Nemački proizvođač automobila „Audi“ u saradnji sa francuskom kompanijom „Global Bioenergies“ razvija proces proizvodnje sintetičkog biogoriva od šećera.
Za ovaj proces koriste se mikroorganizmi, odnosno genetski modifikovane bakterije ešerihije koli koje jedući šećer proizvode izobutan kao nusprodukt.
U većini procesa proizvodnje biogoriva fermentacija podiže nivo etanola do granice od 12 odsto što počinje da truje mikroorganizme sprečavajući ih da proizvode gorivo. Međutim, pošto se biogorivo povećava kao gas, koncentracija etanola ne dostiže toksičnu granicu što omogućava mikroorganizmima da duže proizvode energent.
Nakon ovoga, izobutan se odvaja od drugih supstanci kao što je ugljen dioksid. Ovaj proces znatno je jeftiniji od obične destilacije.
Ovako dobijeno gorivo može se koristiti u bilo kojem automobilu, a može se mešati i sa konvencionalnim benzinom.
Iz ovih kompanija tvrde da je njihov način proizvodnje biogoriva brži i jeftiniji od postojećih, kao i da se može primeniti i na druge sirovine kao što su kukuruz, šećerna trska, strugotina…
Kompanija „Global Bioenergies“ već je demonstrirala ovu tehnologiju u labaratoriji, a trenutno je u toku izgradnja dva pilot postrojenja za koje je planirano da proizvode oko 100 hiljada litara ovog energenta godišnje.
S druge strane, „Audi“ je osnovao partnerstva kako bi pomogao ovoj tehnologiji da zaživi.
S.J.


















Osiječko-baranjska županija u Hrvatskoj raspisala je konkurs za sufinansiranje domaćinstava koja žele da pređu sa tradicionalnih goriva na obnovljive izvore energije. Ovim projektom bi trebalo da se smanje troškovi grejanja domaćinstava, a planirano je da se ovakav projekat sprovede i u javnim ustanovama.

Naš sagovornik je vanredni profesor termoenergetike na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, prof. dr Jovan Petrović, mašinski inženjer termoenergetske struke. Autor je monografija od nacionalnog značaja, između ostalih, monografije o toplifikacionom sistemu Novog Sada (Novi Sad District Heating System-50 Years, 2011., J. Petrovic, D. Gvozdenac, B. Gvozdenac Urošević), (Pedeset godina toplifikacije u Subotici, 2013, J. Petrović, D. Gvozdenac, M. Kljajić) i monografije o geotermalnim potencijalima (Mogućnosti korišćenja energetskog potencijala geotermalnih voda u Vojvodini, Prometej, Novi Sad, 2009., J. Petrović, S. Đ. Bašić i drugi). Diplomirao je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu 1978. godine, magistrirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu 2002. godine, a doktorirao je na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu 2007. godine.