COP 26 – Nada u bolje sutra

Foto: Doug Peters / UK Government

Nekada marginalno pitanje zaštite životne sredine, rezervisano za uske stručne krugove, danas je postalо centralna osa oko koje se okreću globalna politika i ekonomija.

Suše, poplave, toplotni talasi, porast nivoa mora i druge posledice klimatske krize naizgled su „opametile” vlastodršce širom sveta. Osim profita i što dužeg zadržavanja na poziciji, dobrobit ljudi i čitave planete postao je prioritet. Zato već treću deceniju zaredom Ujedinjene nacije okupljaju gotovo sve zemlje sveta na godišnjim klimatskim samitima nazvanim COP (Conference of the parties), a središte 26. samita po redu, održanog krajem 2021. godine, bilo je u Glazgovu, u Velikoj Britaniji.

Svetski lideri, zajedno sa desetinama hiljada pregovarača, predstavnika vlada, preduzeća i građana, učestvovali su na dvanaestodnevnim razgovorima u sklopu COP-a 26 kako bi odgovorili na rastuće izazove klimatskih promena i dali svoj doprinos ovoj planetarnoj borbi. Naravno, da li iza izrečenih obećanja stoji iskrena namera da se sprovedu u delo ili je prošlogodišnji COP bio još jedna pozornica „grinvošinga”, saznaćemo veoma brzo, jer jedno je sigurno – predstavnici vlasti nemaju još mnogo vremena!

Pet godina nakon Pariskog sporazuma

Klimatske promene iz godine u godinu uzimaju sve veći danak, pa je i svaki naredni COP sve značajniji jer donosi novu nadu onima koji su na sopstvenoj koži osetili razorne posledice klimatske krize. Značaj COP-a 26 možemo razumeti u svetlu 21. samita u Parizu kada je sklopljen dobro poznati Pariski sporazum.

Sve zemlje su se tada složile da zajedno rade na ograničavanju globalnog zagrevanja na znatno ispod dva stepena celzijusa i da ciljaju na 1,5 stepen kako bi se prilagodile uticajima promenljive klime. Neophodno je da zemlje ostanu dosledne ostvarenju ovog cilja, jer će svaki delić stepena zagrevanja dovesti do nemerljivih gubitaka života i prirodnih resursa. Prema Pariskom sporazumu, zemlje su se obavezale da iznesu nacionalne planove u kojima će utvrditi na koji način će smanjiti svoje emisije – poznate kao nacionalno utvrđeni doprinosi ili „NDC”. Cilj COP-a 26 bio je finaliziranje Pariskog pravilnika u smislu donošenja detaljih pravila koja čine Pariski sporazum operativnim, i ubrzavanje akcije za rešavanje klimatske krize kroz saradnju između vlada, preduzeća i civilnog društva.

Sklapanje istorijskog klimatskog pakta

COP26 ostaće upamćen i po sklapanju klimatskog pakta iz Glazgova sa ciljem da dvadesete godine 21. veka postanu decenija klimatskih akcija i podrške. Paket odluka sastoji se od niza dogovorenih stavki, koje uključuju pojačane napore da se izgradi otpornost na klimatske promene, da se obuzdaju emisije gasova staklene bašte i obezbede neophodna finansijska sredstva u te svrhe.

Nacije su ponovo potvrdile svoju obavezu o obezbeđivanju sto milijardi dolara godišnje za borbu protiv klimatskih promena, a dolazak do cilja moguć je samo ukoliko svaka zemlja ispuni svoja obećanja. Međunarodne finansijske institucije takođe moraju odigrati svoju ulogu u finansiranju privatnog i javnog sektora koji su potrebni da se obezbedi globalna nulta emisija gasova staklene bašte.

Cilj predsedavanja COP-a 26 bio je da se održi nada da će se porast globalne temperature ograničiti na 1,5 stepen celzijusa, a klimatski pakt iz Glazgova upravo to čini. Ostali ciljevi definisani na prošlogodišnjem samitu su zaštita zajednica i prirodnih staništa, obnova ekosistema, izgradnja infrastrukture otporne na ekstremne vremenske uslove, ulaganje u odbranu i sisteme upozorenja, kao i poljoprivredu kako bi se sačuvali ljudski životi, resursi i domovi.

Takođe, na najnovijem COP-u nacije su po prvi put pozvane na postepeno ukidanje energije iz uglja i neefikasnih subvencija za fosilna goriva.

Priredila: Milena Maglovski

Tekst u celosti možete pročitati u Magazinu Energetskog portala ELEKTROMOBILNOST.

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti