveštava javnost, obezbeđuje javni uvid i organizuje javnu raspravu”, dalje se navodi.

Studija zaštite sadrži sve podatke koji se odnose na samo područje i sve elemente koji su definisani zakonom, te predstavlja osnov za izradu predloga akta o proglašenju. Nakon završenog javnog uvida i javne rasprave, predlog akta o proglašenju dostavlja se nadležnom ministarstvu radi dobijanja potrebnih saglasnosti. Odluku o proglašenju donosi Skupština Grada Beograda. 

Foto-ilustracija: Pixabay

Proglašenjem zaštite unapređuje se svaki predeo na više načina. Zaštitom se ostvaruje veća odgovornost kako upravljača tako i korisnika, primenom mera ograničenja i zabrana ostvaruje se konkretna zaštita postojeće površine, zabranjuju se sve aktivnosti koje bi mogle da imaju negativan uticaj na područje, realizuju se nove aktivnosti i programi kojima se čuvaju i unapređuju svi prirodni činioci i ostvaruje bolja zaštita biljnih i životinjskih vrsta. Stručni nadzor nad sprovođenjem odluke o stavljanju pod zaštitu kao i akata donetih na osnovu ove odluke obavlja organizacija za zaštitu prirode, dok inspekcijski nadzor nad sprovođenjem uslova i mera zaštite prirode zaštićenih područja na teritoriji lokalne samouprave realizuje Sekretarijat za inspekcijske poslove.

Kada je konkretno reč o Adi Ciganliji, Zavod za zaštitu prirode Srbije izradio je Studiju zaštite predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija”. Na osnovu dostavljene studije, Sekretarijat je izradio Nacrt odluke o proglašenju zaštite predela izuzetnih odlika „Ada Ciganlija” kojim se ovo područje proglašava zaštićenim područjem i svrstava se u III kategoriju, kao zaštićeno područje lokalnog značaja. Predloženi upravljač Studijom zaštite je JP „Ada Ciganlija”. 

„Razlozi za proglašenje su mnogobrojni, naročito zbog same pozicije ovog predela koja je u samom jezgru grada, velike važnosti radi očuvanja divlje flore, faune i fungije. Područje Ade Ciganlije je vrednovano Studijom proglašenja zaštite kao predeo izuzetnih odlika zbog brojnosti i značaja biodiverziteta koji je tamo prisutan. Ukupna površina budućeg zaštićenog područja iznosi 451 hektar, što će značajno povećati površine pod zaštićenim područjima na teritoriji našeg grada“, istaknuto je u saopštenju. 

Energetski portal

Arktik se zagreva četiri puta brže od ostatka sveta

Foto-ilustracija: Unsplash (Bethany Legg)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

U poslednjih  40 godina Arktik se zagrevao skoro četiri puta brže od ostatka planete, zaključak je studije objavljene u časopisu Communications Earth & Environment.

Tim istraživača iz Norveške i Finske ukazuje na to da je ubrzano zagrevanje Arktika posledica fenomena poznatog kao Arktičko pojačanje. Uzrok ovog fenomena je otapanje leda koji otkriva tamnije površine kopna i okeana koje apsorbuju više toplote i time doprinose dodatnom zagrevanju, objašnjeno je na portalu Climate Signals.

Istraživači su analizirali četiri seta podataka o temperaturi prikupljenih satelitskim studijama od 1979. godine u celom arktičkom krugu. Otkrili su da u proseku podaci pokazuju da se Arktik zagrevao za 0,75°C po deceniji – skoro četiri puta brže od ostatka planete, piše Phys.org.

Prema podacima iz specijalnog izveštaja koji je objavio Panel Ujedinjenih nacija za nauku o klimi 2019. godine,  Arktik se zagreva dva do tri puta brže od globalog proseka usled Arktičkog pojačanja.

Zato je podatak da se Arktik zagreva četiri puta brže od ostatka sveta bio iznenađenje za naučnu zajednicu: „Pogled u literaturi je da se Arktik zagreva duplo brže od zemaljske kugle, tako da je za mene bilo malo iznenađujuće da su podaci toliko veći od uobičajenog broja“, rekao je koautor studije Anti Liponen za AFP.

Milena Maglovski

EU: Na snagu stupila zabrana uvoza ruskog uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Bence Balla-Schottner)
Foto-ilustracija: Unsplash (Trung Nguyen)

Države članice Evropske unije više ne mogu da uvoze ugalj iz Rusije, istekao je prelazni period od 120 dana u kom je industrija trebala da se prilagodi za ovu zabranu.

Embargo na ruski ugalj je deo petog paketa sankcija koji je Evropska unija donela u aprilu 2022. godine, kako bi postala nezavisna od ruskih fosilnih goriva i da se oslabi ruska ekonomija zbog rata u Ukrajini.

Kako bi se industrija pripremila na zabranu uvoza, zemlje članice EU tada su odredile rok od 120 dana, tzv. prelazni period.

Prema pisanju svetskih medija, Evropska komisija je u aprilu, nakon donošenja odluke o embargu, saopštila da će to Rusiju stajati oko osam milijardi evra godišnje.

Osim zabrane uvoza ruskog uglja, Evropska komisija u sklopu ekonomskih sankcija Rusiji, donela je odluku o zabrani uvoza nafte. Tada je predstavljen plan da se posle prelazne faze od šest meseci krene zabrana uvoza sirove nafte, a nakon osam meseci i zabrana uvoza naftnih derivata. Pri tome je važno i da li isporuke idu preko naftovoda ili brodom.

Velika izuzeća od embarga su planirana samo za Mađarsku i Slovačku, koje veoma zavise od ruske nafte, a pošto nemaju izlaz na more ne mogu da pređu na druge izvore snabdevanja tako brzo kao druge zemlje.

Međutim, početkom avgusta, Ukrajina je zaustavila transport nafte iz Rusije preko južnog kraka koji snabdeva Mađarsku, Češku i Slovačku.

Zemlje članice EU rade na trajnim rešenjima kako bi se oslobodile zaviznosti od ruskog gasa i nafte, intenzivno se traže drugi snabdevači, grade novi gasovodi, LNG terminali i ulaže se u obnovljive izvore energije.

Milica Radičević

Objavljene nove cene goriva

Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija
Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija saopštilo je najvišu maloprodajnu cenu derivata nafte za period od 15 časova 12. avgusta 2022. godine do 15 časova 19. avgusta 2022. godine.

Nova maksimalna cena evro dizela narednih sedam dana biće 207 dinara, dok će evro premijum BMB 95 koštati 180 dinara.

U skladu sa članom 3. stav 5. navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija.

Na sednici Vlade, održanoj 11. avgusta, doneta je izmenjena odluka o privremenoj zabrani izvoza Evro dizela EN 590 kojom se zabrana produžava za još sedam dana.

Energetski portal

Pelet noćna mora i za kupce i za proizvođače, kakva je situacija na stovarištim

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Pelet je odavno noćna mora za kupce, a sada i za vlasnike. Ako je nešto i bilo na lageru po ograničenoj ceni od 38.000 dinara za tonu, prodaja donosi gubitak. Ali, prodaje se, zbog moguće inspekcijske i poreske kontrole. Proizvođači peleta nisu radili punim kapacitetom, piše RTS.

Tražnja na stovarištima je bila velika, što je izrodilo enormnu cenu. Poslednjih dana stiže nešto peleta, ali je nabavna cena takva da prodaja donosi svega 3,4 odsto zarade.

Dakle, sve će zavisiti od proizvođača peleta, odnosno njihovog dobavljača „Srbijašuma’‘, kaže Saša Petrović, vlasnik „Iverka“. Sagovornik tvrdi da uglja ima, upkos otežanoj isporuci iz BiH i nešto lakšoj iz crnogorskih rudnika.

„Kopaonik ogrev“ prodaje drvo. Iseckano, suvo i zapakovano u mreže, 1,2 prostorna metra košta 13.700 dinara plus prevoz. Imaju i pelet i kažu muku oko cene.

Na tržištu, ali i prema najavama sve zavisi od „Srbijašuma“, koliko će iseći i pripremiti i za domaćinstva i za fabrike peleta. U tome će im pomagati i vojska, najavio je direktor ove kompanije.

Kubik drva posle odobrenog poskupljenja koštaće oko 5.300 dinara za domaćinstva. U Beogradu možda bude i skuplje, jer se tu najviše traži, a dovozi se izdaleka.

Trenutno ne primaju nove uplate, dok ne isporuče domaćinstvima koja su ga već platila. Najavili su i redovnu isporuku sirovina peletarima, uz tvrdnju da su do ovih dana isporučili koliko i u istom periodu prošle godine.

Uprkos isporuci 50 odsto sirovina, nije im jasno zašto su stovarišta prazna. Očito je briga za ogrev naglo povećala tražnju, time i cenu.

Sadašnje ograničenje cene i izvoza može stabilizovati tržište, jer teško je ogrev sakriti. Ima i izjava da će na jesen teško tako biti.

Izvor: RTS

RS – Koje uslove treba ispuniti za dobijanje subvencija za solarne panele?

Foto-ilustracija: Unsplash (Justin Lim)
Foto-ilustracija: Pixabay (Colmkay)

Elektroprivreda Republike Srpske uskoro će postaviti solarne panele za proizvodnju električne energije u 50.000 domaćinstava u Srpskoj. Građani će imati priliku da se pod povoljnim uslovima, za nekoliko hiljada evra, “energetski osamostale” i smanje troškove električne energije na minimum, a ujedno i rasterete elektromrežu. 

Međutim, da bi ušla u Program energetske održivosti kroz koji će se graditi ove fotonaponske elektrane, domaćinstva će morati da ispune niz preduslova.

Jedan od prvih, koji će za mnoge biti eliminacioni, jeste da objekat u kome će biti smešten pogon mora da ima građevinsku dozvolu. Bez ovog dokaza neće moći da se prijave oni koji planiraju da postanu prozjumeri, odnosno kupci-proizvođači, a takvih u Srpskoj ima na desetine hiljada.

Objekti na koje se postavljaju solarni paneli moraju biti kosih krovova, sa orijentacijom na jug, jugoistok ili jugozapad pod uglom od najmanje 10 stepeni, i moraju imati trofazni priključak na mrežu. 

Tako objekti ne smeju biti u senci drugih objekata, a svi oni koji planiraju da se prijave ne bi trebalo da imaju neizmirene obaveze prema ERS. Kupcima će se dodeljivati bodovi, a na osnovu kojih će biti napravljena rang lista.

Na primer, veliku ulogu će imati visina prihoda u domaćinstvu, a dodatni bodovi će se dati ako je jedan od članova penzioner ili nezaposleno lice. 

Može se prikupiti najviše 100 poena.

Za prosečna mesečna primanja u domaćinstvu može se dobiti do 70 bodova, s tim da se broj bodova povećava kako su prihodi domaćinstva manji.

Drugi faktor koji će se ocenjivati jeste trenutni račun za struju. Što su troškovi veći, kandidat će dobiti više bodova, do maksimalno 20. Preostalih 10 bodova možete osvojiti ako je vlasnik brojila u kući nezaposlen ili penzioner sa penzijom nižom od prosečne. 

Kada se sve sabere, najveće šanse imaće oni sa minimalnim primanjima u Srpskoj, koji troše mnogo struje.

Treba reći i da struja dobijena sa solarnih panela nije namenjena za grejanje zgrada. Oni koji planiraju da se greju na ovaj način moraće to da predstave ERS-u i biće priključeni po posebnom modelu.

Elektroprivreda Republike Srpske preuzima odgovornost finansiranja, izgradnje i puštanja u rad elektrane, koju će domaćinstvo otplaćivati u ratama.

„Sa potrošačima i prozjumerima biće zaključen ugovor o odloženom plaćanju. Krajnji kupac će svoju elektranu plaćati u jednakim mesečnim ratama u visini prosečne mesečne potrošnje minus 10 odsto, osim ako ne želi veću ratu“, navodi se u Programu energetske održivosti.

U slučaju da elektrana proizvodi manje električne energije nego što je potrebno domaćinstvu, vlasnik zgrade uvek može da kupi struju po važećim cenama dogovorenim sa snabdevačem.

„Međutim, ako se fotonaponski sistem pravilno odabere, očekivani neto efekat preuzete i isporučene energije u elektrodistributivnu mrežu na nivou godine biće blizu nule“, tvrde u ERS.

Prijavu za učešće u Programu biće moguće podnijeti na 45 šaltera Direkcije za javno snabdijevanje ERS na teritoriji Republike Srpske, popunjavanjem prijavnog obrasca.

Očekuje se da Poziv bude raspisan u narednih nekoliko dana.

Izvor: Capital.ba

Ukinuta zabrana izvoza svih vrsta ulja, smanjene akcize na pojedine naftne derivate

Photo-illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Republike Srbije donela je Odluku o ukidanju zabrane izvoza svih vrsta ulja nakon kompletnog uvida u stanje zaliha, ali i rekordnih površina pod zasadom suncokreta. Na sednici je usvojena i Odluka o privremenom smanjenju iznosa akciza na pojedine derivate nafte za 10 odsto.

“Nadležne institucije će nastaviti da prate situaciju na tržištu i u skladu sa tim preduzimati adekvatne mere. Prioritet će svakako biti da se u prvom redu zadovolje sve potrebe stanovništva. Vlada je u prethodnom periodu ukinula zabrane i za izvoz svih vrsta žitarica koje su bile pod merama ograničenog izvoza”, navodi se u saopštenju Vlade.

Odluku o privremenom smanjenu iznosa akciza Vlada je donela imajući u vidu aktuelnu situaciju sa cenom sirove nafte na svetskom tržištu koja negativno utiče na makroekonomsku stabilnost u zemlji, a u cilju redovnog snabdevanja tržišta derivatima nafte, očuvanja standarda građana, kao i očuvanja privredne stabilnosti.

Na sednici je doneta izmenjena odluka o privremenoj zabrani izvoza Evro dizela EN 590 kojom se zabrana produžava za još sedam dana.

Donošenjem ove mere sprečiće se moguće štete po privredu i građane s obzirom na to da energetska kriza na svetskom tržištu i dalje prouzrokuje pretnju od nastanka kritične nestašice ove robe bitne za građane Republike Srbije.

Energetski portal

Poljoprivrednici blokirali puteve u Novom Sadu, kažu da ostaju do daljeg

Foto: Fejsbuk printskrin / Čuvari/ke vatre
Foto: Fejsbuk printskrin / Eko straža Novi Sad

Poljoprivrednici u Novom Sadu blokirali su raskrsnicu kod Banovine, Varadinski most i Jevrejsku ulicu u tom gradu i najavljuju da ostaju tu do daljeg. Poljoprivrednici nisu zadovoljni ponudom koju su dobili od predstavnika vlasti. Naveli su posle sastanka sa premijerkom Anom Brnabić da će biti ukinuta zabrana izvoza svih žitarica i uljarica, i da im je ponuđena cena suncokreta od 535 evra. Poljoprivrednici su tražili da otkupna cena suncokreta bude 700 evra po toni.

Umesto na njivi, poljoprivrednici su treći dan na ulici. Ratare u Novom Sadu podržavaju kolege u Rači i Subotici – mehanizaciju su dovezli ispred svojih opština. Nakon dva sata pregovora i saopštenja Vlade, traktorima su ponovo blokirali saobraćaj.

„Videli ste kako su poljoprivrednici odgovorili, znači to ih je razbesnelo. Ništa veliko nisu hteli da nam učine, ispunili su neke nebitne zahteve. Očekivali smo ipak da će trezveno razmisliti i neki normalan potez povući“, rekao je Radoslav Adamović iz Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije.

Nedeljko Savić, predsednik Udruženja poljoprivrednika „Stig“, kaže da su jednu stvar predložili – da se ukine marža trgovačkim lancima, što je razlika od 148 dinara, koliko dobijaju uljare, do 196, koliko je na rafovima.

Upućeni ukazuju na to da bi sa cenom od 700 evra po toni, koliko traže ratari, mogli da pokriju troškove i zarade, ali da tako nešto ipak nije realno.

„Problem je u tome što se država, za razliku od pšenice i kukuruza, vrlo retko pojavljuje kao kupac, mislim na Republičku direkciju za robne rezerve, a što se tiče suncokreta na tržištu, uglavnom se cena formira kada se država uplete, a cena je stvar dogovora između otkupljivača odnosno uljara i proizvođača sucokreta“, naveo je Žarko Galetin, agroekonomski analitičar.

Vlada je na sednici odlučila da ukine zabranu izvoza svih vrsta ulja i da se akciza na pojedine derivate nafte smanji za 10 odsto.

„Nadležne institucije će nastaviti da prate situaciju na tržištu i u skladu s tim preduzimati adekvatne mere. Prioritet će svakako biti da se u prvom redu zadovolje sve potrebe stanovništva. Vlada je u prethodnom periodu ukinula zabrane i za izvoz svih vrsta žitarica koje su bile pod merama ograničenog izvoza“, kažu u Vladi.

Proteste i zahteve poljoprivrednika komentariše i predsednik Vučić. Kaže, podsticaji u poljoprivredi su za deset godina sa 14 milijardi dinara povećani na 51 milijardu.

„Subvencionišemo sa 500 miliona evra i nije dosta i vi podržavate sve, samo nećete da kažete ljudima da je jedan od osnovih zahteva veća cena ulja, a da cena bude veća, izdaćete saopštenje protiv nas i reći što je velika cena ulja, mi se borimo i gledamo da rešimo problem, ima mnogo časnih ljudi, u pravu su za određene stvari, ali stanite malo, nije to ćup bez dna“, naveo je Aleksandar Vučić, predsednik Srbije.

Poljoprivrednici u Rači, koji su jutros traktorima blokirali saobraćaj ispred Opštine, nastavljaju sa protestom i tokom noći. Nezadovoljni su pregovorima sa Vladom, koja kako kažu nije uvažila njihove najvažnije zahteve oko cene suncokreta.

Pozivaju i druge poljoprivrednike da im se pridruže i najavljuju da neće odustati od blokade, dok im ne budu ispunjeni zahtevi.

Subotički poljoprivrednici parkirali su traktore pored Gradske kuće, a Štrosmajerova ulica u kojoj se nalaze je prohodna. Sutra ujutro će odlučiti o narednim potezima.

Ratari ističu i da je dodatni problem taj što na zaradu od soje i kukuruza ne računaju jer je, kažu, rod podbacio, negde i 80 odsto.

Izvor: RTS

Vegani vs. mesojedi u okršaju: čiji tanjir zagađuje više

Foto-ilustracija: Unsplash (Mike)
Foto-ilustracija: Unsplash (Anna Pelzer)

Zakleti neprijatelji, vegani i oni koji svoje šnicle vole dobro usoljene, našli su se ponovo u onlajn ringu, a borba se ovoga puta vodila oko – životne sredine.

Naime, dok na račun ljubitelja mesa redovno pristižu optužbe da su njihovi gurmanski afiniteti jedan od glavnih uzroka klimatskih promena, ni mesojedi veganima nisu ostali dužni.

Istina je da je industrija mesa, mlečnih proizvoda i jaja odgovorna za 60 odsto emisija gasova staklene bašte povezanih sa proizvodnjom hrane, ali postoji još nešto što ugrožava šume, biodiverzitet i kvalitet vauduha, a da nije životinjskog porekla.

Poznato je da je glavni supstitut za sve mesne đakonije, u kojima su vegani doskora uživali, soja. Ćevapi, ćufte, pljeskavice, sirevi, mleko i drugi proizvodi od soje koji se “mogu jesti bez griže savesti” postaju sve zastupljeniji na tržištu kako brojnost pristalica biljne ishrane raste.

Vidite, uzgajanje soje ima svoju mračnu stranu koja je mesojedima poslužila da ospu paljbu po veganima budući da ni njihov izbor nije bez posledica po životnu sredinu.

Proizvodnja soje povećala se čak 15 puta u zadnjih 50 godina, a najviše površina pod ovom mahunarkom nalazi se u SAD-u i Brazilu koji zajedno proizvode oko 60 odsto svetskog udela soje.

Sa rastom potražnje, velike površine zemljišta pretvaraju se u plantaže soje što dovodi do seče šuma ogromnih razmera, gubitka biodiverziteta, zagađenja vode i povećanja emisije gasova staklene bašte.

U Brazilu je čak usvojen moratorijum kojim se zabranjuje uzgajanje soje na bilo kojoj površini sa koje je uklonjena šuma, ali farmeri su pronašli sporedni put pa su svoje zasade proširili na savanu Karado koja nije obuhvaćena zabranama.

Sada se postavlja pitanje jesu li vegani uzrok ove masovne potražnje za sojom koja devastira životnu sredinu i vraća nas dobrom starom odresku kao jedinom validnom izvoru proteina?

Odgovor je – ne.

Iako je tačno da je vegana danas više nego ikada ranije, svega 6 odsto soje koristi se za ljudsku ishranu, dok skoro 90 odsto pojedu životinje na farmama.

Soja je jeftina i bogata proteinima zbog čega je postala najpopularnija stočna kultura, a svinje, krave, kokoške, čak i ribe, prosto je obožavaju.

Ako ovaj simpatični okršaj mora da ima neki epilog, onda od mene – 1: 0 za vegane. Sa nestrpljenjem čekamo novu “borbu”.

Milena Maglovski