Home Blog Page 55

Međunarodni dan biološke kontrole

Foto-ilustracija: Unsplash (Gouthaman Raveendran)
Foto-ilustracija: Unsplash (Vincent Van Zalinge)

Danas se obeležava Međunarodni dan biološke kontrole, dan posvećen promociji održivih poljoprivrednih praksi koje su ključne za zaštitu životne sredine. Ističe se smanjenje upotrebe štetnih materija kao što su pesticidi i đubriva, koje, iako efikasne u borbi protiv štetočina, nose sa sobom agresivne posledice po ekosisteme, vodene resurse, divlje životinje, ali i ljudsko zdravlje.

Pesticidi se koriste za suzbijanje niza nepoželjnih organizama, od insekata i korova do gljivica i glodara. Međutim, iza njihove efikasnosti kriju se rizici kontaminacije prirodnih resursa, kao što su vode, i potencijalno trovanje životinja.

Slično, i đubriva su nutritivna podrška biljkama, u prekomernim količinama mogu dovesti do degradacije tla, smanjenja biodiverziteta i zagađenja podzemnih voda, predstavljajući još jedan izazov za održivu poljoprivredu.

PROČITAJTE JOŠ:

Alternativa leži u prirodnim rešenjima koja se oslanjaju na prirodne neprijatelje domaćina. Ovaj metod uključuje različite aktere od predatora poput bubamara, koje se hrane lisnim vašima, do parazita poput ose, čije larve unutar gusenica iniciraju proces koji završava smrću domaćina, efikasno smanjujući broj štetočina bez upotrebe hemijskih sredstava.

Za uspešnost ovog pristupa neophodno je duboko razumevanje odnosa i dinamike među vrstama, kako bi se pravilno koristio prirodni metod suzbijanja štetočina, kako bi se pazilo na prirodnu ravnotežu.

Međunarodni dan biološke kontrole otvara put ka značajnom smanjenju zavisnosti od hemijskih sredstava, umanjujući negativni uticaj poljoprivrede na ekosisteme.

Energetski portal

Održivo upravljanje otpadom uz zelenu energiju

Foto-ilustracija: Unsplash (nuno-marques)
Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)

Dostizanje odžive budućnosti zahteva sveobuhvatne promene, čineći svaki sektor zelenijim. Proizvodnja električne energije iz čistih izvora jedna je od najznačajnijih zahtevanih promena, počevši sa malim potrošačima energije i idući do onih velikih. Javno komunalno preduzeće Regionalna deponija Pirot predstavlja primer velikog potrošača, uzimajući u obzir to da linija za separaciju otpada zahteva značajne količine struje. Zahvaljujući odluci da se na krovu ovog objekta izgradi solarna elektrana, upravljanje otpadom u Pirotu postaće održiviji proces. Projektovanje je povereno kompaniji CEEFOR, koja ima dugogodišnje iskustvo u oblastima održivog razvoja, energetske efikasnosti i projektantskim uslugama u oblasti obnovljivih izvora energije. O projektu i značaju njegove realizacije razgovarali smo sa Bojanom Stevićem, diplomiranim inženjerom mašinstva koji vodi ceo projekat.

Solarna elektrana RD Pirot instalirane snage 150 kW u planu je da bude izgrađena na krovu objekta ovog javnog preduzeća, koji se prostire na 1.200 m2. Zamisao je da elektrana proizvedenu električnu energiju koristi za napajanje sopstvenih dnevnih potreba, do trenutka sticanja statusa kupac-proizvođač, nakon čega će proizvedeni višak predavati u distributivni sistem.

– Prve informacije koje su nam bile neophodne i koje smo dobili od uprave JKP Regionalna deponija Pirot jesu kolika je trenutna potrošnja i neka projektovana potrošnja pogona, sa kojom možemo da računamo koje su njihove potrebe i u odnosu na to projektujemo solarnu elektranu – rekao je Stević.

U FOKUSU:

Prvobitni plan obuhvatao je u tom trenutku aktuelne panele od 410 Wp pojedinačne snage, uz postavljanje 440 solarnih panela, na jednom objektu 348, a na drugom 90. Za ovu solarnu elektranu izabrani su jedni od najboljih solarnih modula na našem tržištu Luxor Solar snage 545 Wp. Takođe, solarna elektrana sadržaće osam invertora čiji je proizvođač Fronius. Za podkonstrukciju izabrano je jedno od najboljih rešenje proizvođača K2 Systems.

Foto: EP (Milica Radičević)

Kako je za ovu solarnu elektranu neophodno proširenje priključka za struju, malo više vremena je trebalo za prikupljanje neophodne dokumentacije i odobrenja.

S obzirom na to da se objekat JKP Regionalna deponija Pirot nalazi na međunarodnom koridoru, ovo javno preduzeće ima u planu da priključi i punjač za električne automobile, koji će doći u sklopu sa pametnom nadstrešnicom.

Početak gradnje solarne elektrane RD Pirot planiran je u zimskom periodu, odnosno krajem ove ili početkom naredne godine, kako bi završetak radova bio na proleće 2024. godine i na taj način se iskoristio pun potencijal sunčeve svetlosti do kraja te godine.

Centar za energetsku efikasnost i održivi razvoj (CEEFOR) već trinaest godina uspešno posluje u oblasti razvoja održivih projekata i energetske efikasnosti u regionu Balkana. Svojim klijentima nudi konsultantske i projektantske usluge u oblasti obnovljivih izvora energije. Stručni tim kompanije spreman je da odgovori na sve zahteve klijenata i odgovori na sva pitanja. Dug spisak zadovoljnih klijenata najbolji je pokazatelj stručnosti i predanog rada kompanije.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Konkurs „Za žene u nauci“ – prilika da mlade naučnice dobiju prestižna priznanja

Foto: Headline&Dkit
Foto: Headline&Dkit

Povodom Međunarodnog dana žena i devojaka u nauci koji je nedavno obeležen, kompanija L’Oréal Balkan, Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija  i Nacionalna Komisija za UNESCO, organizovali su program L’Oréal-UNESCO „Za žene u nauci’’. Mlade naučnice u našoj zemlji pozivaju se da se prijave na 14. po redu konkurs za prestižna priznanja koji je otvoren do 31. marta 2024. godine.

Konkurs je namenjen mladim naučnicama u Srbiji, do 35 godina života, koje su upisale ili završile doktorske ili postdoktorske studije u oblasti prirodnih nauka. Najtalentovanijim učesnicama dodeliće se priznanja, ali i finansijska podrška u iznosi od po pet hiljada evra koja će pomoći realizaciju njihovih značajnih naučnih istraživanja.

Nacionalna priznanja „Za žene u nauci’’ pružiće podršku njihovom daljem profesionalnom usavršavanju, ali ih i podstaći da naukom nastave da se bave u Srbiji.

Zastupljenost žena širom sveta, kada je reč o istraživačima, još uvek čini nešto manje od 30 odsto, njihova uloga u revolucionarnim istraživanjima koja imaju značajan uticaj na naapredaj čovečanstva je veoma važna. Tome u prilog ide podatak da su samo tokom 2023. godine, dve žene postale dobitnice Nobelovih nagrada za medicinu i fiziku. To je bila ukupno sedma dodeljena Nobelova nagrada laureatkinjama međunarodnog programa L’Oréal-UNESCO „Za žene u nauci“, koji i u našoj zemlji već 13 godina nagrađuje najbolje mlade naučnice.

Međunarodna inicijativa L’Oreal – UNESCO „Za žene u nauci“ (L’Oreal –  UNESCO For Women in Science) osnovana je 25 godina, dok je program u Srbiji  pokrenut 2010. godine. Do danas je na konkursu za Nacionalna priznanja učestvovalo više od 600 mladih naučnica, a njih 38 je nagrađeno u ukupnom iznosu većem od 20 miliona dinara. Cilj programa „Za žene u nauci“ je da širom sveta, a tako i u našoj zemlji, podrži izvanredne žene istraživače koje svojom posvećenošću, dostignućima i vizijom doprinose napretku nauke i društva.

Više informacija o samom programu, načinu prijave – uključujući i prijavni formular i opšta pravila konkursa za 2024. godinu, možete pronaći ovde.

Energetski portal

Usmeravali su me ka ekonomiji, ali termoenergetika je bila moj izbor

Foto: OIE Srbija
Foto: OIE Srbija

Energetski portal, kao medij koji želi da doprinese rodnoj ravnopravnosti i inkluzivnosti žena u sektor zelene energije, odlučio je da podrži kampanju promocije uspešnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije. U narednom periodu objavljivaćemo intervjue Udruženja OIE SRBIJA sa ciljem da podstaknemo mlade devojke i žene da se obrazuju i karijernu šansu potraže u sektoru OIE.

Jedna od pionirki u oblasti vetroindustrije u Srbije, Maja Maćić, ima više od 20 godina radnog iskustva u energetskom sektoru, a najviše u oblasti obnovljivih izvora energije. Poslednje tri godine radi kao direktor RP Global Srbija, koja se bavi ulaganjem i razvojem projekata vetroelektrana, solarnih elektrana i projekata skladištenja električne energije pomoću baterija. Zajedno sa svojim timom razvija brojne projekte širom zemlje i vredno radi da u skorije vreme proizvede i prve zelene MWh i doprinese povećanju udela OIE u ukupnim proizvodnim kapacitetima Republike Srbije.

U intervjuu za naš portal Maja Maćić otkriva kako se našla u oblasti vetroenergije, koja je razlika u razvoju vetroelektrana i solarnih elektrana i kako usklađuje privatne i poslovne obaveze, s obzirom na činjenicu da je i majka troje dece.

Pročitajte još:

Kako ste se opredelili za studije mašinstva?

Foto: OIE Srbija

– Moj otac je studirao Mašinski fakultet i radio u energetici. U jednom trenutku je čak pokušao da me preusmeri na studije Ekonomskog fakulteta tako što me je poslao na razgovor sa par poznatih ekonomista, ali sam ja ostala dosledna ideji da studiram termoenergetiku na Mašinskom fakultetu. To se pokazalo kao veoma korisno u sadašnjem poslu jer mi je dalo dobru osnovu o energetici, o tome kako se proizvodi električna energija u jednoj termoelektrani sa svim njenim elementima koje čine proces proizvodnje električne energije, od iskopa i pripreme uglja, pa sve do plasiranja u elektroenergetski sistem.

Da li ste na Mašinskom fakultetu ikada osećali diskriminaciju zbog polne pripadnosti?

– Nikada nisam osećala polnu diskriminaciju. Štaviše, mislim da sam imala punu podršku svih kolega, a i nastavnog osoblja Mašinskog fakulteta da uspešno završim studije, pa da se bavim i neko vreme istraživačkim radom na Katedri za termoenergetiku kod čuvenog profesora Milana Petrovića.

Jedan ste od pionira vetroindustrije u Srbije, skoro 15 godina ste u poslu. Otkud u energetici, pa još i vetroenergiji koja nekad nije bila popularna tako kao sada?

– Kako sam studirala termoenergetiku, nakon par godina rada na Mašinskom fakultetu počela sam da radim u privatnoj konsultantskoj kompaniji SEEC. Početkom 2007. godine nam se obratio italijanski investitor, kome se kasnije pridružila i MK grupa, koji je želeo da razmotri mogućnost ulaganja u razvoj i realizaciju projekata vetroelektrana. Tada sam bila najmlađa u kompaniji, pored brojnih iskusnih kolega koji su većinom bili došli iz kompanije Entel. Vlasnik konsultantske firme mi je ukazao poverenje da ja vodim taj deo kompanije, s obzirom na to da skoro da nije bilo ljudi koji su nešto znali o energiji vetra. Tako sam ja i započela, a nakon nekog vremena smo i započeli razvoj projekata vetroelektrana Košava, La Piccolina i Kula, koje su sada sve tri u pogonu.

Kakav je položaj žena u tom sektoru? Možete li napraviti poređenje kroz poslednjih 15 godina – kakvi su trendovi, ima li napretka?

– Osetno sve više žena ima u sektoru OIE, što mi je i veoma drago. Sama činjenica da radite na projektima koji za cilj imaju proizvodnju kWh zelene, čiste energije stvara neki dodatan podstrek i daje dobar vetar u leđa.

Foto: OIE Srbija

Poslednjih godina ste na poziciji direktora za Srbiju kompanije RP Global. Žena na takvim pozicijama je vrlo malo. Šta za Vas to lično znači i koliko je teško voditi dominantno muški tim inženjera i saradnika?

– S obzirom na to da sam u ovom poslu relativno dugo, za mene nema neke razlike da li su mi kolege muškog ili ženskog pola. Ono što je najvažnije je da se razvija zdrava i motivišuća atmosfera za rad u kojoj kolege razmenjuju svoje znanje i iskustvo, a i vremenom sebe unapređuju.

Nedavno je objavljena vest o napretku u razvoju velike solarne elektrane kod Sremske Mitrovice za šta ste Vi i Vaš tim zaslužni. Koliki je izazov baviti se razvojem solarnih elektrana posle više od decenije posla u vetru?

– Razvoj jedne solarne elektrane u odnosu na vetroelektranu je u principu jednostavnije. Svakako da razvoj jedne solarne elektrane ima neke svoj izazove, a to su prevashodno imovinsko-pravni odnosi i kako rešiti imovinu za tako velike površine u slučaju većih projekata. Srbija za sada ima više proizvodnih kapaciteta iz energije vetra, ali kako je tehnologija fotonaponskih ćelija toliko napredovala i pojeftinila, logično je očekivati i puštanje u rad većih projekata koji koriste Sunčevu energiju za proizvodnju električne energije.

Majka ste troje dece, kako uspevate da uskladite privatne i direktorske obaveze?

– Iskreno, u nekim situacijama nije lako. Ljubav i strast prema poslu dovode do toga da privatan život u značajnoj meri trpi. Jako se ponosim svojom decom, kao i drugi roditelji, i trudim se da ih vaspitam da budu dobri ljudi, na prvom mestu, i u što većoj meri da budu samostalni.

Da li savetujete mladim devojkama da upišu neki od tehničkih fakulteta i poslove potraže u sektoru OIE?

– Apsolutno da! Ima toliko pozitivnih primera koji potvrđuju da žene mogu biti dobri inženjeri koji posluju uspešno i značajno doprinose u sektoru OIE.

Izvor: OIE Srbija

Ekološki pelet od konoplje – Neiskorišćen potencijal

Foto ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (NickyPe)

Potencijal naše zemlje za uzgoj industrijske konoplje ogleda se u pogodnim klimatskim uslovima i zemljištu, a da to nisu pretpostavke, potvrđuje podatak da je Jugoslavija polovinom prošlog veka bila njen najveći izvoznik u Evropi. O tome koliko je ova biljka značajna i koje pogodnosti donosi za ekologiju i energetiku, razgovarali samo sa čovekom koji zna sve o njoj — Hadži Zoranom Jovanovićem.

Pre petnaest godina, sa koleginicom dr Majom Timotijević, Jovanović je započeo vraćanje industrijske konoplje na srpska polja i njenu preradu, a podršku su dobili od Razvojne Agencije Srbije i Fonda za inovacionu delatnost kroz grant Smart Start. To je podrazumevalo i osnivanje startapa ReHemp d.o.o. Novi Sad, čije ime u prevodu na srpski jezik znači — Opet konoplja.

Govoreći o njenim prednostima, treba istaći da se za četiri meseca od aprila do avgusta, koliko je potrebno od sadnje do ubiranja biljke, a za čiju negu u tom periodu nije potrebna primena hemijskih preparata, dobije i do 10 tona stabljike-biomase, što ne daje nijedna biljna vrsta za taj period. Uzgajanjem ove biljne vrste smanjuje se potreba za sečom šuma, zato što ima značajno veću količinu celuloze od drugog drveća, a takođe se poboljšava zdravlje zemljišta, koje čisti čak i od radijacije.

U FOKUSU:

Foto-ilustracija: Unsplash (ricardo-prosperi)

Uzimajući u obzir zagađenje otpadom, ona može da zameni plastiku u svim aspektima, a kada je reč o zagađenju vazduha, za vreme njenog rasta apsorbuje i do sedam puta više CO2 od drugih biljaka. Nadovezujući se na prethodno, njenu korist imaju i fabrike, kroz ekološke vaučere. Naime, svaka fabrika koja u svojoj proizvodnji emituje CO2 — plaća takse, ali ukoliko dokaže da je finansirala sadnju određenih površina industrijske konoplje, koja će proračunom dokazati da apsorbuje količinu ugljen-dioksida — onoliko koliku ta fabrika emituje, neće se naplaćivati takse. Njene koristi su višestruke, ona je, kako navodi naš sagovornik, čudesna biljka koja hrani, oblači, leči i greje.

Kao energetičar, Jovanović je sagledavajući probleme u energetici kao što su emisije ugljen-dioksida, nesigurni izvori nafte i gasa i za životnu sredinu štetni uvozni energenti, započeo istraživanje da bi maksimalno iskoristio potencijal ove biljke. Kako objašnjava, preradom cveta i semena može da se dobije oko 30 proizvoda, dok bi preradom stabiljke moglo preko 70.000, ali kako se njome niko nije više bavio, stabljike su odgajivačima industrijske konoplje samo predstavljale problem. Zbog toga je, kako ističe, počeo sa istraživanjem na koji način da od problema ovaj deo biljke pretvori u korist i kao rešenje pronašao proizvodnju peleta od stabljike. Njihovi peleti zaštićeni su kao mali patent kod Zavoda za intelektualnu svojinu RS. Značaj ovako dobijenog peleta jeste što je njegova cena u nivou drvnih peleta od bukve, ali su kalorične vrednosti za oko 20 odsto veće. Proces proizvodnje je gotovo identičan kao kod ostalih vrsta peleta, ali uz razliku što stabljika mora da se podvrgne dekortikaciji, odnosno odvajanju vlakna od pozdera.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Nova gasna kotlarnica u Užicu unaprediće kvalitet vazduha

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Freepik (zirconicusso)

Nova gasna kotlarnica pri Narodnom pozorištu u Užicu u narednim danima treba da počne zvanično sa radom, čime će se stvoriti uslovi da se izbaci iz upotrebe 30 godina stari kotao na mazut i značajno unapredi kvalitet vazduha u samom centru grada.

Tim povodom je Irena Vujović, ministarka zaštite životne sredine rekla da je važno što Užice kandiduje projekte i što se već vide značajni rezultati, jer taj grad spada u ugroženije kada je reč o aerozagađenju.

Prema njenim rečima, nova gasna kotlarnica je urađena po najsavremenijim standardima i kreće sa radom u narednim danima, a tada će  potpuno biti eliminisano aerozagađenje oko ove ustanove kulture. Dodala je da je to izuzetno važno, jer se pozorište nalazi u samom centru grada, okružuju ga stambene zgrade, i za sve te građane, kao i za posetioce pozorišta, ovaj projekat doneće bolji kvalitet vazduha.

Kroz projekte Ministarstva u Užice je uloženo 1,2 miliona evra, kako bi se popravio kvalitet vazduha, rekla je ministarka i navela da su u planu i nova značajna ulaganja u sklopu programa Srbija 2027.

Pročitajte još:

Pored ovog projekta, u prethodnim godinama zamenjen je i kotao u vrtiću „Bambi’’ koji pohađa oko 250 mališana i koji sada imaju bolje uslove boravka, kao i kotao u sportskoj hali „Veliki park’’.

Kako je istakla, kada se govori o boljem kvalitetu vazduha, uvek je reč o setu mera. Tako je ukagano i u čišćenje divljih deponija, sanaciju zemljišta, subvencionisanje zamene ložišta u domaćinstvima.

,,U narednom periodu čeka nas zamena poslednje kotlarnice na mazut u sklopu gradske toplane, kapitalni projekat koji je deo plana Srbija2027. Radimo na pripremi dokumentacije i obezbeđivanju sredstava’’, zaključila je ministarka.

Energetski portal

Litijuma neće biti dovoljno za sve, da li su rešenje natrijum-jonske baterije?

Foto-ilustracija: Unsplash (newpowa)
Foto-ilustracija: Unsplash (karsten-wurth)

Napuštanje fosilnih goriva deo je globalnih napora da se efikasno i sa što manje zagađenja proizvodi električna energija, što dalje podrazumeva prelazak na obnovljive izvore energije.

Evropska unija aktivno radi na podsticanju  proizvodnje zelenih kilovata i promociji ekološki prihvatljivih vozila. Postoji čak usvojen plan da se od 2035. godine novi automobili na benzin i dizel pogon uopšte više ne prodaju na tržištu EU. Međutim, solarni paneli, baterije u automobilima, vetroturbine i slične tehnologije, zahtevaju metale kao što su kobalt, nikl, litijum i druge, čije iskopavanje nije jednostavno, niti bez posledica. Danas su uglavnom najveća nalazišta ovih preko potrebnih materijala locirana u zemljama sa ekonomskim ili geopolitičkim problemima, što otežava regulisanje dozvola, ili se kopanje odvija pod teškim ili pak bespravnim uslovima rada, kao na primer u Africi, dok istovremeno ovaj proces ostavlja i ekološke posledice.

Kako je sve zastupljeniji sektor OIE, paralelno raste i potražnja za neophodnim komponentama. To dalje znači da će povećana proizvodnja zahtevati više pomenutih materijala (kobalt, litijum, nikl…) i na mnogim drugim lokacijama sveta, osim na nekoliko najznačajnijih tačaka. Kako će potražnja rasti, postoji bojazan od snabdevanja, zbog ograničenosti ovih resursa, koji sa velikih nalazišta mogu biti iscrpljena zbog buduće ekspanzije. Kako objašnjavaju naučnici sa švedskog Tehnološkog fakulteta Čalmers, čini se nemoguće da trenutna nalazišta zadovolje pomenutu buduću ekspanziju, naročito kada su u pitanju električni automobili i sve veći proj proizvođača automobila koji prelazi na masovniju proizvodnju istih.

Potrebno je tragati za novim tehnologijama, jer izvori litijuma mogu doći do tačke iscrpljenosti, a za to vreme tržište i potražnja za sirovinama neće jenjavati.

Foto-ilustracija: Unsplash (markus-spiske)

Upravo je istraživački tim u Čalmersu istražio natrijum-jonske baterije koje se dakle oslanjaju na natrijum koji je mnogo rasprostranjeniji od litijuma. Prilikom ispitivanja gustine, životnog veka, ekološkog aspekta i ostalih karakteristika, došli su do zaključka da su one bolje kada je u pitanju snabdevanje zbog svoje pristupačnosti, ali i kada je u pitanju ekološki aspekt i klima

Sve u svemu, natrijum-jonske baterije koriste natrijum, element koji je mnogo obilniji od litijuma jer se može ekstrahovati i iz morske soli. Ovo ih čini potencijalno jeftinijim, ekološki prihvatljivijim i dostupnim. Litijum-jonske baterije, s druge strane, imaju veću gustinu i samim tim skladiše veće količine energije i to u manjem prostoru u poređenju sa natrijum-jonskim. To ih čini idealnim za primene gde su prostor i težina jednostavno ograničeni, kao što su električna vozila. Natrijum-jonske baterije mogu raditi na širem opsegu temperatura i mogu stoga biti otpornije na ozbiljnije vremenske uslove, dok je za litijumske  poznato da tokom hladnih dana ili velikih vrućina imaju izmenjene performanse, poput toga da automobil ima mnogo manji domet, jer crpi više energije kada je napolju jako hladno.

Tehnologija se ipak brzo menja. Može se očekivati da će se današnje natrijum-jonske baterije razviti i koristiti za skladištenje energije u elektroenergetskoj mreži, a da bi sa daljim razvojem ova baterija mogla dospeti i do električnih automobila, s obzirom da bi nalazišta litijuma mogla biti u problemu.

Milica Vučković

Digitalizacijom do poboljšanja energetske efikasnsoti u zgradarstvu

Foto-ilustracija: Unsplash (james-yarema)
Foto: E Co.

Digitalne tehnologije postale su deo velikog broja investicija u infrastrukturne i energetske projekte u zemljama u razvoju. Njihovom primenom postiže se povećanje efikasnosti, optimizacija, unapređenje zdravlja, komfora i društvenih okolnosti, te dolazi do postizanja visokog nivoa održivosti.

Prepoznajući potrebu za praćenjem aktuelnog trenutka, timovi Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) sve više uključuju digitalizaciju u svoje procene opravdanosti investicija.

Projekat kome su posvećeni naredni paragrafi donosi promenu paradigme u bavljenju digitalizacijom jer pokazuje put primene digitalnih tehnologija u svim vrstama zgrada.

Tim EBRD koji je radio na ovom projektu uključio je stručnjake banke iz oblasti energetike i daljinskog grejanja, dok je eksterni konsultantski tim kompanije E Co. iz Ujedinjenog kraljevstva i nemačke Dornier grupe imao više od 10 eksperata iz SAD, Nemačke, Srbije, Hrvatske, Italije i Argentine. U periodu od jula 2022. do juna 2023. ovaj zajednički multidisciplinarni tim je stvorio kvalitetan osnov za iskorak u digitalnoj tranziciji svih 38 zemalja u kojima radi EBRD.

Mnogi sektori su poslednjih godina napravili značajan napredak u digitalizaciji. Njima se ubrzano priključuje sektor zgrada i građevinarstva koji sve više oseća benefite od unapređene energetske efikasnosti, otpornosti i redukovanih troškova. Pored toga, prisutni su sve veći globalni zahtevi za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) i štetnih gasova, i zahtevi korisnika zgrada za bezbednijim i zdravijim uslovima života i rada. U ranijem periodu digitalizaciju je odlikovala visoka početna investicija, što se poslednjih godina ublažava dovodeći do veće atraktivnosti i isplativosti brojnih digitalnih rešenja.

U FOKUSU:

Digitalne usluge i rešenja karakterišu prilagodljivost specifičnim potrebama i zahtevima korisnika. Inteligentnom analizom podataka iz različitih domena, korisnicima i vlasnicima zgrada omogućeno je posedovanje pravih informacija u realnom okruženju, kao osnov za donošenje kvalitetnih odluka.

Pametne zgrade nastaju implementacijom pametnih digitalnih rešenja, tj. korišćenjem različitih uređaja i senzora koji obezbeđuju i obrađuju informacije i izvršavaju radnje na osnovu dobijenih informacija. One su opremljene inteligentnim sistemima koji se mogu razvrstati u usluge upravljanja i usluge podrške. Primena različitih aplikacija za pametno okruženje se proširila na složene zgrade kao što su bolnice, poslovne, obrazovne i sportske zgrade, u kojima senzori daju informacije upravi, osoblju i korisnicima.

Cilj primene digitalnih rešenja u zgradama je digitalna transformacija gradova i stvaranje pametnih gradova koji povezuju životnu sredinu, ekonomiju i mobilnost.

Ovaj cilj se dostiže kombinovanjem i interakcijom sledećih aspekata:

॰ Optimizacija prirodnih resursa kroz zaštitu životne sredine, energetsku efikasnost i upravljanje otpadom,

॰ Mobilnost kroz efikasnost javnog prevoza, upravljanje saobraćajem i parking prostorima,

॰ Informisanje građana, inkluzivno društvo gde građani donose odluke, e-učenje, i

॰ Kvalitet života građana, bezbednost, i upravljanje elementarnim nepogodama.

Projekat je razvio devet specifičnih sektorskih mapa puta za digitalizaciju koje pokazuju puteve kojima bi zgrade/organizacije u javnom ili privatnom sektoru trebale da krenu da bi postigle viši nivo digitalne zrelosti. Zahvaljujući saradnji sa timom kompanije E Co. razvijene su specifične mape puta za višestambene zgrade, poslovne/javne zgrade, porodične kuće, zatim za različite sektore proizvodnje i distribucije energije koju koriste zgrade, kao i za upravljanje punjenjem električnih automobila i parkiranjem u zgradama.

Izvor: E Co.

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Paraćin: sva dokumenta za subvencije energetske sanacije biće dostupna na sajtu opštine

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Mclean)

Opština Paraćin objavila je da će građani od sada na zvaničnoj internet strani opštine moći da prate sva objavljena dokumenta vezana za subvencije i to preko nove sekcije ,,Energetska sanacija objekata’’.

Novoj sekciji možete da pristupite ovde.

Osim na sajtu, dokumenta su objavljena i na oglasnoj tabli u zgradi opštine. Takođe, objavljen je i predlog liste o ispunjenosti uslova za ostvarenje subvencije krajnjih korisnika i dopunjena lista privrednih subjekata koje je dostupan i na zvaničnoj internet strani opštine.

Kako se navodi, reč je o Ugovoru koji Opština ima u vezi sa sufinansiranjem Programa energetske sanacije porodičnih kuća i stanova.

Pročitajte još:

U ove svrhe, ukupno je opredeljeno finansijskih sredstava u iznosi od 11 miliona 250 hiljada dinara, od čega 40 odsto predstavlja udeo opštine, dok je 60 odsto udeo Ministarstva rudarstva i energetike.

Kroz jedan Konkurs objedinjeni su mere zamene prozora, zamene kotlova i ugradnje solarnih panela za proizvodnju električne energije.

Naredna faza projekta podrazumeva potpisivanje trojnih ugovora između Opštine, privrednih subjekata i korisnika.

Energetski portal

Krčenje šuma doprinosi povećanju zagađenja živom – pošumljavanje ga smanjuje

Foto-ilustracija: Unsplash (Lightscape)
Foto-ilustracija: Pixabay (Gadini)

Opasnost od mogućeg kontakta sa živom, nešto je sa čime smo upoznati još od malih nogu, prilikom upotrebe toplomera. Međutim, živa je prisutnija mnogo više u našem životnom okruženju, a njena toksična dejstva idu dalje od opasnosti usled direktnog kontakta sa njom. Štaviše, živa je rasprostranjena široko u životnoj sredini, ali problem nastaje u trenutku njenog oslobađanja, čemu doprinose značajno čovekove aktivnosti. Posebno toksična postaje kada dospe u vodene sredine, ali i njeno ispuštanje u atmosferu u prekomernim količinama podvodi se pod zabrinjavajuće po zdravlje ljudi i drugog živog sveta. U tom smislu, Svetska zdravstvena organizacija (WHO) svrstala ju je među 10 hemikalija koje predstavljaju pretnju po zdravlje.

Nova studija koju je sproveo Masačusetski institut tehnologije (MIT), ukazuje na to da su oko 200 tona emisija žive svake godine rezultat globalnog krčenja šuma. Ukoliko se postojeći trend krčenja nastavi, istraživači procenjuju da će neto emisije žive nastaviti da rastu.

Istraživanje je pokazalo da Amazonska prašuma ima značajnu ulogu kao skladište žive, sa oko 30 odsto. Smanjenjem njene deforestizacije, značajno bi moglo da se smanji i ovakvo zagađenje. Takođe, sudija je predočila na mogućnost smanjenja žive u životnoj sredi ukoliko se povećaju napori pošumljavanja. Naime, šume imaju sposobnost apsorbovanja žive, te bi povećanim pošumljavanjem došlo do smanjenja njene prisutnosti u atmosferi. Ipak, ovakav način ne sme da ostaje jedino rešenje zagađenja živom.

Pročitajte još:

Kako deforestizacija doprinosti emisijama žive?

Foto-ilustracija: Pixabay (hasogr)

Listovi drveća igraju ključnu ulogu u apsorbovanju žive iz atmosfere, na sličan način kako to čine i sa ugljen-dioksidom. Međutim, za razliku od ugljen-dioksida koji biljkama znači u njihovoj biološkoj funkciji, živa to ne čini. Zbog toga ona ostaje unutar lišća sve dok ono ne opadne i završi na tlu. Nakon toga, živa se apsorbuje u zemljište, gde ostaje zarobljena.

Na ponovno ispuštanje žive iz zemljišta u velikoj meri utiču sunčevi zraci, što je upravo i srž njihovog istraživanja. Kako se objašnjava, listovi drveća u gustim prašumama sprečavaju prodiranje sunčevih zraka, a kada dođe do krčenja šuma – smanjuje se i grustina krošnji čime sunčeva svetlost dopire do tla i tako ubrzava proces ispuštanja žive iz zemljišta.

Praveći zanimljivo poređenje, krčenje šuma zamišljeno je kao država. U ovako zamišljenom obliku, krčenje šuma predstavljalo bi drugu zemlju sa najvećim emisijama odmah nakon Kine koja emituje oko 500 tona žive godišnje.

Nisu u svim delovima sveta iste emisije. Povećane su, recimo, u tropskim šumskim područjima u kojima se vatra pali kako bi se ono pripremilo za poljoprivredne aktivnosti.

Foto-ilustracija: Unsplash (Eduardo Jaeger)

Kako se mogu još smanjiti emisije žive?

Kao jedan od glavnih uzroka ispuštanja žive u atmosferu predstavlja sagoravanje uglja, s obzirom na to da se ona nalazi u uglju. Ovo je još jedan od razloga zbog čega se podstiče prelazak na alternativne načine proizvodnje električne i toplotne energije.

Takođe, iskopavanje nove žive može da se smanji, ukoliko se postojeća reciklira i iskoristi ponovo. Čak i ukoliko se ne iskopava dirketno živa, to se indirektno čini kroz rudnike zlata, odnosno njegovu eksploataciju.

Kao teški metal, ona se nalazi u različitim predmetima oko nas kao što su kompaktne fluorescentne sijalice, određene vrste baterija, toplomeri, neki elektronski otpad i drugi, zbog čega je važno da se on odlaže na bezbedan način.

Evropska unija posebnu zabrinutost istakla zbog činjenice da kada dođe do ispuštanja žive u životnu sredinu, ona ulazi u lanac ishrane, a posebno kada je reč o ribama. Zbog opasnosti po zdravlje, usled mogućeg oštećenja mozga, pluća, bubrega i imunog sistema, Evropska unija značajne napore uložila je u razvoj zakona kako bi se ograničila njena upotreba. Primera radi, zabranjena je upotreba baterija, termometra, barometra i aparata za merenje krvnog pritiska koji sadrže živu. Takođe, ona je zabranjena i u većini prekidača i releja koji se nalaze u elektronskoj opremi i drugo. Prošle godine Evropska komisija usvojila je Delegiranu uredbu kojem se Minamata konvencija prevodi u zakon EU, čime je uvedena zabrana proizvodnje, uvoza i izvoza za dodatnih osam proizvoda koji sadrže živu.

Katarina Vuinac

Kameleon fasada u timu – Borba protiv klimatskih promena

Foto-ilustracija: Freepik (vecstock)
Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Globalno zagrevanje podstaklo je istraživače širom sveta da iznađu inovativna rešenja kako bi objekti što efikasnije čuvali energiju. Jedno od rešanja je najsvetlija bela boja farbe koja uspešnije od bilo koje druge boje odbija sunčeve zrake. Ova tehnika koristi se i na prevoznik sredstvima, kao što je avion. Iako je ideja odlična za sve toplije letnje dane, ostaje praznina kada nam se vrate hladniji dani. Sigurno je da borbi protiv klimatskih promena ne bi doprinelo da se zgrade sezonski kreče, leti u belu – zimi u crnu boju.

Kako nam priroda nudi rešanja za gotovo sve probleme sa kojima se suočavamo, tako ni ovde nije bio izuzetak. Naučnici sa Univerziteta u Čikagu inspiraciju za svoj izum pronašli su u jednoj veoma interesantnoj životinji – kameleonu.

Reč je o materijalu koji u zavisnosti od temperature vazduha menja svoju infracrvenu boju, čime se reguliše toplota koju upija ili emituje nazad u atmosferu. Naime, tokom vrelih dana ovaj materijal može da emituje i do 92 odsto infracrvene toplote koju sadrži u sebi. Sa druge strane, u hladnijem periodu godine ima sposobnost da emituje svega sedam odsto ove toplote, kako bi se ostatak zadržao i pomogao da zgrada održi toplotu.

Rad ovog građevinskog materijala naučnici objašnjavaju na sledeći način – sloj na zgradi ima dve konformacije. Prva jeste čvrst bakar, a drugu bismo najbolje mogli da razumemo ukoliko bi se opisala kao vodeni rastvor. Uz upotrebu veoma male količine električne energije ova stanja prelaze iz jednog u drugo. U slučaju čvrstog bakra dolazi do zadržavanja toplote, dok ovaj vodeni rastvor emituje nazad toplotu u atmosferu.

Efikasnost svog rešenja, naučnici su predstavili kroz konkretan primer jedne uobičajene zgrade u Sjedinjenim Američkim Državama. Za promenu stanja potrebno bi bilo manje od 0,2 odsto ukupne potrošnje električne energije zgrade. Ono što je potrebno još istraći jeste da kada dođe do ovakve promene, više nije potrebna upotreba električne energije da bi se to stanje održavalo tokom daljeg perioda. Prednost koju donosi ovakav materijal jeste moguća ušteda od preko osam odsto godišnje potrošnje energije za takozvani HVAC sistem zgrade, odnosno grejanje, ventilacija i klimatizacija.

Kada je reč o pravoj boji koja će se naći na zgradi, naučnici kažu da bi gotovo svaka boja mogla da dođe kao izbor, zato što u stanju vodenog rastvora – koji je providan – bez smetnji može bilo koja boja iza njega da se nanese.

Iako je potrebno još vremena da se ideja razvije u potpunosti i omogući njena široka primena, sa ovog Univerziteta nam dolaze pozitivne poruke. Dok njena primena ne bude zaživela i na našim prostorima, sve nama dostupne mogućnosti da dom ili poslovni prostor učinimo energetski efikasnijim biće korak napred prema sigurnijoj budućnosti.

Katarina Vuinac

Inovativnim rešenjima do cirkularne ekonomije

Foto: ABB
Foto: ABB

Savremeno doba donelo nam je nove tehnologije i inovacije koje nam olakšavaju svakodnevni život. Stalni rast i napredak svih sfera života zahteva korišćenje prirodnih resursa koji se nemilosrdno troše, i to mahom kroz sistem linearne ekonomije. Ovaj model se zasniva na principu uzmi-napravi-iskoristi-baci i u velikoj meri je doprineo ubrzanom razvoju industrije 20. veka. Primena ovog modela dovela je do štetnog uticaja na životnu sredinu i globalne klimatske promene za čijim rešenjima intenzivno tragamo.

U tome može da pomogne primena modela cirkularne ekonomije koji je u osnovi regenerativni pristup proizvodnji. To praktično znači da se proizvodi kojima se završava životni vek ili vraćaju ponovo, kroz modularni dizajn, u procese proizvodnje ili imaju mogućnost razgradnje, tako da ne narušavaju životnu sredinu. Tehnološki procesi proizvodnje koji se primenjuju u cirkularnoj ekonomiji zasnivaju se na čistim tehnologijama. Naime, koriste se materijali koji su već u upotrebi (reciklati), a dobijen proizvod nakon upotrebe umesto na otpad, ponovo se koristi u proizvodnom procesu.

Proces proizvodnje po modelu cirkularne ekonomije je zaokružen u celinu, takozvanu proizvodnju bez otpada. Iako sve ovo deluje lako primenljivo, u svetu se trenutno koristi svega 7,2 odsto proizvoda koji se na kraju svog životnog veka vraćaju nazad u proizvodnju. Principi cirkularne ekonomije primenljivi su gotovo u svim segmentima poslovanja i u znatnoj meri mogu unaprediti proizvodne procese.

U FOKUSU:

Roboti za duži radni vek

Foto: ABB

Segment u kom se dugoročno može primeniti ovaj model poslovanja sigurno jeste produžetak veka trajanja opreme i mašina za proizvodnju. Kompanija ABB svojim inovativnim rešenjima u proizvodnim procesima produžava radni vek opreme i mašina. Još krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka ABB je prvi na svetu promovisao robota za industrijsko bojenje i robota koga u potpunosti kontroliše mikroprocesor. Danas njihovi roboti igraju svoju ulogu u rešavanju svetskih izazova održivosti i pomažu kompanijama u procesu primene cirkularne ekonomije. Zahvaljujući rešenjima koja produžavaju radni vek robota i detaljnom analizom stručnjaka kompanije ABB, pronalaze se uzroci preopterećenja i preporučuju strategije održavanja. U industriji, zahvaljujući ovoj usluzi, jedan veliki proizvođač automobila identifikovao je robote koji si bili najopterećeniji i preventivnim akcijama održavanja čak 280 robota nastaviće da rade i budu u funkciji do 2035. godine, uprkos već akumuliranih 25.000 radnih sati. Tokom poslednje dve decenije stručni timovi kompanije ABB su nadogradili na hiljade robota, čime su im značajno produžili radni vek i omogućili održiviji način rada, što se uklapa u segmente cirkularne ekonomije.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Kako ostvariti status energetski ugroženog kupca

Foto-ilustracija: Pixabay (AJS1)
Foto-ilustracija: Pixabay (ri)

Građani će u narednom periodu imati mogućnost da podnesu prijave kako bi iskoristili pravo na popuste za električnu energiju ili grejanje i tako smanje svoje račune i do 50 odsto. Grad ili opština, doneće odluku o davanju statusa energetski ugroženog kupca.

Dubravka Đedović Handanović, ministarka rudarstva i energetike, objasnila je način prijavljivanja koje se vrši u tri koraka.

Kako se navodi, prvi korak jeste preuzimanje zahteva za sticanje statusa energetski ugroženog kupca koji je dostupan na sajtu Ministarstva rudarstva i energetike ili jedinice lokalne samouprave. Takođe, preuzimanje zahteva može da se obavi lično u zgradama jedinica lokalne samouprave.

Pročitajte još:

Potom, potrebno je popuniti zahtev, a dokumentacija neophodna za ostvarivanje statusa energetski ugroženog kupca navedena je u obrascu.

Na kraju, građani zahtev predaju u svojoj lokalnoj samoupravi na šalteru za pitanja u oblasti socijalne zaštite.

U roku od mesec dana, podnosioci zahteva će dobiti rešenje ili informaciju o statusu. Kako se dodaje, podnošenje zahteva ne uključuje nikakve troškove za građane, a zahtevi se mogu podnositi tokom čitave godine.

Energetski portal

Japan – Šta kada razvoj punjača ne prati broj e-vozila?

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Jezael Melgoza)

Budući da Japan ima za cilj postati klimatski neutralan do 2050. saobraćajni sektor trebalo bi da prođe kroz snažne promene kako bi se postigao cilj. Stoga je pre nekoliko godina Japan postavio ambiciozan cilj da do 2035. godine na ovom tržištu više neće biti prodaje automobila na dizel i benzin. Ista odluka doneta je i na nivou Evropske unije. Da li ovakav cilj može izmeniti klimatsku sliku jedne zemlje, ostaje pitanje.

Japan je zemlja čija se ekonomija u velikoj meri oslanja na automobilsku industriju, i jedna je od vodećih zemalja na ovom polju, međutim treba istaći da je situacija mnogo bolja kada su u pitanju hibridna vozila naspram električnih.

Pre određenog vremena, u ovoj zemlji broj električnih automobila nije pratio broj stanica za punjenje. Zbog subvencija, sredinom prošle decenije, broj punjača je porastao, ali su pre nekoliko godina počeli i da se gase. Generalno, vek trajanja javnih punjača je oko 5 – 10 godina, a kako su se razvili previše brzo u donosu na e-vozila, u jednom momentu su ili postali deo zastarele infrastrukture, ili su pogašeni jer su neisplativi, zavisi kako u kom delu zemlje.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Michael Fousert)

Zanimljivo je da je danas suprotno, danas punjači nedostaju kako bi se podstakao broj električnih vozila. Kako je tamošnja vlada prepoznala potencijal elektrifikacije saobraćaja relativno rano, i podstakla instalaciju stanica za punjenje, ispostavilo se da su bili dosta optimistični u svojim predviđanjima. Zapravo, e-vozila su se dosta sporije usvajala.

Danas se pak radi o slaboj dostupnosti punjača, slabe snage punjača, ili mali broj ulaza za punjenje, a infrastruktura ipak jeste važan faktor kada se odlučuje na kupovinu automobila ovog tipa.

Japan je stoga revidirao svoj prvobitni cilj da broj punjača dostigne 150.000, i udvostručio taj cilj na 300.000 do kraja ove decenije. Japan ima preko 125 miliona stanovnika, u poređenju sa tim, Francuska sa preko 67 miliona, ima cilj od 400.000 punjača do 2030. godine. 

Ipak, čak i kada bi se desilo da svi stanovnici pređu na električna vozila, ostaje bojazan da bi to rešilo pitanje zagađenja s obzirom da se Japan oslanja najvećim delom na fosilna goriva, što znači da bi to bio izvor i za sve punjače u zemlji.

Milica Vučković

EU: Kako kamione i autobuse sa nultom emisijom učiniti još održivijim

Foto-ilustracija: Pixabay (chapay)
Foto-ilustracija: Freepik (Hobi industri)

Početkom godine, Savet i Evropski parlament usaglasili su se u vezi sa privremenim političkim sporazumom koji se odnosi na standarde emisija CO2 za teška vozila. Odluka je doneta kako bi se ovakve emisije u sektoru drumskog saobraćaja smanjile, ali i kako bi se uveli novi ciljevi koji će doprineti dostizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine.

Pored uvedenog cilja povećanja udela teških vozila sa nultom emisijom, sada su poslanici u Komitetu za transport i turizam usvojili još jedan stav. Kako navode, kamioni i autobusi sa nultom emisijom koji se bave međunarodnim transportom, trebalo bi da budu većih dimenzija kako bi se pospešilo ozelenjavanje teretnog saobraćaja. Ideja je da se smanji broj putovanja, odnosno da se obezbedi više unutrašnjeg prostora za teret koji se prevozi.

Preciznije, povećanje maksimalne težine i dužine ovakvih kamiona trebalo bi da bude za četiri tone, kako bi se nadoknadio prostor koji je potreban za postavljanje baterija ili vodoničnih ćelija, ali i obezbedio dodatni kapacitet za utovar. Na ovaj način transportna industrija mogla bi da se podstakne na prelazak na održive kamione, zbog toga što će postati konkurentniji od konvencionalnih.

Pročitajte još:

Značaj ovakvih odluka potvrđuje podatak da su kamioni i autobusi odgovorni za 28 odsto emisija gasova staklene bašte i za 34 odsto azotnih oksida iz drumskog saobraćaja. Pored toga, treba uzeti u obzir predviđanje da će teretni transport do 2030. godine u Evropskoj uniji porasti za oko 25 odsto, i čak 50 odsto do 2050. godine.

Ovaj nacrt zakona deo je paketa predloga za ozelenjavanje teretnog transportnog saobraćaja u Evropskoj uniji. Osnovni cilj jeste da se poveća efikasnost unutar sektora, pružajući mu podršku da doprinese cilju smanjenja emisija iz saobraćaja za 90 odsto do 2050. godine. Još jedna od mera koja se podstiče jeste povećanje aerodinamičkih uređaja i kabina u kamionima, kako bi se povećala efikasnost pogonskih agregata sa nultom emisijom.

O nacrtu je potrebno da glasaju svi poslanici Evropskog parlamenta na predstojećoj plenarnoj sednici.

Energetski portal

Luxor Solar – Siguran partner za obasjanu budućnost

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay (fabersam)

Prve solarne panele kompanija Luxor Solar proizvela je 2007. godine, danas su sertifikovani proizvođač solarnih modula prepoznatljiv širom regiona. Vodeća su kompanija kada je reč o broju prodatih solarnih panela na našem tržištu, a instalirani su u preko 85 zemalja širom sveta.

Na osnovu istraživanja EuPD Resarch-a među nemačkim prozjumerima u oblastima: svesti o brendu, rasprostranjenosti proizvoda i preporuke, Luxor Solar se svrstava među najbolje brendove u Nemačkoj.

Zbog svog posebnog učinka kompanija je dobila nagradu EuPD Research-a SolarProsumerAward© što ih plasira u grupu vrhunskih svetskih brendova koji imaju pravo da nose ovu oznaku.

U FOKUSU:

Najtraženiji modeli

Monokristalni solarni paneli sa arhitekturom polu-ćelije, najčešće sa ćelijama M10 N TYPE TopCon sa dijagonalom od 182 mm snage 425/430Wp duplo staklo bifacijal u dimenzijama 1.722 × 1.134 × 30 mm je njihov standarni i najtraženiji model. Stručnjaci ove kompanije klijentima rado preporučuju i verziju 570Wp BIF sa dimenzijama 2279 × 1134 × 30 mm za veće projekte na krovu i na zemlji. Nedavno su svoj portofolio obogatili su tehnologijom heterojukcijskih ćelija, vrhunskim solarnim modulima visoke klase. Tehnologija heterojukcijskih ćelija ima nekoliko prednosti u poređenju sa trenutnim tehnologijama. Zahvaljujući primeni ove nove tehnologije solarni moduli su efikasniji, izdržljiviji i garantuju veću efikasnost po površini, kao i tokom celog veka trajanja modula.

Luxor Solar svojim klijentima nudi najbrže i najfleksibilnije rešenje, nemačku garanciju na svaki isporučen modul do 30 godina na proizvod i do 30 godina na proizvodnju. Klijentima su uvek na raspolaganju, kako u glavnom sedištu u Štutgartu, tako i u regionu i Srbiji.

Priredila: Milica Radičević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA