Home Blog Page 1147

Ajkula okeanska beloperka postaje ugrožena vrsta

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Američke vlasti saopštile su da će se ajkula okeanska beloperka (Carcharhinus longimanus) naći na listi ugroženih životinjskih vrsta.

Naučnici su naveli da je populacija okeanske beloperke u Tihom okeanu od 1990-ih godina smanjena za 80 do 90 odsto, a za 50 do 85 odsto u Atlanstkom okeanu u periodu posle 1950-godina, prenela je agencija AP.

Aktivisti za zaštitu životne sredine smatraju da je do pada populacije te vrste ajkule došlo zbog ribolova usled potražnje za njihovim perajima.

Okeanska beloperka živi u vodama kod istočne obale SAD, kod južnog dela Kalifornije i u međunarodnim vodama. Američke vlasti donele su odluku nakon poziva udruženja Branioci prirode (Defenders of Wildlife).
U saopštenju je navedeno da ugroženoj vrsti ajkula “trenutno ne preti istrebljenje, ali da bi do toga moglo da dođe u dogledno vreme”.

Izvor: N1

Knićani dobili nove kante za otpad

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Javno komunalno preduzeće „Komunalac“ u saradnji Opštinskom upravom opštine Knić započelo je postavljanje novih visećih eko kanti za otpad od 50 litara na teritoriji opštine.

Kante su montirane u centru Knića, a iste će biti postavljene u Toponici i Gruži.

Inače, ekipe ovog javno komunalnog preduzeća završile su radove na uređenju atarskih puteva na teritoriji Mesne zajednice Bumbarevo Brdo. Urađeno je ravnanje stare podloge, podasipanje puta kamenim agregatom, razastiranje kamenog agregata grejderom i valjanje.

Radovi su izvođeni na osnovu Programa održavanja i razvoja Opštinskih i nekategorisanih puteva, javne rasvete i drugih komunalnih i javnih objekata u opštini Knić.

Milisav Pajević

MIBOR za primenu doživotnog obrazovanja o zaštiti životne sredine

Foto: Milisav Pajević
Foto: Milisav Pajević

U Boru je nedavno konzorcijum ekoloških organizacija predvođen Društvom mladih istraživača Bor u okviru CSOnnect programa, zajedno sa partnerskim organizacijama Građanskom čitaonicom Evropa Bor, Udruženjem Vilage i Grupom 55 obeležio Svetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine i doprineo jačanju i učešću civilnog društva u procesu doživotnog obrazovanja.

– Ekološke organizacije iz Bora daju doprinos procesu doživotnog obrazovanja o zaštiti životne sredine sprovodeći obuke OCD i medija, analizirajući finansiranje zaštite životne sredine na lokalnom nivou, obavljajući konsultacije sa predstavnicima javne uprave, vršeći stalnu edukaciju učenika u školama, kaže Dragan Ranđelović, predsednik MIBOR-a.

Svetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine ustanovljen je još 1972. godine kada je u Stokholmu održana prva Konferencija Ujedinjenih nacija o životnoj sredini.

Na konferenciji je usvojena Deklaracija kojom se naglašava potreba za obrazovanjem o ekološkim problemima, globalnim i lokalnim, kako bi se svim građanima pružile informacije neophodne za njihovo aktivno učešće u očuvanju životne sredine.

Milisav Pajević

Vidimo se na sudu: Evropska Komisija tuži 9 država članica

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Nakon održavanja “toksičnog bloka”, samita ministra za zaštitu životne sredine, Evropski komesar Karmenu Vela izjavio je: “Ne možemo više odlagati pitanje suočavanja sa evropskom krizom zagađenja vazduha.”

Nakon što ministri nisu uspeli da predstave nove značajne mere, Evropska komisija planira da izvede 9 nacionalnih vlada pred sud zbog njihovog neuspeha da poboljšaju kvalitet vazduha u svojim gradovima. Ministri za zaštitu životne sredine iz Češke, Nemačke, Španije, Francuske, Italije, Mađarske, Rumunije, Slovačke i Velike Britanije, koji još uvek sagorevaju ugalj za proizvodnju električne energije, pozvani su u Brisel ove nedelje, ali nisu uspeli da odobrovolje Evropsku komisiju svojim planovima da se suoče sa smrtonosnim zagađenjem vazduha.

Dozvoljene granice štetnih materija u vazduhu prekoračene su u 130 gradove u 23 zemlje Evropske Unije, ali ovonedeljni sastanak bio je namenjem onima koji su već primili konačna upozorenja o daljem pravnom postupku. Ako zemlje članice ne poštuju zakone EU, Evropska komisija ima ovlašćenja da ih izvede pred sud kako bi ih primorala da preduzmu neophodne korake. Rešenje suda može rezultirati u novčanim kaznama ili drugim sankcijama.

Nakon sastanka, Margareta Toloto iz Evropskog biroa za zaštitu životne sredine izjavila je: “Bez ikakvih značajnih mera koje su danas najavljivali ministri, nemoguće je opravdati bilo kakvo dodatno odlaganje u slanju predmeta protiv ovih vlada sudu i očekujemo da će komisija to učiniti u narednim danima.”

U sličnom tonu, komesar Vela izjavio je: “Rokovi za ispunjenje legalnih obaveza su odavno prošli…više ne možemo odlagati.”

Dok je većina zemalja na sastanak poslala vodeće ličnosti iz vlade, minister Velike Britanije poslao je svoju zamenicu, Terezu Kofi.

Na sastanku koji je trajao duže od dva sata niko od prisutnih nije uspeo da uveri komesara Velu u efikasnost svojih predloga za smanjenje zagađenja vazduha stoga su grupe za zaštitu životne sredine zaključile da su dalje pravne akcije neizbežne.

EU je je već pokrenula postupke protiv Bugarske i Poljske. Bugarska je bila prva zemlja kojoj je naređeno da preduzme mere za poboljšanje kvaliteta vazduha u presudi u aprilu prošle godine. Odluka protiv Poljske vlade se očekuje 22. februara ove godine.

Uzimajući u obzir da Komisija ima snažan stav u nameri da zaštiti svoje građane od neaktivnosti vlada u borbi protiv zagađenja vazduha, može se očekivati da će se u bliskoj budućnosti i druge države suočiti s pravnim postupcima.
Trenutne prekoračene vrednosti tiču se koncentracije azot dioksida (NO2) i sitnih čestica štetne prašine. Podaci Evropske agencije za životnu sredinu pokazuju da 19 zemalja u EU prekoračuje propisanu graničnu vrednost za azot dioksid a 7 zemalja prekoračuje propisanu granicu za sitne čestice. Ovi podaci su iz 2015. godine koja je ujedno i poslednja godina za koju su podaci dostupni.

Milan Zlatanović

Izvor: metamag

“Leteći Holanđanin” električnim autom putuje svetom praznog novčanika

Foto: Vibe Vaker
Foto: Vibe Vaker

Jedan san. Jedan čovek praznog novčanika. Jedan automobil bez emisija štetnih gasova. Tri kontinenta. Milioni priča – koje kreiraš i pokrećeš ti.

Na koji način?

Holanđanin Vibe Vaker se 15. marta 2016. godine, u okviru projekta Plug Me In (Priključi me!), iz rodne Holandije otisnuo put Australije električnim automobilom. Misija njegovog neobičnog putovanja je da na globalnom nivou promoviše održivi razvoj i “zeleni”, električni vid transporta. Putem njegove web-stranice imate mogućnost da mu ponudite napajanje energijom – bilo njegovih kola obezbedivši mu pristup stanici za punjenje električnih vozila, bilo njega samog ponudivši mu krevet za odmor i/ili obrok. Upravo ovde počinje vaša uloga u ispisivanju “miliona priča”.

Na osnovu ponuda koje dobije, on odlučuje o nastavku svoje rute. Obratilo mu se preko 1000 ljudi voljnih da ga “priključe” na punjač ili ugoste. Oni dolaze iz preko 45 zemalja sa 5 kontinenata – njegova ideja proširila se i izvan granica planirana tri.

Foto: Vibe Vaker

U svim državama koje obiđe posećuje ekološke organizacije i kompanije i prisustvuje događajima posvećenim održivom razvoju. Avanture na svom putu dokumentuje video-kamerom a snimke postavlja na svoj kanal na društvenoj mreži YouTube. Kada završi putovanje, uhvaćene trenutke planira da objedini i napravi dokumentarni film o svojim saznanjima o ekologiji.

Konačni cilj mu je upoznavanje novih ljudi, otkrivanje novih mesta i promocija održivosti i alternativnih rešenja u svakodnevnom životu. Do sada je posetio više od 28 država, a neka od stajališta bile su mu Belarusija, Indija i Mjanmar.

Ne bira domaćine iz zemlje odmah ispod one u kojoj boravi u datom momentu, već se kreće u cik-cak i “zeza po celom svetu”. Na samom početku pratioci su ga preko Nemačke i Švajcarske poslali u Italiju, odakle se zaputio severno u Skandinaviju, do Severnog rta. Na jug se vratio preko Rusije, baltičkih zemalja, Poljske i Ukrajine.

Automobil za čijim volanom sedi odvažni Vaker nekada je bio benzinac. Uklanjanjem motora i njegovom zamenom za električni uz dodavanje baterija on je transformisan u “zeleno” vozilo. Koristi litijum-jonsku bateriju s kojom može da prelazi do 200 kilometara (km). Ima 204 konjske snage i razvija brzinu do 260 kilometara po času (km/h).

Na njegovoj mapi možete da vidite da Balkan i dalje nije posetio. Da li biste mu ponudili “napajanje” i bili jedan od autora njegovih priča?

Jelena Kozbašić

Od Južnog do Srpskog toka: Priprema se gradnja novog gasovoda?

Photo: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Iako još nema zvaničnih potvrda da će umesto obustavljenog projekta Južni tok biti izgrađen novi gasovod, sve više se priča o Srpskom toku. Jedan od signala da će se graditi gasovod kroz Srbiju je i to što firma Južni tok Srbija nije u potpunosti ugašena već je preregistrovana u Gastrans. Rešenje o promeni poslovnog imena donela je Agencija za privredne registre 30. januara ove godine. Promenjen je i datum osnivanja preduzeća i na mesto izbrisanog 30. aprila 2012. godine upisan je 26. januar 2018.

– Poslednjih dana januara, firma Južni tok Srbija je preimenovana u Gastrans, što znači da će sada ta novoformirana, odnosno novoimenovana, firma preuzeti neke poslove koje je trebalo da radi prethodna da je građen Južni tok – rekla je Tanjugu stručnjak za pitanja energetike Jelica Putniković. Ona je istakla je i da bi gradnja novog tranzita gasa kroz Srbiju bila preko potrebna gasna injekcija za ovaj deo Evrope.

Sedište Gastrans-a je u Novom Sadu, a kompanija je ostala u mešovitom srpsko-ruskom vlasništvu. Direktori su ostali isti – Dušan Bajatović sa srpske strane i Aleksander Siromjatin sa ruske. Gastrans je društvo sa ograničenom odgovornošću koje će da gradi gasovod kroz Srbiju. Njime će ruski gas iz Turskog toka od bugarske granice biti transportovan kroz Srbiju do Mađarske.

Putniković je podsetila je da je Južni tok do pre nekoliko godina najavljivan kao spas za potrošače gasa na Balkanu, pošto ugovor o transportu ruskog gasa preko Ukrajine ističe 2019. godine i skrenula pažnju na činjenicu da je Turska odobrila da druga cev gasovoda Turski tok prođe kroz turske vode i stigne do njihove obale Crnog mora.

Prema njenim saznanjima, razmišlja se o tome da se iskoristi trasa gasa ranije predviđena za gradnju Južnog toka, što bi značilo da bi cev u Srbiju ulazila kod Zaječara.

– Još nije sigurno da li će se ta cev zvati Srpski tok, ali je dobro što se razmišlja o izgradnji gasovodnog sistema kojim će Srbija imati alternativan izvor gasa preko Mađarske, koja je takođe ugrožena ukoliko ne bude dodatnog transporta i dodatnih cevi. Mađari deo svojih potreba za energijom zadovoljavaju dopremanjem iz Austrije, deo iz Ukrajine, ali ti kapaciteti su ograničeni. Upozorila je da u obe zemlje raste potrošnja gasa.

Opštinsko veće opštine Srbobran razmatra poslovanje budžetskog fonda za zaštitu životne sredine

Foto: Milisav Pajević
Foto: Milisav Pajević

Na zakazanoj 43. sednici Opštinskog veća opštine Srbobran naći će se između ostalog Izveštaj o realizaciji Programa korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine na teritoriji opštine Srbobran za 2017. godinu, kao i Program korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine za 2018. godinu.

Članovi Opštinskog veća opštine Srbobran razmatraće i Izveštaj o ostvarivanju Godišnjeg programa upravljanja Parkom prirode „Beljanska bara“ za 2017. godinu, Godišnji program upravljanja Parkom prirode „Beljanska bara“ za 2018. godinu, Izveštaj o realizaciji Godišnjeg programa zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta Opštine Srbobran za 2017. godinu, Odluku o utvrđivanju kategorija korisnika koji plaćaju subvencionisane cene komunalnih usluga, kao i mnoge druge zahteve i odluke koji se tiču svakodnevnog života i rada građana Srbobrana.

Milisav Pajević

 

Narodni muzej u Kikindi: Otvorena izložba “Priroda Vojvodine”

Foto: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

Povodom Svetskog dana močvarnih područja, u Narodnom muzeju Kikinda otvorena je izložba fotografija “Priroda Vojvodine”. U okviru izložbe, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode je izložio 40 fotografija zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta u Vojvodini. Izuzetnih 40 fotografija predstavljaju rad devet autora i najbolja su ilustracija posebnosti i lepote prirode Vojvodine. Autori fotografija su: Jaroslav Pap, Jovan Lakatoš, Jožef Gergelj, Vladimir Dobretić, Katarina Paunović, Geza Farkaš, Predrag Kostin, Darko Timotić i Dragiša Savić. Tokom trajanja izložbe, biće organizovane i projekcije višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma “Bele rode moje ravnice” iz produkcije Pokrajinskog zavoda, autora dr Olivera Fojkara i Dušana Čekića.

Močvarna područja na tlu Vojvodine nekada su isušivana kako bi se došlo do plodnog zemljišta, a danas se borimo da sačuvamo preostala vodena staništa koja su dragoceni rezervoari slatke vode, ali i prirodni rezervati bogatog biljnog i životinjskog sveta, zaštićenih vrsta – naglašeno je, između ostalog na otvaranju izložbe. Izložba je realizovana na obostrano zadovoljstvo Narodnog muzeja Kikinda i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode. Izložba će biti otvorena do 26. februara 2018.godine.

“Mi u Srbiji imamo 10 međunarodno priznatih vodenih staništa (Ramsarska konvencija). Od tog broja čak osam staništa je na prostoru Vojvodine. Naša želja i najvažniji cilj je da promovišemo ova zaštićena dobra, da u njima razvijamo eko-turizam, da ona ostanu prostor za dalji razvoj biljnih i životinjskih vrsta”, naglasio je dr Oliver Fojkar, načelnik Odeljenja za promociju edukaciju i odnose sa javnošću Pokrajinskog zavoda i koautor dokumentarnog film “Bele rode moje ravnice”.

Jedan od autora Darko Timotić, stručnjak Pokrajinskog zavoda je istakao koliko je važno da fotografi budu dobro edukovani da bi kvalitetno radili taj posao: “Da biste bili dobar fotograf prirode, pored zanatskog umeća, morate voleti taj posao i imati neke specifična znanja, kako biste znali u koje doba dana i godine da tražite neku životinju ili biljku. Većina autora fotografija su diplomirani biolozi, geolozi ili paleontolozi. Ove fotografije su pre svega zaštitarske, ali smo pokušali da na umetnički način pokažemo retke biljne i životinjske vrste”.

Izložbu je otvorio Miodrag Bulajić, član Gradskog veća Kikinde zadužen za privredu, mala i srednja preduzeća i zaštitu životne sredine. On je istakao da vodena područja predstavljaju centre biološke raznovrsnosti sa specifičnom florom I faunom: ” Danas možemo da vidimo 40 divnih fotografija, devet autora, koji su pokazali da svojim znanjem, umećem i ljubavlju mogu da naprave ovako lepo delo. Njihovo oko zabeležilo je sve najbolje što priroda može da nam pruži. Kažu da slika govori više od 1000 reči, tako da je ova izložba predstavlja svojevrsnu knjigu”.

Izložba “Priroda Vojvodine” svojevrsni je apel upućen svima nama da se prirodna staništa i zaštićene vrste moraju sačuvati, a da je doprinos svakoga od nas u toj misiji dragocen.

Izvor: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode

Smetlište u Vinči decenijama opasno po okolna poljoprivredna naselja

Foto: pixabay
Foto: pixabay

Tek kada je pokrenut projekat sanacije aktuelne deponije u Vinči i izgradnje postrojenja za preradu otpada, otkriveno je koliko je sadašnje smetlište u ovom delu prestonice – opasno.
Kako stoji u predlogu izmena i dopuna plana detaljne regulacije sanitarne deponije “Vinča”, “na ovom prostoru je tokom više od 20 godina rada formirana tipično nehigijenska deponija, što je za posledicu imalo zagađenje voda Ošljanskog potoka i bare, zagađenje okolnog poljoprivrednog zemljišta i vazduha, te zatečeno stanje nameće potrebu planskog rešenja sanacije, kao i proširenja postojeće deponije”.
U ovom dokumentu poseban osvrt je na poljoprivredno zemljište koje se nalazi u blizini deponije.
“U bližem okruženju tela deponije i kanala koji odvodi procednu vodu prema Ošljanskoj bari nalaze se parcele sa povrtarskim kulturama. Žitelji okolnih naselja (Veliko Selo i Slanci) tradicionalno se bave povrtarstvom i snabdevaju Beograd povrćem. S obzirom na to da su dominantni vetrovi za ovo područje iz pravca zapad-severozapad (10,2 odsto čestine) i istok-jugoistok (8,8 odsto čestine), najsitnije frakcije sa površine deponije zasipaju poljoprivredno zemljište”, stoji u zvaničnim spisima.
Posle ovih podataka ostaje nam da se zapitamo kojeg je kvaliteta voće i povrće koje jedemo sa zelenih pijaca, a koje stiže sa ovog područja. U Sekretarijatu za privredu – Sektor poljoprivrede poručuju da odgovore na pomenuta pitanja treba tražiti od Sekretarijata za zaštitu životne sredine.
“Što se tiče ispravnosti poljoprivrednih proizvoda koji dospevaju na zelene pijace, ovaj sekretarijat nema nadležnosti u kontroli kvaliteta namirnica”, navodi se u saopštenju ovog poslednjeg sekretarijata.

Svesni velikog ekološkog problema na lokaciji deponije u Vinči, oni su u septembru 2017. godine potpisali ugovor za projekat javno-privatnog partnerstva za pružanje usluga tretmana i odlaganja komunalnog otpada.
– Problem zagađenja deponijom će biti potpuno rešen, bilo da je u pitanju zemljište ili podzemne i površinske vode. Generisani pepeo će biti korišćen u građevinarstvu, a mala količina preostalog opasnog otpada će biti tretirana i pretvorena u inertni otpad, neškodljiv za životnu sredinu – poručuju iz Sekretarijata za zaštitu životne sredine.
Da je sadašnja deponija veliki problem u tome se svi slažu, ali niko od nadležnih nije mogao da potvrdi da je sve voće i povrće koje decenijama stiže iz gore pomenutih naselja potpuno ispravno.

U pomenutom dokumentu stoji i da „u toku vršenja redovnih procesa sakupljanja, tretmana, reciklaže, skladištenja, odlaganja otpada dolazi do pojave emisije gasova koji mogu uticati na kvalitet vazduha, te širenje neugodnih mirisa. Najčešće su to mirisi merkaptana, amonijaka, vodonik-sulfida koji imaju izuzetno jak i neugodan miris iako su im koncentracije i niže od onih koje su određene za granične vrednosti”.

Izvor: Blic

Topi se led na Arktiku, beli medvedi mršave

Photo-illustration: Pixabay
Foto: pixabay

Neki od polarnih medveda na Severnom polu gube kilograme u vreme kad bi trebalo da se goje, pokazalo je novo istraživanje, objavljeno u časopisu Sajens.

Naučnici tvrde da je to posledica promene ishrane zbog klimatskih promena. Oni krive globalno zagrevanje za smanjivanje ledenog pokrivača na Arktiku, a on je medvedima potreban za prolećni lov na foke.
Za potrebe istraživanja, naučnici su na devet ženki belih medveda stavili ogrlice za praćenje, s kamerama i aplikacijama za brojanje koraka, registrovanje srčanog ritma i drugih vitalnih podataka, i pratili ih tokom tri proleća. Mečke su povremeno hvatane da bi im se proverila krvna slika i izmerila težina.
Istraživanje je pokazalo da je pet mečki omršavilo, a da su četiri gubile čak između 1,3 i 2,5 kilograma dnevno. Prosečna težina medveda obuhvaćenih istraživanjem je bila 175 kilograma, a jedna od njih je za samo devet dana izgubila 23 kilograma.

Naučnici su istraživali mečke tokom deset dana u aprilu, kada bi oni trebalo da dobijaju na težini što im je nužno da bi kasnije imale mladunce, hranile ih i preživele surovu zimu.
Međutim, zbog sve manje leda, medvedima je sve teže da uhvate mladunce foke u ključno vreme za lov.

Polarni medvedi su u Americi ugrožena vrsta.
Polarni medvedi love s leda, najčešće tako što čekaju da foke izrone kroz rupe u ledu da bi disale, ali ponekad i plivaju za njima. Manje leda na većem prostori znači da medvedi moraju više da se kreću, često plivajući, i to ima ozbiljne posledice poput većeg utroška energije, hipotermije, sve do rizika od uginuća.
U istraživanju su praćene mečke jer mužjacima zbog prevelikih vratova i premalih glava ogrlice spadaju.

Izvor: N1

Obavlja se prevoz delova za nove vetroturbine u Alibunaru

Foto: Elicio
Foto: Elicio

U opštini Alibunar obavlja se prevoz delova za nove vetroturbine a radi nastavka radova u vetroparku koji gradi kompanija Elicio.

Ukupna vrednost investicije je 80 miliona evra, a vetropark će se finalno sastojati od 21 vetroturbine.

Prvi delovi za turbine vetroparka Alibunar (42 MW), stigli su na gradilište iz Luke Dunav u Pančevu.

Narednih nekoliko dana planira se prevoz delova za turbine u ranim jutarnjim i prepodnevnim časovima, jer noćni prevoz vangabaritnog tereta nije moguć.

Zbog jakog vetra, koji ovih dana duva u Južnom Banatu, nije moguće definisati tačnu satnicu s obzirom da specijalni transport podrazumeva pretovar i utovar delova za turbine, kao i izdizanje i prilagođavanje instalacionih kablova u naseljenim mestima prolasku specijalnih vozila za vangabaritni tovar.

Kompanija Elicio se zahvaljuje građanima Alibunara na razumevanju i izvinjava se ukoliko im je vangabaritni prevoz na bilo koji način otežao svakodnevni život i rad.

Milisav Pajević

Prodaja dozvola za ribolov

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U toku je prodaja dozvola za rekreativni ribolov za 2018. godinu. Kupovinom ribolovne dozvole u JVP „Vode Vojvodine“, ribolovci mogu računati na opremljenu ribočuvarsku službu i na uređena mesta i piste za ribolov.

Cene ribolovnih dozvola nepromenjene su u odnosu na prošlu godinu. Godišnja dozvola za rekreativni ribolov za seniore košta 6.000 dinara, cena jednodnevne dozvole je 1.000 dinara, a višednevne (do sedam dana) 2.000 dinara. Godišnja dozvola za osobe starije od 65 godina, osobe sa telesnim oštećenjem od 60-79 procenata, kao i za žene je 3.000 dinara.

Jedinstvene godišnje dozvole za rekreativni ribolov koje se mogu kupiti kod JVP „Vode Vojvodine“ važe na teritoriji cele Srbije, osim na teritoriji zaštićenih prirodnih dobara, gde važe posebne dozvole. Zainteresovani mogu kupiti i godišnje dozvole za rekreativni ribolov u zaštićenom području za Park prirode „Jegrička“ i Park prirode „Beljanska bara“. Cena ovih dozvola je 4.000 dinara. Za svaki park prirode važi posebna dozvola.

Takođe po cenama nepromenjenim u odnosu na prošlogodišnje, u JVP „Vode Vojvodine“ mogu da se kupe i dozvole za privredni ribolov, koje važe na deonici Dunava od Bačke Palanke do Beške. Cena godišnje dozvole za privredni ribolov je 120.000 dinara, a godišnja dozvola za privredni ribolov bućkom košta 30.000 dinara.

Izvor: Vode Vojvodine

Počeli radovi na izradi kanalizacione mreže u jugoistočnoj radnoj zoni u Inđiji

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Javno komunalno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ iz Inđije krenulo je sa radovima na izradi kanalizacione mreže u jugoistočnoj radnoj zoni i priključenje privrednih subjekata na istu.

Realizacija projekta se izvodi isključivo sa raspoloživom mehanizacijom i ljudstvom ovog javnog preduzeća a svi radovi, uključujući i priključenja, biće završeni u roku od nekoliko dana.

– Aktuelni radovi predstavljaju realizaciju zacrtanih infrastrukturnih radova koje je „Vodovod i kanalizacija“ doneo u svom godišnjem planu, a rešavanjem pitanja priključka na kanalizacionu mrežu vodimo računa i o zaštiti životne sredine – rekao je direktor javnog preduzeća Dragoljub Trifunović.

Javno komunalno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ samostalno izvodi radove na izradi kanalizacione mreže u jugoistočnoj radnoj zoni.

Milisav Pajević

Robert Nigard: Srbija poseduje kapacitete za upravljanje novim investicijama u ekologiji

Photo: imagebank.sweden.se
Fotografija: imagebank.sweden.se

Švedska vladina agencija za međunarodni razvoj i saradnju SIDA osnovana je sa misijom da doprinese smanjivanju siromaštva na globalnom nivou i da obezbedi humanitarnu pomoć u kriznim područjima širom sveta. U našoj zemlji SIDA je prisutna više od dve decenije pružajući mnogostruku pomoć i podržavajući reforme u brojnim sektorima, koje Srbija mora preduzeti kako bi postala članica Evropske unije. Tu spada i sektor zaštite životne sredine u kom se suočavamo sa velikim brojem izazova i suštinskih problema. Prepoznavši ovu oblast kao jednu od najvažnijih kada je reč o uticaju na nacionalno zdravlje, SIDA je samo tokom prethodne godine donirala 605.000 dolara za projekte za opštu zaštitu životne sredine kao i 271.000 dolara za sanaciju pogona za vodosnabdevanje i kanalizaciju, dok je najveća finansijska podrška (7,2 miliona dolara) odobrena za unapređenje upravljanja, demokratije, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti.

U promociji razvojne saradnje SIDA zastupa holistički pristup prema životnoj sredini i rodnoj ravnopravnosti objašnjava nam Robert Nigard, prvi sekretar Odeljenja za međunarodnu razvojnu pomoć Švedske u Srbiji.

„U Švedskoj su ove dve oblasti stavljene u prvi plan, i one bi stoga trebalo da budu sastavni element aktivnosti u svim drugim sektorima. Na primer, trebalo bi da se analizira kakve su posledice na životnu sredinu kao i socijalno-ekonomski efekti svih projekata koji se generalno bave razvojem, kao što su industrijski ili urbani razvoj, poljoprivredna proizvodnja, upravljanje vodama i drugo.”

S obzirom na ovaj generalni stav, Švedska je podržala i projekte koji imaju izvestan uticaj na životnu sredinu iako im to nije glavni cilj. Na primer, Švedska daje finansijsku podršku organizacijama civilnog sektora (kao što je REC) i Stalnoj konferenciji gradova i opština (SKGO), iako zaštita životne sredine nije njihova glavno polje delatnosti već su to upravljanje i demokratija. Od ukupnog godišnjeg budžeta koji trenutno iznosi 11 miliona eura, 51 odsto sredstava u 2017. godini dodeljeno je projektima direktno iz oblasti zaštite životne sredine i oni su činili 34 odsto od ukupnog broja podržanih projekata. Trenutno se sprovodi 6 projekata za zaštitu životne sredine koji se odvijaju u saradnji sa Ministarstvom zaštite životne sredine, a prema rečima Roberta Nigarda, očekuje se da se oni realizuju tokom četvorogodišnjeg perioda.

„Verujemo da je Švedska agencija za zaštitu životne sredine pružala konstruktivnu podršku pregovorima Vlade Srbije u vezi sa otvaranjem Poglavlja 27 u sklopu procesa pristupanja Evropskoj uniji. Ova agencija je takođe obezbedila pomoć savetnika (bivšeg ministra životne sredine u Litvaniji) koji je vodio slične pregovore u svojoj zemlji. Veliki deo te podrške sastoji se u proceni realnih tranzicionih perioda tokom kojih bi Srbija mogla da ispuni ciljeve navedene u različitim direktivama. U slučaju da ciljevi ne budu ispunjeni na vreme, Srbija bi mogla da se suoči sa velikim novčanim kaznama ili da propusti prilike za privlačenje velikih investicija, što se desilo nekim od članica EU koje su se nedavno priključile.”

Pre nekoliko godina Švedski inspektorat za hemikalije (SCI) započeo da pomaže srpskom Hemijskom institutu kroz program doniranja opreme i održavanja obuke u vrednosti od 200.000 evra na godišnjem nivou kako bi se unapredilo upravljanje registrom hemikalija u Srbiji. Od pre dve godine, Švedska takođe podržava Centar za čistiju proizvodnju Srbije koji se nalazi u okviru Tehnološko-metalurškog fakulteta Univerziteta u Beogradu kako bi postrojenja za intenzivan uzgoj živine i svinja mogla da dobiju integrisane dozvole radi ograničenja industrijske emisije, a shodno IPCC direktivi o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine. Vrednost ovog projekta je procenjena na pola miliona evra godišnje. Glavni cilj projekta „IPPC farme” je da pomogne nadležnim organima u Srbiji i rukovodiocima u procesu usvajanja održivog pristupa za primenu IPPC/ IE direktiva u postrojenjima za intenzivno odgajanje živine i svinja. Projekat je obuhvatio više od 50 gazdinstava kao i celokupan proces, počevši od izrade IPPC prijave za dozvolu (uz učešće i rad sa farmama), preko pisanja dozvola (rad sa nadležnim ministarstvom i opštinama), pa do sprovođenja i praćenja aktivnosti vezanih za provere usaglašenosti sa zahtevima za izdavanje dozvola (rad sa republičkim i lokalnim inspektorima). „Očekujemo da će oko 10 farmi imati IPPC dozvole u roku od godinu dana”, kaže Robert Nigard i još jednom naglašava da je čitav program SIDE usmeren ka pružanju pomoći Srbiji pri pridruživanju Evropskoj uniji. „Švedska je pružila Ministarstvu zaštite životne sredine tehničku podršku u rešavanju 15 od 20 projekata sa ključnim problemima iz oblasti upravljanja otpadom i tretmanom otpadnih voda, koji potiču iz 2012. godine.”

SIDA zastupa holistički pristup prema životnoj sredini i rodnoj ravnopravnosti objašnjava nam Robert Nigard, prvi sekretar Odeljenja za međunarodnu razvojnu pomoć Švedske u Srbiji

Fotografija: privatna arhiva

PRIMERI PROJEKATA KOJI SU DO SADA DOBILI POMOĆ SIDE:

Analiza opcija za upravljanje otpadom u Kragujevcu
Procena rizika za deponiju Kalenić
Nacrt za deponije u Zrenjaninu
Projektni zadatak za izradu studija i projekta postrojenja za prikupljanje i tretman otpadnih voda u Batajnici (Beograd)
Studija za regionalni sistem za upravljanje otpadom u Novom Sadu
Studija izvodljivosti za otpadne vode u Nišu
Pregled tehničke dokumentacije za liniju mulja u Leskovcu

Osim ovoga, Švedska je pružila pomoć za izgradnju stanice za prenos otpada u Čačku, puštanje u rad sanitarne deponije u Pančevu, stabilizaciju regionalne deponije Duboko, uvođenje recikliranja u domaćinstvima u Arilju, izgradnju reciklažnog centra u Bajinoj Bašti i za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u selu Kruščica kod Bele Crkve. U 2016. godini dve konsultantske kuće dobile su na tenderu ugovor o pružanju tehničke pomoći Ministarstvu ekologije u sektoru upravljanja otpadom i tretmana otpadnih voda za period od 4 godine.

Da bi neki projekat mogao da se kvalifikuje za sredstva iz fonda SIDE bitno je da bude u skladu sa generalnim uslovima koji važe za EU IPA fondove, dakle pravne tekovine Evropske unije su glavni kriterijum pri odabiru projekata. Drugi kriterijum se ogleda u tome koliko država Srbija učestvuje u realizaciji projekta u smislu raspoloživog osoblja ili iznosa potrebnih sredstava. Nakon dobijanja predloga od srpskog partnera, zapravo mahom od Ministarstva zaštite životne sredine, Ambasada priprema detaljnu analizu predloženog budžeta, često angažuju i konsultantske kuće koje su upoznate sa razvojnim ciljevima SIDE i sa situacijom i zakonodavstvom u Srbiji, kako bi doneli pravu odluku.

S obzirom na potrebu velikih i dugoročnih ulaganja u postrojenja za tretman otpadnih voda i upravljanje otpadom u svim gradovima i opštinama u Srbiji, neophodno je formirati spisak prioritetnih projekata za nansiranje iz EU IPA fonda. „Mislim da je Vladi bilo teško da sastavi takav spisak sa dobro pripremljenim, jakim projektnim predlozima. U mnogim slučajevima ovi projekti zahtevaju projektovanje, izgradnju i operativnu/radnu tehnologiju koja nikad ranije nije bila primenjena u Srbiji, pa je izvesno kašnjenje očekivano. Imajući ovo u vidu, verujem da je došlo vreme da Ministarstvo zaštite životne sredine dobije više osoblja i uspostavi jasnu strategiju i čvrstu saradnju sa lokalnim vlastima u svim gradovima i opštinama kako bi se ostvario napredak”, objašnjava nam Robert naglašavajući da je Srbija navela kao svoj kratkoročni prioritet uspostavljanje separacije na izvoru, počevši od sistema za suve i vlažne frakcije, a kao dugoročni cilj uvođenje sistema koji omogućava stopu recikliranog komunalnog otpada u minimalnom procentu od 50 odsto do 2030. godine.

Prelazak na kulturu recikliranja predstavlja jedan od najvažnijih koraka u stvaranju projekata i investicija. Prema Članu 53 Nacionalnog plana o upravljanju otpadom, lokalne samouprave su dužne da uvedu i primenjuju selekciju i odvojeno prikupljanje otpada za recikliranje, najkasnije u roku od 3 godine nakon stupanja ovog zakona na snagu (zakon je stupio na snagu 2016), a domaćinstva i drugi lokalni proizvođači komunalnog otpada u obavezi su da razvrstavaju otpad za reciklažu.

„Procenjuje se da u Srbiji ima više od 3.000 neuređenih ili divljih deponija koje bi trebalo zatvoriti i urediti a u međuvremenu preusmeriti odlaganje otpada na neku od 26 regionalnih sanitarnih deponija. U Švedskoj se ne reciklira samo 5 odsto otpada što je cilj kome teži Evropska unija. Neophodno je da se uvede razvrstavanje otpada na samom „izvoru” ili u „domaćinstvu” da bi se smanjili troškovi funkcionisanja regionalnih sanitarnih deponija” navodi Robert Nigard i kaže da se tako smanjuje stepen iskorišćenosti deponijskog prostora, kao i troškovi transporta mešovitog otpada, a ujedno se stvaraju nova radna mesta i ubiru prihodi od sekundarnih sirovina. Ipak, činjenica je da recikliranje više košta u odnosu na puko ispuštanje smeća na zemlju.

Promena ponašanja nikada nije jednostavna i veliki je izazov ubediti građane da dobrovoljno preuzmu dodatni posao razvrstavanja otpada prema različitim vrstama materijala ukoliko oni sami u popunosti ne razumeju i prihvate razloge od kojih će direktno ili indirektno imati koristi.

Prema Robertovim rečima, iskustva iz drugih zemalja koje su prolazile kroz iste procese pokazala su da izgradnja savremenih infrastruktura za vodu i otpadne vode zahtevaju najve i napor, značajna sredstva i vreme. Delegacija Evropske unije je procenila, a Švedska je saglasna s tom ocenom, da su upravo ove oblasti u kojima je hitno potrebno rešavati problem budu i da je ogroman njihov uticaj na brojne životne aspekte u zajednici, uključuju i stepen siromaštva.

Kad je reč o implementaciji projekata iz oblasti zaštite životne sredine, najveći problemi mahom se javljaju u planiranju procesa. Neophodno je vreme i iskustvo da bi se uspostavilo zajedničko razumevanje veličine projekata, očekivanih standarda u izgradnji i radu, realnih granica kao i broja osoblja koje je potrebno za projektovanje, izgradnju i rad objekta.

„Razvojni projekti za koje se dodeljuju višemilionski grantovi zahtevaju da Srbija uloži u razvoj kadrova za vođenje projekata u javnim institucijama. Švedska može podržati Srbiju sa određenom stručnom ekspertizom, ali može i hoće to da uradi samo ukoliko postoje nacionalni partneri koji su spremni za rad na visokom nivou”, kaže Robert.

Fotografija: imagebank.sweden.se

Veći gradovi, a ne samo glavni grad, trebalo bi da budu predvodnici ovih projekata. Ukoliko Srbija ne reši najveći deo otpada koji stvaraju urbani centri, onda promene u manjim gradovima ili ruralnim sredinama neće dovoljno poboljšati kvalitet životne sredine u zemlji. Nedavni napredak smo videli kroz zajedničko delovanje Ministarstva zaštite živorne sredine i SIDE koje je dovelo do realizacije projekata u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu.

„Najbolji primer generalnog napretka ostvarenog u Ministarstvu predstavlja činjenica da je Evropska unija nakon trogodišnje pauze u finansiranju projekata u oblasti zaštite životne sredine, uspostavljanjem programa EU IPA 2017 potvrdila da Srbija poseduje kapacitete za upravljanje novim investicijama za projekte u ovoj oblasti. Premda to ne znači da su sve poteškoće u vezi sa neophodnim veštinama i kapacitetom rešeni, ovo je svakako dokaz napretka”, potvrđuje Robert izražavaju i nadu da će saradnja Švedske agencije za međunarodni razvoj sa srpskim partnerima doprineti realizaciji individualnih projekata što će obogatiti iskustvo i znanje domaćih kompanija i institucija a to će zauzvrat uticati na pripremu boljih, praktičnijih nacionalnih planova i strategija koji će privući veće investicije i podsta i značajne promene u kvalitetu životne sredine u korist svih stanovnika Srbije.

Priredila: Tamara Zjačić

Ovaj sadržaj je prvobitno objavljen u magazinu Energetskog portala pod nazivom EKO-ZDRAVLJE, novembra 2017. godine.

Gradsko veće Kragujevca formiralo pet tematskih radnih grupa za izradu Strategije održivog razvoja grada

Foto: Wikimedia/Струјајое
Foto-ilustracija: Pixabay

Radi sprovođenja procesa pripreme i izrade Strategije održivog razvoja grada Kragujevca za period od 2018. do 2028. godine Gradsko veće je na sednici održanoj 1. februara ove godine dalo saglasnost na rešenja o obrazovanju Tematskih radnih grupa za pet prioriteta.

Radne grupe će biti formirane za unapređenje uslova za razvoj privrede, unapređenje infrastrukture u gradskom i seoskom području, razvoj vanprivrednih i društvenih delatnosti a u okviru nje i tematska radna grupa za zdravstvo i socijalnu zaštitu, zatim tematska radna grupa za zaštitu životne sredine, kao i za unapređenje kvaliteta usluga sistema lokalne samouprave.

Kroz proces pripreme Strategije čiji je cilj definisanje vizije održivog razvoja, određivanje razvojnih pravaca grada Kragujevca i održavanje stabilnog i održivog ekonomskog rasta i zapošljavanja, u određenim fazama izrade, promovisaće se međusektorska saradnja i razmena informacija, kao i uključivanje i koordinacija javnog, privatnog i civilnog sektora u procesu odlučivanja i sklapanje partnerstava među institucijama.

Milisav Pajević

Četiri projekta Eko odbora OŠ „Dimitrije Tucović“ iz Čajetine

Foto: Milisav Pajević

Na 3. sednici Eko odbora OŠ „Dimitrije Tucović“ iz Čajetine održanoj u ovoj školskoj godini najavljena je realizacija četiri eko projekta: Tetrapak konkurs, Tojota projekat ili Veliki lov na biljke, Svaka limenka se računa i Mladi eko-reporteri.

– U februaru je obeležavanje Dana energetske efikasnosti, a upravo konkurs i projekat „Mladi eko reporteri“ se bavi energetskom efikasnošću tako da će to motivisati učenike i nastavnike da uzmu učešće na njemu. Nagrade su uvek prelepe, a mi i dobijamo uvek neke nagrade, kaže Zorica Milosavljević, koordinatorka projekta Eko škole OŠ „Dimitrije Tucović“ iz Čajetine.

Prisutna je velika zainteresovanost učenika kako starijih, tako i mlađih uzrasta za učešće na konkursima i drugim ekološkim aktivnostima.

OŠ „Dimitrije Tucović“ iz Čajetine zasluženo nosi priznanje „Zelena zastavica“ koje joj je pre tri godine uručeno.

Milisav Pajević