Home Blog Page 18

U Šapcu održana radionica za razvoj Eko-industrijskog parka

Foto-ilustracija: Unsplash (krakenimages)

U Šapcu je održana radionica u okviru inicijative za razvoj Eko-industrijskih parkova na Zapadnom Balkanu, gde su učesnici imali priliku da učestvuju u oblikovanju koncepta budućeg Eko-industrijskog parka.

Ovu priliku imalo je više od 30 učesnika, koje su činili predstavnici Grada Šapca, stručnjaci iz relevantnih institucija, kompanija Struktura koncept, predstavnici privatnog sektora i industrijskih parkova.

Podsećanja radi, početkom godine potpisan je sporazum o izgradnji prvog greenfield Eko-industrijskog parka na Zapadnom Balkanu, koji će biti izgrađen u Šapcu. Ovi parkovi okupljaju različite kompanije s ciljem efikasnijeg korišćenja energije, vode i drugih resursa, smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu i podsticanja održivog razvoja.

Pored ovog, u planu je izgradnja još četiri parka u regionu, čime se jača lokalna ekonomija i privlače nove investicije, uz istovremeno podsticanje održivog razvoja i smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu.

Energetski portal

Afrika: Održivi hladni lanci mogu spasiti milione tona hrane

Održivi hladni lanci
Foto-ilustracija: Freepik (freepik - AI generated)

Približavamo se 2026. godini, i dok razvijene zemlje testiraju najnovije tehnologije – od pametnih skladišta koja sama regulišu temperaturu, do solarnih hladnjača povezanih sa veštačkom inteligencijom – mnoge afričke države i dalje se suočavaju sa jednim od svojih najvećih izazova: ogromnim gubicima hrane.

Održivi hladni lanci
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), oko 13 odsto hrane u svetu izgubi se između berbe i prodaje, što predstavlja više od 1,25 milijardi tona godišnje.

Ovi gubici utiču na više od 650 miliona ljudi koji se bore sa glađu, smanjuju prihode malih proizvođača i doprinose povećanju emisija gasova staklene bašte.

Procene UNEP-a i FAO pokazuju da bi se oko 144 miliona tona hrane godišnje moglo sačuvati u zemljama u razvoju ukoliko bi dostigle nivo hladne infrastrukture kakav postoji u razvijenim državama.

Pročitajte još:

Inicijativa – održivi hladni lanci

Zbog toga je UNEP pokrenuo inicijativu Afrički centar izvrsnosti za održivo hlađenje i hladni lanac (ACES), koja promoviše izgradnju održivog hladnog lanca – sistema transporta i skladištenja sa kontrolisanom temperaturom koji čuva svežinu i nutritivnu vrednost proizvoda od polja do potrošača.

Jedan od primera dolazi iz područja Kinale, blizu Najrobija, gde poljoprivrednik sada koristi rashlađeni kombi za prevoz svežeg povrća. Do pre nekoliko godina gubio je i do 40 odsto roda, jer bi se sveže povrće pokvarilo tokom puta do pijace.

Danas, zahvaljujući rashlađenom kombiju i zajedničkoj hladnjači, koje koristi zajedno sa drugim farmerima, ti gubici su svedeni na minimum, dok su prihodi porasli i do 50 odsto.

U okviru projekta ACES, više od 300 kenijskih farmera prošlo je obuku za korišćenje rashlađenih prostorija, izolovanih objekata i vozila za transport hrane. Osim što su smanjili gubitke, stvorena su i nova radna mesta, naročito za mlade u ruralnim zajednicama.

UNEP ističe da ulaganje u hladne lance nije samo pitanje tehnologije, već i održivosti – svaka sačuvana tona hrane znači manje bačenih resursa, manju emisiju ugljen-dioksida i sigurniju budućnost za zajednice širom Afrike.

Energetski portal

Zemljište, klima i regenerativna poljoprivreda – vreme je za promenu pravila igre

Foto: Regenerativna farma Gellért Kaszás, Ada

Poljoprivreda je najveći globalni poslodavac i jedini sektor čije proizvode koristimo svi, svakog dana, više puta. I dalje se primarno odvija na zemljištu, s kojeg potiče čak 95 odsto hrane koju konzumiramo. Međutim, zemljište je danas mnogo više od osnove ishrane — to je neobnovljiv resurs, stanište dve trećine živih bića, važna karika u ciklusu ugljenika, infrastruktura gradova budućnosti i strateški saveznik u borbi protiv klimatskih promena.

Foto: Ljubaznošću Jordane Ninkov

U vremenu sve većeg pritiska na prirodne resurse, krajnje je vreme da zemljište ponovo dobije mesto koje zaslužuje — u središtu politika, investicija i naše pažnje.

Zemljište povezuje sve sektore

Poljoprivreda ima glavnu ulogu u snabdevanju hrane i očuvanju biodiverziteta, ali istovremeno doprinosi emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Najčešće se citira da sektor poljoprivrede, šumarstva i drugih oblika korišćenja zemljišta, tzv. AFOLU sektor, učestvuje sa 13–21 odsto u ukupnim antropogenim emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Manje je poznato da značajan deo tih emisija potiče od prenamene zemljišta, uključujući i krčenja šuma od 11 odsto.

Zemljište odavno više nije isključivo poljoprivredna tema — ono je strateški resurs koji povezuje sve sektore razvoja. Energetika, građevinarstvo, turizam, rudarstvo, upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima itd. — svi se u svojoj osnovi oslanjaju na prostorne kapacitete koje zemljište pruža. Njegova vrednost raste proporcionalno pritisku koji društvo vrši, jer svi sektori žele sve više zemljišta, u što većim površinama.

Za razliku od vazduha, reka ili okeana, zemljištem se može raspolagati u smislu svojine, posedovanja. Upravo ta mogućnost otuđenja čini zemljište duboko socijalnim i političkim pitanjem, u čijem središtu moraju biti pravičnost, održivost i dugoročno planiranje.

U FOKUSU:

Zdravo zemljište — neraskidiva karika u ciklusu ugljenika

Ciklus ugljenika omogućava život na Zemlji i odvijanje životnih procesa. Biljke koriste ugljen-dioksid iz atmosfere u procesu foto-sinteze, dok se ugljenik skladišti u njihovim tkivima. Kada organizmi umru, ugljenik se vraća u zemljište ili atmosferu kroz procese razlaganja. Iako je vezivanje ugljenika spor proces, ono je moguće — otuda i potiče slogan: Vratimo ugljenik tamo gde pripada – u zemljište.

Regenerativna farma Gellért Kaszás, Ada

Zemljište do dubine od jednog metra sadrži više ugljenika nego nadzemna vegetacija i atmosfera zajedno. Međutim, već polovina svetskog poljoprivrednog zemljišta na neki način je degradirana, uglavnom zbog gubitka organske materije – humusa, što je posledica intenzivne poljoprivrede. Ovo paradoksalno dovodi do toga da takva degradirana zemljišta još više otpuštaju ugljen-dioksid, umesto da ga vezuju, što može poništiti sve naše druge uštede u energetskom sektoru. Dodatno, degradirana zemljišta su posebno ranjiva na klimatske promene i ekstremne uslove nepogoda, što dovodi u pitanje stabilnu proizvodnju hrane.

Organska materija (humus) oduvek je bila pokazatelj plodnosti zemljišta. Usled intenzivne proizvodnje, smanjenja stočnog fonda, spaljivanja žetvenih ostataka, gubitka plodoreda i erozije, većina zemljišta u našoj zemlji beleži trend opadanja sadržaja humusa. Sve je manje proizvođača koji se mogu pohvaliti da njihova zemljišta imaju više od tri odsto humusa — što je minimalni prag za uspešnu i klimatski otpornu proizvodnju.

Vezivanje ugljenika u zemljištu je prvenstveno mikrobiološki proces, a za njegovu aktivaciju potrebni su povoljni uslovi. Agrotehničke mere regenerativne poljoprivrede upravo poboljšavaju te uslove i podstiču resintezu organske materije. U analizi potencijala za smanjenje emisija GHG gasova u prehrambenoj industriji, najveći efekti se postižu upravo kroz unapređenje zemljišta. Zato se sve više velikih agrarnih sistema u svojim ESG ciljevima opredeljuje za regenerativnu poljoprivredu.

Dr Jordana Ninkov

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala Klimatske promene

Morski toplotni talasi potpuno će promeniti Jadran

Foto-ilustracija: Unsplash (Benjamin Jones)

Okeanografkinja,  Klea Lumina Denamiel s Instituta Ruđer Bošković (IRB) razvila je AdriSC, matematički model Jadranskog mora, koji prvi put s kilometarskom razlučivošću pokazuje šta se zapravo događa tokom morskih toplotnih talasa. Spajanjem današnjih vremenskih obrazaca s pretpostavkom o ekstremnom zagrevanju u dalekoj budućnosti, novi model otkriva kako bi morski toplotni talasi u budućnosti mogli trajati duže, biti topliji i širiti se na veća područja, a visoke temperature mogle bi potrajati i izvan letnje sezone.

Morski toplotni talasi nagli su i dugotrajni porasti temperature mora koji poslednjih decenija postaju sve češći i intenzivniji, s teškim posledicama za morske ekosisteme, ribarstvo, turizam. Događaju se kad temperature mora pređu uobičajene za više od dva Celzijusa i to najmanje pet dana zaredom. Nastaju kad more upije višak toplote iz vazduha ili zbog promena u morskim strujama, a traju sve dok se toplota ne preraspodeli ili izgubi. Najviše je pogođeno Sredozemno more, uključujući Jadran, gde izazivaju masovni pomor osetljivih vrsta poput korala, algi i spužvi, cvetanje algi, manjak kiseonika, te ugrožavaju ribarstvo i turizam, objašnjavaju u IRB-u.

Za razliku od postojećih, novi model AdriSC spaja sve ključne procese poput rečnih tokova, morskih struja, izmena toplote i atmosferske uticaje, i time pruža precizne smernice za prilagođavanje priobalnih zajednica i ribogojilišta. Pokazuje i ulogu reke Po u nastanku toplotnih talasa: kad je njezin protok slab, u vodi je manje sedimenta koji inače deluje poput suncobrana, pa Sunčevi zraci prodiru dublje i more se brže zagreva. Na intenzitet toplotnih talasa utiču i izmena toplote između mora i vazduha, te povremeni dotok hladnije vode iz Egejskog mora, a oscilacije između Jonskog i Jadranskog mora imaju manju važnost. Rezultati sugerišu da bi stvarni rizici zagrevanja mogli biti i veći od predviđenih.

Pročitajte još:

— Ne govorimo samo o povremenim letnim epizodama. Ako se nastavi ekstremno zagrevanje, mogli bismo imati gotovo stalna razdoblja visokih temperatura koja će potpuno promeniti morski ekosistem — upozorava Denamiel.

Posledice su ozbiljne: već danas rekordne temperature mora otežavaju rad ribogojilištima, a češći i snažniji toplotni talasi ozbiljno će ugroziti lokalnu privredu. AdriSC pokazuje gde i kada će toplotni talasi biti najintenzivniji te nudi smernice za prilagođavanje, od uzgoja otpornijih vrsta do preuređenja kaveza s boljom izmenom vode.

Alat za prilagođavanje

Ovaj model nudi alat za prilagođavanje duž hrvatske obale. Pokazuje nam s čime će se akvakultura morati suočiti, ako se porast temperatura nastavi.

— Već sada se borimo s rekordnim toplotnim talasima, a moramo biti svesni da će oni u budućnosti postati gotovo stalni i puno intenzivniji — ističe dr. Denamiel, istraživačica iz Laboratorije za fizikalnu oceanografiju i hemiju vodenih sistema Zavoda za istraživanje mora i životne sredine IRB-a.

Istraživanje je deo međunarodne inicijative CoastPredict/GlobalCoast, u kojoj model AdriSC i Hrvatska imaju ulogu pilot-projekta, a povezuje se i s projektom Evropskog istraživačkog veća dr. sc. Jelene Bujan, čiji je cilj primeniti visokorezolucijske modele u praktične mere klimatskog prilagođavanja jadranskih ostrva.

Energetski portal

Beč kao model za unapređenje javnih prostora u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Unsplash (Nikola Johnny Mirkovic)

Iskustva Beča u planiranju javnih prostora i razvoju zelene infrastrukture mogu biti dragocena za Novi Sad, poruka je studijske posete članice Gradskog veća za ekologiju, energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine Vanje Petković, koja je od 30. septembra do 2. oktobra boravila u austrijskoj prestonici u okviru programa Jačanje održivog i otpornog urbanog razvoja u Srbiji.

– Beč nam je pokazao koliko su dobro planirani javni prostori i zelena infrastruktura važni za kvalitet života. Upravo to iskustvo možemo primeniti u Novom Sadu, koji je već na tom putu – istakla je Petković.

Kako je dodala, u Novom Sadu se već realizuju značajni projekti, među kojima su revitalizacija industrijskog nasleđa u Kineskoj četvrti, koja od nekadašnje industrijske zone postaje prostor savremenih kulturnih sadržaja, kao i razvoj biciklističkih staza ka Čeneju, Futogu i Begeču.

Pročitajte još:

Posebnu pažnju posvetila je i digitalnoj platformi Tvoj grad, koja omogućava građanima da učestvuju u kreiranju gradskih politika, naročito kada je reč o uređenju zelenih površina i javnih prostora. – Posebno bih istakla revitalizaciju Almaškog kraja, koja kombinuje očuvanje kulturnog nasleđa sa modernim pristupima uređenja javnog prostora, baš po uzoru na ono što smo imali priliku da vidimo u istorijskim kvartovima Beča – naglasila je Petković.

Na radionicama, panelima i terenskim posetama imala je priliku da se upozna sa inovativnim pristupima urbanom razvoju – od preuređenja javnih trgova i integrisane mobilnosti, do klimatski otpornih ulica i održivih stambenih politika.

Program Jačanje održivog i otpornog urbanog razvoja u Srbiji realizuje Svetska banka u partnerstvu sa Ministarstvom građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Ministarstvom zaštite životne sredine, uz podršku Švajcarskog sekretarijata za ekonomske poslove (SECO), navodi se na sajtu Grada Novi Sad.

Energetski portal

Najveća francuska vetroelektrana na moru gradi se kod Normandije

Foto-ilustracija: Unsplash (javier-balseiro)

Kompanija TotalEnergies pobedila je na aukciji AO8 za izgradnju najveće francuske vetroelektrane na moru do sada – Centre-Manche 2, kapaciteta 1,5 GW, saopštilo je evropsko udruženje WindEurope. Projekat će biti lociran na oko 40 kilometara od obale Normandije i trebalo bi da bude operativan do 2033. godine.

Nova vetroelektrana obezbediće dovoljno električne energije za više od milion francuskih domaćinstava, po konkurentnoj ceni od 66 evra/MWh, što priobalnu vetroenergiju čini najjeftinijim oblikom proizvodnje električne energije u Francuskoj.

Pored doprinosa energetskoj nezavisnosti zemlje, projekat će otvoriti nova radna mesta i učvrstiti domaći lanac snabdevanja. Planirano je da se koriste evropski proizvedene turbine i kablovi, dok će najmanje 10 odsto projekta biti realizovano kroz mala i srednja preduzeća – od studija i proizvodnje do izgradnje i rada.

Pročitajte još:

Francuska trenutno ima 1,6 GW operativnih kapaciteta vetroelektrana na moru, dok je još 1,5 GW u izgradnji. Nacionalni cilj je da se do 2035. godine dostigne 18 GW, a do 2050. čak 45 GW. Projekat Centre-Manche 2 deo je tog dugoročnog plana i potvrđuje atraktivnost francuskog tržišta za ulaganja u priobalnu energiju vetra.

Ipak, istog dana kada je završen AO8, francuska vlada je objavila da za aukciju AO7 nije stigla nijedna ponuda, zbog tehničkih izazova i promenljivih tržišnih uslova. WindEurope naglašava da buduće aukcije moraju pronaći bolju ravnotežu kako bi se obezbedila održiva investicija.

Rezultati aukcije AO8 pokazuju da vetroelektrane na moru rade za Francusku – donose čistu energiju, nova radna mesta i jačaju evropsku energetsku bezbednost. WindEurope poziva na pokretanje narednih aukcija AO9 i AO10, kao i na brzo usvajanje višegodišnjeg energetskog programa (PPE3), koji je preduslov za nastavak velikih investicija u ovaj sektor.

Energetski portal

EU: Rekordna zaposlenost u solarnoj industriji u 2024, ali pad očekivan u 2025.

Foto-ilustracija: Freepik (senivpetro)

Broj zaposlenih u solarnoj industriji u Evropskoj uniji dostigao je rekordnih 865.000 radnih mesta u 2024. godini, što predstavlja rast od pet odsto u odnosu na prethodnu godinu, navodi se u najnovijem godišnjem izveštaju organizacije SolarPower Europe.

Međutim, prognoze za 2025. godinu predviđaju pad zaposlenosti za pet odsto, na oko 825.000 radnih mesta, što predstavlja prvi pad u ovom sektoru u gotovo deceniju.

Slabljenje rasta povezano je sa usporavanjem tržišta solarne energije u EU, koje bi naredne godine moglo da se smanji za 1,5 odsto. Posebno se ističe pad segmenta stambenih krovnih solarnih sistema, kao i izazovi sa konkurentnošću evropskih proizvođača.

– U 2025. godini, solarna energija će obezbediti 825.000 kvalitetnih radnih mesta za Evropu. To je neverovatno. Međutim, ovo je manje od milion radnih mesta na koje smo se nadali, i prvi put u poslednjih deset godina rast zaposlenosti u solarnom sektoru je zaustavljen. Ne možemo ignorisati ovo upozorenje – izjavila je Valburga Hemetsberger, izvršna direktorka SolarPower Europe, pozivajući lidere EU da podrže domaće proizvođače i ulože u razvoj veština.

Pročitajte još:

Iako je prošlogodišnja projekcija predviđala da će EU do 2027. godine dostići milion zaposlenih u solarnoj industriji, nova analiza pokazuje da će se taj cilj verovatno ostvariti tek posle 2030. godine. Dugoročno, očekuje se postepeni rast, pa bi do 2029. broj radnih mesta mogao da dostigne 916.000.

Na nacionalnom nivou, Nemačka ostaje najveći poslodavac u solarnoj energiji u EU sa 128.000 zaposlenih, iako je zabeležila pad od 17 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Španija se popela na drugo mesto sa 122.000 radnih mesta, dok je Italija treća i beleži stabilan rast koji bi je do 2029. godine mogao dovesti ispred Španije. Poljska, nekada druga po snazi, pala je na četvrto mesto sa oko 90.000 zaposlenih.

Izveštaj donosi i niz preporuka za evropske i nacionalne politike – od uspostavljanja evropskog centra za podatke o solarnoj energiji, povećanja finansiranja programa za obuku, do razvoja Evropskog pasoša veština za solarnu energiju i jačanja rodne ravnoteže u zelenim karijerama.

SolarPower Europe zaključuje da, iako sektor prolazi kroz privremeno usporavanje, dugoročna perspektiva ostaje pozitivna, ali će oporavak zavisiti od podrške institucija i sposobnosti industrije da odgovori na globalne izazove konkurentnosti.

Energetski portal

Dva miliona evra za sanaciju nesanitarne deponije u Pirotu, moguća izgradnja solarne elektrane

Foto-ilustracija: Unsplash (Zbynek Burival)

Ministarstvo za zaštitu životne sredine odobrilo je dva miliona evra za sanaciju i rekultivaciju nekadašnje nesanitarne deponije u Pirotu, prenosi RTS. Na ovaj način, grad će trajno rešiti veliki ekološki problem i dobiti prostor koji će moći da se prenameni za nove investicije.

Deponija se prostirala na više od šest hektara i prestala je sa radom pre dvanaest godina, nakon otvaranja Regionalne sanitarne deponije. Ipak, pojedini nesavesni građani i dalje odlažu otpad na ovoj lokaciji.

Gradonačelnik Pirota Vladan Vasić izjavio je da je reč o višedecenijskom problemu i da je sada obezbeđeno finansiranje za prvu fazu projekta.

Pročitajte još:

– Sada smo napravili projektnu dokumentaciju za rekultivaciju i sanaciju tog smetlišta, dobili novac od ministarstva za prvu fazu, dobili smo dva miliona evra i mi ćemo uložiti oko 500 hiljada evra i rešiti tu prvu fazu. Očekujem da u narednoj godini razgovaramo i odobrimo i drugu fazu, i da ta deponija, koja je istorijski otpad, kao istorijski problem, bude rešena u budućnosti zauvek, na ekološki propisan način – rekao je Vasić za RTS.

Tokom sanacije, grad planira i prenamenu prostora. Kako je pojasnio Vasić, deo površine mogao bi da se iskoristi za industrijsku zonu, dok su među idejama za plato od tri hektara i izgradnja solarne elektrane snage do tri megavata, ali i druge mogućnosti poput sportskih terena, golf igrališta, parka ili pošumljavanja.

– Videćemo šta će reći arhitekte sa nekim lepim idejama, ali sa ekonomske strane, možda je najbolja ideja da bude tu solarna elektrana – dodao je Vasić.

Uređenje ovog prostora od posebnog je značaja, jer se u neposrednoj blizini nalazi industrijska zona, a urbanizacija ovog dela grada otvara mogućnosti za razvoj i nove investicije.

Energetski portal

Otvoren javni poziv za premiju za mleko za treći kvartal 2025.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, preko Uprave za agrarna plaćanja, objavilo je javni poziv za podnošenje zahteva za premiju za mleko koje je proizvedeno i isporučeno u periodu od 1. jula do 30. septembra 2025. godine.

Zahtevi se podnose isključivo elektronski, u periodu od 1. do 31. oktobra 2025, i to putem platforme eAgrar, odnosno portala ePodsticaji.

Pravo na ovu vrstu podsticaja imaju pravna lica, preduzetnici i fizička lica – nosioci registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, pod uslovom da su do trenutka podnošenja zahteva ažurirali registraciju u Registru poljoprivrednih gazdinstava za 2025. godinu.

Premija se odnosi na sirovo kravlje, ovčije i kozje mleko proizvedeno na sopstvenom gazdinstvu, pri čemu životinje moraju biti označene i registrovane u sopstvenom zapatu. Visina podsticaja iznosi 19 dinara po litru mleka.

Zainteresovani mogu preuzeti tekst javnog poziva na sledećem linku:
https://uap.gov.rs/pravilnici/stocarstvo/pravilnik-o-uslovima-nacinu-i-obrascu-zahteva-za-ostvarivanje-prava-na-premiju-za-mleko-2/

Energetski portal

Predlog Merca otvara dilemu: EREV vozila na testu EU zakona

Foto-ilustracija: Unsplash (maksym-kaharlytskyi)
Foto-ilustracija: Unsplash (manish-dhanwal)

Nemački kancelar Fridrih Merc najavio je da će na predstojećem samitu EU tražiti ublažavanje zakona kojim se od 2035. godine postepeno ukida prodaja novih automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Njegova inicijativa odnosi se na dozvolu za prodaju hibridnih vozila sa „produženim dometom“ (EREV), koja, iako deluju kao kompromisno rešenje, u praksi i dalje emituju značajne količine ugljen-dioksida. Uz to, Merc će predložiti da i plug-in hibridi ostanu u prodaji i nakon 2035. godine.

Na prvi pogled, EREV vozila deluju privlačno – kroz grad voze na struju, a kada se baterija isprazni, uključuje se mali benzinski motor koji puni bateriju. Međutim, za razliku od klasičnih plug-in hibrida (PHEV), kod kojih i motor sa unutrašnjim sagorevanjem i elektromotor mogu pokretati vozilo, kod EREV modela točkove pokreće isključivo električni pogon. Kada ponestane energije, prosečna potrošnja iznosi 6,7 litara benzina na 100 kilometara, što je slično PHEV vozilima i čak više od pojedinih konvencionalnih SUV modela.

Pročitajte još:

Iako im je prosečni električni domet oko 184 kilometra, veliki rezervoari omogućavaju prelazak i do 900 km na benzin, što u praksi obeshrabruje vozače da redovno pune baterije. Analiza organizacije Transport & Environment (T&E) pokazuje da se u realnim uslovima emisije CO₂ ovih vozila približavaju emisijama standardnih benzinskih automobila, pa čak i SUV modela.

Stručnjaci upozoravaju da Merc podržava tehnologiju u kojoj evropski proizvođači nemaju jasnu prednost. Dok se u Kini već godinama prodaje 23 modela EREV vozila, u Evropi su trenutno dostupna samo dva. Takva politika, ocenjuju analitičari, praktično bi širom otvorila vrata kineskim proizvođačima na evropskom tržištu i oslabila domaću auto-industriju.

Energetski portal

Svemir kao novi dom: san, izazov ili upozorenje?

Foto: OpenAI

Ponekad sebe uhvatim kako razmišljam – ne toliko „da li ćemo jednog dana živeti u svemiru”, već zašto bismo to uopšte želeli. Da li je ideja o „svemirskom životu” izraz ljudske radoznalosti i potrebe da stalno pomeramo granice, ili je to prikriveno priznanje da je naša planeta toliko ugrožena da već tražimo „plan B”? Ovog oktobra, kada je tema Svetske nedelje svemira 2025. upravo „Život u svemiru”, to pitanje zvuči glasnije nego ikad.

Iako ideja deluje kao da je izvučena iz naučne fantastike, život u svemiru je već delimično stvarnost. Ljudi u kontinuitetu žive u Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) još od 2000. godine – jedu, rade, spavaju, bave se naukom. To je svojevrsna generalna proba za buduća svemirska naselja. Naučnici su već uspešno uzgojili biljke u orbiti: salatu, paradajz, pa čak i cveće,što dokazuje da je moguće proizvoditi hranu izvan Zemlje.

Ipak, izazovi su ogromni. U svemiru nema gravitacije, nema kiseonika, nema prirodnog tla, a radijacija je mnogo jača nego na Zemlji. Čak i kada bi ljudi mogli da sagrade staništa, pitanje je koliko bi njihovo zdravlje moglo da izdrži u takvim uslovima. Gubitak koštane mase, problemi sa vidom, poremećaji sna – to su realni zdravstveni rizici koje astronauti već sada trpe tokom višemesečnih misija. A onda dolazi i problem energije i resursa: svaka kap vode i svaki udisaj vazduha morali bi da budu reciklirani.

Koja planeta ima najviše potencijala?

Najčešće se govori o Marsu kao sledećem domu sa najviše izgleda. Njegova površina je čvrsta, dan traje gotovo koliko i na Zemlji, a postoje dokazi da na njemu ima leda – potencijalnog izvora vode. Ipak, atmosfera Marsa je toliko tanka da ne štiti od radijacije, a temperature su ekstremno niske. Mesec je bliži i već je planirano da se tamo grade prve baze, ali on ima svoje izazove – od prašine koja može da ošteti opremu do nedostatka atmosfere. Dakle, za sada, ni Mars ni Mesec nisu „nova Zemlja”, već samo laboratorije za testiranje naših mogućnosti.

Foto-ilustracija: Unsplash (nicolas-lobos)

Beg ili upozorenje?

I tu se vraćam na ono pitanje s početka: da li maštamo o svemirskom životu zato što verujemo u ljudsku moć da istražuje – ili zato što bežimo od činjenice da našu planetu svakim danom činimo manje pogodnom za život?

Kada čujem da se ulažu milijarde u svemirske programe – samo NASA ima godišnji budžet od oko 25 milijardi dolara, dok globalna svemirska industrija već premašuje 500 milijardi dolara – pitam se šta bi bilo kada bismo makar deo tog znanja i resursa uložili u obnavljanje šuma, čišćenje okeana i smanjenje emisija na Zemlji. Pogotovo kada znamo da nas od praga od 1,5 °C globalnog zagrevanja, koji naučnici smatraju granicom posle koje klimatske promene postaju nepovratne, deli tek nekoliko godina trenutnim tempom emisija.

Možda je „Život u svemiru” zapravo dvostruka lekcija. Jedna nas uči kako da preživimo u neprijateljskom okruženju. A druga – možda i važnija – podseća da naš pravi dom već imamo, samo ga moramo čuvati.

Milena Maglovski

Prvi baterijski voz u Hrvatskoj pušten u rad

Foto: HŽ Putnički prijevoz

U Hrvatskoj je pušten u rad prvi baterijski voz, proizveden u okviru projekta Primena zelenih tehnologija u železničkom putničkom prevozu, koji se finansira iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021–2026 (NPOO).

Novi baterijski voz, sa autonomijom od oko 200 km, voziće na neelektrifikovanim prugama. Nakon puštanja u rad punionice u stanici Split Predgrađe, što se očekuje sredinom decembra, voz će početi da saobraća na relaciji Split – Kaštel Stari – Split.

Pored ovog voza, u maju je u saobraćaj pušten i elektro-baterijski voz koji redovno saobraća na relaciji Zagreb – Bjelovar – Zagreb. Projekat takođe uključuje izgradnju šest punionica u stanicama Bjelovar, Virovitica, Osijek, Varaždin, Pula i Split Predgrađe.

Pročitajte još:

Oleg Butković, potpredsednik Vlade istakao je da HŽ Putnički prevoz trenutno nabavlja još 21 novi voz, uključujući dodatne baterijske i elektro-baterijske. Takođe, najavio je da će do kraja godine biti završena pruga Zagreb – mađarska granica, čime će deonica biti potpuno obnovljena i modernizovana.

Iz HŽ Putničkog prevoza navode da će do kraja godine u saobraćaj biti puštena još dva nova dizel-motorna voza, dok će tokom 2026. godine na pruzi Zagreb – Split saobraćati šest novih hibridnih vozova. Krajem juna potpisani su i ugovori za nabavku još 13 novih vozova – elektro-dizelskih, elektro-baterijskih i baterijskih.

Energetski portal

Javna rasprava – Dva nova zakona za zdraviju životnu sredinu i konkurentniju privredu

Foto-ilustracija: Freepik (freepik) - OpenAI

Ministarstvo finansija Republike Srbije otvorilo je javnu raspravu o dva zakona važna za zelenu tranziciju – porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte i porezu na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda. Njihovo usvajanje ima za cilj smanjenje zagađenja, veću energetsku efikasnost i ravnopravniji položaj domaće industrije na tržištu.

Zakonima će biti uvedeni mehanizmi koji će podstaći kompanije da ulažu u obnovljive izvore energije, zelenu gradnju i dekarbonizaciju industrije. Pored toga, oni će doneti čistiji vazduh i manje rizike po zdravlje građana, zatim obezbediti fer uslove između domaćih proizvođača i uvoznika, ali i približiti Srbiju evropskim klimatskim politikama i tržištu Evropske unije.

Kako je objavljeno na zvaničnom sajtu Ministarstva finansija, predložene izmene donose dve ključne novine.

Prva se odnosi na porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte, koji će važiti za velike industrijske emitere – cement, đubriva, gvožđe i čelik, aluminijum i energetiku. Elektroenergetski subjekti koji ulažu u zelene projekte moći će da ostvare poreski kredit do 80 odsto svoje obaveze.

Druga novina jeste porez na uvoz ugljenično intenzivnih proizvoda, koji obuhvata gvožđe, čelik, cement, đubriva i aluminijum. Uvoznici će porez plaćati u skladu sa emisijama ugrađenim u proizvodnju uvezene robe, ali će imati pravo na poreski kredit ako je u zemlji porekla već plaćena naknada za emisije. Ova obaveza važi samo za uvoznike koji godišnje uvoze više od pet tona obuhvaćenih proizvoda.

Šta dobijaju građani i privreda?

Kako je ova obaveza već definisana propisima EU, a umanjuje se za iznos plaćen u Srbiji, sredstva koja bi završila u budžetu EU na ovaj način ostaju u Srbiji i koriste se za:

  • čistiju životnu sredinu i zdraviji život,
  • više investicija u zelene projekte i energetsku efikasnost,
  • jačanje konkurentnosti srpske industrije na EU tržištu,
  • zaštitu domaćih proizvođača od nelojalne konkurencije iz uvoza.

Energetski portal

Mikroplastike ima u Dunavu i tkivu divljih svinja, ali „večne hemikalije“ nisu pronađene u hrani

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Otkako je otkrivena plastika, život nam je, činilo se, postao mnogo lakši. U međuvremenu smo saznali da možda jeste lakši, ali i ispunjen mikroplastikom. Sićušni delići plastike pronađeni su u Dunavu, tkivu divljih životinja u Srbiji, ali, na sreću, u slučajnim uzorcima, mesa, mleka, jaja i ribe, stručnjaci Centra za ispitivanje namirnica u Srbiji, nisu pronašli PFAS jedinjenja, takozvane večne hemikalije.

PFAS jedinjenja su per- i polifluoroalkilne supstance. Reč je o klasi od oko 15.000 jedinjenja koja se obično koriste za pravljenje proizvoda otpornih na vodu, mrlje i toplotu. Napravio ih je čovek u želji da ima supstancu koja traje i ne menja svojstva.

Često se nazivaju „večnim hemikalijama“ jer se prirodno ne razgrađuju, a naučnici su ih doveli u vezu sa rakom, bolešću bubrega, problemima jetre, imunološkim poremećajima, urođenim defektima i drugim ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Ana Pešić, naučnica iz Centra za ispitivanje namirnica u Srbiji, ističe da zahvaljujući tome što su otporna na vodu, na ulja, masti, toplotu PFAS jedinjenja imaju izuzetno široku primenu: „Nalaze se u velikom broju predmeta koje danas svakodnevno koristimo – nelepljivi tiganji, papirne slamčice, telefoni, automobili, kozmetika, vodootporna šminka, lakovi za nokte“.

U Centru za ispitivanje namirnica u Srbiji već godinu dana rade na razvoju metode za određivanje PFAS jedinjenja i čestica u hrani.

„U slučajnim uzorcima, mesa, mleka, jaja i ribe, srećom, nismo našli PFAS jedinjenja“, istakla je Pešićeva.

Prema njenim rečima, na ovom području smo nevidljivi zato što ranije, kada je mapa zagađenja rađena, PFAS jedinjenja se kod nas nisu ni merila. Takođe, kako navodi, bezbedni smo zato što u našem regionu ne postoje postrojenja koja se bave proizvodnjom tih hemikalija, ima manje takvog otpada i sigurni smo da je zagađenje manje nego u delovima sveta gde ta postrojenja postoje.

Istraživanje, odnosno merenje prisustva večnih hemikalija je izuzetno skupo jer su neophodni analitički aparati jako velike preciznosti, kao i pomoćne supstance.

„Od prošle godine se PFAS jedinjenja, tačnije četiri PFAS jedinjenja, nalaze u Pravilniku za hranu i to se sada određuje“, navodi gošća Beogradske hronike.

Pročitajte još:

(Mikro)plastika je svuda oko nas

Ana Pešić poručuje da moramo da budemo svesni da je mikroplastika svuda oko nas: vlakna sa naše garderobe, automobilske gume proizvode mikroplastiku, veštačka trava na kojoj deca treniraju fudbal je posuta mlevenom gumom…

„Mikroplastike ima mnogo u našim stanovima. Šljokice u kozmetičkim proizvodima su takođe jedan vid izvora mikroplastike. Ima je svuda, ali nije dokazano da direktno utiče na oboljenja kod ljudi. Ono što može da utiče na oboljevanje ljudi su hemikalije koje su u plastiku dodate prilikom same proizvodnje. To su omekšivači, plastifikatori, boje, pigmenti. U to spadaju ftalati, bisfenoli, teški metali“, objašnjava Ana Pešić.

Kako ističe, kada je počela da se bavi ovim poslom, promenila posuđe u kući. „Koristim isključivo belu keramiku i porcelan, staklo. Nema boja, nema nikakvih oznaka i aplikacija jer sve te boje sadrže pigmente i teške metale“.

Samo 11 odsto plastike se reciklira, a ostatak pre ili kasnije završi u prirodi.

„Plastika je lep materijal i kada se njom rukuje onako kako je propisano da traje dugo i da se dugo koristi, ona ne predstavlja problem. Problem predstavlja otpad, odnosno neadekvatno rukovanje plastičnim otpadom koji završi na deponijama“, ukazuje Pešićeva.

Regulative kod nas su usklađene u potpunosti sa regulativama EU. Nadležno ministarstvo planira da do kraja ove godine donese pravilnik u koji će biti uključena i reciklirana plastika.

Mikroplastika u Dunavu, u tkivu divljih životinja u Srbiji

Sićušne čestice plastike, kako ističe Pešićeva, pronađene su u Dunavu, u jetri divlje svinje na obalama Dunava gde je zabeležena velika koncentracija mikroplastike, dok je Zlatibor manje zagađen.

Mikroplastika, uglavnom putem otpada tačnije putem neadekvatnog rukovođenja tim otpadom, ulazi u tlo, a odatle zagađuje i vodu.

„Kada je voda zagađena, budimo sigurni da su zagađeni i biljni i životinjski svet. Kada riba pliva u zagađenoj vodi, sigurno je kontaminirana, često završi kao naš obrok. Ako zalivamo baštu zagađenom vodom, zemlja akumulira toksične supstance, one dospevaju u biljku, biljka postane naša hrana i to je ono što ulazi u lanac ishrane“, precizirala je Pešićeva.

Izvor: RTS

Xiaomi EV se priprema za veliki ulazak na evropsko tržište

Foto: Xiaomi

Kineski Xiaomi EV, automobilska divizija osnovana s ciljem razvoja i proizvodnje električnih vozila širi se van domaćeg tržišta. Xiaomi je objavio otvaranje svog evropskog Istraživačko-razvojnog (R&D) i dizajn centra u Minhenu.

Ova grad izabran je strateški, jer jedan od vodećih evropskih centara za automobilsko inženjerstvo i dizajn.

Osnivanje predstavlja ključnu prekretnicu u globalnoj strategiji Xiaomi EV, osmišljeno da podstakne napredak u pametnoj mobilnosti i automobilskoj inovaciji, dok dodatno ostvaruje kompanijsku strategiju pametnog ekosistema „Čovek x Auto x Dom”. Ova strategija kao što se primeti besprekorno povezuje lične uređaje, pametne kućne proizvode i automobile.

Xiaomi EV R&D i dizajn centar fokusiraće se na projekte performansnih vozila, razvoj tehnologije električnih automobila, inovacije u dizajnu, orijentaciju ka korisnicima i napredno istraživanje.

Pročitajte još:

Otvaranje centra predstavlja ključan iskorak u ambiciji Xiaomi EV-a da zauzme vodeću ulogu u globalnoj pametnoj mobilnosti.

— Nakon uspešnih lansiranja modela Xiaomi SU7, Xiaomi SU7 Ultra i Xiaomi YU7 u kontinentalnoj Kini, ovo širenje označava bitan napredak ka dugoročnoj strategiji „Čovek x Auto x Dom”. Kompanija se time priprema za ulazak na evropsko tržište 2027. godine — saopšteno je iz Xiaomi.

Ističu da širenje istraživačke mreže jača sposobnost kompanije da isporuči vozila koja istinski inspirišu i prepoznata su po svojim performansama, uz osiguravanje usklađenosti proizvoda sa globalnim standardima bezbednosti i kvaliteta.

Centar će podsticati saradnju s istraživačkim institucijama i graditi značajna partnerstva u različitim industrijama kako bi se ubrzala rešenja za pametnu mobilnost i integraciju ekosistema, istovremeno rešavajući pitanja infrastrukture i etičke primene veštačke inteligencije.

Energetski portal

Kako ABB-ova tehnologija redefiniše industrijsku energetsku efikasnost

Foto: ABB

U savremenom poslovnom pejzažu, energetska efikasnost se više ne percipira kao opciona inicijativa ili znak korporativne društvene odgovornosti, već postaje stub strateškog pozicioniranja, uslov za tržišni opstanak i pokretač tehnološke modernizacije. U trenutku kada industrija troši više od 30 odsto ukupne globalne energije, od čega čak 45 odsto samo na elektromotorne pogone, jasno je da je pravi odgovor na energetske, regulatorne i klimatske izazove upravo u načinu na koji upravljamo postojećim resursima.

Najveći potencijal leži tamo gde ga najmanje primećujemo – u elektromotorima koji svakodnevno pokreću procese u fabrikama, pumpnim postrojenjima, transportnim linijama, navodnjavanju i industrijskim pogonima svih vrsta. Statistike pokazuju da je više od polovine ovih motora starije od 20 godina, često prevelikog kapaciteta za realne potrebe, bez mogućnosti regulacije i sa gubicima koji se neprimetno, ali neumitno, pretaču u visoke račune i emisije CO₂.

Foto: ABB

Upravo tu ABB, jedan od globalnih lidera u oblastima elektrifikacije i automatizacije, vidi prostor za tehnološki i ekonomski iskorak. Zamena konvencionalnih elektromotora novim, visokoefikasnim modelima u IE4, IE5, pa čak i IE6 klasama, koji dostižu efikasnost i do 99,13 odsto, zajedno sa integracijom frekventnih regulatora i digitalnog nadzora, čini temelj moderne energetske strategije. Suština nije samo u zameni opreme već i u uspostavljanju pametnog sistema – gde motor ne radi niti više niti manje nego što je potrebno, gde se brzina i opterećenje prilagođavaju u realnom vremenu, a svaki kilovat koristi sa svrhom.

Kada se visokoefikasni motori povežu sa VSD tehnologijama, kao što su ABB frekventni regulatori, sistem dobija novu dimenziju upravljivosti. Umesto rada pod punim opterećenjem bez obzira na potrebu, motor postaje „pametan”: reaguje na procese, štedi energiju i umanjuje habanje. Iako su ove tehnologije već decenijama prisutne, globalno je tek oko 25 odsto industrijskih elektromotora pod nadzorom sistema frekventnih regulatora, što jasno ukazuje na to koliki prostor za napredak još uvek postoji.

Iskustva iz industrije potvrđuju efikasnost ovakvih rešenja. U fabrici bakra kompanije Aurubis u Bugarskoj, zamenjeno je 460 elektromotora i instalirani su ABB frekventni regulatori. Rezultat ove nadogradnje je godišnja ušteda od 25 GWh i povrat investicije za tri i po godine. U Brazilu, komunalno preduzeće Saneago je pomoću ABB Ability digitalnih alata smanjilo troškove energije za 700.000 dolara godišnje, uz istovremeno povećanje dostupnosti i kontrolu nad održavanjem sistema.

U FOKUSU:

U sektoru poljoprivrede, gde balans između efikasnosti i resursne održivosti postaje sve presudniji zbog klimatskih promena i pritisaka na vodne resurse, pametna rešenja zasnovana na visokoefikasnim motorima i frekventnim regulatorima donose opipljive koristi. U Sjedinjenim Američkim Državama, sistem za navodnjavanje velikih farmi kukuruza unapređen je primenom ABB VSD tehnoloških rešenja, čime je omogućeno precizno upravljanje radom pumpi u skladu sa stvarnim potrebama zasada i količinom dostupne vode. Rezultati su bili višestruki: potrošnja električne energije smanjena je za 35 odsto, dok je potrošnja vode optimizovana i smanjena za oko 25 odsto tokom jedne sezone. Sistem je otplatio investiciju za manje od dve godine, a istovremeno omogućio veći prinos i bolju kontrolu uslova navodnjavanja.

Digitalizacija daje dodatnu vrednost ovim tehnološkim rešenjima. Povezivanjem motora i regulatora sa IIoT senzorima i analitičkim platformama, operateri danas mogu da prate performanse opreme u realnom vremenu, da predviđaju kvarove, analiziraju trendove potrošnje i optimizuju rad procesa u skladu sa širim energetskim potrebama sistema. Kada se ovakva tehnologija integriše sa sistemima upravljanja i strategijama efikasnosti na nivou čitave fabrike, otvara se novo poglavlje u načinu na koji posmatramo i planiramo proizvodnju.

Značaj energetske efikasnosti potvrđuju i nacionalne strategije velikih tržišta. U Kini čak 86 odsto kompanija planira dodatna ulaganja u efikasne sisteme, dok Indija koristi sistem karbonskih kredita, koji nagrađuje industriju za smanjenje emisija kroz modernizaciju opreme. Energetska efikasnost postaje alat za finansijsko, regulatorno i tržišno pozicioniranje.

Foto: ABB

ABB je i tehnički lider u ovom domenu. U 2025. godini, kompanija je, u saradnji sa partnerima iz Indije, postavila novi svetski rekord u efikasnosti industrijskog motora – 99,13 odsto. Ono što je posebno važno za privredu jeste činjenica da je cena takvog motora bila samo jedan odsto viša od konvencionalnog modela, dok je povrat investicije dostignut za manje od četiri meseca. Ovaj podatak najbolje ilustruje da održivost i profitabilnost ne moraju biti u sukobu – naprotiv, najčešće su deo iste računice.

Globalne analize ukazuju da bi, dupliranjem stope poboljšanja energetske efikasnosti do 2030. godine, svet mogao da ostvari trećinu svih potrebnih smanjenja emisija za ispunjenje klimatske agende. To bi bilo ekvivalentno ukupnoj godišnjoj potrošnji energije čitave Kine. U tom scenariju, industrija igra ključnu ulogu – ali ne sama. Javne politike, poreski podsticaji i pametna regulativa mogu da stvore uslove u kojima se energetska efikasnost ne posmatra kao trošak, već kao investicija sa garantovanim povraćajem.

ABB kroz inicijativu Top Industrial Efficiency i međunarodni pokret Energy Efficiency Movement već povezuje kompanije, institucije i inovatore kako bi zajednički ubrzali ovu tranziciju. Cilj pokreta je da promoviše energetski efikasna rešenja, deli najbolje prakse, obezbedi platforme za saradnju i sarađuje sa strateškim partnerima na demonstraciji koristi inicijativa za energetsku efikasnost. Optimizacijom energetske efikasnosti industrijskih elektromotora moguće je vratiti preko 10 odsto električne energije nazad u mrežu bez trošenja triliona dolara na novu infrastrukturu.

U svetu koji se ubrzano menja, tehnologije koje štede energiju postaju osnova svakog pametnog poslovanja. ABB danas nudi tehnologiju koja omogućava veću kontrolu, sigurniji rad i dugoročne uštede – dostupnu odmah i primenjivu na gotovo svaki industrijski proces. Izazovi savremenog doba zahtevaju konkretne odgovore, a energetska efikasnost jedan je od najmoćnijih. Za ABB, budućnost je održiva samo ako je efikasna.

ABB

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMENE