Fond za gubitke i štetu od klimatskih promena: Početak nove ere u klimatskoj politici, ili mrtvo slovo na papiru?

Foto-ilustracija: Unsplash (yoda-adaman)

Proteklog novembra, na otvaranju konferencije COP 28 u Dubaiju objavljeno je uspostavljanje Fonda za gubitke i štetu, i to uz nemalu količinu trijumfalizma.

Uz pomoć ovog Fonda, razvijene zemlje bi trebalo da finansijski pomažu zemljama u razvoju, a posebno onima koje su najviše pogođene posledicama klimatskih promena (kao što su male ostrvske države), piše za Klima101 dr Mirko Nikolić sa Univerziteta Linčeping u Švedskoj.

Sada, kada je prošlo nekoliko meseci, prašina se slegla, i pojavile su se prve naznake finansiranja i organizacije, vreme je da istražimo – da li ovaj Fund funkcioniše, i da li će zaista pomoći onima koji su najviše pogođeni posledicama klimatskih promena?

Posle konferencije u Dubaiju, UN je pokrenuo i portal za praćenje stanja Fonda, i za sada ukupno 18 zemalja i Evropska komisija obećale su ukupno 661 milion dolara.

O kolikoj svoti se zapravo radi? Otrežnjujuće je da su procene da zemlje u razvoju godišnje prosečno trpe 435 milijardi gubitaka i štete do 2030, sa mogućim porastom do jednog triliona do 2050. Dakle, u pitanju je izrazito skroman početak.

Ali i samo taj početak, samo uspostavljanje Fonda za gubitke i štetu prošle godine rezultat je borbe koja traje više od 30 godina.

Pročitajte još:

Gubici i šteta mogu biti i ekonomski ali i ne-ekonomski, kao što su psihološka trauma ili gubitak kulture. Kako možemo dostići pravu klimatsku pravdu?

Foto-ilustracija: Unsplash (Vicko Mozara)

Naime, davne 1991. godine, u doba kada se tek sastavlja Okvirna konvencija UN o promeni klime (UNFCCC), jedna od pacifičkih ostrvskih nacija, Vanuatu, ispred Saveza malih ostrva država (AOSIS) podnela je predlog da se uvrsti osiguranje malih država koje će pretrpeti posledice podizanja nivoa mora. Predlog se tada nije našao u konvenciji, a njegov put do institucionalizacije potrajao je više od tri decenije.

Radi se o veoma teško izborenom koraku unapred, koji je godinama nailazio na otpor bloka razvijenih zemalja. Zašto su dakle gubitak i šteta „najkontroverznije reči“ u klimatskim finansijama, možda i u klimatskoj politici?

Klimatska pravda se zasniva na prepoznavanju činjenice da su razvijene zemlje sveta najviše doprinele emisijama gasova staklene bašte, odnosno klimatskoj krizi. Istovremeno, mada su klimatske promene globalan fenomen, one ne pogađaju sve delove sveta podjednako, niti su države sveta jednako spremne (i finansijski sposobne) da se adaptiraju na nove uslove.

U pitanju je, ukratko, nova, odnosno stara arena borbe za društveno-ekonomsku i ekološku pravdu.

Na nivou UNFCCC-a zapravo ne postoji tačna definicija koncepta gubitaka i štete. Kako navodi dr Adel Tomas, jedna od glavnih ko-autorki izveštaja IPCC izveštaja: „Uopšteno govoreći, u pitanju su uticaji klimatskih promena koji se događaju uprkos, ili u nedostatku, mera ublažavanja i adaptacije.“

Gubici i šteta mogu biti ekonomski i ne-ekonomski, kao što su psihološka trauma ili gubitak kulture. Zatim, klimatska šteta i gubici mogu da budu „brzi” (npr. usled ekstremnih događaja), ali i „spori“ (npr. podizanje nivoa mora, dezertifikacija, acidifikacija okeana).

Ceo tekst možete da pročitate ovde.

Izvor: Klima101

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti