Home Blog Page 255

Koliko će mleko koštati i hoće li biti jeftinije od uvoznog

Foto-ilustracija: Pixabay (congerdesign)
Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Da je mnogo toga poskupelo u radnjama od početka rata u Ukrajini više i nije vest. Prva poskupljenja pravdana su skokom cena goriva, zatim je došla suša, pa su se mnogi pozivali i na veštačka đubriva čiji je najveći izvoznik Ukrajina.

Vlada Srbije donela je odluku o odmrzavanju cena dugotrajnog mleka sa 2,8 odsto mlečne masti, koja je do sada bila ograničena na 128,99 dinara.

Međutim, marža na sva UHT mleka biće ograničena na 10 odsto. Produžava se i zabrana izvoza mleka do kraja oktobra.

Poskupeće i šećer – nova cena biće 110 dinara po kilogramu, a menja se i cena svežeg pilećeg mesa, pa će kilogram koštati 319 dinara.

Cena mleka kod proizvođača neće biti limitirana.

Uroš Kandić, državni sekretar u Ministarstvu trgovine turizma i telekomunikacija rekao je, gostujući u Beogradskoj hronici RTS-a, da to znači da „smo sa merom donetom na Vladi gledali da u najvećoj meri zaštitimo proizvođače, bili bi u problemu da je ostala limitirana cena, cena sirovine odnosno svežeg mleka raste već nekoliko meseci i na našem tržištu i u državama regiona“.

,,Limitiranjem marže na 10 odsto gledali smo da razlika proizvođačke cene i cene mleka na rafu bude što manja, da potrošači budu zaštićeni, morali smo voditi računa i o trgovcima jer sa maržom nižom od 10 odsto oni bi izgubili u lancu“, napomenuo je Kandić.

Kandić kaže da će cena mleka na rafovima biti između 108 i 120 dinara za robne marke kod velikih trgovinskih lanaca, a brendirano mleko će biti nešto više. „Relaksirali smo cenu mleka da bismo sprečili nestašicu i probleme domaće mlekarske industrije“, dodao je državni sekretar.

Strukturni problemi domaćeg mlekarstva

Postavlja se pitanje da li domaćeg mleka nema dovoljno zato što proizvođači traže veću otkupnu cenu ili zato što nemamo dovoljno stočnog fonda ili je u pitanju nešto treće.

Kandić kaže da je u pitanju miks ovih faktora, domaće mlekarstvo ima strukturne probleme, dugi niz godina pada broj mlečnih krava, dolazi do poslupljenja cene sirovog mleka, njega i nema, zbog situacije sa manjkom hrane i geopolitičkim dešavanjima.

,,Treći uzrok je što je došlo do preorjentisavanja proizvodnje u smislu da su poskupeli sirevi u čitavoj Evropi, mlekari su pokušali da prave više sireva koji su dugotrajniji i mogu više da zarade nego na mleku i to je dovelo do toga da nemamo dovoljene količine, tu je i izvoz koji je povećan u prvih osam meseci u odnosu na prošlu godinu“, podvukao je on.

Stabilizacija situacije

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Kandić ukazuje da se non-stop menjaju mere, usklađuje se uredba. „Pokušavamo da otklonimo probleme i sa snabdevenošću i sa onim sa čime se susreću proizvođači – verujemo da idemo u dobrom pravcu da bude bolja situacija sa snabdevenošću mlekom“, objasnio je Kandić.

Kada imamo ovakvu situaciju u svetu, svedoci smo da u evrozoni imamo inflatoni skok, u Nemačkoj je inflacija bila 10 odsto, teško je predvideti šta će biti narednih meseci, ali verujemo da je ovaj skok inputa, energenata i sirovina u ovim mesecima dostigao maksimum i da će ići ka stišavanju u narednom periodu“, kaže Kandić.

Nerealna poskupljenja, ko koristi gužvu

Kandić napominje da mogu da se kazne oni koji krše uredbu i dodaje da što se tiče ostalih nerealnih poskupljenja njih treba da kazne potrošači.

,,Imamo dobru mrežu trgovinskih objekata, domaćih i stranih lanaca, preporučujem građanima da ako im se čini da je neki proizvod skup u jednom trgovinskom lancu odu u drugi, treći lanac i da se koriste robne marke proizvoda koji su jefitniji nego brednirani, tim pre što su manje-više potpuo istog kvaliteta“, ističe Kandić.

Mora li limuntus da košta u junu 9 dinara a sada 36

Kandić je rekao da nije opravdano da neki proizvod poskupi nekoliko stotina procenata ali najefikansiji način je ograničenje cena i marži.

,,Moramo čekati stabilizaciju svetskih prilika“, podvukao je Kandić.

Prema njegovim rečima, stanje u Robnim rezervama je bolje nego u isto vreme prošle godine, situacija je zadovoljavajuća.

Govoreći o tome da li očekuje nestašicu kukuruza, rekao je: „Ne mogu da očekujem ili ne očekujem nego pratim bilanse i videćemo koje ćemo korake preduzeti“.

Izvor: RTS

Počela primena novog modela prikupljanja mešanog otpada u Zagrebu

Foto: Fejsbuk skrinšot / Tomislav Tomašević
Foto: Fejsbuk skrinšot / Tomislav Tomašević

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević je na prvi dan primene novog modela prikupljanja mešanog komunalnog otpada u Zagrebu stavio u funkciju i prvi podzemni kontejner u Masarikovoj ulici.

„Počinjemo s novim modelom prikupljanja mešanog komunalnog otpada u Zagrebu. Odlučili smo se za model koji se temelji na ZG vrećicama za mešani otpad, koje se kupuju u prodavnicama, odnosno kupuje se i cela usluga koju ta vrećica predstavlja“, kazao je gradonačelnik.

Istakao je kako se radi o najjeftinijem modelu iz perspektive odvoženja otpada i dodaje da je cena obvezne minimalne javne usluge, odnosno njen fiksni deo u iznosu od oko šest evra (45 kuna), niža nego u drugim delovima i gradovima Hrvatske.

Tome se dodaje varijabilni deo u visini cena utrošenih ZG vrećica, čime se dolazi do mesečnog troška za odvoz otpada. Ovakav model je najjeftiniji iz perspektive opreme i tehnologije koja je potrebna, a primenjuju ga i drugi evropski gradovi.

Budući da dosadašnji sistem naplate odvoženja otpada građane nije podsticao na razdvajanje otpada, gradonačelnik Tomašević je istakao kako je cilj novog modela prikupljanja mešanog komunalnog otpada da poveća procenat odvajanja otpada, smanji količine odloženog otpada i uspostavi pošteniji sistem u kojem će oni koji odvajaju plaćati manju cenu usluge. Takođe, jedan od ciljeva je i uklanjanje kontejnera s javnih površina.

Tomašević je naglasio kako su u više od 50 odsto slučajeva kontejneri, koji su dosada bili po celom gradu, sklonjeni sa javnih površina i najavio kako počinje uklanjanje kontejnera u centru grada, za šta će biti potrebno oko nedelju dana.

Kao što je već ranije najavljeno, nakon uklanjanja kontejnera za mešani komunalni otpad u središtu grada, kontejnere koji su smešteni unutar parcela građani će moći da iznesu van isključivo od 20 do 22 sata, i to svakog dana osim nedeljom.

Izvor: Ekovjesnik

Zaustavljeno curenje gasa, stabilizovan pritisak u “Severnom toku”

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Printscreen/Youtube

Gas iz gasovoda “Severni tok 2” prestao je da curi ispod Baltičkog mora, a kada je reč o “Severnom toku 1” pitisak je normalizovan, prenose svetski mediji.

Prema rečima nadležnih, pritisak vode je manje-više zatvorio gasovod, tako da gas koji je unutra ne može da izađe.

Podsetimo, u gasovodu “Severni tok” pao je pritisak nakon prijavljenih curenja u paralelnom gasovodu “Severni tok 1” i “Severni tok 2”. Zvanično je saopšteno da su otkrivena curenja gasa na dva mesta, u Baltičkom moru na “Severnom toku 1” i na “Severnom toku 2” kod ostrva Bornholm.

Evropska unija smatra da je uzrok curenja na gasovodima najverovatnije sabotaža, sa čime se slažu i Poljska, Švedska, Danska i Rusija.

Gasovod “Severni tok” je jedini koji sprovodi gas od Rusije od Evrope. “Severni tok 1” od 2011. godine isporučivao je gas direktno iz Rusije u Nemačku, međutim od kraja avgusta nije u funkciji jer nije ponovo pokrenut nakon redovnog remonta.

“Severni tok 2” paralelno se prostire sa “Severnim tokom 1” i izgrađen je 2021. godine, napunjen je gasom, ali nikada nije pušten u rad. 

Energetski portal

Elnos Grupa: Budućnost je sada

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Ostvarenje velikih poslovnih snova zahteva mnogo rada i hrabrosti na javi. Svaka uspešna priča ima jedinstvenu formulu, ali one koje poslednjih godina dolaze iz oblasti moderne energetike se svojom suštinom uvek vežu za obnovljive energetske izvore i primenu savremenih tehnologija.

Sa Brankom Torbicom, potpredsednikom Elnos Grupe, koja je proteklih godina napravila značajne uspehe na OIE polju, smo razgovarali o razvojnom putu ove Grupacije koja danas kotira kao jedna od uspešnih internacionalnih kompanija iz oblasti elektroenergetike.

Elnos Grupa se pozicionirala kao vodeća elektroenergetska kompanija u regionu, a istovremeno radi projekte u Evropi, i to na vrlo zanimljivim i izazovnim tržištima. Gde je Elnos Grupa danas prisutna, u kojim državama i na kojim projektima?

Foto: OIE Srbija

Branko Torbica: Mi smo danas kompanija koja posluje na 16 tržišta i zapošljava oko 630 radnika. Pored država bivše Jugoslavije, Grupacija radi u: Švedskoj, Islandu, Nemačkoj, Norveškoj, Španiji, Portugalu i Holandiji. U prethodne dve godine smo napravili veoma značajne iskorake na tržišta Velike Britanije i Danske, a ove godine smo osnovali našu novu članicu – Elnos Poljska.

Bilo bi zamorno za čitaoce da govorim o svim projektima na kojima smo trenutno aktivni. Ipak, istakao bih da je po broju projekata u realizaciji ovo rekordna godina za našu Grupaciju jer ćemo biti aktivni na više od 130 projekata na 11 tržišta.

Da li je teško domaćoj kompaniji da dobija tendere na strogim i zahtevnim projektima u državama EU?

Foto: OIE Srbija

Branko Torbica: U javnosti je dugo vremena kreiran stav da je ozbiljan iskorak domaćih kompanija na ino tržišta veoma kompleksan i rizičan poslovni potez. Elnos Grupa je kompanija koja ovakav stav konstantno opovrgava. Vrata brojnih tržišta smo otvorili, zahvaljujući ozbiljnom praćenju tehnoloških trendova i visokoprofesionalnim kadrovima.

Mi u Elnos Grupi smo shvatili da je budućnost ono što nam se dešava sada i da možemo biti važan deo savremenih trendova energetike. Ovaj put zahteva proaktivnost, strpljenje, znanje i mnogo energije, ali u svom finišu daje jako dobre rezultate.

Na koje ste projekte iz oblasti OIE najviše ponosni?

Foto: OIE Srbija

Branko Torbica: Među poduhvatima iz OIE oblasti koji se sasvim sigurno ne zaboravljaju je učešće u poduhvatu HVDC-NordLink, energetske veze koja obezbeđuje razmenu električne energije dobijene isključivo iz obnovljivih izvora, između elektroenergetskih sistema Nemačke i Norveške.

Tu je zatim veliki projekat izgradnje elektrane Burfell 2 (100 MW) koju smo gradili sto metara ispod vulkanskog tla na Islandu, zatim projektovanje solarne elektrane Morgavel (48.96/44 MW AC) u Portugalu, izgradnja vetroelektrane Čibuk 1 (158 MW) u Srbiji, revitalizacija hidroelektrane Zvornik (124 MW), rekonstrukcija i izgradnja brojnih mini i malih hidroelektrana i mnogi drugi …

Koji su vaši trenutno aktuelni OIE poduhvati trenutno aktuleni?

Foto: OIE Srbija

Branko Torbica: Jedan od najznačajnijih rezultata ove godine naša Grupacija ostvaruje upravo u segmentu obnovljivih izvora energije u kojem ćemo realizovati projekte u oblastima: vetroenergije, hidroenergije i solara.

Kada je u pitanju vetroenergija ove godine naši timovi su radili na izgradnji dva vetroparka u regiji. Prvi je vetropark Bogoslovec (36 MW) u S. Makedoniji i ovaj projekat smo nedavno okončali, a drugi je vetropark Krivača (103 MW) u Srbiji gde su naši radovi trenutno u punom jeku.

Ove godine ćemo u svoju referentnu listu upisati i treći HVDC projekat koji je takođe vezan za zelene izvore energije. Bićemo deo izgradnje nove HVDC interkonekcije DolWin 5 u Nemačkoj i to za offshore vetroelektranu koja je deo tog poduhvata.

Na polju hidroenergije se intenzivno spremamo i za učešće u poduhvatu HE Dabar. Takođe smo napravili novi korak u oblasti solara s obzirom da smo započeli sa radovima na izgradnji solarne elektrane Bukovica u Hrvatskoj.

Nedavno je objavljeno da ste izvođač radova na vetroparku Krivača. Kada se može očekivati realizacija tog posla?

Branko Torbica: Radovi na izgradnji vetroelektrane Krivača (103 MW) su u toku i teku dobrom dinamikom. Ovo je poduhvat koji zahteva veliki angažman resursa naše kompanije. U okviru ovog projekta zaduženi smo za realizaciju radova na izradi elektroenergetskih objekata zahvaljujući kojima će vetropark Krivača biti priključen na 110 kV elektroenergetsku mrežu. U pitanju je izgradnja dva 110 kV dalekovoda, zatim objekta 33/110 kV transformacije VE Krivača, te proširenje postojećih 110/35 kV trafostanica Veliko Gradište i Neresnica.

Nakon Čibuka 1 (158 MW) ovo je drugi veliki vetropark koji gradimo u Srbiji. Angažman u okviru izgradnje vetroparka Krivača je za nas još jedna važna prilika za potvrdu najviših standarda inženjeringa u oblasti obnovljivih izvora energije.

Da li aktuelna energetska i bezbednosna kriza utiče na poslovanje Vaše kompanije i na koji način?

Branko Torbica: Nijednoj kompaniji nije bilo lako prihvatiti činjenicu da nedugo “nakon” pandemije Covida 19 svoje poslovanje mora prilagođavati novonastalim globalnim kriznim uslovima. U trenutnim okolnostima je važno brzo donositi kvalitetne odluke i raditi na način da se stvori otpornost na nove i promenjive uslove.

Elnos Grupa mnogo polaže na implementaciju širokog spektar aktivnosti i procesa usmerenih ka stvaranju jedinstvenog balansa na nivou Grupacije. Upravo taj naš balans je baza zahvaljujući kojoj smo do sada uvek stvarali otpornost na krizne okolnosti.

Na koji način Elnos Grupa doprinosi implementaciji principa održivog razvoja?

Branko Torbica: Za Elnos Grupu je održivi razvoj uvek bio cilj koji nema alternativu. Mi smo kompanija koja je akter projekata koji su menjali zelenu mapu regije i Evrope i realizuje projekate koji čuvaju resurse. Naše aktivnosti su usmerene na osiguranje savremenih tehnologija i opreme koja smanjuje emisije štetne po okolinu, brinemo o racionalnom korištenju vode i energenata, te polažemo mnogo na edukaciju zaposlenih i razvijanje svesti o zaštiti okoline.

Izuzetno nam je drago što je ove godine naše napore na ovom planu prepoznao i UNDP BiH koji nas je svrstao u najuži krug kompanija sa najvećim stepenom angažmana u oblasti održivog razvoja.

OIE su naš lični potpis

Tranzicija u proizvodnji električne energije ka obnovljivim izvorima energije jedan je od najvećih izazova današnjice. Prepoznajući to, Elnos Srbija je poslednjih godina upravo u ovoj oblasti ostvarila svoje najznačajnije iskorake, istakao je Zoran Kukobat, direktor Elnos Srbije.

„Realizujući projekte iz najrazličitijih sfera OIE, mi smo se u veoma kratkom vremenskom periodu uspešno pozicionirali kao kompanija za koju nema nepoznanica na ovom polju. Kao važan deo zelenih projekata, naši stručni timovi su sarađivali sa vodećim svetskim kompanijama i tako dali ozbiljan doprinos uvođenju najmodernijih tehničkih rešenja i inovacija u Srbiji”, istakao je Kukobat.

Neki od OIE projekta zauzimaju posebno mesto na listi referenci Elnos Srbija, kaže Kukobat.

Foto: OIE Srbija

„U oblasti hidroenergije, Elnos Srbija je realizovala kapitalni projekat modernizacije HE Zvornik. Zahvaljujući uspešnoj realizaciji ovog projekta, više od šest decenija stara hidroelektrana počela je da beleži nove rekorde u proizvodnji. Ponosni smo i na revitalizaciju sedam malih hidroelektrana zapadne Srbije čiji su pogoni istinski biseri elektrifikacije u Srbiji, a u koje smo ugradili u potpunosti novu i modernu opremu”, rekao je on.

Ipak, kruna našeg rada u oblasti OIE je učešće u izgradnji najvećeg vetroparka na Balkanu Čibuk 1, instalisane snage 158 MW, naglasio je Kukobat.

“Izgradnjom elektroenergetskih objekata u sklopu ove elektrane, praktično smo u kvalitativnom smislu značajno pomerili granice našeg dosadašnjeg projekt menadžmenta. Kao partner američke kompanije General Electric, Elnos Srbija je na ovom projektu imala zadatak izgradnje 35/400 kV trafostanice, kao i dvosistemskog 400 kV dalekovoda“, istakao je Kukobat.

Trenutno učestvujemo u realizaciji nekoliko OIE projekata, dodao je on, od kojih je najznačajniji izgradnja VE Krivača, čije se priključenje na mrežu očekuje krajem sledeće godine.

Izvor: OIE Srbija

Građani Crne Gore kupuju najjeftinije gorivo u regionu

Foto: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (PublicDomainPictures)

Građani Crne Gore plaćaju najjeftinije gorivo u regionu, poručili su iz Vlade Crne Gore.

Kako se navodi na Instagram nalogu vlade, litar evrosupera 95 u Crnoj Gori košta 1,26 evra, Sloveniji 1,35, Severnoj Makedoniji 1,37, Hrvatskoj 1,39, Bosni i Hercegovni (BiH) 1,46, Srbiji 1,62 i Albaniji 1,69 evra.

Litar evrosupera 98 u Crnoj Gori košta 1,3 evra, Severnoj Makedoniji 1,4, Hrvatskoj 1,64, Srbiji 1,65, BiH 1,67 i Sloveniji 1,7 evra“, navodi se u saopštenju.

Litar evrodizela građani Crne Gore i Severne Makedonije plaćaju po ceni od 1,48 evra, Slovenije 1,6, Hrvatske 1,62, BiH 1,64, Srbije 1,83, Albanije 1,88 evra.

Iz crnogorske vlade su poručili da nižim cenama goriva podržavaju građane i privredu.

Vlada Republike Srbije nedavno je usvojila izmenjenu Uredbu o ograničenju visine cena derivata nafte do 31. oktobra 2022. godine, imajući u vidu to da je tržište još uvek nestabilno i da je zato neophodno produžiti period važenja ograničenja cena tih proizvoda.

Energetski portal

Pušten u rad gasni interkonektor Bugarska-Grčka

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Quinten de Graaf)

Gasni interkonektor između Bugarske i Grčke, dužine 182 kilometara, na koji će se povezati i Srbija koja gradi svoju deonicu od Niša do Dimitrovgrada i dalje do Sofije, pušten je u rad.

Radovi na izgradnji novog gasovoda između Bugarske i Grčke završeni su polovinom jula, a od sada počinju i prve komercijalne isporuke.

Otvaranju gasovoda prisustvovali su predsednik Aleksandar Vučić, predsednik Bugarske Rumen Radev, premijer Grčke Kirijakos Micotakis, predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, predsednik Azerbejdžana Ilham Alijev, premijer Rumunije Nikolae Čuka i predsednik Severne Makedonije Stevo Pendarovski.

Predsednik Vučić čestitao je Bugarskoj i Grčkoj na dovršetku izgradnje interkonektora i dodao da je već počela izgradnja interkonektora između Srbije i Bugarske koja će biti završena u roku od godinu dana.

Gasovod će prenositi gas iz Azerbejdžana preko Trans-jadranskog gasovoda (TAP) i iz drugih izvora preko planiranog terminala za tečni prirodni gas u Aleksandrupolisu na severu Grčke.

Kapacitet gasovoda u ovom trenutku iznosi tri milijarde kubika gasa godišnje, sa izgledima za povećanje na pet milijardi.

Srbija je početkom godine, uz podršku EU, započela gradnju gasnog interkonektora sa Bugarskom Niš – Dimitrovgrad u dužini od 109 kilometara, a radovi bi trebalo da budu završeni do septembra 2023. godine.

Ovim gasovodom Srbija će se povezati na gasovod između Bugarske i Grčke, tačnije dobiće mogućnost snabdevanja gasom iz Azerbejdžana ili sa LNG terminala (za tečni prirodni gas) u Grčkoj.

Energetski portal

Podkast “Autopriče” – Elektrifikacija je neophodna, tri miliona evra za subvencije  

Foto: Printscreen/Youtube
Foto: Printscreen/Youtube

Cene automobila, isporuka, najprodavanije vozila, električna vozila, subvencije za njih i razvijenost mreže punjača u Srbiji su neke od tema o kojima su u prvoj epizodi podkasta „Autopriče“ razgovarali Miloš Maksimović i Aleksandra Đurđević, direktorka Delta Auto Grupe i predsednica Srpske asocijacije uvoznika vozila i delova.

Kroz sat vremena autor podkasta pokušao je da sazna kada će se normalizovati stanje na tržištu novih automobila što se tiče rokova isporuke, kao i koja su očekivanja što se tiče elektrifikacije saobraćaja kod nas. 

Kako su istakli u svetu se sve kreće u smeru elektromobilnosti i “proizvođači guraju na tu stranu”. Aleksandra Đurđević je istakla da je elektrifikacija veliki izazov i da se uporedo mora raditi i na razvoju infrastrukture koja u našoj zemlji mora da se ubrza.

Kako je Đurđević istakla, subvencije za nabavku električnih i hibridnih automobila su veoma bitne i one koje postoje u Srbiji su izuzetno dobre na nekom evropskom nivou. Posebno se osvnula na pregovore da se procedura pojednostavi jer je u ovakvim projektima kontinuitet ključan.

“Interesovanje postoji, ali neki klijenti odustanu zbog procedura. Sa ovim subvencijama nije idalno, ali budžet mora da prati rast prodaje, ali nažalost on je iz godine u godinu isti i sledeće godine bi trebalo da bude veći, moje mišljenje je da bi on trebalo da iznosi tri miliona evra”, kaže Aleksandra Đurđević.

Prvu epizodu podkasta „Autopriče“ možete poslušati ovde. 

Energetski portal

Biomasa – Obnovljivi izvor energije za spas planete

Photo-illustration: Pixabay
Foto: Ljubaznošću Nataše Rubežić

Biomasa je obnovljivi izvor energije o kom se, nažalost, najmanje govori, a njen potencijal je ogroman. O energetskoj tranziciji sa fosilnih goriva na biomasu, značaju korišćenja, kao i uticaju na životnu sredinu razgovarali smo sa Natašom Rubežić, predsednicom Nacionalne asocijacije za biomasu „SERBIO”.

EP: Kako iskoristiti biomasu za proizvodnju energije? Da li je i koliko njena upotreba štetna za životnu sredinu?

Nataša Rubežić: Kako bi ublažili klimatske promene i postigli energetsku sigurnost, a uz to radili na regionalnom razvoju i stvaranju novih radnih mesta, gotovo svi se okreću obnovljivim izvorima energije. Kada je reč o biomasi, koja je proizvedena na održiv način, količina ugljen-dioksida relevantna za klimu iznosi nula kilograma. Ugljen-dioksid koji se oslobađa sagorevanjem biomase prethodno se putem fotosinteze apsorbovao iz atmosfere u biljke, a vraća se nazad u atmosferu ili prirodnim propadanjem ili proizvodnjom goriva. Dakle, biomasa proizvedena na održiv način je neutralna po pitanju ugljenika. Uspešna klimatska politika, pre svega, podrazumeva smanjenje emisije ugljen-dioksida. To znači smanjenje korišćenja fosilnih goriva sve većom upotrebom obnovljivih izvora energije, boljom efikasnošću i manjom potrošnjom energije.

EP: Značaj korišćenja biomase?

Nataša Rubežić: Korišćenje biomase za proizvodnju energije nudi različite prednosti i mogućnosti jednom regionu ili državi. Različite su prednosti korišćenja bioenergije. Krenimo od stvaranja novih radnih mesta, jer realizacija i funkcionisanje bioenergetskih lanaca stvara više radnih mesta po svakom proizvedenom petadžulu nego bilo koji drugi oblik obnovljive energije. Zatim, tu je okretanje privrede na lokalnom i regionalnom nivou. Bioenergija omogućuje da se izdaci potrošača za energiju zadržavaju u regionu umesto da se ova sredstva plaćaju nekoj stranoj zemlji, što znači da biomasa jača kružnu privredu na regionalnom nivou. Naravno, tu je smanjenje emisija CO2 – održiva proizvodnja biomase održava ugljenik na neutralnom nivou prilikom sagorevanja.

Foto-ilustracija: Pixabay

Bioenergija je finansijski dostupna – ukoliko se biomasa koristi u sektoru grejanja u većini regiona ona je dostupna po povoljnijim cenama nego alternativni izvori grejanja. Zbog toga prelazak na bio-toplotnu energiju može da doprinese smanjenju računa za grejanje i smanji društvene tenzije. Takođe, rizik od prekida snabdevanja je manji nego u slučaju korišćenja goriva uvezenih sa drugih kontinenata ili zemalja. U većini slučajeva, biomasom se može snabdevati iz sopstvenog regiona. Najvažnija stvar je da je ona obnovljiva. Energetski sistem zasnovan na obnovljivim izvorima energije kao što je biomasa može da traje zauvek. Međutim, proizvodnja biomase mora da bude održiva. Zbog toga je bliska saradnja sa istraživačkom zajednicom i izrada efikasnih zakona i propisa neophodna kako bi se izbegli negativni uticaji na plodnost zemlje, šume i celokupnu životnu sredinu usled većeg korišćenja biomase

EP: Koliko je važno da se biomasa koristi u toplanama u Srbiji? Koliko toplana se nalazi u ovom sistemu i kakvi su planovi za budućnost?

Nataša Rubežić: Prema energetskom bilansu za 2020. godinu, toplane u Srbiji će za proizvodnju toplotne energije najviše koristiti prirodni gas (80 odsto), zatim mazut (11,7 odsto), ugalj (7,8 odsto) i biomasu manje od jedan odsto. Toplane u Priboju i Malom Zvorniku implementirale su sistem proizvodnje toplotne energije iz drvne biomase. One su deo projekta „Promocija obnovljivih izvora energije – Razvoj tržišta biomase u Srbiji” ukupne investicione vrednosti od 26,75 miliona evra. Ovaj projekat sprovelo je Ministarstvo rudarstva i energetike, nemačka KfW banka i švajcarski Državni sekretarijat za privredne poslove (SECO). Osim Priboja i Malog Zvornika grejanje na biomasu u okviru ovog projekta dobiće i Prijepolje, Nova Varoš, Novi Pazar i Majdanpek. Planirani kapacitet navedenih šest toplana je 30 MW.

Intervju vodila: Milica Radičević

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE.

O pšenici, gnjecavom testu i klimatskim promenama

Foto-ilustracija: Unsplash (Kai Pilger)
Foto-ilustracija: Unsplash (Melissa Askew)

Poslednja decenija, od 2010. do 2019. godine, bila je toplija od bilo koje druge decenije u najmanje poslednjih 1300 godina. Drugo mesto zauzima decenija pre nje: od 2000. do 2009, piše dr Jasna Mastilović sa Instituta za prehrambene tehnologije za portal Klima101.

Ali globalno zagrevanje je samo jedna, u javnosti najšire potencirana, posledica klimatskih promena.  Klimatske promene rezultiraju značajnim variranjem  prosečnih vremenskih uslova:  oni postaju ekstremno vlažni ili ekstremno suvi, a povećava se broj dana okarakterisanih ekstremnim vremenskim uslovima – jakim vetrovima, pljuskovima, olujama, tropskim vrućinama i drugim razornim vremenskim prilikama.

O posledicama klimatskih promena kao što su katastrofalne poplave, razorne oluje ili nesnosne vrućine gotovo na dnevnom nivou slušamo na vestima iz različitih delova sveta. Sa druge strane, o posledicama klimatskih promena na poljoprivredu i proizvodnju hrane nemamo mnogo prilike da čujemo kroz medije, ali i to postaje deo zabrinjavajuće svakodnevice.

Uticaj klimatskih promena na proizvodnju pšenice u pogledu prinosa, ali i u pogledu kvaliteta hlebnog žita je mnogo veći nego što možemo i da pretpostavimo. Promene vremenskih uslova i vremenski ekstremi utiču i na samu biljku pšenice ali i na ceo ekosistem koji je okružuje – nažalost ne pozitivno.

Promenjeno klimatsko okruženje u žitorodnim regionima pogoduje razvoju štetnika koji napadaju pšenicu, uključujući pre svega insekte i poljske plesni, povećavajući verovatnoću njihove pojave i njihovu brojnost. Zbog toga i zdravstvena bezbednost hlebnog žita sve ćešće može biti stavljena pod upitnik.

Osvrnimo se samo na proteklu proizvodnu sezonu i probleme u zemljama koje su među najvećim proizvođačima pšenice.

Ovogodišnji problemi

Na primer, u Francuskoj, koja je najveći izvoznik među zemljama Evropske unije i peti proizvođač pšenice u svetu, je s proleća 2022. tokom perioda nalivanja pšeničnog zrna vladala velika suša. Zbog toga je zrno bilo šturo, a prinosi mali. Toplotni udari sa dnevnim temperaturama preko 35oC su tokom maja meseca dodatno isušivali zemljište. Zbog toga su biljke bile suve i krhke. Na sve to došle su pred žetvu jake oluje koje su su dodatno oštetile useve.

Foto-ilustracija: Unsplash (Polina Rytova)

U Kanzasu, koji je najveći proizvođač ozime pšenice u SAD, pšenica je ove godine takođe bila izložena izuzetno sušnom vremenu. Prinosi su na pojedinim poljima umanjeni i do 25 odsto, a veliki broj poljoprivrednika je procenio da je zrno bilo toliko šturo da su odustali od žetve koja bi ih više koštala nego da useve jednostavno zaoru.

Uticaj klimatskih promena na proizvodnju pšenice nije zaobišao ni Vojvodinu. Proleće 2022. godine je u Srbiji bilo osmo najsušnije proleće od 1951. godine, a u srcu Vojvodine, u Zrenjaninu, okarakterisano je kao peto najsušnije proleće od 1925. godine. Prolećne temperature bile su ispod prosečnih, a broj prolećnih mraznih dana je dostigao istorijski maksimum.

Tokom marta su zabeležena dva talasa hladnoće, u prvoj polovini i krajem marta u delovima severne, zapadne, centralne i jugoistočne Srbije. Potom je žitorodne regione severne Bačke i južnog Banata tokom maja pogodio veliki broj toplih letnjih dana, a broj  tropskih dana sa maksimalnim dnevnim temperaturama preko 30oC je bio iznad proseka u celoj zemlji. Ovakav nepovoljan sklop ekstremnih klimatskih uslova uticao je na i pšenicu, ali i na razvoj štetočina koje su se u velikom broju pojavile krajem proleća oštećujući useve.

Iako je zbog velikih zasejanih površina, požnjevena količina pšenice 2022. godine na kraju bila dovoljna, ovi podaci ne samo da su razlog za brigu, već su i alarmantni. Pogotovo što 2022. godina nije prva godina u kojoj se posledice u proizvodnji pšenice mogu vezati za posledice klimatskih promena.

Dvadeset godina štete

Sa ove distance je u dužem vremenskom periodu, teško doći do detaljnih podataka ali dovoljno je da se osvrnemo na najznačajnije probleme sa pšenicom koje ljudi od struke pamte u zadnjih dvadesetak godina. Bilo direktno ili indirektno, svaki od njih bio je posledica klimatskih promena.

Godine koje su, slično 2022. godini, bile okarakterisane udarima tropskih vrućina u vreme nalivanja zrna pšenice na klasu bile su 2000, 2008, 2012. i 2017. godina. Pored šturog zrna i manjih prinosa, posledica ovakvih vremenskih uslova je i poremećaj u procesima sinteze ključne gradivne materije pšeničnog zrna koja je čini jedinstvenom sirovinom za proizvodnju mekog, elastičnog, vazdušastog hleba – glutena.

Foto: Klima101

Kratki molekuli glutena koji se formiraju u ovakvim slučajevima na kraju rezultiraju neelastičnim testom koje se teško oblikuje u veknice, kiflice, pite i druge specijalitete zadajući muke pekarima i uskraćujući potrošače za užitak u proizvodima vrhunskog kvaliteta.

Bilo je i godina u kojima su ekstremni klimatski događaji imali drugačije posledice. Tako će, na primer, 2010. i 2018. godinu i ratari i prerađivači hlebnog zrna pamtiti po olujnom vremenu i neprekidnim pljuskovima u vreme žetve zbog kojih je pšenice na njivama polegla, poljoprivredna mehanizacija danima nije mogla da uđe u njive i pokupi zreo rod pšenice.

Foto: Klima101

Pored izgubljenih prinosa, pšenica natopljena na njivama kišom je na klasu krenula da klija zbog čega su opet pekari imali muke radeći sa lepljivim, osetljivim, nestabilnim testom. Do potrošača je u ekstremnim slučajevima, kada tehologija nije mogla da pomogne, stizao hleb pretamne kore, gnjecave sredine ili spoljoštenog oblika.

Mlinari dobro pamte i 2004. godinu. Pšenica iz ove godine vukla se po silosima narednih 5-6 godina. Blaga zima i suvo proleće i leto uslovili su da se te godine pojavi enormna populacija žitnih stenica koje su devastirale pšenicu. Ne po pitanju prinosa, već po pitanju upotrebne vrednosti.

Foto: Klima101

Naime, kada se hrani na poljima pšenice žitna stenica ubada pšenično zrno i u njegovu unutrašnjost luči sopstvene fermente. Posledice se ne vide odmah, ali kada se od brašna dobijenog od ove pšenice zamesi testo fermenti počinju da ga razgrađuju i prevode u tečno stanje, pa hleb ni ne može da se proizvede.

Posledice mogu biti još ozbiljnije, pogotovo ako klimatski uslovi rezultiraju takvim promenama koje mogu da ugroze zdravlje potrošača. Takva situacija se desila 2019. godine. Ekstremne kiše početkom maja, u vreme cvetanja pšenice, pogodovale su razvoju poljske plesni – fuzarijuma. Od ove plesni klasovi pobele, a zrna dobija beličastu ili rozikastu skramu, postaje šturo i lako. No to nije najveći problem.

Foto: Klima101

Poljske plesni su potencijalni proizvođači mikotoksina, u ovom slučaju deoksinivalenola ili skraćeno DON-a koji izaziva mučninu, a u većim količinama može biti fatalan. Te 2019. godine, samo zahvaljujući odlučnoj i sistematskoj akciji mlinara, pekara i inspekcijkih službi je sprečeno da se proizvodi od kontaminirane pšenice nađu na stolovima potrošača.

Ukratko, u poslednjih dvadeset godina uveliko su se demonstrirali problemi u prinosu, kvalitetu ili bezbednosti pšenice koji su direktno ili indirektno posledica ekstremnih vremenskih uslova, a koji pod uticajem klimatskih promena postaju sve učestaliji. Štaviše, ti problemi su već sada poprilično česti: uzevši ove podatke u obzir, javljaju se u proseku svake druge godine. A jedini odgovor je predan rad na svim aktivnostima koje mogu da doprinesu usporavanju klimatskih promena.

Izvor: Klima101

Porodice pošumljavaju Beč

Foto: Barbara Mair
Foto: Barbara Mair

Na jesenjem festivalu pošumljavanja „Šuma mladih Bečlija“ 22. oktobra 2022. godine porodice sa decom će zasaditi 10.000 stabala i žbunova u bečkoj opštini Favoriten. Šumari grada Beča će pomagati pri sadnji drveća i davati informacije o staništu šuma.

Svake godine se pozivaju porodice sa decom, ali i sve zainteresovane Bečlije da učestvuju u akciji pošumljavanja i daju svoj doprinos u stvaranju nove šume.

Bečka šuma raste za 50.000 do 100.000 kvadratnih metara godišnje i poboljšava kvalitet života ljudi. Obezbeđuje zdravu urbanu klimu, mesto za opuštanje i novo stanište za mnoge životinje kao što su jeleni, zečevi, fazani, vodozemci i insekti.

Pored sadnje drveća biće oranizovane različite praktične i inofrmativne aktivnosti za decu i odrasle. Ulaz je slobodan za sve.

Akcije pošumljavanja se organizuju u slabo pošumljenim područijima na severoistoku i jugu Beča od 1985. godine.

Izvor: Eurocomm-PR

Raž – zelenišno đubrivo koje poboljšava i obogaćuje zemljište

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-Ilustration: Pixabay (fietzfotos)

Raž je izuzetna kao zelenišno đubrivo koje poboljšava i obogaćuje zemljište. Veoma je cenjena za setvu posle intenzivnih kultura, jer zemljištu vraća plodnost i čisti ga od prouzrokovača oboljenja i štetnih organizama. Daje odlične rezultate kada se poseje pre paradajza, cvekle, krompira, kupusa, krastavca, lubenice, tikvi.

Kada se zaore raspada se, poboljšava mikrofloru, reguliše sadržaj vode i vazduha, obogaćuje zemljište azotom i kalijumom, olakšava usvajanje fosfora i razmenu korisnih zemljišnih materija, a sprečava ispiravanje hranljivih.

Zbog toga je ova žitarica veoma cenjena kao organsko đubrivo. Kada se koristi kao malč, omogućava zadržavanje vlage u zemljištu, štiti od delovanja vetra i usporava rast korova.

Dva načina primene

Photo-illustration: Unsplash (Roman Synkevych)

Setva se obavlja posle uklanjanja pretkulture i pripreme zemljišta. Kada nikne korov, pripremi se setveni sloj. Ovakva kultivacija doprineće uništavanju korova.

Obavlja se na međuredni razmak od 10 do 15 centimetara. Dubina je četiri centimetra.

U zavisnosti od namene razlikujemo dva načina primene ovog siderata. Obično se za povrtarske gredice unosi u zemlju dok su biljke još mlade. Kada iznikne, usev se ne ostavlja predugo na gredicama jer biljke razvijaju snažan koren. Zbog toga je teže zaorati vegetativnu masu i pripremiti setvenu površinu za sledeću kulturu. Zaorava se 35 do 50 dana posle nicanja kada je visoka 15 do 25 centimetara. Potrebno je bar dve nedelje da zelena masa istrune kada je unesemo u zemlju.

Drugi način je da se usev ostavi preko zime i tokom ranog proleća unese u zemlju.

Mane koje možete izbeći

Raž ima potrebu za većim količinama vode, a može da se raširi po celoj parceli ako se pogreši sa setvom i zakasni sa zaoravanjem.

Veliki je problem što privlači štetočine koje se hrane žitaricama, kao što su: lisne vaši, grinje, stenice.

Na parcelu gde smo je zaorali ne sejati kukuruz, jer će loše napredovati.

Izvor: Agroklub

Biogas – Sigurna energija za stabilnu budućnost

Foto: Udruženje Biogas Srbija
Foto: Ljubaznošću Lidije Carević

Uzimajući u obzir dostupne energente i poljoprivredni potencijal, u Srbiji se, bez ikakvih problema, može dobiti 500 MW iz biogasa. Elektrane na biogas rade 24 sata, 7 dana u nedelji i obezbeđuju energetsku stabilnost i balansiranje čitavog sistema. O tome kakva je trenutna situacija u našoj zemlji kada je reč o biogasu, potencijalima za razvoj, novim tehnologijama i planovima za budućnost razgovarali samo sa Lidijom Carević iz Udruženja Biogas Srbija.

EP: Kada je osnovano Udruženje Biogas Srbija?

Lidija Carević: Udruženje Biogas Srbija je nevladino i neprofitno udruženje, osnovano u martu 2012. godine kada su se tri vlasnika prvih biogas postrojenja okupila kako bi izdejstvovali što bolje uslove poslovanja u sektoru. Danas je Udruženje Biogas reprezentativno udruženje koje okuplja oko 50 članova, biogas postrojenja, ali i druge institucije: proizvođače opreme, nove investitore u biogas, univerzitete, osiguravajuće kuće, konsultantske firme. U saradnji sa domaćim i međunarodnim institucijama, Udruženje intenzivno radi na stručnom usavršavanju svojih članova, u segmentu korišćenja obnovljivih izvora energije i upravljanju biogas postrojenjima. Posebna čast, ali i dodatna odgovornost ukazana nam je 2020. godine kada je udruženje dobilo odobrenje od Vlade da u svoje ime doda i naziv Republike Srbije. Od avgusta 2020. godine Udruženje Biogas nosi naziv Udruženje Biogas Srbija. Na ovaj način postali smo krovno udruženje za biogas na teritoriji naše zemlje.

EP: Šta je biogas, koliki je njegov potencijal u Srbiji? Da li je biogas dovoljno iskorišćen?

Lidija Carević: Biogas je mešavina gasova koja nastaje razlaganjem organske materije u uslovima bez prisustva kiseonika (anaerobnim uslovima). Formirana mešavina gasova sastoji se pretežno od metana (50–75 vol%) i ugljen-dioksida (25–50 vol%). Pored toga, u biogasu se nalaze i male količine vodonika, vodonik-sulfida, amonijaka i drugih gasova u tragovima. Proces nastanka biogasa sličan je procesu varenja u želucu preživara i taj proces se naziva anaerobna digestija. Biogas se generiše iz tečnog i čvrstog životinjskog stajnjaka, organskog otpada i/ili energetskih useva, u tehnološkom postupku koji se odvija u hermetički zatvorenom rezervoaru Biogas se proizvodi na efikasan način u kontrolisanim uslovima u postrojenjima koje se nazivaju biogas elektrane. Biogas može da se iskoristi za proizvodnju električne i toplotne (rashladne) energije u sklopu kogenerativnog postrojenja (CHP), za spaljivanje, odnosno proizvodnju toplote, kao i za proizvodnju čistog metana (obogaćeni biogas).

Značajno je napomenuti da u Republici Srbiji još uvek ne postoji regulativa za proizvodnju čistog metana iz biogasa. Kao ostatak od fermentacije dobija se đubrivo visokog kvaliteta čija primena je dozvoljena u organskoj poljoprivredi, pa možemo reći da je reč o zaokruženom procesu. Potencijali Srbije u proizvodnji biogasa su ogromni. S obzirom da je Srbija poljoprivredna zemlja i da čak 65 odsto površine Srbije čini obradiva površina, govorimo o velikoj količini otpada sa farmi, odnosno sirovini koja se koristi za dobijanje biogasa. Godišnja proizvodnja biogasa u Srbiji je oko 256 GWh/g. Trenutno u Srbiji u punom kapacitetu rade čak 34 biogas elektrane. S obzirom da smo mlado tržište, ovo je impozantna cifra. Pokazatelj da se tržište razvija u dobrom pravcu jeste da trenutno imamo čak 81 postrojenje u privremenom statusu, a to znači da će u naredne dve do tri godine sektor značajno porasti.

Foto: Udruženje Biogas Srbija

EP: Koje su prednosti upotrebe biogasa i da li je on i na koji način štetan za životnu sredinu?

Lidija Carević: Prednosti upotrebe biogasa su brojne, a pre svega bih spomenula ekološke benefite. Izgradnjom biogas postrojenja i proizvodnjom biogasa se rešava problem zbrinjavanja biološkog i organskog otpada sa farmi. Otpad, odnosno sirovina za rad biogas postrojenja, u procesu proizvodnje biogasa, dobija novu ekonomsku vrednost, kako u vidu električne i toplotne energije, tako i organskog đubriva. Pored svega navedenog, izgradnja jednog biogas postrojenja ima čitav niz benefita – razvija se ruralna sredina, kreiraju se nova radna mesta za lokalno stanovništvo, stiče se finansijska stabilnost za lokalne poljoprivrednike, stabilizuje se naponska mreža u ruralnim područjima, vrši se redukcija patogena u stajskom đubrivu, a čak 90 odsto se redukuju neprijatni mirisi sa farmi. Svakako treba spomenuti i benefite za investitora u vidu finansijske dobiti od prodaje električne energije iz biogasa.

Intervju vodila: Milica Radičević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE.

Proizvodnja mesa – više od potražnje

Foto-ilustracija: Pixabay (Shutterbug75)
Foto-ilustracija: Pixabay (Shutterbug75)

Nedavno objavljena studija Poljoprivrednog fakulteta u Beču argumentuje da se negativni ekološki uticaji porizvodnje mesa i namirnica životinjskog porekla ne mogu pripisati samo potrošačima. Činjenica da su proizvodnja i potrošnja ovih proizvoda u zapadnim zemljama poput Austrije toliko visoke rezultat je političkih i ekonomskih odluka koje utiču na sve faze u lancu snabdevanja mesom, životinjskim proizvodima i stočnom hranom.

Mnoge zemlje imaju previše intenzivan uzgoj stoke sa dramatičnim posledicama po ekosisteme koje dovode do gubitka biodiverziteta, krčenja šuma i zagađenja vode i zemljišta.

Od Drugog svetskog rata politika u industrijskim zemljama je imala za cilj povećanje proizvodnje i industrijalizacije u uzgoju stoke, a prvi cilj zajedničke poljoprivredne politike EU je bio povećanje produktivnosti. Zemlje članice OECD godišnje izdvajaju 52 milijarde dolara za podršku proizvodnji stočne hrane i proizvoda životinjskog porekla. Od 1980-ih godina deregulacija i usvajanje genetičkog inženjeringa od strane velikih poljoprivrednih kompanija podstakli su izvoz soje u Južnoj Americi.

Liberalizacija trgovine je takođe značajan pokretač promena u ishrani kroz povećanje dostupnosti stočne hrane i životinjskih proizvoda. Na kraju su marketinške kampanje stočarske industrije i vlada doprinele tome da se ta povećana proizvodnja učini privlačnom za potrošače. EU je između 2016. i 2020. godine potrošila 252,4 miliona evra za promovisanje prodaje evropskih mesnih i mlečnih proizvoda.

Rezultat studije bečkog Poljoprivrednog fakulteta jeste da dve trećine globalnog pritiska na ekosisteme i biodiverzitet koji uzrokuje poljoprivreda izaziva stočarstvo. Posebno u mnogim zapadnim zemljama poput Austrije proizvodnja i potrošnja mesa i životinjskih proizvoda prevazilazi preporuke za održivost i zdravlje.

Proizvodi životinjskog porekla, čak i kada su proizvedeni korišćenjem najboljih mogućih procesa, imaju veći ekološki uticaj od hrane biljnog porekla iste nutritivne vrednosti.

„Lokalni i efikasniji lanci snabdevanja nisu dovoljni. Potrebno je manje proizvoda životinjskog porekla. Argumentacija da proizvođači treba da budu efikasniji, a da potrošači treba da konzumiraju manje nema smisla. Prodaju određuju ponuda i potražnja odnosno odluke koje se donose na svim nivoima lanca snabdevanja’’, objašnjava rukovodilac studije Nikolas Rou sa Instituta za socijalnu ekologiju Poljoprivrednog fakulteta. Često se daje prednost narativu koji je usmeren na potrošača, zato što ne cilja na određene ekonomske aktere.

U okviru smanjenja proizvodnje pravedno smanjenje igra značajnu ulogu, posebno u krajevima u kojima poljoprivrednici nemaju alternativu, pa stočarstvo ne mogu zameniti drugim izvorima prihoda. „Ovo ne bi trebalo da obeshrabri potrošače u nameri da smanje konzumaciju mesa i životinjskih proizvoda. Celokupna odgovornost ne bi trebalo da bude na potrošačima. Poljoprivrednicima, klanicama, prehrambenim kompanijama i supermarketima je takođe potrebna regulativa, podsticaji i podrška da bi prešli na proizvode biljnog porekla’’, dodaje Rou.

Izvor: Eurocomm-PR

Severni tok – delovanje sa predumišljajem?

Foto: Printscreen/Youtube

Curenja na gasovodima “Severni tok 1” i “Severni tok 2” uticala su na pad pritiska u gasovodu “Severni tok”. Zvanično je saopšteno da su otkrivena curenja gasa na dva mesta, u Baltičkom moru na “Severnom toku 1” i na “Severnom toku 2” kod ostrva Bornholm.

Evropska unija smatra da je uzrok curenja na gasovodima najverovatnije sabotaža, sa čime se slažu i Poljska, Švedska, Danska i Rusija.

„Prema svim raspoloživim informacijama uzrok curenja je delovanje sa predumišljajem“, izjavio je u sredu šef diplomatije Evropske unije Žozep Borelj u ime 27 država članica i zapretio „robusnom i zajedničkom reakcijom“ na svaku namernu smetnju evropske energetske infrastrukture

Portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov kaže da je reč o “oštećenjima cevi”, a da se ne može isključiti da je do toga došlo usled sabotaže, prenose mediji. Kako je istakao, Moskva je veoma zabrinuta zbog trenutne situacije i zahteva istragu.

Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije, izjavila je da u pitanju sabotaža i najavila “najsnažniji mogući odgovor” ukoliko bude napadnuta evropska energetska infrastruktura.

Ni Nemačka ne isključuje mogućnost sabotaže na gasovodima, i sve zemlje traže detaljnu istragu. U Ministarstvu privrede i Agenciji za mreže u Berlinu rekli su da nema posledica po sigurnost snabdevanja u Nemačkoj.

Dok se čekaju rezultati istrage i planira sanacija gasovoda, aktivisti i ekolozi upozoravaju na različite opasnosti po morski svet

“Postoji opasnost gušenja životinja, posebno onih koje ne mogu brzo da pobegnu. Na površini vode je povećana opasnost od eksplozije, što je pre svega opasnost za brodove“, rekla je Nađa Cibart, a prenosi agencija dpa.

Šef danske Agencije za energetiku, Kristofer Bocau, istakao je da bi curenje gasovoda koji pumpa ogromne količine prirodnog gasa po dnu Baltičkog mora moglo da emituje zagađenje jednako trećini ukupne godišnje emisije GHG u Danskoj.

Gasovod “Severni tok” je jedini koji sprovodi gas od Rusije od Evrope. “Severni tok 1” od 2011. godine isporučivao je gas direktno iz Rusije u Nemačku, međutim od kraja avgusta nije u funkciji jer nije ponovo pokrenut nakon redovnog remonta.

“Severni tok 2” paralelno se prostire sa “Severnim tokom 1” i izgrađen je 2021. godine, napunjen je gasom, ali nikada nije pušten u rad. 

Milica Radičević

Utvrđene najviše maloprodajne cene goriva

Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija
Foto: Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija

Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija utvrdilo je nove maloprodajne cene derivata nafte za period od 15 časova 30. septembra 2022. godine do 15 časova 7. oktobra 2022. godine i to za:

EVRO DIZEL, u iznosu 213,00 dinara za jedan litar i

EVRO PREMIJUM BMB 95 u iznosu 172,00 dinara za jedan litar.

Takođe, u skladu sa članom 3. stav 5. navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija.

Energetski portal

Uz podršku Nemačke do energetske tranzicije

Foto: GIZ-Vojislav Gelevski
Foto: GIZ-Vojislav Gelevski

Energetska tranzicija i razvoj energetskog sektora Srbije teme su o kojima se razgovaralo na konferenciji “Dijalog o zelenoj energetskoj tranziciji” na kojoj su učestvovali predstavnici Ministarstva rudarstva i energetike i delegacija Nemačke. 

Ambasadorka Nemačke u Srbiji Anke Konrad, rekla je da se svi nalazimo pred velikom izazovom i da nam je trenutno neophodno da ulažemo u energetsku tranziciju, ali i u energetsku efikasnost. Napomenula je da je neophodno da svi štedimo energiju i da je Nemačka tu da podrži Srbiju u ovom veoma izazovnom periodu.

“Nemačka već značajno podržava Srbiju u energetskoj tranziciji i povećanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Za projekte u ovoj oblasti u Srbiji prošle godine izdvojili smo preko 200 miliona evra,” rekla je na skupu ambasadorka Konrad.

Na ovoj konferenciji su učestvovali dr Dirk Bušle, zamenik direktora Sekretarijata energetske zajednice, dr Franciska Brantner, parlamentarna državna sekretarka u Saveznom ministarstvu za ekonomiju i klimatsku akciju Nemačke, Manuel Saracin, specijalni izaslanik Vlade Nemačke za Zapadni Balkan, Zorana Mihalović, ministarska rudarstva i energetike, Jovanka Atanacković, Državna sekretarka u Ministarstvu rudarstva i energetike, Ljubinko Savić, savetnik predsednika Privredne komore Srbije i Aleksandar Macura, suosnivač i programski direktor RES fondacije.

Franciska Brantner je istakla da “hoćemo zajedno da radimo”, da je neophodno da razmenjujemo iskustva, kao i da Srbija i Nemačka imaju iste ciljeve kada je reč o energetskoj tranziciji i Zelenoj Agendi.

“Važno je ubrzati razvoj i broj kapaciteta koji koriste obnovljive izvore energije, zbog toga što je to važan faktor za našu privredu i nemačke investicije. Neophodne su zelene tehnologije i čisti obnovljivi izvori energije, jer je to veoma važan faktor za industriju. Investitori posebnu pažnju energiji i da li ona dolazi iz obnovljivih izvora, jer svaka kompanija ima svoj plan dekarbonizacije”, istakla je Brantner.

Foto: GIZ-Vojislav Gelevski

Ministarka Mihajlović kaže da je energetska kriza pokazala koliko je   važno da koristimo energiju sunca i vetra, da govorimo o vodoniku, skladištima energije, jer je to jedini put da budemo energetski stabilni i da ne zavisimo ni od koga u budućnosti, energetska nezavisnost je i energetska bezbednosti.

“Ministarstvo je započelo projekte unapređenja energetske efikasnosti zahvaljujući Zakonu o energetskoj efikasnosti i racionalnom korišćenju energije. Radimo na podzakonskim aktima, ali ni to nije dovoljno, neophodne su nam investicije u OIE. Partnerstvo sa Nemačkom traje 71 godinu, a investicije u energetiku dve decenije. Samo projekti sa KfW bankom vredni su više od 1,4 milijardi evra”, istakla je Mihalović.

Kako je dodala nastavlja se saradnja sa Nemačkom, zajedno se radi na projektima i prave se planovi za budućnost.

“Razgovarali smo o tome kako da ubrzamo napuštanje prljavih, fosilnih izvora i ujedno ubrzamo povećanje obnovljivih izvora energije. Da izađemo iz uglja, a istovremeno imamo veći broj kapaciteta za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Za nas je važno što ćemo zajedno raditi na tome i što imamo podršku i Vlade Nemačke i njihove privrede”, objasnila je ministarka.

Prema njenim rečima radi se na svemu što se tiče zelene ekonomije i energetike, a izazovna vremena sa kojima se suočavamo pokazuju da je danas više nego ikad važno da budemo energetski stabilni i sigurni i koliko su obnovljivi izvori energije značajni za energetsku bezbednost.

Konferencija je organizovana u okviru Srpsko-nemačkog klimatskog partnerstva i Nemačko-srpske inicijative za održivi rast i zapošljavanje, koje sprovode Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) i Nemačka razvojna banka KfW.

Energetski portal