Home Blog Page 145

Izgradnja dela obilaznice oko Beograda privodi se kraju, na putu i tehnologija koja se prvi put primenjuje

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture
Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Do kraja juna trebalo bi da bude završena obilaznica od Straževice do Bubanj Potoka. Na putu se našla i reka.

Iako je najveći deo radova na deonici obilaznice od Straževice do Bubanj Potoka završen, veliki broj radnika je angažovan, kako bi do kraja meseca saobraćajnica bila spremna za otvaranje.

Paralelno sa asfaltiranjem preostalog dela obilaznice, radnici u najznačajnijem objektu na trasi, tunelu Beli Potok, ugrađuju opremu.

Predstavnik izvođača Jovica Radić kaže da je u građevinskom smislu ostalo pre svega da se asfaltira deo ispred tunela Beli Potok, desne cevi u dužini od 150 metara.

„Nadamo se do kraja meseca, kada bude sve očišćeno, sve finalizovano, da se postavi i završni sloj asfalta SMA debljine četiri centimetra. Od ostalih radova u tunelu ostali su bukvalno završni radovi, samo finale – farbanje, uređenje arhitektonskih niša, bojenje evakuacione crvene linije i eventualno neki sitni radovi, u smislu asfaltiranja pešačkih staza na kanalima za instalacije“, navodi Radić.

Pročitajte još:

Tehnologija koja se prvi put primenjuje na području Beograda

Na deonici će biti postavljeno pet velikih tabli koje će obaveštavati vozače o saobraćaju, i četiri vrste kamera koje će registrovati vangabaritna vozila, registarske tablice, brzinu vozila i gustinu saobraćaja.

Ova tehnologija se po prvi put primenjuje na području Beograda. Završetkom deonice kompletan teretni saobraćaj biće preusmeren sa kružnog puta.

„Od Straževice do Bubanj Potoka postoje dve petlje. Jedna je petlja Avala, koja povezuje ovu deonicu između Straževice i tunela Beli Potok sa kružnim putem, kako bi mogli ljudi da se u budućnosti voze i isključuju za okolna mesta, Rakovica selo, Beli Potok, Resnik i sva ostala mesta koja su u blizini“, dodaje Radić.

Deo projekta obilaznice je izmeštanje i uređenje korita reke Bolečice, koja se često izlivala i rešavanje višedecenijskog problema sa kanalizacijom nekoliko naselja.

„Tako da je rešen taj komunalni problem uz saradnju BVK i našeg investitora ‘Puteva Srbije’, tako što je uređen tranzitni kolektor od tunela Beli Potok do Rakovičkog potoka u dužini od tri kilometra“, kaže Radić.

Da bi obilaznica oko Beograda bila kompletirana, preostalo je da se narednih godina završi deonica od Bubanj Potoka do Pančeva.

Izvor: RTS

Nacionalna strategija SAD-a za čist vodonik

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: pixabay

Ministarstvo energetike SAD u saradnji sa Bajden-Harisovom administracijom predstavilo je svoju prvu Nacionalnu strategiju i plan za čist vodonik. Ovaj sveobuhvatni plan je dizajniran da ubrza proizvodnju, preradu, isporuku, skladištenje i upotrebu čistog vodonika, održivog i fleksibilnog nosioca energije. Strategija označava ključnu prekretnicu u agendi predsednika Bajdena, koja nosi naziv “Ulaganje u Ameriku”, koja ima za cilj uspostavljanje snažne ekonomije čiste energije i postizanje dugoročnih ciljeva dekarbonizacije.

Vodonik je najzastupljeniji element u univerzumu, ali se obično nalazi u kombinaciji sa drugim elementima na Zemlji, kao što je voda (H2O) ili ugljovodonici (kao što je metan, CH4). Vodonik dobijamo tako što ga izvlačimo iz ovih jedinjenja.

Pročitajte još:

Skladištenje vodonika podrazumeva bezbedno čuvanje vodonika u stanju koje se može koristiti kao izvor goriva. S obzirom na potencijal vodonika kao goriva sa nultom emisijom, neophodno je imati efikasna rešenja za skladištenje vodonika kako bi se olakšala njegova upotreba u različitim primenama.

Nekoliko zemalja širom sveta prepoznalo je ovaj potencijal vodonika kao ključan za održivu budućnost, i stogai ulaže velika sredstva u istraživanje, razvoj i primenu tehnologija vodonika, uključujući njegovo skladištenje – Nemačka, Japan, Kina, Australija, Južna Koreja i SAD.

Foto-ilustracija: Unsplash (Louis Reed)

Prema procenama Ministarstva energetike SAD, rast ekonomije zasnovane na energiji dobijenoj iz vodonika, mogao bi da stvori 100.000 novih radnih mesta do 2030. Ovaj napredak je u skladu sa politikom predsednika Bajdena da podstakne američku konkurentnost, stvori dobro plaćena radna mesta i podstakne lokalni ekonomski razvoj.

Strategija postavlja ambiciozne ciljeve za domaću proizvodnju čistog vodonika — 10 miliona tona godišnje do 2030. godine, 20 miliona tona do 2040. i 50 miliona tona do 2050. godine. Ove inicijative su podržane značajnim ulaganjem od 9,5 milijardi dolara za čist vodonik.

Predviđa se da će ogromne investicije koje su olakšane federalnim zakonom o infrastrukturi iz 2021. ubrzati napredak ka ovoj inicijativi, koja ima za cilj da smanji troškove čistog vodonika za 80 odsto na 1 dolar/kg u roku od jedne decenije. Značajne investicije plana uključuju milijardu dolara za program elektrolize – kao jednog od načina za dobijanje čistog vodonika, 500 miliona dolara za proizvodnju i reciklažu čistog vodonika, 8 milijardi dolara za regionalni čist vodonik i standard proizvodnje istog.

Energetski portal

OČUVANJE ŽIVOTNE SREDINE PREMA PRIORITETIMA I STANDARDIMA

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: ljubaznošću Vere Arežine

Kad govorimo o ekološkoj bezbednosti, prvo treba istaći problem koji se tiče različitih stavova. Ranije su postojala dva shvatanja u proučavanju ekološke bezbednosti. Prema prvom, smatralo se da ljudi ne mogu da utiču na klimu, a argumentacija se zasnivala na radovima našeg istaknutog naučnika Milutina Milankovića. Prema drugom shvatanju, ljudi od 80-ih godina prošlog veka značajno utiču na klimu. Oba shvatanja su tačna, jer je Milutin Milanković živeo do 60-ih godina prošlog veka, kada čovek još nije negativno delovao na mnoge ekološke činioce.

Drugi problem se odnosi na usvajanje međunarodnih sporazuma i naših zakona o zaštiti ekološke bezbednosti i održivog razvoja. Posle Agende 21 Ujedinjenih nacija (1992) kod nas su usvojeni Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu, Nacionalna strategija o održivom razvoju, Nacionalni Milenijumski ciljevi održivog razvoja i dr. Na osnovu toga, usvojeni su mnogi Lokalni ekološki akcioni planovi – LEAP, kao što su LEAP Grad Niš (2001), Grad Beograd i Grad Smederevo (2005), a kasnije i za mnoge druge gradove i opštine, na primer u Beogradu za opštine Zemun, Savski venac i druge. Međutim, ostaje pitanje primene mnogih dokumenata. Na osnovu Agende 2030 Ujedinjenih nacija (2015) i cilja održivog razvoja (Sustainable Develepment Goal – SDG) koji se odnosi na vode, procenjuje se da kod nas 75 odsto ljudi ima pristup zdravoj vodi za piće, dok oko 21 odsto ljudi koristi čistu energiju u Srbiji. Osim toga, prema Pariskom sporazumu iz 2015, države članice Ujedinjenih nacija preuzele su obavezu da smanje gasove sa efektom staklene bašte kako bi se zaustavio porast srednje globalne temperature na 1,5–2 stepena Celzijusa do kraja veka. Na osnovu ovog sporazuma, svaka država ima Nacionalno utvrđeni doprinos (NDCs). Srbija treba da smanji emisiju gasova sa efektom staklene bašte na oko 10 odsto do 2030. godine, u poređenju sa emisijama u 1990. godini.

U FOKUSU:

Foto: ljubaznošću Vere Arežine

Treći i glavni problem se odnosi na definisanje prioriteta, posebno u našoj zemlji. Da li su naši prioriteti zaštita vodnih resursa, vazduha, biodiverziteta, pošumljavanje, obrazovanje? Očuvanje ekološke bezbednosti je dugotrajan proces koji počinje od vaspitanja, obrazovanja na svim nivoima, socijalizacije i informisanja, do povećanja broja prijavljenih krivičnih dela i optužnih akata protiv ugrožavanja životne sredine. Na mnogim našim fakultetima, kao i u srednjim i osnovnim školama izučavaju se predmeti koji se odnose na zaštitu životne sredine. Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu imamo nekoliko predmeta koji se odnose na ekološku bezbednost, ekološke politike, a organizovali smo i nedelje održivog razvoja. Na Univerzitetu u Geteburgu, Mičigenu i drugim izučavaju se ekološka metodologija, ekološke procene i slično. Nedavno sam učestvovala u Inicijativi za održivost u visokom obrazovanju (The Higher Education Sustainability Initiative – HESI) koju su pokrenule Ujedinjene nacije, sa ciljem primene ciljeva održivog razvoja, a posebno kvalitetnog obrazovanja i učenja tokom celog života. Neke zemlje su definisale pošumljavanje kao prioritete. Od 2019. godine Italija je posadila oko 300.000 stabala i obnovila šume na 30.000 hektara. U Pakistanu planiraju da zasade 10 milijardi stabala, a do sada su posadili jednu trećinu. U više od 20 afričkih zemalja pre deset godina pokrenut je projekat Zid od drveća, koji se prostire na 8.000 kilometara, a do danas je realizovano više od 15 odsto ovog projekta.

Zbog toga što nismo definisali prioritete u očuvanju ekološke bezbednosti u Srbiji, suočavamo se sa mnogim posledicama klimatskih promena. Osim toga, tu su i zagađenost vazduha i vodnih resursa, problemi odlaganja otpada, prerade otpadnih voda, zastarela industrijska postrojenja i termoelektrane koje nisu obnavljane i drugo. Treba uzeti u obzir i nova industrijska postrojenja koja se grade na poljoprivrednom zemljištu, kao na primer fabrika za preradu guma u Zrenjaninu koja se gradi u blizini Carske bare, iako u tom gradu postoji industrijska zona. Prema procenama Evropske ekološke agencija (EEA), jedan od osam smrtnih slučajeva u Evropi ima veze sa zagađenjem životne sredine, a najviše zbog zagađenja vazduha, buke ili lošeg kvaliteta vode. Najviše je ugroženo stanovništvo na Balkanu, posebno u Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Procenjuje se da u Srbiji ima oko 6.000 smrtnih slučajeva godišnje samo zbog zagađenja vazduha, od čega samo u Beogradu ima oko 2.000 slučajeva. Takođe, ekološku bezbednost naše zemlje može ugroziti postavljanje derivacionih mini-hidroelektrana i otvaranje novih rudnika bez poštovanja ekoloških standarda ISO 14000, kao na primer u Loznici i drugim naseljenim mestima, gde su zastupljeni voćarstvo i druge poljoprivredne delatnosti.

Vera Arežina

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.

DA LI JE EVROPA IZAŠLA IZ KRIZE SA CENOM STRUJE? Detaljna analiza budućnosti evropskog tržišta električne energije

Foto-ilustracija: Pixabay (Bru-nO)
Foto-ilustracija: Pixabay (NickyPe)

Nakon što su prošlog leta dostigle nezabeleženi maksimum, cene struje u Evropi su se sada vratile na predratne nivoe za gas, a na nekim mestima su čak i ušle u negativnu teritoriju za električnu energiju. Ali nemojte da vas zavara, ovo je samo pad onoga što će verovatno postati sezonska vožnja toboganom.

Na prvi pogled, bilo bi primamljivo zaključiti da je evropska energetska kriza napravila odlučujući zaokret na bolje. Nakon što su u avgustu prošle godine dostigle istorijski maksimum, cene na veleprodajnom tržištu električne energije u EU ušle su u negativnu teritoriju u Finskoj tokom proteklih nedelja i dostigle nove minimume u drugim zemljama zbog toplog i sunčanog vremena.

U Belgiji su, na primer, vetar i solarna energija proizveli dovoljno električne energije da pokriju celokupnu potražnju zemlje po prvi put prošle nedelje. Proizvodnja električne energije bila je toliko visoka da su belgijske vlasti čak morale da smanje proizvodnju energije vetra i plaćaju velikim industrijskim potrošačima električne energije da povećaju svoju potrošnju kako bi apsorbovali višak proizvodnje.

Pročitajte još:

U januaru su se cene gasa vratile na nivoe koji nisu viđeni od juna 2021. godine, koja je prethodila ratu Rusije protiv Ukrajine, uglavnom zbog neobično tople zime i smanjenja potražnje među industrijskim potrošačima. U avgustu je potom dostignut istorijski maksimum od 340 evra po megavat satu, nakon što je Rusija skoro zaustavila sav izvoz zbog sankcija koje su joj uvedene.

Dakle, da li je Evropa napravila zaokret u energetskoj krizi? Odgovor je i „da“, i „ne“.

Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)

,,Sa vedrije strane, toplo i sunčano vreme je dovelo do povećane proizvodnje solarne energije, postavljajući rekorde u nekim zemljama, dok je kišno vreme u drugim delovima Evrope dovelo do porasta proizvodnje hidroenergije iz godine u godinu“, objašnjava Sara Braun iz „Embera“, istraživačkog centra za klimu i energiju.

Francuski nuklearni reaktori se takođe konačno vraćaju na mrežu nakon što su prošle godine pretrpeli niz kvarova ili su bili podvrgnuti radovima na održavanju koji su bili odloženi zbog pandemije korona virusa.

,,Shodno tome, vidimo značajan pad potražnje za električnom energijom proizvedenom od fosilnih goriva, koja je prošle godine bila neviđeno skupa, u odnosu na prethodnu godinu. Ovo je kombinovano sa periodom niske potražnje za električnom energijom i prezasićenošću tržišta fosilnog gasa“, rekla je ona za EURACTIV.

Politike sprovedene na nivou EU su takođe pomogle, istakla je Evropska komisija u dokumentu koji opisuje napredak postignut otkako je izvršna vlast EU pre godinu dana predložila svoj plan REPowerEU, koji ima za cilj odbacivanje ruskog gasa.

Zabrinutost zbog nestašice energije u zimskom periodu se povukla pošto je Evropa počela da diverzifikuje snabdevanje gasom i sprovela vanredne mere, kao što je cilj od 90 odsto skladištenja gasa uoči zimske grejne sezone i cilj smanjenja potražnje za električnom energijom od pet odsto tokom najkritičnijih sati potražnje.

Gledajući narednu zimu, Evropa je takođe u boljoj poziciji, sa nivoom skladištenja gasa koji u proseku dostiže 60 odsto u poređenju sa prošlogodišnjim prosekom od oko 30 odsto, kaže Kristijan Rubi, generalni sekretar Eurelectric-a, udruženja za elektroprivredu EU.

Ipak, Evropa je daleko od toga da je završila sa promenama cena energije. U stvari, očekuje se da će velike sezonske fluktuacije cena postati norma dok Evropa ide napred sa povećanim udelom obnovljive električne energije, kažu stručnjaci.

,,Možemo očekivati da će se u sistemu sa visokom obnovljivom energijom često dešavati slično. Kada su vremenski uslovi pogodni, biće snažan pritisak na cene. Velike padavine u Finskoj, na primer, snažno su uticale na hidroenergetske kapacitete zemlje i doprinele pritisku na smanjenje cena“, navodi Rubi.

Foto-ilustracija: Pixabay (blickpixel)

,,Previše je rano za opuštanje, mogli bismo da imamo hladnu zimu i loše vremenske uslove, što bi moglo ponovo da podigne cene. Budućem energetskom sistemu EU mogli bi da budu potrebni mnogo veći kapaciteti za skladištenje u različitim tehnologijama i vremenskim okvirima, da bi mogao da odgovori sezonskoj ponudi i potražnji“, dodao je on.

Georg Zahman, iz Brigelovog ekonomskog istraživačkog centra u Briselu, slaže se da je Evropa u boljoj poziciji nego prošle godine, i navodi da povećane količine nuklearne i solarne energije povući generalno pozitivan trend uoči sledeće zime.

,,Ali izazov postaje sve veći usled činjenice da će evropski energetski sistem biti veoma različit leti i zimi“, rekao je on za EURACTIV.

Što se tiče gasa, evropski nivoi skladišta su već bili puni u novembru prošle godine, a trenutno nema dodatnih kapaciteta za skladištenje, ističe Zahman. Pored toga, solarna proizvodnja u januaru iznosi samo deset do 20 odsto letnje, a izgradnja više fotonaponskih elektrana adonosi samo ograničenu koristi za pokrivanje zimske potražnje.

,,Stoga, razlike između leta i zime mogle bi da postanu mnogo izraženije, i nadamo se da će to podstaći više strukturalnih rešenja, kao što su komercijalizacija sezonskog skladištenja ili sezonsko ponašanje koje menja potražnju“, kaže Zahman.

Sa rastućim udelom obnovljivih izvora u miksu električne energije, rešavanje sezonskih promena cena biće ključni izazov za Evropu, što će ovo pitanje učiniti jednom od centralnih političkih debata u tekućoj reformi pravila tržišta električne energije u EU.

,,Ove cene pokazuju da tržište funkcioniše“, kaže Rubi. Međutim, on dodaje da su dugoročni signali cena takođe potrebni jer pružaju jasnoću investitorima koji žele da ulože novac u velika energetska sredstva kao što su vetroelektrane na moru, mrežna infrastruktura ili nuklearne elektrane.

Te investicije su od suštinskog značaja za uspeh zelene tranzicije i periodi veoma niskih cena ne bi smeli da ih odvrate, zaključio je on.

Izvor: EURACTIV

Poziv na Samit cirkularne ekonomije Zapadnog Balkana

Foto-ilustracija_ Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Samit cirkularne ekonomije Zapadnog Balkana biće održan u petak 16.06.2023. godine sa početkom u 10 časova u Privrednoj komori Srbije. Samit će okupiti klјučne aktere iz regiona Zapadnog Balkana kako bi zajedno ukazali da se primenom principa cirkularne ekonomije naš region može transformisati u održivi i konkurentni. Programom Samita predviđeno je sagledavanje rezultata tri godine primene Zelene agende sa aspekta nadležnih državnih organa, međunarodnih institucije i privrednih komora, predstavljanje cirkularnih rešenja koje kompanije primenjuju u svom poslovanju, kao i mogućih izvora finansiranja zelene tranzicije.

Kao prateći događaj Samita, Festival cirkularne ekonomije biće održan u subotu, 17. juna 2023. godine sa početkom u 12 časova na Cvetnom trgu u Beogradu. Programom Festivala obuhvaćene su razne vrste zabavno-edukativnih aktivnosti za decu i građane, u cilju podizanja svesti o klimatskoj krizi i značaju primene principa cirkularne ekonomije. Više informacija u agendi u prilogu.

Prijavu učešća možete pronaći na linku ovde 

Link za online praćenje Samita možete pronaći ovde

Izvor: PKS

Ekstremne godine: šta su one, i zašto ih ima sve više?

Foto-ilustracija: Unsplash (Nazrin B Va)

Šta godine 2000, 2001, 2014, 2018. i 2019. imaju zajedničko? Kako ukazuje savremena meteorologija, ove godine su one koje su u poslednjih četvrt veka bile – ekstremne. Preciznije: tokom njih bilo je zabeleženo između 30 i 50 odsto više ekstremnih prilika (suša, toplotnih talasa, obilatih padavina) u odnosu na prosek druge polovine 20. veka, objašnjava za Klima101, Milica Tošić, doktorantkinja na Fizičkom fakultetu u Beogradu.

Poređenja radi, pre 2000. godine na ovaj način se izdvaja jedna jedina ekstremna godina – 1991.

Ovaj porast uzrokovale su klimatske promene, i on se može precizno opisati na sledeći način: u poslednjih 70 godina, godine su postajale ekstremnije u proseku za 1,1 odsto po deceniji, što praktično znači oko četiri ekstremna dana više, u proseku, svake decenije. I taj porast se, naravno, ubrzava usled klimatskih promena.

Ali zašto merimo godine na ovakav način?

Foto: Klima101 (Prema savremenoj metodologiji, ekstremna godina predstavlja fenomen koji se odlikuje učestalijim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim događajima poput visokih i niskih temperatura, obilnih padavina i suše. Sve ove pojave integrisane su u jedan klimatski indeks koji pokazuje da je od 2000. naovamo došlo do drastičnog porasta ekstremnih godina kod nas.)

Ekstremni događaji prate se naizgled jednostavno, u odnosu na uobičajene meteorološke vrednosti

Prema dokumentima Međunarodnog panela za klimatske promene (IPCC), ekstremni vremenski događaj je definisan kao „događaj koji je redak na određenoj lokaciji i u određenom trenutku u toku godine“, a ekstremni klimatski događaj kao „obrazac ekstremnog vremena koji traje neko duže vreme (npr. tokom godišnjeg doba)“.

I jedni i drugi ekstremi su retki događaji, sa velikim odstupanjima u odnosu na klimatologiju za dato mesto i vreme – u pitanju su, naravno, događaji poput poplava, suša, toplotnih talasa, ekstremno visokih (ali i niskih) temperatura i sl. koji imaju najveći uticaj na različite sektore društva, od poljoprivrede do energetike i zdravstva.

Premda su retki, ekstremni događaji predstavljaju jedan od najkompleksnijih problema za izučavanje u klimatologiji. S obzirom da ih je izuzetno teško predvideti, u naučnoj zajednici definisani su indikatori ovih pojava koji se određuju na osnovu meteoroloških parametara (izmerene temperature, brzine vetra, količine padavina) i koji se nazivaju klimatski indeksi.

Pročitajte još:

Klimatski rizik se povećava kada postoji kombinovani uticaj više ekstremnih pojava

Definicije indeksa uglavnom su zasnovane ili na verovatnoći pojavljivanja određene vrednosti ili na premašivanju apsolutnog ili percentilskog praga. Primera radi, jedan takav indeks je broj letnjih dana u toku godine, to jest broj dana tokom kojih je izmerena maksimalna dnevna temperatura veća od 25 stepeni Celzijusa.

Foto: Proglas

Pošto se temperatura vazduha beleži decenijama, imamo neke poprilično jasne uvide koji ukazuju na uticaj klimatskih promena. Evo jednog takvog pokazatelja: ako gledamo prosečan broj letnjih dana u toku godine za period od 1961. do 1990. godine, poslednja godina koja je imala manji broj letnjih dana od tog proseka bila je davna 1995. Svaka naredna godina bila je iznadprosečna, a posebno se izdvaja 2012, koja je imala gotovo 60 letnjih dana više nego što je to (nekada bio) prosek.

Rekli bismo: u pitanju je relativno jasna stvar, zar ne? Ali ako želimo da osmotrimo posledice vremenskih uslova, a posebno onih ekstremnih, stvari postaju daleko kompleksnije.

Naime, klimatski rizik se povećava kada postoji kombinovani uticaj više ekstremnih pojava, bilo da se one dešavaju jedna za drugom u kratkom vremenskom periodu ili se dešavaju istovremeno.

Na primer, sa stanovišta uticaja na zdravlje, veoma topli i vlažni uslovi predstavljaju veći stres za ljudski organizam nego kada bi oni bili topli i suvi; sa druge strane, upravo topli i suvi, kada su združeni, povećavaju rizik od pojave požara. Kombinacija obilnih padavina i jakih vetrova može dovesti do intenzivnih poplava i stvaranja klizišta.

Srbija je poslednjih godina imala nekoliko slučajeva ovakvih složenih ekstrema, gde se naravno nameću poplave 2014. godine kao najrazornije. Po savremenim meteorološkim merenjima, Srbija je u poslednjih 20 godine osetila češće i intenzivnije toplotne talase, suše i poplave.

Pošto su ekstremni događaji najuticajniji (ili: najopasniji) po funkcionisanje društva, od suštinskog je značaja da se razmotri njihov združeni efekat, kako bi se steklo sveobuhvatno znanje o našoj sadašnjoj i budućoj izloženosti na takve događaje. Upravo zbog toga su osmišljeni indikatori kombinovanih ekstremnih vrednosti.

Ako ne bismo preduzeli nikakve klimatske akcije, do kraja veka imali bismo ekstremne pojave na svaka četiri dana

To su, ukratko, ekstremne godine: jedan klimatski indeks u koji je integrisano više pojedinačnih klimatskih ekstrema poput broja dana sa ekstremno visokim i ekstremno niskim temperaturama, broja dana sa veoma obilatim padavinama i indeks suše, i sve to u godišnjim vrednostima. U pitanju su one godine kada je sveukupno ovakvih klimatskih ekstrema bilo značajno više od dugogodišnjeg proseka.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ovakav kombinovani indeks nam na jednostavan i neposredan način ukazuje na posledice klimatskih promena i može biti važan alat u osmišljavanju strategija za borbu protiv klimatskih promena, kao i za adaptaciju na promenjene uslove.

Učestalost ekstremnih događaja i ekstremnih godina nastaviće da raste u 21. veku – koliko tačno, zavisi od zaustavljanja emisije gasova staklene bašte.

Prema pesimističnom scenariju, rezultati regionalnih klimatskih modela nam ukazuju da u proseku, do kraja dvadeset prvog veka, možemo očekivati povećanje od 20 odsto u združenim klimatskim ekstremima. To bi onda značilo da bismo u toku jedne godine u proseku osećali ekstremne meteorološke uslove svakog četvrtog dana.

Srećom, pesimistični scenario je sve manje verovatan, a posebno sa aktuelnim najavama velikih projekata zelene tranzicije. Ali važno je znati šta bi nam se tačno desilo kada bismo nastavili „sve po starom“.

Izvor: Klima101

PRODUKTIVNOST I ODRŽIVA BUDUĆNOST NA ABB NAČIN

Photo: ABB
Photo: ABB

Brojni merni instrumenti, senzori, aktuatori, elektronski transmiteri i drugi uređaji, sakriveni u dubini nekog postrojenja, neprestano beleže podatke o protoku vazduha, gasa, vode ili toplotne energije. Sa pojavom novih tehnologija i kompanija koje su se specijalizovale za digitalnu transformaciju, stvorili su se uslovi da ovaj izvor dragocenih informacija bude polazna tačka za prelazak industrije na održivo poslovanje.

Nasuprot konvencionalnom proizvodnom procesu, u kom je bezbrižan odnos prema resursima kao što su voda, toplotna ili električna energija, odražavao opšti duh vremena, danas stoji novi model zasnovan upravo na merenjima potrošnje raznih resursa u samim postrojenjima. Taj savremeni proizvodni proces podrazumeva da su sve operacije potpuno povezane, fleksibilne i samooptimizujuće, a među kompanijama koje mogu sve zahtevnijim industrijama to i da obezbede ističe se ABB, vodeća svetska inženjering kompanija. Njihova softverska rešenja u oblastima elektroenergetike, robotike, automatizacije i elektromotornih pogona primenjena su u mnogim fabričkim postrojenjima, elektranama i drugim pogonima, čime su ostvarene veća produktivnost, bezbednost i pouzdanost, uz smanjenje ugljeničnog otiska.

U FOKUSU:

ABB u borbi protiv posledica klimatskih promena

Poznato je da bez merenja nema ni dobrog upravljanja, a postizanje održivosti u industriji se zasniva upravo na pažljivom prikupljanju podataka o potrošnji. Istraživanja su pokazala da bi se globalna potrošnja električne energije mogla smanjiti do 10 odsto ako bi se 300 miliona industrijskih sistema sa elektromotornim pogonima u svetu zamenilo optimizovanom opremom visoke efikasnosti. Međutim, to ne bi bila jedina dobrobit. Posledično bi se smanjile i emisije štetnih gasova koji su, inače, glavni uzročnici globalnog zagrevanja.

Kao svetski lider u efikasnosti korišćenja resursa, ABB pruža mogućnost energetske tranzicije u fabrikama, elektranama i drugim industrijskim postrojenjima. Njiho va rešenja pomažu u smanjenju emisija štetnih gasova i očuvanju prirodnih resursa u industriji. Svojim ekološkim težnjama dali su i vremenski okvir. Planiraju da pomognu svojim klijentima da do 2030. godine smanje godišnje emisije CO2 za 100 miliona tona, što je količina godišnjih emisija koju ispušta 30 miliona vozila sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem.

Priredila: Jovana Marković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.

ABB pomaže u obezbeđivanju održive energije na 75. trci Formule E

Foto: ABB

ABB FIA Svetsko prvenstvo u Formuli E obeležio je svoju 75. trku kao glavni sponzor u Džakarti. 

Staza duga 2,37 kilometara, namenski je izgrađena, postavljena u senci zaliva Džakarta u severnom delu grada. Ima 18 okreta i dugačku, brzu startno-ciljnu stazu koja će dovesti do uzbudljivih trka na indonežanskoj vrućini.

ABB sarađuje sa indonežanskom državnom elektroenergetskom kompanijom PLN, na efikasnom, bezbednom i praktičnom snabdevanju električnom energijom iz geotermalne i hidroelektrane. 

Pročitajte još:

Karin Lepasoon, glavna direktorka za komunikaciju i održivost ABB-a, rekla je:

„Važno je imati na umu ovu prekretnicu održivosti naše 75. trke kao nacionalnog sponzora u najnaseljenijem gradu, u kom radimo da obezbedimo tehnologiju i rešenja koja pomažu u borbi protiv pitanja vezanih za klimatske promene. Ključne oblasti su elektrifikacija i energetska efikasnost – dve teme koje se savršeno uklapaju u seriju trka električnih motora, gde je efikasno upravljanje energijom ključ uspeha.”

Foto: ABB

ABB pruža rešenja koja doprinose tekućoj energetskoj tranziciji i donose značajno smanjenje emisije i uticaja na životnu sredinu u Džakarti i širom Indonezije. Primer za to je kompanijsko besprekidno napajanje (UPS) PoverVave33 koji je PLN koristio za samit G20 na Baliju prošle godine kako bi garantovao dostupnost električne energije sa malim otiskom.

ABB ove sezone preuzima ulogu zvaničnog partnera za punjenje. Kao lider na tržištu, ABB je do danas instalirao oko 400 punjača u Indoneziji i omogućio niz prvih ovakvih instaliranih punjača u zemlji, poput Južne DŽakarte gde je u jednoj stambenoj zgradi instaliran prvi elektropunjač.

Kao prvo na svetu potpuno električno FIA Svetsko prvenstvo i jedino sportsko sertifikovano neto nulta ugljenik takmičenje, trke u Formuli E donose dramatične trke u srce najpoznatijih gradova na svetu koji pružaju platformu za moto trke novog doba, od strane proizvođača automobila koje će ubrzati inovacije električnih vozila.

Izvor: ABB

UMETNOST KROZ PRIZMU EKOLOGIJE

Foto: Nebojša Babić

Kad na zelenim površinama niknu deponije, a plutajući otpad istisne ribe iz reka, umesto lepote pejzaža dobijamo ruglo, koje može dugo da čeka da mu se vrati čisto, zelenoplavo ruho. Čini se da novonastala slika šalje snažnu poruku. Iako to nije uvek dovoljno za promenu, ponekad se ipak javi tračak nade kad se prepletu ekologija i umetnost, pa se u toj novoj simbiozi stvori jedinstvena energija. Takva je umetnost koju živi muralista Andrej Josifovski, docent na Departmanu za arhitektonske tehnologije na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji je javnosti možda poznatiji po nadimku Pijanista. S njim smo razgovarali o njegovim umetničkim stvaralaštvima posvećenim ekologiji i snazi poruke koje nose u sebi.

„Zadatak umetnosti je da svojim stvaralaštvom oplemenjuje ljude, budeći lepa i uzvišena osećanja, čime ujedno ukazuje i na sve ono što je ružno i što treba menjati da bi svet bio lepši i bolji“, kaže Andrej.

Jedan od njegovih velikih projekata je Zlatni kontejner kojim je, polazeći od sociološkog aspekta siromaštva, trebalo skrenuti pažnju na ideju da je odnos prema đubretu zapravo gledanje na svet i njegovu budućnost. Sa ovim radom učestvovao je, kao deo autorskog tima arhitekte Branka Stojanovića, na Bijenalu Arhitekture u Veneciji 2018. godine predstavljajući Republiku Srbiju.

U FOKUSU:

Iako je priroda „bogata“ otpadom koji je ovom umetniku potreban za rad, do njega nije uvek lako doći, zbog čega mu značajnu podršku pružaju njegovi pomoćnici, kao i organizacije koje se bave otpadom kao što su EkoStar PAK i KappaStar Recycling.

Rezultat zajedničkog truda je rad Save Our Home, u kom je od plastičnih flaša skupljanih po reci napravio lik Jovana Memedovića, velikog borca za očuvanje zdrave životne sredine. Jovan je u javnom nastupu prvi skrenuo pažnju na zagađenost naših reka, navodi Andrej.

Foto: Nebojša Babić

Projekat Eko čikice privukao je posebnu pažnju građana. Inspiracija za projekat potekla je od Andrejeve omiljene dečje zabave – slaganja lego kockica napravljenih od plastike.

,,Plastičnog otpada je najviše, i to je najveća pretnja planetarnom ekosistemu, a time i opstanku živog sveta na Zemlji. Igra je tako dizajnirana da razvija kreativnost i maštu, budući da slaganjem jednoličnih kockica oživljava jedan nov, lep dečji svet budućnosti. Početak igre uvek je nov izazov, a da bi igra mogla da se ponavlja i traje, na kraju se sve razgrađuje i kockice se pakuju u svoje kartonske kutije“, kaže Andrej.

Reč „lego“ je složenica dveju reči danskog jezika „leg“ i „godt“ i znači „lepo se igraj“. ,,Tako sam i vaspitavan, da se lepo igram i u tom duhu bi trebalo da se deca vaspitavaju, jer budućnost sveta pripada njima“, kaže Andrej.

Nakon višednevne izrade Eko čikice našle su mesto na divljim deponijama da odatle poruče da razbacivanje otpada nije lepa dečja igra, već ružna i opasna navika. Ono što važi za decu treba da važi i za odrasle i dokle god bude trebalo, Andrej će to svojim radovima isticati, a tome se kraj još ni izdaleka ne vidi.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE.

Zelena ekonomija – Pokretač održivog razvoja privrede Republike Srpske

Foto: EP

Na konferenciji ,,Zelena ekonomija – Pokretač održivog razvoja privrede Republike Srpske’’, koja je održana u Trebinju, panel diskusija bila je posvećena finansiranju zelene ekonomije i zelenih projekata malih i srednjih preduzeća.

Cilj panela bio je da se daju odgovori na pitanja kako obezbediti finansiranje za projekte koji dolaze iz OIE, odnosno zelene projekte, jer kada kompanije imali ideju da mogu da naprave uštede u vezi energije i kada krenu da pišu projektni plan i dođu do pitanja budžeta nailaze na problem.

Miloš Milošević iz Inovacionog centra Mašinskog fakulteta u Beogradu, kao moderator, na početku panela istakao je da su Razvojna agencija Republike Srpske, Inovacioni centar i Privredna komora Republike Srpske partneri na projektu Evropske mreže za preduzetništvo, koja takođe pruža podršku ovakvim preduzećima.

Hamdija Mujezin, project manager projekta URBANLED u UNDP-u, predstavio je njihova pozitivna iskustva u podršci malim i srednjim preduzećima. Kako je naveo, pažnja je usmerena na preduzeća iz karbonski intenzivnih industrija, a podrška im je pružana kroz direktnu tehničku i finansijsku asistenciju. To je podrazumevalo, između ostalog, i pripremu predloga za mere za investicije, izradu tehničke dokumentacije, samo finansiranje kao i praćenje implementacije investicije.

Pročitajte još:

Mujezin je približio učesnicima kroz primer i ESCO model finansiranja, koji kompanijama omogućava ujedno uštedu energije i drugoročni profit, objašnjavajući da postoje varijabilne i garantovanje uštede. Govoreći o varijabilnim, na mesečnom niovu se mere uštede i dogovara se koliku uštedu zadržava firma, a koliku ESCO. Kod garantovanih ušteda, primera radi, ESCO firme investiraju u fotonaponsku elektranu određenog preduzeća i narednih pet godina sve ostvarene uštede, kada je reč o energiji, idu ESCO firmi. Nakon isteka tog perioda, naredne tri godine preduzeće i ESCO firma dele uštedu, nakon čega ESCO izlazi iz ugovornog odnosa i sve ušede od tog trenutka su samo za preduzeće.

Njihova dosadašnja iskustva u podršci ovakvim preduzećima su uspešna. Kako Mujezin objašnjava, kada su uzeli u obzir trenutnu cenu takse CO2 u Evropskoj uniji, sve investicije su se isplatile kroz uštede CO2, investirajući u čistiju energiju.

Zihnija Hasović iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), rekao je da banka značajno investira u BiH i objasnio koliki značaj imaju kreditne linije. Naime, kao primer je naveo finansiranje malih i srednjih preduzeća gde ona mogu da podignu kredit uz koji dobiju podsticaj od 15 odsto. To znači da će nakon završetka investicije dobiti povraćaj od 15 odsto. Projekti koje EBRD podržava jesu svi oni okrenuti resursima od energetske efikasnosti do izrade projekata OIE.

Andrijana Marić iz Nemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ), govorila je o načinu na koji pružaju podršku ovakvim preduzećima. Kako je istakla, okrenuti su preduzećima u izvozno orijentisanim sektorima – drvo i metal, ali i turizmu. U javnim pozivima grant sredstva usmerena su upravo prema ovakvim preduzećima, zato što se ona prva suočavaju sa zahtevima za prilagođavanje proizvodnje od strane kupaca iz Evropske unije. Kroz grant sredstva podržavaju se mere resursne energetske efikasnosti, zatim implementacije sistema upravljanja zaštitom životne sredine i sistema upravljanja energijom, kao i segment cirkularnih poslovnih modela, odnosno implementacije jednog takvog modela. Preduzeća su uglavnom najviše zainteresovana za resursnu energetsku efikasnost, što je donekle i jasno, kako Andrijana navodi, zbog ekonomskih efekata. Na osnovu javnog poziva, GIZ je odabrao šest kompanija kojima će pružiti podršku.

Tijana Marjanac iz Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske, rekla je da njihov Fond kroz prethodnih 10 godina finansira jedan do dva projekata godišnje, a sredstva koja dodeljuju kreću se u rasponu od 50 do 100 hiljada maraka uz obavazno učešće korisnika u nivou od 30 odsto. Kako navodi, najčešće se finansiraju mere energetske efikasnosti kroz postavljanje izolacije, PVC stolarije, zatim LED rasvete i drugo.

Foto: EP

U toku ove godine biće raspisan još jedan javni poziv, koji bi trebalo da bude propraćen i kampanjom koja će približiti javni poziv potencijalnim korisnicima. Javni poziv odnosiće se na spoljnu zaštitu objekata, odnosno na postavljanje termoizolacije, zatim povećanje efikasnosti sistema grejanja i hlađenja, unapređenje energetske efikasnosti u unutrašnjoj rasveti…

Na kraju panel diskusije, učesnicima se obratio Miloš Kostić, direktor kompanije MT-KOMEX, koji je predstavio dugogodišnje iskustvo svoje kompanije i objasnio značaj grantova za mala i srednja preduzeća.

Prema njegovim rečima, glavna delatnost kompanije MT-KOMEX do 2010. godine bila je mašinski sektor, delatnost zavarivanja. U tom periodu dolazi do transformacije preduzeća, nakon što su uvideli da počinje tranformacija i energetskog sektora i da će solarna energija biti budućnost energetskog mix-a.

,,Tada sam čitao studiju koju je radio Greenpeace, a koji je predvideo da će do 2050. godine gotovo cela zemaljska kugla moći da se snabdeva dominantno iz dva izvora energije – solarne i energije vetra’’, rekao je Kostić.

Kako je objasnio, ni danas nije jednostavno razviti jedan projekat solarne elektrane, a naročito to nije bilo 2012. godine, kada su započinjali sa prvim projektima. Govoreći o prvim projektima, Kostić je podelio iskustvo njihove kompanije, kada je reč o finansijskim investicijama. Naime, u tom periodu Srbija je dozvolila izgradnju ukupno pet megavata, od čega je kompanija MT-KOMEX izgradila dva. Tada je investicija po megavatu iznosila 1,9 miliona evra, dok je danas, zahvaljujući tehnološkom razvoju, došlo do pojeftinjenja i investicija po megavatu iznosi između 650 i 700 hiljada evra.

Kompanija MT-KOMEX imala je finansijski izazov, kako da investira u solarnu elektranu koja je zahtevala sredstva između osam i devet miliona evra, uključujući i kupovinu zemljišta i troškove priključenja. Prema rečima Kostića, počeli su samostalnim sredstvima, sa oko 70 odsto, a u trenutku kada su banke prepoznale da će projekat moći da bude realizovan ušli su u proces odobrenja kredita koji je trajao više od četiri meseca.

Govoreći o podršci malim i srednjim preduzećima, Kostić navodi da je 15 odsto granta za ova preduzeća prisutno u Srbiji. Naveo je i primer, gde je prošle godine njihova kompanija sarađivala sa četiri banke u izgradnji oko 30 megavata solarnih panela na krovu, gde su korisnici dobili 15 odsto granta kao keš povraćaj nakon investicije, što je njima smanjilo ulaganja.

,,U proseku, računali smo, povratak investicije sa novim cenama električne energije u Srbiji, negde je između četiri i pet godina, što je vrlo prihvatljivo za industrijska preduzeća’’, kaže Kostić.

Na kraju izlaganja, Kostić je istakao da imaju prijatelje u Republici Srpskoj i Federaciji, zbog čega su odlučili da predstavništvo kompanije MT-KOMEX otvore i na tom području. U ovom trenutku imaju dvoje zaposlednih, dok u Srbiji u njihovim firmama imaju skoro 100 zaposlenih, od čega je 30 inženjera.

,,Želimo da budemo deo tržišta i ovde, i prisustvovaćemo i u investicionom smislu, ali želimo i da resurse koje imamo iskoristimo i pomognemo u razvoju i izgradnji projekata’’, zaključio je Kostić.

Energetski portal

OBJAVLJENE NOVE CENE GORIVA

Foto-ilustracija: Pexels
Foto-ilustracija: Pixabay (PublicDomainPictures)

Nove najviše maloprodajne cene derivata nafte za period od 15 časova 9. juna 2023. godine do 16. juna 2023. godine iznosiće:

EVRO DIZEL, u iznosu 184,00 dinara za jedan litar i

EVRO PREMIJUM BMB 95 u iznosu 178,00 dinara za jedan litar.

Takođe, u skladu sa članom 3 stav 5 navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva turizma i omladine.

Energetski portal

Evropska zelena nedelja u Novom Sadu

Foto: EUIP NS
Foto: Pexels (Arthur Ogleznev)

Povodom Evropske zelene nedelje održaće se šesti po redu Grad humanost – Rastemo uz EKO stvaralaštva, 10. juna od 10 sati, na platou ispred Promenade, u organizaciji EU info pointa i Čepom do osmeha, a uz podršku Grada Novog Sada

Građani mogu da ponesu plastične čepove i ubace ih u postavljene kante. Sakupljeni čepovi se recikliraju, a prikupljena novčana sredstva koriste se za kupovinu pomagala deci sa smetnjama u razvoju i/ili invaliditetom, kao i njihovim porodicama, kako bi im se omogućilo lakše funkcionisanje u svakodnevnom životu i obrazovanju, pa tako akcija, osim što ima humanitarni karakter, podupire ekološko osvešćivanje društva i unapređivanje sistema odvajanja čvrstog otpada u Srbiji.

Pored sajamskog programa, najmlađi posetioci će moći da učestvuju u kreativnim radionicama, dečjim predstavama, recitacijama, kao i pravljenju mozaika od plastičnih čepova. Takođe, prisutni će moći da se upoznaju sa udruženjima i pojedincima koji svojim radom utiču na bolji položaj osoba sa invaliditetom i dece i odraslih sa smetnjama u razvoju. 

Evropska zelena nedelja, koja se održava od 3. do 11. juna, fokusiraće se na veštine za održive, otporne i socijalno pravedne zajednice. Ona je svedočanstvo podrške EU ovom sektoru u Srbiji i njene saradnje sa nacionalnim i lokalnim institucijama. 

Evropska unija je svetski lider u zaštiti životne sredine i podržava Srbiju na njenom putu ka zdravijoj životnoj sredini. Sa preko 580 miliona evra bespovratnih sredstava uloženih u zaštitu životne sredine i klimatske akcije u Srbiji, EU je najveći donator u ovoj oblasti u zemlji.

Izvor: EUIP NS

NOVA ZAKONSKA REŠENJA UPRAVLJANJA AMBALAŽNIM OTPADOM MORAJU DA DOPRINESU STVARNOM SMANJENJU OTPADA I POVEĆANJU RECIKLAŽE

Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja
Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja

U javnu raspravu koja se odnosi na donošenje novog zakonskog okvira kojim će biti regulisano pitanja upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, aktivno se uključila i Alijanska za cirkularna pakovanja, koju čine lideri u proizvodnji ambalažnog pakovanja – Alpla, Srpska fabrika stakla, Greiner Packaging, Tetra Pak, Ball Packaging, Smurfit Kappa. Alijansa je ponudila svoje znanje i iskustvo iz ove oblasti i poručila da nova sistemska rešenja treba da donesu dugoročne pozitivne efekte i da ne smeju biti nepovoljna za neki od materijala koji se koriste u pakovanjima, jer kompletni proizvodni kapaciteti u Srbiji mogu biti ugroženi.

Prema rečima Nenada Đurđevića, predsednika Alijanse, nova zakonska rešenja treba da doprinesu stvarnom smanjenju otpada, povećanju cirkularnosti, kao i povećanju stope reciklaže kada je reč o ambalažnim pakovanjima.

Dodao je i da nova zakonska rešenja ne smeju nikako biti mrtvo slovo na papiru ili lista želja koju nije moguće sprovesti u delo.

,,Upravo iz tog razloga Alijansa želi sa nadležnima, pre svega Ministarstvom za zaštitu životne sredine, da podeli svoje znanje po ovom pitanju, bogato iskustvo kada je reč o reciklaži i cirkularnosti koje, kompanije koje čine Alijansu, imaju. Isto tako želimo da ukažemo na moguće rizike, ali i da ponudimo efikasna rešenja i mehanizme koji će omogućiti povećanje stope cirkularnosti i reciklaže. Želimo da se izbegne mogućnost donošenja neadekvatnih zakonskih rešenja koja bila imala dugoročne negativne efekte na životnu sredinu kao i na ekonomiju“, kaže Đurđević.

Kako navode u Alijansi, ovo pitanje je od velikog značaja za Srbiju na više nivoa. Pored ekološkog aspekta koji je Alijansa stavila u prvi plan, jer zakon mora da obezbedi efikasnost u prikupljanju ambalažnog otpada koja će nakon toga omogućiti da se prikupljena ambalaža reciklira, ukazali su i na ekonomski aspekat. Istakli su da je usklađivanje sa novom zakonskom regulativom EU od izuzetne važnosti, jer je to jedini način da domaći proizvodi (ambalažno pakovanje proizvedeno u Srbiji) i dalje bude konkurentno na drugim tržištima.

Foto: Alijansa za cirkularna pakovanja

Najveći deo kompanija koje su osnovale Alijansu proizvode pakovanja od jednog materijala (staklo, aluminijum, kartonska i papirna ambalaža, višeslojna kartonska ambalaža, PET i ostala plastična ambalaža) i ukoliko nova rešenja budu nepovoljna za neki od navedenih materijala, kompletni proizvodni kapaciteti mogu biti ugroženi.

Procena je da kompanije okupljene u Alijansi za cirkularna pakovanja pokrivaju 65 odsto celokupnog tržišta ambalažnih pakovanja, a njihov godišnji obrt je veći od 660 miliona evra.

Srbija se u oblasti zaštite životne sredine obavezala da do 2030. godine ispuni ciljeve Evropske unije koji je obavezuju da reciklira 85 odsto otpada od kartona i papira, 75 odsto od stakla, 60 odsto od aluminijuma i 55 odsto plastičnog otpada. Da bi dostigla zacrtane količine fokus treba da bude na prikupljanju otpada od građana, kao i da se postojećem sistemu produžene odgovornosti proizvođača (EPR) doda i depozitni sistem (DRS) koji donosi visoke procente u reciklaži. Uvođenje depozitnog sistema za prikupljanje ambalažnog otpada u okviru kojeg bi građani za svaku vraćenu flašu, limenku ili višeslojnu kartonsku ambalažu dobili natrag na primer 5 dinara, pomoglo bi da se prikupi oko 90 odsto ove vrste otpada i udvostruči trenutna stopa reciklaže, što je oko 40 odsto ukupnog otpada od posmatranih materijala.

Pored depozitnog sistema članice Alijanse podržavaju stav Eunomija studije koja je preporučila prikupljanje ambalaže u dva toka. Jedan tok prikuplja plastiku, metal, staklo i kartonsku ambalažu koja nije obuhvaćena depozitom, dok je drugi tok za papir i karton.

Kompanije u Alijansi posvećene su principu cirkularnosti što potvrđuju i ciljevi koje su pred sebe postavile zaključno sa 2030. godinom. Ball Corporation planira da do zadatakog roka reciklira  90 odsto proizvedenih aluminijumskih limenki, stopa recikata na svim tržištima na kojima Ball posluje treba da dosegne 85 odsto, kompanija ALPLA je postavila cilj od najmanje 25 odsto rPET-a u proizvodima, Greiner teži 100 odsto cirkularnom poslovanju kada je reč o plastičnoj jednokratnoj ambalaži, ambalaži za višekratnu upotrebu i kompostabilnoj ambalaži, Staklarna Hrastnik – Srpska fabrika stakla je postavila cilj da ima najmanje 50 odsto sadržaja post-recikliranog stakla, Tetra Pak želi da postignemo stopu recikliranja od najmanje 70 odsto do 2030. godine, a Smurfit Kappa doo bavi se proizvodnjom isključivo recikliranog papira.

Izvor: Alijansa za cirkularna pakovanja

Ukupne štete u državnim šumama Srbije u 2022. iznose preko 150.000 m3

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (Kapa65)

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, ukupne štete u državnim šumama Republike Srbije u 2022. godini, iskazane po zapremini drveta, iznose 151 708 m3.

Od toga su elementarne nepogode – vetar, kiša, grad i sneg, prouzrokovale najveću štetu i to od oko 92.000m3 zapremine drveta.

Visoke temperature prošle godine dovele su do brojnih požara širom sveta, a u Srbiji ih je evidentirano 45 u državnim šumama, usled čega je oštećena zapremina drveta od 6.267 m3.

Oštećena zapremina drveta u šumama na koje postoji pravo svojine iznosi 3 690 m3, a štete od biljnih bolesti u državnim šumama u 2022. godini iznose oko 20 000 m3, navodi se na sajtu RZS. Kao posledica uticaja čovekovog delovanja, oštećeno je oko 21.000m3.

Pročitajte još:

Govoreći o pošumljenosti, Srbija spada u srednje šumovite zemlje, dok AP Vojvodina zauzima mesto najsiromašnije regije u Evropi kada je reč o pošumljenosti i to sa samo 7,1 odsto.

Iako nije istaknuto da je reč o seči drveća iz područja šuma, treba podsetiti na informaciju da je u 2022. godini došlo do porasta seče drveća, zbog čega svaki podatak o dodatnom oštećenju drveća zabrinjava. U Vojvodini koja je već siromašna kada je reč o pošumljenosti, seča drveća uvećana je za 13 odsto.

Energetski portal

Nova era u Elektroprivredi Srbije: Imenovani članovi novog Nadzornog odbora

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike
Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srbije predstavilo je članove novog Nadzornog odbora Elektroprivrede Srbije (EPS). Imenovanje profesionalaca iz Srbije i sveta označava početak nove ere za EPS, sa ambicijama da kompanija postane snažna, moderna, uspešna i lider u regionu.

Nadležna ministarka Dubravka Đedović naglasila je da transformacija EPS-a neće biti samo reforma na papiru. Umesto toga, cilj je da se postignu konkretni rezultati kroz veću odgovornost i depolitizaciju. Prema njenim rečima, Vlada Srbije, kao vlasnik EPS-a, definiše ciljeve kompanije, a novi Nadzorni odbor imaće važnu ulogu u sprovođenju energetske strategije zemlje.

PROČITAJTE JOŠ:

Ministarka je izjavila da je strateška odluka Vlade da sarađuje sa Norveškom, što se odražava na sastavu novog Nadzornog odbora, u kojem su troje od sedam članova iz norveških energetskih sistema. Oni su doneli iskustvo iz svoje zemlje gde energetska preduzeća u državnom vlasništvu efikasno posluju i često dominiraju na energetskom tržištu, posebno u oblasti obnovljive energije.

Novi članovi Nadzornog odbora su Oluf Ulset, Vladan Živanović, Per Sanderud, Dejan Ostojić, Hilde Baken, Igor Petković i Miodrag Ranković.

Energetski portal

Štampana hrana – budućnost ljudske ishrane?

Foto-ilustracija: Pixabay (Divily)
Foto-ilustracija: Pixabay (smilingpixell)

,,Dobar dan komšija, daćete mi sveže ištampanih 300 grama mesa’’. Možda mislite da ovog jutra nisam popila kafu i razbudila se, ali ova rečenica mogla bi svakodnevno da se čuje u mesarama i ribarnicama budućih generacija.

Znamo da se planeta suočava sa dva velika problema. Međusobno povezani, problem prehrane sve većeg broja stanovništva i ekološki kao što su klimatske promene. Među njima provlači se i pitanje dobrobiti životinja. Mogla bih ceo blog da posvetim ovoj temi, ali hajde ukratko da se osvrnemo. Porast broja ljudi na planeti zahteva i veći uzgoj stoke, a time i žitarica od kojih se proizvodi stočna hrana. To dalje zahteva veću potrošnju vode, učestalije obrađivanje poljoprivrednog zemljišta tokom čega se oslobađaju emisije koje doprinose efektima staklene bašte. Ujedno ovakvog zemljišta je sve manje usled urbanizacije – opet potrebom sve većeg broja ljudi na planeti. Kako je postojeće poljoprivredno zemljište iskorišćeno, krče se šumska područja, isušuju močvare i uništavaju drugi ekosistemi za potrebe proizvodnje hrane za ljude. Time se ugrožava biodiverzitet, lanac ishrane, osobađaju dalje emisije… I za kraj ovog osvrta napisala bih da ljubitelji mesa znaju koliko je teletina mekana i ukusna. Uzgojem krava doprinosi se emitovanju emisija metana, kroz njihov izmet – a metan značajno više doprinosi klimatskim promenama od ugljen-dioksida.

Niz je dodatnih razloga zbog čega čovekova prehrana namirnicama životinjskog porekla predstavlja problem. Ako bih pomenula ribe, među kojima je popularna tunjevina, otvorila bih jednu potpuno novu priču prekomernog lova, usputnog ulova u kojem stradaju druga morska bića koja su važna za lanac ishrane i tako dalje.

No, naučnici i zagovornici dobrobiti životinja godinama unazad aktivno rade na pronalasku rešenja za alternativnu prehranu kao što su vegetarijanski i veganski proizvodi ili makar drugačiji, održiviji načini uzgoja životinja. Među inovativnijim rešenjima nalazi se 3D štampa mesa i ribe.

Kako funkcioniše?

Moje prvo pitanje bilo je – da li ljudi na tanjiru dobiju pravi komad mesa i ribe? Odgovor do kojeg sam došla kaže – da. Na tanjiru se nalazi pravo održivije meso i riba. Reč je o 3D bioštampačima, a proces je sledeći: Od životinja se uzimaju matične ćelije koje se u kontrolisanim uslovima razmnožavaju, a kada dostignu dovoljan broj sledi njihova diferencijacija u mišićne i masne ćelije. Ovo je proces u kojem se ćelije menjaju morfološki i fiziološki. Nakon toga sleduje jednostavno njihova prerada u uobičajene mesne proizvode kao što su recimo ćevapi ili biftek. Biomastilo, što bi prema ovome trebalo da budu prerađene ćelije, stavlja se u mašinu i kroz nekoliko minuta štampa se hrana.

Iako je predstavljeno kao tako jednostavno, za mene je i dalje neshvatljivo. Ostaje još dugo vremena dok ovakva proizvodnja ne bude zaživela, naročito na našim prostorima. Ostaje i pitanje čiji me odgovor zanima – kakvog su stava, kada je o ovoj tehnologiji reč, zagovornici dobrobiti životinja, a kako bi je prihvatili pravi ljubitelji mesa?

Ukoliko budem došla do ovog odgovora, podeliću ga rado sa vama.

Katarina Vuinac