Home Blog

Energetska slika 2025: rast obnovljivih izvora menja globalno tržište

aukcije
Foto-ilustracija: Pixabay (ELG21)

Godina koju smo ispratili bila je izuzetno dinamična – sa novim društvenim i ekološkim rizicima, ali i sa jasnim pomacima ka čistijem energetskom sistemu, koje je Ember objedinio u pregledu globalne energetske tranzicije u 2025. godini.

Poseban uspeh u energetici ove godine ostvarila su dva izvora obnovljive energije – sunce i vetar. Štaviše, energija iz ovih izvora danas se širi brzinom koja je dovoljna da pokrije potpuni novi rast potražnje za električnom energijom. U prva tri kvartala, solar i vetar su obezbedili 17,6 odsto globalne proizvodnje električne energije, čime je udeo niskougljeničnih izvora porastao na 43 odsto.

Tokom jednog kontinuiranog perioda u 2025. godini, uz ova dva izvora, hidroenergija i manji izvori, poput geotermalne energije, zajedno su proizveli više električne energije nego ugalj.

Posebno je značajno to što je solarna energija dostigla brži razvoj na tržištima i u regionima koji su do sada zaostajali, poput zemalja širom Afrike. Kada je reč o Južnoj Americi, u Brazilu su vetar i solar u avgustu prvi put proizveli više od trećine ukupne električne energije u jednom mesecu.

Pročitajte još:

Elektrotehnologije – solar, vetar, baterije, električna vozila, toplotne pumpe i druge – postale su glavni pokretač energetskog rasta na globalnom nivou.

Pad cena baterija za skladištenje energije doprineo je tome da cilj solarne energije dostupne 24/365 postane dostižan. U zemljama koje već imaju visok nivo instaliranih solarnih kapaciteta, kombinacija sa baterijskim sistemima omogućila je da se obezbedi gotovo neprekidno snabdevanje električnom energijom po ceni od oko 104 američka dolara po MWh. Time je ova opcija postala jeftinija od novih termoelektrana na ugalj i nuklearnih elektrana.

Lep primer dolazi i iz Indije, gde teška industrija, poput čelika, cementa i hemijske industrije, danas može da obezbedi većinu svoje potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora.

Energetski portal

Usvojen Nacrt Strategije upravljanja mineralnim i drugim geološkim resursima do 2040.

Foto-ilustracija: Unsplash (Paul-Alain Hunt)

Nacrt Strategije upravljanja mineralnim i drugim geološkim resursima Republike Srbije do 2040. godine, sa projekcijama do 2050. godine, usvojen je na sednici Vlade. Dokument postavlja dugoročni okvir za odgovorno upravljanje mineralnim resursima i jačanje uloge države u planiranju, nadzoru i unapređenju rudarskog i geološkog sektora, u interesu građana i održivog razvoja lokalnih zajednica.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović, istakla je da je poseban akcenat stavljen na kritične i strateške mineralne sirovine, geotermalnu energiju i racionalno korišćenje prirodnih resursa, uz primenu visokih ekoloških i bezbednosnih standarda.

Dodala je da Strategija jasno definiše odgovoran odnos prema zaštićenim područjima i prostorima od posebne prirodne vrednosti, kroz princip prevencije i poštovanje režima zaštite, kao i veću transparentnost u procesima planiranja i odlučivanja, kako bi građani bili blagovremeno informisani i uključeni u dijalog.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i socijalnih aspekata, primena Strategije treba da doprinese unapređenju zakonske regulative, uspostavljanju balansa između ekonomskog rasta i zaštite životne sredine, sanaciji napuštenih rudarskih objekata i obezbeđivanju stabilnog snabdevanja kritičnim i strateškim sirovinama. Dugoročno, to znači veću sigurnost, bolji kvalitet života i odgovoran razvoj.

Usvajanjem Nacrta, stvoreni su uslovi za nastavak institucionalne procedure, a dokument će biti upućen Narodnoj skupštini Republike Srbije na dalje razmatranje i usvajanje.

Energetski portal

Kako će CBAM promeniti srpsku privredu

Foto-ilistracija: Unsplash/ant-rozetsky

Od 1. januara 2026. godine Srbija ulazi u novu ekonomsku realnost: puna primena CBAM-a (Mehanizma prekograničnog usklađivanja cene ugljenika) postaće ne samo regulatorni izazov već i test spremnosti domaće privrede na ubrzanu energetsku tranziciju. Iako Evropska unija ovim mehanizmom želi da obezbedi fer konkurenciju i spreči „curenje ugljenika”, posledice za privrede zemalja koje kasne sa dekarbonizacijom mogu biti značajne. Srbija nije izuzetak.

Foto: Ljubaznošću Slobodana Minića

Kako će novi nameti uticati na izvoznike čelika, aluminijuma, đubriva i cementa? Da li EPS ulazi u najteži period u svojoj istoriji? Koliko je realno da deo prihoda zadržimo u Srbiji kroz domaći porez na emisije – i da li država ima jasnu viziju kako da finansira energetsku tranziciju vrednu desetine milijardi evra?

O ovim pitanjima razgovarali smo sa Slobodanom Minićem, specijalnim savetnikom Fiskalnog saveta Srbije, koji upozorava da Udari CBAM-a neće biti jednaki za sve sektore, ali i da Srbija više nema luksuz da odlaže suštinske reformske odluke.

Kakav efekat će na srpsku privredu imati početak primene CBAM-a od 1. januara 2026. godine, posebno kad je reč o direktno pogođenim kompanijama u sektorima gvožđa i čelika, cementa, aluminijuma i đubriva?

Kada je Evropska komisija krajem 2019. godine prvi put najavila Mehanizam prekograničnog usklađivanja cene ugljenika (CBAM), postojala je opravdana bojazan da bi srpska privreda mogla biti natprosečno pogođena. Razlozi za brigu bili su jasni: Evropska unija je naše najvažnije tržište na koje plasiramo oko dve trećine izvoza, a pritom domaća privreda objektivno kasni sa dekarbonizacijom u odnosu na evropske konkurente. Ilustracije radi, Srbija emituje čak 95 odsto više gasova sa efektom staklene bašte po jedinici bruto domaćeg proizvoda (BDP) od proseka zemalja Centralne i Istočne Evrope.

Međutim, detaljna analiza pokazuje da efekat CBAM-a, barem u postojećem obliku, neće biti „smak sveta” za privredu u celini, ali bi udar na direktno pogođene sektore mogao biti osetan. Prema procenama Fiskalnog saveta, CBAM će već u 2026. godini dodatno opteretiti srpski izvoz za oko 45 miliona evra, dok bi ovaj trošak do 2030. godine mogao narasti na 150-200 miliona evra godišnje. Razlog za ovo povećanje je dvostruk: s jedne strane, EU postepeno ukida besplatne dozvole svojim proizvođačima u ovim sektorima (što srazmerno povećava CBAM obaveze za uvoznike), a s druge, očekuje se dalji rast tržišne cene ugljenika u narednim godinama.

U fokusu: 

Posmatrano po pojedinačnim sektorima, uticaj CBAM-a je neravnomeran i zavisi od njihovih specifičnosti. Ubedljivo najveći deo procenjenog troška, čak 75-80 odsto, snosiće sektor gvožđa i čelika, zbog velikog obima izvoza u Evropsku uniju i relativno visokog emisionog intenziteta. Nasuprot tome, sektor proizvodnje cementa, iako takođe beleži veće emisije u poređenju sa evropskim kompanijama, ne bi trebalo da ima veće posledice na poslovanje. Naime, cement je roba niske jedinične vrednosti koja ne trpi visoke troškove transporta, zbog čega najveći deo proizvodnje završava na lokalnom i regionalnom tržištu, a ne u Evropskoj uniji.

Kako će to konkretno uticati na konkurentnost srpskih kompanija u ovim sektorima i da li postoji rizik da deo naših proizvođača izgubi tržište EU?

CBAM nesporno nameće značajne dodatne troškove koji pogoršavaju konkurentnost srpskih kompanija u pogođenim sektorima, ali čini se da je to rizik kojim se ipak može upravljati. Naime, iako su emisije naših proizvođača u ovim industrijama veće nego u Evropskoj uniji, ta razlika nije dramatična – prosečno se kreće u rasponu od 15 do 20 odsto. Posledično, CBAM će neminovno dovesti do poskupljenja naših proizvoda na evropskom tržištu u srednjem roku: procenjujemo da bi cena aluminijuma mogla porasti za

Foto-ilustracija: Unspalsh/yasin-hemmati

3-4 odsto, đubriva i čelika za oko 10 odsto, dok bi poskupljenje cementa moglo da iznosi čak 40 odsto. Međutim, važno je imati u vidu i širi kontekst, budući da troškovi proizvodnje neće porasti samo kod nas. I evropski proizvođači CBAM robe će se suočiti sa rastom troškova od 2026. godine, jer će im EU postepeno ukidati besplatne dozvole za emisije, što je bio dosadašnji mehanizam za zaštitu njihove konkurentnosti. Drugim rečima, uslovi poslovanja menjaju se za sve učesnike na tržištu. Kada to uzmemo u obzir, neto gubitak konkurentnosti srpskih kompanija trebalo bi da bude umeren – između jedan i pet procentnih poena, zavisno od sektora. Smatram da to nije nenadoknadiv zaostatak, ali samo pod uslovom da domaća preduzeća intenziviraju ulaganja u nove tehnologije i smanjenje emisija u narednim godinama.

Elektroenergetski sektor označen je kao najranjiviji na primenu CBAM-a. Koliko bi EPS realno mogao da izgubi prihoda zbog smanjenog izvoza i da li postoji scenario u kojem izvoz električne energije u EU ostaje isplativ?

 Tako je, elektroenergetski sektor, odnosno EPS kao dominantni proizvođač, zapravo je pravi „slon u prostoriji” kada govorimo o efektima CBAM-a. Pomenuo sam da je kod industrije razlika u emisijama umerena, ali je kod struje ona dramatična – zbog činjenice da se u proizvodnji pretežno oslanjamo na lignit, srpske emisije u ovom sektoru su čak tri do četiri puta veće od evropskog proseka. Jednostavno, Srbija u prethodne dve decenije nije ispratila trend intenzivne dekarbonizacije proizvodnje električne energije u Evropskoj uniji, a rezultat te inertnosti je izuzetno loša pozicija pred početak primene CBAM-a. Dodatni problem je što za struju nema „popusta” niti tranzicionog perioda, zato što je EU odavno ukinula besplatne dozvole u ovom sektoru, tako da naplata pune cene ugljenika kreće već od 2026. godine.

To u praksi znači da bi svaki megavat-sat koji izvezemo u Evropsku uniju dobio dodatni namet od oko 60 evra. Sa takvim opterećenjem izvoz električne energije postaje ekonomski neisplativ, a EPS potpuno nekonkurentan na evropskom tržištu. Analize Fiskalnog saveta pokazuju da bi EPS, usled gubitka prihoda od izvoza struje, mogao da ostane bez 200-300 miliona evra godišnje do 2030. To je ogroman novac koji je dosad značajno doprinosio poslovanju ove kompanije, a sada bi mogao da nedostaje, i to baš u trenutku kada su neophodne ogromne investicije u obnovljive izvore energije.

Iako se i u Evropskoj uniji čuju zahtevi za odlaganjem primene CBAM-a na struju kako bi se otklonile neke tehničke poteškoće i nedoumice, to bi bio samo kratkotrajan predah. Dugoročno održivo rešenje za Srbiju verovatno leži u aktivnim pregovorima sa EU, u kojima bi trebalo težiti jasno definisanoj „mapi puta” za domaći elektroenergetski sektor. U idealnom slučaju, to bi podrazumevalo ispunjavanje uslova za privremeno izuzeće električne energije do 2030. godine, uz obavezu da se nakon toga postepeno uključimo u evropski sistem trgovine emisijama (EU ETS) po razumnim uslovima. Sve drugo nosi rizik da Srbija postane izolovano „energetsko ostrvo” u Evropi, što, prema našim procenama, nikome ne donosi korist.

Intervju vodila: Milena Maglovski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Nemačka: najveće evropsko postrojenje za zeleni vodonik se pušta u rad

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Nemačka energetska kompanija RWE (Rheinisch-Westfälisches Elektrizitätswerk) nedavno je započela proces puštanja u rad najvećeg postrojenja za proizvodnju zelenog vodonika u Evropi.

Postrojenje se nalazi u Lingenu, na zapadu Nemačke, a kako prenose svetski mediji, reč je o prvoj fazi projekta GET H₂ Nukleus. Prva faza obuhvata elektrolizer snage 100 MW, dok je ukupni planirani kapacitet postrojenja 300 MW.

Prva faza trebalo bi da počne komercijalni rad 2026. godine, dok je završetak celog postrojenja planiran za 2027. Nakon završetka, pogon će biti gotovo dvostruko veći od trenutno najveće vodonične elektrane u Evropi.

Pročitajte još:

Zeleni vodonik, prema dugoročnom ugovoru, isporučivaće se kompaniji TotalEnergies u istočnoj Nemačkoj, a radi toga se gradi nova hidrogen mreža dugu 600 kilometara. Od 2030. godine planirana je isporuka od oko 30.000 tona godišnje.

Rafinerija u Leuni, kojom upravlja TotalEnergies, danas uglavnom proizvodi vodonik iz fosilnih goriva. Cilj projekta je da se taj fosilni vodonik zameni zelenim vodonikom, proizvedenim elektrolizom vode uz pomoć obnovljive energije, čime se značajno smanjuju emisije CO₂.

Energetski portal

Bukurešt ulaže u solarnu energiju na aerodromu „Henri Koandă“

Foto-ilustracija: Unsplash (winston tjia)

Nacionalna kompanija Bucharest Airports pokrenula je jedan od najznačajnijih energetskih projekata u svojoj istoriji – izgradnju velike solarne elektrane za sopstvenu potrošnju na Međunarodnom aerodromu „Henri Koandă“ koji predstavlja najveći i najprometniji aerodrom u Rumuniji i glavni čvor za međunarodni i domaći vazdušni saobraćaj u zemlji. Nalazi se oko 16 km severno od centra Bukurešta i zabeležio je približno 15,9 miliona putnika.

Planirana fotonaponska elektrana imaće ukupnu snagu od 31,5 MWp i biće integrisana sa sistemom za skladištenje energije kapaciteta 30 MWh, što omogućava stabilnije upravljanje potrošnjom, raspodelu energije u različitim delovima dana i sigurnost snabdevanja. Projekat je vredan 283,7 miliona RON (otprilike 56 miliona evra). Realizacija se planira u fazama, u skladu sa trenutnim i budućim energetskim potrebama aerodroma.

Pročitajte još:

Prva faza obuhvata izgradnju solarne elektrane snage 12,6 MWp i baterijskog sistema od 17,88 MWh, koji će biti povezan na aerodromsku distributivnu mrežu od 20 kV. Za ovu fazu već je obezbeđeno finansiranje kroz program „Podrška investicijama u nove kapacitete za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora za sopstvenu potrošnju aerodroma, uključujući i sisteme za skladištenje energije“, iz Modernizacionog fonda kojim upravlja Ministarstvo saobraćaja i infrastrukture Rumunije.

Ukupna vrednost prve faze je 176,9 miliona RON (oko 35 miliona evra), od čega 132 miliona RON (oko 26 miliona evra) čine bespovratna sredstva, dok će ostatak finansirati sama kompanija Bucharest Airports.

Energetski portal

WWF Adria 2025 – Najvažnije aktivnosti u Srbiji i BiH

Foto-ilustracija: Unsplash (Supratik Deshmukh)

WWF Adria objavila je pregled važnih i uspešnih aktivnosti koje su tokom 2025. godine realizovane širom regiona u oblasti zaštite prirode, klimatskih politika i održivog upravljanja prirodnim resursima.

U Srbiji je sproveden niz značajnih akcija, među kojima se izdvaja ona u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje. U srpskom delu UNESCO-ovog petodržavnog rezervata biosfere Mura–Drava–Dunav posađeno je više od 30.000 sadnica autohtonih vrsta crne i bele topole, hrasta i vrbe. Kako navode iz WWF Adrije, ovom akcijom doprinosi se obnovi poplavnih šuma, koje imaju ključnu ulogu u očuvanju biološke raznovrsnosti i ublažavanju klimatskih promena.

Tokom godine završen je i projekat Bezbedna priroda i klima (SAFE), u okviru kojeg je, uz podršku Evropske unije, realizovan 41 lokalni projekat i osnažena 31 organizacija civilnog društva.

– Tako smo pokrenuli građane od Vranja, Pirota i Niša, preko Novog Pazara, Kraljeva, Paraćina, Užica i Kragujevca, zatim Beograda, Pančeva, Starog Slankamena, Novog Sada i Sremskih Karlovaca, pa do Kikinde i Bačkog Monoštora, da budu svesni svoje uloge u kreiranju lokalnih politika – poručuju iz WWF Adrije.

Pročitajte još:

Posebna pažnja posvećena je i radu sa mladima. Srednjoškolci iz dve škole u Aleksincu osnaženi su u oblastima pravedne tranzicije i korišćenja obnovljivih izvora energije, a njihovi stavovi i predlozi pretočeni su u izveštaj sa preporukama namenjenim donosiocima odluka. Kako ističu iz organizacije, pravedna tranzicija podrazumeva pošten ekonomski i društveni prelazak na zelene izvore energije, uz podršku države koja može da omogući nova ulaganja i otvaranje radnih mesta.

Aktivnosti su sprovedene i na Staroj planini, gde je na više od dva hektara površine posađeno više od 300 sadnica divlje jabuke, kruške, šljive, trešnje, oraha i mečje leske. Ova akcija doprinosi očuvanju biodiverziteta i jačanju povezanosti koridora velikih zveri, dok su postavljene foto-zamke omogućile praćenje prisustva i kretanja divljih životinja u ovom području.

Pozitivni rezultati zabeleženi su i u Bosni i Hercegovini, gde je u Hutovom blatu restaurirano 1.488 hektara močvarnih površina, jednom od najvrednijih ramsarskih područja jugoistočne Evrope. Obnovom prirodnih kanala i tresetišta unapređena je sposobnost ovog ekosistema da apsorbuje velike količine ugljen-dioksida, čime se daje značajan doprinos ublažavanju klimatskih promena.

Energetski portal

Prestala da važi građevinska dozvola za MHE Suknari na Bistrici

Foto-ilustracija: Unsplash (Bermix Studio)

Opština Vlasotince donela je rešenje kojim je prestala da važi građevinska dozvola za izgradnju male hidroelektrane (MHE) Suknari na reci Bistrici. Time je i formalno okončana mogućnost realizacije ovog projekta, koji je godinama izazivao otpor javnosti i ekoloških organizacija.

Organizacija za političku ekologiju Polekol krajem leta 2025. godine podnela je Odeljenju za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne delatnosti opštinske uprave Vlasotinca zahtev za stavljanje van pravne snage građevinske dozvole kojom je odobrena izgradnja MHE Suknari.

Iako istek roka važenja građevinske dozvole podrazumeva njeno uklanjanje iz pravnog saobraćaja, tek donošenjem ovog rešenja, kako navode iz Polekola, potpuno se isključuje mogućnost njenog daljeg korišćenja i eventualne zloupotrebe. Dodaje se da to znači da je i pravno i faktički prestala mogućnost da se dovrši rizični projekat MHE Suknari, koji je devastirao donji deo toka Bistrice.

Kako je Polekol ranije izvestio, tokom godina su se investitori smenjivali, ali objekti MHE nikada nisu u potpunosti izgrađeni, niti je u njima instalirana oprema predviđena projektom.

– Ovaj simbol gramzivosti i pohlepe zarasta u trnje i polako propada kao i politike koje su omogućile najezdu ovakvih štetnih projekata po prirodu Srbije i njene građane – konstatovali su tada iz Polekola.

Pročitajte još:

Nezakonito postupanje investitora i opštinskih organa

U obraćanju opštinskoj upravi i nadležnim inspekcijama, Polekol je, kako navode, ukazao i dokazao da su rešenja o građevinskoj dozvoli i njenim izmenama izdavana, a objekti MHE izvođeni, bez odgovarajuće dokumentacije.

Investitor je, prema njihovim navodima, zahtev za izdavanje građevinske dozvole podneo 8. decembra 2011. godine, ali je opštinska uprava, umesto da zahtev odbaci, omogućila investitoru da akte imalaca javnih ovlašćenja i potrebne ugovore pribavlja i dostavlja i tokom narednih godina – 2012, 2013, 2014. i 2015. godine. Građevinska dozvola je, kako se ističe, „očigledno nezakonito” izdata tek 2015. godine.

Posebno se naglašava da je uz zahtev bilo neophodno priložiti dokaz o pravu svojine ili zakupa zemljišta, dok je investitor ugovor sa JP „Srbijavode” zaključio tek u oktobru 2012. godine.

Tokom gradnje MHE Suknari, investitor je, prema saopštenju Polekola, menjao položaj vodozahvata, kao i dužinu i prečnik cevovoda, suprotno projektu i prvobitno izdatim vodnim uslovima. JP „Srbijavode” su u oktobru 2025. godine zvanično potvrdile da nisu primile zahtev niti izdale nove vodne uslove, koje je investitor bio dužan da pribavi kako bi menjao projekat. Takođe, opštinska uprava nije dostavila ni građevinsku dozvolu niti rešenja o njenim izmenama „Srbijavodama”, radi ocene ispunjenosti uslova u skladu sa Zakonom o vodama.

Šteta po lokalne zajednice i prirodu

Iz Polekola ocenjuju da je protekla decenija pokazala da derivacione MHE lokalnim zajednicama i životnoj sredini donose isključivo štetu. Na republičkom nivou, kako navode, do sada izgrađene MHE daju zanemarljiv doprinos proizvodnji električne energije, dok istovremeno izazivaju značajne finansijske gubitke kroz subvencije.

Zaključuju i da lokalne zajednice trajno gube reke od kojih često i životno zavise, te bivaju lišene održive razvojne perspektive, zdrave životne sredine i kulturnog identiteta.

Energetski portal

Jeleni se posle šest decenija vratili na Vršačke planine

Foto-ilustracija: Unsplash (Scott Carroll)

Vršačke planine su, nakon gotovo 60 godina, ponovo postale dom za jelene. Ova vrsta je tokom sedamdesetih godina prošlog veka gotovo nestala, nakon što je njena brojnost pala ispod biološkog minimuma.

Kako su saopštili iz Ministarstva zaštite životne sredine, danas je u ovom zaštićenom području od nacionalnog značaja, na prostoru PIO Vršačke planine, formirana stabilna populacija običnog jelena. To je postignuto kroz projekat naseljavanja jelenske divljači, koji realizuje JP Vojvodinašume, u saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom.

Pre pet godina, u uzgajalište Lovačko imanje 1 uneto je 50 jedinki – 10 jelena i 40 košuta – sa područja rumunskih Karpata. Zahvaljujući ovom projektu, danas se u prirodi nalazi oko 120 jelena.

Pored toga, izgrađeno je i novo uzgajalište Lovačko imanje 2, u koje će tokom 2026. godine biti naseljene 33 jedinke jelena iz Mađarske.

Kako se navodi, reč je o najvećem budućem uzgajalištu običnog jelena na području Zapadnog Balkana, a od 2027. godine očekuje se da će oko 100 jelena godišnje biti spremno za naseljavanje i drugih područja u Srbiji.

Energetski portal

NIS čeka odluku OFAC-a: Pregovori Rusa i MOL-a o promeni vlasništva

Foto-ilustracija: Unsplash (david-thielen)

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović saopštila je da su u toku razgovori između ruskih akcionara i mađarske kompanije MOL o izlasku ruskog kapitala iz Naftne industrije Srbije, kao i da su se tim povodom i NIS i MOL zvanično obratili američkoj Kancelariji za kontrolu strane imovine (OFAC), kako bi se razmotrilo ukidanje sankcija i omogućavanje nesmetanog poslovanja kompanije.

Prema njenim rečima, povlačenje ruskog vlasništva iz NIS-a predstavljalo je ključan zahtev Sjedinjenih Američkih Država kada je reč o stvaranju uslova za eventualno ukidanje sankcija. Mađarska pruža institucionalnu podršku pregovorima, dok će Vlada Srbije učiniti isto, sa ciljem da se pronađe održivo rešenje za normalizaciju poslovanja kompanije, navodi se na sajtu Vlade.

Ipak, naglasila je da rezerve nisu neiscrpne i da, uprkos redovnom obnavljanju, postoje ograničenja u logistici i mogućnostima uvoza količina potrebnih Srbiji. Zato je, kako je navela, važno da se razgovori nastave i da se obezbedi da NIS može da funkcioniše bez prekida, nezavisno od toga koliko će trajati eventualni završetak dogovora između MOL-a i ruskih akcionara.

Pročitajte još:

Ministarka je istakla i da će Srbija zvanično podržati pregovore pred OFAC-om, uz napomenu da je i ruska vlada zvanično obavestila Beograd da ne osporava razgovore o izlasku ruskog kapitala iz NIS-a. Kako je rekla, sada se očekuje odluka američke strane — pre svega u vezi sa izdavanjem nove operativne licence, ali i praćenjem ishoda pregovora.

Govoreći o snabdevanju gasom, Đedović Handanović je poručila da građani mogu biti mirni i da će energenta biti dovoljno i za eventualne teže zimske scenarije. Naglasila je da su skladišta popunjena, da Srbija nastavlja da ih dopunjava, kao i da je sa Ruskom Federacijom potpisan ugovor koji obezbeđuje dodatne količine do kraja marta. Kako je navela, to omogućava stabilno snabdevanje tokom grejne sezone i, prema njenim rečima, povoljnije uslove nabavke u poređenju sa mnogim zemljama regiona i Evropske unije.

Energetski portal

EU u 2025. smanjila uvoz nafte, dok je porasla potražnja za gasom

Foto-ilustacija: Unsplash (maria-lupan)

Uvoz energenata u Evropsku uniju tokom 2025. godine pokazuje promene u strukturi snabdevanja, ukazujući na nastavak prilagođavanja energetskog tržišta novim okolnostima. U prvih devet meseci ove godine prosečan mesečni uvoz naftnih ulja zabeležio je značajan pad, kako u finansijskoj vrednosti, tako i u količinama.

U poređenju sa mesečnim prosekom iz 2024. godine, vrednost uvoza nafte smanjena je za 18,3 odsto, dok je obim uvezenih količina manji za 6,6 odsto.

Istovremeno, Evropska unija je značajno povećala uvoz tečnog prirodnog gasa. Vrednost uvoza porasla je za 36,1 odsto, dok je količina uvezenog gasa povećana za 25,9 odsto, što pokazuje da ovaj energent i dalje ima važnu ulogu u obezbeđivanju stabilnosti snabdevanja.

Kada je reč o prirodnom gasu u gasovitom stanju, vrednost uvoza blago je porasla za 3,1 odsto, dok je količina smanjena za 4,9 odsto.

Pročitajte još:

Podaci za treći kvartal 2025. godine pokazuju da su Norveška i Sjedinjene Države ostale ključni energetski snabdevači Evropske unije naftnim uljima. Najveći deo uvoza dolazio je iz Norveške (14,6 odsto) i Sjedinjenih Država (14,5 odsto), dok je Kazahstan zauzeo treće mesto sa udelom od 12,2 odsto.

Sjedinjene Države našle su se na prvom mestu i u isporukama tečnog prirodnog gasa, iz kojih je poteklo gotovo 60 odsto ukupnog uvoza u EU. Značajan deo stigao je i iz Rusije (12,7 odsto) i Alžira (7,7 odsto).

Govoreći o snabdevanju prirodnim gasom u gasovitom stanju, Norveška je bila glavna sa 51,8 odsto, zatim Alžir sa 14,6 odsto, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo našlo na trećem mestu sa 13,4 odsto.

Energetski portal

Društveno odgovorno poslovanje: kako MaxBet gradi društveni kapital

Foto: MaxBet
Foto: MaxBet

U trenutku kada se ESG standardi sve češće vrednuju prema stvarnom uticaju na zajednicu, a ne prema deklarativnim obećanjima, MaxBet nastupa sa pristupom koji društvenu odgovornost shvata kao dugoročnu strategiju, a ne kao sezonu kampanja. Ulazak u sastav Flutter International dodatno je profesionalizovao i proširio ovaj okvir, pa se danas društveni kapital kompanije gradi na sistematičnom ulaganju u zdravstvo, stabilnost lokalnih sredina, ekološke projekte i razvoj zaposlenih.

– Kad govorimo o društvenom kapitalu, mislim na odluku da budemo tamo gde je podrška zaista potrebna – u bolnicama, školama, šumama i na sportskim terenima – kaže Savo Bakmaz, generalni direktor MaxBeta – Sve što radimo, od davanja krvi do razvoja ljudi u kompaniji, deo je iste obaveze – da poslovanje ostavi trag koji je veći od profita.

Upravo takav pristup stoji iza inicijative „Život je krv”, koja je od lokalne ideje prerasla u jedan od najvećih dobrovoljnih programa davanja krvi u regionu. Do sada su organizovane 84 akcije, prikupljeno 11.106 jedinica krvi i podržano spasavanje više od 33.000 života, a kampanja se tokom 2025. proširila i na nove sredine.

Briga o zdravlju nastavlja se i kroz podršku organizacijama koje rade sa najosetljivijim grupama, ali i kroz sopstvene inicijative, poput kampanje MaxMovembar, koju MaxBet tradicionalno organizuje svake godine, sa fokusom na prevenciju, brigu o zdravlju i kvalitet života muškaraca. Jedna od centralnih aktivnosti ovogodišnje kampanje bila je radionica „Muškarac u fokusu”, osmišljena da otvori teme o kojima se često nedovoljno govori, a koje čine osnovu svakodnevnog fizičkog i mentalnog blagostanja. U oktobru 2025. MaxBet je podržao i 10. BELhospice humanitarni teniski turnir „Gem za dostojanstvo”, čime doprinosi jedinom licenciranom programu besplatne palijativne nege i psihološke podrške u Srbiji. U istom duhu, učestvovanje na UNICEF-ovom Fer-plej turniru u basketu, na kom je prikupljeno 1.440.000 dinara za unapređenje usluga mentalnog zdravlja dece i mladih, pokazuje da sport može biti kanal kroz koji se društveni uticaj najbrže prepoznaje.

U FOKUSU:

Odgovorno igranje zauzima centralno mesto u poslovnoj filozofiji MaxBeta i deo je globalnog programa Play Well, koji razvija Flutter International. Reč je o modelu koji kombinuje praćenje obrazaca ponašanja, ranu detekciju rizičnih promena i alate samokontrole kao što su limiti trošenja, vremenske pauze i samoisključenje – sve sa ciljem da se obezbedi igra koja ostaje u granicama zabave, bez ugrožavanja lične ili porodične stabilnosti. U industriji igara na sreću, ovo je jedan od najznačajnijih testova zrelosti poslovnog modela.

Društveni uticaj MaxBet nastoji da ostvari i kroz projekte koji direktno menjaju uslove života u zajednicama u kojima posluje. U Zrenjaninu je finansirano uređenje spoljnog prostora Dnevnog boravka za osobe sa poteškoćama u razvoju u okviru Centra „Most”, čime je korisnicima obezbeđen pristupačniji i funkcionalniji prostor za svakodnevne aktivnosti. U Nikšiću i Budvi donirana je specijalizovana zaštitna oprema lokalnim službama zaštite i spašavanja, kako bi vatrogasci i spasioci imali bolju opremu za reagovanje u požarima i drugim hitnim situacijama.

Ekološki segment programa jednako je snažan. Povodom Dana planete Zemlje zaposleni u MaxBetu učestvovali su u jednoj od najvećih volonterskih akcija pošumljavanja u okviru kompanije, tokom koje je, u saradnji sa JP „Srbijašume”, posađeno 6.000 sadnica – crnog bora kod Kraljeva, smrče na Malom Jastrepcu i hrasta lužnjaka u okolini Beograda. Akciji su se pridružili i sportisti FK Partizan i FK Vojvodina, čime je simbolički spojena briga o prirodi i briga o zajednici.

– Svaka sadnica simbol je naše posvećenosti ljudima koji grade našu kompaniju, ali i odgovornosti prema svetu u kojem živimo – izjavio je Bakmaz.

Priredila: Milena Maglovski

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Kop „Drmno“ oborio rekord u godišnjoj proizvodnji uglja

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikolay Kovalenko)

Na površinskom kopu Drmno u Kostolcu, u noći 24. decembra, oboren je rekord u godišnjoj proizvodnji uglja, saopštila je Elektroprivreda Srbije.

Prema rečima Momčila Milića, direktora za proizvodnju uglja TE KO Kostolac, dosadašnji rekord iznosio je 9,908 miliona tona, dok je u 2025. godini, pet dana pre kraja godine, proizvodnja premašila 10 miliona tona.

Dan ranije, kako je navedeno, rudari kolubarskog kopa Tamnava–Zapadno polje ispunili su godišnji plan proizvodnje, pri čemu je do 24. decembra otkopano planiranih 11,5 miliona tona uglja.

Dobri proizvodni rezultati i kontinuitet proizvodnje uglja na kopovima Elektroprivrede Srbije posebno su značajni u zimskom periodu, kada su potrebe za sigurnim funkcionisanjem elektroenergetskog sistema povećane, kažu iz Elektroprivrede Srbije.

Energetski portal

Šalinački lug pod zaštitom kao prirodno dobro od nacionalnog značaja

Foto-ilustracija: Unsplash (Jan Huber)

Uredbom o proglašenju Spomenika prirode Šalinački lug, koju je donela Vlada, ovo područje stavljeno je pod zaštitu kao prirodno dobro od posebne vrednosti i nacionalnog značaja.

Prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine, na ovom području nalazi se najveći i najstariji reprezent šuma jasena i hrasta lužnjaka u centralnoj Srbiji, sa sačuvanim stablima starim oko 200 godina.

Bogat biodiverzitet ovog područja čine mali mišouki i dugouhi večernjak, seoski detlić, rusi svračak, grlica, uskršnji leptir, hrastova strižibuba, beli slez, hajdučica i brojne druge vrste.

Pročitajte još:

Zabeleženo je i 37 vrsta ptica, a posebnu vrednost imaju sove kukuvije koje se gnezde u dupljama starih stabala, što predstavlja jedinstvenu pojavu u Srbiji.

Na području Spomenika prirode primenjuju se režimi zaštite II i III stepena, u cilju očuvanja ovih prirodnih vrednosti za buduće generacije.

Pored toga, u organizaciji Ministarstva, održane su javne rasprave u Šidu i Sremskoj Mitrovici o Nacrtu uredbe i Studiji zaštite Specijalnog rezervata prirode Bosutske šume.

Javni uvid traje do 11. januara 2026. godine, a primedbe se mogu dostaviti Ministarstvu ili elektronskim putem.

Energetski portal

Konferencija Solar Flex Croatia 2026 u martu u Zagrebu

Foto: OIEH

U okviru evropske kampanje Let’s Flex, koju je pokrenula organizacija SolarPower Europe, u Zagrebu će 17. marta 2026. godine biti održana konferencija Solar Flex Croatia 2026. Konferenciju drugu godinu zaredom zajednički organizuju Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) i SolarPower Europe (SPE), sa ciljem nastavka stručnog dijaloga i razvoja konkretnih rešenja za fleksibilniji i stabilniji elektroenergetski sistem.

Centralni deo konferencije biće predstavljanje rezultata stručne studije „Identifikovanje lokacija mrežnih zagušenja na elektroenergetskoj mreži i potreba za baterijskim sistemima za skladištenje energije u Republici Hrvatskoj”, koju su inicirali OIEH uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Studiju izrađuju Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) i Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) Univerziteta u Zagrebu, a njeni nalazi trebalo bi da posluže kao važna analitička osnova za strateško planiranje razvoja elektroenergetske mreže i usmeravanje investicija u sisteme za skladištenje energije.

Poseban naglasak konferencije biće stavljen na ulogu solarne energije, kako u segmentu malih krovnih elektrana za domaćinstva i privredu, tako i u razvoju većih solarnih projekata na industrijskim i komercijalnim objektima, kao i na samostalnim lokacijama. Iako Hrvatska raspolaže izuzetnim solarnim potencijalom, sa više od 2.300 sunčanih sati godišnje, struktura postojećih kapaciteta ukazuje na potrebu snažnijeg razvoja velikih solarnih elektrana.

Pročitajte još:

Ukupni instalirani kapacitet solarnih elektrana u Hrvatskoj iznosi 1.226 MW (zaključno sa 1. novembrom 2025. godine), pri čemu je 1.107 MW priključeno na distributivnu mrežu, dok je svega 119 MW povezano na prenosnu mrežu, što ukazuje na izražen nedostatak velikih solarnih postrojenja.

U uslovima sve većeg učešća obnovljivih izvora energije, baterijski sistemi prepoznati su kao ključni element za stabilnost, fleksibilnost i efikasnost elektroenergetskog sistema. Interesovanje poslovne zajednice i građana za njihovu integraciju u postojeće i planirane projekte kontinuirano raste, a konferencija Solar Flex Croatia 2026 pružiće platformu za razmenu znanja, iskustava i najboljih praksi u ovom brzo rastućem segmentu energetike.

Pored solarne energije, konferencija će obuhvatiti i širi kontekst drugih obnovljivih izvora, uključujući energiju vetra, biomasu i biogas, kao i geotermalne izvore, sa ciljem sagledavanja uravnoteženog i fleksibilnog energetskog miksa.

Solar Flex Croatia 2026 okupiće predstavnike energetskih kompanija, finansijskih institucija, regulatora, donosioce odluka i stručnu javnost, nudeći priliku za umrežavanje i jačanje saradnje unutar sektora. Konferencija će biti održana 17. marta 2026. godine u hotelu Šeraton u Zagrebu, a organizatori najavljuju da će program i dodatne informacije biti objavljeni uskoro.

Energetski portal

CBAM i Energetska zajednica: stepen spremnosti zemalja regiona

Fotografija generisana pomoću veštačke inteligencije

Evropska unija je odlučila da od 1. januara 2026. u potpunosti primeni svoj Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). Suština je da svaka tona ugljen-dioksida „ugrađena” u robu koja ulazi na tržište EU ima svoju cenu. Tokom prelaznog perioda, koji traje do kraja 2025. godine, uvoznici su bili u obavezi da samo prijavljuju emisije, ali nisu imali obavezu plaćanja. Međutim, uskoro će se otpočeti sa naplatom putem CBAM sertifikata.

Za zemlje koje su ugovorne strane Energetske zajednice – među kojima su Srbija, BiH, Crna Gora, Severna Makedonija, Albanija, Moldavija, Ukrajina, Gruzija i Kosovo* – ovo predstavlja veliki korak, jer CBAM obuhvata ne samo ugljenično intenzivne proizvode poput čelika ili nekih drugih proizvoda već i električnu energiju. Kako je ideja zajednice da proširi pravila EU iz oblasti energetike i klime na ove zemlje koje nisu članice, tako struja proizvedena u termoelektranama na ugalj ili gas, a potom izvezena u EU, od 2026. više neće moći da uđe na evropsko tržište bez plaćanja karbonskog otiska ugrađenog u svaki MWh. Zbog toga je pitanje tržišne integracije i dekarbonizacije nekako vremenom postalo centralna tema za čitav region. Sve to, i daleko više, objašnjeno je u CBAM-Readiness Tracker 2025, Sekretarijata Energetske zajednice, na osnovu koga su navedeni podaci.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako je u izveštaju spomenuto, uvode se za početak dve promene. Prvo, umesto kvartalnog slanja izveštaja o emisijama, prelazi se na godišnje izveštavanje. Drugo, uvodi se obaveza da uvoznici u EU kupuju CBAM sertifikate i njima pokrivaju emisije za robu koju uvoze – uključujući i električnu energiju, na koju smo se fokusirali u nastavku. Sertifikati će moći da se kupuju od februara 2027, ali će se odnositi na emisije nastale već tokom 2026. godine, tako da realnog „odlaganja” nema.

Zemlje Energetske zajednice nalaze se u specifičnoj situaciji. Vetar i solar rastu brže nego ranije, emisije CO₂ po kilovat-času postepeno opadaju, ali s druge strane, termoelektrane na ugalj i dalje zauzimaju veliki deo proizvodnje, a prateća legislativa i sistemi za naplatu emisija daleko su iza standarda EU. CBAM će zato, makar u prvoj fazi, značiti dodatne troškove za izvoz struje iz regiona u Uniju.

CBAM uredba polazi od toga da ne postoji praktičan način da se istovremeno održi potpuno tržišno spajanje sa EU i selektivno primenjuje CBAM na električnu energiju iz neke od zemalja. Zbog toga uredba predviđa da uvoz struje iz treće zemlje može biti izuzet od plaćanja CBAM sertifikata samo ako ta zemlja prenese pravila EU za tržište električne energije (EIP), tehnički se poveže sa unutrašnjim tržištem EU, usvoji dugoročnu klimatsku strategiju i klimatski zakon sa ciljem klimatske neutralnosti do 2050, uvede ETS za sektor električne energije sa cenom CO₂ približnom EU ETS-u do 2030. i spreči da preko njenog sistema u EU ulazi struja iz drugih zemalja koje te uslove ne ispunjavaju. Tek kada Evropska komisija, na osnovu detaljne provere, potvrdi da su svi ovi kriterijumi ispunjeni, električna energija iz te zemlje može biti oslobođena obaveze kupovine CBAM sertifikata. To praktično znači da CBAM ne postavlja samo uslov tržišne integracije, već zemlje moraju da usvoje i ozbiljne klimatske politike. Do sada je samo Crna Gora uspostavila sopstveni sistem trgovanja emisijama (ETS). Ukrajina planira probnu ETS fazu 2026. Ostale zemlje uglavnom razmatraju uvođenje karbonske takse oko 2027. godine, uz kasniji prelazak na ETS, ili uopšte nemaju precizne planove.

Istovremeno, dugoročne klimatske strategije sa ciljem klimatske neutralnosti do 2050. godine postoje samo u nekoliko zemalja, a klimatski zakoni koji taj cilj ugrađuju u domaće propise usvojeni su u Ukrajini i Moldaviji.

CBAM uredba zahteva da zemlje koje traže izuzeće pripreme detaljan „roadmap”. S obzirom na složenost ETS-a i vreme koje je potrebno da se on uspostavi, izveštaj postavlja vrlo direktno pitanje – da li će države Energetske zajednice realno uspeti da ispune ovaj uslov u zadatim rokovima.

U FOKUSU:

Struja regiona – uvoz/izvoz

Kroz mreže zemalja Energetske zajednice (posebno Zapadnog Balkana, Ukrajine i Moldavije) odvija se mnogo više protoka električne energije ka EU nego što ove zemlje zaista same izvoze. Iako podaci ne dozvoljavaju da se za svaki megavat tačno utvrdi poreklo, iz konfiguracije sistema se vidi da zapadnobalkanska šestorka, okružena članicama EU, ima prirodan tranzitni koridor za prekogranične tokove između različitih tržišta EU, detaljnije je objašnjeno u izveštaju. Ukrajina i Moldavija su od 2022. sinhronizovane sa kontinentalnom evropskom mrežom, dok je Gruzija i dalje fizički odvojena. Podaci za 2024. pokazuju da gotovo nijedna zemlja (osim BiH i donekle Crne Gore) nema značajan neto izvoz struje na godišnjem nivou, ali da su zakazani komercijalni tokovi prema EU mnogo veći od tog skromnog izvoza – što znači da velika većina električne energije koja prolazi kroz njihove sisteme nije domaćeg porekla, već je tranzit iz susednih članica EU.

To ima vezu sa prethodno objašnjenim kontekstom izuzeća, jer izveštaj naglašava da EU, ako želi korektno da primeni CBAM pravila, mora jasno da razlikuje: (1) stvarni komercijalni uvoz struje iz zemlje koja nema CBAM izuzeće i (2) struju koja samo tranzitira preko njene mreže između dva EU tržišta. Zašto? Između ostalog da ne bi bile opterećene CBAM obavezama za električnu energiju koju uopšte ne proizvode. Zbog toga su i u samim uslovima važna pravila o sprečavanju zaobilaznih tokova i jasnom razgraničenju tranzita od stvarnog izvoza.

Paralelno sa regulatornim reformama, izveštaj analizira i kretanje električne energije. Zbog prethodno loših hidroloških uslova i većeg domaćeg zahteva, većina zemalja Energetske zajednice postala je neto uvoznik struje na godišnjem nivou 2024. godine. Bosna i Hercegovina je izuzetak, i ostala je najveći izvoznik, dok je Crna Gora zabeležila tek mali neto izvoz. Srbija je imala neto uvoz od oko 520 GWh, govore podaci (Tabela 3, stranica 13 u izveštaju).

Međutim, uloga tranzitnog koridora među različitim tržištima EU evidentna je kod ovih zemalja. Kroz Srbiju je 2024. bio zakazan čak 9.181 GWh komercijalnih tokova električne energije ka državama članicama EU, što je ubedljivo najviše u regionu. Slede Severna Makedonija sa 3.354 GWh, Crna Gora sa 3.042 GWh, Bosna i Hercegovina sa 2.158 GWh, Albanija sa 1.307 GWh i Moldavija sa 188 GWh (Tabela 2, stranica 12 u izveštaju). U principu, komercijalni tokovi nisu pokazatelj koliko je neka zemlja proizvela, nego koliko je trgovine (ugovora) registrovano preko njenih granica.

Kada se sve uporedi, postaje jasno da dobar deo struje koja prolazi kroz ove sisteme nije domaćeg porekla. Srbija je iz prethodnih brojki dobar primer za to, a sličan obrazac postoji i u Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji.

Razvoj OIE i aukcije kao pokretač

porez
Foto-ilustracija: Pixabay (GreenCardShow)

Usvajanjem nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP) većina zemalja Energetske zajednice formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore. Većina država ciljeve je postavila na nivou ili blago iznad obaveznih, dok je Srbija jedina koja je u svom NECP-u za 2030. zacrtala udeo OIE oko sedam procentnih poena ispod obaveznog nivoa, uz obrazloženje u samom dokumentu. U sektoru električne energije beleži se rast udela OIE u Albaniji, BiH, Gruziji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, što ukazuje na postupnu integraciju novih vetro i solarnih kapaciteta u energetski miks, dok najveći jaz i dalje postoji u sektoru saobraćaja. U grejanju i hlađenju slika je mešovita – Severna Makedonija i Ukrajina su dobro usklađene sa ciljevima iz Direktive o obnovljivim izvorima energije, BiH i Srbija su blizu tih nivoa, dok je Crna Gora specifičan slučaj: sa više od 60 odsto udela OIE u grejanju i hlađenju još 2020. godine, prema pravilima EU, nije obavezna da postavlja novi cilj za 2030.

Izveštaj naglašava da tranzicija ka obnovljivim izvorima u sve većoj meri počiva na aukcijama za OIE kao savremenom mehanizmu dodele podsticaja. Između septembra 2024. i 2025. zabeležen je snažan talas aukcija u regionu. Moldavija je, usred energetske krize, uspešno sprovela prvu aukciju za obnovljive izvore, dodelivši 165 MW solarnih i vetro kapaciteta, i već priprema drugu aukciju koja će kombinovati OIE projekte sa skladištenjem energije (BESS). Crna Gora je, nakon usvajanja prvog samostalnog zakona o obnovljivim izvorima 2024, tokom leta 2025. raspisala prvu solarnu aukciju za do 250 MW novih kapaciteta. Srbija je u istom periodu završila drugu aukciju za OIE, na kojoj je dodeljeno 424,8 MW solarnih i vetro projekata, uz očekivanu instalaciju do oko 650 MW. Nova kvalifikaciona pravila – zasnovana na udelu snage namenjene garantovanom snabdevaču ili direktno krajnjim kupcima – omogućila su da više projekata uđe u kvotu, povećan je ukupni planirani kapacitet, a dodatno je podstaknut razvoj tržišnih PPA ugovora. Suprotno ovim primerima, u Ukrajini su dve održane aukcije za OIE ostale bez uspešnog ishoda, dok Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja ugovornica koja još nije započela aukcije za obnovljive izvore, uprkos postojećem pravnom okviru. Sve zajedno, podaci potvrđuju da su aukcije postale ključni instrument ubrzanja energetske tranzicije u Energetskoj zajednici – ali i da se tempo primene razlikuje od zemlje do zemlje.

*Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

Vatrometi ugrožavaju ptice i životinje: DZPPS upozorava na ozbiljne posledice pirotehnike

Foto-ilustracija: Unsplash (jen-dries)

Upotreba pirotehničkih sredstava, naročito tokom praznika, ima ozbiljne i često kobne posledice po divlje ptice, domaće životinje i kućne ljubimce, upozorava Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS). Iako se vatrometi doživljavaju kao atraktivan deo slavlja, za mnoge životinje oni predstavljaju izvor intenzivnog stresa, panike i direktne opasnosti po život.

Stručnjaci navode da nagli i glasni zvuci, bljeskovi svetlosti i vibracije izazivaju panične reakcije kod ptica, koje masovno poleću, sudaraju se sa objektima ili uginu od povreda i srčanog udara. Takvi incidenti zabeleženi su širom sveta – od SAD i Italije do Bugarske – gde su nakon vatrometa stradale hiljade ptica, uključujući čvorke i severne zebe.

Posebno su ugrožene krupne grabljivice, među kojima je i orao belorepan, strogo zaštićena vrsta u Srbiji. Kako ističe DZPPS, intenzivna upotreba pirotehnike, naročito tokom zimskih praznika i Badnjeg jutra, poklapa se sa početkom perioda gnežđenja ove vrste.

– Nije redak slučaj da ptice usled učestalog uznemiravanja napuste svoja gnezda i više se nikada ne vrate na teritoriju. Pored pirotehnike, često se koriste i zvučnici sa kojih trešti glasna muzika, neretko i ispod samog gnezda belorepana. Posledica toga je da se na područjima na kojima je ranije bilo poznato više aktivnih gnezda ove impozantne ptice, danas nalazi samo jedno, a ponegde čak nijedno – navodi se u saopštenju.

Pročitajte još:

Pirotehnika negativno utiče i na kućne ljubimce i domaće životinje. Procene pokazuju da između 40 i 50 odsto pasa pokazuje izražen strah tokom vatrometa, dok su zabeleženi i slučajevi povreda i uginuća konja i drugih životinja usled paničnih reakcija. Kod stoke je primećen i pad produktivnosti, poput smanjenja mlečnosti kod krava.

Osim direktnog uticaja na životinje, vatrometi imaju i štetne ekološke posledice. Sagorevanjem pirotehnike u vazduh i zemljište dospevaju teški metali i otrovne supstance, dok se koncentracije sitnih čestica PM2.5 i gasova poput ugljen-monoksida i azotnih oksida naglo povećavaju, što negativno utiče na zdravlje ljudi i kvalitet životne sredine.

DZPPS podseća da je u Srbiji upotreba pirotehničkih sredstava regulisana Zakonom o javnom redu i miru, kojim su predviđene novčane kazne od 50.000 do 100.000 dinara ili društveno-koristan rad za one koji njihovom upotrebom ugrožavaju bezbednost i mir građana. Prodaja pirotehnike maloletnicima je zabranjena, kao i njena upotreba na brojnim javnim i rizičnim mestima.

Energetski portal