Home Blog Page 122

U Norveškoj EV dominiraju i u prodaji polovnih automobila

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Dok mnogi u Evropi traže mane električnim vozilima (EV) i dalje verujući više dizelašima i benzincima, postoje i oni koji snažno grabe napred ka e-mobilnosti, smanjujući štetne emisije u saobraćaju. Pravi primer za to je Norveška koja je skoro završila tranziciju ka elektrifikaciji vozila.

Foto-ilustracija: Pixabay

Tokom novembra registrovano je 11.689 novih putničkih vozila, prvenstveno električnih, što je 13 odsto više nego za isti mesec 2023. godine.

Udeo električnih automobila za ovu godinu iznosio je 89,3 odsto, dok je u novembru taj procenat dostigao 93,6 odsto.

Norveška obara svetske rekorde iz meseca u mesec. Niko se ne približava ovako visokim brojkama za električne automobile. Političari i podsticaji su omogućili ovo postignuće. Ako želimo da nastavimo ovaj trend i dostignemo cilj za 2025. godinu, da svi novi putnički i dostavni automobili budu vozila sa nultom emisijom, politika, poreski nivoi i podsticaji moraju se nastaviti“, saopštio je Øivind Solberg Thorsen iz Saveta za saobraćaj (OFV).

Pročitajte još:

Dodaje da EV ne mogu još ispuniti zahteve za sve korisnike, zbog geografskih uslova i specifičnih potreba, ali da je oko 95 odsto električnih automobila za sada zadovoljilo.

Međutim, u prvoj polovini godine prodaja automobila nije tako dobro išla jer su mnogi odlagali kupovinu zbog visokih cena i kamatnih stopa.

Iz OFV-a kažu da Norveška verovatno ima najniže cene električnih automobila u celoj Evropi.

Električni automobili dominiraju i u polovnim vozilima sa 62 odsto, a prosečna starost im je 1,75 godina. Do početka decembra uvezeno je nešto više od 5.600 polovnih automobila, što je 46,8 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.

Promene vlasništva kod automobila na benzin i dizel opadaju, dok istovremeno raste broj promena vlasništva kod električnih vozila. Ovaj trend prirodno je povezan sa procesom elektrifikacije voznog parka.

U novembru, Tesla je bio najprodavaniji brend sa 2.258 prodatih vozila (19,3 odsto), dok je Volkswagen zauzeo drugo mesto sa 1.620 vozila (13,9 odsto). Slede Toyota, Škoda, BMW, Volvo, Audi, Mercedes-Benz, Ford i Nissan.

Jasna Dragojević

Crni dani za crni napitak – kako klimatske promene utiču na proizvodnju kafe?

Foto-ilustracija: Unsplash (Erik Witsoe)

Kafa je mnogo više od napitka – ona je simbol susreta dobrih prijatelja, neizostavni deo porodičnih okupljanja ili trenutka koji smo ukrali samo za sebe, prvi gutljaj koji pokreće dan… Utoliko je vest o njenoj neizvesnoj sudbini odjeknula svetom, a šuška se da su suše, izazvane klimatskim promenama, glavni krivac koji preti da nam zauvek uskrati omiljeni napitak.

No, da krenemo redom. Dobro je poznato da kafa uspeva tamo gde nema mraza, uz obilje sunca i vode, što će reći – u umerenim i tropskim klimama. Upravo su se ova područja 2024. godine suočila sa surovim vremenskim prilikama, a među njima i zemlje koje proizvode najveći procenat kafe za svetsko tržište – Brazil i Vijetnam.

Suše i šumski požari drastično su smanjili prinose kafe što se odrazilo na njenu cenu. Tako je krajem  novembra ove godine cena kafe arabika dostigla rekordnih 3,35 dolara po funti, što predstavlja rast od čak 71 odsto u toku ove godine.

Konsultantska kuća StoneX procenjuje da će proizvodnja arabike u Brazilu sledeće godine pasti za 10,4 odsto. Pad će delimično biti ublažen većom proizvodnjom kafe robusta, ali će ukupna proizvodnja zemlje ipak biti smanjena za 0,5 odsto.

Kako je Brazil najveći proizvođač kafe na svetu, ne čudi što je tržište sada u ozbiljnoj krizi. Ova zemlja se već dugo suočava sa ekstremnim krčenjem šuma u Amazoniji, a gubitak šuma smanjuje sposobnost prirodnih ekosistema da upiju i recikliraju padavine. Kada na to dodamo šumske požare, rezutat je rekordna suša koja je trajala dve godine, devastirajući brazilsku poljoprivredu.

Prema podacima Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC), do 2050. godine bi se zemljište, pogodno za uzgoj kafe, moglo smanjiti za čak 89 odsto u Centralnoj Americi, zbog rasta temperatura i slabih padavina.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kada je reč o nešto manje popularnoj kafi robusta, najveći svetski proizvođač je Vijetnam, a ni ovoj zemlji klima nije bila naročito naklonjena u zadnje vreme. Vijetnamski proizvođači kafe upozoravaju da bi, usled klimatskim promena, poljoprivredne površine u zemlji mogle biti prepolovljene do 2050.  godine.

Za ljubitelje instant kafe, čiji je glavni sastojak upravo robusta, ovo su loše vesti jer je proizvodnja Vijetnama već opala za 10 odsto u ovoj godini.

Iako svi navedeni podaci nisu ohrabrujući, postoji nada da će se proizvodnja kafe u narednim godinama oporaviti. Na portalima se može pročitati i pokoja lepa vest, kao na primer da je u Kolumbiji proizvodnja arabike porasla za 37 odsto u novembru 2024. godine u poređenju sa istim mesecom prošle godine.

Takođe, pored onog najgoreg scenarija prema kome će proizvodnja kafe sasvim izostati u budućnosti, postoji i šansa da će se, usled klimatskih promena, proizvodnja kafe samo izmestiti u optimalnija područja (možda jednog dana i u Srbiju – nikad se ne zna).

Bilo kako bilo, postalo je očigledno da je borba za kafu ujedno i borba protiv klimatskih promena, a ja ne gubim nadu da će se crni dani za crni napitak uskoro okončati.

Iako nisam sigurna da li me za kafu vezuje ljubav ili puka potreba (dan bez nje obično se završi glavoboljom), priznajem da bi mi teško palo da se jednog jutra probudim bez tog prepoznatljivog ukusa i mirisa.

Milena Maglovski

Budućnost klimatskih promena između dva scenarija

Foto-ilustracija: Freepik (lachetas)

Klimatske promene nalaze se među najvećim izazovima savremenog vremena. Profesor Vladimir Đurđević sa Fizičkog fakulteta problem posledica klimatskih promena predstavio je kroz primer leta 2024. godine u Srbiji.

Ovog leta, Srbija je doživela ekstremne vremenske uslove, gde su temperature samo sedam dana bile ispod očekivanog proseka, od čega su samo dva imala malo veća odstupanja. Ostatak ovog perioda obeležen je ekstremno visokim temperaturama, uz nekoliko izrazitih toplotnih talasa.

Prema rečima profesora, u klimi koja je vladala na planeti sve do 20. veka, ovako leto nije bilo moguće – promene klime su u potpunosti odgovorne za ove ekstreme.

Pored visokih temperatura, ovo leto je bilo izuzetno sušno, uzimajući u obzir da je u Srbiji samo nekoliko dana bilo padavina koje su bile iznad očekivanog proseka. Postojali su i periodi u kojima preko 10 dana zaredom na teritoriji Srbije nije pala kiša, što je dovelo do toga da se čak 92 odsto teritorije Srbije našlo pod ekstremnom sušom.

Od kraja 19. veka do danas, učestalost ekstremnih suša se udvostručila.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ant Rozetsky)

„U poslednjih 150 godina, od početka industrijalizacije, prosečna globalna temperatura je porasla za jedan stepen Celzijusa, a osnovni razlog je to što se povećala količina ugljen-dioksida. Koncentracija je do danas veća za oko 50 odsto. Ugljen-dioksid je, posle vodene pare, drugi najvažniji gas staklene bašte“, objašnjava profesor Đurđević.

Klimatske promene koje su prouzrokovale suše ili, recimo, poplave, dovele su i do ekonomskih negativnih posledica. Procene pokazuju da je bruto domaći proizvod Srbije danas za 10 odsto manji nego što bi bio da nije bilo troškova saniranja posledica ovakvih događaja.

Pročitajte još:

Iako prošlost ne možemo promeniti, budućnost je u našim rukama. Profesor ističe da je svet suočen sa izborom između dva scenarija budućnosti. U prvom se planeta zagreva za jedan stepen Celzijusa i na tome se globalno zagrevanje zaustavlja, a u drugom dolazi do porasta prosečne temperature za četiri stepena Celzijusa. Ne postoji scenario u kojem se planeta hladi.

U scenariju od četiri stepena Celzijusa, ekstremne suše kakve smo videli 2024. godine događale bi se osam puta po deceniji, u poređenju sa trenutnim prosekom od dve po dekadi.

Profesor je zaključio da je moguće da se izbegne drugi, lošiji scenario. Trenutno, svet se nalazi između ova dva scenarija, ali postoji šansa da se usmerimo prema povoljnijem ishodu.

Kako je istakao, prvi novinski članak u kojem se upozoravalo da će dodavanje ugljen-dioksida zagrejati planetu objavljen je 1912. godine. Iako je u široj javnosti tema klimatskih promena postala popularna u poslednjih pet do deset godina, naučnici se njom bave decenijama unazad. Zbog znanja koje postoji preko 100 godina, profesor veruje u to da planeta može da spreči najgori scenario.

Katarina Vuinac

Svetski dan zemljišta – Briga o zemljištu ključ za održivu budućnost

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Svaki 5. decembar podseća nas na značaj očuvanja zdravlja zemljišta i održivog upravljanja ovim dragocenim resursom obeležavanjem Svetskog dana zemljišta. Ovaj dan je prvi put ustanovljen 2014. godine, zahvaljujući inicijativi Međunarodne unije nauka o zemljištu (IUSS) i podršci Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). Ovogodišnja kampanja, pod temom „Briga o zemljištima: meri, nadgledaj, upravljaj”, naglašava važnost prikupljanja tačnih podataka o zemljištu radi donošenja informisanih odluka koje doprinose očuvanju ovog resursa.

Zemljište je osnov života, jer preko 95 odsto naše hrane potiče iz njega, a obezbeđuje i ključne hemijske elemente potrebne za rast biljaka. Ipak, usled klimatskih promena i ljudskih aktivnosti, zemljišta širom sveta su izložena degradaciji.

Erozija i gubitak organske materije ugrožavaju plodnost zemljišta, dok zagađenje smanjuje njegov kvalitet. Održivim praksama poput smanjene obrade, plodoreda, dodavanja organske materije i pokrivnih useva može se poboljšati stanje zemljišta, smanjiti erozija i povećati kapacitet za skladištenje vode, čime se direktno doprinosi borbi protiv klimatskih promena.

Pročitajte još:

Kakvo je stanje zemljišta u Srbiji?

Zemljišta u Srbiji suočavaju se s izazovima poput erozije, zagađenja teškim metalima i prekomerne upotrebe hemijskih sredstava u poljoprivredi. Prema podacima Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD), 10,3 odsto populacije Srbije izloženo je degradaciji zemljišta, dok neadekvatno upravljanje resursima dodatno doprinosi gubitku plodnosti zemljišta.

Zakon o zaštiti zemljišta u Srbiji je usvojen 2015. godine, a takođe je uveden i Katastar kontaminiranih lokacija zemljišta pri Agenciji za zaštitu životne sredine.

U okviru nacionalnog katastra kontaminiranih lokacija, identifikovano je 709 potencijalno ugroženih mesta, od kojih mnoga zahtevaju dalje istraživanje ili sanaciju. U industrijskim zonama, poput Pančeva i Beograda, često dolazi do prekoračenja dozvoljenih nivoa teških metala zbog intenzivnih ljudskih aktivnosti​.

Kako bi se unapredilo stanje zemljišta, Srbija je uvela brojne mere, uključujući podsticanje organske poljoprivrede, edukaciju poljoprivrednika o održivim praksama i pošumljavanje erodiranih područja. Takođe, kroz projekte sa međunarodnim partnerima radi se na monitoring sistemima za kontrolu kvaliteta zemljišta, što omogućava pravovremene intervencije i očuvanje ovog vitalnog resursa.

Energetski portal

Zatvaranje i sanacija 40 godina stare deponije u Smederevu

Foto-ilustracija: Unsplash (katie-rodriguez)

Ugovor koji omogućava početak radova na projektu zatvaranja i sanacije nesanitarne deponije u Godominskom polju, na obodu grada Smedereva, nedavno je potpisan. Reč je o površini od 14 hektara i projektu koji bi trebalo da poboljša uslove života stanovnika, naročito onih u neposrednoj blizini.

Na ovoj površini otpad se nepravilno odlaže već 40 godina.

Izgradnja transfer stanice za otpad, koja se nalazi u blizini deponije, bila je ključna za pokretanje sanacije.  Transfer stanica omogućava pravilan tretman i odvoženje otpada, ne samo iz Smedereva već i iz okolnih prigradskih naselja na regionalnu deponiju. Stanica uključuje reciklažno dvorište i liniju za separaciju otpada, što doprinosi povećanju stope reciklaže i smanjenju količine otpada koji završava na deponiji, kako je objašnjeno na sajtu resornog ministarstva.

Pročitajte još:

„Dodatno smo opremili Smederevo abrol kamionom, koji će olakšati pretovar i transport otpada do regionalne deponije. Naša misija je da uvedemo savremene standarde u upravljanju otpadom širom zemlje, čime direktno doprinosimo kvalitetu života građana”, dodala je Irena Vujović, resorna ministarka.

Osim sanacije deponije u Smederevu, paralelno se radi i na drugim sličnim projektima, a jedan od poslednjih u nizu bio je u Prokuplju.

Kako smo nedavno pisali, u Prokuplju su takođe u toku radovi na sanaciji i remedijaciji deponije „Dunek”, čime se rešava višedecenijski problem zagađenja. Projekat se prostire na 11,5 hektara, a prva faza sanacije, koja pokriva pet hektara, je završena. U narednoj fazi, planirana je revitalizacija preostalog dela. Preuređenje ove deponije od velikog je značaja, s obzirom da je centralno locirana i da se nalazi pored reke Toplice, tako da će završetak projekta omogućiti transformaciju prostora u zelenu oazu ili drugi koristan prostor za stanovnike grada.

Energetski portal

Šta su dinamičke tarife koje bi mogle da zamene noćnu jeftinu struju?

Foto-ilustracija: Pixabay (analogicus)

Građani Srbije već 30 godina znaju da im je struja tokom dana skuplja, a noću jeftinija, kada često radi uštede uključuju termoakumulacione peći, mašine za sudove ili veš mašine.

Vreme nastupanja jeftine struje razlikuje se od regiona do regiona, pa tako jeftina struja u Vojvodini traje od 23 sata do sedam ujutru, u Beogradu od ponoći do osam ujutru, a u centralnoj Srbiji od 22 časa do šest ujutru.

Uvođenjem pametnih brojila i novom izmenom i dopunom Zakona o energetici građani su dobili mogućnost da jeftinu struju koriste i tokom dana, odnosno kada je cena na berzi najjeftinija. Ova tarifa se već primenjuje u Zapadnoj Evropi.

Naime, Zakon o energetici, koji su poslanici prošle nedelje usvojili u Narodnoj skupštini, uvodi, kako je najavila ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović, „dinamičke tarife”.

One u Zakonu u energetici nisu navedene pod tim nazivom već potpadaju pod „ugovor o promenljivoj ceni električne energije”.

U Zakonu je objašnjeno da potrošač koji ima ugrađeno pametno brojilo na mernom mestu, može zaključiti ugovor sa promenljivom cenom električne energije sa snabdevačem koji snabdeva više od 200.000 krajnjih kupaca.

Glavni i najveći snabdevač je Elektroprivreda Srbije (EPS).

Prema podacima Agencije za energetiku, na kraju 2023. godine bilo je 76 licenciranih snabdevača električnom energijom koji imaju pravo da se bave snabdevanjem na veliko i na malo i 84 snabdevača koji mogu da se bave samo trgovinom na veliko. Od toga je bilo aktivno 54, pri čemu se samo tri snabdevača bavilo snabdevanjem krajnjih kupaca na slobodnom tržištu.

Iz zakona se može zaključiti da je preduslov za prezalak na „dinamičku tarifu“ taj da domaćinstvo ili preduzeće ima pametno brojilo i da će moći da bira da li će njegova jeftina i skuplja struja zavisiti od tržišnih uslova ili će ostati pri fiksnoj tarifi.

Ministarstvo: Ovim se ne ukida nijedna tarifa, već će dodaje dinamička tarifa koja će biti dobrovoljna

Foto-ilustracija: Unsplash (rocco-stoppoloni)

Iz Ministarstva rudarstva i energetike objasnili su da je zakon otvorio mogućnost i za potrošače i za snabdevače da prepoznaju interes za zaključivanje ugovora sa promenljivom cenom.

„Svakako je tu najvažnija uloga snabdevača da svoju poslovnu politiku prilagode i u nju ugrade ovaj model ugovora. Očekujemo da EPS, kao kompanija u vlasništvu države, razmotri najbolje opcije za građane i privredu, ali i za funkcionisanje energetskog sistema”, naveli su iz Ministarstva.

Ističu da i postojeći tarifni sistem ima promenljivu cenu u toku dana (višu i nižu) i da se njime uvažava dnevna dinamika sistema na osnovu proizvodnje, ponude i potražnje, ali da je trenutno u vidu administrativno određenih tarifa (viša i niža tarifa, zelena, plava, crvena zona).

„Novina je, dakle, da se zakonom prepoznaje dinamička tarifa koja se prilagođava novim realnim tržišnim uslovima i stanju sistema”, dodali su iz Ministarstva.

Kako dinamičke tarife funkcionišu u praksi?

Energetski stručnjak Dejan Stojadinović objasnio je za Danas da su dinamičke tarife model obračuna potrošnje električne energije koji je vezan za tržišnu cenu.

„Cena električne energije na berzi, odnosno na tržištu, varira svakog sata. Najviša cena struje je onda kada je najveća potrošnja, a to je uglavnom u jutarnjim časovima i predveče. Preduslov za primenu ove tarife je da potrošač ima pametno brojilo, jer onda to pametno brojilo meri potrošnju struje u tačnim vremenskim intervalima, odnosno koliko ste vi u svakom satu potrošili električne energije ili u svakih 15 minuta, zavisi od vrste pametnih brojila”, rekao je Stojadinović.

U prevodu, najjeftinije će proći oni koji budu najviše struje trošili u periodu kada je ona na berzi najjeftinija.

Dodaje da su cene električne energije na berzi struje satne i onda se potrošnja u tom satu množi sa cenom struje u tom satu. „Na kraju meseca se sabere ta potrošnja i dobijete račun za električnu energiju i to je ta dinamička tarifa”, naveo je Stojadinović.

Kao glavni nedostatak ove tarife, Stojadinović navodi to da je, grubo rečeno, to stvar kockanja, jer neko ko ima istu potrošnju svakog meseca mogao bi da dobije drastično različite račune za struju koji bi mogli biti drastično viši ili niži.

Objasnio je da u Zapadnoj Evropi snabdevači električne energije nude potrošačima da li želi fiksnu tarifu sa kojom će otprilike znati koliko će platiti, ili dinamičku tarifu koja zavisi od cena na berzi.

Smatra da bi, za početak, dinamičku tarifu mogle da koriste kompanije, a kasnije i građani.

Ističe da treba sačekati EPS i druge snabdevače koji treba da predstave koji su tačno uslovi i kako će to izgledati u praksi.

Dinamičke tarife dobro rešenje za fleksibilnost sistema

Član Saveza energetičara Srbije Željko Marković objasnio je da, pre svega, dinamičke tarife ne treba mešati sa zelenom i crvenom zonom, već da su one povezane sa skupljom i jeftinom strujom.

Ističe da su dinamičke tarife dobre kako bi se rasteretio energetski sistem u trenucima visoke potrošnje.

Foto-ilustracija: Pixabay (Janvanbizar)

„U prevodu, mi sada kroz jeftine cene struje stimulišemo potrošnju struje noću. Elektrani bi bilo najefikasnije kada bi non-stop isporučivala istu snagu, ali je ona nekad veća, a nekad manja. Zato su dinamičke tarife rešenje, da tada kada je potrošnja veća da se visokim cenama destimuliše potrošnja struje”, naveo je Marković.

Marković kaže da, na primer, leti kada kada radi mnogo solarnih elektrana, ili tokom maja kada već polako pada potrošnja, često se desi da cene električne energije na berzi u periodu od 12 do 15 časova budu niske.

Upravo u tom periodu, kako navodi, stimulisaće se oni koji su na dinamičkoj tarifi da troše struju, a kroz jeftinu struju.

Marković dodaje da će to moći da koriste oni koji imaju pametna brojila i kojima bi se, na primer, preko mobilne aplikacije slala informacija o periodu kada nastupa jeftina struja.

U Srbiji, kako navodi, kroz dan-unapred tržište mogu se znati kakve će sutradan biti satne cene električne energije pa se na osnovu toga može planirati i potrošnja.

Na pitanje šta je jeftinije, fiksna tarifa ili dinamička, Marković da to zavisi od dogovora između potrošača i snabdevača.

„To vam je kao da imate puno različitih paketa kod mobilnih operatera. Sada se svi takmiče da naprave nešto što vama odgovara, a ono što vama odgovara možda neće odgovarati nekom drugom. Znači da se kreiraju proizvodi tako da svako nađe neku svoju računicu da njemu bude povoljnije”, zaključio je Marković.

Ministarstvo: U proteklih godinu dana ugrađeno 522.000 pametnih brojila

Iz Ministarstva navode da dinamičke tarife za električnu energiju znače da se cena električne energije koju plaća kupac menja u određenom periodu u zavisnosti od ponude i tražnje. U zavisnosti od mogućnosti primene, dodaju, da ove promene mogu biti po danima, ali i po satima u okviru jednog dana.

I oni ističu da ovaj sistem pomaže uravnoteženju upotrebe energije i podržava mrežu podsticanjem korisnika da prebace potrošnju na manje opterećene periode.

Kada je reč o preduslovima za uvođenje promenljive cene, Ministarstvo navodi da su to digitalizacija mreže i postavljanje digitalnih brojila.

„Na primer, za praćenje promena cena neophodno je obezbediti blagovoremnu dostupnost informacija o promeni cene elekrične energije, a za upravljanje potrošnjom i korišćenje takvih pogodnosti i ušteda neophodni su pametno brojilo i digitalizovana mreža”, objasnili su iz Ministarstva.

U ovom trenutku, kako navode, udeo pametnih brojila na mreži je 16 odsto, što je, kako kažu, više nego u nekim od razvijenih zemalja Evrope.

U prethodnih godinu dana ugrađeno je 522.000 brojila uz podršku EU, a obezbeđena su sredstva za još 665.000 brojila, istakli su iz Ministarstva.

Ukazuju da će dinamičku tarifu moći da koriste i građani i privreda.

Izvor: Danas

Gasovod „Snaga Sibira” – Karakteristike, završetak i uticaj

Foto-ilustracija: Pixabay (radickraphicov)

Gasovod Snaga Sibira predstavlja najveći sistem za transport gasa na istoku Rusije, koji doprema prirodni gas iz polja u Irkutskoj oblasti i polja u Republici Jakutiji, domaćim potrošačima na samom istoku Rusije ali i potrošačima u Kini. Očekuje se da će gasovod u celosti postati potpuno operativan do kraja 2024. godine, čime će omogućiti isporučivanje dogovorene količine gasa.

Projekat je započet u maju 2014. godine kada su Gazprom i China National Petroleum Corporation (CNPC) potpisali Ugovor o prodaji i kupovini gasa koji će biti isporučivan gasovodom Snaga Sibira. Ugovor, zaključen na period od 30 godina, predviđao je isporuku ruskog gasa Kini u količini od 38 milijardi kubnih metara godišnje.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Iste godine je započela gradnja prvog dela gasovoda, dugog oko 2.200 kilometara od polja u Jakutiji do Blagoveščenska (kineska granica), dok je gradnja na  teritoriji Kine započela u aprilu 2017. godine. Nakon dve godine, Gazprom i CNPC potpisali su ugovor za izgradnju prelaza ispod reke Amur unutar prekograničnog dela gasovoda Snaga Sibira

Gasovod je pušten u rad 2. decembra 2019. godine, čime su započete prve isporuke ruskog gasa Kini. Krajem 2022. godine pušten je u rad još jedan deo gasovoda čime je ukupna dužina gasovoda premašila 3.000 kilometara.

Pročitajte još:

Zanimljivo je da gradnja gasovoda prolazi kroz tri ruska entiteta – Irkutsku oblast, Amursku oblast čiji je centar Blagoveščensk, i Jakutiju, prelazeći kroz planinska, seizmički aktivna i stenovita područja, kao i tla koje su ispod 0°C u kontinuitetu godinama. Uslovi u kojima se gasovod gradi jesu surovi, sa temperaturama vazduha duž rute gasovoda koje variraju od -41 stepen u Amurskoj oblasti do -62 stepena Celzijusa u Jakutiji, kako se navodi na sajtu Gazprom-a.

Tamo gde ima električne energije, može se razvijati i društvo i ekonomija, zbog čega gasovod pomaže u razvoju infrastrukture ruskih regiona koji sami po sebi imaju otežane uslove za život. To znači da će veliki broj ljudi i objekata koji se nađu na ruti ovog gasovoda postati energetski stabilniji. Osim toga, usled smanjenog izvoza ruskog gasa u Evropu, širenje tržišta ka istočnom delu sveta jača i druge odnose. Ipak, za Kinu, gasovod je diversifikacija izvora, i smanjenje zavisnosti od uglja.

Takođe, postoji plan za izgradnju drugog gasovoda, Snaga Sibira 2, koji bi povezivao gasna polja u zapadnom Sibiru sa Kinom preko Mongolije, kako prenose svetski mediji. U maju 2024. godine, Rusija i Kina su najavile da će uskoro potpisati ugovor o izgradnji ovog gasovoda, koji će imati još veći godišnji kapacitet.

Nedavno saopštenje Gazproma upućuje da je gasovod Snaga Sibira, koji vodi od Rusije do Kine, dostigao pun kapacitet izvoza od 38 milijardi kubnih metara gasa godišnje, zbog pojačanja dnevnih zaliha 1. decembra, čime je ispunjenje ugovora ubrzano u odnosu na planirani rok.

Primera radi, planirani ugovorni obim za 2024. godinu je 30 milijardi kubnih metara, dok je dnevni obim dostigao rekordnih 109 miliona kubnih metara, premašujući predviđene dnevne količine od 86 miliona kubnih metara.

Od početka isporuka 2019. godine, Snaga Sibira se pokazala kao pouzdan izvor gasa, često dostavljajući količine koje nadmašuju planirane obaveze, zbog čega je Gazprom postao vodeći dobavljač cevovodnog gasa za Kinu, premašujući čak i Turkmenistan, dok Rusija ostaje glavni ukupni dobavljač gasa Kini, uključujući i tečni gas.

Energetski portal

EPA: Rekordno niske emisije CO2 i sve veća popularnost električnih vozila

Foto-ilustracija: Pixabay

Trend smanjenja emisija ugljen-dioksida i povećanja efikasnosti potrošnje goriva novih vozila nastavlja se ubrzanim tempom, zahvaljujući sve većoj popularnosti električnih vozila i inovacijama u automobilskoj industriji.

Lepe vesti objavila je Agencija za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Država (EPA) u svom 50. jubilarnom godišnjem Izveštaju o trendovima u automobilskoj industriji u kome ističe značajna dostignuća u smanjenju emisija gasova staklene bašte i poboljšanju ekonomičnosti goriva u 2023. godini.

Kako stoji u izveštaju, nova vozila iz 2023. godine ostvarila su prosečnu ekonomičnost goriva od 27,1 milju po galonu (mpg), što je povećanje od 1,1 mpg u odnosu na prethodnu godinu. Emisije ugljen-dioksida (CO₂) po milji pale su na rekordno niskih 319 grama, čime je smanjena ukupna emisija za dodatnih 18 grama po milji u odnosu na 2022. godinu. Ovi rezultati potvrđuju dugogodišnji trend poboljšanja, sa smanjenjem emisija CO₂ za 31 odsto i povećanjem ekonomičnosti goriva za 40 odsto od 2004. godine.

Glavni pokretač pozitivnog trenda je rast proizvodnje baterijskih električnih vozila (BEV) i hibrida s mogućnošću punjenja (PHEV). Ova tehnologija, koja kombinuje inovativne sisteme za smanjenje emisija i povećanje efikasnosti, značajno utiče na ukupne performanse automobilske industrije. Bez BEV i PHEV modela, prosečna emisija CO2 novih vozila bila bi viša za čak 38 g/milji.

Foto-ilustracija: Unsplash (markus-spiske)

Tu su i brojne tehnološke inovacije koje dodatno poboljšavaju ekološku sliku i performanse automobila na baterije, uključujući napredne sisteme za zaustavljanje/pokretanje, povrat energije pri kočenju (regenerativno kočenje) i savremene baterijske sisteme. Na tržištu su sve prisutniji i blagi hibridi (MHEV), snažni hibridi (HEV), kao i potpuno električna vozila, čiji je tržišni udeo u 2023. dostigao rekordne vrednosti.

Međutim, iako su dostignuća značajna, putnički automobili i laki kamioni i dalje čine oko 17 odsto ukupnih emisija gasova staklene bašte u SAD, prema podacima iz 2022. godine. Ovo naglašava potrebu za daljim smanjenjem emisija i poboljšanjem uštede goriva.

EPA predviđa nastavak rasta proizvodnje električnih vozila, sa fokusom na ubrzanje prelaska na održiviji transportni sektor. Ovaj godišnji izveštaj ne samo da prati napredak već i služi kao smernica za buduće politike i inovacije u automobilskoj industriji.

Pročitajte još:

Raste proizvodnja vozila na baterije

EPA navodi da je proizvodnja električnih vozila (EV) i plug-in hibrida (PHEV) nastavila da raste, čineći 11,5 odsto ukupne proizvodnje u 2023. godini, u odnosu na 6,7 odsto u 2022. Očekuje se dalji rast na 14,8 odsto do kraja 2024. godine.

Vozila su danas 99 odsto čistija za uobičajene zagađivače, poput ugljovodonika i azotnih oksida, nego 1975. godine, što direktno doprinosi poboljšanju javnog zdravlja.

Majkl S. Regan, administrator EPA, istakao je važnost izveštaja kao alata za praćenje napretka automobilske industrije i implementaciju tehnoloških standarda rekavši da on pruža kritičnu potvrdu da jaki standardi mogu podržati ekološki napredak dok vozačima štede novac na pumpi.

„Proizvođači nastavljaju da inoviraju i donose tehnologije koje će direktno poboljšati kvalitet vazduha, bolje zaštititi zdravlje ljudi i spasiti živote”, naglasio je Regan.

Milena Maglovski

Naši zeleni izazovi

Foto: Vlada Mađarske
Foto: Ljubaznošću Jožefa Zoltana Mađara

U svetlu rastućih izazova klimatskih promena i energetske krize, evropske zemlje preispituju svoje energetske politike. Mađarska, koja se ponosi značajnim smanjenjem emisije gasova staklene bašte i ambicijom postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, suočava se s imperativima zelene tranzicije. O ekološkim ciljevima, planovima za održivu budućnost i saradnji sa Srbijom za Magazin Energetskog portala govorio je Jožef Zoltan Mađar, ambasador Mađarske u Srbiji.

Kako energetska tranzicija utiče na Mađarsku, koja se nalazi na 33. mestu na EPI listi (Indeks ekoloških performansi) među 180 zemalja?

– Mađarska je 2023. godine bila 95. zemlja u svetu po broju stanovnika, ali je zauzela 33. mesto na osnovu EPI indeksa izvoznog potencijala na globalnom nivou. U poređenju sa 1990. godinom, smanjili smo emisiju gasova staklene bašte za 43 odsto, čime smo ispunili obavezu od 40 odsto do 2030. U poslednjih pet godina izvoz Mađarske je porastao tri puta u odnosu na prethodnih 15 godina, a pouzdana i čista energija je od suštinskog značaja za ekonomiju. Naša zemlja je jedna od najotvorenijih ekonomija na svetu i, poput Srbije, kontinentalna je zemlja bez izlaza na more. Međutim, epidemija koronavirusa uticala je na lance snabdevanja, dok je eskalacija sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku ukazala na osetljivost konkurentnosti i energetske bezbednosti Evropske unije. U Evropi ne možemo realno računati na ekonomske i demografske planove usvojene krajem prošle decenije. Obezbeđivanje izvora energije po niskim cenama najvažnije je za našu konkurentnost i za mađarski narod. Pošto su ekonomske strategije značajno povezane sa energetskim i klimatskim ciljevima, vlada Mađarske je početkom ove jeseni redizajnirala svoj Nacionalni energetski i klimatski plan iz 2020. godine, koji će uskoro podneti Evropskoj komisiji.

U FOKUSU:

Da li je zelena tranzicija važna za Mađarsku kao zemlju koja predsedava Savetu Evropske unije?

– U svojstvu predsedavanja Savetom Evropske unije u drugoj polovini 2024. godine, naš prvi prioritet je jačanje konkurentnosti usvajanjem novog pakta o konkurentnosti još u ovom semestru. Smatramo da je zelena tranzicija važna, ali ona ne bi trebalo da oslabi našu ekonomiju povećanjem udela obnovljivih izvora energije. Evropske debate o energetskoj tranziciji povezane su sa pitanjem konkurentnosti. Dok je Mađarska posvećena ciljevima dekarbonizacije sa planom da postane klimatski neutralna do 2050. godine, odbacujemo ideju o brzom prelasku sa fosilnih goriva na električnu energiju. Uvereni smo da je energetska tranzicija dug proces, u kojem će i „stari” i „novi” izvori energije igrati jednako važnu ulogu u bliskoj budućnosti. Verujemo da zelena tranzicija mora biti usko povezana sa modernizacijom industrije, koja je ključ za ekonomski rast i održivost. Međutim, Evropska unija takođe mora pronaći rešenja kako da obezbedi finansiranje za postizanje zelenih ciljeva, s obzirom na to da znaci jačanja ekonomije Unije još nisu vidljivi. Postali smo vodeća zemlja između globalnog Zapada i Istoka u oblasti proizvodnje automobila i baterija, kao i uvođenja vozila na čistu energiju. Naš glavni cilj je povezivanje Evrope i Azije. Umesto ponovnog stvaranja blokova u svetu, treba da ojačamo međusobnu povezanost, što vodi ka predvidljivosti naše ekonomije i snabdevanja energijom. U oblasti proizvodnje električnih automobila nazire se trgovinski rat, što umesto nužnog dijaloga može dovesti do napetosti. U takvoj situaciji, pregovori o klimatskoj politici mogu biti potisnuti u drugi plan, što utiče na razvoj našeg životnog okruženja i budućnost čovečanstva, za koju se moramo boriti svim snagama.

Kako se Mađarska suočava sa izazovima energetske krize?

Foto: Vlada Mađarske

– Zbog eskalacije sukoba između Rusije i Ukrajine i politike evropskih sankcija, Mađarska se suočila sa naglim rastom cena energije i nesigurnošću u snabdevanju. Kao i za druge zemlje koje su neto uvoznici energije, nova situacija na energetskom tržištu stavila je sigurnost snabdevanja na prvo mesto, nadmašujući brige o održivosti i pristupačnosti. Bezbednost snabdevanja energijom i povećanje energetske suverenosti postali su pitanje nacionalne sigurnosti, u kojem je regionalna saradnja, uključujući partnerstvo Mađarske i Srbije, postala još dragocenija. Nećemo moći da se odreknemo fosilnih izvora energije još neko vreme, iako njihov udeo i količina postepeno opadaju. Gledajući unazad, s pravom možemo reći koliko smo bili dalekovidi kada smo izgradili visokonaponski interkonektor između Srbije i Mađarske. Novi gasovod je rešio nesigurnost u snabdevanju iz istočnog pravca i, zahvaljujući njemu, možemo transportovati 8,5 milijardi kubnih metara prirodnog gasa godišnje od juga ka severu. Potpisivanjem sporazuma o povezivanju tržišta prirodnog gasa i električne energije dve zemlje 2022. godine, Srbija je postala glavni put za snabdevanje Mađarske gasom. Ovo je omogućilo i Srbiji da svoje rezerve čuva u skladištima prirodnog gasa u Mađarskoj. Značaj povezivanja naših tržišta električne energije pokazuje i činjenica da je u 2022. godini električna energija postala najvažniji proizvod u izvozu i uvozu i Mađarske i Srbije. Povećaćemo efikasnost tržišta električne energije uspostavljanjem mađarsko–srpsko–slovenačke berze električne energije u Budimpešti krajem godine putem projekta „Bluesky”, a do 2028. godine izgradićemo i drugi mađarsko–srpski dalekovod od 400 kV. Kako bismo prevazišli energetsku krizu, ulažemo i u značajne domaće investicije: blokovi 5 i 6 nuklearne elektrane „Paks” biće završeni početkom sledeće decenije, a povećali smo upotrebu sunca, vetra i bio-mase.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOLOŠKI TRANSPORT.

Uloga vlade i obrazovanja u razvoju veštačke inteligencije

Foto-ilustracija: Pixabay ( Tungnguyen0905)
Foto: EP

U okviru Samita Globalnog partnerstva za veštačku inteligenciju (GPAI), koji je održan u Beogradu, lideri su na panelu Otključavanje potencijala veštačke inteligencije: Uloga vlada u globalnim inovacijama diskutovali o politikama koje mogu da otključaju transformativni potencijal veštačke inteligencije, podstaknu međunarodnu saradnju i izgrade ekosisteme koji podržavaju etične, inkluzivne i održive inovacije.

Jelena Begović, ministarka nauke, tehnološkog razvoja i inovacija, bila je jedna od učesnica panela, a tom prilikom potvrdila je značaj uloge vlada u podsticanju inovacija.

Kako je navela, za razvoj društva i ekonomija, kao i cele planete, ključ predstavljaju konstruktivne investicije u znanje, odnosno istraživanje i razvoj. Ipak, dodala je da je potrebno nastaviti sa razvojem veštačke inteligencije i održavati taj sistem u životu.

Sve ovo je važno podržati infrastrukturom, zbog čega je istakla Data centar u Kragujevcu, čiji je potencijal otvoren i dostupan svim centrima za istraživanje i univerzitetima.

Pročitajte još:

„Neophodno je da Vlada ulaže u obrazovanje počevši od osnovnih škola, što smo i uradili 2017. godine, uvodeći obavezno programiranje koje je postalo deo redovnog obrazovnog sistema“, rekla je ministarka.

Foto: EP

Istakla je i pitanje na koji način treba edukovati javnost, što je važno kako bi građani mogli da koriste veštačku inteligenciju na najbolji način.

Na panelu je bilo reči i o regulativama, a ministarka je tom prilikom istakla da je neophodno postići dogovore na globalnom nivou.

Kako je objasnila, kada imamo regione koji se razlikuju po svojim regulativama, rizikujemo da izgubimo kompanije. Ubrzani razvoj tehnologije otvoriće nove izazove za regulative, zbog čega moramo biti brzi i fleksibilni.

U tom kontekstu, ministarka je zaključila da GPAI i Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) mogu biti pokretačka snaga kako bi se primena veštačke inteligencije definisala na globalnom nivou.

Energetski portal

Uskoro početak izgradnje kolektora i kanalizacione mreže u Vrbasu

Foto-ilustracija: Pixabay (Jouregio )

U opštini Vrbas potpisan je ugovor o izgradnji dva kolektora dužine 9,8 kilometara i 21 kilometar kanalizacione mreže koja nedostaje. Izgradnja, koja će obuhvatiti naselja Kucura i Savino Selo, očekuje da otpočne početkom sledeće godine, čime se planira nastavak širenja zelene infrastrukture kako bi mogao da započne sa radom sistem za upravljanje otpadnim vodama.

Projekat bi trebalo da obezbedi oko 80 odsto pokrivenosti opštine Vrbas kada je u pitanju kanalizaciona mreža, što je u skladu sa evropskim standardima. Takođe, planirano je povezivanje novih sistema sa postrojenjem za preradu otpadnih voda, čime će se unaprediti njegova efikasnost i omogućiti stanovnicima Kucure i Savinog Sela da se priključe na mrežu, navodi se na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine.

Inicijativa je deo strategije Ministarstva zaštite životne sredine za izgradnju preko 300 kilometara kanalizacione mreže širom Srbije, uz istovremenu izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda. Ministarstvo je u budžetu za narednu godinu opredelilo sredstva za ubrzanje realizacije ovakvih projekata.

Pročitajte još:

Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2025. godinu, za Ministarstvo zaštite životne sredine opredeljen je najveći iznos do sada – 23,8 milijardi dinara. Sredstva će pre svega biti usmerena na projekte kojima je cilj podizanje standarda zaštite životne sredine.

Prema rečima Irene Vujović, ministarke zaštite životne sredine, u 2025. godini nastaviće se sa ulaganjima u izgradnju nedostajuće kanalizacione mreže i desetine postrojenja za preradu otpadnih voda širom zemlje, među kojima su i projekti u Nišu, Kraljevu, Pećincima, Bečeju i brojna druga.

Energetski portal

Kako do nove fasade uz podršku Grada – krediti i subvencije kao rešenje

Foto-ilustracija: Unsplash (Tomasz Rynkiewicz)

U Beogradu je skoro 70 odsto stambenih zgrada starije od pola veka. Skoro da nema zgrade u gradu kojoj ne treba nova fasada, popravka krova ili novi lift. Grad nudi subvencije u iznosu do 20 odsto ukupne vrednosti radova, a rok za prijavu je 15. decembar.

Zgrada u Studentskoj ulici, izgrađena sedamdesetih godina prošlog veka, nikada nije obnavljana. Devet ulaza, jedna fasada i krov.

Vlasnici trideset četiri stana u investicioni fond mesečno uplaćuju po 900 dinara. Novca je dovoljno da se okreči ulaz, ali nedovoljno za obnovu fasade.

Uskoro će biti održan sastanak na kome će se stanari izjasniti da li žele da iskoriste ponudu Gradskog stambenog i Skupštine grada o kreditu i subvenciji za fasadu.

Upravnik zgrade Aleksandar Stojić navodi da su u pitanju milionske cifre u dinarima.

,,Za nekoga ko ima ograničena ili skromna primanja, nije realno da može to da plati. Krajem godine planiramo sastanak stambene zajednice, gde će stanari odlučiti. Nakon toga, planirao sam da predam zahteve Gradskom stambenom i Skupštini grada Beograda”, objašnjava Stojić.

Pročitajte još:

Prihvatljive mesečne rate

Foto-ilustracija: Unsplash (Kristaps Grundsteins)

Zbog visokih iznosa investicija i prihvatljivih mesečnih rata kredita na sedam godina, interesovanje građana je veliko. Svu dokumentaciju u ime stambenih zajednica sada priprema Gradsko stambeno.

Iz JP Gradsko stambeno navode da beleže povećan broj zahteva.

„Trenutno imamo 65 zahteva za lift, 25 zahteva za krov i 20 zahteva za fasadu. Još sedam zahteva odnosi se na druge vrste radova, uglavnom govorimo o krovu, liftu, fasadi i merno-razvodnim ormarima. Ovo je čak iznad naših očekivanja, s obzirom na broj ugovora koji smo ranije potpisivali na godišnjem nivou, kada je otplata bila do pet godina”, navodi Igor Ćurčić iz Gradskog stambenog.

Uslov za subvencije  

Kada su u pitanju subvencije Grada u iznosu do 20 odsto ukupne vrednosti radova, rok za prijavu je 15. decembar.

Ovu ponudu mogu da iskoriste zgrade koje redovno izmiruju obaveze prema JKP, ali i zgrade koje nisu u sistemu Gradskog stambenog, pod uslovom da sa njima potpišu ugovor.

„Postoje dve sednice. Na prvoj stanari ovlašćuju JP Gradsko stambeno da u njihovo ime sprovede proceduru. Na drugoj sednici, koja se održava za 15 do 20 dana, dobijaju spisak potencijalnih izvođača i bankarskih uslova, te biraju na koliko godina će biti zaduženi”, objašnjava Ćurčić.

Kredite za stambene zajednice sa Poštanskom štedionicom realizuje Gradsko stambeno, koje obavlja i stručni nadzor tokom radova. Procenu potrebnih radova i iznos investicije takođe vrše inženjeri ovog javnog preduzeća. U slučaju da je cena previsoka, stanari mogu da odustanu, ali treba imati u vidu da prvi put mogu da računaju i na kredit i na subvenciju.

Izvor: RTS

Tim iz Srbije osvojio nagradu za energetski ekološki pelet od stabljike industrijske konoplje

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Budimpešti je održana manifestacija pod nazivom Sledeća decenija inovacija za budućnost Evrope, koju je organizovao Evropski institut za inovacije i tehnologije (EIT). Manifestacija je obuhvatila održavanje Grande finala, u okviru kojeg je od prijavljenih 600 projekata predstavljeno 36 iz šest grupa oblasti.

Iz svake grupe oblasti proglašeno je prvo, drugo i treće mesto za najbolje projekte, a u oblasti InnoEnergy tim Rehemp iz Novog Sada, sa projektom Inovativna obnovljiva energija iz energetskih ekoloških peleta od stabljike industrijske konoplje, osvojio je treće mesto i pripadajuću nagradu.

Kao jedini tim iz Srbije i Zapadnog Balkana koji se plasirao u Grande finale, Rehemp su predvodili dr Mirjana Kranjac i Hadži Zoran Jovanović.

Foto: ljubaznošću Hadži Zorana Jovanovića

„Konkurencija je bila velika jer su aplicirali timovi iz cele Evrope, a ne samo iz zemalja Evropske unije. Moglo bi se reći da su energetska kriza u Evropi i energetska tranzicija, u cilju smanjenja emisije CO2, posebno izazvale interesovanje za projekte iz oblasti obnovljivih izvora energije sa nultom emisijom CO2. Upravo je naš projekat ispunjavao, između ostalog, ta dva uslova”, kaže Jovanović.

Kako je naš sagovornik istakao, u narednim danima njihov tim će se registrovati kao startap „Rehemp“. Takođe, kako su u finalu prisustvovali brojni značajni investitori, očekuju razgovore sa zainteresovanima koji bi uložili sredstva u Srbiju i proizvodnju energetskih ekoloških peleta od stabljike industrijske konoplje.

Pročitajte još:

Tokom događaja njihov tim obavio je više B2B razgovora sa učesnicima iz različitih zemalja, koji su pružili priznanje da je njihov energent veoma interesantan zato što nudi jednostavno i efikasno rešenje kao odgovor ili dopunu skupih i tehnološki komplikovanijih rešenja za OIE.

Pohvale su pristigle i od predsednika žirija iz Poljske za oblast Inovativne energije, koji je timu Rehemp iskazao posebno poštovanje za inovativni energent koji ima veliki potencijal.

„Očekujemo da će ovako priznanje za inovativni projekat Rehemp tima privući pažnju i naših institucija. Nadamo se da će prepoznati značaj posedovanja sopstvenog obnovljivog energenta sa neutralnom emisijom CO2 i prilagoditi zakonodavstvo i politiku podsticajnih sredstava. Na taj način bi, gajenjem najodrživije ekološke i regenerativne poljoprivredne kulture na svetu – industrijske konoplje, obezbedili sirovinu za sopstveni OIE”, rekao je Jovanović.

Posebno je istakao da je nagrada dodeljena u okviru proslavljanja deset godina rada EIT-a, kao najveće i najznačajnije institucije te vrste u okviru institucija Evropske unije.

Katarina Vuinac

Koliko avio-kompanije kasne u prelazu na ekološka goriva?

Foto-ilustracija: Unsplash (Pascal Meier)

Izveštaj organizacije Transport & Environment (T&E) otkriva u kojoj meri su prisutni problemi prilikom prelaska avio-industrije na održiva goriva za avione, poznate kao SAF (sustainable aviation fuels). Prema izveštaju, većina avio-kompanija (87 odsto) ne prelazi delotvorno na korišćenje ovih goriva, što je najvažnije rešenje za smanjenje uticaja avijacije na zagađenje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Mika Ruusunen)

E-kerozin, takođe poznat kao sintetički kerozin ili elektro-gorivo, je vrsta održivog avionskog goriva proizvedenog iz obnovljivih izvora energije. Proces proizvodnje e-kerozina uključuje korišćenje obnovljive električne energije za elektrolizu vode, čime se proizvodi vodonik. Taj vodonik se potom kombinuje sa ugljen-dioksidom u jednom specifičnom procesu, što dovodi do proizvodnje tečnog goriva koje dalje može da se koristi u avio tehnologiji. E-kerozin ističe se kao najodrživiji i najprimenjiviji tip SAF-a, dok su goriva dobijena iz biomase, kao što su ona sačinjena od prehrambenih ili stočnih useva poput kukuruza, ocenjena kao neodrživa.

Analiza 77 avio-kompanija pokazuje da samo 10 njih aktivno traži održive alternative, poput e-kerozina i biogoriva dobijenih iz otpada. Preostale kompanije ili ne razmatraju SAF kao mogućnost, ili koriste pogrešnu vrstu, ili ga koriste premalo.

Pročitajte još:

Istraživanje je takođe otkrilo da većina avio-kompanija koristi manje održive vrste SAF-a, gde više od 30 odsto sporazuma avio-kompanija jesu preusmereni na biogoriva iz prehrambenih useva, dok e-kerozin čini manje od 10 odsto ugovora.

Zapravo, kako izveštaj naglašava, svet je daleko od širokog prihvatanja SAF-a. U 2023, avio-kompanije su upotrebile samo 2,6 miliona barela SAF-a u poređenju sa više od 1,6 milijardi barela običnog kerozina, što predstavlja manje od 0,15 odsto ukupne potrošnje goriva.

SAF goriva kao što su e-kerozin i biogoriva dobijena iz otpada imaju složenije i skuplje procese proizvodnje u poređenju sa tradicionalnim fosilnim gorivima, što dovodi do viših cena goriva koje vrše finansijski pritisak na avio kompanije. Pri tome, goriva nisu uvek lako dostupna u potrebnim količinama i na svim lokacijama, što sve zajedno logistički otežava njihovu implementaciju, koja treba da služi dugoročnim ciljevima postavljenim kada je u pitanju klimatska neutralnost.

Energetski portal

Nacionalni parkovi nemaju „nevidljivi štit” od klimatskih promena, već suprotno – vrlo su ranjivi

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Peters)

Iako zaštićeni, nacionalni parkovi nemaju nikakav „nevidljivi štit” koji bi ih izolovao od negativnih uticaja, uključujući i od posledica klimatskih promena – oni ih osećaju isto kao i mi.

Balkan se smatra jednim od najugroženijih svetskih regiona po pitanju efekata klimatskih promena, sa vrlo izraženim povećanjem prosečne temperature, češćim i dužim sušama i izraženijim ekstremnim padavinama.

Najočiglednija posledica u zaštićenim područjima je gubitak staništa, kao što je, na primer, dugotrajno presušivanje brdsko-planiskih potoka i rečica, kao i bara i močvara koje su nosioci biodiverziteta. Postoji trend smanjenja povoljnih staništa za šume usled klimatskih promena, piše Klima101.

Foto-ilustracija: Unsplash (Carl Nenzen Loven)

„Samo oko 26 odsto šuma u Srbiji čine prirodne visoke sastojine, dok dominiraju tzv. izdanačke šume koje su najosetljivije na klimatske promene”, govori dr Tanja Vukov, sa Instituat za biološka istraživanja „Siniša Stanković”.

Posebno zabrinjava činjenica da samo oko 26 odsto šuma u Srbiji čine prirodne visoke sastojine, dok dominiraju tzv. izdanačke šume koje su najosetljivije na klimatske promene.

Naravno, uticaj čoveka nije ograničen samo na klimatske promene. Stumulisanje intezivne poljoprivrede i šumarstva, urbani razvoj, ekstrakcija prirodnih resursa, zagađenje, kao i širenje invazivnih vrsta dovode do smanjenja biodiverziteta i usluga ekosistema, a verovatno će i dalje predstavljati značajne pretnje, posebno u kombinaciji sa klimatskim promenama.

Pojedinačni i kombinovani efekti svih pritisaka na prirodu Srbije imaju ne samo odmah vidljive i trenutne posledice, nego i hronične, produžene i odložene negativne efekte po biodiverzitet i ekosistemske usluge.

Iako su pod intenzivnijim nadzorom, nacionalni parkovi su svejedno među najugroženijim zaštićenim područjima – a posebno njihove specifične, ugrožene i endemske vrste 

Ako bi trebalo izdvojiti trenutno najveće opasnosti po prirodu Srbije, kako van tako i u zaštićenim područjima, opredelila bih se za rešenja koja su „ogrnuta zelenim plaštom” kao što su male hidroelektrane do 10 MW, kojih već ima na stotine širom Srbije.

S obzirom na nepovratnu ekološku štetu i činjenicu da su pozitivni efekti njihove izgradnje zanemarljivi sa energetskog i ekonomskog stanovišta, potrebno je zabraniti izgradnju ovih hidroenergetskih objekata na svim vodotokovima Srbije.

Nacionalni parkovi su po pravilu pod intenzivnijim nadzorom i aktivnim upravljanjem za razliku od zaštićenih područja nižeg ranga, imaju veću javnu vidljivost i moguće je mobilisati više resursa za borbu protiv klimatskih promena.

Ipak to ne znači da su oni manje ugroženi, baš naprotiv.

Pročitajte još:

„Nacionalni parkovi su posebno ranjivi jer je u njima koncentrisan veliki broj specifičnih, ugroženih, a često i endemičnih vrsta… Sve vrste imaju svoje mesto u ekosistemu, i gubitak staništa i nestanak vrsta može izazvati kaskadne promene koje destabilizuju ekosisteme” – objašnjava dr Tanja Vukov, sa Instituat za biološka istraživanja „Siniša Stanković”.

Iako se nacionalni parkovi, zaštićena područja nižeg ranga i nezaštićena područja suočavaju sa značajnim pretnjama usled klimatskih promena, nacionalni parkovi su posebno ranjivi jer je u njima koncentrisan veliki broj specifičnih, ugroženih, a često i endemičnih vrsta specifičnih ekosistemskih zahteva.

Sve vrste imaju svoje mesto u ekosistemu, i gubitak staništa, kao i nestanak nekih osetljivih vrsta ili više njih, može izazvati kaskadne promene koje destabilizuju ekosisteme.

Naše šume često se vide prvo kao resurs, pa onda kao prirodno dobro vredno čuvanja

Upravljanje nacionalnim parkovima u Srbiji oslanja se na tradicionalni pristup gde je šumarstvo u centru delatnosti. Gazdovanje u skoro 75 odsto zaštićenih područja u Srbiji povereno je javnim preduzećima za gazdovanje šumama i šumskim zemljištem, kao i javnim preduzećima za upravljanje nacionalnim parkovima.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ilnur Kalimullin)

Većinu zaposlenih čine šumski radnici koji se bave sečom i obradom drveta i šumarski inženjeri koji se bave planiranjem i gazdovanjem šumama. Značajan izvor finansiranja u nacionalnim parkovima jeste korišćenje (seča) šuma. Seča šume je zabranjena samo u najstrožoj (prvoj) zoni zaštite koja po pravilu predstavlja jako malu površinu celog zaštićenog područja.

U drugoj zoni zaštite, seča šuma je ograničena na sanitarne seče i aktivnosti koje imaju za cilj očuvanje šuma. U trećoj zoni zaštite, upravljanje šumama je slično onom u nezaštićenim područjima, što omogućava intenzivno korišćenje šuma prema uobičajenim praksama u Srbiji.

Šume se često posmatraju samo kroz prizmu novčane dobiti (koja je veoma velika). Gazdovanje šumama u nacionalnim parkovima bi trebalo da krene u pravcu suštinske analize uloge šuma u borbi protiv klimatskih promena, razvijanju strategije prilagođavanja na klimatske promene i stvarnoj primeni mera adaptacije.

Samo je negde oko 30 odsto svetskih šuma dostiglo punu zrelost. Veoma je važno sačuvati zrele i stare šume i dopustiti im da dostignu punu veličinu i potencijal jer samo takvi ekosistemi sa bogatim biljnim i životinjskim diverzitetom daju maksimalan doprinos u borbi protiv klimatskih promena.

Članak u celosti možete pročitati OVDE

Izvor: Klima101

COP16 u Rijadu: Ključni trenutak za spas zemljišta i otpornost na sušu

Foto-ilustracija: Pixabay (klimkin)

Od 2. do 10. decembra 2024. godine, Rijad, Saudijska Arabija, postaje globalno središte razgovora o budućnosti naše planete. Na 16. konferenciji stranaka (COP16) Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv dezertifikacije (UNCCD), koja obeležava 30 godina postojanja, lideri iz celog sveta okupljaju se kako bi pronašli rešenja za rastuću krizu degradacije zemljišta i suša.

Činjenica da je do 40 odsto globalnog zemljišta degradirano — što utiče na polovinu čovečanstva, naročito na ruralne i siromašne zajednice — stavlja ovaj problem u prvi plan globalne agende. COP16 ima za cilj da donese prekretnicu u očuvanju i obnovi zemljišta, uz jačanje otpornosti na sve ozbiljnije posledice klimatskih promena.

Jedan od najvažnijih rezultata samita biće pokretanje Međunarodne opservatorije za otpornost na sušu, platforme zasnovane na veštačkoj inteligenciji, koja će državama omogućiti bolje praćenje i analizu suša. Takođe, Saudijska Arabija lansira Globalno partnerstvo za otpornost na sušu, pružajući nadu da će multilateralni napori u rešavanju ovog problema dobiti zamah.

Pročitajte još:

Pored suša, teme poput neutralnosti degradacije zemljišta, transformacije poljoprivrednih sistema, ublažavanja peščanih i prašnih oluja i rešavanja rodne nejednakosti u upravljanju zemljištem čine ovu konferenciju jedinstvenom.

Poljoprivreda je glavni pokretač degradacije zemljišta. Ekspanzija poljoprivrede je transformisala oko 70 odsto pašnjaka i 50 odsto savana širom sveta. Istovremeno, degradacija zemljišta bi mogla da smanji globalnu produktivnost hrane za 12 odsto, uzrokujući da cene hrane porastu i do 30 odsto do 2040. godine.

“Fokusirajući se na obnavljanje zdravlja tla i povećanje proizvodnje hrane koja čuva prirodu, COP16 može postati prekretnica ka održivijoj budućnosti za milione ljudi”, izjavila je Suzan Gardner iz Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP).

Energetski portal