Home Blog Page 10

Za nove solarne kapacitete u Rumuniji opredeljeno 110 miliona evra

Foto-ilustracija: Pixabay (Michael_Pointner)
Foto ilustracija: Unsplash (Micheile Henderson)

Za izgradnju i rad dve solarne elektrane na jugoistoku Rumunije, sa ukupnim instaliranim kapacitetom od oko 300 MW, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Raiffeisen Bank International obezbeđuju paket finansiranja u iznosu od 110 miliona evra.

Ukupan paket finansiranja biće podeljen u dve tranše, od kojih će prva iznositi 25 miliona evra, a druga 30 miliona evra. Prva tranša biće delimično pokrivena garancijom za prvi gubitak koju pruža Evropska unija kroz program InvestEU.

Projekat se očekuje da na godišnjem nivou proizvede oko 386 GW/h obnovljive električne energije, čime će se izbeći emisija oko 160.000 tona ugljen-dioksida. Proizvedena energija prodavaće se na domaćem tržištu, čime će se podržati ambicija zemlje da do 2030. godine doda 11,9 GW novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije.

Pročitajte još:

Kako je navedeno na sajtu EBRD-a, sektor obnovljivih izvora energije u Rumuniji doživljava ponovni zamah nakon decenije ograničenih investicija. EBRD igra značajnu ulogu u podršci zelenoj tranziciji zemlje, što doprinosi kako unapređenju životne sredine, tako i jačanju energetske bezbednosti.

Rumunija se 2023. godine obavezala da poveća udeo obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji sa 24,3 odsto u 2019. godini na ambicioznih 36,2 odsto do 2030. godine, dodavanjem 11,9 GW novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije. Ovaj cilj proističe iz obaveza na nivou Evropske unije koje su uspostavljene u okviru inicijativa „Fit for 55“ i REPowerEU.

Energetski portal

Australija gradi najveće solarno područje na svetu

Foto-ilustracija: Unsplash (American Public Power Association)
Foto-ilustracija: Unsplash (李大毛 没有猫)

Najveći projekat solarnog područja na svetu nosi naziv Australia-Asia Power Link, napajaće tri miliona domaćinstava, nalazi se na Severnoj teritoriji ovog kontinenta i već je dobio zeleno svetlo.

Prostiraće se na površini od 12.000 hektara, a očekuje se da će u drugoj fazi projekta slati električnu energiju na put dalek 4300 kilometara, do Singapura, putem podmorskih kablova.

U ovoj fazi odobren je plan za najveću solarnu farmu i ekološka odobrenja, ali još uvek projekat zavisi od odobrenja Energetske agencije Singapura, Vlade Indonezije i australijskih domorodačkih zajednica.

Svetski mediji prenose da je Energetska agencija Singapura saopštila da je u „pregovorima sa SunCable-om o njihovom prijedlogu za uvoz električne energije u Singapur“.

Pročitajte još:

Projekat će uključivati niz solarnih panela, baterija i, na kraju, kabal koji će povezivati Australiju sa Singapurom. Projekat Australia-Asia Power Link predviđa proizvodnju šest GW, od čega bi četiri gigavata išla za domaću proizvodnju, a dva bi se slalo u Singapur snabdijevajući oko 15 odsto potreba tog grada-države.

Foto-ilustracija: Unsplash (Larry Teo)

Savezno ministarstvo za zaštitu životne sredine, odobrilo je prvu fazu najvećeg projekta obnovljive energije i skladištenja na svetu, kompaniji SunCable, dok projekat finansira Mike Cannon-Brookes.

Investicija je vredna oko 30 milijardi dolara, stvoriće  14.300 radnih mesta,  a vlasti smatraju da će ovaj projekat Australiju pretvoriti u „super silu obnovljive energije“, te se spominje mogućnost dodavanja vetro elektrana.

Iz SunCable saopštili su da konačna investiciona odluka o tome da li će se projekat realizovati ne očekuje pre 2027. godine, a snabdevanje električnom energijom predviđeno je za 2030. godinu.

Inače, energija je osetljivo pitanje u ovom delu sveta jer su najveći izvoznici uglja i gasa u svetu.

Energetski portal

EU: Zakon o obnovi prirode stupio na snagu

Foto-ilustracija: Unsplash (Daniel Sessler)
Foto-ilustracija: Unsplash (Joel Holland)

Evropska unija je 18. avgusta 2024. godine ozvaničila stupanje na snagu Zakona o obnovi prirode, ambicioznog plana kojim se predviđa obnova najmanje 20 odsto kopnenih i morskih površina unutar EU do 2030. godine, kao i zaštita svih ekosistema kojima je to potrebno do 2050. godine.

Evropska komisija naglasila je da je potpuna primena ovog zakona od presudnog značaja za očuvanje i obnovu biodiverziteta, sprečavanje njegovog daljeg gubitka, dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine, kao i prilagođavanje klimatskim promenama i poboljšanje bezbednosti hrane za građane EU. Ovaj zakon predstavlja ključni instrument za ispunjenje međunarodnih obaveza EU u okviru Globalnog okvira za biodiverzitet Kunming-Montreal.

Jedan od ključnih ciljeva zakona je da se do 2030. godine obnovi najmanje 25.000 kilometara reka kako bi se vratile u prirodno stanje slobodnog toka. Takođe, zakon ima za cilj preokretanje opadanja populacija oprašivača i unapređenje njihove raznovrsnosti, poboljšanje biodiverziteta u poljoprivrednim i šumskim ekosistemima, kao i sadnju najmanje tri milijarde novih stabala do 2030. godine na nivou EU.

Pročitajte još:

Nacionalni planovi obnove

Različiti ciljevi obnove primenjivaće se na različite ekosisteme, a svaka država članica će razviti sopstveni nacionalni plan obnove. Ovi planovi će detaljno odrediti mere koje će biti preduzete u skladu s obavezama zakona, uzimajući u obzir specifičnosti nacionalnih i regionalnih konteksta.

Nacionalni planovi obnove uključivaće vremenski okvir za implementaciju, procene potrebnih finansijskih sredstava i planove za njihovo obezbeđivanje, kao i očekivane koristi, naročito u pogledu prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promena. Države članice će identifikovati sinergije s drugim politikama, kao što su ublažavanje klimatskih promena, degradacija zemljišta, prevencija katastrofa, poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo i razvoj obnovljivih izvora energije.

Svaka država članica moraće da podnese nacrt plana Evropskoj komisiji u roku od dve godine od stupanja zakona na snagu, navodeći ključne prekretnice za 2030., 2040. i 2050. godinu. Ovi planovi biće razvijani transparentno, uz omogućavanje učešća javnosti i svih relevantnih zainteresovanih strana u procesu.

Komisija će proceniti nacrte planova i dati svoje sugestije, koje države članice moraju uzeti u obzir prilikom finalizacije planova. Nakon prijema komentara, države članice imaju rok od šest meseci da finalizuju svoje planove, objave ih i dostave Komisiji.

Kako bi osigurale neophodna sredstva, države će moći da koriste javne i privatne izvore finansiranja, uključujući različite fondove EU, kao što su fondovi zajedničke poljoprivredne politike, regionalni fondovi, program LIFE, Horizon Europe (istraživački fond EU) i Evropski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu.

Energetski portal

AP Vojvodina sufinansira nabavku opreme i sistema za navodnjavanje

Foto-ilustracija: Pixabay (JCFUL)
Foto-ilustracija: Freepik (nuraghies)

Na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine ove godine je, kroz sufinansiranje, nabavljeno 98 pumpi i agregata za navodnjavanje, 34 tifona, 12 sistema za navodnjavanje tipa ‘rendžer’, 14 solarnih sistema za navodnjavanje i 210 sistema za navodnjavanje ‘kap po kap’.

Petar Samolovac, pomoćnik resornog sekretara, naveo je da je interesovanje poljoprivrednih gazdinstava za ulaganja u sisteme za navodnjavanje i ove godine bilo značajno, a ulaganja će se nastaviti kako bi se pomoglo poljoprivrednim proizvođačima da održe likvidnost svoje proizvodnje u sušnim uslovima.

„Posmatrajući tekuću, ali i prethodne tri agroekonomske godine, koje su bile sušne ili ekstremno sušne, navodnjavanje poljoprivrednih kultura je neminovnost za budućnost naše poljoprivredne proizvodnje”, izjavio je Samolovac.

On je istakao da učešće poljoprivrednih gazdinstava iznosi 276,6 miliona dinara, što zajedno sa učešćem Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo čini ukupnu vrednost investicije u sisteme za navodnjavanje od 646,6 miliona dinara.

Pročitajte još:

U poslednje četiri godine, Sekretarijat je opredelio ukupno 1,5 milijardi dinara za ulaganja u oblast navodnjavanja.

Pokrajinski sekretarijat takođe je organizovao dodelu novih ugovora u ukupnoj vrednosti od 370 miliona dinara za nabavku opreme i sistema za navodnjavanje, kao i opreme za poboljšanje vodnog, vazdušnog i toplotnog režima biljaka u AP Vojvodini.

Potpisana su 294 ugovora sa poljoprivrednim gazdinstvima, a subvencionisana površina poljoprivrednog zemljišta na kojoj će biti postavljena oprema iznosi 3.000 hektara.

Energetski portal

Rod zbog suše stiže pre vremena, vrućine utiču na prinose

Foto-ilustracija: Pixabay (augusbosch12)
Foto: pixabay

Tokom dvadesetog veka jedna od deset godina bila je sušna, a od početka ovog u istom periodu je čak pet sušnih godina. Stručnjaci upozoravaju da će do sredine veka, svaka godina nositi taj rizik. Vremenske prilike u prethodnom periodu sigurno će ostaviti posledice, a kako će se one odraziti na kvalitet roda i na prinos za RTS je govorila Sunčica Savović, predsednica Udruženja „Žita Srbije“.

Smanjena količina padavina i sušna godina nadovezale su se na prethodnu sa izuzetno toplom zimom, što je uticalo na poljoprivredne kulture.

,,Za kukuruz nam je potpuno jasno da ne možemo očekivati prinose ni na nivou desetogodišnjeg proseka, ali ono što nam govore podaci sa terena u ovom trenutku, to je da možemo očekivati rod na godišnjem nivou za 16 do najviše 20 odsto manji u odnosu na desetogodišnji prosek. Dakle, ova godina će biti nešto bolja od 2017. i 2022. kada smo imali prinose od 4,2 i 4,9 tona po hektaru. Ove godine očekujemo najmanje 5,5 tona po hektaru“, rekla je Savović.

U toku je žetva suncokreta, dok je žetva soje odmakla, a kukuruz na samom početku berbe.

,,Ranijih godina, odnosno sada ih zovemo normalnim, kada su bili uobičajeni vremenski uslovi, žetva kukuruza nije počinjala ranije nego krajem avgusta“, podsetila je Savović.

Pročitajte još:

Što se tiče situacije sa suncokretom, prema njenim rečima, posejan je u sličnoj količini kao i prethodne godine, te se očekuje i sličan prinos.

Soja je zasađena na oko 215 hiljada hektara i nema pozitivne prognoze.

,,Ove godine soja je prošla najgore. Odmah nakon toplotnog talasa koji je uticao na kukuruz, uticao je i na soju. Apsolutno ne očekujemo prinose u liniji sa prošlom godinom. Neki minimum koji smo imali do sada u izuzetno sušnim godinama je bio 1,7 tona po hektaru. Nadamo se da i ove godine možemo da računamo na tolike prinose. Međutim, soja je specifična. Ona već tri godine ne ide u izvoz kao sirovina“, rekla je Savovićeva.

Rod pšenice je solidan i trenutno u Srbiji ima 4,6 miliona tona pšenice.

,,Uz rod ječma, oko 500 hiljada tona i oko šest miliona tona kukuruza, soje i suncokreta, možemo da očekujemo da će silosi biti u potpunosti puni. Što se cena tiče, mislim da trenutno ne postoji analitičar niti ekspert koji može više da dâ odgovor zašto se cene kreću ovako kako se kreću. Nesumnjivo je da se cena pšenice jedva pomera iz tog nekog raspona od 19 do 20 dinara i 30 para. Svetski bilans je skoro u liniji sa prošlogodišnjim“, podvukla je Savovićeva.

Izvor: RTS

Da li Nacrt zakona o izmenama i dopunama zakona o energetici otvara vrata nuklearnoj energiji?

Foto-ilustracija: Unsplash (nicolas-hippert)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U toku je javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici, koja donosi značajne promene u oblasti energetike u Srbiji. Ključne novine uključuju uvođenje pojma energetskog siromaštva, uređivanje balansnog tržišta, omogućavanje krajnjim kupcima da postanu aktivni učesnici sa ugovorima promenljive cene, kao i ukidanje Zakona o zabrani nuklearnih elektrana u Saveznoj Republici Jugoslaviji.

Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici po prvi put uvodi pojam energetskog siromaštva, definišući ga kao stanje u kojem domaćinstva nemaju adekvatan pristup osnovnim energetskim uslugama potrebnim za dostojanstven život, poput grejanja, osvetljenja, tople vode i napajanja kućnih aparata.

Ovo stanje je posledica faktora kao što su visoke cene energije, niska primanja, loša energetska efikasnost domaćinstava i nepovoljan socijalni status. Ministarstvo, u saradnji sa relevantnim institucijama, definisaće kriterijume za identifikaciju i rešavanje ovog problema, u skladu s međunarodnim standardima.

Pročitajte još:

Krajnji kupci mogu da sklapaju ugovore sa promenljivom cenom

Nacrt zakona omogućava krajnjim kupcima da zaključe ugovor sa promenljivom cenom električne energije ako imaju ugrađeno napredno brojilo. Svi troškovi, rizici i uslovi ovakvog ugovora moraju biti jasno prezentovani kupcu. U slučaju da napredno brojilo nije ugrađeno, kupci mogu podneti zahtev za njegovu instalaciju.

Zakon takođe omogućava kupcima da zaključe ugovor o agregiranju sa nezavisnim agregatorom, bez potrebe za saglasnošću postojećeg snabdevača. Ovi ugovori imaju potencijal da donesu veći stepen fleksibilnosti i konkurencije na tržištu.

Povratak nuklearne energije

Još jedna od novina je i Program razvoja nuklearne energije kroz tri faze: ispitivanje opravdanosti, razvoj i sprovođenje programa. Ovo uključuje pripremu analiza, studija, i strategija za mirnodopsku primenu nuklearne energije, s mogućnošću izgradnje nuklearnih objekata za proizvodnju električne energije.

Iako ovaj zakon otvara vrata za povratak nuklearne energije u Srbiju, konačna odluka zavisiće od rezultata studija i strategija koje bi odobrila Narodna skupština.

Uređenje Balansnog Tržišta: Sigurnost i Transparentnost

Balansno tržište električne energije biće regulisano tako da obezbedi nediskriminaciju među učesnicima na tržištu, uključujući elektrane, skladišta energije, i objekte upravljive potrošnje. Pomoćne usluge biće definisane tehnološki neutralno i nabavljane prema tržišnim principima, dok će se cena balansne energije određivati metodom marginalnih troškova. Od januara 2025. godine, obračunski intervali neće biti duži od 15 minuta, osim u slučaju odobrenih izuzetaka.

Foto-ilustracija: Pixabay (NxTide)

Podsećamo, javna rasprava o Nacrtu zakona trajaće do 10. septembra 2024. godine. Učesnici u raspravi uključuju predstavnike državnih organa, javnih službi, privrednih subjekata, stručne javnosti, i drugih zainteresovanih strana. Po završetku rasprave, Ministarstvo rudarstva i energetike će analizirati sve primedbe i sugestije, nakon čega će objaviti izveštaj na svojoj internet stranici i na portalu „eKonsultacije”.

Ove promene u Zakonu o energetici osmišljene su kako bi Srbija unapredila pravni i ekonomski okvir za funkcionalno energetsko tržište, uskladila se sa pravnim tekovinama Evropske unije i obezbedila sigurnost snabdevanja energijom i zaštitu životne sredine.

Energetski portal

Električni reaktor smanjuje industrijske emisije

Foto-ilustracija: Unsplash (israel-palacio)
Foto-ilustracija: Pixabay

Dekarbonizacija sektora industrije je ključna u ublažavanju štetnih uticaja na klimu zbog čega je svaki izum od velikog značaja. Najnoviji dolazi sa Stanfordskog fakulteta (eng. Stanford University) gde je razvijen novi termohemijski reaktor koji generiše ogromnu toplotu potrebnu za industrijske procese koristeći električnu energiju umesto fosilnih goriva.

Dizajn je takođe manji, jeftiniji i efikasniji od postojećih tehnologija koje koriste fosilna goriva.

„Imamo elektrifikovanu i skalabilnu reaktorsku infrastrukturu za termohemijske procese koja ima idealna svojstva grejanja i prenosa toplote. U suštini, mi guramo performanse reaktora do njihovih fizičkih granica i koristimo zelenu električnu energiju da ga pokrećemo“, rekao je Džonatan Fan, vanredni profesor elektrotehnike na Stanfordu i glavni autor rada.

Većina standardnih termohemijskih reaktora funkcioniše sagorevanjem fosilnih goriva za zagrejavanje fluida, koji zatim teče kroz cevi u reaktoru – kao kada kotao šalje toplu vodu do radijatora od livenog gvožđa u staroj kući, ali sa boljom izolacijom i na mnogo višim temperaturama. Ovo zahteva prilično veliku količinu infrastrukture, a postoje mnoge mogućnosti za gubitak toplote duž puta.

Pročitajte još:

Novi elektrifikovani reaktor koristi magnetnu indukciju za generisanje toplote – isti proces koji se koristi u indukcionim šporetima. Umesto da mora da prenosi toplotu kroz cijevi, indukcijsko grejanje stvara toplotu unutar samog reaktora, koristeći interakcije između električnih struja i magnetskih polja.

Istraživači su koristili reaktor za pokretanje hemijske reakcije, nazvane reakcija obrnutog gasnog premeštanja vode, koristeći novi održivi katalizator koji je razvio Metju Kanan, profesor hemije na Fakultetu za humanističke i prirodne nauke na Stanfordu i koautor rada. Ova reakcija, koja zahteva visoku temperaturu, može pretvoriti zarobljeni ugljen-dioksid u vredan gas koji se može koristiti za stvaranje održivih goriva.

U demonstraciji koncepta, reaktor je bio preko 85 odsto efikasan, što ukazuje na to da je gotovo sva električna energija pretvorena u korisnu toplotu.

Grupa naučnika već radi na povećanju kapaciteta nove tehnologije reaktora i proširenju njenih potencijalnih primena.

Energetski portal

Dete godine i sapun koji leči rak kože

Foto-ilustracija: Pixabay (Couleur)

Pre nešto više od godinu dana sam od te podmukle bolesti izgubila tetku – jednu od meni najdražih osoba na svetu.

Od tada baš često razmišljam o raku – svi ti ljudi koji se lavovski bore uprkos lošim prognozama lekara, mukotrpno i neizvesno lečenje i osećaj bespomoćnosti koji se prenosi na čitavu porodicu. Da li ću i ja jednoga dana biti u ringu sa najsmrtonosnijom bolešću na svetu? Hoću li moći da je pobedim? Ovi strahovi ponekad me drže budnom tokom noći i ne mogu da se ne zapitam kako to da je nauka dogurala tako daleko, a da još uvek nije pronađen lek za rak.

Priznajem da sam blago zagazila u hipohondriju pa često uhvatim sebe kako guglam simptome različitih oblika karcinoma i pretražujem recepte za zdrave napitke koji će moj imuni sistem učiniti nepobedivim. I baš kada sam izučavala rak kože i metode kako da bezbedno pocrnim, moje skrolovanje presekla je sjajna vest: Mladi naučnik Heman Bekele napravio je sapun koji može da leči rak kože!

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели TIME (@time)

Iako mu je tek 15 leta, Bekele je poneo titulu “deteta godine” nakon što je osmislio jednostavan i ekonomičan način za tretiranje raka kože. U razgovoru za magazin „Time“ ovaj perspektivni tinejdžer otkriva da je porklom iz Etiopije gde se svakodnevno sretao sa ljudima koji su prekomerno izloženi suncu i imao je priliku da vidi kakve je to posledice ostavljalo po njihovo zdravlje.

Nakon što se sa porodicom preselio u SAD, Bekele je došao u posed svog prvog seta epruveta i prateće opreme za hemiju kada je imao samo sedam godina.

Isprva je eksperimentisao sa kućnom hemijom popupt deterdženta za veš i tečnosti za suđe. Često je znao da pomeša različite supstance i ostavi ih preko noći da vidi kako će odreagovati, a njegovi roditelji su se čak pribojavali da će Heman zapaliti kuću.

Na sreću – to se nije desilo. Ono što se desilo je da je Bekele odrastao u pravog mladog naučnika koji donosi nadu čitavom svetu da će podmukla bolest – koja često započinje kao tačkica, a može se završiti fatalno – napokon biti lako izlečiva.

Naime, Bekele objašnjava da je lek “Imikvimod”, koji se koristi za lečenje raka kože, mnogim kritičnim grupama nedostupan – posebno onima koji žive u manje razvijenim delovima sveta. Zbog toga je razmišljao na koji način da primenu ovog leka učini ekonomičnijom, a rešenje je došlo u vidu spajanja leka i sapuna.

Razlog za ovo je jednostavan – sapun svakodnevno koriste gotovo svi u svetu. Ukoliko bismo se okupali Bekeleovim inovativnim sapunom, nakon što vodom speremo sapunicu, čestice leka ostaju na koži kao aktivna komponenta koja može da leči melanome.

Tinejdžer objašnjava da mu je na putu do ovog otkrića mnogo značila podrška starijih mentora koji su svojim znanjem i iskustvom doprineli usavršavanju sapuna koji leči rak, a moguće je da će se ovaj lek uskoro naći i u prodaji.

O značaju otkrića mladog naučnika svedoči i podatak da je Bekele odneo pobedu na  Izazovu za mlade naučnike 2023. godine. Zasluženo!

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, rak kože je najrasprostranjeniji oblik raka globalno. U Sjedinjenim Američkim Državama, više od pet miliona ljudi godišnje dobije dijagnozu raka kože, što ga čini najčešćom vrstom raka u toj zemlji. Stoga je jasno zbog čega je svaki korak ka poboljšanju lečenja karcinoma neizmerno važan, a Bekele nam je upravo dokazao da čak i mladi ljudi, poput njega, mogu da učine svet boljim.

“Ako vam se čini da je sve već izmišljeno, da za vas nije preostalo ništa novo da stvorite, znajte da to nije istina. Nastavite da stvarate i činite ovaj svet boljim mestom za život”, rekao je Bekele. Mislim da ću baš zbog ovih reči večeras mnogo bezbrižnije da spavam.

Milena Maglovski

Izdvojena sredstva za višegodišnji program zaštite prirode u Nemačkoj

Foto-ilustracija: Unsplash (Tyler Butler)
Foto-ilustracija: Pixabay

Nemačka je pokrenula ambiciozni višegodišnji program pod nazivom „Prirodna zaštita klime,“ koji ima za cilj očuvanje i obnovu prirodnih resursa kako bi se smanjile emisije ugljen-dioksida i ublažile posledice klimatskih promena.

Prema rečima ministarke ekologije Štefi Lemke, vlada je obezbedila više od 3,5 milijardi evra za finansiranje ovog programa do 2028. godine. Ova inicijativa je deo šire strategije Nemačke da postigne klimatsku neutralnost do 2045. godine, prenosi agencija DPA.

Program se fokusira na zaštitu ključnih prirodnih ekosistema, kao što su bukove šume, koje su poznate po svojoj sposobnosti da apsorbuju ugljen-dioksid. Ove šume, koje se nalaze na federalnom nivou, sada su zaštićene od seče kako bi se dugoročno očuvale njihove ekološke funkcije. Pored šuma, program podrazumeva i obnovu močvara koje su ranije isušene zbog poljoprivrednih aktivnosti. Vraćanjem prirodnog nivoa podzemnih voda, močvare ponovo postaju ključne oblasti za skladištenje ugljen-dioksida i očuvanje biodiverziteta.

Pročitajte još:

Jedan od važnih segmenata programa je i urbano ozelenjavanje, gde su planirani projekti sadnje 150,000 stabala u gradovima širom zemlje. Ove mere doprinose smanjenju efekta urbanih toplotnih ostrva i poboljšanju kvaliteta vazduha u gradskim sredinama.

Finansiranje programa dolazi iz posebnog Fonda za klimatsku transformaciju (KTF). Za narednu godinu, iz ovog fonda su planirani izdaci od oko 34,5 milijardi evra, što je manje nego što je predviđeno za 2024. godinu, zbog prebacivanja podsticaja za razvoj obnovljivih izvora energije na državni budžet.

Cilj programa je da se smanje emisije stakleničkih gasova za 65 odsto do 2030. godine u poređenju sa nivoima iz 1990. godine, čime se Nemačka pozicionira kao globalni lider u borbi protiv klimatskih promena. Program „Prirodna zaštita klime“ predstavlja ključnu komponentu ovih napora, kombinujući zaštitu prirode sa ambicioznim klimatskim politikama.

Energetski portal

Sigurno snabdevanje gasom bez poskupljenja do Nove godine

Foto-ilustracija: Unsplash (KWON JUNHO)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Srbija u ovom trenutku ima obezbeđene dovoljne količine gasa, zbog čega su iz Javnog preduzeća ,,Srbijagas’’ istakli da nema razloga za brigu da će doći do nestašice ovog energetna. Dovoljne količine rezerve nalaze se kako u podzemnom skladištu u Banatskom Dvoru, koji je 100 odsto popunjen, tako i u mađarskim skladištima gasa, gde naša zemlja ima 163 miliona kubika.

Prema rečima Dušana Bajatovića, direktora ,,Srbijagasa’’, rešen je i problem nabavke merno regulacionih setova, što je do sada stvaravo veliki zastoj. Za sada je, kako navodi da su dobili informacije, ovde između 300 i 400 formalno prijavljenih zainteresovanih domaćinstava, a očekuju da će taj broj do Nove godine dostići i 1.000 njih.

Kako je naveo, neće se menjati dosadašnja praksa, tako da će priključak i dalje koštati 780 evra u dinarima, na tri godine, bez kamate.

,,Ono što možemo sa sigurnošću da kažemo, to je da za široku potrošnju odnosno domaćinstva, neće biti poskupljenja gasa do Nove godine, a verovatno i do kraja grejne sezone. To je neuporedivo najbolji izbor za sve one kojima je gas dostupan, to je jednostavno najbolja, najjeftinija i najkomfornija opcija grejanja’’, rekao je direktor Bajatović.

Istakao je i da je ,,Srbijagas’’ u mogućnosti da obezbedi dovoljne dodatne količine gasa u toku zime, imajući u vidu da se potrošnja u našoj zemlji u grejnoj sezoni kreće između 10 i 17 miliona kubnih metara dnevno, što je ogromna razlika, ali da će sigurno moći da se obezbedi potpuna sigurnost snabdevanja srpskog tržišta ovim energentom.

Pročitajte još:

,,Pošto je situacija i u EPS-u mnogo bolja nego što je bila, i može se reći da je stabilna, mi ćemo biti čak u mogućnosti da izvesne količine gasa uputimo i za proizvodnju električne energije, tako da ćemo mi kao gasni sektor dati svoj doprinos i kad je u pitanju rad Termoelektrane toplane u Novom Sadu, ali i TE-TO Pančevo’’, zaključio je direktor Bajatović.

Na sajtu Javnog preduzeća ,,Srbijagas’’, navodi se i da gasifikacija ide dobrim putem, s obzirom na to da je od 2009. godine do danas, ovo Javno preduzeće izgradilo preko 19.000 kilometara gasovodne mreže u našoj zemlji, ne računajući diversifikaciju.

Nedavno je u opštini Veliko Gradište u rad puštena gasovodna mreža, na koju će moći da se priključi 6.000 domaćinstava, ali i privredni objekti, škole, vrtići, sportski centar i druge ustanove. Ova opština će se gasom snabdevati iz pravca Požarevca, odakle je izgrađen čelični distributivni gasovod, pritiska 16 bar, u ukupnoj dužini od bezmalo 40 km. Takođe, izgrađena je i Merno regulaciona stanica kapaciteta 5.000 m3/h, kao i distributivna polietilenska gasovodna mreža, pritiska do 4 bar, u dužini od oko 60 kilometara.

Energetski portal

Počela javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici

Foto-ilustracija: Pixabay (Thomas)
Foto-ilustracija: Freepik (evening_tao)

Ministarstvo rudarstva i energetike počelo je sa sprovođenjem javne rasprave o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici, a trajaće do 10. septembra 2024. godine.

Učesnici u javnoj raspravi su predstavnici državnih organa i organizacija, javnih službi, privrednih subjekata, stručne javnosti, poslovnih udruženja, kao i drugi zainteresovani učesnici.

Javna rasprava o Nacrtu zakona biće sprovedena na sledeći način:

  • U vidu prezentacije i konsultacija na javnoj raspravi koje će se održati u Beogradu, u Privrednoj komori Srbije, dana 2. septembra 2024. godine u terminu od 10 do 12.30 časova;
  • U vidu prezentacije i konsultacija na javnoj raspravi koje će se održati u Regionalnoj privrednoj komori Novi Sad, dana 3. septembra 2024. godine u terminu od 10 do 12.30 časova.

Pročitajte još:

Primedbe, predlozi i sugestije na Nacrt zakona dostavljaju se Ministarstvu rudarstva i energetike ul. Nemanjina 22-26, Beograd, poštom sa naznakom: „Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici” ili putem elektronske pošte na mejl adresu: energetika@mre.gov.rs.

Po okončanju javne rasprave Ministarstvo rudarstva i energetike će analizirati sve primedbe, predloge i sugestije učesnika u javnoj raspravi i sačiniće izveštaj o sprovedenoj javnoj raspravi o Nacrtu zakona i isti će objaviti na internet stranici Ministarstva rudarstva i energetike i na Portalu „eKonsultacijeˮ.

Pregled odredaba važećeg Zakona koje se menjaju, odnosno dopunjuju dostupan je ovde.

Tekst Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici, dostupan je ovde.

Energetski portal

Zabrana preticanja za kamione – Nova pravila na auto-putevima

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (marcin-jozwiak)

Na snazi su nove mere na auto-putevima u Srbiji, prema kojima je zabranjeno preticanje kamionima na određenim deonicama. Zabrana je uvedena kako bi se smanjio rizik od saobraćajnih nezgoda koje su učestale na putnim pravcima sa velikim prometom teretnih vozila što je svakako obilaznica oko Beograda, auto-put Beograd Novi Sad i druge deonice.

Naime, analiza saobraćajnih nesreća na ključnim deonicama pokazala je da dnevno tim putevima prolazi između 20.000 i 46.000 vozila, od čega kamioni čine značajan deo – čak do 30 odsto ukupnog saobraćaja. Upravo zbog toga, nova mera je usmerena ka vozačima teretnih vozila, saopšteno je na sajtu Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Pročitajte još:

Gde važi zabrana

Zabrana preticanja kamiona jasno je označena saobraćajnim znacima, kojih je postavljeno 140 duž određenih deonica. Konkretno, zabrana je uvedena na obilaznici oko Beograda, deonicama od petlje Beograd do petlje Bubanj Potok, kao i na delu od petlje Kovilj do petlje Beška, u zoni mosta „Beška“ preko Dunava. Pored toga, zabrana važi i na delu auto-puta E-75, od petlje Stara Pazova do petlje Požarevac, te od petlje Predejane do petlje Vladičin Han, u zoni mostova Džemin Do i Vrla.

Kamionima je takođe zabranjeno preticanje na deonicama od petlje Surčin jug do petlje Ub, između petlje Šimanovci i Beograd, kao i na deonici od Hrtkovaca do Šapca.

Ukoliko rezultati pokažu pozitivan uticaj na bezbednost, razmatraće se dodatne zabrane na drugim deonicama.

Energetski portal

Kako inovativna tečnost uklanja 98 odsto nanoplastike iz vode?

Foto-ilustracija: Freepik (rorozoa)
Foto-ilustracija: Unsplash (Naja Bertolt)

Nakon što komad plastike dospe u vodeni sistem, kao što je more, okean, reka ili jezero, kroz proces uticaja sunca, vetra i vode, dolazi do njegove razgradnje.

Krupan komad razgrađuje se na mikro i dalje na nanoplastiku. Iako je nanoplastika nevidljiva ljudskom oku, a za poređenje se daje primer da je mnogo tanja od ljudske dlake, njenim nagomilavanjem stvara se ozbiljna pretnja za vodene ekosisteme.

Zbog svoje male veličine, nanoplastika lako ulazi u organizme poput planktona, koji je gutaju zajedno sa vodom. Kada se veća morska bića hrane planktonom, oni nesvesno unose i nanoplastiku. Na taj način, nanoplastika se prenosi kroz lanac ishrane.

Naučnici sa Univerziteta u Misuriju (eng University of Missouri), razvili su inovativno rešenje za uklanjanje nanoplastike iz vode. Reč je o posebnom rastvaraču, odnosno tečnosti, koji je hidrofoban. Rastvarivač je napravljen od prirodnih, netoksičnih sastojaka, zbog čega je siguran za životnu sredinu, ali ključ njegovog dejstva nalazi se upravo u tome što je hidrofoban, odnosno što odbija vodu.

Da bi bolje objasnili proces, naučnici su uporedili ovu tečnost sa uljem, koje se ne meša sa vodom, već pluta na njenoj površini. Proces funkcioniše tako što se tečnost prvo meša sa vodom, omogućavajući joj da dođe u kontakt s nanoplastičnim česticama i veže ih za sebe, delujući na njih poput magneta. Nakon mešanja, tečnost se prirodno odvaja od vode i uzdiže na površinu, noseći sa sobom nanoplastiku. Kada se ovaj sloj podigne na površinu, lako se može ukloniti, ostavljajući za sobom čistu vodu.

Pročitajte još:

Ipak, ceo proces za sada ostaje na laboratorijskom nivou. Naučnici su u takvim uslovima koristili pipetu kako bi pažljivo uklonili rastvarivač sa površine vode, zajedno sa nanoplastikom. Rezultati su pokazali da na taj način ukloni čak 98 odsto nanoplastike iz vode.

Iako je metoda još uvek u fazi ispitivanja, dalja istraživanja mogu značajno doprineti smanjenju ove vrste zagađenja u realnim uslovima.

Katarina Vuinac

Od otpada banana do čiste energije

Foto-ilustracija: Unsplash (Alistair Smailes)
Foto-ilustracija: Pixabay (Ben_Kerckx)

Svake godine, milioni tona poljoprivrednog otpada nastaju u Pakistanu, usled uzgoja banana i drugih poljoprivrednih kultura. Kako bi se iskoristio ovaj otpad i donela korist lokalnom stanovništvu, naučnici su se udružili u razvoju rešenja koje će pretvoriti ovaj otpadni materijal u korisne proizvode.

Akademici sa Univerziteta Nortumbrija (eng. Northumbria University) iz Velike Britanije udružili su se sa kolegama iz Pakistana kako bi stvorili novo rešenje. Zajedno razvijaju inovativni dvodelni sistem – prvi deo će koristiti novu tehnologiju za pretvaranje otpada od banana u tekstilna vlakna, dok će drugi deo koristiti otpad nastao iz tog procesa za proizvodnju obnovljive energije.

To će doprineti smanjenju ekološkog uticaja tekstilne industrije Pakistana, ali i obezbediti čistu energiju za 50 odsto stanovništva iz ruralnog područja koje nema pristup mreži i oslanjaju se na fosilna goriva.

Istraživački tim je osmislio postupak za izdvajanje vlakana iz ostataka biljaka banane, koji se obično bacaju. Ta vlakna mogu poslužiti za proizvodnju tekstila koji je ne samo ekološki prihvatljivi, već i izdržljivi i višenamenski. Moguća upotreba uključuje sve, od odeće do kućnih potrepština, pružajući održivu alternativu tradicionalnim materijalima.

Pored toga, preostala biomasa iz biljaka banane koristila bi se za generisanje obnovljive energije. Ovaj dvostruki pristup ne samo da olakšava upravljanje poljoprivrednim otpadom, već i doprinosi proizvodnji čiste energije.

„Proces ima potencijala i može biti primenljiv na skoro bilo koji oblik poljoprivrednog otpada, što znači da bi mogao biti korišćen širom sveta, donoseći koristi zajednicama i životnoj sredini kroz snabdevanje obnovljivim tekstilom i energijom“, saopštili su sa Univerziteta Nortumbrija.

Pročitajte još:

Projekat pod nazivom „Poboljšanje pristupa održivoj energiji u ruralnom Pakistanu korišćenjem agro-otpada od hrane i vlakana kao obnovljivog goriva (SAFER)“ dobio je oko 300.000 funti putem nacionalne agencije za inovacije Ujedinjenog Kraljevstva.

Procenjuje se da industrija uzgoja banana u Pakistanu svake godine proizvodi oko 80 miliona tona poljoprivrednog otpada. Ovo bi moglo rezultirati proizvodnjom preko 57.488 miliona kubnih metara sintetičkog gasa, poznatog i kao sin-gas (gas koji se stvara hemijskim procesima koristeći otpadne proizvode), kao i 30 miliona tona azotom obogaćenih biofertilizera.

Ekološka revolucija već je pokrenuta u Ugandi, gdje se otpad od banana pretvara u održive tekstile, biorazgradive ekstenzije, vegansku kožu ili ugljenisane ostatake u brikete bez dima, nudeći rješenja za čistu energiju.

Energetski portal

PV elektrane na ravnim krovovima

Foto-ilustracija: Unsplash (angie-warren)
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Projektovanje i planiranje PV elektrana na krovovima je jedan od najizazovnijih koraka koji vodi ka ostvarenju vaših snova da imate zelenu energiju proizvedenu sunčevom svetlošću. Teško da je bilo koji projekat na krovu zahtevniji od projektovanja i postavljanja PV elektrana na ravne površine. Ravnim krovovima smatraju se oni nagnuti do 3°, većina je prekrivena membranama (PVC, TPO ili na bazi bitumena) ili čak betonom, tako da stručnjaci solarne industrije izbegavaju da ih buše.

Dakle, kada govorimo o ravnim krovovima, mislimo na PV sisteme sa niskim balastom, gde se montažni sistemi koji drže PV module balastiraju, a ne pričvršćuju na ravni krov kao što je slučaj sa nagnutim krovovima. Koncept iza dizajna fotonaponskih sistema na ravnim krovovima je povezivanje PV modula u grupe, koristeći njihovu težinu kao i balast za otpornost silama vetra – kao grupa u celini. Razvoj solarne industrije pokazao je da je najoptimalniji nagib PV modula na ravnim krovovima 10° i 15°, što je tek nedavno postalo industrijski standard. To znači aerodinamičniji sistem koji zauzvrat zahteva manje balasta nego što bi bio pod optimalnim uglom nagiba koji bi u velikom delu Evrope bio 30°. Najoptimalniji ugao nagiba PV modula na taj način ustupa mesto aerodinamičkoj ravnoteži i stoga razumnoj količini balasta koju sama krovna konstrukcija i dalje može da izdrži. Istraživanja su pokazala da nagib PV modula veći od 15° dovodi do eksponencijalnog rasta količine balasta.

Količina balasta u K2 Systems se izračunava pomoću softvera za planiranje K2 BASE ON koji uzima u obzir sve parametre koji utiču na verifikaciju konstrukcije montažnih sistema na ravnim krovovima: brzinu vetra, opterećenje snegom, kategoriju terena (prema Eurocode normi), visinu zgrade, visinu parapeta nadstrešnice, nagib krova i koeficijent trenja između krovne membrane i samog montažnog sistema koji se mora meriti svaki put na licu mesta.

U FOKUSU:

Kao i u automobilskoj industriji, softver za planiranje K2 BASE ON uzima u obzir i rezultate dobijene testiranjem u aerotunelu – veoma sofisticiran postupak za dobijanje referentnih vrednosti o tome kako se PV sistemi ponašaju na ravnom krovu. PV sistemi na ravnim krovovima moraju da izdrže sve sile opterećenja vetrom i snegom tokom čitavog veka trajanja, koji bi trebalo da bude 30 godina. Da bi se izbeglo potencijalno oštećenje krovne membrane, ovi sistemi za ravne krovove moraju biti ojačani specijalnim gumenim zaštitnim prostirkama koje štite krovnu membranu.

To je potrebno kako bi se sprečilo direktno trenje PV sistema o membranu tokom vibracija kada se pojave sile vetra. Najveći izazov za fotonaponsku industriju u oblasti ravnih krovova poslednjih godina bio je određivanje dozvoljenog ugla nagiba krovova. Do kojeg nagiba se ravan krov još uvek smatra ravnim? Kako su rešenja za montažu na ravan krov došla na poslednje mesto na PV tržištu, bilo je manje povratnih informacija u vezi sa ovim problemom. Iskustvo poslednjih pet godina pokazalo je da se prihvatljiva i dozvoljena ugradnja na ravne krovove može vršiti na nagibu krova do 3°.

Instalacije koje su bile izvedene na nagibu većem od 3° su pokazale značajne probleme jer je fotonaponski sistem bio pomeren ili je skliznuo iz prvobitnog položaja. Pojava je pojačana u kombinaciji sa efektima termičkog širenja aluminijuma, koji je glavni materijal svih sistema za montažu fotonaponskih modula. Svi ovi novi uvidi su naterali proizvođače kao što je K2 Systems da savetuju instalatere da ne postavljaju na nagib krova veći od 3° – osim ako sistem može biti na bilo koji način mehanički pričvršćen ili naslonjen na nešto. Međutim, ne postoji univerzalni recept kako pričvrstiti ili nasloniti na nešto. Kako to uraditi zavisi od slučaja do slučaja. U K2 Systems to je urađeno nekoliko puta, ali isključivo uz blisku saradnju sa investitorom i lokalnom kompanijom za pokrivanje krovova. Ovakva rešenja dovode projekat na drugi nivo gde se moraju uzeti u obzir mnogi drugi faktori, a sprečavanje curenja vode je samo jedan od njih.

K2 Systems

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala  AGOSOLARNA ENERGIJA I OIE.

Inovativna metoda za dugotrajnije gorivne ćelije

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Pixabay

Istraživači sa Tehnološkog univerziteta Čalmers u Švedskoj napravili su značajan korak napred u razvoju efikasnijih i dugotrajnijih gorivnih ćelija, što bi moglo postati ključ za budućnost teških vozila na vodonik.

Vozila koja koriste gorivne ćelije kao pogonski sistem imaju potencijal da postanu održiva alternativa vozilima na fosilna goriva.

Za razliku od konvencionalnih goriva, vozila na vodonik emituju samo vodenu paru, čime značajno smanjuju negativan uticaj na životnu sredinu. Ako se vodonik proizvodi korišćenjem obnovljivih izvora energije, vozila na vodonik mogu biti potpuno bez emisije ugljen-dioksida. Još jedna prednost je što ova vozila ne opterećuju električnu mrežu, jer se vodonik može proizvoditi i skladištiti u periodima kada je struja jeftina.

Međutim, izazov koji ostaje je relativno kratak životni vek gorivnih ćelija. Komponente kao što su elektrode i membrane vremenom se degradiraju, smanjujući efikasnost i pouzdanost vozila. Upravo se ovim problemom bavi nedavna studija istraživača sa Tehnološkog univerziteta Čalmers, koji su razvili inovativnu metodu za praćenje degradacije gorivnih ćelija tokom njihove upotrebe.

Prethodne studije su rađene na takozvanim polućelijama, koje su slične (ali ne i iste) kao polovina gorivne ćelije i sprovedene su pod uslovima koji se značajno razlikuju od stvarnih gorivih ćelija.

Istraživači su, zahvaljujući naprednim elektronskim mikroskopima, sada uspeli da istraže kako se materijal u gorivnoj ćeliji razgrađuje na nano i mikro nivou, i tačno odrede kada i gde dolazi do degradacije. Ovo pruža dragocene informacije za razvoj novih i poboljšanih gorivnih ćelija sa dužim vekom trajanja.

Pročitajte još:

„Sada znamo više o procesima koji se odvijaju unutar gorivnih ćelija i možemo precizno odrediti u kom trenutku tokom životnog veka dolazi do degradacije,“ izjavio je Bjorn Vikman, vođa istraživanja i vanredni profesor na Odseku za fiziku u Čalmersu.

U budućnosti, ova metoda će biti ključna za razvoj novih materijala koji će omogućiti dugotrajniji rad gorivnih ćelija, što će dodatno unaprediti održivost vozila na vodonik.

Američko ministarstvo energetike istaklo je da je produženi životni vek gorivnih ćelija jedan od ključnih ciljeva za komercijalni uspeh vozila na vodonik. Kamioni, na primer, moraju da izdrže između 20.000 i 30.000 sati vožnje tokom svog životnog veka, što trenutno nije dostižno za vozila na vodonične gorivne ćelije.

Sa ovim napretkom, vozila na vodonik sa gorivnim ćelijama postaju sve bliža realnosti kao održiva i dugoročna alternativa u transportnom sektoru, posebno za teška vozila koja zahtevaju visoke performanse i dug radni vek.

Milena Maglovski