Home Blog Page 131

Zaštita Mrtvice kao prilika za ruralni razvoj

Photo-illustration: Unsplash (Kazuend)
Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Anderson)

Zaštita prirode i biodiverziteta, uz omogućavanje razvoja lokalnih zajednica koji ne šteti prirodi, neki su od osnovnih principa zaštite prirode. Tako je i u slučaju predloženog zaštićenog područja Park prirode „Kanjon reke Mrtvica sa okolinom“, naglasili su iz Eko Tima.

„Osim zaštite vrednih vrsta i staništa, predloženo zaštićeno područje može stimulisati lokalni ekonomski razvoj te doprineti unapređenju putne i komunalne infrastrukture. U konačnom, zaštitom reke Mrtvice će se poboljšati kvalitet života u okolnim selima, a očuvana priroda će doneti koristi svim građanima Crne Gore„, ističu u saopštenju. 

Napominju da je kanjon reke Mrtvice jedan je od najlepših kanjona u Evropi.

„Zbog svojih jedinstvenih prirodnih vrednosti i bogatstva biodiverzita prepoznat je u nizu nacionalnih strategija kao izuzetno vredno prirodno područje od nacionalnog značaja“, istakli su iz Eko Tima. 

To su, napominju, potvrdila i istraživanja Agencije za zaštitu životne sredine sprovedena tokom 2022. godine, na temelju kojih je predloženo da se to područje proglasi parkom prirode.

„Kako u Evropi tako i širom sveta, praksa je da zaštićena područja osim zaštite prirode donose i koristi za lokalne zajednice. Zbog toga je posebno važno da su lokalne zajednice uključene u procese zaštite nekog područja od samog početka, kao što je to bio slučaj sa zaštitom reke Mrtvice. Iako je razumljivo da deo meštana može biti zabrinut oko nekih specifičnosti zaštite, važno je da se informišu i učestvuju u procesu javne rasprave. Ne smemo propustiti priliku za pozitivne promene koje mogu doprineti oživljavanju sela uz Mrtvicu“, ističe Milija Čabarkapa, izvršni direktor nevladine organizacije Eko Tim.

U predloženom Parku prirode, određene su, kažu iz Eko Tima, dve zone zaštite, zona sa režimom zaštite II stepena i zona sa režimom zaštite III stepena, dok zona sa režimom najstrožeg stepena zaštite nije predložena, kako bi se izbegli potencijalni konflikti s potrebama lokalnih zajednica.

„Štaviše, oko 80 odsto predloženog zaštićenog područja je u III zoni zaštite, što u praksi znači da dosadašnji način života meštana i tradicionalni načini korišćenja prirodnih resursa neće biti ograničeni“, poručuju. 

Pročitajte još:

„Pored očuvanja prirodnih vrednosti, ciljevi Parka prirode su i podrška načinu života i ekonomiji koja je u skladu sa očuvanjem prirode i zaštitom društvenog i kulturnog miljea zajednice. Štaviše, održavanje tradicionalnog korišćenja resursa je jedan od ciljeva zaštite, što iziskuje uključivanje vlasnika i korisnike resursa u aktivnosti Parka. Osim toga, sigurno je kako će se uz efikasno upravljanje budućim zaštićenim područjem i kroz izradu planova upravljanja pospešiti razvoj seoskog turizma, povećati atraktivnost i vrednost područja, kao i stvoriti nove perspektive za mlade ljude koji razmišljaju o povratku na selo. Svemu tome zaštićena područja nisu prepreka, ona samo mogu doprineti razvoju i usmeriti ga na način da od nega imaju koristi i priroda i šire društvo“, zaključuje Čabarkapa.

Iz Eko Tima poručuju da s obzirom na to da je Crna Gora izabrala da bude ekološka država, zaštita prirode mora biti dugoročna vizija razvoja zemlje.

„Dugoročnim ulaganjem u očuvanje prirodnih bogatstava naše zemlje stvaramo preduslove za njen uspešan razvoj, na korist svih građana“, zaključili su iz Eko Tima. 

Izvor: RTCG

Solarni park u Živinicama na mreži od kraja 2024.

Foto-ilustracija: Pixabay (torstensimon)
Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)

Gradonačelnik Živinica Began Muhić održao je sastanak sa predstavnicima Elektroprivrede BiH, na kojem je razgovarano o aktivnostima koje se provode u cilju realizacije projekta izgradnje solarnih elektrana na području Živinica ukupne snage 60 MW, na degradiranom rudničkom zemljištu.

Prema riječima Muhića navedeni projekat izgradnje solarnih elektrana je od kapitalnog značaja za Grad Živinice koji nagoveštava jednu novu epohu energetske tranzicije, proizvodnje zelene energije iz obnovljivih izvora.

Realizacija projekta započela u maju mesecu ove godine, a ukupna vrednost je oko 90 miliona KM. Investitor je JP Elektroprivreda BiH putem EBRD-a koji će biti finansijer projekta izgradnje solarnih elektrana.

Pročitajte još:

Prema rečima predstavnika Elektroprivrede BiH aktivno se radi na relizaciji navedenog projekta, te se očekuje da će solarne elektrane biti u funkciji eksploatacije do kraja 2024. godine.

Grad Živinice će imati direktnu korist realizacijom ovog projekta jer će fotonaponske elektrane biti priključene na distributivnu mrežu i sva dobijena energija će biti potrošena u Živinicama, odnosno biće usmerena za potrebe privrede i građana Živinica. Osim toga biće povećana potreba za dodatnom radnom snagom, odnosno otvoriće se mogućnost i prekvalifikacije.

Poznato je da će od 2026. privreda biti opterećena dodatnim nametima, a navedeni projekat će omogućiti privrednicima da za svoju proizvodnju koriste energiju iz obnovljivih izvora, kako bi među prvima dobili zelene certifikate koji će ih osloboditi plaćanja dodatnih nameta.

Pored ove investicije u Gradu Živinice se relaizuje nekloliko projekata koji imaju za cilj ohrabriti privredne subjekte i građane da se kroz subvencije za izgradnju solarnih panela na vlastitim pogonima počne proizvoditi energija iz obnovljivih izvora za vlastite potrebe.

Izvor: eKapija

Godina loših klimatskih rekorda i apela prirode

Foto-ilustracija: Unsplash (jo-anne-mcarthur-)
Foto-ilustracija: Unsplash (Alexandre Boucey)

Tekuća 2023. godina mogla bi biti upamćena po mnogim oborenim rekordima – ostavljajući svedočanstva brzih, dinamičnih i nepredvidivih promena klime

Godina je počela toplom zimom, sa temperaturama iznad proseka za to doba godine i izostankom snežnog pokrivača, što nije bilo specifično samo za naše prostore. Nacionalni meteorološki zavod u Francuskoj saopštio je da je 2022. godina završena nekim od najtoplijih dana koje je ta zemlja iskusila u to doba godine, dok su iz švajcarske nacionalne meteorološke i klimatske službe, saopštavali da su januarski toplotni rekordi zabeleženi na nekoliko stanica na delovima Alpa, gde su zbog toplih vetrova sa jugozapada, dnevne temperature iznosile su i do 20,9 stepeni.

Tokom februara, bilo je reči o analizima koje su upozoravale na obim morskog leda, koji je u tom momentu pokazivao da je tokom čitavog januara ove godine led bio na najnižem ikada zabeleženom nivou za ovo doba godine od 1979. kada se započelo sa evidencijama. Alarmantna je i nedavna objava švajcarske meteorološke službe – morala je dosegnuti do 5.298 metara nadmorske visine u Alpama da bi izmerila temperaturu od 0°C.

Pročitajte još:

Već početkom maja, šumski požari u Kanadi buknuli su ranije nego što se očekivalo, ostavljajući za sobom samo pepeo i dim. Kako su meseci odmicali, vatra se širila na ostale provincije, da bi se ovog leta beležile nezapamćene razmere šumskih požara. Nedavno je registrovano preko 13 miliona hektara izgorele šume, što je skoro pa duplo nadmašilo prethodni rekord pre više od 30 godina.  Nedavno smo pisali kako je i Vašington izgubio 30.000 hektara šume za manje od dana. Bolja situacija trenutno nije ni na Havajima, gde je više od 100 ljudi izgubilo život.

Foto-ilustracija: Unsplash (marcus-kauffman)

Na evropskom kontinentu, Grčka je doživela ogromne gubitke, i već se nedeljama takođe bori sa velikim požarima čiji su uzrok visoke temperature, suv vazduh i jak vetar. Ostrva Rodos, Evija i Krf naročito su pogođena.

Iako često pošteđen ekstremnih vremenskih uslova, Balkan je doživeo nezapamćene oluje. Slovenija, suočena s razornim poplavama, gledala je kako njene zajednice nestaju pod vodom. Šteta se procenjuje na čak 500 miliona evra. Olujni vetar koji je pogodio pre svega Zagreb, Slavoniju, potom i Vojvodinu, uništavalo je poljoprivredna dobra i infrastrukturu. Za mnoge na ovim prostorima, superćelijske oluje su potpuno nepoznata pojava.  Samo Bačka Palanka i Novi Sad imale su na stotine hiljada oštećenih stabala.

Na globalnom nivou, 2023. donosi tužne rekorde. Prva nedelja jula zabeležena je kao najtoplija ikada – sa prosečnom temperaturom od 17,18°C. Toplotni talasi pogodili su južne delove SAD-a, sever Afrike i Kinu, ali ni okeani nisu pošteđeni – prosečna temperatura površine okeana oborila je rekorde sa čak 20,96°C.

Zaključak je jasan: dok nastavljamo da ignorišemo očigledna upozorenja, priroda nas podseća na moguće posledice, naglašavajući potrebu za hitnom i koordinisanom globalnom akcijom. 

Milica Vučković

Objavljene nove cene goriva

Foto: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (planet_fox)

Nove najviše maloprodajne cene derivata nafte za period od 15 časova 25. avgusta 2023. godine do 1. septembra 2023. godine iznosiće:

EVRO DIZEL, u iznosu 202,00 dinara za jedan litar i

EVRO PREMIJUM BMB 95 u iznosu 189,00 dinara za jedan litar.

Takođe, u skladu sa članom 3 stav 5 navedene uredbe, obaveštavaju se privredni subjekti koji obavljaju delatnost trgovine motornim i drugim gorivima na stanicama za snabdevanje prevoznih sredstava da su dužni da utvrđene maloprodajne cene derivata nafte primene odmah po objavljivanju na zvaničnoj internet stranici Ministarstva turizma i omladine.

U cilju sprečavanja većih poremećaja i očuvanja životnog standarda stanovništva, Vlada je usvojila Uredbu o izmeni Uredbe o ograničenju visine cena derivata nafte koja će važiti do 31. jula 2023. godine.

Energetski portal

Za mala i srednja preduzeća bespovratno 27 miliona evra

Foto-ilustracija: Freepik (master1305)
Foto-ilustracija: Pixabay (nattanan23)

Vlada Srbije zajedno sa Evropskom unijom je obezbedila 27 miliona evra bespovratnih sredstava za mala i srednja preduzeća. Ova sredstva mogu se iskoristiti za unapređenje proizvodnje kupovinom nove opreme.

Preduzeća mogu da konkurišu za pomoć u iznosu do 25 odsto neto vrednosti opreme, maksimalno do 5.000.000 dinara.

Sredstva se mogu koristiti za nabavku nove proizvodne opreme ili mašina, transportno-manipulativnih sredstava uključenih u proces proizvodnje i unutrašnjeg transporta, novih delova i specijalizovanih alata za mašine, mašina i opreme za unapređenje energetske efikasnosti i ekoloških aspekata proizvodnje, kao i građevinske mehanizacije za potrebe obavljanja građevinskih radova, navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

Ministarstvo privrede je raspisalo konkurs za podršku za razvojne projekte, proširenje proizvodnje, startap preduzeća i za mlade, dok će konkurs za žensko preduzetništvo biti raspisan 28. avgusta.

Energetski portal

Izmenjen rok za podnošenje zahteva za organsku biljnu proizvodnju

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto:

Javni poziv za podnošenje zahteva za ostvarivanje prava na podsticaje za organsku biljnu proizvodnju za 2023. godinu, koji je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede objavilo 24. jula 2023. godine na svom zvaničnom sajtu, prvobitno je trebalo da bude otvoren do 25. avgusta.

Novom odlukom, Javni poziv se menja u delu koji se odnosi na rok za podnošenje zahteva.

U skladu sa ovim Javnim pozivom zahtev za odobravanje prava na podsticaje podnosi se do 6. septembra 2023. godine.

Podsetimo, podsticaji za organsku biljnu proizvodnju iznose 63.000 dinara po hektaru i poljoprivredno gazdinstvo može konkurisati najviše za 20 hektara obradive zemlje.

Svi zainteresovani poljoprivredni proizvođači mogu podneti prijave za podsticaje na portalu ePodsticaji.

Energetski portal

Zvanično otvorena najveća plutajuća morska vetroelektrana na svetu

Foto-ilustracija: Unsplash (Brigitta Schneiter)
Foto-ilustracija: Unsplash (Grahame Jenkins)

U Norveškoj je zvanično otvorena najveća plutajuća morska vetroelektrana na svetu.

Prva je vetroelektrana koja će proizvedenom električnom energijom snabdevati naftne i gasne platforme i na taj način doprineti njihovom smanjenju emisija.

Procene su da će kapacitetom od 88 megavata obezbediti 35 odsto potrebne električne energije za pet platformi Snorre A i B i Gullfaks A, B i C, prenose svetski mediji.

Na ovaj način godišnje bi emisije ugljen-dioksida trebalo da budu smanjene za 200.000 tona.

Pročitajte još:

Vetropark čini 11 vetroturbina, koje su postavljene na plutajuće podloge usidrene na oko 140 kilometara od obale, na dubinam između 260 i 300 metara.

U ostvarenju postavljenog cilja – dostizanja neto nule do 2050. godine, Norveška se obavezala da će uspostaviti 30 GW energije vetra na moru do 2040. godine.

Energetski portal

Crni sup, najveća ptica Balkana, primećen na Staroj planini

Foto-ilustracija: Unsplash (Igor Rodrigues)
Foto-ilustracija: Pixabay

Na području Stare planine primećen je crni lešinar, nekada najveća ptica Balkana, za koju se šest decenija smatralo da je iščezla u Srbiji. Stručnjaci tvrde da se na Staroj planini uvećao broj beloglavih supova, koji su se do sada gnezdili isključivo na jugozapadu naše zemlje.

Na svega četiri kilometra od Pirota, ornitolozi su prvi put posle šest decenija primetili crnog lešinara, ili crnog supa, nekada najveći pticu na nebu Srbije.

„Utisak je neverovatan. Ptica sa rasponom krila od skoro tri metra. Stvarno je neverovatan osećaj kada vidite da krstari nebom jedan takav div“, naglašava biolog Danilo Penić.

Crni lešinar je bio u društvu velikog broja beloglavih supova, koji su se do sada gnezdili isključivo u jugozapadnoj Srbiji.

Pročitajte još:

„Jedino objašnjenje je njihova migracija između hranilišta u Bugarskoj i hranilišta u Srbiji. Jednostavno im je poželjnije i lepše stanište na Staroj planini“, navodi Slobodan Marković iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Drugi razlog je odličan višedecenijski rad ornitologa iz Bugarske i Španije. Oni su sa druge strane Stare planine uspeli da uvećaju populaciju supova i bele kanje.

„Nemamo gnezdeće parove u tom kraju i to je gubitak za celu našu zemlju, jer su lešinari kod nas nastanjeni u zapadnom delu Srbije, a na istoku ih nema već šestdesetak godina zbog nekih trovanja koja su se tamo dešavala“, napominje Marković.

„Ono što mi treba da uradimo jeste da formiramo hranilišta. Imamo godišnje preko 250 tona biološkog otpada, tako da su to neka minimalna ulaganja“, kaže Penić.

Lešinari su čistači prirode i bio bi veliki gubitak za ekosistem kada ne bi ponovo naselili budući Nacionalni park Stara planina.

Izvor: RTS

Da li biste probali hranu od vazduha?

Foto-ilustracija: Freepik (jannoon028)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Postoje različiti načini na koji se ljudi hrane, od odabira proizvoda koji su najvećim delom životinjskog porekla, do konzumacije isključivo biljnih namirnica. Novo doba donosi nam inovativne načine prehrane, koji će se možda u budućnosti ustaliti, a danas su i dalje pomalo začuđujući. Nedavno sam pisala o štampanoj hrani, a u ovom blogu pokušaću da predstavim koncept hrane koja se dobija iz vazduha.

Jasno je da ne može od vazduha da se dobije gotov proizvod – recimo sladoled, ali ono što se proizvodi zapravo je protein, koji se koristi u daljoj proizvodnji hrane.

Jedna finska kompanija stvorila je prah bogat mikrobnim proteinima – Solein. Proces proizvodnje ovog praha uključuje mikrobe koji se hrane gasovima, odnosno ugljen-dioksidom, vodonikom i kiseonikom, kao i malim količinama hranljivih materija. Detaljnije objašnjenje procesa izgleda ovako. – Kako bi se vodene ćelije podelile na vodonik i kiseonik, kompanija koristi obnovljivu energiju, a naredni korak jeste kombinovanje vodonika sa CO2 i dodavanje kalijuma, natrijuma i drugih hranljivih materija. Kada se završi ovaj deo, mikrobi se hrane ovom nazovimo smesom, što dalje dovodi do stvaranja proteina.

Solein može da se koristi za proizvodnju raznovrsne hrane, slane i slatke, budući da ne menja njen ukus a veoma je hranljiv. Iz ove kompanije navode da može da bude zamena postojećim proteinima u različitim namirnicama, kao što je recimo u alternativnim mlečnim proizvodima i mesu, zatim grickalicama i pićima, kao i testeninama, testima i namazima. Održivost ovako dobijene hrane ogleda se u tome da za proizvodnju Soleina nije potrebna tradicionalna poljoprivreda, odnosno ne zahteva upotrebu zemljišta i umesto da se emituje ugljen-diokisid, on se koristi u proizvodnji proteina.

Slagala bih kada bih rekla da mi je razumljiv proces, ali verovatno da će biti onome ko se bliže razume u proizvodnju hranljivih sastojaka uopšteno. Bilo kako bilo, ono što je ključno jeste razlog zbog čega je ovakav metod proizvodnje važan i zbog čega brojne kompanije u svetu posvećuju pažnju njegovom razvoju i primeni.

Proizvodnja hrane globalni je problem iz više razloga. U ovoj temi treba istaći porast broja stanovništva, što će zahtevati još više obradivog zemljišta, odnosno dalje krčenje šuma, prenamenu močvarnih područja i drugih prirodnih staništa svetskog biodiverziteta. Povezano sa problemom zemljišta, jeste i emitovanje ugljen-dioksida prilikom proizvodnje hrane, u ovom slučaju obrade poljoprivrednog zemljišta koje sladišti njegove značajne količine i ispušta ih tokom obrađivanja. Ukoliko se uzme u obzir da je ovaj protein u alternativnim mlečnim proizvodima, podržava i smanjenje uzgajanja krava, a time se štede resursi kao što su voda i zemljište za proizvodnju stočne hrane i smanjuju emisije metana koje emituju krave. Treba istaći i zalaganja za dobrobit životinja, tema koja je usko povezana sa prehrambenom industrijom.

Sigurno je da postoji još prednosti proteina, ali ono što je suštinski važno jeste da se razvoj tehnologija usmerava prema održivijoj budućnosti.

Finska kompanija lansirala je svoj prvi sladoled od vazduha, a možda do sledećeg leta bude dostupan i na našim prostorima svim ljudima koji se zalažu za alternativnu ishranu životinjskoj ili jednostavno žele da isprobaju nešto novo – nikad se ne zna.

Katarina Vuinac

Otpočelo puštanje prečišćene radioaktivne vode iz Fukušime

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeremy Bishop)
Photo: Kilian Karger

Japan je doživeo razarajuću katastrofu 2011. godine kada je zemljotres jačine 9,0 po Rihteru, praćen cunamijem, rezultirao sa više od 20.000 smrtnih slučajeva. Više od deset metara visok cunami je preplavio oblast od 560 km² i ostavio iza sebe ruševine – milion delimično ili potpuno uništenih objekata.

Ova katastrofa je pored izazvane ljudske tragedije, kao i evakuacije stanovništva, nanela i ozbiljnu štetu nuklearnoj elektrani Fukušima Daiči. Reaktori su se pokazali tokom vremena izdržljivijim na zemljotrese, ali ne na cunami, ustanovila je Svetska nuklearna asocijacija.

Tokom proteklih 12 godina, Tokio Electric Power Company (TEPCO) intenzivno je radio na sakupljanju i skladištenju kontaminirane vode da bi se sprečilo dalje zagađenje životne sredine. Kao deo ovih napora, TEPCO je uveo napredni sistem za obradu tečnosti (ALPS) s ciljem smanjenja radioaktivnosti u vodi. Osim toga, postavljeni su dodatni sistemi za prečišćavanje, rezervoari za skladištenje i nepropusni zidovi uz obalu, dok su nezagađene podzemne vode usmeravane dalje od lokacije elektrane.

Pročitajte još:

Nakon proučavanja situacije, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) podržala je plan Japana da ispusti prečišćenu vodu u Tihi okean. Agencija je zaključila da je postupak u skladu sa međunarodnim standardima bezbednosti i da, nakon prečišćavanja, voda ne predstavlja opasnost za ekosistem.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Od danas voda će postepeno biti ispuštana u okean.

Međutim, ovakva odluka naišla je na protivljenje u nekim susednim zemljama. Kina je najavila zabranu uvoza morskih proizvoda iz Japana, dok su građanske grupe i većinska opoziciona partija Južne Koreje izrazile svoje neslaganje, što je u ovoj zemlji bilo praćeno i protestima, uprkos stavu njihove vlade.

Iako je izveštaj IAEA-e ukazivao da je voda dekontaminirana i da je njena radioktivnost zanemarljiva, postoji prisustvo tricijuma koje zapravo izaziva zabrinutost. Još ranije, bilo je najavljeno dodatno razblaživanje vode tokom ispuštanja.

Konačno, TEPCO i japanska vlada ističu neophodnost ovog postupka kako bi se omogućilo zatvaranje elektrane i sprečilo slučajno curenje radioaktivne vode. Iako je količina vode koja će biti ispuštena ekvivalentna nekoliko stotina olimpijskih bazena, ispuštanje će se odvijati postupno kako bi se smanjio rizik i osigurale međunarodne bezbednosne norme.

Energetski portal

Koliko su promenjene cene u oblasti poljoprivrede?

Foto-ilustracija: Pixabay (augusbosch12)
Foto-ilustracija: Pixabay

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, cene reprodukcionog materijala, sredstava rada i usluga u poljoprivredi u II kvartalu 2023. godine, u odnosu na isti kvartal 2022. godine, povećane su za 0,2 odsto.

Kada se posmatra po grupama proizvoda u II kvartalu 2023. godine, u odnosu na isti kvartal 2022. godine, najveći uticaj na rast cena zabeležen je u grupama Seme za 34,9 odsto i Energenti za 7,6 odsto.

Cene reprodukcionog materijala, sredstava rada i usluga u poljoprivredi u II kvartalu 2023. godine, u odnosu na I kvartal 2022. godine, u proseku su smanjene za 3,5 odsto.

Posmatrano po grupama proizvoda u II kvartalu 2023. godine, u odnosu na prethodni kvartal, najveći uticaj na pad cena zabeležen je u grupama Mineralna đubriva i to za 19,1 odsto i Hrana za životinje za 6,3 odsto.

Energetski portal

Gasna interkonekcija Srbija–Bugarska strateški energetski projekat

Foto: Vlada Republike Srbije
Foto: Vlada Republike Srbije

Izgradnja gasne interkonekcije Srbija-Bugarska predstavlja strateški važan projekat u gasnom sektoru, ali i u našoj energetici uopšte, zato što će obezbediti dodatni pravac i veću sigurnost u snabdevanju ovim energentom, objasnila je ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović.

Nakon obilaska gradilišta gasovoda u mestu Trupale kod Niša, ministarka je istakla da očekuje maksimalno zalaganje svih učesnika u projektu kako bi gasna interkonekcija, kojom ćemo se povezati sa novim snabdevačima i izvorima gasa koji dolaze pre svega iz Azerbejdžana, bila završena u roku, odnosno tokom oktobra tekuće godine.

Kako je navela, sa predstavnicima Azerbejdžana su vođeni razgovori o količinama gasa koje možemo da dobijamo iz ove zemlje za potrebe predstojeće grejne sezone, što je između 300 i 500 miliona kubnih metara, a možda i više.

,,Na putu da postane kritična tačka je isporuka elektroopreme koja je poručena i plaćena, pri čemu nam je jako važno da se sve cevi zavare, spoje i polože da bismo završili linijski deo gasovoda’’, istakla je ministarka i dodala da je za to potreban veći broj ekipa na terenu, o čemu je i razgovarano sa izvođačima radova, kako bi se poboljšali kapaciteti.

Ministarka Đedović napomenula je da Ministarstvo na dnevnom nivou prati kako teku radovi, dodavši da je danas došla i lično da održi sastanak sa izvođačima, nadzorom, investitorom i predstavnicima institucija uključenih u projekat i da proveri napredak radova.

Pročitajte još:

Ona je rekla da su radovi na teritoriji Srbije usklađeni sa radovima na teritoriji Bugarske i da će se, preko gasovoda koji je već izgrađen između Bugarske i Grčke, Srbija povezati sa izvorima gasa koji dolaze do Grčke, pre svega iz Azerbejdžana i Kaspijskog regiona i LNG terminala.

Prema njenim rečima, u budućnosti će ovaj pravac biti još značajniji, zbog diverzifikacije izvora snabdevanja gasom u čitavoj Evropi i mogućnosti da se gas kupuje od različitih snabdevača.

Ministarka je ukazala na to da Srbija ovim gasovodom dobija veću energetsku sigurnost, a imaće i ulogu tranzitne zemlje za region, kao i u slučaju gasovoda Balkanski tok.

Izvođači radova informisali su ministarku o tome da je do sada isporučeno 100 odsto cevi koje su potrebne za izgradnju gasovoda, položeno 70 odsto cevi i izgrađeno 45 odsto nadzemnih objekata, a da je preostao veći deo radova na elektroinstalacijama.

Energetski portal

Novi Sad – Uskoro formiranje javnog preduzeća koje će upravljati Regionalnom deponijom

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Lazar Gugleta)

U narednom periodu u Novom Sadu biće izgrađena pešačko-biciklističkog mosta preko Dunava, kao i Regionalna deponija, a prvi korak ka realizovanju ovog projekta jeste formiranje javnog preduzeća koje bi njom upravljalo, a tiče se prečistača i projekta „Čiste Srbije“.

O planovima za “Srpsku Atinu” razgovarali su gradonačelnik Milan Đurić i Alesandro Bragonzi, šef Regionalnog predstavništva za Zapadni Balkan, ispred Evropske investicione banke.

“Grad ulaže u Zelenu agendu da bi se građanima obezbedio zdraviji život. Rebalansom budžeta, na poslednjoj sednici Skupštine Grada izdvojeno je 483 miliona dinara za izgradnju nove Gradske toplane na daljinsko grejanje u naselju Jugovićevo”, rekao je Đurić.

Kako je dodao u saradnji sa Ministarstvom nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Univerzitet u Novom Sadu planira se postavljanje solarnih panela na krovovima fakulteta, što je jedan od značajnijih projekata vezanih za Zelenu agendu. 

Pročitajte još:

“Grad u kontinuitetu ulaže u rekonstrukciju i izgradnju vodovodne i kanalizacione mreže, a ono što je najznačajnije je izgradnja Fabrike vode na sremskoj strani, što će u značajnoj meri rasteretiti postojeću Fabriku vode na bačkoj strani Grada”, istakao je gradonačelnik.

Alesandro Bragonzi kaže da EBRD rado sarađuje sa našom zemljom i podržava sve projekte u oblasti Zelene agende i zaštite životne sredine.

Energetski portal

ABB elektrifikuje Northvoltovo najveće na svetu postrojenje za reciklažu baterija

Foto: ABB
Foto: ABB

ABB ostvaruje dugogodišnju saradnju sa kompanijom Northvolt, koja se bavi proizvodnjom baterija. Misija kompanije je da njihove baterije budu održivije, sa 80 odsto manjim ugljeničnim otiskom u poređenju sa baterijama koje se proizvode pomoću energije uglja.

U dosadašnjoj saradnji, ABB je od 2017. godine isporučio ključnu opremu za elektrifikaciju i automatizaciju za napajanje Northvolt Ett gigafabrike za litijum-jonske baterije u Švedskoj. Njihovo partnerstvo sada se proširuje na reciklažu baterija, na način da će ABB obezbediti elektrifikaciju procesa za napajanje najvećeg svetskog postrojenja za reciklažu baterija, Revolt Ett, koji je Northvolt osnovao u Švedskoj.

Pročitajte još:

ABB će u postrojenje isporučiti razvodne uređaje i pogone sa promenljivom brzinom, koji će odgovarati brzini procesa koji se odvijaju u fabrici, povećavajući i smanjujući snagu po potrebi, štedeći energiju, poboljšavajući performanse i drugo.

Ovo postrojenje je ključni deo ambicija ove kompanije za održivost, a na kraju svake godine prerađivaće 125.000 tona baterija koje su na kraju svog veka trajanja, kao i otpad od proizvodnje baterija. Northvolt isporučuje litijum-jonske baterije za automobilske, industrijske i velike sektore skladištenja energije koji podržavaju globalnu energetsku tranziciju.

Zbog sve veće potražnje za električnim vozilima, procene su da će potražnja za baterijama porasti 14 puta do 2030. godine, a kako su baterije kritična tehnologija u energetskoj tranziciji, važno je obezbediti rešenja za njihovu reciklažu, ali i održivo snabdevanje kritičnim mineralima.

Ovakvom reciklažom, odnosno procesom oporavka baterijskih materijala i hidrometalurških procesa trebalo bi da se obezbedi do 50 odsto Northvolt Ett-ovih potreba za sirovinama – za litijum, nikl, kobalt i mangan – do 2030. godine.

Izvor: ABB

Nemačka će značajno zaostati za klimatskim ciljevima EU

Foto-ilustracija: Unsplash (Patrick Hendry)
Foto-ilustracija: Unsplash (Mårten)

Nemačka će verovatno emitovati 150 miliona tona gasova CO2 više nego što je to u skladu sa pravilima EU koja su nastala Uredbom o raspodeli tereta, što bi, kako se očekuje, moglo dovesti do kazne koja može iznositi do 30 milijardi evra.

Uredba EU o raspodeli tereta (ESR), poslednji put revidirana u martu, pokriva 60 odsto emisija i predstavlja dopunsku meru Evropskom sistemu trgovine emisijama (ETS I) koji pokriva industriju i energetski sektor.

Pošto ESR raspoređuje teret mera zaštite klime na osnovu bogatstva svake zemlje, pet najbogatijih zemalja EU – uključujući Nemačku – moraju smanjiti svoje emisije za 50 odsto do 2030. godine. Manje bogate zemlje imaju niži prag – Bugarska, na primer, mora da smanji emisije za 10 odsto.

Pošto se očekuje da će i građevinski i transportni sektori u Nemačkoj značajno promašiti svoje klimatske ciljeve, očekuje se jaz od 150 miliona tona gasova CO2 u odnosu na ciljeve ESR. Ukoliko to bude slučaj, Nemačka će morati da kupuje kvote od drugih zemalja kako bi nadoknadila manjak, po cenama koje su trenutno nepoznate.

Pročitajte još:

Cena ugljenika

Foto-ilustracija: Unsplash (Waldemar Brandt)

„Nemamo samo nacionalne obaveze, već i evropske obaveze“, objasnila je u utorak (22. avgusta) Bridžit Knof, potpredsednica nemačkog panela stručnjaka za klimu. Berlin je naizgled ignorisao te obaveze tokom revizije svog zakona o klimi, dodala je ona.

U proleće je Nemačka odlučila da ukine pojedinačne sektorske klimatske ciljeve, umesto toga odlučivši se za pristup celokupnog sistema. Uprkos javnim izjavama visokih vladinih zvaničnika da će ukupni klimatski ciljevi biti dostignuti, očekuje se značajno prelivanje od više od 200 miliona tona do 2030. godine, utvrdili su stručnjaci panela za klimu.

Iako to može predstavljati pravne probleme za Berlin, finansijske implikacije neuspeha smanjenja emisija CO2 će verovatno imati svoju cenu. 

Nemačka je 2022. bila prinuđena da kupi 11 miliona sertifikata o ugljeniku od Bugarske, Češke i Mađarske za period od 2013. do 2020. godine – oni su bili relativno jeftini zbog njihovog obilja u to vreme jer je većina zemalja imala višak. 

Međutim, za period od 2021. do 2027. godine, jaz između nemačkog cilja i stvarnih emisija verovatno će biti 15 puta veći. U međuvremenu, kako ciljevi postaju sve ambiciozniji za sve zemlje – kao deo klimatskog paketa EU Spremni za 55 odsto (‘Fit for 55’), manje zemalja će verovatno imati značajne preostale emisione jedinice.

„Cena emisijskih jedinica prema Uredbi EU o klimatskim promenama je u osnovi još uvek potpuno neizvesna“, kaže Jakob Grajken, viši ekspert nemačkog instituta Oko. 

Photo-illustration: Unsplash (AC Almelor)

Međutim, za očekivati je da će se cena prilagođavati u odnosu na evropski sistem za trgovinu emisijama zgrada i transporta, što bi, prema rečima stručnjaka, tada iznosilo „više od 50 evra po emisionoj jedinici, možda čak i nekoliko stotina evra”.

Sa prazninom od 150 miliona naknada, kazna za propuštanje ciljeva podele tereta mogla bi biti velika: najmanje 7,5 milijardi evra, iako bi se lako moglo dostići 30 milijardi evra.

Na kraju krajeva, cene emisionih jedinica su posledica bilateralnih pregovora između zemalja EU – na primer, Bugarska bi mogla još jednom jeftino da ponudi Nemačkoj svoje jedinice.

Šta bi se desilo ako Nemačka ne bi bila u stanju da nabavi dovoljne količine emisijskih jedinica, jer je malo verovatno da će druge zemlje EU značajno prevazići svoje ciljeve – ostavljajući malo toga? 

„Upravo to je veliko pitanje. Niko sa sigurnošću ne zna“, naglasio je Knof. Očekuje se da će do kraja oktobra Evropska agencija za životnu sredinu objaviti konkretnije analize o sposobnosti zemalja EU da ispune svoje ciljeve o raspodeli tereta.

Izvor: EURACTIV

MOJ PUT DO JUGA SRBIJE U ELEKTRIČNOM AUTOMOBILU

Foto: Charge&GO
Foto: ljubaznošću Milice Vučković

Sve češće se čuje da su električni automobili naša budućnost, dok pojedini među nama to već uveliko smatraju sadašnošću. Ipak, koliko god bilo podeljenih mišljenja na ovu temu ili potencijalnih razloga zašto oni nisu realna alternativa standardnim vozilima, nije bilo načina da saznam istinu dok se nisam osmelila na sticanje iskustva iz prve ruke. Nisam imala prilike da vozim električni automobil do sad, pa sam rešila da isprobam i saznam kako stoje stvari. S obzirom na infrastrukturu u Srbiji, brinulo me je da li ću moći bez problema da stignem do samog juga Srbije, gde je bilo moje odredište, a brinule su me i razlike u odnosu na konvencionalni automobil na koji sam navikla.

Izabrana ruta za moju prvu test vožnju bila je Beograd–Vranje. Čekao me je put od oko 350 kilometara, a znala sam samo da putovanje električnim automobilom zahteva malo planiranja pre samog puta, pre svega zbog lokacija elektropunjača. Odabrala sam da vozim automobil Hyundai Kona Electric čiji je kapacitet baterije 64 kilovat sata. Planiranje putovanja podrazumeva istraživanje infrastrukturne mreže punjača, gde postoje dva tipa – AC spori i DC brzi punjači. Razlika među ovim punjačima je pre svega u brzini punjenja. DC punjači imaju veću snagu punjenja, odnosno brže napajaju, a njihova snaga može ići čak do 300 kilovata, dok su AC punjači najviše do 22 kilovata i pretežno su kućni punjači, a ima ih i u sklopu hotela i drugih objekata.

U FOKUSU:

Krenula sam sa Zvezdare, gde u Naučno-tehnološkom parku postoji Charge&GO punjač koji je dostupan korisnicima ovog kompleksa. Kompanija koja upravlja ovim punjačem ima svoju mrežu elektropunjača. U Beogradu oni imaju AC i DC punjače, a saznala sam da u Borči imaju DC punjač snage 75 kilovata. Na nekoliko OMV pumpi u gradu čeka se puštanje u rad DC punjača veće snage. Zato sam napunila bateriju automobila na pomenutom AC punjaču, jer mi je baš taj bio najbliži, i krenula sam put Vranja.

Foto: Charge&GO

Na 90 kilometara od Beograda zaustavila sam se na Gazprom Petrol pumpi u Velikoj Plani kako bih bila sigurna da ću imati dovoljno struje do hotela u Vranju. Dopunila sam bateriju koja je bila istrošena za svega 12 odsto do ove tačke puta. Na isti način kao što u konvencionalnom automobilu piše potrošnja goriva u litrima, tako u električnom automobilu na kontrolnoj tabli možete pratiti potrošnju struje, koja je iznosila 17 kilovata na 100 kilometara u mom slučaju.

Primetila sam da je vožnja na otvorenom manje ekonomična od vožnje po gradu, suprotno onome što znamo o dizelašima i benzincima. Kako na auto-putu nema mnogo kočenja, Hyundai Kona je vukla više struje, dok u gradu, gde se često koči, baterija se dopunjavala svakim pritiskom papučice. Ovaj princip zove se regenerativno kočenje i znači da se baterija prazni, ali i vraća energiju kočenjem, jer se motor ponaša kao generator i proizvodi struju koju zatim vraća nazad u bateriju. To bi značilo da od gradskih gužvi postoji i određena korist kada vozite ovaj automobil, što je meni bila izuzetno korisna informacija. Dakle, domet varira od 350 kilometara vožnje na otvorenom putu, pa do dva puta većeg dometa, ukoliko je reč o gradskoj vožnji u kojoj uvek ima mnogo kočenja.

U Velikoj Plani sam automobil dopunila do 95 odsto. Sigurno bi me neko sada pitao zašto nisam napunila celu bateriju do kraja, kada sam već prikačena na punjač, međutim postoji logičan i ekonomičan odgovor. Na ovoj lokaciji nalazi se Charge&GO DC punjač snage 50 kilovata. Kako sam imala preko 80 odsto baterije – dopunio se manje od 10 odsto za 20 minuta, jer je snaga kojom se baterija punila pala na tri kilovata, što je bilo dosta sporo. Vrlo važna informacija za nove e-vozače: električni automobil se puni do 80 odsto baterije maksimalnom snagom, a za preostalih 20 odsto snaga punjenja linearno opada, zbog čega sam tu razliku između 86 i 95 odsto baterije punila 20 minuta na DC punjaču, što bi bila situacija i sa bilo kojim drugim modelom automobila „na baterije“.

Sledeća performansa koja upada u oči je startnost automobila, čak i u eko-režimu koji je manje startan od tri ponuđena stila vožnje: eko, komfor i sport. Konvencionalnom automobilu treba vremena da dostigne nivo ubrzanja sa kog električni već započinje  svoju vožnju, budući da ima mnogo veće gubitke energije, poput sagorevanja – čak 70 odsto su gubici, dok su u električnom vozilu 20 odsto gubici, tako da se brže pokreće. Kada već govorimo o ubrzanju, za otprilike sedam sekundi u ovom automobilu možete dostići brzinu od 100 km/h. Postoji mogućnost podešavanja tempomata, ali i limita. U drugoj varijanti možete dodavati gas, ali samo do one brzine koju ste limitirali. Fabrički je automobil podešen na maksimalnu brzinu od 177 km/h, ali to nisam isprobala.

Milica Vučković

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE