Home Blog Page 2

„Banatski dvor” imaće još 12 bušotina, nabavka opreme je već ugovorena

Foto-ilustracija: Unsplash (CHUTTERSNAP)

Dugo najavljivano, proširenje skladišta gasa “Banatski dvor” je počelo. Neophodno je za sigurno snadbevanje – ne samo zbog rasta potrošnje u industriji već i zbog većeg broja priključenih domaćinstva.

Skladište „Banatski dvor” jedino je u Srbiju a sada mu se kapacitet duplira. Imaće još 12 bušotina, a nabavka opreme je već ugovorena. Nosioci posla su akcionari „Banatskog dvora”, „Srbijagas” i „Gasprom”.

Ministarka rudarstva i energetike u tehničkom mandatu, Dubravka Đedović Handanović, kaže da je ukupna vrednost investicije 145 miliona evra.

„Kapaciteti će se proširiti do 750 miliona metara kubnih gasa. Mi smo do sada skladištili u postojećim skaldištima Banatskog dvora i zahaljujući skladištima u Mađarskoj – dolazili do dodatnih kapaciteta. I zahvaljući ovoj investiciji značajno ćemo podići nivo rezervi gasa u našoj zemlji. A to znači da možemo da reagujemo u slučaju nepredvoiđenih situacija”, rekla je Dubravka Đedović Handanović.

Pročitajte još:

Dušan Bajatović, direktor „Srbijagasa” navodi da su finansijska sredsta obezbeđena uz podršku Vlade Srbije preko „Srbijagasa”.

„Mi ćemo to kreditirati. A neće uticati bitno u smislu tarifa na opterećenost krajnjih potrošača, tako da možemo da budemo zadovoljni sa tim dogovorom. Rok za završetak posla je kraj 2026. godine. NIS će raditi bušotine, ostalo ćemo raditi kobinovano sa našim ruskim kolegama ali i sa nekim evropskim i američkim postavljačima opreme”, kaže Bajatović.

Pored sigurnog dotoka ruskog gasa Balkanskim tokom, Srbija gas dobija i iz Azerbejdžana.

„Naravno da nam je cilj da i dalje diversifikujemo izvore snabdevanja gasom, to smo učinili završetkom izgradnje interkonekcije između Srbije i Bugaske, nastavićenmo sa Severnom Makedonijom sa Rumunijom i kroz projekt realizacije dodatnog skladištenja gasa”, kaže Dubravka Đedović Handanović.

Čitava Evropa pokušava da dođe do novih izvora gasa. Brisel je najavio da će već krajem meseca članice početi da pune skladišta za sledeću zimu. I dok cene nafte padaju, gas drži visoku cenu upravo zbog velike tražnje.

Izvor: RTS

Najveći projekat eksploatacije litijuma u Evropi – zašto ga povezuju sa Jadrom?

Foto-ilustracija: Unsplash (Jonny Caspari)

Potražnja za litijumom raste zbog njegove ključne uloge u litijum-jonskim baterijama koje napajaju električna vozila, dok je ranije bio u manjim procentima korišten u industriji stakla, keramike i maziva. Nedavno objavljenja lista strateških projekata Evropske komisije po pitanju snabdevanja kritičnim sirovinama otkriva da su u Nemačkoj planira tri projekta eksploatacije ove sirovine.

Za sada se litijum isključivo eksploatiše u zemljama poput Australije, Čilea, Argentine i Kine, dok u Nemačkoj i ostatku Evrope još uvek ne postoje značajnija nalazišta koja se aktivno iskorištavaju.

Jedan od najvećih projekata eksploatacije litijuma u Evropi je područje Rudnih planinama (Erzgebirge). Planira ga realizovati kompanija Zinnwald Lithium GmbH, a  studija izvodljivosti pokazuje da bi eksploatacija mogla započeti 2030. godine.

Ova kompanija objavila je početkom aprila, da su dobili dodatnu dozvolu za istraživanje pod nazivom „Liebenau” dozvola. Nova dozvola omogućava pristup lokacijama potrebnim za izvođenje geotehničkih i hidrogeoloških bušenja, a ukupna površina pod istraživačkim dozvolama kompanije u regiji je povećana na 12.933 hektara.

„Postoji potencijal za dodatno proširenje litijumskih resursa kompanije, što bi dugoročno moglo doprineti većoj proizvodnji”, saopšteno je iz ove kompanije.

Pročitajte još:

Kritičari projekta smatraju da je korišćenje termina „najveće litijumsko nalazište u Evropi” obmanjujuće, jer je sadržaj ruda u ovom delu veoma nizak u poređenju sa drugim nalazištima širom sveta. Nemački mediji porede ovaj projekat sa Jadarskom dolinom, navodeći kako u Srbiji ima deset puta veći sadržaj litijuma. Kako navodi portal lbbw.de, prepreka „najvećoj direktnoj investiciji u istoriji Srbije” je stanovništvo koje se plaši eksproprijacija.

Komercijalna proizvodnja od 2027.

Drugi projekat u ovom području je projekat Vulcan Energy  koji je krajem prošle godine započeo u Frankfurtu, istinu u testnoj fazi. Prve količine litijuma biće isporučene baterijskoj i automobilskoj industriji, a ugovori su već sklopljeni. Komercijalna proizvodnja trebala bi početi sredinom 2027. godine.

Takođe, holandska kompanija AMG planira eksploataciju litijumske rude u Erzgebirgeu, a nedavno je otvorila prvu litijumsku rafineriju u Evropi.

Iz ove kompanije pozdravili su spremnost EU u sporovođenju Zakona o kritičnim sirovinama (CRMA), koji će kako navode „igrati ključnu ulogu u podsticanju zelene tranzicije u Evropi i podržavanju rasta sektora čiste tehnologije”.

Jasna Dragojević

Hrvatska domaćin ključnog energetskog skupa: Dani OIE 2025 u Splitu

Foto: OIE Hrvatska

Od 21. do 23. maja, Split će biti epicentar regionalne energetske tranzicije – grad domaćin konferencije Dani OIE 2025, koja će se održati u prestižnom hotelu Le Meridien Lav.

Ova konferencija predstavlja ključnu platformu za povezivanje svih aktera zelene tranzicije – sa ciljem da se zajedničkim snagama ubrza izgradnja novih postrojenja za obnovljive izvore energije i pokrene novi talas investicija.

Tokom tri dinamična i sadržajem bogata dana, konferencija će okupiti predstavnike državnih institucija, energetske industrije, finansijskog i pravnog sektora, stručne konsultante, akademsku zajednicu, kao i brojne eksperte iz zemlje i inostranstva. Učesnike očekuju inspirativne panel diskusije, konkretni primeri iz prakse i najnovije informacije koje su ključne za ulazak u fazu realizacije OIE projekata.

Hrvatska ima sve preduslove za snažan razvoj obnovljivih izvora energije – izuzetne prirodne resurse, dostupne tehnologije i spremne investicije. Godinama je bilo reči o potencijalu, ali sada je trenutak da se ovaj potencijal konačno pretvori u stvarnost. Nakon dugog zastoja izazvanog administrativnim preprekama, pravnom nesigurnošću i sporom implementacijom reformi, vreme čekanja je završeno, a Hrvatska ulazi u fazu u kojoj projekti prelaze u realizaciju, a gradilišta se otvaraju.

Foto: OIE Hrvatska

Program

Panel 1: Obnovljivi izvori i nuklearna energija – sukob ili sinergija

Obnovljivi izvori energije postaju temelj dekarbonizacije i energetske nezavisnosti u Evropi, dok se s druge strane nuklearna energija ponovo pozicionira kao stabilan, niskougljenični izvor koji može da dopuni nestalnu proizvodnju iz OIE. Ovaj panel otvara prostor za raspravu o tome kako se ove dve tehnologije uklapaju u dugoročnu energetsku strategiju Hrvatske i Evrope. Da li su u sukobu ili mogu delovati u sinergiji? Koje su tehničke, društvene i političke prepreke paralelnom razvoju i postoji li prostor za ravnotežu?

Panel 2: Energetska nezavisnost Hrvatske – između propisa i prakse

Diskusija o konkretnim koracima koji su preduzeti na putu ka energetskoj samodovoljnosti. U fokusu su fragmentiran zakonodavni okvir, izazovi u javnim konkursima za dodelu energetskih odobrenja (EO), kao i usklađenost politike sa ciljevima zelene tranzicije.

Panel 3: Priključenje OIE na mrežu – izazovi i rešenja za bržu integraciju

Panel će se baviti regulatornim i tehničkim preprekama za veću integraciju OIE u elektroenergetsku mrežu, fleksibilnim ugovorima, zaštitnim mehanizmima, kao i razvojem pametnih mreža i sistema za skladištenje energije. Biće predstavljeni i primeri dobre prakse iz regiona.

Panel 4: Izgradnja OIE projekata – finansijska održivost i operativni izazovi

Rasprava o finansijskim modelima realizacije – PPA i cPPA ugovori, tržišne premije, otkupne cene, bankarske garancije. Razmotriće se i izazovi u fazi gradnje: dozvole, radna snaga, tehnička izvedba.

Panel 5: Revitalizacija OIE kapaciteta – inovacije za novu generaciju postrojenja

Kako obnoviti postojeće elektrane i povećati efikasnost? Fokus na tehničkim rešenjima za rekonstrukciju i repowering, uvođenje skladištenja energije, ekološki aspekti i prostorno planiranje.

Panel 6: Kogeneraciona postrojenja – održivi energetski modeli u praksi

Diskusija o ulozi kogeneracije u decentralizovanom sistemu, biogas, digestat, utiskivanje biometana u mrežu, biomasa i alternativna goriva. Razmatra se i razvoj geotermalne energije.

Panel 7: Uloga lokalne samouprave u razvoju OIE

Ključni izazovi u prostornom planiranju, komunalnim doprinosima, neujednačenoj praksi izdavanja dozvola. Biće obrađene i najavljene izmene zakona o planiranju i izgradnji, sa naglaskom na projekte skladištenja energije.

Panel 8: Razvoj OIE uz očuvanje prirode i životne sredine – praksa, izazovi i rešenja

Koliko su zaštitne mere zaista primenljive u praksi? Automatizovana zaštita ptica kod vetroagregata, procena uticaja na životnu sredinu kod revitalizacije, i koncept acceleration areas – prostori za ubrzani razvoj OIE uz očuvanje prirodnih vrednosti.

Prijave su dostupne na ovom linku.

Izvor: OIE Hrvatska

Više palminog otpada u evropskim biogorivima nego što ga ima na planeti – kako je to moguće?

Foto-ilustracija: Unsplash (jessica-favaro)

Hidrotretirano biljno ulje (HVO), često reklamirano kao ekološki prihvatljiv ili obnovljivi dizel, našlo se u centru pažnje na evropskom tržištu. Hidrotretirano biljno ulje (HVO) je gorivo slično dizelu koje se može proizvoditi bez fosilnih izvora obradom obnovljivih lipida sa otpadom, zbog čega može predstavljati određenu alternativu običnim fosilnim gorivima

Međutim, organizacija Transport & Environment (T&E) nedavno je objavila istraživanje koje pokazuje da se u ovim gorivima najverovatnije kriju značajne količine konvencionalnog palminog ulja. Umesto POME (Palm Oil Mill Effluent) – vodenastog otpada koji nastaje tokom proizvodnje palminog ulja, nusproduktu koji se zvanično ubraja u otpadne sirovine, izgleda da je korišćeno palmino ulje. Količine nusprodukta koji bi trebalo koristiti POME –Palm Oil Mill Effluent koje kruže tržištem, drastično su veće od onoga što bi bilo moguće proizvesti.

POME se dobija tokom procesa proizvodnje palminog ulja i sastoji se od vodene, muljevite mase bogate organskim materijama. Kao otpad, ona bi teoretski trebalo da bude pogodnija varijanta za ekosistem jer upotreba ne zahteva dodatnu eksploataciju poljoprivrednog zemljišta. Međutim, upravo najnoviji podaci koje je objavila organizacija Transport & Environment (T&E) govore da je tokom 2023. godine u Evropi potrošeno oko 2 miliona tona POME-a, iako se smatra da ukupan svetski maksimum proizvodnje ne prelazi milion tona. Mnogi eksperti veruju da bi ovako velika razlika mogla da bude posledica „maskiranja“ standardnog palminog ulja u POME, kako bi ono i dalje nalazilo put do evropskih rafinerija.

Pročitajte još:

Paralelno sa tim, veliki pad upotrebe palminog ulja (oko 80 odsto od 2019. do 2023.) podstakao je intenzivniji uvoz različitih vrsta otpada, među kojima se POME izdvaja kao atraktivan izbor. 

Tvrdnje da se HVO, kao gorivo koje donosi potencijalno 95 odsto smanjenja emisija, koje se u praksi oslanja na neproverene izvore, moglo bi da obesmisli napore da se smanje emisije štetnih gasova i zaštite tropske šume, pogotovo u jugoistočnoj Aziji gde se najveći deo svetskog palminog ulja i proizvodi.

Zemlje poput Španije, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Nemačke prednjače u uvozu POME-a. Španija je, na primer, u 2023. beležila udeo od trećine svog biogoriva iz ove sirovine, dok je Italija preko POME-a zadovoljila 20 odsto potražnje za biogorivima. Nemačka je u periodu od 2021. do 2022. godine učetvorostručila količinu ovog proizvoda, a zatim održala visok nivo potrošnje i naredne godine.

Posebno uznemirujuće vesti dolaze iz Indonezije, najvećeg svetskog proizvođača palminog ulja. Njihovi podaci pokazuju da je izvoz POME-a u 2023. i 2024. godini daleko premašio zvanične procene indonežanske vlade o ukupnom proizvodnom kapacitetu. To ponovo ukazuje da su deklarisane količine otpada daleko nerealnije nego što bi trebalo – i pojačava sumnju da se, pod etiketom „otpadna sirovina“, zapravo izvozi uobičajeno palmino ulje.

Organizacija T&E traži strožu kontrolu porekla sirovina, kao i ukidanje podsticaja koji dovode do toga da se „lažni otpadi“ ili pogrešno klasifikovana biogoriva proglašavaju održivim. Bez takvih mera, postoji realna opasnost da se palmino ulje nastavi uvoziti u Evropu – samo što će se, umesto pod starim imenom, pojavljivati kao „zeleno“ gorivo vrhunskih ekoloških performansi, dok se šume širom sveta krče paralelno sa tim.

Energetski portal

Masovni gubici pčela u Srbiji se nastavljaju i u proleće 2025. godine

Foto-ilustracija: Pixabay (Maxime Gilbert)

Do sredine marta 2025. godine, zabeleženi su veliki gubici pčela širom Srbije, a najnoviji izveštaji pokazuju da su ovi zabrinjavajući trendovi nastavljeni i u drugoj polovini marta, kao i početkom aprila.

Kako navodi Savez pčelarskih organizacija Srbije (SPOS), pčelari su se nadali da će se situacija stabilizovati do sredine marta, te da će preostala, iako oslabljena pčelinja društva, uspeti da se razvijaju na voćnoj i maslačkovoj paši. Međutim, umesto oporavka, beleži se nastavak i značajno uvećanje gubitaka.

Izveštaji o masovnom uginuću dolaze iz gotovo svih krajeva Srbije – najviše iz Vojvodine, zatim iz zapadne Srbije, Pomoravlja i Šumadije. U nekim regionima, procenat uginuća doseže alarmantne razmere: od 30 odsto u Topličkom i Jablaničkom okrugu, 40–50 odsto u Mačvi, 60 odsto u Kolubarskom okrugu, čak do 86 odsto u Moravičkom okrugu. U Vojvodini su zabeleženi slučajevi sa gotovo potpunim gubicima – na primer, na Stražilovu su svih 33 košnice stradale, dok je na Fruškoj gori od 365 društava preživelo samo šest.

Foto-ilustracija: Freepik (wirestock)

Posebno je zabrinjavajuće što su i pčelari sa višedecenijskim iskustvom po prvi put suočeni sa gubicima koji prelaze 30 odsto. Opis stanja u košnicama je gotovo identičan kod većine: pčele nestaju naglo, bez traga, u košnicama ostaje nešto zatvorenog i vrlo malo otvorenog legla, dok su rezerve meda i polena prisutne. Mrtve pčele se najčešće ne nalaze ni u košnici ni ispred nje. Simptomi nozeme su registrovani u vrlo retkim slučajevima.

Uginuća su podjednako prisutna kako kod društava sa mladim, tako i kod onih sa starim maticama, kao i kod onih koja su uspešno tretirana protiv varoe. Zanimljivo je da su gubici veći kod rojeva formiranih prethodne godine. I iskusni i manje iskusni pčelari, bez obzira na broj košnica, beleže iste tužne posledice.

Zanimljivo zapažanje stiže od jednog pčelara iz Pomoravlja, koji je primetio pčele sa crnim telima i izraženim belim prstenovima, kao i neuobičajeno visok procenat trutovskog legla. On će nastaviti da prati razvoj situacije.

Društva koja su preživela ovaj period slabija su za 10 do 30 odsto u odnosu na uobičajenu snagu za ovo doba godine, a neka i dalje pokazuju znake slabljenja između redovnih pregleda.

Zanimljivo je da su pčelinjaci na većim nadmorskim visinama prošli znatno bolje – iz oblasti Vlasotinca i Vlasine nije prijavljeno masovno uginuće. Tamo su gubici bili sporadični i najčešće povezani sa nepovoljnim vremenskim uslovima. Prolećni razvoj pčelinjih društava u tim područjima teče uobičajenim tempom.

Pročitajte još:

Mogući uzroci stradanja

Iako se iz pristiglih izveštaja ne može sa sigurnošću izdvojiti jedan dominantan uzrok, najveći broj pčelara ukazuje na probleme izazvane varoom. Smatra se da je do stradanja došlo zbog zakašnjelog letnjeg tretmana i korišćenja nedovoljno efikasnih sredstava, što je dovelo do oštećenja zimskih pčela. Uz to, mart i april predstavljaju kritičan period smene generacija – kada zimske pčele treba da odgaje prvu generaciju prolećnih pčela. Oslabljena društva nisu imala dovoljno snage za tu smenu, pa su zimske pčele uginule pre nego što su mogle da prenesu ulogu na novu generaciju.

U nekim slučajevima, kod pčelara kod kojih varoa nije bila prisutna u značajnoj meri, pretpostavlja se da je uzrok loša ishrana polenom u periodu odgajanja zimskih pčela. Nedostatak kvalitetne ishrane dodatno oslabljuje imunitet pčela, što omogućava virusima, prisutnim u latentnom obliku, da se aktiviraju i doprinesu uginuću.

Zaključak je da su verovatno delovali brojni uzroci istovremeno – u zavisnosti od pčelinjaka, neki su faktori bili izraženiji od drugih. Presudnu ulogu, čini se, imale su nekvalitetne zimske pčele, bez obzira na uzrok njihovog slabljenja.

Energetski portal

Zagreb dobio prvi električni autobus u javnom prevozu

Foto-ilustracija: Unsplash (Aleksandr Popov)

U Zagrebu je počeo saobraćati prvi električni autobus u sklopu javnog gradskog prevoza u Hrvatskoj. Time je Grad Zagreb učinio značajan iskorak ka održivoj mobilnosti i modernizaciji voznog parka, prateći savremene ekološke trendove i strategije dekarbonizacije.

Predsednik Uprave ZET-a Marko Bogdanović naglasio je da je reč o poluniskopodnom autobusu proizvođača IVECO, modelu Crossway, kapaciteta 68 putnika, od kojih 35 može sedeti. Autobus je opremljen savremenim sistemima koji osiguravaju bezbedno i prijatno putovanje – uključujući klimatizaciju, video nadzor, rampu za osobe sa invaliditetom, prostor za kolica i USB priključke za punjenje uređaja.

Pročitajte još:

Cena vozila iznosi 448.000 evra bez PDV-a, a ovaj autobus je prvi od ukupno četiri planirana, čija ukupna vrednost iznosi 2,5 miliona evra. Pored Jaruna, električni autobusi će saobraćati i na relaciji prema Sljemenu, kako se navodi na sajtu Grada Zagreba.

Ujedno se priprema i javna nabavka za još 60 električnih autobusa, koji će biti finansirani sredstvima EU fondova u saradnji s nadležnim ministarstvom.

Energetski portal

Brza cesta kod Gradiške biće završena do juna

Foto-ilustracija: Unsplash (constantin andrei)

Nakon više godina čekanja, usporenih radova, zastoja, vremenskih neprilika i političkih dogovora, most na Savi kod Gradiške i brza cesta, koja će most povezati sa auto-putem Zagreb – Beograd, uskoro će biti spremni za saobraćaj.

Naime, kako nam je u petak potvrđeno u Hrvatskim cestama, granični prelaz, koji Ministarstvo finansija Hrvatske gradi na brzoj cesti, biće završen u maju.

„Nakon toga ćemo mi tek moći da izvedemo završne radove na drugoj fazi projekta u trajanju od 20 do 30 dana. Nakon završetka radova pristupa se tehničkom pregledu“, objasnila nam je Tamara Đurijanček, portparolka Hrvatskih cesta.

Iz ovoga se može zaključiti da će svi građevinski radovi, koje izvodi kompanija Integral inženjering iz Banjaluke, biti završeni najkasnije do juna.

Međutim, nažalost, to ne znači da će građani BiH i Hrvatske odmah moći da koriste novu cestu, most i prelaz, jer i dalje ostaje nerešen problem između BiH i Hrvatske u pogledu ugovora o kategorizaciji graničnih prelaza.

U Ministarstvu bezbednosti su nam nedavno rekli da su još 2021. godine pripremili Nacrt ugovora između BiH i Hrvatske o graničnim prelazima i uputili inicijativu Republici Hrvatskoj za otpočinjanje pregovora o novom dokumentu koji bi trebalo da putnicima olakša prelazak zajedničke granice između dve države.

Pročitajte još:

„Prema Nacrtu ugovora, prelaz za međunarodni drumski robni i putnički saobraćaj bio bi i granični prelaz Gradiška – Stara Gradiška preko novog mosta na Savi. Iz Republike Hrvatske se čeka odgovor za otpočinjanje pregovora“, pojasnili su nam oni.

Nezavisne su još 28. februara uputile pitanje Vladi Hrvatske da li se nešto radi na ovom pitanju, ali nam do danas nije stigao odgovor. U petak smo se obratili i Ministarstvu finansija Hrvatske, ali nam odgovor do zaključenja ovog broja nije stigao.

Deo stručnjaka smatra da Hrvatska ima interes za ovaj putni pravac, ali ne ni približno toliko koliko se otvaranju ove saobraćajnice raduje banjalučka regija, koja bi se tako lakše povezala sa Zagrebom i Evropom.

Međutim, deo stručnjaka takođe upozorava da bi se Hrvatske autoceste mogle suočiti sa manjim prihodima od putarine ako bi se deo putnika iz istočne Hrvatske i Mađarske ka Jadranu uputio kroz BiH preko novog putnog pravca.

Pored toga, deo putnika iz sarajevske regije će se verovatno, umesto preko Svilaja ka Zagrebu, uputiti auto-putem 9. januar kroz Republiku Srpsku, pa se može postaviti pitanje da li i time otpada deo prihoda od putarina u Hrvatskoj.

S obzirom na to da ni u Zagrebu ne žele da preciziraju kada će prelaz biti otvoren, očigledno je da će problem morati biti rešen na nivou dve vlasti – Vlade Republike Hrvatske i Saveta ministara BiH, odnosno nekom vrstom diplomatske inicijative.

Izvor: Nezavisne novine

Kako su poskupljenja fosilnih goriva ubrzala razvoj vetra u Nemačkoj, Poljskoj i Baltiku

Foto-ilustracija: Unsplash (Hc Digital)

Porast cena fosilnih goriva pogodio je zemlje širom sveta i doveo do brojnih promena u korist energetske tranzicije. Pozitivan primer predstavljaju Nemačka, Poljska i baltičke države – Litvanija, Letonija i Estonija, koje su pretrpele veliku ekonomsku štetu usled ovog porasta cena, ali su iz toga donele dobre odluke za svoj dalji put.

Naime, ove zemlje prepoznale su razvoj energije vetra kao ključan način da izađu iz situacije koja ih je zadesila, piše WindEurope.

Tokom 2024. godine, Nemačka je dodala više od 4 GW novog kapaciteta vetroenergije, što je više nego duplo u odnosu na druge zemlje Evropske unije. Procene su da će ova država u periodu od 2025. do 2030. godine na godišnjem nivou dodavati oko 8 GW novih kapaciteta energije vetra. Ovakvom rezultatu značajno su doprinele promene u politici. Zahvaljujući uvođenju principa prevashodnog javnog interesa, projekti vetroparkova sada brže dobijaju dozvole, na osnovu čega je Nemačka 2024. godine izdala dozvole za čak 15 GW – sedam puta više nego pre pet godina. Već u februarskoj aukciji dodeljeno je preko 4 GW novih kapaciteta, uz veliku tražnju. Takođe, vlada planira ulaganja od 500 milijardi evra u infrastrukturu – mreže, puteve i mostove, od čega će 100 milijardi ići u klimatski fond za elektrifikaciju industrije i transporta.

Pročitajte još:

Poljska je početkom 2024. godine započela komercijalni razvoj vetra na moru završetkom dve offshore trafostanice za vetropark Baltic Power snage 1,2 GW. Razvoj se dešava i kada je reč o energiji vetra na kopnu, te je poljska vlada predložila novi zakon. Ukoliko bude usvojen, zakon će smanjiti minimalnu udaljenost vetroturbina od stambenih objekata na 500 metara, sa trenutnih 1,5 kilometara, u zavisnosti od visine turbine. Na ovaj način proširiće se područje na kojem vetroparkovi mogu da se grade. Pored toga, zakon bi ubrzao izdavanje dozvola.

Kada je reč o baltičkim zemljama, udeo vetra u proizvodnji električne energije porastao je u poslednje tri godine sa 15 na 28 odsto. Predviđa se da će do 2030. godine ukupni kapacitet vetra dostići 10,5 GW, u poređenju sa trenutnih 2,5 GW. Estonija je proširila dostupnu površinu za razvoj vetra sa 10 odsto na više od 60 odsto teritorije, dok je Letonija ubrzala izdavanje ekoloških dozvola i planira projekte u državnim šumama. Litvanija istražuje načine da poveže nove vetroparkove sa elektrifikacijom industrije kako bi podstakla ulaganja u industrijski sektor. Baltičke zemlje jačaju svoje elektroenergetske mreže, sa više međusobnih interkonekcija i povezivanja sa susednim zemljama oko Baltičkog mora.

Kako ističe WindEurope, rezultati se već vide, što potvrđuju i najavljena ulaganja u razvoj vetra u Letoniji.

Energetski portal

Geotermalna energija – neiskorišćeni potencijal Srbije: Razgovor sa Alexanderom Palkovsky

Foto-ilustracija: OpenAI
Foto: Ljubaznošću Aleksandra Palkovskog

Dok svet prelazi na obnovljive izvore energije i ekonomiju čiste energije, geotermalni potencijali Srbije ostaju nedovoljno iskorišćeni. O ovoj temi, kao i o konkretnim projektima koji bi mogli doneti prekretnicu u budućnosti čiste energije u Srbiji, razgovarali smo sa Alexanderom Palkovsky, direktorom firme Palkovsky d.o.o.

Kroz razgovor smo saznali više o planovima kompanije u vezi sa geotermalnim projektima u  Valjevu, koji su najveći izazovi u realizaciji ovakvih investicija i kakva je budućnost geotermalne energije u Srbiji. Takođe smo se osvrnuli na vrednosti i viziju kompanije, koja teži da postane lider u oblasti čiste energije i privrednog razvoja Srbije.

Koja je bila vaša početna vizija za poslovanje u Srbiji i na koji način su porodične vrednosti uticale na razvoj geotermalnog projekta u Valjevu?

– Naša vizija, od samog početka, bila je jasna – izgraditi segment industrije u Srbiji koji je ekološki i društveno odgovoran i usmerena ka budućnosti. Moj otac i ja, kao vlasnici i direktori porodične kompanije Palkovsky, dogovorili smo se da nikada ne odstupimo od tog cilja. Ako bismo se ikada i našli u situaciji da potencijalno skrenemo sa tog puta i vizije koju imamo, radije bismo sve zaustavili, nego nastavili poslovanje bez integriteta. Upravo ove vrednosti i delovanje u skladu sa njima nam pomažu, da imamo snažnu podršku međunarodne zajednice, a sve više i lokalne.

Naši prioriteti su jasni: prvo – društvena odgovornost i dobrobit zajednice i zemlje, drugo – zaštita životne sredine i budućih generacija, i tek na kraju – profit. Verujemo da, ako pravilno postavimo temelje, profit će doći prirodno kao posledica toga.

Lično, rođen sam u Vankuveru, u Kanadi, dok su koreni moje porodice iz Češke iz grada Ostrava. Moj otac Petr, koji je emigrirao u Kanadu, preduzetnik i morski biolog po obrazovanju, godinama je radio na razvoju inovativnih proizvoda i sistema za zaštitu vodenih ekosistema i morskih staništa. Sa mojom majkom, 1980-tih pokrenuo je proizvodnju ekološki prihvatljivih proizvoda koji su umesto ulja koristili vodu – što je danas standard u industriji boja u svetu. Njihova kompanija zvala se Bio-Wash.

Ja sam svoju karijeru posvetio borbi protiv uzroka klimatskih promena i zaštiti životne sredine, razvijajući više od 50 solarnih projekata u Kanadi i osvajajući nagrade za liderstvo u toj oblasti. Radeći u kompaniji Brookfield, najvećem svetskom proizvođaču obnovljive energije, fokus mi je bio na finansiranju velikih projekata obnovljive energije, koji bi značajno mogli doprineti smanjenju zagađenja vazduha na loklanom nivou i globalnim klimatskim promenama, što je jedan od najvećih izazova našeg vremena.

Kada mi je otac predstavio svoju viziju za Srbiju, verovao sam da postoji prilika da doprinesem zelenoj ekonomiji u delu sveta koji je blizak našem nasleđu, zato sam odlučio da mu se pridružim i iskoristim svoja znanja u razvoju projekta u Srbiji. Znali smo koliko se Srbija oslanja na ugalj i kolike posledice to ima, naročito u Valjevu,  koji je tokom zimskih meseci jedan od najzagađenijih gradova Evrope. Kako smo gradili naš poslovni plan, geotermalna energija se pokazala kao prilika koja može doneti zdravije okruženje i ekonomske benefite lokalnoj zajednici, kao i profit.

Naš geotermalni projekat je prirodan nastavak svega što kao porodica i kompanija zastupamo – odgovoran odnos prema građanima, prirodi i međunarodnoj investicionoj zajednici.

Pročitajte još:

Zašto smatrate da geotermalna energija ima veliki potencijal u Srbiji, a posebno u Valjevu, i na koji način planirate da taj potencijal bude iskorišćen u korist lokalne zajednice?

– Srbija je među pet vodećih zemalja u Evropi po geotermalnom potencijalu, ali ti resursi još uvek nisu dovoljno iskorišćeni. Iako postoje određeni razvojni projekti u Beogradu, koji se zasnivaju na geotermalnom potencijalu, smatramo da je to daleko od onoga što bi iskorišćenje potpuno prirodnog geotermalnog potencijala moglo da donese kao benefite na loklanom i nacionalnom nivou, kada je u pitanju kvalitet vazduha. JKP Beogradske elektrane su dobile studiju za korišćenje geotermalne energije za grejanje što je odličan primer pozitivne prakse kada govorimo o korišćenju geotermalnih potencijala. Nadamo se da ćemo i na teritoriji Valjeva biti u mogućnoti da iskoristimo ovaj potencijal prirode za grejanje.

Dok su razvijene industrijske zemlje poput Nemačke pokazale kako se geotermalna energija može koristiti u industriji i grejanju, u Srbiji se uglavnom koristi u banjske i rekreativne svrhe – a ne za smanjenje zagađenja ili zamenu uglja i gasa.

U Srbiji postoji više od 360 potencijalnih izvora termalnih voda, a samo u Valjevu i okolini pet. Još 1980-ih godina prepoznat je geotermalni potencijal od strane lokalne zajednice, a u saradnji sa Rudarsko-geološkim fakultetom Univerziteta u Beogradu, nedavno je identifikovano pet mogućih geotermalnih zona koje zajedno mogu proizvesti tri do četiri puta više toplote nego što danas proizvodi gradska toplana.

To znači, da ukoliko naša dalja istraživanja potvrde potencijal ovih zona, značajan deo potreba za grejanjem Valjeva može biti obezbeđen geotermalno, uz niže troškove i znatno manje zagađenje. Jasno nam je da grad već ima razvijenu infrastrukturu daljinskog grejanja, izgrađenu 70-ih i 80-ih, ali visoke cene fosilnih goriva čine sistem neisplativim za mnoge zgrade i njihove stanare. Geotermalna energija bi to mogla da promeni.

Trenutno čekamo odobrenje Ministarstva rudarstva za izvođenje istražnih radova u tih pet zona, što bi zahtevalo ulaganje od oko 1,5 miliona evra. Kao kompanija, mi ćemo snositi investicione troškove, a svi prikupljeni podaci biće javni – jer verujemo da lokalna zajednica mora da zna i razume kojim resursima raspolaže i kako da ih iskoriste za izgradnju jake i čiste lokalne ekonomije.

Koliko je realno da se geotermalna energija u Valjevu integriše u postojeći sistem daljinskog grejanja, i kako planirate da uspostavite saradnju sa gradskom toplanom i lokalnom samoupravom?

– Jedna od najperspektivnijih geotermalnih zona nalazi se upravo ispod postojeće gradske toplane u Valjevu – što je zaista srećna okolnost. Ukoliko se to dodatnim istraživanjima potvrdi, to bi značilo da bi mogli direktno priključiti geotermalni izvor na već postojeću toplovodnu mrežu, bez potrebe za dodatnim velikim infrastrukturnim ulaganjima. Toplota bi zatim bila raspodeljena putem postojeće distributivne mreže.

Toplana trenutno proizvodi toplotu sagorevanjem fosilnih goriva, a zatim je distribuira kroz toplovod širom grada za korišćenje u industriji i stambenim zgradama. Geotermalna energija ne bi značajno promenila ovaj proces – samo bismo umesto fosilnih goriva za proizvodnju toplote, koristili geotermalne vode temperature oko 60°C, koje bi putem jednostavne i dobro poznate tehnologije izmenjivača toplote prenosile energiju u sistem grejanja, bez uticaja na životnu sredinu.

U prvoj fazi projekta – fazi istraživanja – mi bismo investirali u istraživanja i ispitivanje potencijala, a ako rezultati budu pozitivni, sa ekonomskog, socijalnog i ekološkog aspekta, i naravno uz podršku lokalne zajednice i lokalne vlasti, preći ćemo na drugu fazu projekta – fazu korišćenja tj. proizvodnje. Uz moje iskustvo u razvoju projekata iz oblasti obnovljivih izvora energije, vodili bismo ceo proces – od istraživanja do proizvodnje.

Kao što solarni proizvođači obezbeđuju struju elektro-mreži, tako bismo mi obezbeđivali toplotu gradskoj toplani, koja bi je dalje distribuirala krajnjim korisnicima. Važno je naglasiti da će ovaj izvor toplote biti značajno jeftiniji od trenutne toplote dobijene iz fosilnih goriva, što znači da se uštede od nižih troškova grejanja mogu preneti na stanovnike, a zagađenje vazduha u gradu i okolini može biti značajno smanjeno. Ovo predstavlja situaciju u kojoj svi dobijaju, što je cilj kojem naša kompanija teži u svim svojim projektima.

Kakva je do sada bila reakcija lokalne zajednice i institucija na vašu ideju o korišćenju geotermalne energije u Valjevu, i kako planirate da rešite eventualne zabrinutosti građana, poput straha od zemljotresa?

– Predstavili smo naš geotermalni projekat lokalnoj Privrednoj komori. Svi razumeju potencijal ove ideje i svima je jasno da je sledeći korak dodatno istraživanje – kako bismo potvrdili nalaze Univerziteta u Beogradu i tačno utvrdili koliki je potencijal tih geotermalnih zona. Tek nakon toga možemo konkretno razgovarati o daljoj realizaciji.

Paralelno s tim, trudimo se da komuniciramo sa lokalnom zajednicom, jer su građani ti koji bi najviše osetiti koristi od čistog vazduha, ali i nižih troškova grejanja – i oni moraju biti informisani i uključeni u proces.

Generalno, lokalna zajednica razume korist – jeftinije grejanje i čistiji vazduh. Zagađenje vazduha je ozbiljan problem u Valjevu, i svuda u svetu povezuje se sa povećanim brojem respiratornih oboljenja, uključujući rak pluća. Ja sam često u Valjevu i mogu potvrditi koliko je situacija ozbiljna tokom zime. Verujem da lokalna zajednica želi sigurna rešenja, a mi ćemo moći da ponudimo jedno koje je realno i ekološki održivo – zato se nadamo pozitivnom odgovoru Ministarstva rudarstva, koje bi trebalo da nam izda dozvolu za sprovođenje ove vrste istraživanja.

Sa druge strane, ponekad se srećemo sa pitanjem građana, da li naša geotermalna istraživanja mogu izazvati zemljotrese. Odgovor je jednostavno – ne, takav rizik ne postoji kada su u pitanju istraživanja za hidrogeotermalnu energiju.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ukoliko dobijete potrebne dozvole, kada bi geotermalni projekat u Valjevu mogao da počne sa isporukom prve toplote, i koje su ključne prepreke koje bi mogle uticati na dinamiku realizacije?

Ako dobijemo dozvolu u bliskoj budućnosti i ako to bude volja lokalne zajednice i opštine, prve količine toplote iz geotermalnih potencijala možemo isporučiti toplani već u grejnoj sezoni 2026/2027. Taj period obuhvata završetak istraživanja, izradu tehničkih, ekonomskih i društvenih studija izvodljivosti, dobijanje svih potrebnih dozvola i samu izgradnju sistema za razmenu toplote i priključenje na postojeću distributivnu mrežu.

U najboljem scenariju, ukoliko bismo sutra dobili zeleno svetlo, prve isporuke čiste toplote mogle bi krenuti za manje od dve godine – što je vrlo brzo, ako uzmemo u obzir sve što je potrebno da se realizuje.

Tehnologija nije komplikovana, dobro je poznata i pouzdana, a investitori u zelenu energiju su vrlo zainteresovani. Evropska unija i Sjedninjene Američke Države takođe podržavaju projekte obnovljivih izvora energije u Srbiji. Ako postoji politička i društvena volja, ceo proces može ići znatno brže i mi smo spremni za taj zadatak.

Kako odgovarate na zabrinutosti građana u vezi sa uticajem geotermalnih istraživanja na životnu sredinu, i na koji način planirate da obezbedite transparentnost i uključivanje zajednice u taj proces?

– Korišćenje geotermalne energije za proizvodnju toplote ne predstavlja nikakav ekološki rizik za zajednicu. Ne koriste se hemikalije, niti sveža voda iz gradskih izvora. Isključivo se koristi topla voda iz novo-otkrivenih i neiskorišćenih podzemnih rezervoara, koja se nakon prenosa toplote vraća nazad u isti rezervoar – to je zatvoren sistem.

Tehnologija je jednostavna i dokazana. U poređenju sa solarnom i vetroenergijom, naš sistem za proizvodnju toplote zahteva znatno manje materijala i ima manji ekološki otisak. Postoje dobri primeri ovih sistema na primer u blizini Minhena, u Nemačkoj, gde su ovi sistemi prilično mali i vizuelno neupadljivi, a u Srbiji imamo primer Bogatića, gde se javne institucije greju iz geotermalnog izvora.

Međutim, pre nego što krenemo u bilo kakvu realizaciju, moramo uraditi dodatna istraživanja – da tačno utvrdimo temperaturu vode, brzinu protoka i sastav vode, kako bismo bili sigurni da će ceo proces ispuniti neophodne uslove.

Kako bismo približili građanima potencijal geotermalne energije u Valjevu, kreirali smo video na ovu temu, koji se nalazi na našem sajtu palkovsky.rs, gde lokalna zajednica i svi zainteresovani mogu dobiti dodatne informacije, kako ceo taj proces izgleda. Veoma smo otvoreni za komunikaciju i voleli bismo da nas zajednica i dodatno lično upozna – kao ljude, kao porodicu, i kao odgovornu firmu.

Važno je razumeti da istraživanje ne znači eksploataciju. To je proces zasnovan na naučnim metodama koji služi da se donesu ispravne odluke, uz sve potrebne dozvole, standarde i saglasnost zajednice. Mi samo tražimo priliku da ostvarimo ekološke, društvene i ekonomske benefite za Valjevo i loklanu zajednicu.

Intervju vodila: Milena Maglovski

City Nature Challenge 2025. – bioraznovrsnost našeg sveta

Foto-ilustracija: Unsplash (Steven Kamenar)

Međunarodni projekat City Nature Challenge (CNC), koji okuplja gradove širom sveta s ciljem otkrivanja bioraznovrsnosti urbanih prostora i podsticanja građana na dokumentovanje vrsta, ove godine se održava od 25. do 28. aprila.

U takmičenju mogu učestvovati amaterski fotografi prirode, zaljubljenici u prirodu, kao i svi koji žele naučiti više o okruženju.

Ove godine iz Hrvatske će biti uključena četiri administrativna područja na kojima ćete moći pročitati više o CNC-u, kao i videti trenutne brojeve prijavljenih opažanja i sama opažanja. Na ovom području u takmičnje su uključeni Zagreb, Rijeka, Prelog i Karlovačka županija, a suorganizatori su JU Priroda Primorsko-goranske županije, JU Međimurska priroda, JU Natura viva Karlovačke županije, JU Priroda Grada Zagreba, udruženje „Znanstvenici amateri” i Zavod za zaštitu okoliša i prirode.

Pročitajte još:

Učestovati se može preuzimanjem aplikacije iNaturalist ili druge platforme koju vaš grad koristi, dok će u navedenom periodu biti aktivirani i CNC projekti za svaki od četiri područja na kojima ćete moći pročitati više o CNC-u i videti trenutne brojeve prijavljenih opažanja i sama opažanja.

Registaracija za ovu godinu je zatvorena, a lista učesnika dostupna je na linku ovde.

Organizatori koji razmišljaju o učešću naredne godine treba da znaju da pripreme počinju već od septembra.

Prvi put takmičenje je održano 2016. godine, trajalo je osam dana i odvijalo se u Los Anđelesu i San Francisku. Cilj je bio uključiti posetioce ovih gradova u beleženje prirode koja ih okružuje, kao i bolje razumevanje urbane bioraznovrsnosti.

Energetski portal

Uskoro počinje najveća međunarodna gasna konferencija i izložba u jugoistočnoj Evropi

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Jubilarni 40. Međunarodni znanstveno-stručni susret stručnjaka za plin tradicionalno će se održati od 7. do 9. maja u Kongresnom centru Grand Hotela Adriatic u Opatiji, u organizaciji Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP), članice Međunarodne gasne (plinske) unije (IGU) i Centra za plin Hrvatske. Trodnevna međunarodna konferencija i izložba posvećena prirodnom gasu, ukapljenom prirodnom gasu (UPP-u) i niskougljeničnim rešenjima, jedna je od najvećih u jugoistočnoj Evropi.

Učestvovanje na skupu pružiće priliku da se na jednom mestu nađu vodeći lideri iz sektora gasa i UPP-a iz Republike Hrvatske, ali i više od 20 drugih zemalja. Tokom prethodnih 39 izdanja Međunarodni susreti stručnjaka za plin omogućili su poslovno povezivanje velikog broja stručnjaka iz ove oblasti, iz više od 30 zemalja, a tokom decenija stvarali su nova partnerstva i nove poslove uz prijatna druženja u Opatiji.

Skup će okupiti 500 priznatih stručnjaka za gas i energetiku iz više od 20 zemalja, a svoje učestvovanje potvrdilo je oko 50 uglednih predavača i otprilike 30 izlagača. Zanimljiv program konferencije obuhvataće 10 aktualnih tematskih celina, nekoliko interaktivnih panel-diskusija i postersku sekciju o najaktualnijim temama iz područja gasa u privredi i energetike.

U uvodnom delu konferencije raspravljaće se o ključnim izazovima i trendovima u sektoru energetike, s naglaskom na budućnost prirodnog gasa i njegovu ulogu u energetskoj tranziciji. Nakon toga sledi panel-diskusija s vodećim stručnjacima iz energetskih kompanija, koji će podeliti svoja razmišljanja i analizirati uticaj regulatornih promena, tržišnih kretanja i tehnoloških inovacija na dalji razvoj sektora.

Pročitajte još:

Predstavnici relevantnih institucija održaće stručno izlaganje o ulozi obnovljivih gasova i vodonika u dekarbonizaciji, a potom i o postizanju ciljeva klimatske neutralnosti. Stručnjaci iz vodećih energetskih kompanija  prezentovaće rezultate istraživanja novih nalazišta gasa i mogućnosti povećanja energetske sigurnosti kroz optimizaciju postojećih kapaciteta.

Poseban naglasak biće na inovativnim tehnologijama, digitalnoj transformaciji i primeni pametnih rešenja u sektoru gasa. Biće predstavljeni napredni modeli skladištenja i distribucije gasa, uključujući razvoj terminala za ukapljeni prirodni gas (UPP) i njegovu ulogu u stabilnosti evropskog tržišta. Stručnjaci iz tvrtke LNG Hrvatska prikazaće potencijal terminala na Krku i njegovu funkcionalnost u kontekstu globalnih energetskih tokova.

Jedan od ključnih segmenata konferencije biće i doprinos prirodnog gasa u održivom saobraćajnom sistemu, uz naglasak na transport, distribuciju i potrošnju gasa u skladu s ciljevima smanjenja emisija. Stručnjaci će analizirati pravni okvir i tehničke aspekte prilagođavanja gasne infrastrukture, dok će predstavnici pravnih institucija prezentovati nove evropske direktive o tržištu gasa i njegovoj integraciji u zelenu tranziciju.

Konferencija će završiti raspravom o sigurnosti skaldištenja, ulozi gasa u energetskoj stabilnosti te mogućnostima za dalja ulaganja i razvoj infrastrukture, uz osvrt na buduće trendove i prilike u sektoru.

Brojni izlagači iz zemlje i inostranstva predstaviće napredna tehnička rešenja za privredu gasa i energetiku na izložbi gasne opreme i tehnologije, koja će se održati uporedo sa konferencijom. Sponzorstvo pruža idealnu platformu za pozicioniranje kompanija kao lidera u industriji i osigurava najveću vidljivost brenda pre skupa, tokom održavanja skupa i nakon održanog skupa pred ključnim igračima u vrednosnom lancu gasa, UPP-a i niskougljičnih rešenja. Ciljane tematske celine i priznati govornici odlike su skupa koji spaja nauku, obrazovanje, struku i poslovne subjekte koji aktivno učestvuju u privredi. Mobilna aplikacija, dostupna pre otvaranja skupa, i društvena događanja u Opatiji osiguraće dovoljno vremena za umrežavanje i ostvarivanje novih poslovnih prilika.

Osigurajte svoje mesto u Opatiji na vreme – prijavite se OVDE 

Izvor: Hrvatska stručna udruga za plin (HSUP)

Produbljivanje partnerstva sa Azerbejdžanom uz nove gasovode ka Rumuniji i Severnoj Makedoniji

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Azerbejdžanski gas predstavlja deo rešenja za veću energetsku bezbednost Srbije, kao i šireg regiona, rekao je Saša Koković, pomoćnik ministarke za naftu i gas, prilikom učešća na 11. ministarskom sastanku Savetodavnog veća Južnog gasnog koridora u Bakuu.

Prema njegovim rečima, Srbija je do skoro imala samo jedan izvor i dva pravca snabdevanja gasom. Međutim, završetkom izgradnje i puštanjem u rad gasne interkonekcije Srbija-Bugarska u decembru 2023. godine, Srbija se dodatno povezala na gasovod TANAP, odnosno Južni gasni koridor. Na taj način, po prvi put Srbija diversifikuje izvore snabdevanja prirodnim gasom i povezuje se sa izvorima gasa iz Kaspijskog regiona i Srednjeg istoka, kao i sa LNG terminalom u grčkoj luci Aleksandropolis.

Kako je dodao, u završnici izgradnje interkonektora Srbija-Bugarska, u Bakuu dogovorili su isporuke do 400 miliona kubnih metara gasa godišnje iz Azerbejdžana do 2026. godine, koje nakon toga mogu da budu i tri puta veće.

Pored toga, od posebnog značaja za snabdevanje prirodnim gasom ove godine bilo je potpisivanje ugovora kojim je Srbija mogla da računa na sigurne kapacitete, milion kubnih metara gasa dnevno što je povećalo energetsku sigurnost naše zemlje.

Pročitajte još:

Koković je ukazao i na to da postoji zajednički interes za saradnju u izgradnjni gasne elektrane u Srbiji.

„S obzirom na to da Azerbejdžan većinu električne energije dobija iz gasnih elektrana, a da postoji fizička povezanost dve zemlje preko Južnog gasnog koridora, postoji zajednički interes za saradnju u izgradnji gasne elektrane u Srbiji. U narednom periodu očekujemo produbljivanje strateškog partnerstva sa Azerbejdžanom i potpisivanje sporazuma o saradnji na ovom projektu”, rekao je Koković.

Tom prilikom, istakao je i stav Srbije da je prirodni gas kao prelazno gorivo u energetskoj tranziciji i dalje neophodno rešenje za obezbeđivanje energetske stabilnosti i bazne energije kao podrške razvoju obnovljivih izvora energije.

Naveo je da će Srbija u naredne tri godine dobiti još dva nova gasovoda kojim će se povezati sa Severnom Makedonijom i Rumunijom.

„Otvoreni smo za produbljivanje saradnje kako sa zemljama iz našeg okruženja, tako i sa partnerima iz Centralne Azije, kao i za učešće u regionalnim inicijativama i projektima koji bi omogućili veću energetsku bezbednost i sigurnost snabdevanja i lakše prevazilaženje svih izazova koje donosi energetska kriza”, zaključio je Koković.

Energetski portal

Reciklaža solarnih panela kao ključni izazov budućnosti za BiH

Foto-ilustracija: Pixabay (Markus Spiske)

Brzorastući izvor solarne enrgije je prisutan proteklih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini. Obzirom da su obnovljivi izvori energije postali pristupačniji više nego ikad, samim tim je dovelo i do eksponencijalnog povećanja solarne energije. Prema podacima Agencije za statitiku BiH najveću ekspanziju naša zemlja je doživela 2022. godine, kada se uvezlo 45.588.795,69 BAM vrednosti panela, ukupne mase 4.384.363 kg. Prva solarna elektrana koja je ujedno i pionirski projekat u BiH, otvorena je u martu 2012. godine u Kalesiji, snage 120 kilovata, a solarni paneli se nalaze na 1.200 metara kvadratnih.

Iako solarni paneli proizvode električnu energiju bez ikakvih emisija u vazduh, kao i svaki izvor energije, postoji otpad koji se mora pravilno reciklirati. Rastom tržišta solarnih fotonaponskih (PV), raste i količina panela na kraju životnog veka. Ali nedostaje specijalistička infrastruktura za njihovo odlaganje i recikliranje.

Životni vek solarnih panela je od 20 do 30 godina. Tri zemlje sa najvećim akumuliranim otpadom od PV panela predviđa se da će biti Kina, Nemačka i Japan do 2030. godine.

Reciklaža solarnih panela osim što će smanjiti uticaj na okoliš, pruža i veliki značaj što se tiče same ekonomske koristi. Ponovnim korišćenjem materijala poput silicijuma, aluminijuma, srebra i bakra iz starih panela, proizvođači će smanjiti troškove nabavke sirovine. To sve može uticati i na povoljnije cene za krajnje korisnike.

Reciklaža pomaže u smanjenju eksplotacije prirodnih resursa, što može ublažiti dodatni pritisak i smanjiti ekološki otisak proizvodnje solarnih panela. Ulaganje u unapređenje reciklažnih tehnologija za solarne panele otvara nov ekonomska tržišta i stavara radna mesta u industriji reciklaže, dodatno podstiči ekonomski rast i održivi razvoj.

Pročitajte još:

Prema navodima agencije IRENA, postoji nekoliko scenarija ranog gubitka kao što su:

Scenario standardnog gubitka: Prilikom starenja panela, njihova energetska proizvodnja opada, na kraju pada do ispod praga održivog korišćenja. Na kraju životnog veka u ovom sceriju uključuje dekomisiju i odlaganje panela, sa fokusom na reciklažu sve u cilju da bi se povratili vredni delovi poput silicijuma i srebra, sve u svrhu zaštite okoliša. Sistemi za reciklažu i upravljanje otpadom igraju ključnu ulogu u upravljanju iskorištenim panelima, fokusirajući se na povrat osnovnih materijala i smanjenje ekološkog rizika.

Scenario ranog gubitka: Ovaj scenario se bavi smanjenjem efikasnosti pre nego što paneli dostignu predviđeni životni vek, klasifikovnih u tri faze „novorođenih“, „srednjeg veka“, i „trošenja“.

· Prva faza se javlja obično unutar prve četiri godine, a vrlo često u prvoj godini nakon instalacije;

· Druga faza se javlja između pete i jedanaeste godine;

· Treća faza počinje od dvanaeste godine pa nadalje, sve do predviđenog kraja životnog veka do 30. godina.

Svi preuranjeni otkazi mogu dovesti do povećanje proizvodnje otpada i predstavlja jedan od ključnih problema u upravljanju otpadom.

Oba scenarija nagoveštavaju opadanje efikasnosti panela tokom vremena, sa minimalnim operativnim životnim vekom od 25-30 godina. Zbog dugog životnog veka nije postojala do sada tolika zabrinutost.

Solarni paneli sadrže toksične metale poput olova, koji mogu oštetiti nervni sistem, kao i kadmijum, poznat kao vrlo toksičan i kancerogen. Ispiranjem iz deponija e-otpada mogu značajno uticati na zagađenje okoliša i predstavljaju veliku pretnju ljudskom zdravlju.

Evropska unije, u julu 2012. godine zavnično je izvršila izmenu direktive o otpadu električne i ekekronske opreme (WEEE), dodajući PV komponente kao otpadne elektronske uređaje, koji će biti uključeni u deset kategorija WEEE. Solani PV biće deo sisema za upravljanja elektronskim otpadom i moraju biti prikupljeni i reciklirani.

U Bosni i Hercegovini (Federacija BiH, RS i Brčko distrikt) postoje određene smernice i regulative koje se odnose na upravljanje otpadom, uključujući i elektronski otpad, što može obuhvatiti i solarne panele na kraju njihovog životnog ciklusa. Obzirom na navedenu ekspanziju BiH (Federacija BiH, RS i Brčko distrikt) bi trebala usvojiti konkretne konkretne zakone i regulative koje se odnose na reciklažu solarnih panela, uspostava saradnje sa međunarodnim organizacijama po ovom pitanju, kako bi mogli pratiti i implementirati najbolje prakse iz EU, pružiti podršku daljim istraživanjima i inovacijama, podizanje javne svesti, obavezivanje proizvođača na ekološku odgovornost i dr.

Održivo upravljanje panelima na kraju životnog veka je novo nastalo područje koje zahteva dalja istraživanja i razvoj.

Pisale: Sendžana Muslić Privredna komora FBiH i Jasmina Džaferović Elektroprivreda BiH

Zagušenje mreže kao prepreka energetskoj tranziciji – Kako prevazići izazove

Foto-ilustracija: Unsplash (shane-rounce)

Porast potražnje za električnom energijom, elektrifikacija i ubrzan prelaz na obnovljive izvore energije širom sveta, zahtevaju fleksibilniji sistem. Mreže imaju glavnu ulogu u povezivanju novih izvora enegije i potrošača, prenosu električne energije i balansiranju ponude i potražnje. Međutim, problemi u vezi sa zagušenjem mreže, značajno usporavaju energetsku tranziciju.

Holandija predstavlja primer zemlje u kojoj je ovo zagušenje postalo veliki problem. Međunarodna agencija za energetiku (IEA), u svom izveštaju predstavila je detaljinu analizu problema sa kojim se suočava ova država, ali i načine na koji zagušenje mreže može da bude prevaziđeno u svim državama. Naime, Holandija se suočava sa ozbiljnim problemom zagušenja mreže, nakon što je između 2018. i 2023. godine povećala kapacitet solarne energije petostruko, dok proširenje mreže nije pratilo ovaj trend. Do početka 2025. godine, oko 10.000 velikih korisnika i 7.500 projekata čekalo je na povezivanje sa mrežom. Ovo je dovelo do usporavanja važnih inicijativa, ali i povećanja troškova za potrošače.

Ovakva situacija zabeležena je i u drugim državam, poput Nemačke, gde su troškovi upravljanja zagušenjem mreže povećani više od tri puta od 2020. do 2022. godine.  

Rešavanje problema zagušenja mreže je prioritet za holandsku vladu, koja je u decembru 2022. godine predstavila Nacionalni akcioni program. Program se fokusira na bržu izgradnju mreže, bolje korišćenje postojećih kapaciteta putem pametnih rešenja i povećanje transparentnosti.

Pročitajte još:

Kako rešiti problem zaguštenja mreže

IEA u svom izveštaju ističe značaj proaktivnog pristupa u rešavanju problema zagušenja mreže, ističući nekoliko ključnih strategija kako bi se efikasnije koristili postojeći kapaciteti mreže.

Jedan od predloga je da se unapred planira proširenje mreže, što podrazumeva ulaganje u infrastrukturu u skladu sa energetskim politikama, kao i promene u zakonima koje podstiču ulaganja u mreže. Takođe, važan korak je povećanje transparentnosti kapaciteta mreže, kako bi se lakše identifikovala uska grla i osigurao pravovremen pristup novim korisnicima. Ove informacije takođe mogu pomoći u postavljanju infrastrukture poput punjača za električna vozila na mestima gde već postoji solarna energija, čime se smanjuje potreba za dodatnim prenosom električne energije.

Takođe, spominju se tehnologije kao što su zamena starijih žica na postojećim linijama, povećanje napona u mreži i praćenje količine struje koja protiče kroz linije, što omogućava bolji prenos električne energije, bez potrebe da se grane nove linije. Korišćenje fleksibilnosti distribuiranih energetskih resursa, poput solarnih panela, baterija i električnih vozila, takođe je ključno za smanjenje opterećenja na mreži.

Pravni i regulatorni okviri igraju važnu ulogu u ovoj strategiji. U Holandiji, na primer, regulator ACM podstiče operatora sistema da efikasnije koristi postojeću mrežu. U drugim zemljama, poput Litvanije, uvedena su hibridna elektroenergetska postrojenja, koja spajaju različite OIE, što omogućava njihovu bolju upotrebu. Pojašenja radi, kada jedan izvor energije nije dostupan, drugi preuzima.

IEA zaključuje da je za rešavanje ovog problema ključan proaktivan pristup, koji uključuje tehnologije, investicije, transparentnost i inovativne regulatorne prakse, kako bi mreže bile spremne za podršku energetskoj tranziciji.

Energetski portal

BiH na početku puta ka cirkularnoj ekonomiji

Foto-ilustracija: Pixabay (Orlando)

Implementacijom cirkularnog modela društvo dobija brojne benefite, podstiču se inovacije, otvaraju nova radna mesta i stvara dugoročna ekonomska stabilnost. Takođe, cirkularna ekonomija promoviše odgovorno ponašanje potrošnje, čime se povećava svest o očuvanju prirodnih resursa i smanjenju zagađenja. Poslovanje u razvijenim zemljama odavno je usklađeno sa principima cirkularne ekonomije, a gde je na tom putu Bosna i Hercegovina, razgovarali smo sa prof. dr Dušicom Pešević, sa Prirodno-matematičkog fakulteta, Univerziteta u Banjoj Luci, njen fokus rada je oblast zaštite životne sredine i autor je prve naučne monografije u BiH na temu cirkularne ekonomije i značaja za zaštitu životne sredine.

Koliko je cirkularna ekonomija kao tema zastupljena u BiH?

Foto: Ljubaznošću Dušice Pešević

– U Bosni i Hercegovini je ideja o cirkularnoj ekonomiji još uvek nova i nerazvijena. Poslednjih godina cirkularna ekonomija postaje prepoznata kao pojam i kao praksa koja se koristi, ali još uvek u nedovoljnom obimu. Ekonomija u BiH prvenstveno se zasniva na modelu linearne, ekstraktivne ekonomije, iscrpljivanja prirodnih resursa, dodatnom povećanju problema stvaranja otpada i ostavljanju visokog ugljeničnog otiska u zemlji, a sve to negativno utiče na životnu sredinu i zdravlje građana, te zajednice kao celine. Usvajanjem Zelene agende za Zapadni Balkan 2020. godine, zemlje Zapadnog Balkana prihvatile su Evropski zeleni dogovor (ili njegove ključne elemente), gde su se obavezale na sprovođenje i poštovanje mera u pet oblasti, od kojih je jedna i cirkularna ekonomija. Prvi prioritet Zelene agende za Zapadni Balkan jeste „vrednost materijala očuvana koliko god je to moguće, a nastanak otpada minimiziran”.

Kakvi su potencijali za primenu cirkularne ekonomije u BiH?

– Kao resursno intenzivna ekonomija, BiH ima potencijal da primenom modela cirkularne ekonomije ostvari značajne ekonomske koristi. Povećanje produktivnosti resursa u privredi, uz što bolje korišćenje sirovina izvučenih sa domaće teritorije, jedan je od uslova za prelazak na cirkularnu ekonomiju. Resurse treba zadržati u privredi što je duže moguće, maksimizirajući njihovu vrednost i minimizirajući rasipanje. Ovo uključuje dobar dizajn proizvoda, efikasnu upotrebu materijala i energije, dug životni ciklus, dobro dizajnirana cirkularna industrijska postrojenja, nove poslovne modele i, kada proizvod na kraju postane otpad, efektivno recikliranje kako bi se dobile visokokvalitetne sekundarne sirovine.

U FOKUSU:

Kako biste sada ocenili zastupljenost cirkularne ekonomije u BiH, a kako u regionu?

– BiH još uvek nije usvojila Mapu puta cirkularne ekonomije kao neophodan okvir za brzu tranziciju na cirkularnu ekonomiju, dok su države u okruženju ovaj dokument prihvatile još pre više godina, kao putokaz ka tranziciji na model cirkularne ekonomije, koji, pored profita, u fokus stavlja i zaštitu životne sredine i očuvanje resursa. Ovo je inicijalni dokument koji će pokrenuti dijalog između donosilaca odluka, predstavnika industrije, akademskog sektora i civilnog društva, u cilju definisanja budućih tranzicionih koraka i vremenskog okvira uz korišćenje digitalnih alata. Tek u poslednje vreme ovaj pojam se pojavljuje u strategijama i planovima BiH, uglavnom iz oblasti zaštite životne sredine. BiH je poslednjih godina reformisala zakonodavstvo o upravljanju otpadom kao deo napora da transponuje pravnu tekovinu Evropske unije. U zakone o upravljanju otpadom ugrađeni su novi pojmovi, kao što su ponovna upotreba proizvoda, zelena ostrva, program proširene odgovornosti, reciklažno dvorište i centar za upravljanje otpadom.

Foto: Ljubaznošću Dušice Pešević

Definisane su specifične dužnosti, odgovornosti i obaveze u vezi sa proizvođačima industrijskih proizvoda i prevoznicima otpada. Od proizvođača industrijskih proizvoda traži se da koriste tehnologiju i razvijaju proizvodnju na način koji osigurava racionalno korišćenje prirodnih resursa, podstiče ponovnu upotrebu i reciklažu proizvoda, te promoviše ekološki održivo upravljanje prirodnim resursima. Sve ove izmene su u skladu sa principima cirkularne ekonomije. Međutim, ne može se tvrditi da se sve ove zakonske odredbe dosledno sprovode u praksi. Državne i entitetske vlasti dužne su da prenesu anekse i nove članove srodnih direktiva EU u lokalne zakone i politike. Zastupljenost cirkularne ekonomije u regionu dostigla je najveći nivo u Sloveniji. Još 2016. godine Slovenija je započela stratešku i sistemsku cirkularnu transformaciju, odmah nakon objavljivanja Paketa cirkularne ekonomije, koji je Evropska komisija usvojila 2015. godine. Mapa puta ka cirkularnoj ekonomiji u Sloveniji postavila je put da postanu lider cirkularne ekonomije u regionu. Jedan od prvih i najneophodnijih koraka bio je uspostavljanje reciklažnih centara i sistema odvojenog prikupljanja otpada, koji je u samo nekoliko godina pomogao da se smanji količina deponovanog otpada, a Sloveniju doveo u evropski vrh po stopi recikliranja. Od 2018. godine u ovoj državi je obavezan sistem zelenih javnih nabavki. Usklađivanje sa aspektima zaštite životne sredine u procedurama javne nabavke obavezno je za električnu energiju, hranu, tekstilne proizvode, kancelarijski papir, televizore, frižidere, kao i za izgradnju zgrada, puteva, osvetljenje, gume, saobraćajne znakove i dr. Koristi cirkularne ekonomije u Sloveniji prve su shvatile velike kompanije koje su izvozno orijentisane.

Šta je glavna prepreka u procesu tranzicije ka cirkularnoj ekonomiji?

– Okvirna područja za stvaranje pretpostavki za tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji obuhvataju izradu i usvajanje Mape puta i Akcionog plana za uvođenje cirkularne ekonomije na nivou entiteta (usaglašeno s Mapom puta na nivou BiH), uklanjanje pravnih prepreka i uvođenje stimulativnih instrumenata za zeleno poslovanje, podsticanje primene zelenih javnih nabavki u javnim institucijama i u privatnom sektoru, izradu propisa za eko-dizajn proizvoda, te osiguravanje finansijske podrške jačanju dobrovoljnih instrumenata za uvođenje zelenog poslovanja. Treba imati u vidu da transformacija resursno intenzivne industrije ka zelenoj i cirkularnoj ekonomiji nije jednostavan zadatak. Smeđe industrije u BiH imaju dugu tradiciju, zapošljavaju značajan deo radne snage, a imaju i razvijene lance vrednosti i tržišnu infrastrukturu. Uzimajući u obzir dobre prakse u EU, te specifičnosti bosanskohercegovačke ekonomije, da bi se podstakao razvoj cirkularne ekonomije u BiH, potrebno je kreirati set podsticaja koji za cilj treba da imaju kreiranje vrednosti, smanjenje rizika i unapređenje konkurentnosti lanaca snabdevanja cirkularne ekonomije.

Intervju vodila: Jasna Dragojević

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Zagađenje metanom prisutno širom Hrvatske, otkriva nezavisno istraživanje

Foto: Greenpeace (Bojan Haron Markičević)

Po prvi put u Hrvatskoj sprovedeno je veliko nezavisno istraživanje o isticanju metana nagasnoj i naftnoj infrastrukturi. „Lovac na metan” Théophile Humann-Guilleminot iz međunarodne klimatske organizacije Clean Air Task Force (CATF) sproveo je ovakva istraživanja na više od 500 lokacija širom sveta. Sada je u Hrvatskoj, zajedno sa Grinpisom (Greepeace), obišao 27 lokacija od kojih je na čak 26 zabeležio emisije metana. Reč je o zaprepašćujućih 96 odsto istraženih lokacija, što je ujedno najveći postotak koji je CATF zabeležio u nekoj članici Europske unije.

Foto: Greenpeace (Bojan Haron Markičević)

U razdoblju od 25. do 31. marta 2025. godine, CATF i Grinpisa obišli su niz lokacija u Hrvatskoj s postrojenjima koja služe u proizvodnji nafte i gasa, odnosno za transport i skladištenje fosilnog gasa, a koja su u vlasništvu ili pod upravljanjem Ine, Plinacra i Podzemnog skladišta gasa Okoli. Na spomenutih 26 lokacija dokumentirane su emisije metana u obliku ispuštanja odnosno isticanja gasa, zatim odzračivanja (eng.venting), kao i štetne prakse spaljivanja gasnih baklji (eng. flaring) što može imati negativan uticaj i na zdravlje ljudi. CATF je na svakoj lokaciji pažljivo dokumentovao emisije koristeći infracrvene (IR) videozapise, IR fotografije, te digitalne fotografije. Prikupljeni materijali deo su CATF-ove kampanje pod nazivom Cut Methane koja se sprovodi širom Evrope i sveta.

„Naše istraživanje snažno potvrđuje ono na šta naučnici i istraživači upozoravaju već godinama – metan curi ili se ispušta duž celog lanca snabdevanja naftom i gasom. Od ogromnih gasnih polja u Teksasu do Plinacroovih gasovoda, kompanije rasipaju metan i ubrzavaju klimatske promene, sve to u potrazi za kratkoročnim profitom. Nažalost, od zemalja u kojima sam bio, Hrvatska je po rezultatima među tri najgore. Prizori gasova koji šikljaju iz otvorenih, zarđalih rezervoara na području Ivanić-Grada, kao i curenje iz bušotina na lokaciji Okoli, izuzetno su zabrinjavajući. Usred energetske krize, ovakav nivo rasipanja pokazuje očigledno zanemarivanje i klime i hrvatskih građana,” istakao je Human-Gijemino.

Pročitajte još:

Metan je veoma snažan gas sa efektom staklene bašte koji ima potencijal globalnog zagrevanja 84 puta veći od ugljen-dioksida u periodu od 20 godina. Često ističe u atmosferu tokom vađenja, transporta i skladištenja. U avgustu 2024. u EU je stupio na snagu Pravilnik o metanu, koji predstavlja prvi obavezujući propis na svetu usmeren na emisije metana u sektoru energetike.

Foto: Greenpeace (Bojan Haron Markičević)

Eszter Maćaš iz Grinpisa (Greenpeace) za centralnu i istočnu Evropu pojašnjava: „Novi propisi doneće znatno stroža pravila za operatere u industriji fosilnih goriva. Moraće redovno da sprovode merenja i podnose izveštaje nadležnim organima, posvete veću pažnju stanju svoje infrastrukture, poprave pukotine i prestanu rutinski da sprovode odzračivanje i spaljivanje gasa na baklji. Nadamo se da će nova regulativa dovesti do značajnih poboljšanja u ponašanju i praksi fosilne industrije. Smanjenje zagađenja metanom najbolji je način da izbegnemo veće zagrevanje u kratkom roku.”

U Hrvatskoj, a nažalost i u brojnim drugim zemljama, fosilna industrija godinama predstavlja gas kao „zelen“ i „čist“ izvor energije. Te mitove nije lako razbiti, s obzirom na to da je gas nevidljiv golim okom, a njegov uticaj na klimu i zdravlje predugo je prolazio ispod radara.

„Mogli smo da pretpostavimo da će na pojedinim lokacijama merenja pokazati emisije metana, ali nismo mogli da predvidimo baš ovako šokantne rezultate. Grinpis poziva Vladu Republike Hrvatske da ozbiljno shvati sprovođenje novih propisa o metanu. Ono što je dugoročno još važnije – postepeno ukidanje fosilnog gasa do 2035. godine i zabrana novih gasnih i drugih fosilnih projekata. Rešenja su energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije u kojima Hrvatska ima ogroman potencijal, naročito u suncu i vetru,” zaključuje Petra Andrić, programska koordinatorka Grinpisa u Hrvatskoj.

Izvor: Greenpeace Hrvatska

Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Paito HK Toto4d Toto4d Paito Hk
Slot Dana
Taruhan Bola
slot bola
bola slot
Toto Slot
Situs Slot Online
Toto Slot
Toto Slot
situs slot online
situs toto
slot bola
slot bola
Toto Slot
slot88 gacor
live draw
Toto Slot
slot gacor
Slot Toto
situs toto
Agen Slot Toto
Slot Demo
Toto Slot
Situs Toto
situs toto
toto gacor
Slot Online
slot qris
situs toto
https://himmahnw.id/
slot pulsa
situs toto
slot toto
slot gacor
Akun Toto Toto Slot Gacor Akun Toto Akun Toto Toto Slot Akun Toto Akun Toto Akun Toto Akun Toto Akun Toto Situs Toto Akun Toto Akun Toto Akun Toto
Toto SLot Toto SLot Toto SLot Togel Slot Togel Slot Toto Slot Toto Slot Toto Slot Toto Slot