Home Blog Page 128

BIOMASA JEDAN OD NAJZNAČAJNIJIH IZVORA OBNOVLJIVE ENERGIJE

Foto-ilustracija: Unsplash (Nipun Jagtap)
Photo-illustration: Pixabay

Zvanični podaci pokazuju da biomasa predstavlja jedan od najznačajnijih potencijala obnovljivih izvora energije u Srbiji, posebno kada je reč o poljoprivrednoj biomasi. Nažalost, njen potencijal je gotovo neiskorišćen.

Srbija je peta zemlja u Evropi kada je reč o proizvodnji toplotne energije po megavat času, odmah iza Finske, Litvanije, Danske i Austrije. Snabdevanje gasom postaje sve izazovnije, zbog čega vlada sve veće interesovanje za obnovljive izvore energije, a time i za upotrebu biomase.

Korišćenje biomase za proizvodnju energije pruža različite prednosti i mogućnosti, počevši od novih radnih mesta do pokretanja privrede na lokalnom i regionalnom nivou.

U FOKUSU:

Ukoliko je proizvedena na održiv način, količina ugljen-dioksida relevantna za klimu iznosi nula kilograma. Ugljen-dioksid koji se oslobađa sagorevanjem biomase prethodno se putem fotosinteze apsorbovao iz atmosfere u biljke, a u atmosferu se ponovo vraća ili prirodnim propadanjem ili proizvodnjom goriva. To praktično znači da je biomasa proizvedena na održiv način, neutralna po pitanju ugljenika, čime se smanjuju i emisije štetnih gasova, uticaj energetike na životnu sredinu, a takođe smo i korak bliže ostvarivanju cilja karbonske neutralnosti do 2050. godine.

Photo-illustration: Pixabay

Ovaj energent može da se koristi i u građevini, ali zbog nedovoljno razvijene industrijske proizvodnje, slabo razvijenih politika za promociju cirkularne ekonomije i skromno informisane javnosti o neophodnosti cirkularne ekonomije i izvorima finansiranja može se reći da su potencijali eko-inovacija, uključujući i one temeljene na biomasi, daleko od njihovog punog iskorišćenja.

Korišćenje biomase

Biomasa može da se koristi za proizvodnju električne energije, biogoriva i bioplina, kao i za grejanje, kuvanje i zagrevanje vode.

Kada govorimo o upotrebi biomase za grejanje, najpoznatija je ona u vidu peleta, koji je veoma popularan zbog svoje velike energetske učinkovitosti, a dobija se od biomaterijala, najčešće drveta.

Biogoriva se dobijaju preradom biomase u proizvodnji. Tako se bioetanol, koji predstavlja alternativu benzinu, dobija iz krompira, suncokreta, kukuruza i sličnih biomasa, dok se biodizel dobija iz uljarica i siguran je za okolinu. Naravno, tu je i bioplin koji se proizvodi preradom životinjskog izmeta, krute biomase i kanalizacijskog otpada. On se može koristiti kao pogonsko gorivo, za dobijanje električne energije i zagrevanje vode, a odlična je alternativa prirodnom plinu.

Priredila: Milica Radičević

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Katastrofalna sezona šumskih požara: Ne možemo ih samo gasiti, već moramo i sprečavati. A već znamo kako

Foto-ilustracija: Unsplash (Matt Howard)
Foto-ilustracija: Unsplash (marcus-kauffman)

Sezona šumskih požara 2023. je jedna od najgorih ikad zabeleženih na severnoj hemisferi.

Požari divljaju van kontrole širom Kanade i SAD, brišući pred sobom ogromna prostranstva pod šumama. U provinciji Britanskoj Kolumbiji, požari su ove godine do sada izbrisali sa lica Zemlje teritoriju koja je veća od površine Srbije. Već krajem juna oboreni su višedecenijski rekordi po broju registrovanih požara i po spaljenoj površini na zapadu Kanade.

Slična situacija je na zapadnoj obali SAD gde po ustaljenom obrascu iz prethodnih godina najviše strada Kalifornija, piše za Klima101 dr Slobodan Milanović sa Šumarskog fakulteta.

U Evropi je i ove godine najgora situacija u Grčkoj, zatim Španiji, gde je sezona požara ove godine počela nešto ranije, usled izostanka uobičajenih količina padavina tokom zime. Požari nisu zaobišli ni druge zemlje Mediterana koji istorijski predstavlja najugroženiji deo Evrope.

Ne treba zaboraviti da na južnoj hemisferi sezona požara počinje tokom novembra i decembra, a da se usled klimatskih promena ona produžava iz godine u godinu i na severnoj hemisferi, tako da je u ovom trenutku teško izdvojiti neko mesto koje je posebno pogođeno – ne znamo šta nas još čeka jer se situacija menja iz dana u dan.

Pročitajte još:

Jednom kada dostigne dovoljno visoku temperaturu, šumski požar sam sebe „hrani” isušivanjem okolnog rastinja

Postoje tri vrste šumskih požara: podzemni, prizemni i visoki, odnosno ono koji zahvataju krune stabala.

Photo-illustration: Pixabay

Kod podzemnih požara gori organska materija koja se nalazi ispod površine, najčešće humus ili treset, kada dolazi do oštećenja korenovog sistema. Tokom niskih požara stradaju donji delovi stabala, pridanak, prizemna vegetacije i šumska prostirka. Prizemni požari su najčešći i od njih, kao inicijalnih, nastaju i podzemni i požari kruna, koji su najopasniji po stabla, kada dolazi do potpune devastacije šumskih ekosistema.

Veliki broj faktora utiče na pojavu i širenje šumskih požara, od vremenskih prilika preko tipa vegetacije, odnosno gorivog materijala, do čoveka, koji prema podacima Evropskog informacionog sistema za požare (EFFIS), izaziva požare u 95 odsto slučajeva.

Isušivanje gorivog materijala usled visokih temperatura i nedostatka padavina dovodi do stvaranja povoljnih uslova za nastanak požara. A u jednoj šumi, gotovo sve predstavlja potencijalni gorivi materijal.

Početni požar nastaje paljenjem sitnog gorivog materijala poput šumske stelje koju čine opalo lišće, četine i sitnije grane i travnata vegetacija. Ovaj sitni gorivi materijal se najlakše pali. Ukoliko su uslovi za gorenje povoljni i ako u neposrednoj blizini početnog požara ima akumuliranog krupnijeg gorivog materijala, u vidu opalih debljih grana, suvih stabala u dubećem i ležećem položaju, dolazi do nastanka pravog šumskog požara, kada usled visokih temperature, koje dostižu i 1000 °C, dolazi do isušivanja zelenog gorivog materijala, odnosno živih stabala i druge vegetacije u šumi i njihovog sagorevanja.

Tada nastaje nova faza u širenju požara kada vatra počinje sama sebe da „hrani”, stvaranjem uslova za sagorevanje novih količina gorivog materija koje se nalazi ispred vatrene linije.

Na učestalost i jačinu šumskih požara utiču klimatske promene – a koje požari i sami onda pospešuju novim emisijama

Pokazalo se da iz godine u godinu, klimatske promene imaju značajan direktan i indirektan uticaj na rast broja požara i izgorele površine šuma.

Photo-illustration: Pixabay

Globalni rast temperature, smanjenje padavina, kao i njihova neravnomerna distribucija tokom sezone dovode do ekstremnih suša koje stvaraju povoljne uslove za nastanak i širenje šumskih požara. Pored toga, klimatske promene dovode do produžetka požarne sezone, dozvoljavajući da se požari dešavaju izvan istorijskih obrazaca.

To sve rezultira povećanom aktivnošću požara, jer postoji više mogućnosti za njihov nastanak i širenje, što u kombinaciji produženim sezonom rezultira većom površinom uništenih šuma i drugog rastinja. Ovo dovodi do sve većih gubitaka, ne samo u šumskim ekosistemima, već i na imovini i infrastrukturi, a neretko i do gubitaka ljudskih života.

Očekivano, klimatske promene utiču na režime funkcionisanja mnogih ekosistema, tako da neki regioni koji su istorijski imali požare niskog intenziteta i u redovnim intervalima sada imaju češće i razornije požare. Kao primer ove pojave možemo navesti Češku, koja je svrstavana u zemlje sa malom ugroženošću od požara, a gde je u samo jednom požaru stradala površina od skoro 2000 hektara šuma, i to u Nacionalnom parku „Češka Švajcarska”, koji se nalazi na samoj granici sa Nemačkom.

S druge strane, i sami šumski požari doprinose klimatskim promenama tako što ispuštaju velike količine ugljen-dioksida i drugih gasova staklene bašte u atmosferu. Ove emisije mogu dodatno doprineti globalnom zagrevanju, gde klimatske promene dovode do više požara koji potom dodatno ubrzavaju klimatske promenama stvarajući tako jednu spiralu negativnih događaja.

Povećana učestalost i intenzitet požara opterećuju resurse za gašenje požara i otežavaju kontrolu i gašenje. U nekim slučajevima, svi resursi koje imamo na nacionalnom ili regionalnom nivou nisu dovoljni da zaustave ekstremne šumske požare – dok se ne promene vremenski uslovi. Zato klimatske promene predstavljaju dodatni izazov koji će u budućnosti još više otežati  kontrolu i gašenje šumskih požara.

Ceo tekst pročitajte ovde

Izvor: Klima101

Air France – 90 godina elegancije u oblacima

Foto: Air France
Foto: Air France

Air France, čuvena francuska avio-kompanija, 7. oktobra 2023. proslaviće 90 godina postojanja. Nastao spajanjem pet avio-kompanija 1933. godine, Air France gotovo čitav vek predstavlja Francusku širom sveta, reprezentujući kako njenu kulturu i stil života, tako i francusku visoku modu, kuhinju, dizajn i duh inovacija.

Air France je širom sveta poznat po elegantnim uniformama svojih posada koje su su dizajnirala čuvena imena iz sveta mode, kao što su Kristijan Dior, Kristobal Balensijaga i Kristijan Lakroa.  Povodom proslave 90. rođendana Ksavijer Ronze (Xavier Ronze), glavni kostimograf u Baletu Pariske opere dizajnirao je pet haljina od kojih svaka oslikava po jedno od obeležja kompanije: tehnologiju, modu, čuvene postere, kuhinju i dizajn. Ove haljine, kao i istorijske uniforme Air France-a, biće prikazane na izložbi u čuvenoj pariskoj robnoj kući Galierija Lafajet od 28. septembra do 10. oktobra. Tokom izložbe, biće upriličene i prave modne revije tokom kojih će modeli biti obučeni u uniforme pilota, kabinskog i aerodromskog osoblja, ali i mehaničara, a posetioci će moći da se upoznaju sa istorijom Air France-ovog vizuelnog identita.

Pročitajte još:

Tokom proslave rođendana Air France-a, posetioci izložbe će moći da kupe originalni pribor za jelo koji je potpisao slikar Žan Pikar Le Do i koji je korišćen u prvoj i biznis klasi između 1966. i 2000-ih. Prihod od prodaje biće doniran Air France fondaciji koja  već  tri decenije pruža podršku deci širom sveta. Prodajna izložba će obuhvatiti i razlilčite predmete koji reprezentuju 90 godina dugu istoriju avio-kompanije, kao što su modeli starih i novih letelica, istorijske razglednice, tagove za torbe, kao i dizajnerske torbe i postere, po kojima je Air France već decenijama prepoznatljiv.

Devedeset godina elegancije ove avio-kompanije ne ogleda se samo u saradnji sa najvećim imenima iz sveta mode, već i u saradnji sa kuvarima nosiocima Mišelinovih zvezdica i i najboljim svetskim somelijerima koji kreiraju jelovnike i vinske liste na letovima Air France-a.

Danas, nakon gotovo 90 godina postojanja, Air France je izrastao u jednu od najvećih evropskih avio-kompanija koja svojim putnicima nudi skoro 1000 letova dnevno do 200 destinacija koristeći više od 240 svojih letelica.

Prvi let za Beograd

Pre 90 godina i Beograd se sa upoznao sa Air France-om. Naime, Međunarodna kompanija za avio-navigaciju, jedna od kompanija koje su se spojile u Air France, imala je let po imenu „Flèche d’Orient“ („Istočna strela“), koji je zadržan i nakon spajanja. Ova „strela“ povezivala je Pariz sa Pragom, Varšavom, Bečom, Budimpeštom, Beogradom i Bukureštom, a tridesetih godina prošlog veka let od Beograda do Pariza je trajao čitavih 11 sati.

Izvor: TOP ONE

E-mobility Simpozijum – sve o elektomobilnosti na jednom mestu

Foto: Ljubaznošću Zorane Đorić
Foto: Ljubaznošću Zorane Đorić

Dekarbonizacija drumskog saobraćaja jedan je od globalnih ciljeva. Vozila na struju i alternativna goriva jesu jedan od načina smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte.

U ovom procesu gotov svi se svi okreću ka električnim vozilima koja su ključna za postizanje nulte emisije. Srbija je napravila prve korake ka elektrifikaciji saobraćaja, o novitetima u ovoj oblasti i pripremama za jubilarni Simpozijuma E-mobility, razgovarali smo sa Zoranom Đorić, CEO Simpozijuma E-mobility.

Kako su u toku priprema 10. E-mobility Simpozijum, možete li da nam kažete po čemu će se razlikovati od prethodnih, a po čemu će biti isti?

Simpozijum E-mobility, ove godine, održaće se u “Crowne plaza”, 15. i 16. novembra i zadržaće karakter stručnog skupa koji će okupiti eksperte iz različitih oblasti elektromobilnosti. Važnost ovakvog skupa izražava se kroz podršku više evropskih zemalja, čiji će ambasade pozdraviti goste, ali i prisustvovati događaju.

Ove godine idete korak dalje i organizujete prvu E-Commercial Fleet konferenciju. Da li nam možete reći nešto više o tome?

Velike kompanije koje se bave dostavom, logistikom i transportom vrlo su sktivne kada je u pitanju elektrifikacija voznog parka. Zato smo odlučili da prvi put, kako kod nas, tako i u regionu organizujemo predavanja koja će učesnicima objasniti iskustva drugih država, ali i ujedno i predstaiti prednosti koje donosi elektromobilnost. Akcenat će biti na infrastrukturi koja je goruća tema i izaziva najviše pažnje, a ovu priliku ćemo iskoristiti da razgovaramo i o samim platformama koje podržavaju korišćenje te infrastrukture punjača. Ponosno najavljujemo učešće AVERE udruženja čiji su članovi najveći svetski proizvođači poput “Tesla”, “Lucid” i dr.

Zaljučak prošlogodišnjeg simpozijuma je da su priprema i organizacija istog mali korak za Srbiju, ali veliki za e-mobilnost našoj zemlji. Zanima nas da li je u Srbiji prepoznat potencijali elektromobilnosti i dokle smo stigli sa razvojem i edukacijom?

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-marais)

Edukacija je segment koji je od izuzetne važnosti za razvoj elektromobilnosti. Tokom organizacije Prve baterijske konferencije, u martu, priznajem da smo bili pomalo skeptični jer je skup predstavljao usko stručna predavanja, međutim tražilo se mesto više što samo svedoči o tome da intersovanje raste, da su ljudi svesni da neminovno dolazi nova era u autoindustriji. 

Kao dobar primer moram da navedem JP “Pošta Srbije” koja je predstavila novu flotu lakih dostavnih vozila 100& na struju, čime su napravili veliki iskorak pokazujući da su javna preduzeća potpuno osvešćena, a očekujem i da drugi slede njihov primer. Kada je reč o transportnim preduzećima i oni su veoma zaintersovani za kupovinu vozila na električni pogon. Ne smemo prenabregnuti činjenicu da je ušteda enormna i to ne samo kada je reč o odnosu cene goriva na 100 km u odnosu na struju na 100 km, već i kada govorimo o održavanju vozila koja za pogon koriste električnu energiju obzirom da ova vozila imaju daleko manje delova, a primetno i manje kvarova.

Budući da se nalazite na čelu kompanije „Vozim na struju“, možete li nam reći kada nastaje i šta vas je motivisalo za pokretanje takvog koncepta?

Mi ne čekamo prilike, mi ih stvaramo, za bolje sutra. To je bio i ostaće jedini motiv. „Vozim na struju“ je deo Pane AG Eco Group, koja se već 20 godina bavi alternativnim, ekološki prihvatljivim gorivima. Shodno tome bilo je logično da nastavimo prirodan sled, uključujući se aktivno i na polje elektromobilnosti. Pre pet godina postali smo uvoznici gradskog koncepta automobila marke ZhiDou iz Gilley grupacije. Donirali smo prvi javni punjač gradu Nišu. Tako se izrodila i firma sa simboličnim nazivom „Vozim na struju“, koja od 2021. nudi mogućnost iznajmljivanja EV, ali se bavi i organizacijom seminara, predavanja i kao što vidite kroz saradnju sa slovenačkim „E-mobility“ organizujemo međunarodne konferencije i simpozijume upravo na ovu temu.

Danas u ponudi imamo široku lepezu lakih dostavnih vozila, koja zadovoljava sve potrebe u lancu kapilarne dostave. Veoma je važno napomenuti da se u našem timu nalaze licencirana lica za popravke i servisiranje EV, čime krajnji korisnik skida bojazan od eventualnih nepredviđenih situacija, kvarova i održavanja vozila na električni pogon. O svemu tome svedoči i činjenica da smo podržani od strane BEM, najvećeg nemačkog udruženja za E-mobilnost, ali i tehničkih institucija poput instituta Metron, čije je sedište u Sloveniji, a najveće iskustvo nosi iz skandinavskih država.

Na koji način sarađujte sa turističkom organizacijom Zlatibor, odnosno Zlatiborom kao jednom od najpoznatijih turističkih destinacija kod nas?

Imajući u vidu da edukacija ne podrazumeva samo predavanja koja nisu svima primamljiva, proistekao je projekat osmišljen kao regionalni, ali započet lokalno u saradnji sa TO Zlatibor. Opština Čajetina je uložila velike napore, kroz razne projekte, u cilju formiranja prve ekološke opštine kroz sprovođenje primarne selekcije otpada, izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda do posedovanja gondole kao svojevrsne svetske atrakcije, ali i ekološkog vida prevoza. Tako smo i osmislili projekat koji je objedinio tri važna segmenta: zaštita životne sredine, promocija upotrebe električnih vozila i promocija turističkih lokaliteta. U ponudi su, za sada, dve ture za koje uz iznajmljivanje električnog vozila dobijate besplatne ulaznice za sve turističke atrakcije koje se nalaze na ruti. Naravno mislili smo i na one koji žele aktivan odmor, tako da oni mogu iznajmiti bicikl na električni pogon. TO Zlatibor obezbedila je i punjač koji je besplatan za sve posetioce ove planine, a u planu je postavljanje još punjača. Ovom trendu se kao ekološki osvešćena kompanija pridružila i „Gold Gondol“-a postavljanjem punjača.

Zašto treba voziti automobile na električni pogon?

Da li se sećate starih foto-aparata? Sigurno da i to u vama budi setu, ali primećujete da je slika koju napravite novim aparatom oštrija, kvalitetnija, morate imati manje veštine da bi bila savršena, zar ne? Takođe, danas je i izrada fotografija daleko pristupačnija. Isto je i sa automobilima sa unutrašnjim sagorevanjem i onima koji su na električni pogon. 

Milica Radičević

EU: digitalni alat za praćenje odgovorne potrošnje i proizvodnje

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Dvanaesti Cilj održivog razvoja (SDG12) – Odgovorna potrošnja i proizvodnja, uključuje različite ciljeve koji se razlikuju u zavisnosti od društvenih aktera. Tako se usvajanje održivih praksi očekuje od kompanija, zatim promocija održivih praksi od politike, a od potrošača ekološki svestan način života, a sve ovo praćeno razvojem novih tehnologija i metoda proizvodnje i potrošnje za šta su zaduženi naučnici i drugi ljudi iz struke.

Govoreći o Evropskoj Uniji, ona je usmerena na podsticanje zelene ekonomije, ali i povećanje ekonomskog rasta koji neće imati negativan uticaj na životnu sredinu, uz istovremeno rešavanje pitanja stvaranja i upravljanja otpadom.

Pročitajte još:

Prema podacima Eurostata, u 2020. godini potrošnja sirovina smanjena je za tri odsto, preciznije smanjeno na 13,7 tona po glavi stanovnika, u poređenju sa 2016. godinom.

Kada je reč o udelu sekundarnih sirovina u svim ulaznim materijalima u privredi, on je u 2021. godini iznosio 11,7 odsto, zbog čega je zabeleženo povećanje od 0,2 procentnih poena u odnosu na 2017. godinu.

Treba pomenuti i proizvodnju otpada koja je u 2020. smanjena za 5 odsto na 4,8 tona po stanovniku, u odnosu na 2016. godinu.

Na sajtu Eurostata može da se pristupi alatu ,,Ciljevi održivog razvoja i ja’’ (eng. SDGa&me), koji olakšava praćenje napretka u ostvarenju Ciljeva, za svaku državu članicu i dodatno Island, Norvešku i Švajcarsku. Odabirom države i jednog od 17 Ciljeva na sajtu se prikazuje grafikon, koji omogućava vizuelno lakše razumevanje napretka, a takođe rezultati odabrane države mogu da se upoređuju sa ostalim.

Alatu možete da pristupite ovde.

U podsticaju ostvarenja dvanaestog Cilja, Evropska komisija usvojila je nedavno paket mera koji se odnose na korišćenje ključnih prirodnih resursa. Cilj je da se ojača otpornost prirodnih ekosistema Evropske Unije, zatim da se Evropi pomogne da se prilagodi klimatskim promenama, kao i da se osigura hrana i materijalna sigurnost.

Energetski portal

„BANJALUKA ENERGETSKI FORUM – UŠTEDIMO ENERGIJU“ od 7. septembra

Foto-ilustracija: Pixabay (PIRO4D)
Foto: Promo

,,Banjaluka energetski forum – Uštedimo energiju’’, koji organizuje Unija poslodavaca Republike Srpske uz podršku Ministarstva privrede i preduzetništva Republike Srpske organizuje, održaće se u četvrtak, 7. septembra 2023. godine, u kompleksu „Ostrvo Stara Ada’’ u Banjaluci, sa početkom u 9 časova.

Događaj će okupiti više od 300 učesnika, uzimajući u obzir i regionalne proizvođače iz oblasti obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, potencijalne korisnike – kompanije, predstavnike Vlade Republike Srpske, EU, predstavnike bankarskog sektora i međunarodnih organizacija. Uvodno izlaganje održaće relevantni panelisti, a izlagači iz Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Hrvatske će svoje proizvode i usluge predstaviti u prezentacijskom delu događaja, kao i na štandovima.

Diskusije će biti usmerene na goruću svetsku temu, uštedu energije, koja iziskuje potrebu prelaska na održive izvore energije. Na taj način, ne samo da se doprinosi očuvanju životne sredine, već se i smanjuju troškovi proizvodnje i povećava se konkurentnost privrede. Obnovljivi izvori energije omogućavaju otvaranje prostora za nove industrije i investicije.

Održiv ekonomski razvoj i konkurentska prednost kompanija i država uslovljeni su energetskom efikasnošću, koja postaje njihov ključni faktor.

„Banjaluka energetski forum – Uštedimo energiju’’ ima za cilj da domaćim kompanijama pruži informacije o mogućnostima uštede potrošnje električne energije, ali i predstaviti najnovija tehnička rešenja iz oblasti obnovljivih izvora energije. Događajem će se promovisati i mogućnosti finansiranja poboljšanja energetske efikasnosti objekata domaćih kompanija i implementacije projekata vezanih za obnovljive izvore energije u privredi.

Sve zainteresovane kompanije koje žele da pogledaju agendu događaja kao i da se akredituju, mogu to da urade putem internet prezentacije  „Banjaluka energetski forum – Uštedimo energiju“, pogledajte ovde.

Događaj je koncipiran kao sajam na otvorenom.

Izvor: Unija poslodavaca Republike Srpske

Crni dim i toksične materije – Beograđani se žale zbog spaljivanja kablova, ima li grad rešenje

Foto-ilustracija: Unsplash (Troy Bridges)
Foto-ilustracija: Unsplash (Ben Moreland)

Iako je otkup metala izdvojenog spaljivanjem kablova zabranjen, crni dim iz improvizovanih spalionica uobičajena je slika u našim gradovima. Istovremeno, stanovnici više beogradskih naselja uzalud pokušavaju da skrenu pažnju na paljenje sekundarnih sirovina u nehigijenskim naseljima.

Reciklažna industrija se u velikoj meri oslanja na neformalne sakupljače, kojih je oko 60.000 u Srbiji. Dnevno prepešače oko 20 kilometara. Otkupljivači im plaćaju nerealno niske cene.

Kako kažu, za kilogram bakra dobijenog spaljivanjem uzmu 600 dinara, a 700 dinara ako je bakar odvojen bez spaljivanja kablova. Iako bi i sami voleli da ne moraju da spaljuju jer to šteti i njihovoj deci, prinuđeni su jer nemaju mašinu koja bakarnu žicu odvaja iz kablova.

A da bi se dobio kilogram bakra spaljuje se velika količina kablova, pri čemu se oslobađaju izuzetno toksične materije. Stanovnici obližnjih naselja decenijama trpe zagađenje, zovu vatrogasce, komunalnu inspekciju koja je za godinu dana 250 puta izlazila na teren.

„Uništavaju i svoju decu i našu decu, ja sam trudna, beba treba da se rodi, gde ja da šetam“, pita jedna sugrađanka.

Druge komšije koje žive u blizini naselja gde se spaljuje bakar kažu da su im se javili problemi sa alergijama, da deca konstantno ili kašlju ili kijaju i redovno koriste inhalator. Kažu da su svi kupili prečišćivače vazduha.

Pročitajte još:

Paljenjem kablova ispuštaju se kancerogene materije

Paljenje kablova oslobađa na hiljade kancerogenih i mutagenih materija od kojih su najpoznatiji dioksini i furani.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ryutaro Uozumi)

„Mi znamo da se pri gorenju bakarnih žica radi odvajanja izolacije, sekundarnih sirovina generalno, emituju materije koje su dramatično štetnije od svih drugih materija za ljudsko zdravlje“, kaže Dejan Lekić iz Nacionalne ekološke asocijacije.

U Reciklažnoj zadruzi u Adi nabavili su uređaje za mašinsko odstranjivanje izolacije bakra.

„Razmišljamo da u budućnosti imamo stopostotnu cirkularnost, da naš finalni proizvod bude neka bakarna legura ili bakarna cev, a od plastike da imamo finalni prozivod. Ne možemo da spominjemo Zelenu agendu i cirkularnost, a da kažemo da postoje ljudi koji pale kablove i dalje“, kaže Kilino Stojkov, osnivač ekološke zadruge „Connect Clean Roma Group”.

Grad nudi posao neformalnim sakupljačima

Grad Beograd planira uređenje nehigijenskih naselja, a neka će biti raseljena. Neformalnim sakupljačima nude zaposlenje.

„Pošto se radi prva linija metroa, naselje na Čukaričkoj padini će biti raseljeno zbog prolaska linije metroa i to je stvar koja može na taj način da se reši. Pored toga želim da istaknem da je Skupština Grada Beograda raspisala trajni konkurs za prijem romske populacije u rad na poslovima gradske čistoće i zelenila i to je jedini i pravi put za spas svih tih porodica. Ni na čemu drugom nećemo insistirati, nego da oni postanu deo našeg društva, da imaju svoj lični dohodak, da žive u normalni uslovima“, kaže gradski menadžer Miroslav Čučković.

Procene su da se uvođenjem cirkularne ekonomije u Srbiji može otvoriti novih 30.000 radnih mesta i povećati konkurentnost domaće privrede, naročito u sektoru reciklaže.

Izvor: RTS

Kad jezera postanu pustinje: Ljudski doprinos globalnoj vodenoj krizi

Foto-ilustracija: Unsplash (ben-pattinson)
Foto-ilustracija: Unsplash (branislav-knappek)

Jezera – jedan od važnijih prirodnih resursa, igraju ključnu ulogu u životima ljudi širom sveta. Vodeni ekosistemi nisu samo izvor pitke vode, već podržavaju poljoprivredu, proizvodnju električne energije, rekreaciju, transport i brojne druge ljudske aktivnosti. Jezera služe kao prirodni rezervoari koji sakupljaju, čuvaju i oslobađaju vodu, pomažući u očuvanju ravnoteže u vodnom ciklusu. Pored toga, bogatstvo biodiverziteta čini ih ne samo ekološki vrednim, već i važnim za ljudsku ishranu i ekonomiju. S obzirom na sve ove uloge, očuvanje jezera i njihovih ekosistema, postaje imperativ za održivu budućnost čovečanstva.

Jedna studija posmatrala je 2.000 najvećih jezera na planeti, pratila je njihova stanja i pomeranja. Prema sprovedenoj studiji Univerziteta Kolorado Bolder, u 53 odsto najvećih jezera primećen je veliki pad nivoa vode u poslednjih 30 godina, a kao jedan od važnijih uzroka navode se klimatske promene. Zanimljivo poređenje jeste da je u periodu od 1992. godine do 2020. godine izgubljena količina vode koja se potrošila u SAD-u za celu 2015. godinu.

Dakle, više od polovine gubitaka vode, studija je pripisala ljudskim aktivnostima i klimatskim promenama. Nemoguće je osvrnuti se na sve primere koji mogu potvrditi tezu da mnoga jezera presušuju i imaju sve manje kapacitete zbog posrednih i neposrednih ljudskih faktora, ali možemo navesti neke od najpoznatijih primera.

Jezero Čad čiji basen dele četiri zemlje, Nigerija, Niger, Kamerun i Čad, ima neverovatan  ekonomski značaj, jer vodom snabdeva desetine miliona ljudi. Prema podacima, ovo jezero je 1963. godine imalo površinu veću od 22.000 km², dok se 2008. to svelo na 2.500km². Velike promene desile su se i sa Velikim slanim jezerom, najviše zbog padavina. Mar Čikita, jedno od najvećih prirodnih slanih jezera na svetu, smanjuje se usled korišćenja vode za navodnjavanje i pod uticajem suše.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (emiel-molenaar)

Pored dve velike pustinje Karakuma i Kizilkuma koje se nalaze u regiji gde je nekada bilo jedno od četiri najvećih jezera – Aralsko jezero, danas umesto vodene površine postoji 50.000 km² nove pustinje – Aralkum. Jezero je imalo veliki značaj za lokalnu klimu i njeno ublažavanje, ali je proizvodnja pamuka dovela do velikih problema. Da, Uzbekistan je 1988. postao najveći izvoznik pamuka u svetu, ali danas ima novu pustinju. Reke koje su dovodile vodu do jezera, služile su ekonomskoj svrsi, a ogromne količine vode odvođene su na plantaže, dok se jezero smanjivalo za 20cm po godini, a potom i po 60cm. Zapremina jezera je od tada smanjena za 80 odsto, a povećan salinitet ugrozio je floru i faunu. Ovo je jedan od primera ljudskih aktivnosti koje dovode do uništavanja jezera, i primer kako najveće jezera za relativno kratak period mogu postati pustinja.

Jezero Mid je, s druge strane, u problemu zbog posledica klimatskih promena i pratećih suša. Od njegovog rezrvoara zavisi na desetine miliona ljudi, ali su zabeleženi rekordno niski nivoi jezera pre godinu dana. Njegov rezervoar pao je na manje od trećine svojih kapaciteta.

Posledice globalnog zagrevanja potvrđene su i u Boliviji, kada je drugo jezero po veličini u ovoj zemlji, pod nazivom Poopo, presušilo i ostavilo samo pesak iza sebe.

Arktička jezera su takođe u problemu. Poznato je da se taj prostor brže zagreva od ostatka, međutim, topljenje leda ne dovodi do povećanja nivoa jezera, već suprotno.

U našoj zemlji, naročito po Vojvodini, manja jezera su takođe ugrožena. Prošle godine je jezero Majdan ostalo je bez vode, a mnoge životinje bez staništa.

Milica Vučković

Vodonik – snaga koja pokreće nemačku energetsku transformaciju

Foto-ilustracija: Unsplash (terry-vlisidis)
Foto-Ilustracija (akitada31)

Zeleni vodonik je potencijalni veliki akter u revoluciji u energetskom sektoru širom sveta, a Nemačka je na čelu ove tranzicije. Zahvaljujući svojim mnogim prednostima, poput sposobnosti da hemijske procese učini klimatski neutralnim, čistog sagorevanja, kao i lakog skladištenja i transporta, zeleni vodonik postaje ključna komponenta zaštite klime i energetske bezbednosti.

Prepoznavajući ove prednosti, Savezna vlada Nemačke nedavno je predstavila svoju ambicioznu Nacionalnu strategiju za vodonikU okviru ove strategije, ključni prioritet jeste razvoj infrastrukture. U planu je izgradnja mreže cevovoda za vodonik duge preko 1.800 kilometara do 2027/28. godine. Međutim, ambicije se ne zaustavljaju tu – dodatnih 4.500 kilometara cevovoda će biti izgrađeno širom Evrope, čime će se Nemačka pozicionirati kao važan čvor vodonične energije na kontinentu, navodi se u saopštenju Savezne vlade.

Pročitajte još:

Osim infrastrukture, vlasti su usmerene na identifikaciju najvažnijih tačaka za distribuciju subvencija za nove elektrane na vodonik, posebno u sektoru električne energije i industrije. 

Foto-ilustracija: Unsplash (Francisco Fernandes)

Vodonikova energija ne samo da će pružiti čistiju alternativu u proizvodnji čelika, zamenjujući ugalj, već će omogućiti nekim hemijskim procesima da postanu klimatski prihvatljivi kroz upotrebu zelenog vodonika.

U cilju postizanja klimatske neutralnosti do 2045. godine, Nemačka vidi vodonik kao ključnu komponentu u teškim komercijalnim vozilima, kao i u vazdušnom i pomorskom saobraćaju.

Baš je jedna nemačka kompanija – proizvođač postrojenja za elektrolizu – Thissenkrupp Nucera, ostvarila velike poslove sa Saudijskom Arabijom. Kompanija je saopštila da je u drugom kvartalu udvostručilka promet, pre svega zbog prodaje pogona za elektrolizu i proizvodnju vodonika SA. U drugom tromesečju napravila je prodaju od 187,5 miliona evra, naspram 98,7 miliona prošle godine, navodi dpa. Svoj pogon za proizvodnju uređaja za elektrolizu u julu izveo na berzu, očekujući snažan rast zbog potencijala prodaje vodonika, a zemlje sa mnongo sunčanih dana, poput Saudijske Arabije, mogu da proizvode takozvani zeleni vodonik, dobijen strujom iz obnovljivih izvora.

Energetski portal

Nemačka uveliko ispunila zahteve EU za električne punjače

Foto-ilustracija: Freepik (user6702303)
Foto-ilustracija: Unsplash (CHUTTERSNAP)

U Nemačkoj je i ove godine nastavljen trend porasta električnih vozila, o čemu svedoče podaci da je u prvoj polovini 2023. godine registrovano više od 220.000 električnih automobila, što je povećanje od 30 odsto u odnosu na isti period prošle godine, navodi se na sajtu Nemačkog udruženja energetike i vodoprivrede (BDEW).

Povećanje broja vozila, zahteva i unapređenje prateće infrastrukture, odnosno punjača. Kako se navodi iz Udruženja, u ovoj državi ima više nego dovoljno javnih stanica za napajanje električnih vozila.

Preciznije, od 1. jula tekuće godine, korisnicima je na raspolaganju 100.838 javnih punjača sa ukupno 4,5 gigavata instaliranog kapaciteta punjenja.

Pročitajte još:

U Nemačkoj je već instaliran duplo veći kapacitet punjenja nego što su zahtevi Evropske unije, što potvrđuju podaci da su punjači u proseku bili zauzeti 11,6 odsto vremena. Kako se navodi na sajtu BDEW, čak i u toku dana, između 9 i 20 časova, prosečna popunjenost nije prelazila 20 odsto.

U odnosu na 2019. godinu, kapacitet punjenja vozila i stanica se utrostručio.

Punjači više ne mogu da budu izgovor kao prepreka za dostizanje klimatskih ciljeva, zbog čega strategija od 15 miliona električnih automobila do 2030. godine, treba da se usmeri direktno na vozila.

Istraživanja BDEW-a pokazuju da visoke cene vozila i vremenski period njihove isporuke i dalje predstavljaju problem za potencijalne korisnike.

Energetski portal

Potpuno novi električni MINI

Foto: Delta Motors
Foto: Delta Motors

MINI Countryman treće generacije u najsvežijem izdanju donosi niz inovacija, viši nivo udobnosti, kao i posebne oblike zabave. Po prvi put ovaj MINI-jev model pojavljuje se i u električnim verzijama, iza čega stoji i namera brenda MINI da do 2030. godine postane brend sa svim potpuno električnim modelima.

Potpuno električni MINI Countryman dostupan je u dve verzije. MINI Countryman E sa snagom od 150 kV/204ks i obrtnim momentom od 250 Nm nudi domet od 462km (WLTP standard). Ova verzija ubrzava od 0 do 100 km/h za 8,6 sekundi i dostiže maksimalnu brzinu od 170 km/h. Takođe, u ponudi je i potpuno električni MINI Countryman SE ALL4 sa 230kV/313ks i 494Nm i dometom od 433km (WLTP standard). Njegovo ubrzanje od 0 do 100 km/h iznosi 5,6 sekundi, a maksimalna brzina je 180 km/h.

Foto: Delta Motors

Po prvi put, MINI Countryman nudi i poluautomatsku vožnju pri brzinama do 60 km/h. Do ove brzine vozač može da skloni ruke sa volana pod uslovom da nastavi pažljivo da prati saobraćaj. Vozač mora biti spreman da aktivno upravlja i koči u svakom trenutku. Ova funkcija se nadograđuje na druge sisteme asistencije vozaču, preuzimajući i uzdužno i bočno vođenje unutar trenutne trake.

Dodatno, potpuno električni MINI Countryman pruža mogućnost izračunavanja najefikasnije rute sa optimizovanim punjenjem nakon unošenja odredišta, što uključuje unapređeno upravljanje rekuperacijom, čime se povećava domet vozila.

Novi, potpuno električni MINI Cooper pete generacije predstavlja spoj prepoznatljive tradicije i aktuelnih inovacija, čime MINI jasno sledi svoju strategiju da do 2030. godine postane brend sa svim potpuno električnim modelima, a dostupan je u dve varijante: Cooper E, kao i Cooper SE (snažnija verzija).

Foto: Delta Motors

MINI Cooper E poseduje električni motor od 135 kV/184ks i generiše obrtni moment od 290Nm. Ova verzija od 0 do 100 km/h ubrzava za 7,3 sekunde, a domet po WLTP ciklusu isnosi 305km. S druge strane, MINI Cooper SE ima snagu od 160 kV/218ks uz maksimalni obrtni moment od 330 Nm. Njegovo ubrzanje od 0 do 100km/h iznosi 6,7 sekundi, dok je domet 402km po WLTP standardu.

Green Mode opcija optimizuje efikasnost pogona, orijentišući elektromotor ka maksimalnom dometu na osnovu različitih parametara. Unapređeno upravljanje rekuperacijom u novom MINI Cooper-u usmerava višak energije u bateriju, čime se povećava domet.

Zahvaljujući 12 ultrazvučnih senzora i četiri kamere za surround pogled, vozilo može jasnije da identifikuje moguća parking mesta, pa čak može i da samostalno pokrene manevre parkiranja sa ograničenim prostorom. Pored toga, proces regularnog ručnog parkiranja može se preneti na Parking Assistant Plus u bilo kom trenutku. Režim istraživanja nudi praktično rešenje omogućavajući da se novi MINI Cooper jednostavno parkira pomoću pametnog telefona, ako je prostor sa strane previše ograničen za ulazak.

Inovativna opcija MINI Digital Key Plus donosi personalizovano iskustvo u vozilu, pretvarajući pametni telefon u ključ, što omogućava automatsko otvaranje i zatvaranje vozila.

Izvor: Delta Motors

Zdraviji vazduh uz rehabilitaciju sistema daljinskog grejanja u gradovima Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Stari, neefikasni i zastareli grejni sistemi često koriste tehnologije koje proizvode visoke količine ugljen-dioksida, sumpor-dioksida i drugih štetnih emisija. Ovi gasovi osim čestica koje proizvode, mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.

Upravo iz tog razloga, projekti koji se fokusiraju na modernizaciju i unapređenje sistema za daljinsko grejanje postaju esencijalni. Kroz implementaciju savremenih tehnologija, ne samo da postižemo energetsku efikasnost, već i direktno doprinosimo očuvanju našeg životnog okruženja

U novoj etapi programa za unapređenje daljinskog grejanja u Srbiji, postignut je važan korak ka boljoj zaštiti životne sredine i kvaliteta vazduha. Danas su, kao deo pete faze saradnje između Ministarstva rudarstva i energetike i nemačke razvojne banke KfW, potpisani ugovori za započinjanje radova u Nišu, Leskovcu i Negotinu, saopšteno je na sajtu Ministarstva rudarstva i energetike.

PROČITAJTE JOŠ:

Foto: Pixabay

Ova inicijativa predstavlja deo dugogodišnje saradnje sa nemačkim partnerima kojom se cilja na modernizaciju grejnih sistema u mnogim delovima Srbije. Dosadašnje četiri faze ovog projekta unaprediles su sisteme daljinskog grejanja u 22 toplane, sa ukupnim ulaganjem od 130 miliona evra. Novih 32 miliona evra će se uložiti u petu fazu, koja će smanjiti emisiju štetnih gasova u sedam gradova i opština, saopštila je pomoćnica ministarke.

U ovoj etapi, planira se rehabilitacija kapaciteta proizvodnje toplotne energije u Nišu, zatim zamena zastarelog kotla u Leskovcu novim efikasnijim kotlom, kao i uvođenje novih kapaciteta u Negotinu.

Rudiger Hartman, direktor KfW kancelarije u Beogradu, naglasio je kako će ovi radovi osigurati efikasnije i pouzdanije grejne sisteme, smanjujući emisije i čineći pozitivne korake za životnu sredinu. Takođe je izrazio optimizam o budućim projektima koji će uključivati obnovljive izvore energije poput biomase i solarne energije.

Energetski portal

Počelo uklanjanje nelegalne deponije u Petrovaradinu

Foto: Grad Novi Sad
Foto: Grad Novi Sad

U okviru projekta unapređenja životne sredine počelo je uklanjanje divlje deponije u naselju Petrovaradin. 

Prema rečima Mire Radenović, članica Gradskog veća za imovinu i imovinsko-pravne poslove, zaštitu životne sredine, održivi razvoj i energetsku efikasnost, za realizaciju ovog projekta Ministarstvo zaštite životne sredine izdvojilo je pet miliona dinara, dok je Grad izdvojio 4,7 miliona dinara, što govori o tome da je “uklanjanje deponija skup posao”. 

“Zato svi kao građani moramo biti dovoljno svesni da svoj otpad ne odlažemo na neadekvatana mesta, nego da ga odnesemo na deponiju. Ovakvih i sličnih deponija je svake godine sve manje, zahvaljujući predanom radu JKP „Čistoća“”, rekla je Mira Radenović, navodi se na sajtu grada.

Državna sekretarka Ministarstva zaštite životne sredine Sara Pavkov je naglasila da su za uklanjanje divlje deponije obezbeđena sredstva putem konkursa Ministarstva zaštite životne sredine.

Pročitajte još:

“U okviru ovog projekta će na na kraju 2023. godine biti uklonjeno više od 900 ovakvih i sličnih divljih deponija na teritoriji Republike Srbije. Za prethodne dve i po godine uložena su značajna sredstva, ne samo za projekte uklanjanje divljih deponija, nego i za projekte pošumljavanja i zamene individualnih ložišta ekološki prihvatljivijim energentima za koje je izdvojeno više od 26 miliona dinara”, istakla je Pavkov.

Direktor JKP „Čistoća“ Donald Božić je istakao da će nelegаlna deponija u Petrovaradinu biti u potpunosti uklonjena u narednih 14 dana. Prema njegovim rečima JKP „Čistoća“ svakodnevno radi na uklanjanju malih deponija. 

“Apelujemo na građane da otpad odlažu na mesta predviđena za to. Odlaganje otpada na gradsku deponiju je besplatno i to je svakako najjednostavniji način odlaganja otpada”, kaže on.

Božić je dodao da postoji i opcija iznajmljivanja kontejnera na 24 časa koja košta 2.400 dinara, a namenjena je onima koji renoviraju nešto u svom domu ili žele da izbace krupni otpad iz domaćinstva.

Energetski portal

Vetar -veliki igrač na polju obnovljivih izvora SAD-a

Foto: Pexels (Kindel Media)
Foto-ilustracija: Unsplash (Milada Vigerova)

U revolucionarnom razvoju obnovljive energije, Sjedinjene Države su sada instalirale više od 144.000 megavata snage vetra. Samo prošle godine je u industriju vetra uloženo 12 milijardi dolara. Rast je posledica tehnološkog napretka u vetroturbinama, rastuće domaće proizvodnje i konkurentnih cena.

Mnogo pre moderne primene, ljudska civilizacija je koristila energiju vetra hiljadama godina, u početku za drobljenje žitarica i pumpanje vode. Danas su vetroturbine veoma složene mašine koje se sastoje od do 8.000 pojedinačnih delova. Dosežu do visina većih od Kipa slobode. Ovo povećanje obima je takođe dovelo do turbina većeg kapaciteta, objašnjeno je na sajtu Ministarstva energetike SAD-a.

Sa više od 500 proizvodnih pogona vezanih za vetar širom Sjedinjenih Država, industrija ima značajnu domaću proizvodnu bazu.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (Priscilla Du Preez)

Geografska rasprostranjenost energije vetra u ovoj zemlji je takođe vredna pažnje. Instalacije za vetar u komunalnim razmerama postoje u 42 države, a distribuirana energija vetra se prostire na svih 50 država. Projekti vetroelektrane na moru, posebno oni u blizini gusto naseljenih obalnih područja, predstavljaju značajnu priliku za rast, sa nekoliko projekata koji već rade na obalama Virdžinije.

Ekonomski faktori su takođe povoljni za energiju vetra, sa ugovorenim cenama u poslednjih nekoliko godina u rasponu od 1,5-4 centa po kilovat-satu, navedeno je u okviru istog izveštaja. Ove povoljne cene učinile su energiju vetra ključnim faktorom u američkoj energetskoj mreži. Godine 2022. energija vetra je činila više od 10 odsto ukupne proizvodnje električne energije u zemlji, a u 12 država je snabdevala preko 20 odsto potreba za električnom energijom, a Ajova i Južna Dakota su proizvodile više od polovine svoje električne energije iz vetra.

Energetski portal

Ima li nade za srpske reke

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Dylan Luder)

Po podacima Agencije za zaštitu životne sredine, utvrđeno je najlošije stanje u rekama i kanalima u Vojvodini. U većinu reka u Srbiji se izlivaju komunalne i industrijske otpadne vode. Voda je najčistija u malim vodotocima brdsko-planinskih oblasti u istočnoj, jugoistočnoj i zapadnoj Srbiji, a najčistije reke ugrožene su minihidroelektranama.

Ujedinjene nacije su 2010. godine proglasile pravo na vodu kao osnovno ljudsko pravo. Meštani sela Dadinca uspeli su višemesečnim barikadama da spreče protivzakonitu izgradnju treće minihidrocentrale na Rupskoj reci i sačuvaju vodu koja im je neophodna za život.

„Dadince nema svoje vodosnabdevanje. Ljudi se snabdevaju vodom iz bunara, na svim mestima gde su sagrađene elektrane došlo je do presušivanja korita reke i okolnih izvora. Time je ne samo vodosnabdevanje nego i cela egzistencija naroda u tom području bi bila ugrožena“, naglašava dr Miloš Nikolić iz inicijative „Bitka za Vlasinu“.

Izmenjeni su Zakon o zaštiti prirode i Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije i načelno je zabranjena gradnja u zaštićenim područjima, osim ako se ne proceni da je to u javnom interesu.

„Neophodno je da se izmene propisi vezani za zakon o proceni uticaja na životnu sredinu, strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu na način da svi projekti na našim rekama zahtevaju procenu uticaja koja bi nam onda rekla da li vredi graditi takve projekte“, navodi Žaklina Živković iz inicijative „Pravo na vodu“.

PROČITAJTE JOŠ:

Foto-ilustracija: Unsplash (Vishal Banik)

„Rade se samo ako su instalisane snage iznad dva megavata, inače se redovno ne rade čak i kada ih ima više na jednom slivu, ili jednom vodotoku. Na taj način je potpuno devastiran sliv Pčinje na kojoj je izgrađeno osam mini-hidroelektrana, iako ta reka protiče kroz zaštićeno prirodno dobro. Navešću primer Vlasine na kojoj je uzgrađeno 10 hidroelektrana u nizu. Ova reka je duga 70 kilometara, a 31 kilometar protiče kroz cevi i to je razlog zbog čega je neophodno da se uvek rade procene uticaja bez obzira na instalisanu snagu“, naglašava Strahinja Macić iz Organizacije za političku ekologiju.

Po direktivi Evropskog parlamenta i Saveta, voda nije komercijalni proizvod kao drugi, već nasleđe koje mora biti štićeno, branjeno i tretirano kao takvo. I ako se koristi za potrebe industrije, poljoprivrede, dobijanje energije i u druge svrhe, mora da se koristi na način da se ne zagađuje i da se sačuva i za buduće generacije.

„Na nivou Evropske unije doneta je kompleksna zakonska regulativa o zaštiti reka tom centralnom direktivom o vodama koja zaista već pokazuje rezultate i možemo reći da u velikom broju zemalja dolazi do poboljšanja kvaliteta vode. Smanjuje se ta emisija zagađenja drastično u pojedinim područjima”, kaže Goran Sekulić iz Međunarodne organizacije za zaštitu prirode.

„Moguće je, naravno videti čistije reke i u Srbiji. Potrebno je u potpunosti poštovati zakone i primeniti najbolje standarde i prakse koje možete pronaći u Evropskoj uniji i svetu. Ranije smo i u Francuskoj viđale flaše na obalama reka, ali danas su reke čistije. Promenila se svest ljudi o tome i shvatili su da je to njihova priroda koju žele da zaštite. Takođe postoje i strogi propisi“, ističe Antoan Aavinjon, programski menadžer za životnu sredinu i klimatske promene Delegacije EU u Srbiji.

Po istraživanju koje je sprovela Organizacija za političku ekologiju Polekol 97,8 odsto stanovništva smatra da treba zaštititi vodu ustavno i zakonski kao javno dobro i pijaću vodu kao ljudsko pravo. Pored toga 62 odsto ispitanika misli da Srbija neadekvatno štiti svoje vodne resurse.

Izvor: RTS

Alternativa plastičnim slamčicama – papirne, od nerđajućeg čelika ili nijedne?

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Plastika je postavljena na prvo mesto najnepoželjnijeg materijala za proizvode jednokratne upotrebe, u šta nije teško poverovati. Kada se pronađe alternativno rešenje odmah mu se pripiše epitet – ekološki prihvatljivo, zeleno, održivo i tako dalje. Možda bi ispravnije bilo reći ekološki prihvatljivije, zelenije, održivije, kako bi se izbeglo zeleno pranje (eng. greenwashing). Ipak, neke nove studije pokazuju da čak ne bi bilo ispravno ni tako reći, jer iako materijali ne sadrže sve zagađivače koje ima plastika, imaju neke druge nimalo dobre za životnu sredinu.

Belgijski istraživači testirali su 39 marki slamčica, kako bi utvrdili prisustvo grupe sintetičkih hemijskih jedinjenja koja su poznata kao per- i polifluoroalkilne supstance (PFAS). Ove supstance pronađene su u najvećem broju testiranih slamčica i to najčešće, verovali ili ne, u onim koje su napravljene od papira i bambusa. I dok su proizvodi od bambusa prekriveni nalepnicama – ECO, GREEN, NATURE i slično, uz svetski priznate ekološke sertifikate, ova studija želela je da pokaže da, makar kada je reč o ovom proizvodu, nije baš u potpunosti tako.

PFAS inače predstavljaju hemikalije koje u prirodi mogu da ostanu i nekoliko hiljada godina, zbog čega dospevaju i u vodu, vazduh, zemljište ali i u krv ljudi i životinja.

U pomenutih 39 marki slamčica svrstani su sledeći materijali – papir, bambus, staklo, nerđajući čelik i plastika. Kod čak 90 odsto ispitanih brendova pronađena je ova hemikalija. Kada je reč o bambusu, otkriveno je u četiri od pet brendova (80 odsto), dok je kod plastičnih u dva od pet (40 odsto). Jedino kod nerđajućeg čelika ni u jednoj od pet marki slamčica nije pronađen PFAS.

Zabrinjavajuće je da su otkrivene trihlorosirćetna i trifluorometansulfonska kiselina, koje se veoma lako rastvaraju u vodi, zbog čega može da dođe do njihovog curenja iz slamčica u piće.

Istraživači ne mogu sa sigurnošću i dalje da kažu da li su proizvođači dodavali PFAS u slamčice ili je njihovo prisustvo uzrokovano kontaminacijom – odnosno da su dospele kroz biljne materijale koji su uzgajani u zagađenom zemljištu, ali i kroz vodu koja se koristi u procesu proizvodnje. Ipak, kako se papir ne bi rastvorio u vodi odmah, potrebni su dodatni premazi koji mogu da sadrže upravo ove hemikalije.

Bilo kako bilo, s obzirom na to da u slamčicama od nerđajućeg čelika nisu pronađene PFAS, možda papirne ipak ne treba da budu alternativan izbor plastičnim. Iako su manje loše za životnu sredinu, prvenstveno što ih je lakše reciklirati, i dalje predstavljaju proizvod za jednokratnu upotrebu i postaju otpad.

Zeleno pranje izuzetno je prisutno u marketingu, zbog čega je potrebno da uvek pažljivo istražimo proizvod pre nego što pazarimo zeleno.

Katarina Vuinac