Home Blog

Španija i Danska prednjače u razvoju e-goriva, ali tržište još nije sigurno

Foto-ilustracija: Unsplash (Jason Leung)

Španija, Danska, Norveška i Francuska trenutno prednjače u Evropi kada je reč o razvoju i planiranju proizvodnje zelenih e-goriva namenjenih pomorskom saobraćaju, pokazuje nova analiza organizacije Transport & Environment (T&E). Ipak, većina najavljenih projekata još uvek nije prešla iz faze planiranja u konkretnu realizaciju, pre svega zato što nedostaju predvidivi regulatorni okviri na nivou Evropske unije.

Prema T&E u Evropi je identifikovano oko 80 projekata zasnovanih na zelenom vodoniku, e-metanolu i e-amonijaku, koji bi do 2032. godine mogli da obezbede više od 3,6 miliona tona energije. Uprkos potencijalu, analiza pokazuje da je samo oko pet odsto planiranih količina jasno i direktno namenjeno pomorskom sektoru, dok je tek mali broj projekata stigao do faze konačne investicione odluke ili komercijalne proizvodnje.

Pročitajte još:

Iako većina projekata cilja više industrijskih grana istovremeno, istraživanje ukazuje da bi upravo brodarstvo moglo postati najveći pojedinačni potrošač zelenih e-goriva u narednim godinama. Kod projekata e-amonijaka, na primer, pomorski sektor se navodi kao potencijalni kupac za dvostruko veće količine goriva u poređenju sa industrijom đubriva i hemijskom industrijom.

Među državama koje se posebno pozicioniraju kao budući snabdevači zelenih goriva za brodski saobraćaj, Norveška ima najveće količine proizvodnje koje su prvenstveno namenjene pomorskom sektoru, a slede Španija, Finska i Danska. Kao konkretan primer projekta koji je već prešao iz planske u operativnu fazu ističe se danski Kassø projekat kompanije European Energy, koji je 2025. godine započeo proizvodnju i isporučuje e-metanol brodarskoj kompaniji Maersk. Reč je o prvom operativnom postrojenju ove vrste u Evropi i trenutno najvećem projektu za proizvodnju zelenog goriva namenjenog isključivo pomorskom saobraćaju.

Energetski portal

Srbija u vrhu svetske liste zagađenja vazduha

Foto: EP

Zagađenje vazduha u Srbiji često se karakteriše kao opasno, a po stepenu zagađenosti prednjače gradovi Beograd, Novi Sad, Valjevo, Niš, Pančevo, Kragujevac i Užice.

Prema podacima platforme World Air Quality Index (WAQI), naša zemlja je sinoć bila treća najzagađenija u svetu, ispred koje su se nalazile samo Indija i Pakistan.

Ni u regionu situacija nije povoljnija – Bosna i Hercegovina se našla na šestom mestu, dok je indeks kvaliteta vazduha (AQI) sinoć dostizao vrednosti i do 530. Institut za javno zdravstvo Republike Srpske izdao je preporuke da se boravak na otvorenom svede na minimum.

Kada je kvalitet vazduha na ovom nivou, za osetljivu populaciju preporučuje se:

  • izbegavanje napornih fizičkih aktivnosti na otvorenom (aktivnosti praćene ubrzanim i dubokim disanjem) i skraćivanje boravka u spoljašnjoj sredini;

  • osobama sa akutnim i hroničnim oboljenjima savetuje se redovno uzimanje terapije, a u slučaju pogoršanja osnovnog oboljenja preporučuje se javljanje izabranom lekaru.

Pročitajte još:

Preporuke za opštu populaciju:

  • skraćivanje trajanja i smanjenje intenziteta napornih aktivnosti na otvorenom, uz češće pauze;
  • izbegavanje izlaska i boravka na otvorenom u ranim jutarnjim i večernjim časovima;
  • izbegavanje dodatne izloženosti zagađujućim materijama iz drugih izvora, kao što su pušenje i korišćenje različitih hemijskih sredstava (sredstva za čišćenje, lepkovi, boje i lakovi);
  • izbegavanje provetravanja prostorija u ranim jutarnjim i večernjim časovima;
  • korišćenje javnog gradskog prevoza radi smanjenja zagađenja vazduha iz saobraćaja;
  • kada god je moguće, smanjenje ili izbegavanje korišćenja čvrstih goriva za grejanje.

Preporučuje se i upotreba zaštitnih maski namenjenih smanjenju izloženosti zagađenom vazduhu.

Energetski portal

Naučnici iz Crne Gore na međunarodnoj ekspediciji na Antarktik

Foto-ilustracija: Unsplash (Henrique Setim)

Naučnici Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore, dr Vesna Mačić i dr Aleksandar Joksimović, biće deo međunarodne naučnoistraživačke ekspedicije na Antarktiku, fokusirane na ispitivanje prisustva mikroplastike i stanje morskih ekosistema u ovom izuzetno osetljivom području.

Kako se navodi u saopštenju Instituta, polazak crnogorskih istraživača planiran je za 17. decembar, a ukrcavanje na naučnoistraživački brod RSV421 očekuje se 20. decembra. Ekspedicija će trajati do 25. februara naredne godine, u okviru međunarodne saradnje sa Institutom za antarktička istraživanja Bugarske, čija se stanica „Sv. Kliment Ohridski” nalazi na ostrvu Livingston na Južnim Šetlandskim ostrvima.

Institut za biologiju mora UCG i bugarski Institut potpisali su Sporazum o saradnji ovog proleća, a učešće crnogorskog tima finansira Ministarstvo prosvete, nauke i inovacija Crne Gore.

Crnogorski naučnici će na brodu boraviti sa kolegama iz Bugarske, Grčke, Japana i Saudijske Arabije, budući da je istraživanje usmereno na proučavanje mora. Deo međunarodnog tima biće smešten u kopnenoj istraživačkoj stanici. Antarktik je kontinent namenjen isključivo naučnom istraživanju, pa tokom letnje sezone na njemu boravi oko 4.000 naučnika, dok raste i broj turista koji posećuju ovaj južni kontinent.

Pročitajte još:

Istraživački rad obuhvatiće analizu prisustva mikroplastike u morskom stubu i organizmima, kao i proučavanje morskog dna primenom specijalizovane opreme za uzorkovanje. Poseban fokus biće na proceni nivoa zagađenja obalnih područja, gde je ranije potvrđeno prisustvo čvrstog otpada, posebno plastike.

Naučnoistraživački brod isplovio je iz Bugarske 7. novembra sa kompletnom opremom, a na povratku sa Antarktika planirano je da 8. i 9. aprila boravi u Kotoru. Tada će biti održana konferencija za medije na kojoj će biti predstavljeni rezultati istraživanja.

Učešće crnogorskih naučnika u antarktičkim ekspedicijama proisteklo je iz regionalne saradnje balkanskih zemalja, a plan je da se aktivnosti nastave i u narednom periodu, kako bi se osigurao kontinuitet istraživanja, ojačale međunarodne veze i dodatno afirmisali Univerzitet Crne Gore i država u oblasti polarnih nauka.

Energetski portal

EU pooštrava CBAM: strože mere i proširenje na 180 prerađenih proizvoda

Foto-ilustracija: Unsplash (Francisco Fernandes)

Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM), koji EU zemljama omogućava naplatu poreza ili nadoknade za uvozne proizvode proizvedene uz visoke emisije ugljenika, stupa na snagu 1. januara 2026. godine, a Evropska komisija (EK) već planira njegovo proširenje.

Od naredne godine, CBAM će se primenjivati na cement, aluminijum, železo i čelik, vodonik, veštačka gnojiva i električnu energiju, a od 2028. godine biće proširen na 180 prerađenih proizvoda koji intenzivno koriste čelik i aluminijum uključujući industrijske mašine, delove vozila i kućanske aparate. Kako ističu u Briselu cilj je dodatno smanjenje emisija i sprečavanje premeštanja proizvodnje u zemlje sa slabijim klimatskim pravilima.

Velika većina, 94 odsto, ovih prerađenih proizvoda su industrijski proizvodi lanca snabdevanja s visokim sadržajem čelika i aluminija (prosečno 79 odsto), korišteni u teškim mašinama i specijalizovanoj opremi, kao što su nosači od baznog metala, cilindri, industrijski radijatori ili mašine za livenje. Mali deo, šest odsto, odnosi se i na kućanske proizvode.

Na osnovu iskustava iz prelaznog perioda, Komisija pojačava mere za sprečavanje zaobilaženja CBAM-a, na osnovu „Akcionog plana za čelik i metal” i konsultacija sa industrijom.

Pročitajte još:

Kako bi se smanjile emisije, u CBAM biće uključen i prekonzumerski aluminij i čelični otpad, što kako se navodi „osigurava poštenu cenu ugljenika za proizvode iz EU i uvozne proizvode”.

Ključni predlozi uključuju strože obaveze izveštavanja radi boljeg praćenja CBAM proizvoda i ispravljanja netačnih podataka o emisijama. Komisija može zahtevati dodatne dokaze kada stvarni podaci nisu pouzdani i, u takvim slučajevima, koristiti prosečne vrednosti iz zemlje uvoznice.

EK je pokrenula i fond koji privremeno podržava evropske proizvođače proizvoda obuhvaćenih CBAM-om i ublažava rizik od tzv. curenja ugljenika. Ovaj fond odgovara na gubitak konkurentnosti na tržištima trećih zemalja, gde proizvodi EU mogu biti zamenjeni jeftinijim proizvodima s većim emisijama, što potencijalno povećava globalne emisije.

Fond će refundirati deo troškova Sistema trgovanja emisijama Evropske unije  (EU ETS) za proizvode koji i dalje imaju rizik od curenja ugljenika, uz dokaze o naporima u dekarbonizaciji. Finansiranje će dolaziti iz doprinosa država članica, čineći 25 odsto prihoda od prodaje certifikata CBAM-a u 2026. i 2027. godini, dok će preostalih 75 odsto biti iz vlastitih sredstava EU.

Jasna Dragojević

Planeta 2050: distopija ili poslednja šansa za preokret?

2050 planeta
Foto-ilustracija: Freepik (freepik) AI generisano

Planeta 2025 – 2050: Decembar ne donosi samo prazničnu euforiju lampica i ukrasa, već nas, gura u malo dublja razmišljanja – šta smo uradili u godini koja se završava i šta bismo poželeli u onoj koja dolazi. Na tim listama želja često se nađu vrlo konkretne stvari: bolji telefon, automobil, nova torba ili igrica za konzolu. A odmah uz njih i one veće, nemerljive želje – mir, ljubav, prijateljstvo, sreća i zdravlje.

Jedna želja, međutim, često ostane izvan tog spiska, iako bi trebalo da bude visoko na njemu – oporavak prirode.

Možda na prvi pogled zvuči kao kliše, pomalo izlizana fraza. Ipak, otkako se bavim ekologijom i češće razgovaram sa ljudima o tim temama, odgovori koje dobijam neretko su isti: borimo se za egzistenciju, za decu, za posao, nemamo vremena da se bavimo prirodom. Na svakodnevnom nivou, to je sasvim razumljivo – priroda često deluje kao nešto udaljeno, nešto čime ćemo se baviti kad budemo imali vremena. Ali ako zagrebemo malo dublje, postaje jasno da briga o prirodi nije luksuz, niti dodatna obaveza. Ona je osnovni preduslov da bi sve ostale želje uopšte mogle da se ostvare. 

Upravo na to upozorava i najnoviji izveštaj Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu – GEO-7, koji pokazuje kakvu budućnost biramo danas i koliko još imamo prostora da taj izbor promenimo. 

Planeta 2050: predviđanja

Iza izveštaja GEO-7 stoji gotovo 300 naučnika koji su pokušali da odgovore na jedno jednostavno, ali nelagodno pitanje: kako će svet izgledati sredinom ovog veka ako nastavimo po starom? Njihova analiza polazi od tri ekološki destruktivne prakse čovečanstva – stalnog zagađenja, sve većih emisija gasova sa efektom staklene bašte i trošenja prirodnih prostora.

2050
Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Brojke koje iz toga proizilaze nisu ohrabrujuće. Emisije GHG mogle bi da dostignu čak 75 milijardi tona godišnje do 2050. godine – gotovo duplo više nego danas. To ne znači samo lošiji vazduh, već i sve nestabilniju klimu. Toplotni talasi, koji su već sada prisutni, mogli bi toliko da bi sredinom veka ekstremne vrućine mogle da pogode praktično svakog stanovnika planete. Obilne padavine i šuše, još jedna su pojava koja će sve ektremnije pogađati delove planete. Ukoliko se klimatske promene ne budu usporile, do sredine veka će oko 1,1 milijarda ljudi biti izložena obilnim padavinama, dok će 900 miliona ljudi biti pogođeno sušama.

Kako navodi GEO-7, do 2050. godine iz Zemlje bi se moglo izvlačiti oko 165 milijardi tona sirovina godišnje – fosilnih goriva, metala i minerala – što je oko 60 odsto više nego pre samo nekoliko godina. Svaka tona smanjuje zastupljenost šuma, močvara, i druge netaknute prirode koja danas još uvek ublažava posledice klimatskih promena. Procene su da će svet izgubiti milion kvadratnih kolimetara ovakvih prostora. Prirodni prostori nestaju i zbog širenja obradivih površina i gradova, a osim na klimu, ovakve prakse ubrzavaju gubitak biodiverziteta. 

GEO-7 upozorava da se svet opasno približava klimatskim prelomnim tačkama, posle kojih povratka možda više neće biti. U tom scenariju, urušavanje grenlandskog i zapadnoantarktičkog ledenog pokrivača moglo bi da podigne nivo mora i do 10 metara, dok bi otapanje permafrosta oslobodilo velike količine metana.

Možda nam je problem ekologije bliži nego što mislimo

Ekologija se često doživljava kao apstraktan pojam, rezervisan za naučne izveštaje, konferencije i daleke scenarije budućnosti. Ili kao nešto što je važno, ali odvojeno od svakodnevnih problema – računa, posla, hrane, zdravlja. Međutim, klimatske promene u okvir u kojem se svi ovi problemi odvijaju.

Klimatske promene mogle bi već do 2050. godine da smanje globalni bruto domaći proizvod za oko 4 odsto godišnje. Kako se kriza bude produbljivala, taj gubitak bi do kraja veka mogao da dostigne čak 20 odsto – gotovo na nivou ekonomskog sloma kakav su Sjedinjene Američke Države doživele tokom Velike depresije. Na to se nadovezuju posledice zagađenja i nestanka prirodnih sistema.. U takvom scenariju, najviše stradaju oni koji već imaju najmanje, dok se razlike između bogatih i siromašnih dodatno produbljuju.

Iako GEO-7 predviđa blagi pad zagađenja vazduha do 2050. godine, rast urbanizacije znači da će sve više ljudi biti izloženo štetnim materijama. Procene pokazuju da će 4,2 milijarde ljudi redovno udisati opasne koncentracije PM2.5 čestica – zagađenja koje direktno utiče na zdravlje i kvalitet života. Istovremeno, kombinacija ekstremnih padavina i dugotrajnih suša mogla bi da poveća broj ljudi u siromaštvu za čak 132 miliona, dok bi još 24 miliona bilo izloženo riziku od gladi već do 2040. godine. Do sredine veka, trećina planete mogla bi da se suoči sa ozbiljnim nedostatkom vode.

Sve to možda zvuči kao statistika, ali posledice su već tu. Nema snega kao nekada, Srbija obara rekorde zagađenosti vazduha u Evropi, cene hrane i osnovnih proizvoda rastu, a mi se pitamo kako je do toga došlo. Priroda nije nešto tamo negde – ona je direktno povezana sa onim što dišemo, koliko plaćamo u prodavnici i kako se osećamo iz dana u dan.

Zato je važno da o ovim temama više razgovaramo, jedni sa drugima, i da ekologiju približimo kroz opipljive, svakodnevne primere. Tek kada se povežu tačke između prirode i života koji vodimo, postaje jasno da briga o njoj nije prepreka rešavanju naših problema – već njihov sastavni deo.

Ipak, GEO-7 ne ostavlja prostor samo za pesimizam. Naprotiv, pokruka pokazuje da još uvek imamo vremena da preokrenemo stvari. Ali to vreme zavisi od odluka koje donosimo danas.

Katarina Vuinac

SEEPEX uvodi harmonizovane naknade i menja tržišna pravila od 2026. godine

Foto: SEEPEX

Srpska berza električne energije – SEEPEX – ostvarila je još jedan važan korak u procesu integracije u grupaciju ADEX uvođenjem novog trgovinskog sistema za dan unapred (MATS) i harmonizovanjem članarina sa ostalim ADEX berzama električne energije. Kao rezultat, SEEPEX je zvanično izmenio svoja Tržišna pravila, koja će stupiti na snagu 1. januara 2026. godine.

Ovaj potez predstavlja deo šire strategije ADEX-a da tržišta regiona uklopi u jedinstven i ujednačen okvir funkcionisanja, čime se učesnicima obezbeđuju jasnija pravila, jednostavnije naknade i veća transparentnost.

Harmonizovane naknade na sva tri tržišta

Revidirani raspored naknada donosi ujednačenu strukturu na sva tri tržišta u okviru ADEX-a, što će tržišnim učesnicima olakšati razumevanje troškova i planiranje poslovanja. Naknade će sada biti standardizovane prema jedinstvenom modelu, dok će članovi moći da biraju način fakturisanja – mesečno ili godišnje – na svim tržištima.

Pročitajte još: 

Dodatne novine u pravilima

Pored finansijskih izmena, SEEPEX je tržišna pravila dopunio i novim operativnim i regulatornim odredbama. Najvažnije među njima su:

  • uvođenje novog ADEX logotipa u zvaničnu dokumentaciju,
  • precizirani postupci sankcionisanja učesnika na tržištu,
  • odredbe koje se odnose na zvanična tržišna obaveštenja i način njihovog objavljivanja,
  • jasnije definisane obaveze market mejkera i dobavljača likvidnosti.

Očekuje se da će ove izmene doprineti transparentnijem tržištu, stabilnijem okruženju za trgovanje i većoj likvidnosti, naročito u segmentu trgovanja dan unapred kroz novi MATS sistem.

Kompletnom harmonizacijom pravila i naknada SEEPEX nastavlja proces približavanja evropskim standardima i jača svoju ulogu u regionalnoj integraciji energetskih tržišta. Novi set pravila i izmenjena struktura naknada trebalo bi da obezbede efikasnije funkcionisanje tržišta, unaprede poverenje učesnika i podrže dalji razvoj ADEX berzi u regionu jugoistočne Evrope.

Energetski portal

EU ulaže 134 miliona evra u modernizaciju pruge Niš–Dimitrovgrad

Foto-ilustracija: Unsplash (Tom Grünbauer)

Evropska unija podržaće modernizaciju železničke pruge Niš–Dimitrovgrad kroz ukupna sredstva od 134 miliona evra, za šta je Evropska investiciona banka (EIB Global) potpisala odgovarajući finansijski ugovor.

Od ukupno opredeljenih sredstava, 100 miliona evra predstavlja zajam namenjen modernizaciji deonice Sićevo–Dimitrovgrad, kao i elektrifikaciji i uvođenju savremenih signalno-sigurnosnih sistema duž cele pruge. Preostalih 34 miliona evra obezbeđena su kao bespovratna sredstva Evropske unije za izgradnju železničke obilaznice oko Niša.

Pročitajte još:

Ova ulaganja imaju veliki značaj za unapređenje bezbednosti, kapaciteta i kvaliteta železničkog saobraćaja, kao i za smanjenje zagušenja u urbanom području Niša

Kako navode iz EIB, Modernizacijom pruge omogućiće se veće brzine vozova, pouzdaniji prevoz putnika i robe, ali i jača povezanost Srbije sa Bugarskom i tržištem Evropske unije.

Projekat predstavlja važan korak ka razvoju održivog transporta i jačanju uloge Srbije na Koridoru X, jednoj od ključnih saobraćajnih veza u regionu.

Energetski portal

Bugarska jača elektroenergetsku mrežu kroz program RESTORE 2

Foto-ilustracija: Unsplash ( Neven Myst )

Ukupno 31 projekat za izgradnju i puštanje u rad postrojenja za skladištenje električne energije, ukupne vrednosti 228,9 miliona leva (oko 117,0 miliona evra) i sa više od 4.000 MWh upotrebljivog kapaciteta, biće finansiran kroz proširenu meru „Nacionalna infrastruktura za skladištenje električne energije iz obnovljivih izvora – RESTORE 2“, u okviru Nacionalnog plana za oporavak i otpornost u Bugarskoj.

Poziv je izazvao veliko interesovanje investitora, pa su do roka za prijavu, 19. novembra 2025. godine, podneta ukupno 93 projektna predloga. Zbog ograničenog budžeta, 30 projekata, čija ukupna vrednost prelazi 100 miliona leva, uvršteno je na rezervnu listu, iako su uspešno prošli evaluacioni postupak, navodi se na sajtu Ministarstva energetike Bugarske.

Cilj ovog postupka je razvoj nacionalne infrastrukture za skladištenje energije iz obnovljivih izvora sa najmanje 1.900 MWh upotrebljivog kapaciteta na nivou elektroenergetske mreže. Planirano je da se postrojenja grade na različitim lokacijama širom zemlje i da budu povezana ili na prenosnu mrežu kojom upravlja ESO EAD ili na distributivnu mrežu, uz obavezu obezbeđivanja direktne optičke veze sa telekomunikacionom mrežom ESO EAD, odnosno sistemima SCADA/EMS.

Energetski portal

Ozonska rupa 2025. bila peta najmanja u poslednje tri decenije

Foto-ilustracija: Unsplash (Pero Kalimero)

Ova godina donela je dobre vesti kada je reč o ozonskoj rupi, koja je bila relativno mala i kratkog trajanja. Podaci Američke nacionalne okeanske i atmosferske administracije (NOAA) i NASA pokazuju da je ozonska rupa u 2025. godini bila peta najmanja od 1992. godine. Ta godina uzima se kao referentna, jer je tada Montrealski protokol – najznačajniji međunarodni sporazum o postepenom ukidanju supstanci koje oštećuju ozonski omotač – počeo da daje prve vidljive rezultate.

Prema podacima Službe za praćenje atmosfere Kopernik (CAMS), antarktička ozonska rupa ove godine zatvorila se 1. decembra, što predstavlja najranije zatvaranje od 2019. godine.

U periodu godine kada je ozon najviše oštećen, odnosno od 7. septembra do 13. oktobra, prosečna površina ozonske rupe ove godine iznosila je oko 18,7 miliona kvadratnih kilometara, što je oko 30 odsto manje u odnosu na rekord iz 2006. godine.

Pročitajte još:

Stručnjaci naglašavaju da, iako postoje godišnje varijacije uslovljene atmosferskim prilikama, dugoročni podaci potvrđuju stabilan oporavak ozonskog omotača zahvaljujući primeni Montrealskog protokola. Ako se postojeće mere zadrže, očekuje se da će se ozonski omotač vratiti na nivoe iz 1980-ih do sredine ovog veka, čime će se značajno smanjiti rizici po zdravlje ljudi i ekosisteme.

Iz Svetske meteorološke organizacije (WMO) ističu da veruju da ozonski omotač može da se vrati na nivoe iz 1980-ih godina do sredine ovog veka. Preciznije, procene pokazuju da bi se to moglo dogoditi oko 2066. godine iznad Antarktika, oko 2045. iznad Arktika i oko 2040. godine u ostatku sveta. Ova procena objavljena je 2022. godine, dok se naredna očekuje 2026. godine.

Energetski portal

Projekat Ambro@KG, uz podršku dm-a, postavlja temelje održivog rešavanja problema ambrozije

Foto: Filip Grbović

U okviru konkursa {ZAJEDNO} za održive ideje, kompanija dm drogerie markt podržala je, sa ukupnim fondom od preko pet miliona dinara, sedam projekata koji doprinose očuvanju prirode, unapređenju zdravlja i jačanju lokalnih zajednica. Jedan od njih je projekat Ambro@KG – Održiva zajednica i zdrava životna sredina kroz građansko mapiranje ambrozije u Kragujevcu. Reč je o inovativnoj inicijativi koju sprovodi Ekološko istraživačko društvo „Mladen Karaman“ iz Kragujevca, sa jasnim ciljem: smanjiti širenje jedne od biljaka sa najjačim alergogenim dejstvom na našim prostorima – ambrozije – i uključiti građane u direktnu brigu o kvalitetu životne sredine.

Zašto je ambrozija toliko opasna?

Ambrozija je invazivna i izrazito alergena biljka koja svake godine izaziva ozbiljne zdravstvene tegobe i znatno narušava kvalitet života. Ukoliko se ova biljka ne uklanja pravilno, širi se još brže, jer proizvodi na hiljade semenki koje u zemljištu ostaju aktivne godinama. Upravo zato su edukacija i pravovremena reakcija ključni za kontrolu njenog širenja.

Kada zajednica postane istraživački tim

Uz podršku dm-a, projekat Ambro@KG tokom leta je spojio savremene metode sa terenskim radom. U julu i avgustu organizovane su akcije mapiranja, u okviru kojih su građani, koristeći mobilne aplikacije i znanja stečena na radionicama, učestvovali u identifikaciji kritičnih tačaka u Kragujevcu. Na taj način mapirano je više od 30 lokacija i preko 200 mikrolokaliteta, čime je izrađena preliminarna mapa žarišta ambrozije. Paralelno s tim, prikupljani su uzorci biljnog materijala radi ispitivanja mogućnosti kompostiranja, kao ekološki prihvatljivog načina uklanjanja ove biljke.

Tokom oktobra aktivnosti su proširene zahvaljujući saradnji sa Prvom kragujevačkom gimnazijom, čiji su učenici učestvovali u terenskim akcijama kartiranja i uklanjanja ambrozije, kao i u edukativnim radionicama posvećenim alergogenim svojstvima ove biljke i pravilnim metodama njenog uklanjanja. U tom periodu završena je i prva detaljna mapa žarišta u gradu, koja predstavlja osnovu za planiranje sledećih faza projekta.

Pročitajte još:

Učenje kao osnova dugoročnog rešenja

Edukacija ostaje jedan od ključnih stubova Ambro@KG inicijative. Do sada su održane radionice sa učenicima, studentima i članovima planinarskog društva, a planirano je da se završna radionica, namenjena deci predškolskog uzrasta, održi u Velikom parku. Fokus je na jednostavnoj, ali važnoj poruci: košenje ambrozije nije rešenje – pravilno uklanjanje podrazumeva čupanje biljke pre cvetanja, čime se sprečava dalje širenje semenki.

Tokom novembra realizovan je i novi talas terenskih aktivnosti, usmeren na prikupljanje biomase za testiranje kompostiranja, uz učešće studenata Prirodno-matematičkog fakulteta. Posle obrade prikupljenog materijala, u prostorijama PMF-a održan je seminar na kojem su predstavljeni nova, detaljna GIS mapa žarišta i dosadašnji rezultati rada, dok se aktivnosti projekta nastavljaju do juna 2026. godine.

dm kao partner koji gradi održive promene

Podrškom projektu Ambro@KG, dm još jednom potvrđuje svoju dugoročnu posvećenost održivim inicijativama i unapređenju kvaliteta života u zajednici. Povezujući nauku, obrazovne institucije i građane, ovaj projekat već daje konkretne rezultate i predstavlja primer za to kako zajednički angažman može da dovede do sistemskih i dugoročnih promena.

Energetski portal

Plodonosna jesen u svetu inovacija – materijali za gradnju budućnosti

Foto: Hof University of Applied Sciences

Prirodni materijali postaju sve važniji u zameni izolacionih materijala na bazi fosilnih goriva i omogućavaju održiva rešenja za energetski efikasnije objekte. Tekuća godina bila je i te kako plodonosna na polju održive arhitekture, a početkom jeseni stigle su vesti o dva značajna otkrića na polju materijala za gradnju.

Prvi od njih je izolacioni materijal na bazi gljiva, a trenutno se testira fleksibilnost, otpornost na vlagu i toplotnu provodljivost. Drugi je građevinski materijal koji kombinuje karton, vodu i zemlju.

Projekat Mycobuild

Istraživači na Univerzitetu primenjenih nauka Hof u Nemačkoj razvili su inovativnu izolaciju od gljivičnog micelijuma (korena), dok industrijski partner Johann Bergmann GmbH & Co. KG testira mogućnosti proizvodnje u većem obimu. Projekat Mycobuild ima dugoročni cilj da rezultate istraživanja prenese u indstrijsku primenu. Izolacija od gljivičnih mreža mogla bi znatno doprineti životnoj sredini, ali i ekonomiji. Cilj projekta je da do marta 2026. godine dokaže industrijsku izvodljivost i pruži doprinos ekološki prihvatljivim metodama gradnje budućnosti.

Micelijum raste na supstratu od lokalnih biljnih ostataka poput slame, povezuje materijal u kompaktnu celinu, a zatim se suši i zagrejava da bi se deaktivirala gljiva. Najveći izazov je održavanje sterilnih uslova, jer čak i male kontaminacije mogu uništiti čitavu kulturu.

– Gljivične mreže nude brojne prednosti: kompostabilne su, skladište CO2, a za proizvodnju im je potrebno manje energije nego kod konvencionalnih izolacijskih materijala. Fleksibilno se oblikuju i mogu se industrijski skalirati – kaže profesor Robert Honke.

U FOKUSU:

Posebno obećavajuće pokazale su se domaće vrste, poput bukovače, medne gljive, vrganja i divovske gljive. One rastu na sobnoj temperaturi bez dodatnog grejanja ili hlađenja, što proizvodnju čini energetski efikasnom. Bukovača se ističe kao najizdržljivija – brzo se širi i stvara guste mreže. Uzgoj nosi rizike, jer konkurentski mikroorganizmi mogu uništiti čitav ciklus. Zato razvoj mineralnog sloja ima ključnu ulogu, a kada se postigne potpuna otpornost na vlagu, materijal bi mogao imati iste ili bolje osobine od klasičnih izolacija.

Karton i zemlja za zelenu gradnju

Foto: RMIT University

Materijal nazvan „kartonom ojačana nabijena zemlja” sastoji se isključivo od kartona, vode i zemlje, a potpuno je ponovo upotrebljiv i reciklabilan. Razvijen je u Australiji, gde se svake godine na deponije odloži više od 2,2 miliona tona kartona i papira, a proizvodnja cementa i betona čini oko osam odsto globalnih godišnjih emisija.

Tim univerziteta RMIT tvrdi da novi građevinski materijal ima četiri puta manji ugljenični otisak od betona, koji je u slučaju ovog materijala u potpunosti eliminisan.

Zidovi napravljeni od kartona, zemlje i vode dovoljno su čvrsti da podnesu niskogradnju, a pri tome su znatno jeftiniji i klimatski prihvatljiviji od betona. Prednosti ovog materijala su da se može izrađivati direktno na gradilištu, dok masivni zidovi od nabijene zemlje prirodno regulišu temperaturu i vlagu, smanjujući potrebu za klimatizacijom i dodatno snižavajući emisije.

– Ova inovacija mogla bi predstavljati revoluciju u dizajnu i gradnji zgrada, koristeći lokalno dostupne materijale koje je lakše reciklirati. Takođe, odražava globalni povratak gradnji od zemlje, podstaknut ciljevima neto nula emisija i interesom za održive lokalne materijale – kaže profesor Džiming Ma, sa Univerziteta RMIT.

Istraživači su razvili formulu kojom se može izračunati čvrstoća zidova u zavisnosti od debljine kartonskih formi. U paralelnom istraživanju pokazali su i da kombinacija nabijene zemlje i karbonskih vlakana može postići čvrstoću uporedivu s visokokvalitetnim betonom.

Autori ističu da ova inovacija može postati ključ za zeleniju i pristupačniju gradnju, naročito u područjima sa obiljem zemlje pogodne za ovakvu tehnologiju.

Priredila: Jasna Dragojević

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Više gradova raspisalo javne pozive za energetsku sanaciju domaćinstava

Foto-ilustracija: Unsplash (Sandra Grünewald)

Više gradova u Srbiji raspisalo je javne pozive za sufinansiranje mera energetske sanacije porodičnih kuća i stambenih objekata za 2025. godinu. Među njima su gradovi Niš, Novi Pazar i Kruševac, kao i opština Bajina Bašta.

Mere energetske sanacije uključuju:

  • zamenu spoljnih prozora i vrata, kao i drugih transparentnih elemenata termičkog omotača
  • postavljanje termičke izolacije spoljnih zidova, podova na tlu i ostalih delova termičkog omotača prema negrejanom prostoru
  • postavljanje termičke izolacije ispod krovnog pokrivača ili tavanice
  • zamenu postojećih grejača prostora na čvrsto gorivo, tečno gorivo, prirodni gas ili električnu energiju (kotao ili peć) efikasnijim kotlom na gas
  • zamenu postojećih grejača prostora na čvrsto gorivo, tečno gorivo ili električnu energiju (kotao ili peć) efikasnijim kotlom na biomasu
  • ugradnju toplotnih pumpi
  • zamenu postojeće ili ugradnju nove cevne mreže, grejnih tela i pratećeg pribora
  • ugradnju solarnih kolektora u instalaciju za centralnu pripremu tople vode
  • ugradnju solarnih panela i prateće instalacije za proizvodnju električne energije, ugradnju dvosmernog mernog uređaja za merenje predate i primljene električne energije, kao i izradu neophodne tehničke dokumentacije i izveštaja izvođača radova u skladu sa zakonom, neophodnih prilikom priključenja na distributivni sistem
  • izradu tehničke dokumentacije u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji

Više informacija o javnim pozivima dostupno je na zvaničnim sajtovima:

Energetski portal

Pripreme i analize za razvoj nuklearnog programa u Srbiji

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Madsen)

Srbija je započela pripremne aktivnosti i analize koje se odnose na mogućnost razvoja nuklearnog programa u mirnodopske svrhe, izjavio je pomoćnik ministarke rudarstva i energetike za elektroenergetiku Radoš Popadić na konferenciji „Ka nuklearnoj budućnosti – evropska partnerstva za srpsku energetsku tranziciju“, održanoj u Ambasadi Francuske u Beogradu.

Kako je navedeno, tokom prethodne i ove godine izrađeni su ili su u izradi strateški dokumenti u oblasti energetike koji obuhvataju i razmatranje uloge nuklearne energije. Popadić je podsetio da su izmenama Zakona o energetici iz 2024. godine ukinute ranije zabrane izgradnje nuklearnih elektrana, čime je otvoren proces višegodišnjih priprema i procene opravdanosti takvog programa, u skladu sa preporukama Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Prema njegovim rečima, energetska tranzicija i planirano smanjenje oslanjanja na ugalj nameću potrebu za obezbeđivanjem novih izvora stabilne proizvodnje električne energije. U tom kontekstu, nuklearna energija se razmatra kao jedna od opcija, uz detaljne analize tehničkih, regulatornih i institucionalnih uslova.

Pročitajte još:

Popadić je naveo da je prva faza usmerena na razmenu znanja i iskustava sa državama i kompanijama koje već imaju razvijene nuklearne programe. Srbija je, kako je rekao, potpisala memorandume o saradnji sa francuskom kompanijom EDF, južnokorejskom KHNP i Ruskom Federacijom, dok saradnja postoji i sa Sjedinjenim Američkim Državama, uz mogućnost njenog proširenja.

On je dodao da su savremene nuklearne tehnologije znatno naprednije u odnosu na prethodne decenije, kao i da zemlje u okruženju – među kojima su Slovenija, Mađarska, Bugarska i Rumunija – već imaju nuklearne elektrane ili planiraju njihov dalji razvoj. Ta iskustva, kako je naveo, mogu biti relevantna u procesu odlučivanja.

U daljim koracima, naglašeno je da je neophodna saradnja više institucija, uključujući resorna ministarstva, Nuklearni institut Vinča, Direktorat za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbednost (SRBATOM), kao i akademsku zajednicu, uz paralelno informisanje javnosti i otvaranje šireg dijaloga o ulozi nuklearne energije u budućem energetskom miksu Srbije.

Energetski portal

Evropska industrija vetra do 2030. godine otvara više od 600.000 radnih mesta

Foto: OpenAI

Evropska industrija vetra nastavlja da bude snažan pokretač ekonomskog rasta, energetske bezbednosti i zapošljavanja. Prema Izveštaju o radnoj snazi u evropskoj energiji vetra, koji je objavilo udruženje WindEurope, broj zaposlenih u ovom sektoru porašće sa sadašnjih 443.000 na više od 600.000 do 2030. godine.

Izveštaj donosi detaljan pregled trenutnog stanja na tržištu rada u vetroenergiji, uključujući broj zaposlenih i slobodnih radnih mesta, kao i najtraženije profile i veštine. Poseban akcenat stavljen je na potrebu za jačanjem stručne obuke i uspostavljanjem strateškog pristupa planiranju radne snage na nivou Evrope.

Danas evropska industrija vetra broji oko 443.000 radnih mesta, od čega je 211.000 direktno povezano sa razvojem vetroelektrana, proizvodnjom opreme, instalacijom, radom i dekomisioniranjem postrojenja. Iako vetroenergija na kopnu i dalje zapošljava najveći broj radnika, priobalni vetroparkovi beleže ubrzan rast i trenutno čine oko 20 odsto direktnih radnih mesta u sektoru.

WindEurope procenjuje da će do kraja decenije sektor zapošljavati oko 607.000 ljudi, pod uslovom da Evropa u periodu od 2025. do 2030. godine instalira u proseku 30 GW novih kapaciteta godišnje, u skladu sa najnovijim projekcijama iz izveštaja WindEurope 2030 Outlook.

Industrija vetra ima snažan proizvodni otisak širom Evrope – gotovo polovina svih direktnih radnih mesta vezana je za proizvodnju. Na kontinentu posluje više od 250 fabrika koje proizvode vetroturbine i opremu za priključenje na elektroenergetsku mrežu, dok je u poslednje dve godine u nove i proširene proizvodne kapacitete uloženo više od 14 milijardi evra.

Pročitajte još:

Ipak, uprkos pozitivnim trendovima, širenje energije vetra i dalje zaostaje za zacrtanim ciljevima. Prema aktuelnim procenama, EU će do 2030. godine dostići 344 GW instalisane snage vetra, znatno ispod ciljanih 425 GW. Kao glavne prepreke navode se složeni i spori postupci izdavanja dozvola, nedovoljna izgradnja elektroenergetskih mreža, spor tempo elektrifikacije i neadekvatan dizajn nacionalnih aukcija.

Istovremeno, sektor se suočava sa ozbiljnim nedostatkom kvalifikovanih radnika. Izveštaj identifikuje čak 235 profila poslova u životnom ciklusu vetroelektrana, uz posebno izražene manjkove u ključnim zanimanjima. Do 2030. godine biće potrebno oko 7.000 tehničara za lopatice, 6.500 terenskih inženjera i 5.000 tehničara za predsklapanje opreme.

WindEurope upozorava da će rešavanje ovog izazova zahtevati strateški pristup razvoju radne snage, širenje programa stručnog obrazovanja i obuke, podsticanje prekvalifikacije radnika iz drugih sektora, harmonizaciju sertifikata i veću mobilnost veština unutar EU.

Kao prvi konkretan korak, WindEurope je najavio pokretanje nove alatke za razvoj radne snage, koja će omogućiti analizu potreba po zemljama, fazama životnog ciklusa vetroelektrana i konkretnim profilima poslova. Cilj je da se olakša planiranje obuka, usmeravanje investicija i osnivanje novih centara za obuku tamo gde su najpotrebniji.

Iz udruženja poručuju da je evropska industrija vetra spremna da igra ključnu ulogu u energetskoj tranziciji kontinenta, uz potencijal da obezbedi nova radna mesta, podstakne inovacije i doprinese klimatskim ciljevima Evrope.

Milena Maglovski

Slovenija sufinansira izgradnju solarnih i vetroelektrana snage preko 1 MW

Photo-illustration: Pixabay (seagul)

Slovenija je objavila izmenjeni javni poziv za sufinansiranje ulaganja u izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz solarnih ili vetroelektrana za period od 2025. do 2029. godine.

Kako navode u Ministarstvu za životnu sredinu, klimu i energiju izmena omogućava ujednačavanje graničnih vrednosti  postrojenja za ulaganja u solarne i vetroelektrane nazivne snage iznad jednog megavata (MW), bez obzira na status podnosioca prijave.

Na sredstva imaju pravo preduzeća, kao i zajednice u oblasti energije iz obnovljivih izvora, osnovane u skladu sa Zakonom o podsticanju korištenja obnovljivih izvora energije.

Prihvatljivi troškovi uključuju kupovinu i ugradnju proizvodnog uređaja i baterijskih sistema, pripadajuće elektroinstalacije i opreme, građevinske i instalacijske radove, kao i stručni nadzor.

Pročitajte još:

Sredstvima iz Evropskog fonda za regionalni razvoj sufinansira se do 45 odsto troškova za proizvodne uređaje bez kapaciteta za skladištenje električne energije i do 30 odsto za baterijske sisteme, uz maksimalni iznos sufinansiranja 25 miliona evra po projektu.

U slučaju ugradnje baterijskog sistema za skladištenje električne energije, njegov kapacitet mora iznositi najmanje 0,75 kWh po kW nazivne snage proizvodnog postrojenja na koje je sistem priključen.

Rokovi za podnošenje prijava su 6. febuara 2026. i 5. jun 2026., a sredstva su namenjena jačanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i podsticanju lokalnih i preduzetničkih ulaganja u energetski sektor.

Energetski portal

Građani traže povlašćenu tarifu za domaćinstva koja se greju toplotnim pumpama i inverter klimama

Foto-ilustracija: Freepik (pressfoto)

U Srbiji je od 1. oktobra 2025. godine poskupela električna energija za domaćinstva i male kupce u proseku za 6,6 odsto, dok je spuštanje praga za ulazak u crvenu tarifnu zonu sa 1.600 na 1.200 kWh dovelo do dodatnog rasta računa kod potrošača sa većom potrošnjom.

Nikola Balanović, diplomirani inženjer elektrotehnike iz Kladova, pokrenuo je peticiju pod nazivom Povlašćena tarifa za domaćinstva koja se greju toplotnim pumpama i inverter klimama, koju je podržala šira neformalna grupa građana.

Govoreći za Energetski portal, Balanović je na praktičnom primeru predstavio svoju računicu o tome kako će sniženi prag uticati na domaćinstva.

– Domaćinstva koja koriste ove sisteme mnogo lakše ulaze u višu tarifnu zonu. Na primer, domaćinstvo koje je ranije trošilo oko 1.600 kWh mesečno imalo bi račun od približno 21.000 dinara. Nakon promene granice, račun za istu potrošnju iznosi gotovo 34.000 dinara. Razlika je oko 13.000 dinara mesečno, što predstavlja ozbiljan udar na kućni budžet – objašnjava naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, država i lokalne samouprave su godinama unazad kroz subvencije podsticale građane da pređu na energetski efikasnije i ekološki prihvatljivije sisteme grejanja. Međutim, kako ističe, građani koji su iskoristili subvencije i investirali u takve sisteme sada su dovedeni u nepovoljan položaj.

– Na taj način se praktično obesmišljava svrha subvencija, jer energetski efikasni sistemi dovode do većih računa. Kao osnov za ove tvrdnje koristimo konkretne račune za električnu energiju – kaže Balanović.

Kako upozorava, viši računi mogu dovesti do toga da se domaćinstva vrate na drvo, ugalj i druga goriva koja direktno utiču na zagađenje vazduha.

Nikola Balanović diplomirao je na Univerzitetu u Krajovi u Rumuniji, a profesionalno se bavi ugradnjom i održavanjem grejnih i klimatizacionih sistema. Kroz rad na terenu i inženjerski pristup, usmeren je na energetsku efikasnost i praktična rešenja koja imaju direktan uticaj na potrošnju i troškove energije.

Balanović je istakao da je reč o relativno novoj peticiji, za koju veruje da će u narednom periodu dobiti podršku još većeg broja građana. Peticija će biti aktivna dok se ne prikupi najmanje 10.000 potpisa, nakon čega će biti preduzeti dalji koraci u skladu sa interesima građana koji su je podržali.

Peticija je upućena Elektrodistribuciji Srbije i Ministarstvu rudarstva i energetike, jer, kako je rekao, smatraju da se rešenje nalazi u okviru njihovih nadležnosti.

Cilj peticije je zaštita građana koji koriste zelene tehnologije, očuvanje energetske efikasnosti i smanjenje zagađenja u zimskom periodu.

Peticija je dostupna ovde.

Ternutna tarifa (1200 kW prag za crvenu zonu) / Ilustracija: Nikola Balanović
Tarifa kada je 1.600 kWh bio prag za crvenu zonu (uz poskupljenje) / Ilustracija: Nikola Balanović
Tarifa kada je 1600 kW bio prag za crvenu zonu (pre poskupljenja u oktobru) / Ilustracija: Nikola Balanović

Energetski portal