NOVI ŽIVOT STARIH IGRAČAKA

Foto: Ivan Kocić

Borba protiv plastike, jedne od najvećih ekoloških pošasti savremenog doba, poprimila je raznovrsne kreativne forme. Dok se roje mali biznisi u sektoru reciklaže, a škole i druge javne ustanove sve više prikupljaju plastičan otpad, u ateljeu jednog našeg umetnika nastaju jedinstvena umetnička dela od plastike.

Ivan Kocić diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu a već godinama istražuje nijanse svog umetničkog izraza u brojnim tehnikama i stilovima slikarstva. Ipak, danas je najpoznatiji po svojim asemblažima u kojima ilustruje ženske portrete pomoću raznobojnih plastičnih igračka.

Ideja se rodila pre sedam godina dok sam radio jedan veći klasičan mozaik. Učinilo mi se da bi bilo interesantno poigrati se sa mozaikom koristeći neke drugačije materijale umesto uobičajenog kamena, staklene paste ili keramike. Tako je izbor pao na korišćene igračke koje su bile jarkih boja što je olakšavalo posao, a različitih oblika i veličina što je istovremeno otežavalo izradu portreta”, kaže Kocić i dodaje da mu je od početka ideja bila da akcenat stavi na reciklažu kako bi svom radu dao naročitu socijalno-društveno notu.

„Danas, posle više godina rada na seriji koju sam nazvao ‘Reciklaža igre’, jasno je da je publika prihvatila ove ideje. Čak je sama publika postala deo ove umetničke akcije s obzirom na to da među njima imam snažnu bazu onih koji rado sakupljaju i doniraju stare igračke”, objašnjava umetnik.

U fokusu:

Ivan je do sada više puta izlagao u Beogradu, kao i širom Srbije i regiona, a neki radovi otputovali su i na udaljene galerijske destinacije, čak do Meksika. Reakcije publike su veoma pozitivne, a portreti nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Foto: Ivan Kocić

„Mislim da moji radovi čak inspirišu ljude da izraze svoje umetničke ideje kroz neke oblike reciklaže. To i jeste jedna od zamisli koje su utkane u moje radove”, objašnjava Kocić.

Najmlađi su najaktivnija publika

Naš sagovornik aktivno vodi radionice za decu koje najmlađima pružaju jedinstvenu priliku da svoje stare igračke pretoče u nešto novo. Kocić objašnjava da su deca najaktivnija publika, ona su iskrena i vrlo neposredna u pitanjima, ali i u reakcijama na Ivanov rad.

„Malšani vole da dodirnu, da se približe. Posle kratkotrajnog početnog stida lako se opuste jer su im igračke poznate i bliske kao predmeti. Na taj način oni postaju zainteresovani i uče o reciklaži ali i o savremenoj umetnosti o kojoj govore portreti. Povremeno, uz izlaganje radova, organizujem i radionice gde su dobrodošli svi – od 7 do 77. Tu se onda i na praktičnom primeru vidi nastanak jednog asemblaža”, ističe Kocić.

Priredila: Milena Maglovski

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala UPRAVLJANJE OTPADOM.

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti