Home Blog Page 96

ZNAČAJ NACIONALNIH PLANOVA ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE

Foto: Ambasada Kuvajta
Foto: Ambasada Kuvajta

Monarhija na obali Persijskog zaliva, koja se graniči sa Irakom i Saudijskom Arabijom –država Kuvajt, sa oko 4,5 miliona stanovnika, ima ime koje na arapskom jeziku znači tvrđava sagrađena pored vode. Najveća industrija u ovoj arapskoj zemlji je naftna, koja čini skoro polovinu BDP-a zemlje, čija leta traju od aprila do oktobra, sa temperaturom većom od 51 stepen. Ulaganjima u zaštitu životne sredine i primeni planova i mera koje ublažavaju negativne posledice klimatskih promena pridaju veliki značaj i izdvajaju značajna sredstva za ulaganja. Sa Njegovom ekselencijom Faizom Medžbel el Muteirijem, ambasadorom Kuvajta u Srbiji, razgovarali smo o nacionalnom planu ove države za prilagođavanje negativnim posledicama klimatskih promena, ulaganjima u desalinizaciju u borbi za vodu za piće, smanjenju zavisnost od nafte, planovima za dostizanje nulte emisije gasova, saradnji s našom zemljom i drugim temama.

Koji su najveći ekološki izazovi u borbi protiv klimatskih promena sa kojima se suočava država Kuvajt?

– Naša planeta se suočava s najvećim ekološkim izazovima u istoriji, ali to su lideri Kuvajta uzeli u obzir kada su pripremali nacionalni plan za razvoj zemlje do 2035. godine Nova vizija Kuvajta. Ovaj plan sadrži sedam dugoročnih stubova za razvoj: održiva životna sredina, diversifikovana održiva ekonomija, kvalitetna zdravstvena zaštita, efikasna državna uprava, kao i kreativan ljudski kapital, razvijena infrastruktura i istaknut međunarodni položaj. Svaki od ovih postulata sadrži programe i projekte koji su strateški značajni i osmišljeni kako bi se postigli najbolji mogući rezultati u ostvarenju Nove vizije Kuvajta, kao i ciljeva Ujedinjenih nacija u oblasti održivog razvoja, koje je Kuvajt zvanično usvojio 2015. godine.

Među postulatima za napredak najveći zajednički izazov predstavlja postizanje i očuvanje održivog razvoja, što je nemoguće bez ulaganja u oblast zaštite životne sredine, a to je tema kojoj pridajemo veliki značaj, posebno imajući u vidu to da ni naša zemlja nije pošteđena ekoloških izazova s kojima se suočava čitav svet. Može se reći da je još više pogođena njima zbog svog geografskog položaja,zbog kojeg pati od nedostatka pijaće vode, izuzetno visokih temperatura, pored rizika koji predstavlja gubitak biodiverziteta, širenje pustinje i rast nivoa mora, kao posledica klimatskih promena. Prema nekim pokazateljima u narednim decenijama površina Kuvajta mogla bi da se smanji za od 1,4 do tri odsto.

Imajući u vidu ove podatke, izradili smo nacionalni plan za prilagođavanje negativnim posledicama klimatskih promena koji definiše glavne izazove, a koji se ogledaju u smanjenju zavisnosti ekonomije, posebno sektora transporta, energije i vodosnabdevanja od fosilnih goriva, odnosno diversifikacija ekonomije, kako bi se smanjila zavisnost od nafte i gasa, a da se u isto vreme sačuva životni standard i kvalitet života, te osigura nastavak društveno-ekonomskog razvoja stvaranjem okruženja za privlačenje direktnih stranih investicija i povećanje broja radnih mesta. Imamo u vidu da se Kuvajt ubraja u zemlje u razvoju sa samo jednim osnovnim izvorom prihoda – naftom.

U fokusu:

Poznat je uticaj nafte na zagađenje životne sredine. Koliko radite na povećanju ekološke svesti kompanija i građana? Koje institucije regulišu oblast ekologije?

Foto: Ambasada Kuvajta

– Podizanje svesti o zaštiti životne sredine ima značajnu ulogu u sprovođenju mera koje predviđa razvojni plan, kao i nacionalno zakonodavstvo i međunarodni sporazumi, u cilju bolje zaštite životne sredine i borbe protiv klimatskih promena.

Javna kancelarija za životnu sredinu (Uprava za odnose s javnošću i podizanje svesti o životnoj sredini) je institucija koja je u državi Kuvajt zadužena za usađivanje svesti kod pojedinaca, bez obzira na pol i starosnu dob, o vezi između čiste životne sredine i javnog zdravlja i bezbednosti. Veliki značaj ima i pokušaj širenja dobrih praksi u oblasti zaštite životne sredine među decom, jer su ona budućnost. U tom smislu realizovane su brojne kampanje za podizanja svesti o životnoj sredini i jačanju pojma životne sredine koje je Javna kancelarija sprovela na svim nivoima i među različitim društvenim grupama. Jedna od tih kampanja je za cilj imala upoznavanje javnosti sa Zakonom o zaštiti životne sredine, kao i podizanje svesti o tom problemu kod naših državljana, kao i kod stranih državljana, i sadržala je brojne aktivnosti u medijima, tržnim centrima, na društvenim mrežama, kao i izložbe i konferencije.

Pretrpeli ste značajnu štetu i usled paljenja brojnih naftnih polja tokom rata u Zalivu. Koliko ste i na koji način uložili u sisteme za prečišćavanje vazduha i zaštitu ekosistema nakon toga?

– Pomenuti događaji, kao i posledice klimatskih promena koje smo osetili na svojoj koži, pomogle su Kuvajtu da razume koliko je važno da očuvanje životne sredine, što podrazumeva i kvalitetan vazduh i zaštitu ekosistema, stavimo na vrh prioriteta prilikom izrade, finansiranja i realizacije novih projekata u naftnoj i energetskoj industriji, kao i drugih industrijskih i razvojnih delatnosti. Kuvajt je realizovao terenska istraživanja i osnovao fiksne stanice za merenje i praćenje zagađenja vazduha, pokretne laboratorije, koje mogu da odgovore na hitne slučajeve, kao i stanice za praćenje kvaliteta vazduha u blizini naftnih polja. Pored toga, vlada je počela sa sprovođenjem projekata u okviru mehanizama za čist razvoj da smanji emisije gasova staklene bašte i obuči nacionalne tehničke timove kako bi mogli da efikasno otkriju i procene zagađivače vazduha i sprovedu neophodne mere.

Intervju vodila: Mirjana Vujadinović Tomevski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA.

Srbija izdvaja milijarde dinara za odlaganje pepela

Foto-ilustracija: Unsplash (pablo-martinez)
Foto-ilustracija: Pixabay (yecao2018)

Pepeo, šljaka i gips su produkti rada naših termoelektrana. Srbija izdvaja milijarde dinara za odlaganje pepela, a on bi mogao da bude važan građevinski materijal, da donosi prihod, i snizi cenu gradnje. I dok Evropa iskoristi više od 90 odsto pepela, EPS uspe da proda najviše šest odsto.

Pepeo je počeo da se koristi 1953. godine u Sjedinjenim Državama, u gradnji brane Hangri Hors. Bio je značajan građevinski materijal brojnih znamenitih objekta – najviše zgrade na svetu Burdž Kalifa, i danskog mosta Velikog Belta.

U Evropi je neizostavan u izgradnji putne i železničke infrastrukture, betona, nasipa na rekama. Srbija ima ogroman potecijal pepela, ali je neiskorišćen.

Prof. dr Jovan Despotović, član UO Inženjerske komore Srbije kaže da imamo 700 miliona tona pepela.

„Kako god računali, kako god kalkulisali, polovina se baci, pola prospe, vertar raznese. To je neviđeno bogastvo, odnosno naš zlatni grumen“, kaže Despotović.

Pročitajte još:

„Postoji Uredba o tehničkim i drugim karakteristikama pepela kao građevinskog materijala. EPS ima tu sirovinu, međutim, ne dešava se taj ključni korak povećanja korišćenja pepela“, navodi Milena Đakonović, direktorka Sektora za energetsku efikasnost u EPS-u.

Problem je što se u našoj zemlji pepeo vodi kao otpad. Dok je sa gipsom situacija nešto bolja. On je nus proizvod postrojenja odsumporavanja u kostolačkim termoeltranama koje gips prodaju cemetarama u zemlji, a veći deo izvoze u Rumuniju.

Foto-ilustracija: Pixabay

„Kostolac je uspeo da upiše gips u Evropski registar hemikalija, takozvani rič sertifikat. I kod nas je upisan u Registar nus proizvoda – tako da naš gips prodajemo“, navodi Željko Ilić, direktor za proizvodnju u TE Kostolac.

Iako je zarada minimalna, prodaja je veoma značajna, jer EPS tako smanjuje troškove preskupog odlaganja na deponije.

„Industriski otpad je jedan od najzastupljenijih vrsta otpada u Srbiji, a pepeo i šljaka i gips predstavljaju preko 85 posto tog otpada. On najvećim delo završava na deponijama. U Srbiji pet deponija prima ovu vrstu otpada u količini na 1.600 hektara plodnog zemljišta“, rekla je Tatjana Kaluđerović, pomoćnica ministarke zaštite životne sredine.

„Tu mora da se uvede matematika – dovezeš, dobijaš neki novac i koristiš za makadamske puteve. Ovo može biti novi resurs za investicije, procene koje radi moj tim u Komori – jedan odsto BDP-a, može da bude samo u ovom delu“, kaže Siniša Mitrović, rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju u PKS.

Građevinski fakultet i EPS uradili su studiju korićenja pepela, a za realizaciju je neophodna podrška države. Struka predlaže: fazno povećanje plasmana pepela sa kvotom od 450.000 tona i uspostavljanje operatera.

Izvor: RTS

SREĆAN BOŽIĆ! HRISTOS SE RODI

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (monika-stawowy)

Danas slavimo jedan od najsvetlijih dana – Božić. Neka badnjak unet u domove na Badnje veče, donese svetlost i toplinu u Vaš dom. 

Neka običaj posipanja slame kroz kuću oživi tradiciju i radost, a potraga za skrivenim poklonima donese osmehe na lica najmlađih, baš kao i potraga za novčićem u česnici. U ovim trenucima zajedništva i veselja, neka se porodične veze još jače učvrste.

Uživajte u svim radosnim običajima koje praznik nosi sa sobom, provedite vreme sa svojim najbližima, slavite ljubav i mir koji ovaj praznik sa sobom nosi.

Neka vam Božić bude ispunjen blagoslovom, zdravljem, srećom i svim onim lepim što život može da ponudi. 

Srećan Božić! Hristos se rodi,

Želi Vam redakcija Energetskog portala!

OD BILBORDA DO MODE 21. VEKA

Foto: EkoBag
Foto: EkoBag

Udoba potrošačkog društva i ubrzanog ritma života bilbordi, reklame i slogani ne zadržavaju se dugo. Vrlo brzo svaki od njih postaje zamenjen nekim novijim sadržajem. Ipak, u istoj eri pojavila se jedna zanimljiva inicijativa – zamislite da šetate gradom i nosite torbu čija je priča počela od velike reklame na bilbordu u vašoj ulici.

Reciklaža PVC folije za izradu bilborda u potpuno novu unikatnu torbu značajan je doprinos cirkularnoj ekonomiji, koja donosi predah planeti i prirodnim resursima. Ivanka Stamenović od otpada stvara umetnost i modu, a ekološko, socijalno preduzeće EkoBag je posebna priča o renesansi običnih reklamnih materijala. 

Ivankina priča počinje na Nacionalnom birou za zapošljavanje, gde je otišla da se više informiše o sredstvima za samozapošljavanje. Tada sasvim slučajno saznaje da Inicijativa za razvoj i saradnju (IDC) traži žene koje znaju da šiju. Prepoznala je svoju šansu, po struci je tekstilni dizajner i neko ko ima puno iskustva, a još više volje, vidi šansu za napredak. Uz pomoć Miodraga Nedeljkovića iz IDC-a, tvorca projekta i uz Ivankinu realizaciju sašivene su unikatne torbe.

Posao teče tako da, kada neke kompanije imaju želju da sarađuju sa EkoBagom, one doniraju bilborde od kojih se u radionici izrađuju potpuno novi proizvodi. Potom otkupljuju nove proizvode sa našivenim logotipom, prepoznatljivim bojama i porukama sa bilborda, u cilju nastavljanja marketinške kampanje. Novonastale proizvode dele svojim zaposlenima ili na promocijama i radionicama.

„Naša ciljna grupa su kompanije koje se na ovaj način reklamiraju, odnosno promovišu proizvode ili usluge. Razgradljivost banera traje 1.500 godina, a ukoliko se nađu u prirodi, dolazi čak i do kontaminacije zemljišta, jer je reč o nepropustljivim, vodootpornim materijalima“, kaže Stamenović.

U FOKUSU:

Još u toku trajanja Ivankine obuke za ovaj projekat njene sposobnosti došle su do izražaja. Dizajnirala je kesu za promotivni materijal jednog proizvođača automobila, a kako je kompanija bila vrlo zadovoljna, udvostručila je traženu količinu. Kvalitetan rad i posvećenost doprinosi izradi svake torbe i danas su zaštitni znak EkoBaga, što su prepoznale i brojne velike i poznate kompanije.

Plakati, čija veličina varira od 40 do čak 600 m2, predstavljaju zaista pozamašnu količinu otpada, nastalu zbog jednokratnih potreba oglašavanja. Međutim, kada EkoBag od njih napravi konferencijske, poslovne i svakodnevne torbe, novčanike, fascikle, futrole, cegere, cardholdere – to postaje asortiman proizvoda protkan ekološkom svešću. Ceo proces teče tako što prvo ide preuzimanje folije sa bilborda nakon završene reklamne kampanje, zatim se seku na manje komade, operu – i krojenje i šivenje može da počne.

Dizajn proizvoda u potpunosti je deo mašte Ivanke i njene ćerke, koja se školovala za industrijski dizajn, a diplomski rad joj je bio torba za električni trotinet, što su potom zaštitile u Zavodu za intelektualnu svojinu. Potvrdu za ovaj dizajn dobila je zlatnim medaljama i učešćem na 36. Međunarodnoj izložbi pronalazaka, novih tehnologija i industrijskog dizajna.

Priredila: Milica Vučković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

Od vodenih dubina do nuklearnog reaktora – ima li u vodi izvor nuklearne energije?

Foto-ilustracija: Unsplash (jametlene-reskp)
Foto-ilustracija: Unsplash (lukas-lehotsky)

Nuklearna fisija je naziv za proces nuklearne reakcije tokom koje se atom određenog hemijskog elementa cepa na dva, prilikom čega se oslobađa energija. Jedan od tih elemenata može biti i uranijum.  Izotop uranijuma koji se u velikoj meri koristi u reaktorima, ima jako veliku energetsku vrednost, i mnogo je veći izvor energijen u odnosu na fosilna goriva. Iako su zalihe uranijuma na kopnu ograničene, ali postoje, uranijum je relativno rasprostranjen element. Nalazi se u stenama, tlu i vodi, uključujući i okeane. Što se tiče porekla uranijuma, on se dobija iz rudnika uranijuma. Najveći proizvođači uranijuma uključuju Kazahstan, Kanadu i Australiju, ali se uranijum vadi i u drugim zemljama širom sveta.

Ekstrakcija uranijuma iz morske vode zahtevan je proces i traži razvijene i specijalizovane tehnologije. Trenutno, istraživači rade na razvoju materijala i metoda koji bi bili efikasni i ekonomski isplativi za izdvajanje uranijuma iz morske vode. Samo iostraživanje je fascinantno, i može promeniti dalji tok. Nuklearna enegija je važna i zbog nedavno održanog COP28 (Klimatski samit UN-a održan u Dubaiju) gde je nastala i Deklaracija o utrostručenju nuklearne energije do 2050. godine, čije su predvodnice bile SAD i Francuska, inače zemlja koja pokriva skoro 70 odsto svoje energije iz ovog izvora,  ali su deklaraciju podržale i ostale zemlje, sa više  kontinenata – Češka, Maroko, Japan, Gana, Republika Koreja, Bugarska, Finska i druge. 

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (
J K)

Glavni izazov u korišćenju ovog resursa leži u efikasnoj ekstrakciji jona uranijuma iz morske vode. Nedavna istraživanja Američkog hemijskog društva usmerena su na razvoj specijalizovanih materijala za elektrode koji bi mogli efikasno da izoluju uranijum iz morske vode. Istraživački tim je kreirao elektrode koristeći fleksibilnu tkaninu od ugljeničnih vlakana. Tkanina je specijalizovano obložena, nakon toga  tkanina je tretirana određenim hemijskim jedinjenjem. Ideja je da struktura tkanine omogućava formiranje mnogobrojnih malih džepova koji hvataju jone. Testiranjem sa vodom iz Bohajskog mora, otkriveno je da elektrode mogu ekstrahovati značajnu količinu uranijuma – 12,6 miligrama po gramu vode tokom 24 dana, navodi se u istraživanju, što je bilo i više nego efikasno. 

Uranijum u okeanima predstavlja gotovo neiscrpan izvor ovog elementa. Ukoliko bi se tehnologija za njegovo efikasno i ekonomski isplativo izvlačenje razvila, to bi osiguralo dugoročnu dostupnost uranijuma kao goriva za nuklearne reaktore, zbog čega bi mogao da ima veću konkurentnost u odnosu na druge obnovljive izvore. Takođe, rudarenje donosi probleme u političkoj i ekološkoj slici područja na kojima se rudari. 

Energetski portal

NOXATEST ZELENA BUDUĆNOST DIJAGNOSTIKE

Foto-ilustracija: Unsplash (louis reed)
Foto-ilustracija: Unsplash (Logan Moreno Qutierrez)

Ne tako davno bili smo svedoci globalne pandemije. U našoj zemlji prvi slučaj zabeležen je pre nešto više od tri godine. Nakon toga svakim danom situacija je bila sve komplikovanija i manje jasna. Upravo nam je to doba, kada je kovid 19 bio svakodnevna tema, pokazalo koliko je brza i tačna dijagnostika važna.

Dijagnostika kao proces koji vodi do otkrivanja bolesti sama je po sebi prvi korak u procesu lečenja. Svake godine oko 13 miliona ljudi premine samo zato što ne dobije dijagnostiku na vreme. Predviđanja su da će 2050.  godine oko 10 miliona ljudi godišnje gubiti život zato što neće više biti dostupnih antibiotika. Na ovu statistiku nadovezuje se još 40  miliona ljudi koji bi mogli biti ugroženi zbog indirektnih posledica promašenih procedura tokom dijagnostike bakterijskih infekcija.

Noxatest je projekat koji ima za cilj da stvori brzi dijagnostički test, koji bi trebalo da smanji vreme čekanja rezultata, i omogući doktorima da sa ovim, brzo dobijenim rezultatima što ranije odaberu pravi način lečenja. Iza ovog projekta stoji tim koji čine Jelena i Marko Komloš, koji su bili odlučni da spoje znanje stečeno u toku studija i višegodišnjeg iskustva. Savremena tehnologija oličena u ovom projektu služi da identifikuje brojne bakterijske vrste, kao i mehanizme otpornosti na antibiotike brže i preciznije nego do sada.

Tvorci projekta počinju od teze da su, koliko god antibiotici snažni bili, mikrobi evoluirali da budu otporniji od njih, stoga je važno identifikovati mehanizam njihove rezistencije. Istovremeno, projekat pruža mogućnost da zadržavanje u bolnici bude smanjeno upravo zbog efikasnog načina dobijanja neophodne terapije.

U FOKUSU:

„Početna ideja je bila da se razvija brzi dijagnostički test za muzne krave, vezan za kvalitet mleka. Od te ideje smo odustali zbog stanja u agraru, ali to nas nije zaustavilo da razvijemo ideju za nešto što će pomoći ljudima. Ideja se rodila dok sam radio na veterinarskoj specijalizaciji u oblasti mikrobiologije“, objašnjava Marko.

Pored svih dobrih strana, ovaj projekat je i zeleni projekat jer se stvara proizvod koji će biti potpuno reciklabilan. Jelena i Marko su ga stvorili za ljude, kao i za životinje i industriju alternativnih proteina. U tim industrijama smanjuju otpad, čime štite životnu sredinu od stvaranja negativnih efekata. Smanjuju proizvodnju ugljen-dioksida upotrebom biorazgradivih materijala i malom količinom energije potrebnom za izradu. Vrlo važno postignuće jeste i povećavanje stope preživljavanja životinja na farmama za više od 15  odsto, što bi sačuvalo više od 400 miliona komada godišnje.

Priredila: Milica Vučković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

Prve analize pokazale da nakon plovidbene nezgode na Dunavu nema promena fizičko-hemijskih osobina vode

Foto: Joachim Press
Foto-ilustracija: Unsplash (calin-stan)

Nakon plovidbene nezgode kada je potonula barža nemačkog broda „Lola – 5“ koja je prevozila azotno đubrivo, prve analize uzoraka vode reke Dunav pokazale su da nema promena organoleptičkih osobina vode ove reke (boja, miris i vidljive otpadne materije), odnosno da su parametri u okvirima I i II klase kvaliteta površinskih voda.

Agencija za zaštitu životne sredine je tokom jučerašnjeg dana vršila vanredno uzorkovanje vode reke Dunav na profilu Novi Sad u 07:30, 10:30, 13:30 i 16:20 časova, navodi se na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine.

Rezultati prvih analiza pokazali su da su se u propisanim granicama kretale vrednosti opštih fizičko hemijskih parametara kao što su pH vrednost, elektroprovodljivost, rastvoreni kiseonik, procenat zasićenja vode kiseonikom, amonijačni azot, nitrati, nitriti, ortofosfati, ukupan fosfor i hemijska potrošnja kiseonika.

Pročitajte još:

Uzorci su dopremljeni u laboratoriju Odseka za kontrolu kvaliteta vode i sedimenta u Novom Sadu, kako bi se nastavilo sa detaljnijim analizama na ukupan organski ugljenik, ukupan azot i organski azot, čiji se rezultati uskoro očekuju.

Natovarena barža „Lola – 5“, koju je vukao nemački brod „Antonia“ potonula je u 00.40 sati kod Bačke Palanke. Do plovne nezgode je došlo kada je brod udario u stub mosta „25-Maj“ koji spaja granične prelaze Bačka Palanka-Ilok, na teritoriji plovnog puta reke Dunav u Republici Hrvatskoj.

Energetski portal

Kakav uticaj klimatske promene imaju na migratorne vrste

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)
Foto-ilustracija: Freepik (boyarkinamarina)

U okviru ovogodišnje Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (COP28), iznet je novi izveštaj Konvencije o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja u kojem se ističe da klimatske promene već imaju izuzetne negativne uticaje na mnoge migratorne životinje.

Među posedicama izdvaja se i poremećaj u polu. Preciznije, više temperature i drugi klimatski uslovi, utiču na to da se više razvija jedan pol u odnosu na drugi, što dovodi do problema razmnožavanja.

Osim toga, klimatske promene dovode do opadanja same sposobnosti i uspeha reprodukcije. Izmenjeni vremenski uslovi utiču direktno i na promene u migracijama.

Kako je u prirodi sve povezano, od stepena ugroženosti ovih vrsta zavisi i opstanak ekosistema čiji su sastavni deo, a koji istovremeno ublažavaju uticaj klimatskih promena.

Pročitajte još:

Novi izveštaj naglašava hitnu potrebu za delovanjem u cilju zaštite ranjivih migratornih vrsta i pomoći da se prilagode na promenjenu klimu. Među važnijim merama jeste dobro povezana mreža zaštićenih područja.

Za klimatske promene nekako se prvenstveno vezuje globalno zagrevanje, međutim sam porast temperature nije jedina negativna posledica. I drugi ekstremni događaji u vazi sa promenjenom klimom, kao što su klizišta, ugrožavaju staništa ovih vrsta. Suše deluju na gubitak dostupnosti vode, a time i na nestajanje močvara i smanjenog rečnog toka, što posebno utiče na migraciju riba i ptica močvarica. Morske struje takođe se menjaju, a one utiču ne samo na morske, već i na kopnene ekosisteme.

Kako objašnjavaju stručnjaci, gubitak biodiverziteta i klimatske promene međusobno se pojačavaju, zbog čega ni jedan ni drugi problem ne može da bude rešen ukoliko se istovremeno ne pozabavimo sa oba.

Energetski portal

Ministarstvo prati situaciju povodom plovidbene nezgode na Dunavu

Foto-ilustracija: Unsplash (alex-meta)
Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo zaštite životne sredine i Agencija za zaštitu životne sredine prate situaciju na reci Dunav kod Bačke Palanke gde je noćas, usled plovidbene nezgode, potonula barža nemačkog broda „Lola – 5“ koja je prevozila oko 1.000 tona veštačkog azotnog đubriva.

Inspektori za vode nadležnog Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu trenutno utvrđuju pet lokaliteta na kojima će predstavnici Agencije za zaštitu životne sredine uraditi uzorkovanje i određivanje svih fizičko-hemijskih parametara u cilju analize kvaliteta vode, kako bi se utvrdio uticaj nezgode na životnu sredinu.

Do nezgode je došlo oko 00.40 sati, kada je nemački brod „Antonia“ koji je vukao natovarenu baržu „Lola – 5“, udario u stub mosta „25-Maj“ koji spaja granične prelaze Bačka Palanka-Ilok. Brod je udario u stub mosta na teritoriji plovnog puta reke Dunav u Republici Hrvatskoj, zbog čega su obaveštene i hrvatske nadležne službe.

Energetski portal

ODRŽIVOST U SRŽI STRATEGIJE KOMPANIJE TETRA PAK

Foto Tetra Pak
Foto: Tetra Pak

Globalne inicijative koje kompanija Tetra Pak sprovodi u oblastima održivosti i cirkularnog poslovanja sprovode se i u Srbiji. Od nabavke električne energije iz obnovljivih izvora za fabriku u Gornjem Milanovcu, do podrške razvoju novih načina upotrebe reciklirane ambalaže, Tetra Pak tim svakodnevno dokazuje da je održivost i dalje prioritet u odlučivanju i ostaje u srži strategije kompanije.

Prema nedavno objavljenom Izveštaju o održivom poslovanju za 2022, kompanija Tetra Pak je prethodne godine ostvarila značajna dostignuća smanjujući operativnu emisiju gasova staklene bašte (GHG) za 39 odsto, uz korišćenje energije iz obnovljivih izvora od 84 odsto. Na ovaj način nastavlja put dostizanja nulte neto emisije u poslovanju do 2030. godine. Prodaja 8,8 milijardi pakovanja koja su izrađena od materijala na biljnoj bazi i 11,9 milijardi čepova koji su takođe izrađeni od takvog materijala donose uštedu od 131 kilotone emisije CO2.

Kompanija je uložila i oko 30 miliona evra za ubrzavanje sakupljanja i reciklažu višeslojne kartonske ambalaže, sarađujući s inkubatorima za prehrambenu tehnologiju i startapovima kako bi istražili budućnost održive hrane. Na tržištu Srbije gornjomilanovačka fabrika je 2020. godine dobila sertifikate za korišćenje obnovljive električne energije, što pokriva 100  odsto potrošnje električne energije ovog postrojenja. Od iste godine u njihovom proizvodnom procesu koristi se i materijal za pakovanje koji se proizvodi od polietilena dobijenog iz obnovljivih izvora, od šećerne trske, čime se dodatno povećava održivost izrađene ambalaže.

U FOKUSU:

Kroz podršku projektima pametne reciklaže upotrebljene ambalaže u Kragujevcu i Zrenjaninu Tetra Pak na lokalnom nivou radi i na edukaciji i motivaciji građana, kao i domaćih institucija, da se i u Srbiji u praksi uvede adekvatan sistem upravljanja otpadom, koji bi omogućio da se znatno veća količina upotrebljenih materijala zadrži duže u upotrebi i doprinese razvoju reciklažne industrije, uz smanjenje dodatnog zagađenja prirodne sredine. Kompanija nastavlja da radi na pronalaženju održivih rešenja za izazove sa kojima se suočava društvo, verujući da globalno iskustvo i znanje koje poseduje mogu biti efikasno primenjeni i u domaćim okolnostima.

Tekst objavljen u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

Ostvarite novogodišnje želje uz posebne popuste na avio-karte

Foto: Top One
Foto: Top One

Mnogi od nas u novogodišnjoj noći sebi i drugima poželimo čarobno i nezaboravno putovanje, egzotičnu avanturu, potpuno drugačiju od standardnih letovanja i zimovanja. A onda, kada se upustimo u prave pripreme, shvatimo da cene avio-karata premašuju naš putni budžet. Da vam se ova novogodišnja želja ipak ispuni, pobrinule su se avio-kompanije Air France i KLM i pokrenule svoje novogodišnje promotivne kampanje koje putnicima iz Beograda nude znatno snižene cene za povratne karte do 80 destinacija širom sveta.

Air France je u oktobru 2023. proslavio devedeseti rođendan i rešio da „Rendez-vous” kampanjom počasti sve svoje putnike. Među destinacijama do kojih možete ove godine leteti po sniženim cenama nalaze se velike metropole poput Njujorka, Majamija, Pekinga, Tokija, ali i egzotične destinacije kao što su For de Frans (Martinik), Mauricijus, Havana i Sent Marten. Air France „Rendez-vous” promotivna kampanja traje od 4. do 22. januara, a više informacija i detalja o aktuelnoj promociji možete pronaći OVDE.

Sa druge strane, holandski KLM se potrudio da putnicima iz Beograda u svojoj „Klik” promotivnoj kampanji ponudi snižene cene avio-karata do brojnih destinacija širom sveta. Tako za manje para možete ove godine otputovati do Kanade, Kostarike, Kolumbije, Brazila, Arube ili Ruande. 

Pročitajte još:

KLM „Klik” promotivna kampanja traje od 4. do 22. januara. Više informacija i detalja o aktuelnoj promociji možete pronaći OVDE.

Foto: Top One

Karte kupljene u navedenim kampanjama se mogu iskoristiti do 10. juna za Severnu Ameriku i Meksiko, dok do Azije, Afrike, Centralne i Južne Amerike, Kariba i Indijskog okeana možete putovati do 30. novembra 2024. godine

Zato, nemojte ove godine čekati poslednji trenutak, krenite sa planiranjem putovanja i već u januaru osigurajte sebi nezaboravnu godinu. 

Ponuda važi za povratne karte, a u cenu su uključene sve takse.

Da biste rezervisali karte ili se dodatno informisali, posetite kompanijske sajtove airfrance.rs i serbia.klm.com ili ovlašćene turističke agencije.

Izvor: Top One

Izgradnja brze pruge Beograd-Niš do 2029, u toku izrada projektne dokumentacije

Foto-ilustracija: Freepik (victor217)
Foto-ilustracija: Pixabay

Za izgradnju dvokolosečne, elektrificirfane pruge za brzinu od 200 km/sat između Beograda i Niša, koja će biti duga 230 kilometara u toku je priprema projektne dokumentacije, a procenjena vrednost radova je 2,775 milijardi evra. Od toga Evropska unija obezbeđuje donaciju od 610 miliona evra. Očekuje se da ova brza pruga bude izgrađena tokom 2029. godine, istakao je za list Pruga Nebojša Šurlan, generalni direktor Infrastrukture železnice Srbije, a prenosi sajt ovog preduzeća.

,,U toku je i izrada projektno-tehničke dokumentacije za prugu od Niša do Preševa, čija bi rekonstrukcija mogla da počne u 2025. godini i da bude završena 2028. godine. I prugu na međunarodnom železničkom Koridoru 10 Stara Pazova – Šid – državna granica sa Hrvatskom gradićemo za brzinu od 200 km/sat, a priprema tehničke dokumentacije za ovaj projekat takođe je u toku. Čeka nas i rekonstrukcija barske pruge od Valjeva do Vrbnice, kao i veći broj regionalnih pruga kao što su Vrbas – Sombor, Pančevo Glavna – Banatsko Miloševo – Čoka – Subotica, i Stalać – Kraljevo – Rudnica, ali i izgradnja nove pruge (Jovanovac) – Rasputnica „Cvetojevac“ – Sobovica. I na teritoriji Beograda čekaju nas dva značajna projekta. Jedan je izgradnja nove pruge duge 19 kilometara na relaciji Zemun Polje – aerodrom Nikola Tesla – Nacionalni stadion Surčin, koja je neophodna za potrebe manifestacije EXPO 2027. Drugi je izgradnja drumsko-železničke obilaznice oko Beograda, od Bubanj potoka, preko Vinče do Pančeva, gde će dužina pruge iznositi 28,8 km, a omogućiće da se saobraćajni tokovi u potpunosti izmeste iz centra glavnog grada, uključujući i železnički transport opasnih materija. Cilj nam je da sve ove projekte završimo do 2030. godine’’, ukazao je Šurlan.

Pročitajte još:

Kada je reč o Jedinstvenom dispečerskom centru, koji će se nalaziti u železničkoj stanici Beograd Ranžirna u Makišu, za njega je, kako je kazao Šurlan, izrada projektno-tehničke dokumentacije završena i stekli su se uslovi za izvođenje radova. Vrednost radova na izgradnji JDC iznosi oko 115 miliona evra.

,,Reč je o modernom dispečerskom centru sa sistemima za upravljanje i kontrolu železničkog saobraćaja. Jedinstveni dispečerski centar omogućiće podizanje nivoa bezbednosti železničkog saobraćaja na najviši nivo, efikasnije upravljanje železničkog saobraćaja na srpskim prugama, kao i optimalnu iskorišćenost infrastrukturnih kapaciteta za potrebe teretnog i putničkog saobraćaja. Jedinstveni dispečerski centar obuhvatiće sve pruge kojima trenutno upravlja Infrastruktura železnice Srbije kao i buduću prugu za velike brzine između Beograda i Subotice’’, rekao je Šurlan.

U toku je, kako je podsetio, i modernizacija i automatizacija 35 putnih prelaza, zahvaljujući sredstvima. Planirano je da do kraja maja 2024. radovi na svih 35 prelaza budu završeni.

,,Najviši nivo obezbeđenja saobraćaja na putnim prelazima je denivelacija pruge i puta, što je učinjeno prilikom izgradnje pruge za velike brzine između Beograda i Novog Sada, gde neće biti ni jednog ukrštanja pruge i puta u nivou. Tako će biti i na brzim prugama Novi Sad – Subotica, Beograd – Niš i na drugim brzim prugama u Srbiji’’, objasnio je Šurlan.

Izvor: eKapija

Ekstremna vrelina postaje normalnost – 2024. biće najtoplija godina ikad zabeležena

Foto-ilustracija: Pixabay (pixel2013)
Foto-ilustracija: Unsplash (Kristine Tanne)

U Novu godinu ušli smo sa prolećnim temperaturama, a ako je suditi po najavama meteorologa, klimatske promene i El Ninjo doprineće da 2024. bude najtoplija ikad zabeležena godina čime će skinuti sa trona prethodnu.

Prema Svetskoj meteorološkoj organizaciji, u prvih 10 meseci 2023. godine izmereno je 1,4 stepeni Celzijusa više od preindustrijskog osnovnog nivoa, i to kao rezultat kako ljudski izazvanog globalnog zagrevanja, tako i, u manjoj meri, pojave El Ninja, koji nastaje kada površinska voda u ekvatorijalnom Pacifiku postane toplija od proseka. Prethodna najtoplija godina, 2016. godine, takođe se poklopila s pojavom El Ninja.

Sledeća godina će verovatno nadmašiti 2023. kao najtopliju ikada, prema meteorološkoj organizaciji Velike Britanije, koja prognozira da će 2024. verovatno meriti 1,46 stepeni Celzijusa više od preindustrijskog doba, ali bi mogla dostići i do 1,58 stepeni Celzijusa više. Pariski sporazum ima za cilj održavanje dugoročnog zagrevanja ispod 1,5 stepeni Celzijusa.

,,Važno je prepoznati da privremeno prekoračenje od 1,5 stepeni Celzijusa neće značiti kršenje Pariskog sporazuma. Ali prva godina iznad 1,5 stepeni Celzijusa svakako bi bila prekretnica u klimatskoj istoriji’’, rekao je Adam Skaif, klimatolog iz meteorološke organizacije.

Pročitajte još:

Toplotni talasi – Nevidljivi, a smrtonosni

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Godina iza nas obeležena je toplotnim talasima širom Severne Amerike, Kine i Evrope. Ekstremna toplota, nekada anomalija, sada je redovan vremenski obrazac, zahtevajući hitne sistematske akcije sa svih strana kako bi se efikasno upravljalo njenim uticajem. Dok El Ninjo uslovi pojačavaju intenzitet toplotnih talasa, nedavno istraživanje potvrđuje da su osnovni pokretači ekstremne toplote ljudski izazvane klimatske promene.

Toplotni talasi su jedna od najsmrtonosnijih, a ipak najnepravednije zanemarenih katastrofa. Za razliku od uragana ili zemljotresa, nevidljivost toplotnih talasa ometala je prepoznavanje rizika.

Pogrešno prijavljene ili odložene informacije o uticajima ekstremne toplote ometale su široko priznavanje opasnosti koje ovi događaji predstavljaju po fizičko i mentalno zdravlje zajednice, uključujući povećanje hospitalizacija i smrtnosti.

Klasifikacija toplotnog talasa podrazumeva periode izuzetne temperature u odnosu na istorijsku klimu određenog područja, pa je termalna vrednost toplotnog talasa u Keniji vrlo različita od one u Škotskoj.

76 odsto stanovništva doživeće toplotne talase do 2030. godine

U narednim godinama očekuju se rekordni događaji širom sveta, s najvećim izloženostima stanovništva verovatno u regionu Pekinga u Kini, Centralnoj Evropi i Centralnoj Americi.

Manje naseljena područja u Australiji, Rusiji, Avganistanu i Papua Novoj Gvineji takođe će verovatno doživeti izuzetnu toplotu.

Photo-illustration: Pixabay

Zapanjujućih 76 odsto globalnog stanovništva, što je ekvivalentno broju od 6,13 milijardi ljudi, moglo bi doživeti toplotne talase do 2030. godine, pokazuje istraživanje objavljeno u Scienece Direct.

Bez drastičnih koraka, zapadnoazijska područja mogla bi postati nenastanjiva, a dugotrajna ekstremna toplota očekuje se u subsaharskoj Africi, upozoravaju naučnici. Implikacije globalnog porasta temperature su surove, posebno za hladne skandinavske zemlje koje se suočavaju s najdramatičnijom relativnom promenom.

Više od polovine svetskog stanovništva živi u gradovima. Očekuje se da će se to povećati na 70 odsto do 2050. godine. Sa njihovim pojačanim efektom urbanog toplotnog ostrva, gradovi će verovatno podneti pojačane uticaje toplote, biće zabeleženo veće zagađenje vazduha i pogoršani zdravstveni uslovi.

Izvor: Cirkularna ekonomija

Pokazatelji bržeg zagrevanja Arktika

Foto-ilustracija: Unsplash (Long Ma)
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA), objavila je godišnji Izveštaj o Arktiku (eng Arctic Report Card) u okviru kojeg su izneti novi dokazi o bržem zagrevanju ovog dela sveta u odnosu na ostatak, što kroz zagrevanje vazduha, okeana i zemlje utiče na ekosisteme i zajednice širom ovog područja.

Leto 2023. donelo je najtoplije ikad zabeležene površinske temperature vazduha, a sveukupno gledano to je bila šesta najtoplija godina na Arktiku od 1900. godine, od kada se i prate temperature.

Obim morskog leda nastavlja da opada, a podaci pokazuju da se srednja temperatura površine mora u tom području povećava za oko 0,5 stepeni Celzijusa po deceniji. Takođe, ovaj region, izostavljajući Čukotsko more, Boforovo more i Kanadski arhipelag, pokazuje povećano cvetanje fitoplanktona u okeanu. Fenomen poznatiji kao cvetanje algi, predstavlja ubrzanje rasta ovih organizama što dovodi do toksičnih posledica po morski živi svet odnosno ribe, školjke, morske sisare i ptice, ali i ljude. Najveći rast beleži se u Barencovom moru i Evroazijskom Arktiku koji pokazuje porast od skoro 60 odsto u period od 2003. do 2023. godine.

Pročitajte još:

Globalno zagrevanje dovodi i do porasta nivoa mora, a podaci iz Izveštaja pokazuju da je od kraja poslednjeg glacijalnog maksimuma, porast nivoa mora poplavio kopneni permafrost koji okružuje Arktički okean. Ovo je dovelo da gotovo milion kvadratnih milja, odnosno 2,5 miliona kvadratnih kilomentara podmorskog permafrosta postane podložno otapanju.

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Palmer)

Pojašnjenja radi, poslednji glacijalni maksimum jeste najnoviji period u istoriji zemlje kada je ledeni pokrivač imao najveću površinu, a nivo mora bio za preko 120 metara niži nego danas. Treba istaći i opasnost od topljenja permafrosta, koji predstavlja zamrznuto tlo koje se nalazi na temperaturi ispod nule najmanje dve godine bez prekida, a često je reč i o hiljadama godina. U njemu se nalaze ostaci biljnih i životinjskih vrsta kojima led nije dozvolio da se raspadnu, međutim otapanjem ovog tla doći će do oslobađanja velikih količina organskih materija koje će kroz raspadanje ispuštati značajne količine metana i ugljen-dioksida.

Pokazatelj globalnog zagrevanja jeste i ozelenjavanje ovih područja, koje je u 2023. godini najjače bilo u severnoj Aljasci, kopnenoj Kanadi i južnom Bafinovom ostrvu. Tundra je karakteristična za ova područja, koja su hladna i bez dovoljno vlage za rast drveća. Ovaj biom čine žbunje, mahovina, lišajevi, trava i slične biljke koje rastu u tankom sloju tokom relativno kratkog perioda godine kada dođe do odmrzavanja. Međutim, usled globalnog zagrevanja, sateliti beleže učestalije ozelenjavanje ovakvih predela.

Energetski portal

OD ANTIKVARNOG ESCAJGA DO UNIKATNOG NAKITA

Foto: Nemanja Jovanov i Jelena Jovanov
Foto: Nemanja Jovanov i Jelena Jovanov

Usvakom domu nalaze se predmeti koji će u budućnosti završiti kao otpad. Neki su namenjeni za jednokratnu upotrebu, a među ostalima pronađu se i oni sa višedecenijskim životnim vekom. Oni koji su porodično nasleđeni čuvaju se iz sentimentalnih razloga u nekom kutku kuće i čekaju dan kada će njihov vlasnik doneti odluku da ih jednostavno baci. Kada bi ugao posmatranja prema starim stvarima bio promenjen, stvarnost može da izgledala i ovako – ukoliko predmeti koji nam više nisu potrebni završe, umesto na otpadu, u rukama pravog čoveka, oni mogu da dobiju još jednu šansu i mogućnost da budu upotrebljivi.

Među takvim stvarima je i starinski escajg, u koji je neretko utkan ručni rad kroz jedinstvene šare, a nove generacije zamenjuju ga jednostavnijim i modernijim setovima. Promenom ugla njegovog posmatranja, kada antikvarni escajg završi u rukama Milice Radan Jovanović i njenog supruga Slobodana, on postaje unikatan nakit i brend – SikiliFrik. 

Izradu ovakvog nakita Milica je započela pre skoro 15 godina, kada je tragala za nečim što će biti dugotrajno, za ceo život. Apciklaža ili preoblikovanje starog escajga u nakit za nju je veoma inspirativan proces. Kao jedan od najvećih izazova u počecima u procesu stvaranja nakita je priroda i vrsta materijala koji se koristi. Za to je potreban poseban alat. Iako veoma zahtevni za obradu, inox, rostfrai, različite vrste čelika i prohroma predstavljaju i glavni adut ovakvog nakita zato što nerđajući čelik ne izaziva alergije, neće korodirati, a i jednostavan je za održavanje.

U FOKUSU:

Foto: Ljubaznošću Milice Radan Jovanović

U radu stalni izazov jeste i neprestana potraga za još lepšim, starijim i interesantnijim komadima escajga. Na početku izrade potreban materijal nabavljan je na buvljim pijacama i u online prodavnicama kao što su Limundo i Kupindo. Danas, šest godina kasnije, sve je više ljudi koji našu sagovornicu kontaktira kako bi joj predali svoj escajg da od njega naprave nakit, ali pronalazak i dalje zahteva mnogo truda.

– Čitav proces počinje već pomenutom potragom. Kad nađemo nešto što nam se čini interesantnim za obradu, sledi preoblikovanje. Pre nego što pristupimo preoblikovanju, obavljamo jednu od najvažnijih faza u procesu, a to je čišćenje. To podrazumeva: pranje, otkuvavanje i dezinfekciju escajga. Zatim sledi osmišljavanje šta bismo pravili od pribavljenog materijala, pa tek onda na red dolazi radionica. Kada materijal stigne do radionice, tu sledi merenje i iscrtavanje, sečenje, bušenje, savijanje i poliranje. Često je potrebno i grejati određene komade kako bismo mogli da ih savijamo. Određeni proizvodi su nakon poliranja spremni za korišćenje, a neki poput ogrlica, minđuša i narukvica imaju i fazu spajanja – dodavanje: alki, kopči, lanaca i drugog, objašnjava Milica.

Milica ima osvešćenu potrebu da doprinosi zaštiti životne sredine. Kaže da se u Srbiji ne upravlja otpadom na najbolji način, a da su ključni faktori nedovoljno jačanje svesti i nepostojanje dovoljno razvijene infrastrukture za reciklažu.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

REKORDNA SUŠA U AMAZONIJI

Foto-ilustracija: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Prašume Amazonije u poslednjih nekoliko meseci prolaze kroz najgoru do sada zabeleženu sušu, što je dovelo do izolacije mnogih sela koja su odsečena od sveta. Požari bukte usred guste šume, a divlje životinje umiru. Naučnici se brinu da događaji poput ovog dovode najveću šumu na svetu do tačke bez povratka i mogućnosti za oporavak.

Slike suše u severnoj brazilskoj Amazoniji, uz poplave u južnim državama Rio Grande do Sul i Santa Katarina, pružaju uvid u budućnost zemlje sa pogoršanjem klimatskih promena, prenosi newint.org.

Rio Negro (crna reka), koja se spaja sa Solimešom i formira reku Amazon, najniža je od kada su hidrološka merenja počela u regionu 1902. Meštani pešače kilometrima u potrazi za pijaćom vodom, izgubljeni su čitavi usevi, a putnici a transport tereta je bio prekinut kako je reka postajala plića.

Nedostatak padavina u Amazoniji doveo je do zatvaranja hidroelektrane Santo Antonio na reci Madeira. Izgrađen je kao „protočni” sistem“, nema rezervoar i zavisi od jakog rečnog toka da bi funkcionisao. Kao rezultat toga, dalekovod između severa Brazila i naseljenih jugoistočnih regiona zemlje morao je da bude isključen.

Dok neki krive El Ninjo, prirodni fenomen zagrevanja voda u Tihom okeanu koji u nekim delovima izaziva sušu, a u drugim prekomernu kišu, klimatolog Karlos Nobre, vodeći brazilski naučnik i član Kraljevskog društva Ujedinjenog Kraljevstva, razloge vidi u „verovatno pogoršanoj klimatskoj krizi“.

„Nekada retke amazonske suše postaju učestale, ubrzavaju gubitak samih šuma i guraju region do tačke bez povratka u smislu degradacije i dezertifikacije“, objašnjava.

Pročitajte još:

Kažu da će se jake suše u Amazonu i drugi ekstremni vremenski događaji, poput rekordnih poplava 2021. godini, verovatno povećati i intenzivirati kako globalne temperature rastu, dodajući dodatni pritisak jednom od najizazovnijih poslovnih okruženja na svetu.

„Ono što projekcije pokazuju je da je veća verovatnoća da će se ekstremni klimatski događaji desiti u Amazonu, posebno ekstremne suše“, rekla je Erika Berenger, klimatolog i viši naučni saradnik na Univerzitetu Oksford, prenosi bnnbloomberg.

Kišna sezona u Amazoniji trebalo je da započne u oktobru, ali je bilo još suvo i vrelo sve do kraja novembra. To je posledica cikličnog vremenskog obrasca El Ninjo, pojačanog klimatskim promenama.

Iako je rano za podvlačenje crte i procenu stvarne štete koju su suše uzrokovale, prema dosadašnjim procenama, u „Godzilinoj suši“ iz 2015. godine umrlo je 2,5 milijardi drveća i biljaka u samo jednom malom delu šume, a meštani ukazuju da je “čak je ta suša bila manja od ove poslednje”.

Foto: Unsplash (Greg Bulla)

Da li smo došli do „tačke bez povratka“?

Amazonska prašuma je važno i jedinstveno žarište biodiverziteta, koji bezbroj životinja i biljnih vrsta naziva domom. Osim toga, pohranjuje oko 150 milijardi tona ugljenika, prema raznim procenama. Mnogi naučnici strahuju da se šuma kreće ka teoretskoj prekretnici – tački u kojoj će se osušiti, raspasti i postati savana.

U ovoj prašumi voda isparava sa drveća i stvara kišne oblake koji putuju iznad krošnji drveća, reciklirajući ovu vlagu pet ili šest puta. To održava šumu hladnom i hidriranom, šalje joj vodu koja joj je potrebna da bi održala život. Ali, ako delovi šume odumru, taj mehanizam može da se prekine. Jednom kad dođe do te prekretnice, više nema povratka, teorija je koju je 2018. godine saopštio brazilski klimatolog Karlos Nobre.

„Ako Amazonija ostane bez šuma za 25 odsto, a globalna temperatura dostigne 2-2,5 stepena Celzijus iznad predindustrijskog nivoa, doći će do prekretnice“, deo je njegove studije.

Izvor: EURACTIV