
U Starom Dvoru u Beogradu danas je potpisan ugovor između grada Beograda i Međunarodne finansijske korporacije (IFC) koji se odnosi na savetodavnu podršku ove institucije u vezi sa finansiranjem izgradnje kanalizacionog sistema i sprovođenja javno-privatnog partnerstva za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda.
Gradonačlnik Beograda gospodin Siniša Mali izjavio je da grad Beograd ne poseduje nijedno postrojenje za preradu otpadnih voda, već se sve otpadne vode ispuštaju u Savu i Dunav. Istakao je da će realizacijom projekta deponije u Vinči i postrojenja za preradu otpadnih voda Beograd samostalno ispuniti oko 70 odsto ciljeva u okviru Poglavlja 27. On je dodao da će se u narednom periodu u Beogradu realizovati veliki kapitalni projekti za koje je neophodna savetodavna pomoć IFC-a.
Gospodin Mali je naveo i da će tender za javno privatno-partnerstvo za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda u Velikom Selu biti raspisan početkom sledeće godine, kao i da se do kraja sledeće godine mora zatvoriti celokupna finansijska konstrukcija za ovaj projekat i pronaći partner.
Sandra Jovićević
foto: beograd.rs










Srbija nema alternativu sagorevanju uglja da bi se dobila električna energija, ali smo spremni da u tome dostignemo evropske standarde, a struja iz termoelektrana ne samo da je potrebna već je i neophodna za elektroenergetski sistem Crne Gore, kao i Makedonije i Republike Srpske. Bila je ovo ključna poruka sa regionalne stručne konferencije „Trebaju li Zapadnom Balkanu termoelektrane?“, koju su, pod institucionalnim pokroviteljstvom Ministarstva rudarstva i energetike, danas organizovali internet-portal „Balkan magazin“ i „Biznis end ekonomi centar“. Trebaju li Zapadnom Balkanu termoelektrane? Na ovo pitanje pokušali su da daju odgovor ministar energetike u tehničkoj vladi Aleksandar Antić, predstavnici Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, predstavnici Energetske zajednice JIE, elektroprivreda Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i Makedonije, Sekretarijata za zaštitu životne sredine Beograda kao i stručnjaci i predstavnici akademske javnosti.

Reforma tržišta emisija ugljen-dioksida (CO2) u EU mogla bi da znatno poveća troškove industrije čelika posle 2020, što Evropska komisija želi da ublaži jeftinijom energijom i tehnologijom skupljanja i skladištenja ugljenika. U Evropskoj komisiji navode da problemi industrije čelika u Uniji ne potiču od troškova zbog emisija CO2 već zbog kineske proizvodnje čelika i visoke cene energije. Nedavno istraživanje je pokazalo da je sektor čelika čak profitirao od tržišta emisija zbog obilja kvota koje su na raspolaganju zbog pada proizvodnje.













