Vlada Hrvatske daje saglasnost za eksploataciju ugljovodonika?

Naučnici za klimu ponovno apeluju na institucije Republike Hrvatske da hitno razviju i implementiraju ambiciozne politike usporavanja i suočavanja s klimatskom krizom, kako bi se što uspešnije mogli nositi s velikim izazovima koji su već s nama, a postajaće sve veći i zahtevniji. Vredi li uistinu naša budućnost tih 22,8 miliona kuna koliko će se godišnje zaraditi temeljem davanja saglasnosti na ugovore o istraživanju i podeli eksploatacije ugljovodonika na sedam istražnih polja, pitaju se oni.

U nastavku Ekovjesnik u celosti prenosi saopštenje Naučnika za klimu koje potpisuju dr sc. Dubravka Vitali Čepo, profesorka i šefica Zavoda za hemiju prehrane na Farmaceutsko-biohemijskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu i dr sc. Nikola Biliškov, viši naučni saradnik na Institutu Ruđer Bošković.

„U dubokoj seni zabrinjavajućih događaja vezanih za pandemiju COVID-19, Vlada je dala saglasnost na ugovore o istraživanju i podeli eksploatacije ugljovodonika na sedam istražnih polja i procienila godišnje prihode od navedenih aktivnosti na oko 22,8 miliona kuna. Time je pokazala da budućnost vidi u fosilnim izvorima energije, baš kao da ne vidi njihovu povezanost s klimatskim promenama i ugrožavanjem zdravlja morskog ekosistema, s obzirom na to da veći udeo nafte čine kancerogeni spojevi, umesto da se koncentriše na projekte širokog uvođenja obnovljivih izvora energije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Martin Sepion)

Pitamo se, je li time Vlada, i to delima, a ne rečima, odgovorila na zahteve inicijative Naučnici RH za klimu, jasno artikulisani, u Apelu za sistemsku klimatsku akciju, a koji je pre gotovo dva meseca uručen institucijama zakonodavne i izvršne vlasti. Je li to smer delovanja Republike Hrvatske u odgovoru na sve oštriju klimatsku krizu? Je li to, konačno, odgovor nominalno najodgovornijih institucija za donošenje i sprovođenje politike zaštite okoline na sve jasniju potrebu proglašenja klimatske krize? Pitamo se i je li doista potrebno ovakve odluke, s toliko dalekosežnim posledicama, donositi pod okriljem mraka, u sveopštoj teskobi aktuelne epidemije COVID-19. Pokušavaju li time institucije još jednom, na vrlo podmukao način, isključiti mogućnost sudelovanja javnosti činjenicom da je trenutno sve što je tematski izvan okvira epidemije osuđeno na medijsku nevidljivost?

Inicijativa ne krije nezadovoljstvo zbog ovakvog, rekli bismo, krajnje neodgovornog djelovanja nominalno najodgovornijih institucija. Osim toga, radi se o eklatantnom primeru ignoriranja pružene pomoći od strane velikog broja naučnika RH, i to iz svih naučnih područja. Radi se i o ignorisanju naučnih rezultata, radi se i uticaju u potpunom neskladu s energetskim i dekarbonizacijskim aspektima Evropskog zelenog plana. Uprkos izjavama potpore i načelne podrške Inicijativi nakon sastanka s ministrom zaštite okoline i energetike, pokazuje se da Ministarstvo zaštite okoline i energetike ne prepoznaje razmere problema i ne vidi potrebu za proglašavanjem krize i transformacijom dosadašnjeg smera politike zaštite životne sredine ni u jednom segmentu, jer je, ovakvom kakva jeste, smatra u potpunosti adekvatnom.

Iako su svesni da će ova vest ostati u seni prethodno spomenute i trenutno aktuelnije javnozdravstvene krize, još jednom naglašavamo da teme klime i životne sredine ne smeju biti ‘treće teme’.

Iako pandemija COVID-19 nije direktna posledica klimatskih promena, podsećaju na reči prof. Đikića da su dramatične promene u okolini uzrokovane uticaju čoveka veliki faktor nesigurnosti, u smislu razvoja novih vrsta virusa i predviđanja njihovih uticaja na čoveka.

Takođe, među tzv. ekonomskim migrantima raste udeo klimatskih i na našim će ih granicama u predstojećim godinama biti sve više. Vrlo ozbiljne projekcije pokazuju da su klimatske migracije i perspektiva hrvatskih građana, naročito ako izostane delovanje ili ako dopustimo ovakav način ‘suočavanja’ s klimatskom krizom. Stoga ovim putem ponovno apeliramo na institucije Republike Hrvatske da hitno razviju i implementiraju ambiciozne politike usporavanja i suočavanja s klimatskom krizom. Smer tih mera mora biti utemeljen na najboljim raspoloživim rezultatima svih naučnih područja, kako bi se što uspešnije mogli nositi sa velikim izazovima koji su već s nama, a postajaće sve veći i zahtevniji u bliskoj budućnosti. Nedelovanje i pogrešno usmereno delovanje donosi neprocjenjivu materijalnu, ali i egzistencijalnu štetu.“

Autori: Dubravka Vitali Čepo, Nikola Biliškov

Izvor: Ekovjesnik

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti