Home Blog Page 798

Recikleri dobijaju 950 miliona dinara

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministar zaštite životne sredine Goran Trivan potpisao je juče, 11. decembra, ugovore sa predstavnicima 22 operatera iz reciklažne industrije, o dodeli dodatnih podsticajnih sredstava za tretman otpada za 2018. godinu u ukupnom iznosu od 950 miliona dinara.

Isplatom ovih sredstava dodeljenih na osnovu Javnog konkursa za dodelu podsticajnih sredstava za 2018. godinu od juna 2019, godine, zajedno sa već isplaćenim podsticajnim sredstvima u ovoj godini, operaterima postrojenja za ponovno iskorišćenje, odnosno tretman otpada, biće ukupno isplaćeno 3,140,000,000.00 dinara za 2018. godinu.

Ministarstvo zaštite životne sredine napravilo je veliki korak, i uspelo je da konačno ostvari taj iznos od preko 3 milijarde dinara za podsticaj rada operatera za iskorišćenje i tretman otpada, naglasio je ovom prilikom ministar Goran Trivan i dodao da će nastaviti sa povećavanjem iznosa podsticajnih sredstava za ove namene. Čista Srbija i nova radna mesta su naš prevashodni cilj, rekao je Goran Trivan i najavio da će već naredne godine reciklerima biti obezbeđeno tri i po milijarde dinara (3,500,000,000.00) za 2019. godinu.

Reciklažna industrija se mora podsticati da bi zaista bila bolja, naglasio je. Pored toga što je rad operatera značajan sa aspekta zaštite životne sredine, ovaj sektor ima i svoj veliki socijalni značaj, jer zapošljava na stotine ljudi iz osetljivih grupa. Ministar je rekao da recikleri, prvi put posle mnogo godina nailaze na ozbiljno razumevanje onoga što rade, ali njima je, pored razumevanja, potrebna i pomoć. Kako je naglasio Trivan, „mi smo tu pomoć konačno uspeli da ostvarimo, tako što smo u rastu svog budžeta koji nije veliki, preraspodelom sopstvenih sredstava odlučili da podignemo nivo investiranja, a pored toga, nastavićemo da stimulišemo one koji idu ka višem stepenu finalizacije, što će značiti još novih radnih mesta“. Najavio je da će sa povećanjem izdvajanja sredstava za rad reciklera, istovremeno biti povećan ispekcijski nadzor i kontrola njihovog rada.

Ministar je ukazao da je sve veći finansijski podsticaj rada reciklažne industrije potvrda da su operateri u tretmanu otpada prepoznati kao značajan subjekt u stvaranju čiste Srbije i zdravije životne sredine. Istovremeno, predstavlja izraz opredeljenja da, u što je moguće većoj meri, pomogne reciklažnoj industriji da sakuplja i dalje prerađuje otpad radi iskorišćavanje posebnih tokova otpada kao sekundarne sirovine ili dobijene energije, odnosno da podržava jačanje društveno-ekonomskog poslovanja u oblasti upravljanja otpadom, bez čega je nemoguće postaviti stabilne temelje razvoja cirkularne ekonomije.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

U gimnaziji u Somboru otvorena izložba o obnovljivim izvorima energije

Foto: Grad Sombor
Foto: Grad Sombor

Izložba “Karavan za klimu – Obnovljivi izvori energije” otvorena je juče u Gimnaziji “Veljko Petrović” u Somboru u organizaciji Ambasadora održivog razvoja i životne sredine, uz podršku Francuskog instituta u Srbiji, Gradske uprave grada Sombora, Škole za osnovno i srednje obrazovanje sa domom “Vuk Karadžić” i Gimnazije “Veljko Petrović”.

Izložba je organizovana u okviru projekta “Karavan za klimu – Svi aktivni u borbi protiv klimatskih promena!” Francuskog instituta u Srbiji, ima za cilj da ukaže na probleme klimatskih promena, podigne svest o postojanju ovog globalnog problema i pokrene na aktivnosti građanstvo, privredu, javne ustanove i donosioce odluka.

Foto: Grad Sombor

Prisutne je ispred Grada Sombora pozdravio član Gradskog veća za oblast poljoprivrede i zaštite životne sredine Darko Radulović. Pored izložbenog dela, posetioci su mogli da vide i praktične modele, kako izgledaju i funkcionišu obnovljivi izvori.

Ovaj projekat Francuskog instituta u Srbiji ima za cilj jačanje svesti građana Srbije, a posebno mladih da su fosilna goriva glavni uzrok emisije CO2 i da naši prirodni resursi, čak iako još uvek neizmerni, nisu neiscrpni. Svest o tome i podrška stanovništa su od suštinskog značaja kako bi se zemlja usmerila na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.

Zainteresovani mogu da posete izložbu do 18. decembra 2019. godine.

Izvor: Grad Sombor

Zasađen novi drvored u Podgorici

Foto: Glavni grad Podgorica

Zaposleni u gradskom preduzeću “Zelenilo” ovih dana bili su angažovani na sadnji drvoreda u Ulici Avda Međedovića. Posađene je 57 odraslih sadnica lipe koje će, osim vizuelnog i funkcionalnog efekta, u prolećnom periodu, ovu ulicu učiniti jednom od najmirisnijih ulica u gradu.

Foto: Glavni grad Podgorica

Sadnju drvoreda pratiće i ugradnja hidrosistema čime će se biljkama obezbediti neophodna količina vode, naročito u toku dugih sušnih leta koja su karakteristična za Podgoricu.

Prilikom izbora vrsta za sadnju na javnim zelenim površinama, izuzetna pažnja posvećuje se odabiru vrsta koje su prilagođene uslovima Podgorice, ali i uslovima gradske sredine, te su shodno tome odabrane vrste i za navedene lokacije.

“Zelenilo”, kao društveno-odgovorna kompanija čiji je osnovni cilj, pored zaštite životne sredine, zadovoljstvo građana, odlučilo je da na zahteve građana odgovori pozitivno.

Podsećamo, ovo je drugi put da se sadi drvored u pomenutoj ulici. Na toj lokaciji je u oktobru prošle godine polomljeno je 6 sadnica u vrednosti oko 460 eura. Iz tog razloga, nadležni organi apeluju na građane da čuvaju drveće i zelene površine uopšte, jer samo odgovornim ponašanjem prema biljkama možemo stvoriti zdrav zeleni fond i učiniti više za njihov grad.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Kupujte jelku sa busenom

Foto-ilustracija: Unsplash (Tj Holowaychuk)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jonathan Knepper)

JKP „Zelenilo-Beograd“ za Novogodišnje i Božićne praznike ima u ponudi jelke sa busenom u svojim rasadnicima Ulici Vojvode Stepe 405 i Ulici Marije Bursać bb u Zemunu i u maloprodajnom objektu na Kanarevom brdu.

Cene jelke sa busenom, u zavisnosti od visine (1,2-2,0 m), iznose od 1.500,00 do 2.000,00 dinara.

JKP „Zelenilo-Beograd“ apeluje na građane da kupuju jelke sa busenom, jer time utiču na zaštitu životne sredine i sprečavanje seče mladih stabala četinara.

Posle praznika sugrađani jelku mogu da posade u svojim dvorištima, ali moraju da imaju na umu da će ona u narednim godinama izrasti u visoko drvo, pa zato pažljivo treba da odaberu mesto za sadnju. Takođe, moraju da vode računa da sadnicu ne posade suviše blizu objekta ili nadzemnih instalacija.

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Na ovaj način produžava se život četinara, ali istovremeno svaki pojedinac, koji zasadi stablo posle praznika, utiče na povećanje broja stabala u gradu, što je neophodno i korisno.

Prilikom kićenja jelke treba da se vodi računa o ukrašavanju njenog vrha, kako se on ne bi polomio ili oštetio. Jedan od načina da se sačuva vrh, jeste da se uz vrh postavi olovka, pa tek onda ukras. Jelku takođe ne treba postaviti blizu grejnog tela, jer to može izazvati opadanje četina.

Kako bi se jelka što bolje održala u sobnim uslovima, tokom praznika potrebno je da se po mogućstvu redovno orošava, tj. prska vodom i zaliva odstajalom vodom sobne temperature, kao i da se održava umerena vlažnost supstrata. Kada prođu praznici, drvo ne treba da se odmah iznosi napolje na mesto sadnje, već je potrebno da se obezbedi period prilagođavanja. Najbolje bi bilo da se jelka ostavi nekoliko dana u hodniku ili prostoriji koja se ne greje, a potom da se posadi u odgovarajućim uslovima. Sadnja se vrši kada zemlja nije zamrznuta, odnosno kada spoljna temperatura nije ispod 0 stepeni Celzijusa.

Izvor: JKP “Zelenilo-Beograd”

Beč će imati park za rashlađivanje

Foto-ilustracija: Unsplash (dfkt)
Foto-ilustracija: Unsplash (Aygyun)

Ukoliko se za vreme letnjih vrućina nađete u Beču, napravite predah u prvom parku za rashlađivanje –parku Esterhazi. Bečka opština Marijahilf, preduzeće „Gradski parkovi“ i akvarijum „Kuća mora“ najavili su da će u ovom parku sledeće godine biti izgrađena zona za rashlađivanje sa vodenim fontanama i mlaznicama za prskanje vodene magle na površini od 10600 kvadratnih metara.

U središtu parka biće postavljeni „tuševi“ sa vodenom maglom i zasađene biljke i senovito drveće. Pored toga biće uklonjen deo asfaltne površine i betona da bi se zasadilo novo drveće, cvetne leje i travnjaci. Zahvaljujući instalaciji za rashlađivanje okolna temperatura će moći da se snizi za 6 stepeni.

U borbi protiv klimatskih promena Beč intenzivno radi na stvaranju novih zelenih površina. Čak 53 odsto površine Beča pokriveno je zelenilom. Austrijska prestonica trenutno ima 990 parkova tj. 480.000 stabala. Zelene površine su neophodne za odmor i zdravlje sugrađana. „U našem gradu svi treba da se osećaju dobro, nezavisno od toga gde stanuju i koliko im je dubok džep“ izjavila je članica Gradskog veća za životnu sredinu Grada Beča, Uli Zima.

Za sledeću godinu su najavljeni projekti izgradnje i renoviranja oko 137 hiljada kvadratnih metara parkova. Troškovi radova će iznositi 9,3 miliona evra. Takođe, Beč će svojim opštinama sledeće godine obezbediti 2,3 miliona evra za projekte rashlađivanja i 8 miliona evra za sadnju novog drveća. Takođe, u okviru budžeta od 8 miliona evra izdvojena su sredstva za sadnju novih biljaka u gusto naseljenim delovima grada.

Foto-ilustracija: Unsplash (Bogdana Uncu)

Grad Beč preuzima 80 odsto troškova za:

ozelenjavanje fasada sa pogledom na saobraćajnice;

– instaliranje „igara na vodi“;

– postavljanje fontana, česmi i mlaznica za prskanje vodene magle;

– mobilne česme sa mlaznicama za prskanje vodene magle;

– sadnju većeg gradskog drveća;

– sprovođenje mera za sakupljanje kišnice (tzv. „Schwammstadt-Projekt“);

– skidanje betona i sadnju biljaka ili trave na istom mestu;

– pravljenje hladovine koristeći pergole, ogradice za penjanje biljaka ili sadnjom leja sa višegodišnjim biljkama u javnom prostoru.

Izvor: Eurocomm-PR

Nova eko-taksa za srpska domaćinstva – 1200 dinara godišnje

Vlada Srbije je usvojila Uredbu o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje utiču na životnu sredinu prema stepenu negativnog uticaja, a jedna od novina koju nam njeno usvajanje donosi je i eko-taksa za domaćinstva u godišnjem iznosu od 1.200 dinara koja se primenjuje od 1. januara 2020. godine. Uredbom su definisani i uslovi za umanjenje nameta, kao i kriterijumi koji su od značaja za uticaj fizičkih lica na životnu sredinu.

Prema navedenom propisu, aktivnosti fizičkih lica koje utiču na životnu sredinu su korišćenje električne energije, korišćenje grejnih uređaja, korišćenje hemijskih sredstava, korišćenje proizvoda koji posle upotrebe postaju posebni tokovi otpada, proizvodnja i prerada hrane i druge, a obveznici plaćanja naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine su svi oni koji upražnjavaju neku od navedenih radnji. U tom smislu, fizička lica s obavezom plaćanja eko-takse su obveznici poreza na imovinu za stambene jedinice za koje se plaća porez na imovinu.

Foto-ilustracija: Pixabay

Prema stepenu negativnog uticaja na životnu sredinu aktivnosti pravnih lica i preduzetnika dele se prema delatnosti na one koje imaju:

1) veliki uticaj na životnu sredinu;

2) srednji uticaj na životnu sredinu;

3) mali uticaj na životnu sredinu.

Iznos naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine za pravna lica i preduzetnike čija aktivnost u okviru delatnosti ima veliki negativan uticaj na životnu sredinu iznosi između 20.000 i 2.000.000 dinara u zavisnosti od njihove veličine.

Iznos naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine za pravna lica i preduzetnike čija aktivnost u okviru delatnosti ima srednji negativni uticaj na životnu sredinu iznosi između 10.000 i 1.000.000 dinara u zavisnosti od njihove veličine.

Iznos naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine za pravna lica i preduzetnike čija aktivnost u okviru delatnosti ima mali negativan uticaj na životnu sredinu iznosi 5.000 i 500.000 dinara u zavisnosti od njihove veličine.

Razvrstavanje pravnih lica i preduzetnika na velika pravna lica, srednja pravna lica, mala i mikro pravna lica u smislu ove uredbe vrši se shodno zakonu kojim se uređuje računovodstvo.

Vlada je propisala je da su veliki zagađivači rudarske kompanije, drvnoprerađivačke firme, preduzeća koja obrađuju tekstil, plastiku ili meso i proizvođači prehrambenih proizvoda.  Srednja grupa zagađivača su uzgajivači stoke, prerađivači voća i povrća, kao i proizvođači mleka i sladoleda, dok su mali zagađivači trgovci na veliko i malo.

Jelena Kozbašić

Visok nivo olova u ribi – posledica lova na ptice močvarice?

Foto: DZPPS

Slatkovodna riba u Srbiji se uzgaja na površini od oko 13.000 hektara, od čega je većina ribnjaka u Vojvodini, posebno šaranskih. Meso rečnih riba poznato je kao biološki izuzetno vredno, no da li je bezbedno za ljudsku ishranu? Prema onome što saopštava Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS), imamo razloga za veliku zabrinutost.

Foto: DZPPS

Decembar je period Božićnjeg posta i posnih slava kada brojna domaćinstva u Srbiji kupuju ribu. Najveći postotak rečne ribe dolazi sa velikih šaranskih ribnjaka koji su ujedno i delovi lovišta. Na ovim ribnjacima, koji su izuzetno vredna staništa ptica močvarica, decenijama se love ptice poput liski, pataka i gusaka. Na njih se puca olovnom sačmom koja potom dospeva u vodu i okolno zemljište. Jednom kada se nađe u vodi, olovo lako ulazi u lanac ishrane i dospeva u riblja tkiva.

„Olovo je visokotoksičan metal koji izaziva tešku anemiju i utiče na nervni sistem, krvotok, jetru i bubrege. Trovanje olovom izaziva letargiju, slepilo, paralizu pluća i crevnog trakta, napad i smrt, kako kod životinja, tako i kod ljudi“, navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Prema istraživanju koje su ornitolozi iz DZPPS uradili u Srbiji se godišnje u ribnjake, jezera i reke ispuca oko 5,5 tona olovne sačme! Na ovaj način svake godine više od 20 miliona novih kuglica olova dospeva u životnu sredinu, čime se ugrožava javno zdravlje i bezbednost građana.

Foto: DZPPS

„Umesto biološki vredne i zdravstveno bezbedne hrane u naše tanjire iz ribnjaka može da stigne meso kontaminirano opasnim materijama. No, to nije kraj svim nevoljama. Ptice močvarice poput labudova, gusaka i pataka hrane se filtrirajući hranu sa dna i često pojedu olovnu sačmu koju zamene za kamenčiće koji su im potrebni za varenje hrane. Olovo ostaje u njihovim voljkama, ili se kroz svarenu hranu usvaja u organizmu, oštećuje im zdravlje i neretko se završava smrtnim ishodom“, tvrdi Milan Ružić, izvršni direktor DZPPS.

Brojne naučne studije širom sveta ukazuju na štetnost olova u životnoj sredini, pa je ovaj problem dobro poznat stručnoj javnosti. Sa ciljem da se sačuva ljudsko zdravlje, kvalitet voda i životi miliona divljih ptica vlade država širom Afrike, Evrope, Bliskog Istoka, Srednje Azije i Grenlanda 1996. godine usvojile su međunarodni Sporazum o očuvanju afričko–evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa (AEWA) koji, pored ostalog, predviđa zabranu korišćenja olovne sačme na vodenih staništima.

Foto: DZPPS

Republika Srbija je AEWA sporazum usvojila i uredila posebnim zakonom tek u oktobru 2018. godine, no nije poznato da li su od tada preduzete bilo kakve mere za smanjenje ili sprečavanje korišćenja olovne sačme na našim vodama.

„Pozivamo građane na oprez, a proizvođače ribe na zabranu korišćenja olovne sačme na ribnjacima na kojima se proizvodi hrana za ljudsku upotrebu. Naše zdravlje nema cenu, niti imamo rezervnu životnu sredinu od koje u potpunosti zavisi naš opstanak i blagostanje“, apeluju iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Izvor: DZPPS

Jestiva šolja za kafu sa ukusom vanile u avionima

Foto: Twiice
Foto: Twiice

Putnici „Er Nju Zelanda“ uskoro će moći da jedu šoljice kada popiju kafu, ako se usvoji projekat avio-kompanije.

Avio-kompanija „Er Nju Zeland“, koja posluži svojim putnicima 8 miliona šolja kafe svake godine, priprema jestive šolje za kafu u obliku biskvita sa ukusom vanile.

Niki Čave iz „Er Nju Zelanda“, istakla je kako su postojeće šoljice za kafu te kompanije biorazgradive, ali je konačni cilj ukloniti ih sa otpada.

„Jestive čaše su veliki hit za kupce koji su ih probali, a koristili smo te šoljice i kao činijice za desert“, dodala je Čave.

Suosnivač „Tvajsa“, Džejmi Kešmor nada se da će jestive čaše imati veliku ulogu u dokazivanju da se mogu omogućiti ekološki prihvatljivi načini pakovanja.

Šoljice se ručno izrađuju, a sastoje se od jaja i glutena. U pripremi je i bezglutenska varijanta biskvit šoljica.

Projekat „Er Nju Zelanda“ još je u probnoj fazi, pa je namera da se kreira dugoročno održiv proizvod.

Izvor: RTS

Gajenje biljaka u tunelu ispod planine? U Južnoj Koreji i to je moguće!

Foto-ilustracija: Unsplash (Saemi Jung)
Foto-ilustracija: Unsplash (Dave)

Pronaći odgovarajuće mesto za gajenje poljoprivrednih kultura koje ne predstavlja pretnju životnoj sredini sve više postaje izazov. Očekuje se da će do 2050. godine ljudska populacija dostići broj od 9,7 milijardi, zbog čega će problem ishrane biti sve izraženiji.

Nestašica vode, globalno zagrevanje, klimatske promene i zagađenje zemljišta u neposrednoj su vezi sa ovom prognozom.

Vertikalni uzgoj koristan je zbog zauzimanja manje prostora, a pritom može se primeniti u neiskorišćenom zatvorenom prostoru. Tako su u Južnoj Koreji došli do zanimljivog zaključka – zašto ne bi sadili voće i povrće ispod zemlje? Ispod planine u jednom napuštenom tunelu kompanija “NextOn” napravila je visoko razvijenu laboratorijsku farmu u kojoj uzgajaju različite kulture i to bez sunčeve svetlosti.

Opremljeni LED svetlom u tunelu dugom 600 metara gaje se raznovrsne zelene biljne kulture za salate, ali i jagode. Sve je uzgajano bez prirodne svetlosti i bez zemljišta. Biljakama puštaju muziku Betovena i Šuberta, jer veruju da ih podstiče na rast.

Ono što su negativne strane tradicionalnih tipova farmi jeste to što je potrebno puno prostora, te su poljoprivrednici često prinuđeni na krčenje šuma, zatim, potrebno je puno vode, a mašine koje se upotrebljavaju troše gorivo koje emituje velike količine štetnih gasova.

Foto-ilustracija: Unsplash (Artur Rutkowski)

S obzirom na to da je u tunelima temperatura znatno niža, potrebno je i manje energije za grejanje ili hlađenje, odnosno generalno uspostavljanje odgovarajuće temperature potrebne za rast i razvoj biljaka.

Svakako, kompanija planira da ovaj sistem primeni na lokalnom nivou, čime će se smanjiti negativan uticaj na životnu sredinu kroz transport, zbog čega bi trebalo da ovaj vid proizvodnje brže zaživi. Zapravo, krajnja zamisao kompanije je da se stvori navika proizvodnje prehrambrenih proizvoda u urbanim uslovima.

 Jelena Cvetić

Unapređena energetska efikasnost škola i predškolskih ustanova širom Srbije

Foto: Executive Group
Foto: Executive Group

Na svečanom skupu održanom u Beogradu obeležen je završetak projekta Nemačko-srpske razvojne saradnje „Energetska efikasnost u javnim zgradama“ koji je realizovan uz podršku Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju GIZ, sa ciljem unapređenja energetske efikasnosti zgrada i smanjenja emisija ugljen-dioksida u školskim i predškolskim ustanovama u Srbiji. Uz prisustvo predstavnika Ambasade SR Nemačke, Ministarstva rudarstva i energetike, Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, predstavnika lokalnih samouprava, školskih i predškolskih ustanova i partnera na pomenutom projektu, predstavljeni su rezultati ostvareni tokom prethodne četiri godine i istaknut je značaj ulaganja u energetsku efikasnost javnog sektora, sa fokusom na njegov građevinski fond, za koji je ocenjeno da treba da postane primer dobre prakse u ovoj oblasti.

„Fokus naše saradnje na ovom projektu je bio na sektoru zgradarstva, za koji se može reći da je najzahtevniji kada se radi o sprovođenju politike energetske efikasnosti. Potencijali uštede u ovom sektoru su veoma veliki, jer se u oblasti zgradarstva potroši 40 odsto finalne energije, a potencijalne uštede mogu da budu i do 50 odsto. Rezultati ovog projekta su omogućili sprovođenje Direktive o energetskoj efikasnosti i brojne edukativne aktivnosti, što smatramo veoma značajnim za dalja unapređenja na polju uštede energije u čitavom društvu. Pomoć GIZ-a odnosi se na ekspertsku podršku, kao i na pravljenje spiska svih zgrada centralne vlasti i izradu programa njihove sanacije“, istakao je prof. dr Stevica Deđanski, državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike Republike Srbije.

U cilju ispunjenja obaveza u skladu sa Sporazumom o energetskoj zajednici za JIE, Ministarstvo rudarstva i energetike i Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, uz podršku GIZ-a su nastavili rad na donošenju adekvatnog regulatornog okvira.

Foto: Executive Group

„Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture aktivno radi na izmeni i unapređenju postojećih pravilnika iz oblasti energetske efikasnosti u zgradarstvu, koji će omogućiti proračun i sertifikaciju zgrada na osnovu svih tipova energije koje zgrade troše, odnosno na osnovu energije za grejanje, hlađenje, klimatizaciju, ventilaciju, pripremu sanitarne tople vode i osvetljenje, uzimajući u obzir obnovljive izvore energije. Za potrebe unapređenja ovih pravilnika, uz podršku GIZ-a, izrađena je Troškovno-optimizaciona analiza sa preporukama za minimalne energetske performanse nestambenih zgrada. Takođe, u saradnji sa GIZ-om, kroz izradu Projektnog zadatka, stvoren je preduslov za izradu Dugoročne strategije za podsticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada. Nacionalna tipologija stambenih zgrada, kao i Nacionalna tipologija škola i vrtića, predstavljaće dobar osnov za formiranje ulaznih podataka za potrebe ukupnog nacionalnog fonda zgrada“, izjavila je Jelena Vukanović, savetnica u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije.

U vezi sa tim, u okviru projekta kreirane su i Nacionalna tipologija škola i Nacionalna tipologija vrtića i razvijen je alat za procenu troškova ulaganja u mere energetske efikasnosti u školama. Većina objekata školskih i predškolskih ustanova je zidana sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka i predstavlja energetski neefikasan segment građevinskog fonda. Imajući u vidu veliki potencijal za uštede u školama i vrtićima, kao i znatan uticaj na smanjenje emisije ugljen-dioksida i zaštitu životne sredine, projekat Nemačko-srpske razvojne saradnje bio je usmeren i na podizanje svesti kroz obuke i informativne kampanje u obrazovnim ustanovama.

Foto: Executive Group

„Srbija u poslednjih dvadesetak godina dobija značajnu podršku nemačke vlade na putu ka EU, a u procesu ostvarivanja reformi koje sprovodi vlada u daljem napretku državi je potrebna pomoć građana, akademske zajednice i nevladinog sektora da bi ostvarila ciljeve održivog razvoja. Među ovim ciljevima je i postizanje energetske efikasnosti, unapređenje infrastrukture i energetskih tehnologija. Energetski efikasne zgrade su pokretač razvoja u građevinarstvu, a investicije u građevinarstvo čine veoma važan aspekt ekonomskog razvoja. Veoma smo zadovoljni saradnjom i alatima koji su razvijeni u okviru ovog projekta i želim da se zahvalim svim učesnicima na uspešno obavljenom poslu“, objasnila je Leoni Rajmers, šefica odeljenja za razvojnu saradnju u Ambasadi Savezne Republike Nemačke.

Foto: Executive Group

Prisutne je pozdravio i šef projekta „Energetska efikasnost u javnim zgradama“ dr Štefan Hajek. „GIZ smatra da je tema energetske efikasnosti ključna za ostvarivanje održivog razvoja. Zahvaljujem se na saradnji Ministarstvu rudarstva i energetike, Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, kao i predstavnicima loklanih samouprava, akademske zajednice, našim partnerima i saradnicima na posvećenom radu tokom ovog projekta. Unapređenje energetske efikasnosti je usko povezano sa usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva Srbije sa evropskim politikama na polju zaštite životne sredine, odnosno implementacijom evropskih direktiva u okviru nacionalnih propisa, a mi verujemo da će Srbija uspešno nastaviti ovim putem“, istakao je Hajek.

Tokom projekta definisane su prioritetne liste za obnovu školskih objekata na teritorijama gradova i opština sa kojima je GIZ potpisao memorandume o saradnji, a to su: Priboj, Bajina Bašta, Apatin, Niš, Užice i Kraljevo. U okviru obuka na temu energetske efikasnosti za zaposlene u školama i vrtićima obučeno je 320 domara iz isto toliko škola u 15 jedinica lokalne samouprave, kao i 177 direktora i stručnih saradnika iz 104 škole.

Uspostavljena je i Platforma znanja o energetskoj efikasnosti, čiji su glavni nosioci Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu, kao akademski lider u ovoj oblasti, i Stalna konferencija gradova i opština, koja pruža podršku jačanju kapaciteta jedinica lokalne samouprave.

Projekat „Energetska efikasnost u javnim zgradama“ realizovan je u periodu od oktobra 2015. do decembra 2019. godine, u partnerstvu sa Ministarstvom rudarstva i energetike Vlade Republike Srbije, kao i kroz saradnju sa Ministarstvom građevinarstva, saobraćaja i infrastruktura. Smanjenje potrošnje energije predviđeno je članom 5. Direktive 2012/27/EU o energetskoj efikasnosti, a obaveza Republike Srbije je da počevši od 1. decembra 2017. na godišnjem nivou energetski sanira 1 odsto ukupne grejane/hlađene površine zgrada čiji je vlasnik i korisnik centralna vlast.

Izvor: Executive Group

 

Termoelektrane na ugalj na Zapadnom Balkanu zagađuju vazduh šest puta više od dozvoljenog!

Foto-ilustracija: Pixabay

Kostolac B najveći je zagađivač sumpor dioksidom (SO2) u regionu, uprkos izgradnji postrojenja za odsumporavanje, pokazuje novo istraživanje mreže CEE Bankwatch.

Foto-ilustracija: Pixabay

Izveštaj je dostupan OVDE.

Ukupne emisije sumpor-dioksida iz termoelektrana na ugalj u Srbiji, Kosovu, Bosni i Hercegovini i Severnoj Makedoniji su u 2018. godini bili čak šest puta više nego što je bilo dozvoljeno u Nacionalnim planovima za smanjenje emisija (1) koje su zemlje dostavile Sekretarijatu Energetske zajednice. U Srbiji, emisije SO2 su bile 6,16 puta više od granične vrednosti emisija dozvoljene u Nacionalnom planu.

Na nivou pojedinačnih termoelektrana, najveći zagađivač je Kostolac B, čije su emisije SO2 bile čak 14 puta više (113.913 tona) nego što je dozvoljeno u Nacionalnom planu za to postrojenje. Na drugom mestu je termoelektrana Nikola Tesla B, koja je emitovala 89.045 tona SO2.

Termoelektrana Kostolac B je sama emitovala više sumpor dioksida nego što je dozvoljeno za ceo region uprkos tome što je to jedina termoelektrana u regionu koja ima novo postrojenje za odsumporavanje – navodno pušteno u rad još u julu 2017. godine. Kineska firma CMEC (eng. China Machinery and Engineering Corporation), koji je instalisala postrojenje, trenutno gradi i novi blok Kostolac B3.

Sve zemlje Zapadnog Balkana su članice Energetske zajednice, i stoga su imale obavezu da do 2018. smanje zagađenje iz termoelektrana u skladu sa Direktivom o velikim postrojenjima za sagorevanje.

Međutim, nijedna od zemalja koje su sačinile Nacionalni plan za smanjenje emisija nije ispoštovala svoje ukupne granične vrednosti emisija na nivou države za 2018. godinu.

“Ostaje nejasno šta je pošlo po zlu sa investicijom u odsumporavanje za Kostolac B, ali hitno treba rešiti situaciju,” naglasio je Zvezdan Kalmar iz Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR). “Kako je moguće da ista firma izgradi novi blok Kostolac B3 dok postrojenje za odsumporavanje koje je već izgradila na istoj lokaciji nije funkcionalno više od 2 godine nakon završetka radova?”, zapitao se.

“Srbija ne može da nastavi ovako. Investicije u smanjenje zagađenje su hitno potrebne, ali u isto vreme Srbija mora značajno da investira u energetsku efikasnost, kako bi smanjila potrošnju energije i stvorila mogućnost zatvaranja starih termoelektrana na ugalj, koje su najveći zagađivači vazduha” dodao je Kalmar.

“Zemlje Energetske zajednice su imale čak 12 godina da se usklade sa graničnim vrednostima iz Direktive o velikim ložištima, pa je neshvatljiva i za svaku osudu činjenica da su vlasti iz regiona ovaj problem zapostavile. S obzirom na zdravstvene štete koji uzrokuje zagađenje vazduha, investicije u smanjenje emisije ili zatvaranje termoelektrane nisu samo pitanje pravne, nego i moralne obaveze,” zaključuje Joana Čuta, koordinatorka za energetiku iz mreže CEE Bankwatch i jedna od autorki izveštaja.

(1) Nacionalni plan za smanjenje emisija odnosno NERP (National Emissions Reduction Plan) je jedan od mehanizama za dostizanje ciljeva Direktive o velikim ložištima, za koji se Srbija odlučila kako bi svoje emisije iz velikih postrojenja za sagorevanje uskladila sa Direktivom.

Izvor: BOŠ

Osnovan Savez za zaštitu životne sredine u Beogradu

Foto: NALED
Foto: NALED

U Beogradu, 9. decembra, u NALED PPD Lab-u osnovan je Savez za zaštitu životne sredine.

U Srbiji se prema zvaničnoj statistici godišnje generiše 62.500 tona biootpada, 12.000 tona i 30.000 komada elektronskog i električnog otpada, 1.220 tona baterija i akumulatora i 13.000 tona otpadnih guma. Unapređenje uslova za sakupljanje i reciklažu različitih tokova otpada, poštujući načelo „zagađivač plaća“, biće jedna od ključnih aktivnosti novoosnovanog Saveza za zaštitu životne sredine, koji je danas konstituisan kao novo radno telo NALED-a.

Savez je okupio više od 30 članova iz redova društveno odgovornih kompanija, lokalnih samouprava i udruženja, čije će aktivnosti biti usmerene na unapređenje zaštite životne sredine, pravnog okvira i reforme propisa u cilju podsticaja održivog razvoja.

Na prvoj sednici predstavljeno je rukovodstvo Saveza koje je Upravni odbor NALED-a imenovao na šest meseci. Jelena Kiš, menadžer za održivost i regulatorne poslove u kompaniji “Ball Packaging Europe”, izabrana je za predsednicu, dok su za potpredsednike imenovani gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić i Kristina Cvejanov, direktorka kompanije Ekostar Pak. Skupu su prisustvovali i Ivan Karić, državni sekretar i Slobodan Perović, pomoćnik ministra zaštite životne sredine.

– Prepoznajući potrebu za unapređenjem ekološke politike, NALED će, kroz rad novog tela, pružiti podršku resornim institucijama u harmonizaciji domaćih propisa sa EU regulativom, boljem definisanju ekoloških naknada, podsticanju cirkularne ekonomije i jačanju svesti o značaju smanjenja generisanja otpada, kojeg je mnogo više nego što pokazuju zvanični podaci – istakla je Jelena Kiš, menadžer za održivost i regulatorne poslove u kompaniji “Ball Packaging Europe” i predsednica Saveza.

Svi prisutni su se složili da je neophodno naći alternativno rešenje za Zeleni fond, čijim gašenjem je otežano finansiranje i upravljanje projektima. Na sednici su definisani i naredni koraci u digitalizaciji procedura i unapređenju inspekcijskog nadzora u oblasti zaštite životne sredine.

Foto: NALED

Savez za zaštitu životne sredine je šesta tematska radna grupa u okviru NALED-a koja okuplja predstavnike javnog, privatnog i civilnog sektora i radi na otklanjanju regulatornih prepreka. U prethodnih pet godina fomirani su i savezi za fer konkurenciju, e-upravu, hranu i poljoprivredu, zdravstvo i imovinu i urbanizam.

Članovi Saveza za zaštitu životne sredine su:
Coca-Cola HBC, Coca-Cola Company, Nectar, Heineken, Telenor, Vip Mobile, Rio Sava, Gorenje, Grad Kragujevac, Tetra Pak, Vetroelektrane Balkana, Sekopak, Opština Vrnjačka Banja, Carlsberg, Apatinska pivara, CRH, Contango Rudnik, Marbo, Metro Cash & Carry, Opština Mionica, Savez pčelarskih organizacija Srbije, Grad Bor, Set Šabac, Udruženje reciklera Srbije, EsoTron, SEPEN, Ball Packaging, Ekostar Pak, Eko Sistem, Grad Pirot, INMES, Knjaz Miloš, Philip Morris, Štampa Sistem, Opština Svrljig i Opština Knjaževac.

Izvor: NALED

Pametno vozilo bez vozača deo javnog prevoza u Kini

Foto-ilustracija: Unsplash (Denys Nevozhai)
Foto: YouTube (screenshot)

Kina je poznata po efikasnom javnom prevozu – i na zemlji i pod zemljom. Takođe, poznata je i po vozilima bez vozača. Kako šarena rasveta može da skrene pažnju na bezbednost u saobraćaju i koje šarene ptice privlače fotografe na planinama?

Zamislite autobus, tramvaj i voz. Pa sve to spojite u jedno vozilo. I izbacite vozača. Takvo prevozno sredstvo koje nema ime, pa možemo da ga nazovemo, trambus, postao je zvanično javno prevozno sredstvo u kineskoj u provinciji Sičuan.

Prva komercijalna linija pametnog vozila javnog prevoza bez šina zvanično je otvorena u gradu Jibinu u jugozapadnoj provinciji Sičuan.

Ovim vozilom ne upravlja čovek i ne kreće se po šinama, već po zamišljenoj ruti. Prva linija po kom će se kretati ovo pametno vozilo duga je skoro 18 kilometara i ima 16 stanica. A koje su prednosti u odnosu na običan autobus?

„Može da primi više putnika nego običan autobus. Na primer, u kompoziciju od tri vagona može da stane 307 ljudi, dok u običan autobus dugačak 10 metara staje 40 do 50 ljudi“, rekao je direktor fabrike vozila Peng Džunghun.

Na prvoj i poslednjoj stanici su punjači za vozilo, koje može da pređe 25 kilometara nakon 10 minuta punjenja. Proizvođač navodi da izgradnja ovakve saobraćajne linije košta deset puta manje od izgradnje podzemne železnice i za trećinu manje od linije modernih tramvaja.

Često se pitam šta je bezbednije: vozila bez vozača ili vozila sa bahatim vozačima. Sve dok vozilima upravljaju ljudi potrebna je i edukacija. Kina je prošle nedelje na nesvakidašnji način skrenula pažnju na važnost bezbednosti u saobraćaju.

Šarena svetla na visokim zgradama u Kini nisu retkost, naročito u vreme proslave Nove godine. Ali ova svetla u gradu Erdosu u severnom kineskom autonomnom regionu Unutrašnja Mongolija imaju posebno značenje.

Foto: YouTube (screenshot)

Ovo je deo kampanje tokom Nacionalnog dana bezbednosti u saobraćaju, kojom se vozači i pešaci podstiču da poštuju saobraćajne propise.

Najviše zgrade bile su osvetljene bleštećim svetlima koja su slala poruke o bezbednosti u saobraćaju i skrivenim opasnostima na putu.

Gradske vlasti veruju da su ove poruke, koje je morao da primeti svako ko se zatekao na ulici, naterale građane na razmišljanje o bezbednosti u saobraćaju.

Izvor: RTS 

Fruškogorski Baltazar

Photo: Energy Portal
Foto: Energetski portal

Za neke prolaznike kuća Milivoja Pejina u Sremskoj Kamenici je naizgled sasvim običan porodični dom koji ničim ne odudara od okruženja. Oni nešto upućeniji su svesni da to nije zato što je njen osnovni gradivni element slama. Treću grupu ljudi činimo mi koji smo imali priliku da kročimo u njenu unutrašnjost. Zakoračivši unutar Milivojevih slamnatih zidova osećali smo se kao da smo upali u portal za svet nesvakidašnjeg pronalazača Baltazara iz istoimenog crtanog filma. Sličnosti između njega i našeg domaćina ima dosta, a šta ih čini, zaključićete iz sledećih redova.

Milivoj Pejin je saobraćajni inženjer u penziji. Svoje slobodno vreme provodi usavršavajući nekoliko različitih izuma. Patentnim pravom je zaštitio njih pet, šest. Međutim, usled visokih troškova zadržavanja tog prava na godišnjem nivou, Milivoj je prinuđen da se jednog po jednog patenta odriče. Od jednog, u koji ima najviše vere, neće ni slučajno dići ruke.

U pitanju je tzv. elektro-konduktor, svojevrsni aparat za grejanje vazduha slobodnom cirkulacijom koji je, prema tvrdnjama njegovog idejnog tvorca, u svemu bolji od konkurencije na tržištu.

„Najpre je bolji zato što ni jedan grejač ne poseduje takvo konstruisano grejno telo. Između perforiranih aluminijumskih limova su ugrađena tri lisnata grejača pojedinačne snage 1 kW. Oni crpe električnu energiju u ciklusima sa nižim satnim utroškom, ali ipak dovoljnim da zagrejano telo grejača isporuči više energije nego što su iskoristili grejači u ciklusima. Ovo omogućava primena dva bimetalna termostata koji održavaju temperaturu tela grejača između 160 i 200 Celzijusovih stepeni. Sa jednim grejačem može da isporuči 153 kg/m3 na čas, a sa tri grejača u istim uslovima manje od 200. Ovaj uređaj ne štedi, već maksimalno koristi ponuđenu električnu energiju iz distribucije, a elektro-mašinsko konstruktivno rešenje omogućava isporuku energije u količini većoj od utrošene“, otkriva naš sagovornik i dodaje da elektro-konduktor teži 6 kg.

„Delovi su koštali oko 35.000 dinara, a za njihovo sastavljanje je neophodno oko pet sati. Kada bi se ti radovi izvodili industrijski, cena proizvodnje bi bila manja. Međutim, imajući u vidu efekte koji se ostvaruju elektro-konduktorom u odnosu na postojeće uređaje, njegova cena u prodaji bi mogla biti i veća, ukoliko se primeni komercijalna matematika“, ističe Milivoj.

Nije zaboravio ni ulogu svog prijatelja Branka R. Babića u nastanku inovativne sprave. Dvojica entuzijasta su se upoznala pre 10 godina na Tesla festu u Novom Sadu. Milivoj se tada Branku požalio kako bez uspeha nastoji da razvije sistem za grejanje koji bi bio jeftiniji u odnosu na  ponudu na tržištu. Prijatelj mu je ponudio da kao polaznu osnovu upotrebi njegov izum – perforirane pločice od lima. One sada predstavljaju suštinu ne samo elektro-konduktora, već i Milivojeve verzije klime bez kompresora, hladnjaka za računare i solarnog kolektora.

Uprkos tome što smo u gostima kod porodice Pejin bili jednog vrelog junskog dana, izumitelj je želeo da nam pokaže elektro-konduktor na delu, te smo u podrumu kuće simulirali optimalne laboratorijske uslove.

Opremljeni notesom, hemijskom i meračom temperature, pomno smo pratili performanse aparata. Temperatura ulaznog vazduha je bila 22 Celzijusova stepena, а izlaznog 160 Celzijusovih stepeni.

Foto-ilustracija: Unsplash (Justin Kauffman)

Beleženjem ključnih vrednosti i njihovim uvrštavanjem u odgovarajuće formule smo proračunali da bi u datim okolnostima elektro-konduktor, s jednim uključenim grejačem, doneo više nego dvostruke uštede energije. Utvrdili smo da bi u toku 24 časa elektro-konduktor trošio samo 18 kilovat časova, a isporučio 40 kilovat časova.

„Tako bi kilovat-čas koštao upola manje, bez obzira na to u kojoj EPS zoni troškova se domaćinstvo nalazilo, što je značajan ekonomski doprinos“, objašnjava Milivoj. Potom nam laskavo reče da smo se kroz sat vremena dovoljno usavršili da bismo slične oglede mogli da sprovodimo samostalno.

Za kraj ostaje samo pitanje da li vam je nakon što ste pročitali našu reportažu sa obronaka Fruške gore jasnije poređenje koje smo upotrebili u uvodu.

Priredila: Jelena Kozbašić

Tekst je objavljen u novom broju Magazina Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE, septembar – novembar, 2019.

Vertikalni uzgoj – put ka zdravoj i kvalitetnoj hrani

Foto-ilustracija: Unsplash (Davor Nisevic)
Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Do 2050. godine očekuje se da će svetska populacija porasti za još 2 milijarde ljudi, a nahraniti toliki broj stanovnika biće veliki izazov. Zbog industrijskog razvoja i urbanizacije svakodnevno gubimo oranice. Naučnici kažu da je Zemlja u poslednjih 40 godina izgubila trećinu obradive zemlje.

Vertikalni uzgoj je proizvodnja hrane na okomito nagnutim terenima. Umesto da se povrće, voće ili neka druga hrana proizvodi na jednom nivou, kao što je na polju ili u stakleniku, ova metoda uzgaja hranu “jednu ispod druge”. Većinom vertikalni uzgoj podseća na veliku ogradu, neboder ili brodski kontejner.

Koristeći tehnologiju kontrolisane poljoprivredne zaštite okoline (CEA), ova moderna ideja koristi poljoprivredne tehnike u zatvorenom prostoru.

U mnogo čemu je vertikalni uzgoj sličan plastenicima u kojima metalni reflektori i veštačko osvetljenje povećavaju prirodnu sunčevu svetlost. Primarni cilj vertikalnog uzgoja je maksimizacija proizvodnje useva u ograničenom prostoru.

Kako funkcioniše vertikalni uzgoj?

Osnovni cilj vertikalne poljoprivrede je proizvodnja više hrane po kvadratnom metru. Kako to uspeva?

Za održavanje idealnog nivoa svetlosti u sobi koristi se kombinacija prirodnih i veštačkih svetala. Tehnologije poput rotirajućih kreveta (bubnjeva) koriste se za poboljšanje efikasnosti osvetljenja. Umesto tla koriste se aeroponski, akvaponski ili hidroponski uzgojni medijumi. Školjke od ljuski kikirikija ili vlakna sa ljuske kokosovog oraha kao i slični ne-zemljišni medijumi, vrlo su česti u vertikalnom uzgoju.

Kao najbitniji deo u proizvodnji treba istaći kako vertikalni uzgoj koristi različite karakteristike održivosti kako bi se nadoknadio utrošak energije u poljoprivredi.

Prednosti i nedostaci vertikalnog uzgoja

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Vertikalna poljoprivreda puno obećava i zvuči kao farma budućnosti. Međutim, treba uzeti u obzir da postoje i suprotna mišljenja pre nego što se punom brzinom požuri na vertikalni uzgoj.

Zagovornici uzgoja kažu da je jedinstven jer može osigurati ukusno voće i povrće bez pesticida koji su ukusniji od ostalih sorti. Dodatni ukus očigledno proizlazi iz sposobnosti davanja specifičnih uslova kod onih biljaka koje se teže uzgajaju, što je nemoguće garantovati na tradicionalnim farmama. Još jedna prednost vertikalno uzgojene hrane je produženi rok trajanja.

Međutim, naravno postoje i kritičari koji smatraju da vertikalna poljoprivreda nije odgovor za spašavanje hrane u svetu. Neki od razloga su: izrada koja je jako skupa, smatra se da je zagađanje koje emituju veće, veći troškovi rada, previše se oslanja na trgovinu itd.

Vertikalni uzgoj u svetu

Iako je SAD prva država koja je krenula sa takvim oblikom proizvodnje, Japan se najviše ističe. U zemlji izlazećeg sunca mogu se pohvaliti sa 200 fabrika sa vertikalnim uzgojem, dok Kina ima 80 fabrika.

Od kompanija koje se bave vertikalnom proizvodnjom hrane, najviše se ističe AeroFarms. Firma je osvojila brojne pohvale za svoje poslovanje i koristi svoju patentiranu “aeroponsku tehnologiju” koja štedi energiju i dovodi rizike do one minimalne vrednosti. AeroFarms koristi aeroponski sistem kako bi osigurao pravu količinu vode i hranljivih materija, a temperatura i vlaga stalno se prilagođavaju, tako da svaki usev ima savršene uslove uzgoja.

Izvor: Agroklub

I Vrbas štiti pčele!

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jenna Lee)

Pokrajinska vlada i Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED, analizirali su juče rezultate trogodišnje saradnje (2017 – 2019) i postignute efekte u unapređenju kapaciteta lokalnih samouprava u Vojvodini i poslovnog ambijenata za privlačenje investicija. Analizirano je više oblasti među kojima je i uspostavljanje sistema prijave sezonskih radnika u poljoprivredi, a u njoj, kao posebno uspešna, izdvojila se opština Vrbas, zajedno sa opštinama Kula, Sremska Mitrovica i Apatin, gradovima Sombor i Novi Sad, saopšteno je nakon sastanka čelnika Pokrajinske vlade i NALED-a.

“NALED je poslednjih godina veoma aktivan i predstavlja neku vrstu dodatne energije koja nacionalnu, pokrajinsku i lokalnu administraciju usmerava na rešavanje onih problema koje detektuju privrednici”, kazao je predsednik Pokrajinske vlade Igor Mirović.

Izvršna direktorka NALED-a Violeta Jovanović kazala je da su se opštine i gradovi u Vojvodini izdvojili u svim državnim sistemima i bazama kao uspešniji od republičkog proseka. “Razgovarali i o programima koji daju podršku malim privrednicima i zanatlijama. Zajedno radimo na izradi srednjoročnog plana ruralne komasacije i podsticanju organske proizvodnje”, rekla je Violeta Jovanović i dodala da je akcenat i na promociji kulture, umetnosti i nasleđa kao vitalnog stuba lokalnog razvoja.

Istovremeno, predstavnici gradova i opština potpisali su Deklaraciju o zaštiti pčela Srbije, čiji je cilj da se zaustavi štetna praksa tretiranja komaraca iz vazduha sredstvima koja su otrovna za pčele. U ime opštine Vrbas dokument je potpisala Ivana Krezović, načelnica Opštinske uprave.

Izvor: Opština Vrbas