Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter



„Akademik Lomonosov“ je jedanaesta operativna nuklearna elektrana na teritoriji Rusije, a ono što je razlikuje od ostalih deset jeste to što je u pitanju „plutajuće“ postrojenje. Uprkos zabrinutosti oko životne sredine i bezbednosti, projekat je krajem prošle nedelje u luci na istoku Sibira privreden kraju. Nuklearka je namenjena ispunjavanju energetskih potreba stanovništva u okrugu Čukotka u azijskom delu zemlje.
„Lomonosov“ poseduje dva reaktora, pojedinačne snage 35 megavata (MW).
Ideja ruske korporacije za nuklearnu energiju „Rosatom“, koja stoji iza projekta, jeste da njegovi kapaciteti zamene kilovat-časove iz nuklearne elektrane „Bilibino“. Ona je region snabdevala od sedamdesetih godina 20. veka, a nedavno je otpočelo njeno gašenje. Godišnja proizvodnja „Bilibina“ je iznosila oko 164 gigavat-časa (GWh).
Izgradnja alternativne elektrane je započela 2006. godine. Prošlo leto je „digla sidro“ iz luke Murmansk i krenula u svoju prvu plovidbu, da bi u decembru po prvi put generisala električnu energiju koja je bila iskorišćena za napajanje rasvete na novogodišnjem drvetu postavljenom na trgu u rodnom gradu elektrane „Akademik Lomonosov“ Peveku.

„Rosatom“ već planira izgradnju druge ploveće nuklearne elektrane sa dva reaktora, pojedinačne snage 50 megavata.
Članovi organizacije „Grinpis“, zbog potencijalne opasnosti za okruženje i ljude, elektranu nazivaju „plutajućim Černobiljem“ i „nuklearnim Titanikom“. Prema tvrdnjama „Rosatoma“, to je izlišno zato što je postrojenje projektovano uz visok nivo sigurnosti koji nadilazi sve moguće pretnje. Reaktori su navodno otporni i na cunami i druge prirodne katastrofe.
Nuklearni procesi ispunjavaju standarde Međunarodne agencije za atomsku energiju i ne predstavljaju pretnju po životnu sredinu.
Za njihovo tehnološko rešenje interesuju se i iz Severne Afrike, Bliskog Istoka i Jugoistočne Azije, a „Rosatom“ smatra da je ono podobno za udaljena i izolovana ostrvska područja kojima je neophodan stabilan i „zelen“ izvor energije. S tim se ne slažu članovi organizacije „Belona“ zato što bi udaljenost i izolovanost prestavljale ogromne prepreke za misije spašavanja ukoliko dođe do bilo kakve havarije.