Kada se govori o ukusu i mirisu srpsko voće nema konkurenciju – sa cenom je drugačije

Foto-ilustracija: Unsplash (Élisabeth Joly)

Zbog vremenskih nepogoda izgubili smo više od 20 odsto roda voća, što je podiglo cene na domaćem tržištu. Kada se klimatskim promenama dodaju i problemi previranja na međunarodnom tržištu, ne čudi što je zarada od izvoza manja nego prethodnih godina. Da bi voćarstvo ostalo najvrednija stavka srpskog poljoprivrednog izvoza, neophodna je profesionalizacija proizvodnje. Stručnjaci procenjuju da 85 odsto plodova koje izvezemo dolazi iz tradicionalne proizvodnje.

Gotovo da nema nedelje u kojoj od kiše ili grada nije stradao neki region u Srbiji. Voće je negde uništeno skroz, negde delimično. U Ritopeku pak, plodovi su danas pucali od jakog sunca. Varira vreme, varira i prodaja. Jedina konstanta su cene. Kupci kažu previsoke, proizvođačima tek tolike da se pokriju troškovi i pomalo zaradi. 

Živorad Simić, poljoprivrednik iz Ritopeka kaže da je loša godina, bilo je mraza.

,,Ovo nije isplativo ništa, preparati, đubrivo i radna snaga su skupi. Kvalitet je dobar, tako da imam svoje kupce, ja to zovom trange-frange“, kaže Slobodan Kolarević, poljoprivrednik iz Ritopeka.

Dok poljoprivrednici u Bačkoj Palanci, Beočinu, Temerinu, Novom Sadu, ali i u Požegi i Novom Pazaru gledaju da sačuvaju ono što se sačuvati da, iz savetodavnih stručnih službi upozoravaju da štete zbog klimatskih promena više nisu incident već nova realnost. 

Apeluju na poljoprivrednike da se osiguraju.

,,Ministartvo poljoprivrede je izašlo sa uredbom sa povraćajem premije od 70 odsto, tako da 30 odsto neke premije čovek plati, da bude siguran – nije mnogo da bi mirnije spavao i da ne bi imao ovakvih stresnih situacija“, kaže Jovan Sušić iz PSSS Šabac.

 Pročitajte još:

Raste broj poljoprivrednika koji osiguravaju rod

Foto-ilustracija: Pixabay (flockine)

Iako stidljivo, procenat osiguravanja poljoprivrede se povećava. Veliki problem je i u tome što samo 15 odsto voća i povrća koje ide u izvoz dolazi sa parcela koje su pod protivgradnom zaštitom i antifrost sistemima. Osamdeset pet odsto plodova dolazi sa malih gazdinstava kojima je ta proizvodnja dodatni izvor prihoda ili hobi.

,,Čitav malinarski sektor, višnja, šljiva, kupina sve pripada tom ekstenzivnom tradicionalnom vidu proizvodnje i tu ćemo svakako imati problema i zbog strukture stanovništva i zbog klimatskih promena i sortimenta“, kaže Aleksandar Pavlović iz USAID-a (velika mala privreda).

Mali sistemi mnogo više osećaju promene na međunarodnom tržištu

Ovakva gazdinstva nisu na udaru samo klimatskih promena. Neudruženi i mali sistemi, mnogo više od velikih sistema osećaju promene na međunarodnom tržištu izazvane ratovima, sankcijama, skupim energentima.

,,Recimo zamrznuta malina je naš najvredniji izvozni artikl, 2019. smo izvezli 150.000 tona, već prošle godine samo 90.000 tona – to je veliki pad. U isto vreme proizvodnja u Ukrajini se duplirala“, kaže Aleksandar Pavlović.

Nije tajna da ukrajinska roba ima primat na tržištu Evropske unije kao ni to da je Rusija od uvoznika voća postala izvoznik. Iako srpsko voće, a pre svega malina, nema konkurenciju kada se govori o ukusu i mirisu, sa cenom je drugačije. Čak i potrošači bogatih tržišta poput nemačkog stežu kaiš i prvo za cenu pitaju.

Zato bi valjalo, kažu stručnjaci, da se za skupo jagodičasto i bobičasto voće traže nova, bogatija tržišta poput arapskog. 

Izvor: RTS

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti