Evropska borba sa PM2.5 i PM10 česticama, azot-dioksidom (NO2) i ozonom (O3)

Photo-illustration: Unsplash (Macau Photo Agency)

Primenom složenih tehnika, metoda, satelitskih snimala, atmosferskih i klimatskih podataka, Barselonski institut za globalno zdravlje (ISGlobal) i Barselonski centar za superračunarstvo (BSC-CNS) uradili su istraživanje kako bi precizno odredili  nivo zagađenja vazduha širom Evrope, obuhvatajući 35 zemalja i više od pola milijarde ljudi koji žive na tom prostoru.

Temeljno istraživanje koje se odvijalo u periodu od 2003. do 2019. godine, detaljno je analiziralo prisustvo zagađivača poput  čestica PM2.5 i PM10, azot dioksida (NO2) i ozona (O3), sa ciljem da se identifikuju dani koji premašuju smernice Svetske zdravstvene organizacije (WHO) za kvalitet vazduha, definisani kao „dani nečistog vazduha“.

Pre svega, istraživanje ukazuje da su se nivoi PM2.5, PM10 i NO2 generalno smanjili širom Evrope, što ukazuje na poboljšanje kvaliteta vazduha. Međutim, istovremeno uočen je zabrinjavajući porast nivoa ozona u južnoj Evropi za 0,58 odsto godišnje, što je dovelo do značajnog povećanja broja „dana nečistog vazduha“.

Pročitajte još:

Istraživači su posebno istakli kategoriju nazvanu „složeni dani nečistog vazduha“, tokom kojih su istovremeno premašeni nivoi dva ili više zagađivača. Uprkos napretku u smanjenju nivoa pojedinačnih zagađivača, skoro 86,3 odsto stanovnika Evrope bilo je izloženo bar jednom takvom danu godišnje, sa kombinacijama PM2.5-NO2 i PM2.5-O3 kao najčešćim.

Rezultati istraživanja pokazuju da veliki deo evropske populacije živi u oblastima gde kvalitet vazduha ne zadovoljava preporučene godišnje nivoe za PM2.5, PM10 i NO2. U pogledu ozona, nijedna zemlja nije ispunila godišnje standarde tokom analiziranog perioda, a posebno visoki nivoi PM2.5 i PM10 registrovani su u severnoj Italiji i istočnoj Evropi, dok su najviši nivoi NO2 primećeni u severnoj Italiji i određenim delovima zapadne Evrope.

Foto-ilustracija: Unsplash (andrew-palmer)

NO2 ima višestruke negativne efekte na ljudsko zdravlje, uključujući respiratorne probleme i povećan rizik od astme, a paralelno doprinosi formiranju troposferskog ili prizemnog ozona i sitnih čestica (PM2.5), dodatno ugrožavajući kvalitet vazduha. 

Ozon predstavlja poseban izazov u upravljanju kvalitetom vazduha jer je sekundarni zagađivač. Povećanje temperature i intenzitet sunčeve svetlosti, koje su posledica klimatskih promena, dodatno doprinose formiranju ove vrste ozona, čineći njegovo upravljanje složenijim.

Nama je prvenstveno poznat  stratosferski ozon, ili ozonski omotač, nalazi se na visini od oko 10 do 50 kilometara iznad površine Zemlje i igra ključnu ulogu u zaštiti života na planeti. Za razliku od ozona u stratosferi, troposferski ozon je štetan za ljudsko zdravlje i okolinu, a nastaje spajanjem određenih jedinjenja u prisustvu sunčeve svetlosti.

Istraživanje takođe ukazuje na složenost problema „složenih dana nečistog vazduha“ gde se kombinuju visoki nivoi PM2.5 i O3, čija učestalost raste, posebno tokom toplijih meseci.

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti