Home Blog Page 2

EU odlučna u sankcijama na rusku naftu i gas – ažurirane smernice o REPowerEU

Foto-ilustracija: Freepik (fanjianhua)

Evropska komisija je objavila ažurirane smernice za provođenje REPowerEU uredbe o gasu, a koja pojašnjava određene proceduralne detalje u vezi s prethodnim odobrenjima za uvoz neruskog gasa. Istovremeno, poljski premijer Donald Tusk poručio je na međunarodnoj energetskoj konferenciji u Gdanjsku da ne dolazi u obzir da zbog rata na Bliskom istoku i preteće energetske krize Evropska unija popusti u sankcijama na rusku naftu i gas.

Objavljena 2. februara, REPowerEU Gas uredba postavlja pravne zahteve za postupno ukidanje uvoza prirodnog gasa iz Rusije. Juče (18. marta) je ujedno i prvi rok za implementaciju – uvoz na osnovu kratkoročnih i dugoročnih ugovora za ukapljeni prirodni gas (LNG) i gas iz gasovoda koji su zaključeni ili izmenjeni nakon 17. juna 2025. godine postaje zabranjen.

Pročitajte još:

— Nakon konsultacija s nacionalnim vlastima i relevantnim akterima, Komisija je ažurirala smernice kako bi dodatno pojasnila pravila, posebno u pogledu fleksibilnosti u postupcima prethodnog odobrenja. Izbegavanje nepotrebnih prepreka za uvoz neruskog LNG-a može se, na primer, postići bržim izdavanjem odobrenja, jednostavnijim podnošenjem dokumentacije, efikasnijom razmenom između nadležnih tela i međusobnim priznavanjem odobrenja – saopšteno je iz EK.

Kako je istaknuto pojednostavljivanjem procedura i maksimalnim korištenjem fleksibilnosti omogućava se da neruske isporuke gasa stignu u EU uz što manje administrativnih prepreka.

Ažurirane Smernice za provođenje Uredbe o postupnom ukidanju uvoza ruskog prirodnog gasa i pripremi postupnog ukidanja uvoza ruske nafte dostupne su ovde.

Energetski portal

Vlada Slovenije ublažava rast cena dizela, benzina i lož ulja

Foto-ilustracija: Pixabay (Matteo Baronti)

Vlada Slovenije najavila je uvođenje mera kao odgovor na rast cena nafte izazvan geopolitičkim dešavanjima na Bliskom istoku.

Kako se navodi, u planu je da akcize na dizel i lož ulje budu snižene na najniži nivo koji dozvoljava zakonodavstvo Evropske unije. Pored toga, privremenom i vanrednom merom biće ublažen i uticaj CO₂ dažbine, dok će akciza na benzin takođe biti smanjena.

Na ovaj način ublažiće se uticaj globalnih poskupljenja na krajnje cene u zemlji.

Pročitajte još:

Iz Vlade Slovenije upozoravaju da bi bez intervencije, cena dizela i lož ulja porasla za oko 26 centi po litru, dok bi benzin poskupeo za oko 18 centi. Zahvaljujući merama, rast cena biće značajno niži i iznosiće oko 12 centi za dizel i lož ulje, dok će za benzin biti nešto manji.

Nadležni su ukazali i na pojačan pritisak na benzinske stanice u pograničnim područjima zbog dolaska stranih državljana, ali su istakli da, u skladu sa pravilima Evropske unije, nije moguće ograničiti prodaju goriva samo određenim kategorijama kupaca. 

Ipak, najavljen je pojačan nadzor prekograničnog prenosa goriva iz Slovenije.

Energetski portal

Kako da srpska teška industrija ostane konkurentna do 2030.

Foto-ilustracija: Unsplash (Christopher Burns)

Dok EU ubrzava zelenu tranziciju, energetski intenzivna industrija u Srbiji suočava se sa rastućim ekološkim zahtevima, novim troškovima i regulatornom neizvesnošću. Asocijacija srpske energetski intenzivne industrije (ASEII) danas okuplja ključne kompanije iz sektora čelika, cementa i đubriva, sa ciljem da njihov stav bude jasno vidljiv u kreiranju energetskih i klimatskih politika.

Foto: Ljubaznošću Stanislave Simić

O izazovima, prilikama i prioritetima razgovarali smo sa Stanislavom Simić, direktorkom ASEII.

Za početak, možete li predstaviti Asocijaciju srpske energetski intenzivne industrije – koje sektore obuhvatate, koji su vaši ključni ciljevi i uloga u podršci ovom delu privrede?

– Asocijacija srpske energetski intenzivne industrije osnovana je kao zajednička platforma pet vodećih industrijskih kompanija iz sektora čelika, cementa i đubriva, sa ciljem da objedini glas industrija koje predstavljaju jezgro realne ekonomije Srbije. Osnivači Asocijacije su Metalfer Steel Mill, Elixir Group, Holcim Srbija, Moravacem i Titan Cementara Kosjerić.

Asocijacija je formirana kako bi obezbedila aktivno učešće energetski intenzivne industrije u kreiranju nacionalnih i evropskih energetskih i klimatskih politika, posebno u kontekstu dekarbonizacije i tranzicije ka klimatskoj neutralnosti. Misija ASEII je da se zalaže za pravedan, predvidiv i konkurentan regulatorni okvir, koji omogućava dugoročna ulaganja, tehnološke inovacije i otpornost industrije, uz istovremeno ispunjavanje klimatskih ciljeva.

Kada govorimo o aktuelnim izazovima, kako biste opisali trenutnu poziciju energetski intenzivne industrije u Srbiji u kontekstu strožih ekoloških kriterijuma i sve zahtevnije regulative EU?

– Tempo koji ima Evropska unija svakako je ambiciozan, a za Srbiju posebno izazovan, imajući u vidu da proces energetske i ekološke tranzicije započinjemo iz drugačijih početnih uslova. Dok kompanije u EU imaju pristup namenskim fondovima, subvencijama i razrađenoj infrastrukturi za energetsku i ekološku tranziciju, domaća industrija se postepeno prilagođava sličnim standardima, ali uz ograničeniji spektar raspoloživih instrumenata podrške.

Pitanje cene energenata ostaje jedan od ključnih faktora konkurentnosti, naročito u pogledu predvidivosti troškova i dugoročnog planiranja. Dodatni izazov predstavlja i oblast upravljanja otpadom, gde su infrastrukturni kapaciteti i administrativne procedure i dalje u razvoju, što utiče na fleksibilnost poslovanja.

Zbog toga je važno da se energetska i industrijska politika Srbije razvijaju paralelno sa procesom regulatornog usklađivanja, uz kontinuiranu podršku industriji kroz investicione mehanizme, infrastrukturne projekte i realne tranzicione rokove. U takvom okviru moguće je očuvati industrijsku bazu, istovremeno jačajući konkurentnost i ispunjavajući rastuće ekološke zahteve, u partnerskom odnosu države, privrede i međunarodnih aktera.

U FOKUSU:

CBAM već sada utiče na domaće kompanije – kako se taj uticaj trenutno manifestuje i koje su najveće prepreke sa kojima se suočavaju vaši članovi?

– CBAM već sada ima konkretan uticaj na domaće kompanije, iako se još uvek nalazi u ranoj fazi primene. Uticaj se pre svega manifestuje kroz povećanu neizvesnost u poslovanju, budući da je zakonski okvir usvojen, ali se još uvek očekuju podzakonski akti koji će definisati konkretna pravila i procedure. U ovom trenutku kompanije nemaju potpunu jasnoću u pogledu obaveza koje ih očekuju, što otežava planiranje proizvodnje, nabavke i izvoza, dok su tokovi materijala i repromaterijala u pojedinim slučajevima usporeni.

U širem kontekstu, velike ekonomije kao što su SAD, EU i drugi globalni akteri, paralelno sa klimatskim politikama sprovode i snažne mere zaštite sopstvene industrije. U tom smislu, očekivanja domaće industrije usmerena su ka tome da i Srbija, u skladu sa svojim mogućnostima i fazom evropskih integracija, obezbedi podršku kompanijama koje se suočavaju sa novim regulatornim zahtevima.

Kako domaća industrija može ostati konkurentna i odgovoriti na obaveze koje CBAM donosi, posebno u poređenju s kompanijama iz EU?

– Očuvanje konkurentnosti domaće industrije u uslovima koje CBAM donosi podrazumeva ubrzanu, ali održivu dekarbonizaciju, uz odgovarajuću finansijsku i regulatornu podršku. Posebno važnu ulogu u tom procesu ima veća primena sekundarnih sirovina i alternativnih goriva, koja već predstavljaju sastavni deo proizvodnih procesa u kompanijama-članicama, ali čiji potencijal još uvek nije u potpunosti iskorišćen. Veće korišćenje sekundarnih sirovina, alternativnih goriva, kao i efikasniji tokovi otpada, uz dalje usklađivanje regulative o njegovom tretmanu i tranzitu sa pravilima EU, omogućili bi industriji da istovremeno smanji emisije i optimizuje troškove proizvodnje.

Električna energija iz obnovljivih izvora predstavlja još jedan važan stub tranzicije. Stabilna regulativa, veći instalisani kapaciteti i mogućnost sklapanja dugoročnih PPA ugovora dali bi kompanijama sigurnost potrebnu za planiranje investicija i smanjenje ugljeničnog otiska.

Uz predvidiv regulatorni okvir, dostupne investicione mehanizme i kontinuirani dijalog između svih zainteresovanih strana, industrija bi imala kapacitet da se uspešno prilagodi CBAM zahtevima, zadrži konkurentnost i postane aktivan deo evropske zelene tranzicije.

Kakve su vaše projekcije za energetski intenzivnu industriju u Srbiji do 2030. godine – da li očekujete ubrzanu transformaciju, stagnaciju ili dodatne pritiske koji bi mogli ugroziti proizvodnju?

– Do 2030. godine očekujemo period intenzivne, ali kontrolisane transformacije energetski intenzivne industrije u Srbiji. Iako će pritisci u pogledu regulatornih zahteva i klimatskih ciljeva nesumnjivo postojati, verujemo da oni mogu postati pokretač modernizacije, a ne faktor stagnacije ili smanjenja proizvodnje.

Industrija već danas pokazuje spremnost da ulaže u nove tehnologije, unapređenje energetske efikasnosti i smanjenje emisija, a naš cilj je da kroz taj proces postavimo visoke standarde i jasna očekivanja za budući razvoj sektora. Uloga Asocijacije je da okupi relevantne aktere, odnosno industriju, institucije, regulatorna tela i druge zainteresovane strane, kao i da doprinese boljem razumevanju izazova i mogućih rešenja. Poseban fokus biće na edukaciji, razmeni znanja i uspostavljanju dijaloga kako bi sve institucije delovale u istom pravcu i sa zajedničkim ciljevima.

Intervju vodila: Milena Maglovski 

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala DIGITALIZACIJA

Još 7 dana do 7. Samita energetike Trebinje – fokus na budućnosti energetskog sektora

Foto: SET Trebinje promo

Trebinje će od 25. do 27. marta 2026. godine ponovo biti regionalni centar energetike, gde će se okupiti najvažniji akteri iz zemlje, regiona i Evrope na 7. izdanju Samita energetike. Tokom tri dana biće otvorene ključne teme koje određuju pravac razvoja energetskog sektora – od energetske tranzicije i tržišta električne energije, do digitalizacije i ulaganja u obnovljive izvore.

Program Samita otvara svečana ceremonija, nakon koje u skladu sa ovogodišnjim sloganom „Al pokreće i kreira energetsku budućnost regiona” počinje plenarna sesija posvećena primeni vještačke inteligencije u energetici, kroz teme poput prediktivne analize, balansiranja sistema i optimizacije rada mreže.

U nastavku slede panel diskusije koje će okupiti vodeće ljude elektroenergetskih kompanija i institucija iz regiona. Poseban fokus biće na energetskoj tranziciji Zapadnog Balkana, razvoju tržišta električne energije, kao i uticaju EU CBAM mehanizma na sektor u BiH i regionu.

Drugog dana biće reči i o potencijalima geotermalne energije, dok će završni dan Samita biti posvećen investicijama u obnovljive izvore energije i izazovima priključenja novih objekata na elektroenergetsku mrežu, kao i modernizaciji i automatizaciji mreže. Samit će otvoriti i pitanje buduće uloge nuklearne energije, kao jedne od tema koja sve više dobija na značaju u kontekstu energetske sigurnosti.

Pored zvaničnog programa, Samit će biti prilika i za neformalna druženja učesnika kroz večernje događaje i networking susrete, koji imaju poseban značaj za razmenu iskustava, uspostavljanje novih partnerstava i jačanje regionalne saradnje. Upravo ova kombinacija stručnih diskusija i neformalnog povezivanja čini Samit energetike Trebinje jedinstvenim mestom susreta energetskog sektora.

Više informacija i kompletnu agendu Samita pronađite na:
https://setrebinje.com/

Rok za prijavu učešća je 20. mart 2026. godine.

Budite deo ključnog energetskog događaja u regionu i iskoristite priliku da zajedno sa liderima sektora oblikujete budućnost energetike – vidimo se u Trebinju za 7 dana!

Izvor: SET Trebinje

OIE Srbija: Regionalna analiza projekata vetroelektrana

Foto-ilustracija: Freepik (kjpargeter)

Dok region beleži stabilan rast kapaciteta iz vetroenergije, godišnji izveštaj WindEurope-a pokazuje da je vetar postao stub evropske energetike. Krajem 2025. godine Evropa je imala 304 GW instalisanih kapaciteta iz vetra, od toga 265 GW na kopnu i 39 GW na moru.

Tokom 2025. dodato je 19,1 GW novih kapaciteta, od čega 90 odsto na kopnu. Samo u EU-27 instalisano je 15,1 GW, što je 16 odsto više nego prethodne godine. Vetar je pokrio 19 odsto ukupne potrošnje električne energije u EU, dok su pojedine zemlje poput Danske (50 odsto), Litvanije i Irske (33 odsto) i Švedske (30 odsto) imale znatno veći udeo.

Država sa najviše novih kapaciteta bila je Nemačka sa 5,7 GW novih kapaciteta, zatim Turska (2,1 GW), Švedska (1,8 GW), Španija (1,6 GW), Francuska (1,4 GW) i Ujedinjeno Kraljevstvo (1,3 GW). Investicije u nove projekte dostigle su 45 milijardi evra, a odluke o finansiranju pokrivaju 20,9 GW budućih kapaciteta.

Dok region godinama zavisi od uglja i velikih hidroelektrana, poslednjih nekoliko godina beleži blagi rast kapaciteta iz vetroenergije. Krajem 2025. godine region je imao 2,56 GW instalisanih kapaciteta iz vetra, što je manje od 1 odsto ukupnog evropskog kapaciteta. 

Hrvatska je trenutno lider u kapacitetu vetroenergije u regionu sa 1.264 MW instalisanih kapaciteta, Srbija prati sa više od 800 MW, dok Crna Gora, Severna Makedonija i Bosna i Hercegovina grade stabilnu bazu kroz projekte srednje veličine. Slovenija, međutim, ostaje na margini razvoja vetroenergije.

Najnovija analiza Udruženja OIE Srbija pokazuje da se region nalazi u fazi ubrzane energetske tranzicije uz pomoć vetroenergije, ali da tempo i obim razvoja značajno variraju od zemlje do zemlje. Hrvatska je već izgradila snažnu bazu projekata vetroelektrana, Srbija beleži rast kroz kombinaciju privatnih i državnih investicija i do sada ima najveći projekat vetroelektrane u regionu (Čibuk 1), Crna Gora i Severna Makedonija tek ulaze u novu fazu širenja kapaciteta, dok se Bosna i Hercegovina oslanja na partnerstva domaćih i stranih investitora.

Srbija ima 13 vetroelektrana

Srbija je druga po snazi kapaciteta energije vetra u regionu, sa 13 vetroelektrana i 824,2 MW kapaciteta. Tokom 2025. godine na mrežu je priključeno novih 199 MW instalisanih kapaciteta, što predstavlja rast od 24 odsto u odnosu na 2024. godinu.

Najveći projekat u Srbiji je trenutno Čibuk 1, snage 158 MW. Izgradila ga je kompanija Vetroelektrane Balkana DOO, uz investiciju od 270 miliona evra obezbeđenu od IFC grupacije i EBRD. Slede projekti poput Kovačice (104,5 MW) kompanije Electrawinds K-Wind d.o.o., sa investicijom od 189 miliona evra finansiranom kreditima Erste banke i EBRD, kao i Alibunara (42 MW) kompanije Elicio Ali VE d.o.o., vrednog 72 miliona evra i Malibunar snage 8 MW.

Vetropark Čibuk 2, snage 154 MW, finansiran je od strane kompanija Masdar i Taaleri, uz projektno finansiranje koje su obezbedile banke UniCredit i Erste banka. Vrednost investicije iznosi 212 miliona evra. Vetropark Pupin, snage 94 MW, koji se nalazi u blizini vetroparka Kovačica, vredan je približno 100 miliona evra.

Pročitajte još:

Vetropark Kostolac je prvi projekat vetroenergije koji je realizovala Elektroprivreda Srbije. Smešten je na zatvorenim kopovima uglja u okolini Kostolca, sa ukupnom snagom od 66 MW raspoređenom na 20 vetrogeneratora od po 3,3 MW.

Na istoku Srbije, projekat VE Krivača (103,3 MW), vredan 155 miliona evra, razvijala je kompanija MK Group i slovenački investicioni fond Alfi. MK-Fintel Wind stoji iza nekoliko manjih, ali značajnih vetroparkova: VE La Piccolina (6,6 MW) sa ulaganjima većim od 10 miliona evra, VE Košava snage 68 MW vredna 117 miliona evra, finansirana kombinacijom kredita Erste banke, Austrijske razvojne banke, UniCredit banke Srbija i Zagrebačke banke, kao i VE Kula (9,9 MW), vredna oko 15 miliona evra.

Projekat Alibunar I (9 MW) realizovan je uz investiciju od 15,5 miliona evra kompanije Rudis i Nove Ljubljanske banke, dok je najmanja Devreč koja je prva vetroelektrana u Srbiji snage 0,6 MW.

Hrvatska je regionalni lider

Hrvatska je regionalni lider u instalisanoj snazi projekata vetroelektrana. Prema poslednjim podacima Hrvatskog operatora prenosnog sistema u novembru 2025. godine, u Hrvatskoj je u redovnom pogonu bilo 29 vetroelektrana sa kumulativnom instalisanom snagom od 1181 MW i odobrenom snagom priključenja od 1.156,85 MW. Još dve vetroelektrane nalazile su se u probnom pogonu ili fazi izgradnje, sa dodatnih 83 MW instalisane snage.

Prema najnovijim podacima evropske asocijacije za vetar WindEurope-a, Hrvatska je tokom 2025. godine imala ukupno 1.264 MW instalisanih kapaciteta na mreži, od toga 27 MW novih u odnosu na 2024. godinu.

Među najvećim projektima izdvajaju se Senj (156 MW), Krš Pađene (142 MW) i ZD2P&3P (125 MW), koji predstavljaju ključne stubove energetske tranzicije u Hrvatskoj.

Crna Gora – U izgradnji vetropark Gvozd

Prvi veliki projekat u Crnoj Gori bio je vetropark Krnovo, instalisane snage 72 MW, koji je pušten u rad 2017. godine. Projekat je razvijen kroz partnerstvo kompanija Akuo Energy i Masdar, a predstavljao je prvu vetroelektranu u zemlji. Projekat vredan 139 miliona evra finansiran je kreditom KfW i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i ima 26 turbina kompanije GE Wind.

Drugi projekat je vetropark Možura, instalisane snage 46 MW, koji je pušten u rad 2019. godine. Investitori su kompanije Enemalta plc sa Malte i kineska Shanghai Electric Power, a projekat je vredan 90 miliona evra.

Krnovo i Možura su jedine elektrane koje su trenutno na mreži u Crnoj Gori, što kumulativni kapacitet dovodi do 118 MW. Tokom prethodne godine, nijedan novi megavat iz energije vetra nije bio na mreži u Crnoj Gori.

Trenutno je u izgradnji vetropark Gvozd, instalisane snage 54 MW, koji razvija Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). Projekat se finansira kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj u iznosu od 82 miliona evra.

Severna Makedonija – Kapacitet vetra u 2025. iznosio 103 MW

Severna Makedonija je tokom 2025. godine instalisala novih 30 MW kapaciteta, te je kumulativni kapacitet vetra iznosio 103 MW, podaci su iz izveštaja WindEurope.

Prvi vetropark u Severnoj Makedoniji je Bogdanci, pušten u komercijalnu proizvodnju 2014. godine. Sa instalisanom snagom od 36,8 MW, projektom vrednim 55,5 miliona evra i investitorom Elektrani na Severna Makedonija, Bogdanci je označio početak energetske tranzicije.

Nakon toga, izgrađen je projekat Bogoslovec sa kapacitetom od 36 MW. Vetropark je pušten u rad 2023. godine, a sastoji se od 8 Siemens-Gamesa turbina. Investicija je realizovana kroz partnerstvo kompanije BNB Kompani i fonda Green for Growth Fund GGF.

Treći projekat je vetropark Dren, snage 44 MW, smešten u Demir Kapiji. U probnom radu je od kraja 2025. godine, a investitor je turska kompanija Kaltun Enerji, dok je izvođač radova bila firma YEO Teknoloji.

Pored ovih projekata, očekuje se puštanje u rad vetroparka Rosoman (30 MW), dok je najveći poduhvat izgradnje započet u julu 2025. godine, vetropark Štip sa instalisanom snagom od 400 MW i investicijom vrednom 500 miliona evra, koju realizuje kompanija Alcazar Energy Partners.

Bosna i Hercegovina – Postepen, ali stabilan rast u sektoru vetroenergije

Bosna i Hercegovina je u poslednjih nekoliko godina ostvarila postepen, ali stabilan rast u sektoru vetroenergije, uz sve veći interes domaćih i stranih investitora. Na kraju 2025. godine, Bosna i Hercegovina je prema podacima WindEurope imala ukupno 244 MW kapaciteta vetroelektrana, ali nijedan novi megavat na mreži tokom godine.

Prva vetroelektrana na teritoriji Bosne i Hercegovine bila je Mesihovina kod Tomislavgrada, instalisane snage 50,6 MW, koju je 2018. godine u rad pustila Elektroprivreda HZ BiH. Projekat je vredan 81 milion evra i sastoji se od 22 Siemens vetroturbine. Ista kompanija planira i izgradnju vetroelektrane Poklečani.

Drugi značajan projekat je vetroelektrana Podveležje, koju je izgradila Elektroprivreda BiH. Sa svojih 15 vetrogeneratora ukupne snage 48 MW, ovaj vetropark godišnje proizvodi oko 120 GWh električne energije. Pored toga, pripremaju se i projekti poput vetroelektrane Bitovnja (do 90 MW) i vetroelektrane Vlašić (do 50 MW).

Privatni sektor je takođe dao doprinos razvoju. Vetroelektrana Jelovača, snage 36 MW, koju je razvila kompanija F.L. Wind, puštena je u rad 2019. godine. Najveći projekat do sada je vetroelektrana Ivovik, instalisane snage 84 MW, puštena u rad 2024. godine. Investitori su domaća kompanija Lager d.o.o. Posušje i kineska China National Technical Import and Export Corporation (CNTIC).

U radu je i vetroelektrana Ivan Sedlo, kapaciteta 25 MW. Projekat je razvila slovenačka kompanija Kelag International i opremljen je sa pet turbina Siemens Gamesa 5.0.

Slovenija – Skroman razvoj

Slovenija ima veoma skroman razvoj u oblasti vetroenergije. Prva vetroelektrana bila je Dolenja vas, koju je 2012. godine izgradila kompanija Alpen Adria Energie. Instalisana snaga iznosi 2,3 MW i jedna Enercon turbina. Pored toga postoji još jedna manja vetroturbina (0,9 MW), ali ukupni kapacitet iz energije vetra u Sloveniji ostaje simboličan.

Perspektiva do 2030. godine

WindEurope očekuje da Evropa u periodu 2026–2030. instališe 151 GW novih kapaciteta, prosečno 30 GW godišnje. EU-27 će dodati oko 112 GW novih kapaciteta, ali to je i dalje ispod cilja od 425 GW kapaciteta vetra do 2030. godine. Očekuje se da će 77 odsto svih novih kapaciteta biti na kopnu, dok će zamena starih turbina novim značajno povećati proizvodnju uz manji broj turbina.

Prema podacima WindEurope-a, države regiona bi do 2030. godine trebalo da dostignu više od  5,19 GW ukupnih instalisanih kapaciteta iz vetra, ukoliko se izgradi 2,6 GW planiranih kapaciteta u regionu, što bi ujedno bio i rast od 103 odsto.

Najviše kapaciteta, prema prognozi, će do 2030. godine imati Srbija sa 2.100 MW i Hrvatska (1.640 MW), zatim Severna Makedonija (520 MW), Bosna i Hercegovina (510 MW), Crna Gora (310 MW), dok bi Slovenija u istom periodu imala nešto više od 100 MW.

Za Srbiju i region to znači da će projekti morati da se uklapaju u širu evropsku dinamiku: ubrzano izdavanje dozvola, jačanje mrežne infrastrukture i privlačenje investicija. Hrvatska i Srbija već prednjače, dok Crna Gora, Severna Makedonija i BiH ulaze u novu fazu širenja kapaciteta. Slovenija, međutim, ostaje daleko iza evropskog proseka, kao i Albanija, Belorusija, Island i dve države EU – Slovačka i Malta.

Izvor: OIE Srbija

EPS: HE „Buk Bijela“ bez uticaja na Crnu Goru

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Na javnoj raspravi o prekograničnom uticaju u Plužinama, generalni direktor Elektroprivrede Srbije, Dušan Živković, izjavio je da studija procene uticaja na životnu sredinu pokazuje da izgradnja hidroelektrane „Buk Bijela“ na Drini neće imati uticaj na teritoriju Crne Gore.

Studiju je izradio konzorcijum koji čine „ViZ zaštita“ iz Banje Luke, beogradski „Energoprojekt Hidroinženjering“, Zavod za vodoprivredu iz Bijeljine i ECO Energy Consulting iz Podgorice.

Kako je saopštila Elektroprivreda Srbije, studija obuhvata detaljan pregled, analize i mere zaštite tokom pripreme, izgradnje i rada hidroelektrane „Buk Bijela“.

Pročitajte još:

– Tokom pripreme, izgradnje i rada, hidroelektrana „Buk Bijela“ neće imati uticaj na Nacionalni park „Durmitor“ i Rezervat prirode „Piva“, što je rezultat procene prekograničnih uticaja projekta na životnu sredinu Crne Gore – rekao je Danilo Mrdak, član tima koji je izradio studiju i profesor Univerziteta Crne Gore.

Naglašeno je da projekat ne nosi dodatne negativne uticaje na ekosisteme, floru i faunu, zdravlje stanovništva, kao ni na površinske i podzemne vode, niti na režim reke Tare, izvan već postojećeg uticaja hidroelektrane „Piva“.

Predsednik opštine Plužine, Slobodan Delić, ocenio je da je vreme da se projekti sagledavaju kao razvojna šansa, a ne da se unapred negativno ocenjuju. Podsetio je da opština već više od 50 godina ima hidroelektranu i veštačko jezero, koji su lokalnoj zajednici doneli značajne koristi.

Energetski portal

U planu osam prekograničnih projekata za jaču mrežu i obnovljive izvore

Foto - ilustracija: Pixabay/fietzfotos

U cilju jačanja prekograničnih koristi i prevazilaženja infrastrukturnih uskih grla u regionu, Energetska zajednica je od ukupno 27 prijavljenih projekata odabrala osam elektroenergetskih projekata koji su ušli u uži izbor. Ovi projekti takođe imaju zadatak da prilagode elektroenergetsku mrežu rastućoj potražnji za obnovljivim izvorima energije i trenutno su otvoreni za javne konsultacije.

Ovi projekti uključuju izgradnju novih 400 kV i 330 kV interkonekcija između Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Albanije, Kosova* i Severne Makedonije, modernizaciju postojećih dalekovoda, kao i razvoj reverzibilnih hidroelektrana sa značajnim kapacitetom za skladištenje energije.

Usvajanje nove liste Projekata od interesa Energetske zajednice planirano je za decembar 2026., u skladu sa Uredbom (EU) 2022/869 (revidirani TEN-E), koja nalaže da se lista PECI objavljuje svake dve godine.

Projekti uključeni u konsultacije

400 kV interkonekcija BiH – Crna Gora

Projekat predviđa izgradnju nove 400 kV interkonekcije između trafostanice Gacko u Bosni i Hercegovini i trafostanice Brezna u Crnoj Gori. Time će se povećati prekogranični prenosni kapaciteti, omogućiti integracija novih obnovljivih izvora energije, smanjiti zagušenja u mreži kao i unaprediti tržišna integracija i sigurnost snabdevanja.

Transbalkanski koridor

Projekat podrazumeva izgradnju dvostrukog 400 kV dalekovoda koji povezuje Bajinu Baštu sa Pljevljima i Višegradom, čime se završava transbalkanski elektroenergetski koridor. Ovaj projekat povećaće kapacitete prekograničnog prenosa, olakšati razmenu električne energije (uključujući Italiju), kao i podržati integracija obnovljivih izvora.

Pročitajte još:

400 kV interkonekcija Crna Gora  – BiH
Planirana je izgradnja nove 400 kV interkonekcije između Brezne i Sarajeva, uz izgradnju nove trafostanice 400/220 kV „Pivska planina”.

Rehabilitacija 220 kV interkonekcije

Ovaj projekat uključuje modernizaciju postojeće 220 kV mreže između BiH, Crne Gore i Albanije zamenom dotrajale opreme. Time će se povećati kapacitet, smanjiti zagušenja i omogućiti veća integracija obnovljivih izvora.

400 kV interkonekcijski koridor Istok–Zapad

Izgradnja nove 400 kV linije između Prizrena i Tetova ojačaće regionalnu povezanost, povećati razmenu električne energije i podržati integraciju obnovljivih izvora uz veću sigurnost snabdevanja.

Proširenje reverzibilne HE Moglice

Projekat predviđa razvoj velike reverzibilne hidroelektrane dodavanjem gornjeg akumulacionog jezera postojećem sistemu. Sa kapacitetom do 1.620 MW i oko 30 GWh skladištenja, osiguraće fleksibilnost sistema i balansiranje mreže.

Rekonfiguracija 400 kV mreže i nova interkonekcija Albanija – Kosovo

Projekat uključuje proširenje mreže, izgradnju novih trafostanica i interkonekcije Fierza – Prizren. Omogućiće integraciju više od 1 GW planirane energije vetra i poboljšati sigurnost snabdevanja.

330 kV interkonekcija Moldavija – Ukrajina

Nova 330 kV linija ojačaće energetsku povezanost Moldavije i Ukrajine, povećati prenosne kapacitete i podržati razvoj tržišta električne energije i integraciju obnovljivih izvora.

Konsultacije o projektima traju od 16. marta do 17. aprila 2026., a zainteresovane strane mogu dostaviti svoje komentare putem e-maila.

Energetski portal

* Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Savjeta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova

Elnos Grupa u središtu energetske tranzicije – Inženjering nove energetske ere

Energetika budućnosti će biti zelena. To više nije pitanje budućnosti, već sadašnjosti. Projekti koji donose energiju vetra, sunca i vode doživljavaju ekspanziju veću nego ikada pre. U globalnoj trci za čistim megavatima nastaje nova energetska mapa Evrope. Među akterima ove ključne transformacije nezaobilazno postaje i jedno domaće ime – Elnos Grupa.

400 kV dvosistemski dalekovod u Danskoj, dug 150 kilometara, buduća veza sa Nemačkom

Sa timom od više od 900 profesionalaca, prisustvom na 18 evropskih tržišta, kao i više od 150 realizovanih projekata iz oblasti obnovljivih izvora energije, ova kompanija danas potvrđuje snažan tempo kojim gradi novu energetsku stvarnost.

Snaga vetra – liderstvo u regionu

Vetroenergija je jedan od stubova energetske tranzicije, a Elnos Grupa je već godinama među vodećim regionalnim kompanijama u ovoj oblasti. Elnosov pečat nosi osam vetroparkova ukupne snage veće od 870 MW – od završenih projekata do onih koji su u fazi realizacije, kao i onih čija realizacija tek treba da počne.

– Jedan od projekata čija nam realizacija predstoji je izgradnja vetroparka Vetrozelena snage 300 MW, koji će biti najveći pojedinačni vetropark na Balkanu. Naš obim poslova će obuhvatati Electrical Balance of Plant u okviru EPC ugovora. Ponosni smo što ćemo biti deo ovog velikog poduhvata – rekao je Branko Torbica, potpredsednik Uprave Elnos Grupe.

Vetropark Gvozd (54,6 MW) – Elnos Grupa izvodi e-BoP poslove

Ovo će biti nastavak snažnog angažmana Elnosa u sektoru energije iz obnovljivih izvora. Nakon završetka izgradnje vetroparka Čibuk 2 (154 MW) prošle godine, timovi kompanije trenutno rade i na projektu vetroparka Gvozd (54,6 MW) u Crnoj Gori.

Hidroenergetika najvećih dometa

Sa projektima koji zbirno premašuju 1.100 MW instalisane snage, Elnos Grupa potvrđuje poziciju jednog od ključnih regionalnih izvođača u oblasti hidroenergetike.

HE Perućica (307 MW) – modernizacija najstarije hidroelektrane u Crnoj Gori

– Na domaćem terenu posebno mesto za nas zauzima izgradnja hidroelektrane Dabar (159,55 MW), najvećeg i najkompleksnijeg hidroenergetskog projekta u regionu. U okviru ovog projekta realizujemo kompletnu elektro i mašinsku fazu radova, uključujući i izgradnju priključnog 220 kV dalekovoda dužine oko 20 kilometara te priključno-razvodnog postrojenja 220 kV, ključnog za povezivanje hidroelektrane Dabar sa elektroenergetskom mrežom i njenu sigurnu integraciju u prenosni sistem. Kao izuzetno važan izdvojio bih i veliki poduhvat modernizacije hidroelektrane Perućica (307 MW), gde naši timovi izvode veoma kompleksne poslove remonta elektro i mašinske opreme na agregatima ove hidroelektrane – rekao je on.

Više od 50 solarnih elektrana na pet tržišta

SE Novalja (20,9 MWp) na ostrvu Pag, izgrađena po principu „ključ u ruke“

Solar sve snažnije predvodi tranziciju regiona. Elnos Grupa svoj potpis već je ostavila na više od 50 solarnih elektrana na pet tržišta, a naročito snažan iskorak ostvaruje na tržištu Hrvatske.

Samo tokom prošle godine timovi ove kompanije su na ostrvu Pag, po principu „ključ u ruke“, na 25 hektara izgradili solarnu elektranu Novalja (20,9 MWp), dok danas rade na realizaciji projekta Novalja 1 (9,2 MWp) u neposrednoj blizini. Među važnim projektima izdvaja se i solarna elektrana Izlazak 1 (10,52 MWp), izgrađena na površini od 9,9 hektara u blizini Splita.

U Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj…

Izgradnja 380 kV dalekovoda Conneforde-Cloppenburg-Merzen

Proizvesti nove zelene megavate nije dovoljno – potrebno ih je i sigurno uvesti u mrežu. Upravo zato dalekovodi postaju jedna od ključnih bitaka savremene energetike, a timovi Elnosa na tim poslovima rade širom Evrope.

Među najznačajnijim projektima koji se realizuju s ovim ciljem izdvajaju se izgradnja 400 kV dvosistemskog dalekovoda u Danskoj, dugog 150 kilometara, kao buduće važne veze sa Nemačkom, kao i dalekovod Breared-Söderåsen u Švedskoj, dužine 88 kilometara, namenjen prihvatu energije iz vetroparkova. U Nemačkoj je u međuvremenu završen i dalekovod Conneforde-Cloppenburg-Merzen, na kojem su takođe bili angažovani timovi Elnosa.

Novi veliki HVDC iskorak

Novi iskorak Elnos Grupe u oblasti HVDC tehnologija

Savremena energetska infrastruktura sve više se oslanja na HVDC tehnologije, koje omogućavaju prenos velikih količina električne energije na velike udaljenosti uz minimalne gubitke. Elnos Grupa je na polju ovih tehnologija napravila novi veliki iskorak.

– Potpisali smo ugovor sa kompanijom Hitachi Energy za izgradnju novih HVDC konvertorskih stanica širom Evrope u periodu od 2026. do 2032. godine. Ovim ugovorom dodatno smo potvrdili poziciju kompanije kao pouzdanog partnera u razvoju integrisanog evropskog energetskog tržišta – rekao je Torbica.

Podsjećamo da je Elnos Grupa do sada bila deo strateški važnih HVDC projekata u Nemačkoj, Norveškoj i Crnoj Gori, radeći u saradnji sa globalnim liderima u energetskom sektoru.

Pametna trafostanica

Ova kompanija gradi i prvu 400 kV digitalnu trafostanicu Åker u Švedskoj. Ovakvu trafostanicu razvila je švedska kompanija Svenska Kraftnät. Projekat predstavlja novi standard u razvoju energetske infrastrukture. Digitalni sistem omogućava automatsko upravljanje, brže otklanjanje kvarova i efikasnije planiranje održavanja, čime se značajno unapređuju pouzdanost i efikasnost elektroenergetskog sistema.

Elnos Grupa na „SET Trebinje 2026”

Elnos Grupa je generalni sponzor konferencije SET 2026, koja će se održati od 25. do 27. marta u Kulturnom centru grada Trebinja. Ovaj događaj okuplja vodeće regionalne i evropske stručnjake iz oblasti energetike i obnovljivih izvora.

Sa istim ciljem – afirmacijom obnovljivih izvora energije i ubrzanjem energetske tranzicije – Elnos Grupa sedmu godinu zaredom podržava održavanje Samita energetike Trebinje.

Hapšenje u Aleksincu zbog nelegalne eksploatacije peska i šljunka i uništavanja životne sredine

Foto-ilustracija: Unsplash (Bermix Studio)

U akciji usmerenoj na suzbijanje ekološkog kriminala, pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Nišu uhapsili su M. S. (1995) iz Aleksinca, zbog sumnje da je nelegalnom eksploatacijom peska i šljunka naneo značajnu štetu životnoj sredini.

Akcija je sprovedena u saradnji sa Odeljenjem za suzbijanje ekološkog kriminala Službe za suzbijanje kriminala UKP, Republičkom vodnom i poljoprivrednom inspekcijom, po nalogu Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu.

Sumnja se da je osumnjičeni, kao vlasnik preduzetničke radnje iz Aleksinca, u periodu od 2024. godine do danas, bez dozvola nadležnih organa, organizovao eksploataciju mineralnih sirovina na obradivom poljoprivrednom zemljištu u priobalju Južne Morave, čime je formirao veštačko akumulaciono jezero i oštetio životnu sredinu na površini od oko 23,5 hektara.

Pročitajte još:

Takođe, sumnja se da je izvađene sirovine skladištio i prerađivao u pogonu za separaciju, na koji način je protivpravno stekao imovinsku korist u iznosu od 87.276.793,73 dinara.

Osumnjičeni je, uz krivičnu prijavu, priveden nadležnom tužilaštvu, dok će pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova nastaviti rad na suzbijanju ekološkog kriminala na teritoriji Republike Srbije, navedeno je u saopštenju MUP-a.

Energetski portal

Zatražena zelena dozvola za brzu prugu od Paraćina do Trupala

Foto-ilustracija: Pixabay (Jaime Perez)

Infrastruktura železnice Srbije podnela je Ministarstvu zaštite životne sredine zahtev za određivanje obima i sadržaja studije procene uticaja na životnu sredine za projekat fazne izgradnje i rekonstrukcije železničke pruge Beograd Centar – Rasputnica “G” – Rakovica – Mladenovac – Lapovo – Niš – Preševo – Državna granica (Tabanovci). Zahtev se konkretno odnosi na poddeonicu 3 Paraćin –Trupale, a u okviru nje deonice Paraćin – Stalać i Đunis – Trupale.

Projekat rehabilitacije železničkog koridora Beograd – Niš, kako se podseća, predviđa modernizaciju i unapređenje postojeće, pretežno dvotračne pruge dužine 230 km između Bepgrada i Niša. Cilj projekta koridora je da se postigne brzina do 200 km/h i poboljša kvalitet i efikasnost usluga putničkog i teretnog železničkog saobraćaja, navodi se u zahtevu.

Deonica 3 železničke pruge Beograd – Niš podeljena je na tri dodatne poddeonice: −

Paraćin – Stalać – projektovana ukupna dužina deonice – 20,4 km, zadržaće se dvokolosečni režim

− Stalać – Đunis (isključena, jer se razvija odvojeno i nalazi se u naprednijoj fazi pripreme – jednokolosečna)

− Đunis – Trupale – projektovana ukupna dužina je 37,7 km, zadržaće se dvokolosečni režim.

Poddeonica trase Paraćin – Stalać, proteže se od km 153+380 do km 174+170,79, u ukupnoj dužini od 20,8 km. Poddeonica počinje neposredno pre ulazne skretnice u stanici Paraćin i završava se ispred stanice Stalać. Deonica Đunis – Niš (Trupale) se pruža od km 191+937,96 do km 229+642 u dužini od 37,7 km. Ova deonica je pozicionirana u dolini Južna Morava sa njene leve strane sve do mesta Supovac, posle kojeg prelazi na desnu obalu reke i nastavlja trasu do Trupala.

Poddeonica Paraćin–Stalać prolazi kroz dve opštine – Paraćin i Ćićevac. Cela poddeonica uglavnom prati postojeću železničku prugu, osim kratkih odstupanja neophodnih za poboljšanje radijusa krivina, koja se nalaze na izlazu iz naselja Striža i na izlazu iz sela Ćićevac. Poddeonica Đunis–Trupale (Niš) prolazi kroz tri opštine – Kruševac, Aleksinac i Niš. Železnička trasa prolazi kroz poljoprivredno područje, osim u urbanim zonama i selima.

Stanice i stajališta

Ukupno 11 stanica i stajališta biće ukinuto, sedam stanica će biti zadržano, a dve stanice će biti novoizgrađene.

Poddeonica Paraćin – Stalać

1. Stanica Paraćin 155+108 Stanica – ostaje

2. Sikirica–stanica Ratari 163+462 Stajalište – Nova stanica

3. Drenovac 166+700 Stajalište – ukida se

4. Stanica Ćićevac 171+415 Stanica – ostaje

5. Lučina 173+700 Stajalište – ukida se

Poddeonica Đunis – Trupale

1. Stajalište Vitkovac 194+118 Stajalište – ukida se

2. Donji LJubeš stajalište 196+155 Stajalište – ukida se

3. Gornji LJubeš stajalište 198+453 Stajalište – ukida se

4. Stanica Korman 200+807 Station- ostaje

5. Trnjane stajalište 203+100 Stajalište – ukida se

6. Stanica Adrovac 205+474 Stanica – ostaje

7. Stanica Aleksinac 209+255 Stanica – ostaje

8. Nozrina stajalište 212+480 Stajalište – ukida se

9. Lužane stanica 213+794 Stanica – ostaje

10. Tešica stajalište 216+885 Stajalište – Nova stanica

11. Stanica Grejač 219+650 Stajalište – ukida se

12. Supovački most stajalište 223+100 Stajalište – ukida se

13. Mezgraja stajalište 223+994 Stajalište – ukida se

14. Vrtište stajalište 227+075 Stajalište – ukida se

15. Stanica Trupale 228+934 Stanica – ostaje

Mostovi i vijadukti

Svi mostovi na trasi projekta biće novi, koji se grade nakon rušenja postojećih mostova. Ukupno će biti izgrađeno dvanaest mostova i dva vijadukta unutar obe poddeonice. Pet mostova biće novoizgrađeno unutar poddeonice Paraćin–Stalać, a u okviru poddeonice Đunis–Trupale sedam mostova i dva vijadukta.

Prelazi u nivou, podvožnjaci i nadvožnjaci

U cilju postizanja većeg nivoa bezbednosti (budući da su mnogi postojeći putni prelazi bez nadzora, rampi, signalizacije ili saobraćajnih znakova), planirano je ukidanje svih 48 postojećih putnih prelaza u nivou i njihova zamena sa 30 novih denivelisanih ukrštanja (tj. prelaza koji nisu u istom nivou sa prugom — uključujući nadvožnjake i podvožnjake), koji se možda i ne nalaze na istim lokacijama kao ukinuti prelazi.

Planirano je da 21 postojeći drumski pružni prelaz bude ukinut i zamenjen sa 30 denivelisanih prelaza. 12 denivelisanih prelaza biće novoizgrađeno unutar poddeonice Paraćin–Stalać, a 18 biće izgrađeno unutar poddeonice Đunis–Trupale.

Propusti

Na području obuhvaćenom projektom postoji 42 postojeća propusta. Deo njih biće adaptiran u okviru projekta kako bi istovremeno služili i kao prelazi za divlje životinje. Za sada je planirana izgradnja 35 propusta duž trase. Međutim, tokom daljeg razvoja tehničke dokumentacije biće planirana izgradnja još dva propusta (stacionaže: oko 225+170 km i 225+525 km). Jedan tunel biće izgrađen unutar poddeonice Đunis–Trupale. Tunel Đunis biće novoprojektovan. Ulazni portal nalaziće se na km 192+274, a izlazni portal na km 192+854, odnosno dužine 580 metara. Predviđena brzina na ovom delu trase iznosi 160 km/h.

Pregled trase

Poddeonica trase Paraćin–Stalać projektovana je kao dvokolosečna magistralna pruga za obostrani saobraćaj. Maksimalna brzina za ovu deonicu iznosi 200 km/h. Dve postojeće stanice (Paraćin i Ćićevac) se zadržavaju, ali rekonstruisane i modernizovane u skladu sa potrebama putničkog i teretnog saobraćaja na dvokolosečnoj pruzi i lokalnim potrebama naselja u kojima se nalaze.

Stanica Paraćin će zadržati status međustanice na dvokolosečnoj magistralnoj pruzi Beograd–Niš, kao i status čvorišne stanice za jednokolosečnu magistralnu prugu Rasputnica Ćuprija–Ćuprija–Paraćin i jednokolosečnu industrijsku prugu Paraćin–Stari Popovac. Pored toga, koloseci namenjeni Elektrotehničkoj službi se zadržavaju, ali se zbog prostornog ograničenja premeštaju na suprotnu stranu stanice. Rekonstruisana stanica biće projektovana sa 7 glavnih i 3 pomoćna koloseka (koji će služiti kao privremena mesta za zaustavljanje vozova u slučaju da su svi ostali koloseci zauzeti), kao i 2 servisna koloseka (za pristup servisnim prostorima). Stanica je projektovana sa dva perona, svaki dužine 220 m. Prvi peron je glavni stanični peron koji se nalazi uz staničnu zgradu, dok je drugi ostrvski peron smešten između koloseka 6 i 7. Peroni su međusobno povezani podvožnjakom i opremljeni u skladu sa relevantnim tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (INF TSI i PRM TSI).

Takođe, postojeće stajalište Sikirica – Ratare se zadržava, ali nadograđeno u stanicu kako bi moglo da primi očekivani dodatni železnički saobraćaj. Stanica je projektovana sa 4 glavna koloseka i 2 zaštitna koloseka.

Stanica Ćićevac će biti projektovana sa 5 glavnih koloseka, 2 sigurnosna koloseka i 3 zaštitna koloseka. Stanica je projektovana sa dva perona, svaki dužine 220 metara.

Dva postojeća stajališta, Drenovac i Lučine, biće ukinuta zbog očekivano malog broja putnika koji ih koriste.

Na deonici Paraćin – Stalać, projektovan je jedan potproni zid, uz utovarno-istovarnu rampu u stanici Paraćin, kao i 17 konstrukcija propust aispod železničke pruge, u funkciji sprovođenja vodotoka i odvodnjavanja pruge.

Poddeonica pruge Đunis – Trupale projektovana je kao dvokolosečna magistralna pruga za obostrani saobraćaj. Maksimalna brzina za ovu deonicu iznosi 200 km/h.

Postojeće stanice Korman, Adrovac, Aleksinac, Lužane i Trupale biće zadržane, ali rekonstruisane i modernizovane u skladu sa potrebama putničkog i teretnog saobraćaja na dvokolosečnoj pruzi i lokalnim potrebama naselja u kojima se nalaze.

Novo službeno mesto Korman se premešta na novu lokaciju. Kompletan stanični kompleks se premešta bliže Nišu. I novo službeno mesto Aleksinac premešteno je bliže Nišu, a novo službeno mesto Lužane planira se na drugoj lokaciji u odnosu na postojeće, preko puta stare lokacije i pomereno ka Nišu. Izbor lokacije uslovljen je boljim tehničko-tehnološkim uslovima i lakšim kolskim pristupom. Novo mesto obuhvata katastarske parcele u privatnom, državnom i opštinskom vlasništvu, navodi se u zahtevu.

Prema projektu, stanica Trupale zadržava svoju ulogu granične stanice u okviru železničkog čvora Niš, na kojoj se koloseci granaju ka stanicama Crveni Krst i Niš ranžirna stanica. Glavni zahtevi za stanicu odnose se na upravljanje železničkim saobraćajem, ukrcavanje i iskrcavanje putnika u okviru lokalnog saobraćaja, kao i na rukovanje vagonskim pošiljkama na manevarskom koloseku. Planirani kapaciteti koloseka su: dva glavna prolazna koloseka (koloseci 3 i 4), dva koloseka za preticanje (kolosci 2 i 5), tri prijemno-otpremna koloseka (kolosci 1, 6 i 7), manevarski kolosek sa dugom (vojnom) rampom dužine 400 m, koji se koristi za utovar i istovar robe i dva koloseka koja se nastavljaju iz koloseka 1 i 2, namenjena formiranju ukrštanja voznih puteva. Novo službeno mesto Trupale planirano je bliže ka Beogradu u odnosu na postojeću lokaciju.

Postojeće stajalište Tešica biće u potpunosti modernizovano i rekonstruisano u stanicu. Postojeća stajališta Vitkovac, Donji Ljubeš, Gornji Ljubeš, Trnjane, Noržina, Supovački most, Mezgraja i Vrtište biće ukinuta zbog očekivano malog broja putnika ili zbog blizine većih stanica. Postojeća stanica Grejač takođe će biti ukinuta i zamenjena novom stanicom Tešica.

Predviđena projektna brzina za vozove je do 120 km/h.

– U zoni stanice Adrovac projektovani su geometrijski elementi trase za brzinu od 160 km/h. Situacioni elementi trase pruge u zoni stanice Aleksinac, projektovani su za brzinu od 120 km/h, iz razloga jer bi korekcija trase imala za posledicu relokaciju stanice na mnogo veću udaljenost od postojeće, sa neracionalnim povećanjem investicije u odnosu na benefit koji donosi povećanje brzine u toj zoni – precizira se u dokumentaciji.

Projekat predviđa da se tokom izvođenja radova železnički saobraćaj odvija jednim kolosekom, uz koordinaciju svih građevinskih, tehničkih i instalacionih radova, uz pojačane mere bezbednosti i angažovanje dodatnog osoblja.

Izvor: eKapija

Da li je poskupljenje gasa razotkrilo energetsku ranjivost Evrope

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Najnoviji rast cena gasa, izazvan zaoštravanjem sukoba na Bliskom istoku, ponovo je pokazao koliko evropsko tržište energije ostaje izloženo spoljnim šokovima. Prema navodima iz saopštenja analtičkog centra EMBER, cena proizvodnje električne energije iz gasnih elektrana u Evropi porasla je za više od 50 odsto od 28. februara, dok je Evropska unija samo u prvih deset dana krize platila dodatnih 2,5 milijardi evra za uvoz fosilnih goriva.

Do novih problema došlo je nakon eskalacije sukoba u regionu Bliskog istoka, što je izazvalo potrese na globalnom tržištu nafte i tečnog prirodnog gasa. Potom je zabrinutost izazvalo je zatvaranje Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi veliki deo svetskih isporuka energenata, kao i prekid rada katarskog postrojenja Ras Laffan, jednog od ključnih centara za proizvodnju LNG-a.

Iako je neposredan rizik od nestašica gasa u Evropi za sada ocenjen kao nizak, jer direktni uvoz iz regiona Bliskog istoka nije presudan za ukupno evropsko snabdevanje, rast cena već se preliva na račune i tržište električne energije. Prosečna cena evropskog gasa na holandskom TTF čvorištu u prvoj nedelji sukoba dostigla je 45 evra po megavat-satu, što je gotovo 50 odsto više nego pre izbijanja krize, kada je iznosila 31 evro.

Pročitajte još:

Saopštenje ukazuje da posledice neće biti iste u svim državama članicama. Zemlje koje se više oslanjaju na gas u proizvodnji struje znatno su izloženije rastu cena. Kao primer se navodi Italija, gde je gas ove godine uticao na formiranje cene električne energije u čak 89 odsto sati, dok je u Španiji taj udeo bio svega 15 odsto. Upravo zbog manjeg oslanjanja na gas, Španija je, prema istim podacima, zadržala niže cene električne energije od većine drugih evropskih zemalja sa većim gasnim kapacitetima.

Glavni uzrok nestabilnosti, kako navode, ostaje zavisnost od gasa, dok bi dugoročnu zaštitu potrošača mogli da donesu jedino veće ulaganje u obnovljive izvore, baterijska skladišta, fleksibilnost potrošnje i širu elektrifikaciju.

Energetski portal

Najveće postrojenje na svetu za đubrivo na bazi zelenog vodonika proizvodiće 260.000 tona godišnje

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

U Paragvaju je u planu izgradnja postrojenja za proizvodnju đubriva Villeta Green H₂ na bazi zelenog vodonika, koje će nakon završetka proizvoditi oko 260.000 tona niskougljeničnog kalcijum-amonijum nitrata godišnje. Zeleni vodonik koji će se koristiti biće proizveden potpuno iz obnovljivih izvora energije.

Projekat bi tokom faze izgradnje i rada trebalo da obezbedi više od 5.000 novih radnih mesta.

Evropska investiciona banka (EIB), preko svoje razvojne grane EIB Global, finansira razvoj projekta sa iznosom do 95 miliona dolara. Projekat razvija britanska kompanija ATOME PLC, koja je od samog početka vodila sve faze planiranja i razvoja postrojenja.

Pročitajte još:

Nakon završetka, projekat bi trebalo da postane jedno od prvih industrijskih postrojenja za proizvodnju đubriva na bazi zelenog vodonika izvan Evropske unije, a po početku rada i najveće na svetu.

Projekat je deo šire inicijative Global Gateway, kojom Evropska unija jača strateško partnerstvo sa Latinskom Amerikom i podržava održivi razvoj i inovacije u regionu. Pored ekoloških benefita, projekat će doprineti i regionalnoj konkurentnosti i diverzifikaciji tržišta đubriva, posebno za velike poljoprivredne centre u Brazilu i Argentini.

Energetski portal

Rogozna, skup građana protiv otvaranja rudnika

Foto-ilustracija: Pixabay

Meštani Trnave i okolnih sela, koja se nalaze u neposrednoj blizini planine Rogozna, zajedno sa građanima Novog Pazara okupili su se večeras kako bi formirali „Zbor građana Trnava”, sa ciljem da spreče otvaranje rudnika na tom području.

Na sastanku su razgovarali o mogućim posledicama koje bi rudnik mogao da ima po životnu sredinu i kvalitet života stanovništva, a tom prilikom definisani su i precizirani naredni koraci u njihovom delovanju.

Kako su naveli, „Zbor građana Trnava” trebalo bi da koordinira buduće aktivnosti meštana i građana koji se protive otvaranju rudnika, uključujući informisanje javnosti, organizovanje narednih okupljanja, ali i pokretanje inicijativa pred nadležnim institucijama.

Meštani poručuju da su odlučni da brane svoje selo i prirodu Rogozne i da će se, kako kažu, na različite načine boriti da spreče otvaranje rudnika na ovom području.

Izvor: RTS

Predstavljena preliminarna tehnička studija o mirnodopskoj primeni nuklearne energije u Srbiji

Foto: Ministarstvo rudarstva i energetike

Preliminarna tehnička studija o mirnodopskoj primeni nuklearne energije, izrađena u saradnji Ministarstva rudarstva i energetike i konzorcijuma francuskih kompanija na čelu sa Francuskom elektroprivredom (EDF), predstavljena je u Privrednoj komori Srbije. Studija predstavlja prvi sveobuhvatan dokument koji sagledava mogućnosti razvoja nuklearnog programa u Srbiji i donosi početnu mapu puta za njegovu potencijalnu realizaciju.

U dokumentu se navodi da će rast potreba za energijom, usled razvoja data centara, veštačke inteligencije, elektrifikacije industrije i saobraćaja, zahtevati dodatne stabilne izvore čiste energije. U tom kontekstu, nuklearna energija se posmatra kao jedna od opcija koja bi mogla doprineti stabilnosti elektroenergetskog sistema, smanjenju zavisnosti od uvoza električne energije i procesu dekarbonizacije.

Posebni savetnik ministra rudarstva i energetike za nuklearnu energiju Miroslav Popović istakao je da studija donosi prvu mapu puta Srbije ka razvoju nuklearne energije. Prema njegovim rečima, dokument je usklađen sa pristupom Međunarodne agencije za atomsku energiju i definiše ključne korake koje država mora da preduzme kao preduslov za pokretanje nuklearnog programa. Studija takođe sadrži komparativni pregled tehnoloških opcija, uključujući konvencionalne reaktore i male modularne nuklearne elektrane.

Foto-ilustracija: Unsplash (sergio perez mateo)

Rukovodilac za razvoj poslovanja u Francuskoj elektroprivredi Antoan Gelfi rekao je da analiza pokazuje da nuklearna energija može predstavljati stratešku opciju za Srbiju, dodajući da je ova kompanija kroz studiju ponudila jasne smernice za dalji razvoj potencijalnog nuklearnog programa i spremna je da nastavi saradnju sa Srbijom u narednim fazama.

Aktivnosti potrebne za uspostavljanje infrastrukture nuklearnog energetskog programa, prema smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju, podeljene su u tri faze i obuhvataju ukupno 19 infrastrukturnih pitanja. Prva faza odnosi se na procenu opravdanosti razvoja nuklearne energije i pripremu regulatornog i institucionalnog okvira. U drugoj fazi donosi se odluka o pokretanju nuklearnog programa i sprovode aktivnosti vezane za izbor tehnologije i pripremu izgradnje, dok treća faza obuhvata samu izgradnju i završava se sinhronizacijom nuklearne elektrane sa elektroenergetskom mrežom.

Pročitajte još:

Planirano je da do sredine 2027. godine budu završene sve studije potrebne za donošenje informisane odluke Vlade Srbije o eventualnoj realizaciji nuklearnog programa. Nakon toga fokus će biti na jačanju institucionalnih, regulatornih i stručnih kapaciteta, kako bi Srbija do 2032. godine bila spremna za izbor tehnologije i pokretanje procesa ugovaranja izgradnje nuklearne elektrane, koja bi mogla biti priključena na mrežu oko 2040. godine.

U prvoj fazi posebna pažnja biće posvećena razvoju zakonodavnog i regulatornog okvira, razvoju ljudskih resursa, analizi troškova i modela finansiranja, kao i sagledavanju industrijskih kapaciteta za izgradnju i rad nuklearnih postrojenja. U tom procesu značajnu ulogu mogla bi imati domaća industrija kroz uključivanje u lanac snabdevanja.

Razvojem nuklearnog programa u početnim fazama upravljaće Grupa za pripremu i primenu Programa nuklearne energije pri Ministarstvu rudarstva i energetike i međuresorna ekspertska radna grupa, koje će zajedno činiti nacionalno telo za sprovođenje programa nuklearne energije.

U razvoju programa očekuje se značajno učešće domaćih stručnjaka, uključujući inženjere, fizičare i istraživače sa univerziteta i instituta. Osnova za institucionalnu saradnju postavljena je Memorandumom o razumevanju u oblasti razvoja primene nuklearne energije u Republici Srbiji, potpisanim u julu 2024. godine, koji je okupio više od 20 fakulteta, instituta i elektroenergetskih kompanija.

Važan korak ka razmatranju nuklearne energije kao dela energetskog sistema Srbije napravljen je usvajanjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o energetici u novembru 2024. godine, kada je ukinut moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana koji je bio na snazi više od tri decenije. Integrisanim nacionalnim energetskim i klimatskim planom Srbije do 2030. godine, sa projekcijama do 2050. godine, kroz jedan od scenarija razmatra se mogućnost uvođenja nuklearnih elektrana ukupnog kapaciteta do 1.000 megavata nakon 2040. godine.

Energetski portal

Završena revitalizacija RHE „Bajina Bašta“

Foto: EPS

Završena je revitalizacija reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta”, a drugi agregat ponovo je priključen na elektroenergetsku mrežu Srbije. Ovim projektom produžen je radni vek postrojenja, povećana pouzdanost i unapređena efikasnost rada jedine pumpno-akumulacione elektrane u zemlji, navedeno je u saopštenju Vlade.

Revitalizacija je obuhvatila modernizaciju agregata, elektroopreme i sistema upravljanja, kao i veliki remont dovodno-odvodnog tunela dugog približno osam kilometara. Ukupna vrednost radova iznosi oko 35 miliona evra, a projekat je realizovan u okviru investicionog ciklusa kompanije Elektroprivreda Srbije.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović istakla je tokom obilaska elektrane da je postrojenje pušteno u rad 1982. godine i da je sada prvi put prošlo sveobuhvatnu obnovu. Kako je navela, značaj ove elektrane ne ogleda se samo u proizvodnji električne energije, već pre svega u njenoj ulozi u obezbeđivanju stabilnosti i balansiranju elektroenergetskog sistema.

Pročitajte još:

Prema njenim rečima, RHE „Bajina Bašta” funkcioniše kao svojevrsna energetska baterija Srbije, jer omogućava pokrivanje vršne potrošnje i brzu reakciju u slučaju naglih poremećaja u proizvodnji ili naglog rasta potrošnje električne energije. Njena uloga posebno dolazi do izražaja u uslovima sve većeg učešća obnovljivih izvora energije, čija je proizvodnja promenljiva.

Tokom posete opštini Bajina Bašta, ministarka je zajedno sa predsednikom opštine Milenko Ordagić uručila 42 ugovora građanima koji su dobili subvencije države za sprovođenje mera energetske sanacije u stanovima i porodičnim kućama.

Kako je navela, lokalna samouprava već četiri godine kontinuirano ulaže u energetsku efikasnost, a kroz različite programe do sada je uloženo više od 45 miliona dinara. Zajedno sa novim ugovorima, ukupno 283 domaćinstva dobila su priliku da unaprede komfor stanovanja, smanje troškove energije i povećaju vrednost svojih domova.

Energetski portal

Digitalno upravljanje energijom u hotelima – uloga ABB KNX sistema

Fotografija: ABB

Digitalizacija u sektoru zgradarstva danas je jedan od ključnih alata za smanjenje potrošnje energije i postizanje klimatskih ciljeva. Hotelski objekti, koji rade 24 sata dnevno i imaju visoku potrošnju energije po sobi, predstavljaju posebno izazovno okruženje. Upravo zato sistemi pametne automatizacije, poput KNX globalnog standarda, postaju važan deo strategije energetske efikasnosti i održivog upravljanja zgradama.

Jedan od najreprezentativnijih primera je Geneva Marriott Hotel – objekat u kom je KNX postao „tihi dirigent” kompletnog ambijenta. U 263 sobe, preko 1.500 svetiljki i čak 4.500 utičnica povezano je u jednu pametnu mrežu koja reaguje na prisustvo gosta, doba dana i željeni nivo udobnosti. Gosti dobijaju personalizovane scene poput welcome, sleep ili do not disturb, dok se svetlo, klima i roletne automatski prilagođavaju potrebama prostora. Rezultat je savršena harmonija estetike i tehnologije – iskustvo koje se pamti, a ne vidi.

Takođe, ABB KNX dokazano donosi 20–40 odsto uštede energije, što je u hotelima sa velikim brojem soba značajan iznos. Automatsko gašenje rasvete, hlađenja, grejanja i utičnica kada gost napusti sobu, kao i dinamička regulacija HVAC sistema, direktno smanjuju operativne troškove. U objektima koji rade 24/7, ovakva optimizacija postaje ključan faktor finansijske održivosti.

Operativna efikasnost je jednako vredna. Osoblje u svakom trenutku zna status soba: da li je zauzeta, da li je aktiviran „do not disturb”, troši li se energija bez potrebe ili postoji kvar. Automatizovana priprema sobe pre dolaska gosta, optimizacija javnih prostora i praćenje potrošnje iz jednog mesta pojednostavljuju rad recepcije i tehničkog sektora, smanjujući potrebu za ručnim proverama i oslobađajući osoblje za ono što je gostima zaista važno.

U FOKUSU:

ABB KNX donosi ono za čim se često traga: apsolutnu slobodu dizajna. Uz Busch-Jaeger premium linije – od staklenih i metalnih okvira do inteligentnih kartičnih prekidača, iceLight modula, termostata i naprednih KNX panela – tehnologija se potpuno uklapa u estetsku viziju enterijera, ne zauzimajući prostor već ga naglašavajući. Elegantne površine, minimalistički oblici i mogućnost brendiranja prekidača omogućavaju da svaki detalj vizuelno „pripada” hotelu.

Jedna od najbitnijih prednosti KNX-a jeste njegova otvorenost. To znači da hotel nije vezan za jednog proizvođača, niti za jednu generaciju uređaja. ABB-ova oprema može se kombinovati sa stotinama drugih KNX uređaja dostupnih na tržištu, što smanjuje rizik investicije i obezbeđuje dugoročnu skalabilnost. Sistem se može proširivati bez menjanja infrastrukture – nove sobe, spa centri, restorani ili konferencijske sale lako se integrišu u postojeću mrežu. U modernim hotelima, KNX instalacija retko funkcioniše potpuno izolovano – najčešće se integriše u širi BMS (Building Management System), koji objedinjuje razne podsisteme zgrade: klimatizaciju, protivpožarne alarme, sigurnosne kamere, hotelski softver za rezervacije (PMS) itd.

Integracija ABB KNX sistema sa BMS-om može se ostvariti na više načina, zavisno od korišćene platforme, ali u praksi se često koriste standardi BACnet/IP i Modbus za komunikaciju između KNX mreže i nadređenog sistema. Integracija sa PMS, GRMS i BMS platformama donosi jedinstveno upravljanje svim ključnim aspektima hotelskog poslovanja.

Jednostavnije održavanje i proširenje: Iako zahtevaju inicijalno stručnu konfiguraciju, jednom pušteni u rad, KNX sistemi su relativno laki za održavanje. ABB nudi alatke kao što je i-bus® Tool za dijagnostiku – kojim se integrator može daljinski povezati i proveriti stanje uređaja, testirati komunikaciju i sl. Ukoliko hotel dodaje nove sobe ili renovira, integrator može kroz ETS projekat dodati nove uređaje i preuzeti postojeću konfiguraciju, bez potrebe da menja ono što radi. Tako se štiti investicija na duge staze – KNX instalacija iz 2025. godine može se nadograditi 2030. novim komponentama koje su kompatibilne (unazad i unapred, zahvaljujući standardu). ETS (Engineering Tool Software) zvanični je softver za projektovanje i puštanje u rad KNX instalacija.

Takođe, ono što se u praksi najviše isplati – KNX je izuzetno stabilan. Radi na kablovskom magistralnom sistemu, nezavisan je od WiFi-ja, projektovan za neprekidan rad i minimalno podložan smetnjama. Za hotele koji jednostavno ne smeju da stanu, ovo je vrednost koju nijedna bežična tehnologija ne može da nadomesti.

Najzad, tu je i veći komfor i personalizacija za goste: gosti mogu jednostavno kontrolisati sve aspekte ambijenta u svojoj sobi putem elegantnih, intuitivnih panela. Npr. stakleni ABB tacteo®KNX senzori omogućavaju premium iskustvo – dodirom jednog tastera gost zatamnjuje svetla, spušta roletne i podešava temperaturu scene za spavanje.

Fotografija: ABB

Da ABB-ova rešenja zaista pomeraju granice mogućeg, podseća i još jedan simbol modernog inženjeringa. Nedavno je nebo nad Dubaijem zasijalo uz spektakularan svetlosni šou na fasadi Burj Khalife, najviše zgrade na svetu, povodom obeležavanja 15 godina njenog rada. Razlog je jednostavan, ali impresivan: ABB već petnaest godina obezbeđuje pouzdano napajanje za sve ključne sisteme ovog giganta: od rasvete, ventilacije i klimatizacije, do liftova i čuvenih fontana koje izbijaju do 150 metara uvis.

Ovaj primer savršeno ilustruje ono što ABB radi širom sveta: omogućava da kritični sistemi rade besprekorno, da objekti budu efikasniji, produktivniji i održiviji, i da čak najzahtevniji projekti „nadžive” očekivanja. To je suština ABB filozofije – Engineered to Outrun.

Kada se ova globalna ekspertiza spoji sa fleksibilnošću i stabilnošću KNX standarda, postaje jasno zašto se ABB-ova KNX rešenja nalaze u prestižnim hotelima širom sveta: JW Marriott Dubai, Sheraton Grand Dubai, Marriott Singapore, Courtyard by Marriott Warsaw Airport, kao i u luksuznim resortima brendova Bvlgari i Yas Viceroy. Isto važi i za naš region: u Srbiji su ranije realizovani i hoteli Mona i hotel u Rajićevoj, a jedan od najznačajnijih KNX projekata u realizaciji je King’s Circle Residence na Slaviji, premium hotelsko-stambeni kompleks koji se gradi u fazama. Ovaj objekat pozicionira Beograd među gradove koji usvajaju najnaprednije standarde hotelijerstva.

U kontekstu evropskih ciljeva dekarbonizacije i energetske tranzicije, pametne zgrade i automatizacija postaju ključni elementi održivog razvoja. ABB KNX predstavlja primer kako digitalna infrastruktura može istovremeno povećati komfor korisnika, smanjiti potrošnju energije i obezbediti dugoročnu održivost investicije. Dakle, u svetu hotelijerstva koji se ubrzano menja, ABB KNX postao je mnogo više od tehnološkog standarda – postao je strateška prednost.

ABB

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala DIGITALIZACIJA