Home Blog Page 724

Bukove šume u NP Fruška gora, Tara i Kopaonik nominovane za svetsku prirodnu baštinu

Foto: Wikipedia/Lebrac

Tokom 2018. godine Zavod za zaštitu prirode Srbije je započeo intenzivan rad na pripremi novog upisa na tentativnu listu za upis na Uneskovu listu svetske prirodne baštine. Višemesečni rad se isplatio i Srbija je odabrane komponente drevnih i netaknutih bukovih šuma početkom prošle godine predložila kao proširenje postojećeg dobra svetske prirodne baštine „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“. Evo kako je tekao proces!

Foto: Wikipedia/Lebrac

Kako prirodni i kulturni fenomeni ne poznaju državne granice, u slučaju da se nađu na teritoriji više država, a radi funkcionalnosti njihove integralne zaštite, na Listu svetske baštine se mogu upisati prekogranična dobra, kojima zajednički upravljaju dve ili više država. Ovo dobro svetske baštine je jedno od 37 prekograničnih dobara na Listi svetske baštine, od kojih je 15 u kategoriji prirodne baštine i 2 mešovita.

Nepregledne i guste bukove šume Karpata su 2006. godine nominovale Slovačka i Ukrajina kao prekogranično serijsko dobro pod nazivom „Netaknute bukve šume Karpata“, koje je upisano 2007. godine na Listu svetske baštine u kategoriji prirodne baštine, da bi 2010. godine Nemačka nominovala serijsko dobro pod nazivom „Drevne bukove šume Nemačke“ kao proširenje postojećeg dobra „Netaknute bukve šume Karpata“. Komitet za svetsku baštinu je upisao ovo proširenje 2011. godine na Listu svetske baštine, čime prošireno dobro menja naziv u „Netaknute bukove šume Karpata i drevne bukove šume Nemačke“. U odluci o proglašenju, Komitet ohrabruje države da rade na proširenju ovog dobra kako bi se osigurao opstanak ekosistema bukovih šuma u Evropi za buduće generacije, a u svetlu velikih i rastućih pritiska koji su prisutni na terestrične ekosisteme Evrope, posebno one koje gradi evropska bukova (Fagus sylvatica), koji su među najzastupljenijima.

Sledeće proširenje ovog dobra svetske baštine je upisano 2017. godine pod nazivom „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“, koje se trenutno čini ukupno 78 komponenti u 12 država Evrope (Slovačka, Ukrajina, Nemačka, Italija, Austrija, Belgija, Albanija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija i Španija).

Naredno proširenje je trenutno u pripremi, a njime bi trebali biti predstavljeni nedostajući delovi areala bukve u Evropi, njene vegetacijske i ekosistemske varijacije u odnosu na geografski položaj, klimatski pojas, nadmorsku visinu, uslove sredine i istoriju razvoja ove vrste na evropskom kontinentu. U narednom proširenju učestvuje 10 zemalja, koje su za to podnele odgovarajuće obrazce Uneskove tentativne liste: Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Italija, Poljska, Srbija, Slovačka, Švajcarska, Severna Makedonija i Crna Gora.

Republika Srbija je nominovala ukupno 8 lokaliteta u režimu zaštite I (prvog) stepena unutar nacionalnih parkova „Fruška gora“, „Tara“ i „Kopaonik“, koji poseduju tzv. dodatu vrednost, odnosno reprezentativne karakteristike bukovih ekosistema koje do sada nisu predstavljene upisanim komponentama ovog dobra svetske baštine. U okvru NP „Fruška gora“ izdvojena su dva lokaliteta, Papratski do i Ravne, koji bi predstavljali prve komponente u Panonskom regionu bukovih šuma. U okvru NP „Tara“ izdvojena su takođe dva lokaliteta: lokalitet Zvezda, gde bukva gradi zajednice sa pančićevom omorikom (Picea omorika), endemičnom i reliktnom vrstom četirana, i lokalitet Klisura Rače, gde se može naći reliktna zajednica bukve sa orahom (Juglans regia). U okvru NP „Kopaonik“ su izdvojena 4 lokaliteta, Kozije stene, Metođe, Duboka i Jelak, koji se nalaze u klisurama Samokovske, Duboke i Brzećke reke, gde je prisutan veliki broj steno-endemičnih vrsta, a koji se takođe odlikuju i raznovrsnošću i specifičnošću geološkog sastava.

Institucionalna zaštita prirode u Srbiji započinje osnivanjem Zavoda za zaštitu prirode 1948. godine. Prve uspostavljene kategorija zaštite bile su  opšti i strogi rezervati prirode.  Status rezervata prirode prve dobijaju bukove šume, kao naši najzastupljeniji šumski ekosistemi koji su ostali u prašumskom obliku i koji se predmet mnogobrojnih izučavanja zbog svoje očuvanosti, retkosti i reliktnosti. Strogi prirodni rezervat „Zeleničje”, proglašen odmah nakon osnivanja Zavoda je upravo netaknuta bukova šuma sa lovor-višnjom.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode

Izbor za najlepši vrt Beča

Foto-ilustracija: Unsplash (Artur Aleksanian)

Svi građani koji su svoje domove i balkone ukrasili prekrasnim cvećem i biljkama moći će da učestvuju u gradskom foto-konkursu u Beču.

Foto-ilustracija: Unsplash (Simone Baldo)

Ljubitelji biljaka i cveća u austrijskoj prestonici se od 1. maja zaista posvećuju svojim vrtovima. Tada, naime, počinje fotografski konkurs „Rascvetani dom“, koji već dvanaesti put zaredom organizuje Grad Beč. U sklopu njega ove godine će se pod geslom „Balkoni u cvatu!“ ponovo birati najlepše privatne zelene oaze u Beču.

Stoga je članica gradske uprave za stanogradnju i prava žena, Katrin Gal, pozvala sve zainteresovane građanke i građane da do 23. avgusta 2020. na internet stranicama ovog konkursa objave najlepše fotografije svojih šarolikih vrtova. Nakon toga će stručan žiri odabrati ovogodišnje pobednice i pobednike koje očekuju razne novčane nagrade kao i korisna literatura o sadnji cveća i biljaka.

S obzirom na trenutnu pandemiju koronavirusa u fokusu će ovaj put – uz dvorišta kao i vrtove na balkonima i terasama – biti i takozvani indoor vrtovi. To podrazumeva odabir najlepših sobnih biljaka, odnosno najkreativnijih „kuhinjskih“ vrtova unutar vlastita četiri zida. Zahvaljujući toj novoj kategoriji u konkursu će moći da učestvuju i svi oni koji su uprkos nedostatku balkona ili terase u svojim domovima uspeli da stvore jedinstvene biljne i cvetne kreacije.

A sve vrtlarice i vrtlari − kao i oni koji to tek žele postati − zasigurno će pronaći inspiraciju u galeriji s fotografijama iz prethodnih godina ovog konkursa kao i na Instagram stranici. Jer u ovim teškim vremenima je jedan od najboljih načina za opuštanje upravo vrtlarenje.

Izvor: Eurocomm-PR Zagreb

Savesni konzumerizam (ne)će spasiti (modni) svet

Foto-ilustracija: Unsplash (Cam Morin)

Poznati švedski brend H&M uporno radi na tome da bude jedan od vodećih klimatski savesnih brendova u svetu mode i u čak 4.473 prodavnice, koliko ih ima širom sveta, ponosno ističe etiketu sa natpisom Svest (Conscious).

Foto/ilustracija: Unsplash (Psk Slayer)

Modno carstvo H&M-a ima čitav niz programa zasnovanih na održivosti i ponovnoj upotrebi, podstičući kupce na recikliranje, ali i kupovinu komada napravljenih od recikliranih materijala. Na godišnjem nivou objavljuju izveštaje s početkom od 2002. godine, kada je i pokrenuta kolekcija Svest, u kojoj je koriščen organski pamuk i reciklirani materijali. Godine 2012. pokrenuli su program za reciklažu, omogućavajući kupcima da razmenjuju neželjenu odeću za vaučere sa popustima.

Sada su napravili još jedan veliki korak unapred. Naime, H&M grupa je objavila da im je plan da svu odeću proizvode od recikliranog održivog materijala do 2030. godine. Takođe, u toku je testiranje sistema iznajmljivanja odeće u Stokholmu.

Veliki problem i sastavni deo savremene modne industrije jeste stvaranje ogromnih količina otpada. U izveštaju fondacije Elen Mek Artur, navodi se da modna industrija svake sekunde spali ili šalje na deponiju jedan kamion smeća.

Pritom, deo smeća u najvećoj meri čini jeftinija odeća.

Upravo zato se kompanija H&M toliko posvećuje ovim pitanjima. Kada se uzme u obzir da se prema procenama očekuje da će do 2040. svetska populacija dostići neverovatan broj od 9 milijardi, jasno je da će odeća, čak i bukvalno, preplaviti planetu.

Svetska modna industrija prema aktuelnim proračunima proizvodi skoro 4 milijarde metričkih tona gasova sa efektom staklene bašte, ili 8,1 odsto ukupne svetske količine. Proračun obuhvata analizu sedam životnih faza odeće, odnosno od stvaranja vlakana (na primer, uzgoj pamuka) do prodaje, uključujući i proizvodnju i transport, ali i pranje.

Iako često deluje nejasno na koji način pojedinačne kupovine mogu imati veliki uticaj na prirodu, primeri dati pomoću osnovnih odevnih komada mogu pomoći u razjašnjenju. Obično se navodi kako se tokom procesa izrade jedne obične pamučne majice emituje oko 5 kilograma ugljen-dioksida, što je gotovo jednako količini proizvedenoj tokom 20 kilometara vožnje automobilom. Pored toga, potroši se oko 1.750 litara vode.

Proizvodnja jednog para farmerki je još skuplja – troši se oko 3.000 litara vode i emituje oko 20 kilograma ugljen-dioksida, koliko i tokom vožnje automobilom na nešto manje od 50 kilometara.  Prema analizama iz 2017. godine modna industrija je potrošila oko 79 milijardi kubnih metara vode, dovoljno za 32 olimpijska bazena. Bojazan je da će potrošnja vode unutar modne industrije biti duplirana do 2030. Izgleda je to razlog zašto ogroman broj ljudi u delovima sveta gde se uzgaja pamuk, najviše u Kini i Indiji, ima problem sa nedostatkom vode.

Za isušivanje jednog od nekadašnja četiri najveća slatkovodna jezera Aralnog mora smatra se da je dobrim delom odgovoran i uzgoj pamuka.

Pranje odeće dodatno doprinosi zagađenju, naročito kad je reč o sintetičkim materijalima, čija se vlakna pranjem razgrađuju u mikroplastiku i naposletku stižu do okeana.

Foto-ilustracija: Unsplash (Lauren Fleischmann)

Mnogi su zamerali kompaniji H&M što potrošačima ne pruža informaciju o količinu recikliranog materijala, te će i to biti dodato u budućnosti. Prema poslednjim izveštajima o održivosti, više od 50 odsto činila je odeća koja se ponovo upotrebljavala, reciklirano je 35 do 45 odsto odevnih komada, koji su zatim “pretvoreni” u proizvode poput krpa za čišćenje ili izolacioni materijal ili oformljeni kao nova tekstilna vlakna. Od 3 do 7 odsto koje nije bilo moguće reciklirati, sagorelo je za proizvodnju energije, a 0 odsto je završilo na deponiji, što se smatra priličnim uspehom.

Ipak, još uvek se postavlja pitanje na koji način će se napraviti balans između cene proizvoda, koja u korak sa održivošću ide nekad i van domašaja većine kupaca. Mnogi ipak smatraju da taj problem u većem delu jeste na potrošačima, odnosno da je možda bolje prilikom kupovine voditi se principom “Manje je više” te kupovati manje, iako nešto skuplje, ali kvalitetnije i dugotrajnije, jednom rečju – savesnije.

Svakako, ono što se uvek naglašava jeste da masovna proizvodnja garderobe koju nameću mnoge modne kompanije podstiče prekomerni otpad jer je ta odeća uglavnom za jednokratnu upotrebu.

Kada je reč o reciklaži u okviru modne industrije, stručnjaci tvrde da je glavni izazov nedostatak neophodne infrastrukture za reciklažu tekstila. Pomoću sadašnje tehnologije moguće je reciklirati tek manje od 1 odsto u novu garderobu.

Jelena Cvetić

Cene polovnih automobila u Srbiji uglavnom nepromenjene

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthew Ansley)

Epidemija koronavirusa i uvođenje vanrednog stanja nisu značajno uticali na cene polovnih automobila u Srbiji, odnosno na prodavce da ih koriguju, pokazala je analiza sajta polovniautomobili.com.

Foto-ilustracija: Unsplash (Parker Gibbs)

Analiza je obuhvatila 117.000 jedinstvenih oglasa fizičkih lica i trgovaca, koliko ih je ukupno bilo na sajtu Polovni automobili u periodu od 16. marta, kada je uvedeno vanredno stanje, do 16. aprila. Analiza je pokazala da je u periodu od mesec dana pre i nakon početka vanrednog stanja gotovo identičan procenat onih koji su odlučili da posle oglašene prodaje dodatno spuste ili podignu prvobitnu cenu automobila.

U periodu od 16. marta do 16. aprila, na sajtu Polovni automobili bilo je oko 117.000 jedinstvenih oglasa, a cena je u proseku za 7 odsto spuštena kod njih 15.923, odnosno kod 14 odsto.

U istom periodu kod 4.962 oglasa (4 odsto) cena je povećana u proseku za 10 odsto.

Kada se to uporedi sa periodom pre uvođenja vanrednog stanja, od 14. februara do 15. marta, tada je kod 15 odsto oglasa cena naknadno spuštena i to u proseku za 6 odsto, dok je kod 4 odsto oglasa iz tog perioda cena uvećana i to u proseku za 9 odsto.

“Ovi podaci nam govore da novonastala situacija nije značajno uticala na one koji prodaju automobil da koriguju, odnosno da spuste ili povećaju cene svojih polovnih automobila”, navodi se na sajtu.

Kakva su očekivanja kupaca

Sajt je sproveo u prvoj polovni aprila među svojim registrovanim korisnicima anketu o uticaju epidemije koronavirusa na tržište automobila.

Kada je reč o cenama, velika većina anketiranih smatra da cene automobila neće pasti ili će taj pad biti privremen, odnosno da će se cene vratiti na prethodni nivo nakon ukidanja vanrednog stanja.

Takođe, samo 13,7 odsto anketiranih navelo je da je definitivno odustalo od kupovine, dok je čak dve trećine reklo da je kupovinu odložilo i to: 44 odsto da je kupovinu odložilo dok sve ovo ne prođe, 22,1 odsto da je kupovinu odložilo, ali da će ako se pojavi dobra prilika ipak kupiti automobil.

Da nisu odustali od kupovine automobila reklo je 19 odsto anektiranih.

Izvor: RTS

U Fondu za šume nema novca za pošumljavanje

Foto-ilustracija: Pixabay

Kada Pokrajinski fond za šume prestane da finansira pošumljavanje, i svede se na servis za dalju seču postojećih šuma, što je u planu da se usvoji na narednoj sednici Skupštine AP Vojvodine (7. maja), onda razlozi i ciljevi njegovog osnivanja postaju besmisleni. Takvo ophođenje je pogubno i neodrživo, stoji u saopštenju Ekološkog centra “Stanište”.

Foto-ilustracija: Pixabay

U planu je da se na sednici Skupštine AP Vojvodine 7. maja, između ostalog, izmeni program Fonda za šume za 2020. godinu. Rashodi Fonda smanjiće se sa 200,5 miliona dinara na 135,3 miliona. Od toga je 72,8 miliona planirano za nove aktivnosti u ovoj godini i 62,5 miliona za ugovorene obaveze prenete iz prethodnih godina.

Iz programa se brišu sve aktivnosti u vezi sa pošumljavanjem i rasadničkom proizvodnjom, osim prenetih obaveza. Od novih aktivnosti, čak 65,8 miliona dinara, ili više od 90 odsto, planira se za izgradnju šumskih puteva. Sa prenetim obavezama, za ovu stavku planira se čak 117,5 miliona, dok za pošumljavanje samo 3 miliona dinara.

Pokrajinski fond za šume osnovan je 2010. godine „u cilju finansiranja očuvanja, zaštite i unapređivanja stanja postojećih i podizanja novih šuma, kao i za izradu planova i programa gazdovanja šumama“, što je propisano u članu 2. Odluke o obrazovanju Fonda. Ni do sada Fond nije ispunjavao ciljeve zbog kojih je osnovan. Poslednjih godina, za pošumljavanje je trošeno od 6 do 14 miliona dinara godišnje, što je dovoljno za samo par desetina hektara. Sa druge strane, za izgradnju šumskih puteva, što je aktivnost korišćenja šuma, trošeno je i do 75 odsto novca Fonda. Ali kada Fond za šume prestane da finansira podizanje novih šuma, i svede se na servis za dalju seču postojećih šuma, razlozi i ciljevi njegovog osnivanja postaju besmisleni.

Ovo ukazuje da donosioci odluka u Pokrajinskoj vladi i nadležnom Sekretarijatu ne vrednuju značaj očuvanja postojećih i podizanje novih šuma, već su vrlo skloni daljoj eksploataciji ovog bogatstva. Bez obimnog podizanja novih šuma, to je pogubno i neodrživo. Podsećamo da je AP Vojvodina jedno od najmanje šumovitih područja u Evropi. Po zvaničnim podacima, Vojvodini nedostaje oko 170 hiljada hektara novih šuma i zaštitnih zasada. Štete i izgubljene dobiti u poljoprivredi zbog poplava, suša, smanjenja prinosa i kvaliteta zemljišta, i drugih direktnih posledica nedostatka šuma, mogu se meriti stotinama miliona evra godišnje.

Zato mreža „Pošumimo Vojvodinu“ traži od nadležnih da preispitaju planirane izmene programa Fonda za šume, tako što će se bar 80 odsto sredstava Fonda uložiti u podizanje novih šuma i poboljšanje uslova rada rasadnika.

„Pošumimo Vojvodinu“ je mreža udruženja i pokreta građana, koja je osnovana u januaru 2020. godine u cilju većeg uticaja javnosti na donosioce odluka i razvijanja svesti javnosti o značaju očuvanja i unapređenja postojećih šuma i povećanja površina pod šumama u AP Vojvodini, o važnosti očuvanja šuma i pošumljavanja na zaštitu prirode, poljoprivredu, ekonomiju, te radi veće medijske vidljivosti činjenica i problema u vezi pošumljavanja, kao i načina za njihovo rešavanje.

Mreža trenutno ima 23 članice, udruženja i pokreta građana:

  • Pokret gorana Vojvodine, Sremski Karlovci
  • Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad
  • Ekološki centar „Stanište“, Vršac
  • Inženjeri zaštite životne sredine, Novi Sad
  • Pokret gorana Novog Sada, Novi Sad
  • Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“, Novi Sad
  • Društvo mladih istraživača „Branislav Bukurov“, Novi Sad
  • Pokret „Odbranimo šume Fruške Gore“, Novi Sad
  • Udruženje za zaštitu šuma, Novi Sad
  • Ekološki front, Novi Sad
  • Dečja ekološka akademija, Novi Sad
  • CEKOR – Centar za ekologiju i održivi razvoj, Subotica
  • Ekološki pokret Vrbasa, Vrbas
  • Pokret gorana Sombora, Sombor
  • Udruženje građana „Ekobečej“, Bečej
  • Udruženje ekologa „EKOS“, Gložan (Bački Petrovac)
  • Ekološko udruženje „Avalon“, Vršac
  • Prirodnjačko društvo „Gea“, Vršac
  • Udruženje sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero“, Deliblato (Kovin)
  • Udruženje građana „Eko zona Kovin“, Kovin
  • Udruženje građana „Aurora“, Bela Crkva
  • Eko centar „Tisa“, Novi Kneževac
  • Ruralni centar „Sova“, Sremska Mitrovica

Izvor: Ekološki centar “Stanište”

KOVID-19 razotkrio ogromne razlike u sposobnosti zemalja da se suoče sa krizom i oporave

Foto-ilustracija: Pixabay

Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) objavio je krajem aprila dve nove analize statističkih podataka koje u prvi plan ističu ogromne razlike među zemljama u pogledu njihove sposobnosti da se nose sa krizom izazvanom pandemijom novog koronavirusa i da se oporave od nje.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ova pandemija je više od globalne zdravstvene krize. Ona je sistemska kriza ljudskog razvoja koja već utiče na ekonomske i društvene aspekte razvoja na načine koje nije bilo moguće predvideti. Smanjivanje nivoa ranjivosti i razvijanje kapaciteta za reagovanje na krizu, kako kratkoročno tako i dugoročno, od vitalnog je značaja za pojedince i društva.

Pripremljenost zemalja za reagovanje na krizu koju je izazvao KOVID-19

UNDP-ova Analiza statističkih podataka o pripremljenosti sadrži indikatore za 189 zemalja, među kojima je i Srbija – uključujući nivo razvoja, nejednakosti, kapacitet sistema zdravstvene zaštite i stepen povezanosti na internet – u cilju procene koliko dobro je data zemlja u stanju da reaguje na višestruke uticaje krize poput ove koju je izazvao KOVID-19. 

Premda je tačno da je svako društvo ranjivo na krize, sposobnost društava za reagovanje znatno se razlikuje širom sveta.

Primera radi, najrazvijenije zemlje – one koje spadaju u kategoriju veoma visokog nivoa ljudskog razvoja – imaju u proseku 55 bolničkih kreveta, preko 30 lekara i 81 medicinsku sestru na 10.000 stanovnika, u poređenju sa najmanje razvijenom zemljom, koja ima u proseku 7 bolničkih kreveta, 2,5 lekara i 6 medicinskih sestara na isti broj stanovnika.

Nivo spremnosti Srbije da odgovori na ovu krizu UNDP je rangirao od srednjeg do visokog. Srbija se svrstava u visoku kategoriju ljudskog razvoja, prema Indeksu ljudskog razvoja za 2018. godinu i ima u proseku 31 lekara, 61 medicinsku sestru i 57 bolničkih kreveta na 10.000 stanovnika.

Zbog široko rasprostranjenih mera izolacije, globalni digitalni jaz postao je veći nego ikada: 6,5 milijardi ljudi u svetu – 85,5 procenata svetske populacije – još uvek nema pouzdan širokopojasni pristup internetu, što ograničava njihovu sposobnost za rad i nastavak obrazovanja u vreme krize. 

U Srbiji, pretplatu za mobilni telefon ima 97,6 od 100 ljudi, a širokopojasni pristup internetu 17,6 od 100 ljudi (prema podacima iz 2017. i 2018. godine), što predstavlja srednji, odnosno srednje visok nivo pripremljenosti na krizu, u odnosu na druge zemlje sveta.

Ranjivost zemalja u krizama poput ove koju je izazvao KOVID-19

Pripremljenost je jedna stvar, ali kada dođe do krize, koliko su zemlje ranjive na njene posledice? UNDP-ova Analiza statističkih podataka o ranjivosti sadrži indikatore koji pokazuju koliko je data zemlja podložna posledicama ove krize.

Posebno su izloženi riziku oni koji već žive u siromaštvu. Uprkos skorašnjem napretku na planu smanjivanja siromaštva, oko jedne četvrtine ljudi na svetu još uvek živi u uslovima višedimenzionalnog siromaštva ili su u riziku od siromaštva, a više od 40 procenata svetske populacije nema nikakvu socijalnu zaštitu. 

Nivo ranjivosti Srbije rangiran je od srednjeg do niskog, osim kada je reč o zavisnosti zemlje od priliva doznaka (8,56 odsto BDP-a prema podacima iz 2018. godine) i razvojne pomoći (4,1 odsto BND-a prema podacima iz 2017. godine), kao i o stanovništvu koje živi ispod granice siromaštva, odnosno sa 1,90 USD dnevno ili manje (5,5 odsto stanovništva prema podacima za period 2010-2018). U ove tri kategorije nivo ranjivosti Srbije je srednje visok.

Pandemija izazvana novim koronavirusom takođe nas podseća da su poremećaji koji se dese na jednom mestu lako prenosivi i da dovode do pojave problema na drugim mestima. Međusobno veoma različite zemlje kao što su Crna Gora i Maldivi u velikoj meri se oslanjaju na turizam (gotovo 60 odsto BDP Maldiva, na primer, potiče od turizma), a ta privredna grana je sadašnjom krizom veoma teško pogođena, usled globalnih zabrana putovanja i mera izolacije.

Izvor: UNDP

Sve neizvesnija budućnost nuklearnih elektrana

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

Kako prenosi Nova ekonomija, a piše Bloomberg, pandemija koronavirusa i sve više obnovljivih izvora energije ugrožavaju potražnju za strujom iz nuklearnih elektrana, a mnogi operateri primorani su da ugase neekonomske stanice zbog niskih cena.

Proizvođači iz Švedske, Francuske, Nemačke i Kine moraju da biraju između gašenja elektrana i smanjenja proizvodnje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Dan Meyers)

“Moramo da radimo na fleksibilnosti u nuklearnim izvorima energije. To je nov način da naučimo kako da upravljamo elektranama i da se snalazimo u tom režimu rada”, rekao je Magnus Hal, izvršni direktor švedske državne kompanije za proizvodnu energije Vatenfal AB.

Kompanija je u decembru prošle godine trajno ugasila jedan reaktor u elektrani Ringhals, najvećoj u Švedskoj. Do kraja ove godine u Ringhalsu će biti ugašen još jedan stari reaktor, a Vatenfal je saopštio da bi bilo preskupo ulagati u održavanje njihovog rada.

U obezbeđivanje rada nuklearnih i hidroelektrana ove i naredne godine, Vatenfal će uložiti pet milijardi švedskih kruna (464 miliona evra). U proizvodnju energije uz pomoć vetra uložiće 25 milijardi kruna (2,3 milijarde evra).

“Želimo da izgradimo proizvodnju slobodniju od fosilnih goriva, a to je pretežno proizvodnja uz pomoć vetra”, kaže Hal.

Najveći operater nuklearnih elektrana na svetu, francuska kompanija Electricite de France (EDF), koja ima 57 domaćih reaktora, najavljuje domaći pad proizvodnje za više od 20 odsto ove godine.

EDF-ova proizvodnja energije iz nuklearnih izvora pala je na najniži nivo od 2012. godine, nakon što je u aprilu ugasila oko deset reaktora, a deonice kompanije pale su na rekordno nisku vrednost.

Iako nuklearni operateri u SAD još uvek nisu primorani da smanje proizvodnju poput onih u Evropi, elektrane koje ne mogu da se takmiče na tržištu postepeno su se ugasile.

Foto-ilustracija: Unsplash (Ajay Pal Singh Atwal)

Od 2013. godine, osam stanica je zbog niskih cena prestalo sa radom. Krajem aprila ugašena je i jedinica severno od grada Njujorka, a do 2025. planira se trajno zatvaranje još četiri.

Epidemija koronavirusa u Kini primorala je kompaniju China General Nuclear Power (CGN) da smanji proizvodnju. Izuzev dva nova reaktora koji su počeli da rade prošle godine, proizvodnja u preostala 22 pala je u prvom kvartalu ove godine za 4,7 odsto, saopštila je kompanija.

Prema izveštaju međuvladine Međunarodne agencije za energetiku (IEA) od 30. aprila, vanredne mere izolacije smanjile su dnevnu potrošnju struje za najmanje 15 odsto, i to u Francuskoj, Indiji, Italiji, Španiji, Velikoj Britaniji i na severozapadu SAD.

IEA očekuje pad potražnje električne energije od 5 odsto ove godine, što je najveći pad od Velike depresije tridesetih godina 20. veka.

Izvor: Nova ekonomija/Bloomberg

Brza pruga od Beograda do Stare Pazove do kraja godine

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Potpredsednica Vlade Srbije i ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture prof. dr Zorana Mihajlović obišla je danas, 5. maja, zajedno sa Hu Sjaojungom, generalnim direktorom “Kineskih železnica” za Srbiju, laboratoriju sistema za kontrolu brze pruge Beograd-Budimpešta.

Foto: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Mihajlovićeva je tom prilikom istakla da je ova laboratorija mozak buduće brze pruge od Beograda do Budimpešte.

“U pitanju je najmodernija laboratorija i najmodernije mesto odakle će se upravljati brzom prugom. Danas na deonicama od Beograda do Stare Pazove i od Stare Pazove do Novog Sada radi najviše radnika, njih 1.533. U julu će biti završen desni kolosek na deonici do Stare Pazove, do kraja godine i cela ta deonica. A krajem avgusta sledeće godine putovaćemo od Beograda do Novog Sada brzim vozom od 200 kilometara na sat”, rekla je ona.

Mihajlovićeva je zahvalila kineskom narodu na pomoći tokom epidemije koronavirusa i istakla da Srbiju i NR Kinu povezuju snažno prijateljstvo, ljubav dva naroda i partnerska saradnja.

Ona je dodala i da Srbija planira da gradi brzu prugu od Beograda do Niša, te da očekuje da sledeće godine krene realizacija tih planova.

Hu Sjaojung je zahvalio potpredsednici Vlade na podršci i pomoći u realizaciji ovog važnog projekta.

“Ovu laboratoriju odlikuje sofisticirana tehnologija koja zadovoljava sve evropske standarde. Pre ugradnje svih materijala u procesu izgradnje brze pruge, oni će biti testirani u ovoj laboratoriji”, rekao je on.

Izvor: Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Čak 3,5 milijarde ljudi u opasnosti od ekstremne vrućine u narednih 50 godina

Foto-ilustracija: Unsplash (Jamie Street)

Ako svet ne suzbije emisije gasova sa efektom staklene bašte, do 3,5 milijarde ljudi moglo bi već za 50 godina da živi u uslovima izuzetne vrućine, objavili su holandski naučnici.

Foto-ilustracija: Unsplash (Fabian Struwe)

Dotad će otprilike trećina svetske populacije, ako ne emigrira, živeti u područjima s prosječnom godišnjom temperaturom višom od 29 stepena Celzijusa, tvrde stručnjaci s holandskog Univerziteta Vagenigen. Život u takvim uslovima izašao bi iz okvira klimatske niše u kojoj ljudi žive zadnjih 6.000 godina, kazao je Marten Šefer, glavni autor studije objavljene u časopisu “Proceedings of the US National Academy of Sciences” (PNAS).

Trenutno dvadesetak miliona ljudi živi na mestima na kojima prosečna godišnja temperatura prelazi 29 stepeni. Ta područja obuhvataju manje od jedan odsto Zemljine površine i uglavnom se radi o delovima uz Saharu.

Sa svakim stepenom više u prosečnoj globalnoj temperaturi, oko milijardu ljudi zateći će se u područjima prevrućim za život bez tehnologije za rashlađivanje. Pritom, radi se o uglavnom o siromašnim ljudima koji to ne mogu priuštiti.

Koronavirus promenio je svet na način koji je do pre koji mesec bio teško zamisliv, a naše istraživanje pokazuje da bi klimatske promene mogle učiniti nešto slično”, kazao je Šefer. Klimatske promene neće biti tako brze kao virusne, no za razliku od ove pandemije, za njih neće biti rešenja ni olakšica u bliskoj budućnosti, dodaje. Šefer i njegovi kolege istraživanje temelje na analizi ranijih podataka i postojećih trendova zagrevanja koje su usporedili s klimatskim uslovima u pojedinim regijama. Tako su saznali i koja je čovečanstvu kroz istoriju bila ‘najdraža’ temperatura. Ta klimatska niša, kako je Šefer naziva, odnosi se na prosečnu godišnju temperaturu od 11 do 15 stepeni. Ljudi mogu živjeti, i to i čine, i na toplijim i na hladnijim mestima, ali što se odmiču dalje od te temperaturne granice, život im je teži.

Izvor: Bljesak.info

4 prednosti plastičnih kutija za skladištenje

Foto-ilustracija: Pixabay

Sudeći po tome koliko su zastupljene vesti iz oblasti inovacija u svetu ambalaže, izgleda da se nedovoljno govori o tome kakva se ušteda postiže korišćenjem održivih plastičnih kutija. U ovom članku, osvrnuli smo se na četiri aspekta koja se značajno mogu unaprediti upotrebom recikliranih kutija u logistici.

Foto-ilustracija: Pixabay

1. Smanjenje zagađenja plastikom

Svako ko je čuo za ostrvo Henderson sigurno zna za balast sastavljen od stotina kilometara smeća koji plutaju u Tihom okeanu. Jedan od najznačajnijih faktora zagađenja životne sredine u svetu je ogromna količina plastike koja se proizvodi kao radi izrade robe široke potrošnje i ambalaže. Kada je čovečanstvo otkrilo prednosti korišćenja plastike (pre svega, niža cena i brža proizvodnja), niko nije ni pomislio da će za nekoliko decenija problem odlaganja plastike biti gotovo nerešiv sa aspekta očuvanja životne sredine. Srećom, u poslednjih nekoliko godina došlo se do inovativnih rešenja koja su doprinela tome da recikliranje i održivost postanu znatno popularniji. Ovi moderni koncepti danas donose veću dobrobit životinjskom svetu i našoj planeti nego što možda i pretpostavljamo. Naravno, recikliranje plastičnih kutija koje se koriste u logistici ne znači da će se tim kompletno rešiti problem sa odlaganjem plastike. Ipak, svakako je od velikog značaja činjenica da se plastične kutije i u distribuciji mogu višekratno upotrebiti.

2. Uspon modela kružne ekonomije

Ideja kružne ekonomije nije nova. U prirodi preovladava princip „materija se ne može uništiti, ona samo prelazi iz jednog oblika u drugi“. Ponovnom upotrebom plastičnih kutija, koje se koriste za otpremamnje, može se postići potpuno isti ishod. Ponovnim osmišljavanjem tradicionalne linearne potrošnje plastike maksimalno iskorišćavamo plastične predmete. Zatim, po okončanju njihovog životnog veka, recikliramo ih. Međutim, da bi se recikliranjem postigla dodatna vrednost, celokupni životni ciklus proizvoda mora se pažljivo planirati od samog početka razvoja proizvoda. Eko-ergonomski dizajn plastičnih kutija takođe uključuje i upotrebu visokokvalitetnih, ali ekološki prihvatljivih sirovina i lako demontiranje kako bi recikliranje proteklo bez problema.

3. Transport postaje isplativ

Osim što utiče na podizanje ekološke svesti, upotreba isplativih plastičnih kutija u skladištu može se takođe smatrati delom obnovljivog ekonomskog pristupa. Šta tačno podrazumeva njihova isplativost? Ekonomske aspekte koji doprinose promeni odnosa ne samo proizvođača već i potrošača prema plastici. Potrebno je i da sami korisnici rado ulažu u održive plastične kutije, jer njihovo korišćenje čini transport ne samo ekološkim, već i ekonomičnim. Evo nekoliko primera iz prakse:

Sa plastičnim kutijama koje se mogu slagati jedna u drugu ili jedna na drugu, može se uštedeti dosta prostora u teretnom delu kamiona. Ako se može da optimizovati količina proizvoda u transportu, distribucija robe može da se reši sa manje obrtaja. Ovo može uštedeti vreme, te troškove goriva i ljudskog rada. Ako se uz savremeni način prevoza koriste i ekološke plastične kutije, korist je još veća.

Druga odlična analogija su sklopivi veliki kontejneri takozvani FLC kontejneri (foldable large container). Za distributera može biti prednost i to što ambalaža zauzima znatno manje prostora u povratku, jer se može sklopiti.

4. Konkurentnost se takođe može povećati logističkom svešću

Podjednako je važno i to što višesmerna rešenja za pakovanje takođe omogućavaju kompanijama koje su uključene u promet robe bolje pozicioniranje na tržištu. U takmičenju sa konkurencijom, inovativno razmišljanje uvek donosi napredak. Valja imati na umu da ekološka svest igra ključnu ulogu u gotovo svim tržišnim sektorima. U današnjem ekonomskom okruženju nije na odmet što bolje optimizovati troškove.

Potraga za dijamantima na dnu okeana – nova pretnja za životnu sredinu?

Foto-ilustracija: Pixabay

Industrija pronalazi načine da čak i neočekivane predele prirode “podredi” svojim potrebama, te će se tako neke od najvećih rudarskih operacija na Zemlji do sada odigravati na samom dnu okeana. Podvodno rudarstvo ipak nije novina – još 2018. godine u Namibiji posebni brodovi i mašinerija za tu namenu izvukli su iz vode 1,4 miliona karata dijamanata.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gigi)

Eksploatacija vrednih minerala iz mora se odvija na dubinama ispod 200 metara koje zauzimaju oko 65 odsto površine naše planete. Praksa se širi i u Norveškoj, Portugalu, Papui Novoj Gvineji, Japanu i Južnoj Koreji.

Međunarodna uprava za morsko dno (ISA) je 2018. godine zapravo odobrila istraživanje naslaga minerala na ukupno 1,5 miliona kvadratnih kilometara morskog dna. Stručnjaci skreću pažnju da je tanka linija između istraživanja i iskorišćavanja.

Zvanična regulacija nikada nije uspostavljenja, a glavno zaduženje ISA nije da spreči rudarenje okeana, već da smanji posledičnu štetu kroz izbor lokacija na kojima će vađenje ruda biti dopušteno, izdavanje posebnih istraživačkih dozvola rudarskim kompanijama za te svrhe i izradu tehničkih i ekoloških standarda i kodeksa ponašanja vezanih za podvodne rudarske aktivnosti.

Uprkos tome što su pregovori o odlaganju otpada i očuvanju životne sredine i dalje trajali, ISA je izdala oko 30 istraživačkih dozvola, te su sada delovi Atlantskog, Indijskog i Tihog okeana podložni “čišćenju”. Kompanije sa dozvolama za istraživanje ovih područja su, uloživši zadivljujuće sume novca, dizajnirale i proizvele eksperimentalna vozila, spustile ih na dno i započele iskopavanje i izvlačenje ruda, čekajući da ISA dovrši rad na Rudarskom kodeksu, pa da otpočnu i iskorišćavanje pronađenih resursa.

U okeanima se krije i do deset puta količina veća metala poput srebra i bakra nego u kopnenim nalazištima.

Pored dijamanata, srebra i bakra, postoje i “podvodni rudnici” nikla, aluminijuma, mangana, cinka, litijuma i kobalta koji su pre svega neophodni za razvoj tzv. visokotehnoloških uređaja kao što su pametni telefoni i čistih izuma poput solarnih panela, vetrenjača i baterija za skladištenje električne energije.

Jelena Kozbašić

Građani prikupili otpad pored Dunava i vratili ga kompaniji koja ga je napravila

Foto: Facebook (screenshot)
Foto: Facebook (screenshot)

U subotu, 2. maja, članovi Unije udruženja građana leve obale Dunava “Treći Beograd” su kao pošteni nalazači vratili vlasniku otpad koji su u nešto ranije pronašli nemarno ostavljen pored puta, saopšteno je. Prikupili su smeće na kamion i odneli u supermarket “Roda” na Zrenjaninskom putu nakon što predstavništvo nije reagovalo na njihove prigovore poslate mejlom 30. aprila.

Svim neodgovornim kompanijama su poručili: “Zbrinjavajte svoj otpad na zakonom propisan način zato što će vam sledeći put izgubljene stvari vratiti Gradski sekretarijat za zaštitu životne sredine, a oni će vam sigurno tražiti pripadajuću nagradu za vraćene stvari, što mi ovom prilikom nismo.” Aktivisti najavljuju i podnošenje prijave za zagađenje životne sredine nadležnim inspekcijama, tako da će naplata ipak stići.

Podsetili su na zakonske obaveze vlasnika radnje da ima ugovor sa ovlašćenim operaterom za odnošenje selektovanog neopasnog ili opasnog otpada zavisno od delatnosti. “U kontejnere ili kante Gradske čistoće dozvoljeno je odlaganje komunalnog otpada, a komercijalni otpad iz prodavnica prehrambenih roba, butika, obuće i ostalih trgovinskih delatnosti (kartoni, papiri i najlon) predaju se ovlašćenom operateru. Kada se otpad preda, dobija se potvrda reciklažnog centra o njegovom kretanju”, stoji u njihovom objašnjenju.

Foto: Facebook (screenshot)

Nažalost, ovo nije usamljen slučaj zagađenja obale reke na tom prostoru. Uočivši brojne deponije na Dunavskom nasipu, udruženje građana “Kotež” je odlučilo da tokom aprila pripremi temeljnu dokumentaciju sa dokazima o nezakonitom zatrpavanju smećem na području leve obale Dunava na opštini Palilula u Beogradu. Na osnovu prikupljenih činjenica, polovinom meseca predali su Apel za hitno postupanje svim zvaničnim državnim organima – Ministarstvu, Opštini Palilula, Komunalnoj policiji… Apel su potpisala i udruženja “EKO-Pančevački rit” i “Bela čaplja”, koji zajedno sa udruženjem Kotež čine Uniju “Treći Beograd”.

Unija udruženja iz Koteža, Krnjače, Borče i drugih tamošnjih naselja je osnovana radi lakše borbe protiv mnogih zajedničkih problema (kanali, kanalizacija, zastoji u sabraćaju, održavanje, deponije i dr).

Jelena Kozbašić

Doba bez automobila u Evropi

Foto-ilustracija: Unsplash (Matthieu Oger)

Kako bi se tokom popuštanja mera karantina izbegao nagli porast automobilskog saobraćaja, ali i rasteretio javni gradski prevoz, pariska gradonačelnica želi da dodatno podstakne korišćenje bicikala. Jedna od središnjih pariških ulica Rue de Rivoli mogla bi zbog toga da bude namenjena isključivo saobraćaju biciklista, autobusa, taksija i malih dostavnih vozila.

Nakon što se automobilski saobraćaj u francuskoj metropoli u 2019. godini smanjio za osam odsto, a gradskim ulicama krajem te iste godine prolazio gotovo izjednačen broj bicikala i automobila, Pariz su zbog saobraćajnih gužvi na biciklističkim stazama već počeli da zovu „ParisDam“ jer je pre izbijanja pandemije koronavirusa sve više podsećao na Amsterdam. U Parizu je nedavno obnovljeno nekoliko velikih gradskih trgova na kojima je redukovan broj saobraćajnih traka (na primer, Bastilja i Nacija), a duž glavnih saobraćajnih arterija grada otvoreno je nekoliko novih biciklističkih staza. Jedna od njih proteže se upravo ulicom Rue de Rivoli, koja je od sredine marta – tačnije od uvođenja karantina dana 17. marta, gotovo u potpunosti prazna.

Foto-ilustracija: Unsplash (Andreas Selter)

Gradonačelnica Pariza An Idalgo želi da je od 11. maja rezerviše isključivo za bicikliste, autobuse, taksije i mala dostavna vozila. Brojni ekolozi i udruženja za zaštitu okoline o tome su sanjali godinama, a čini se da je ostvarenje njihovog sna konačno moguće, i to zahvaljujući pandemiji koronavirusa. Rivoli bi tako već za deset dana mogao ostati bez saobraćanja privatnih automobila. Planu pariske gradonačelnice idu u prilog i nove mere francuske vlade koja je 29. aprila najavila uvođenje podsticaja za bicikliste s ciljem rasterećenja javnog prevoza i sprečavanja povećanja zagađenja vazduha na koje bi tokom popuštanja mera karantina mogao uticati i automobilski saobraćaj. Naime, francusko Ministarstvo ekološke tranzicije i solidarnosti će s 20 miliona evra podsticati biciklistički prevoz i građanima finansirati popravke bicikala s iznosom do 50 evra (promenu lanca, kočnica, guma i sl.), kao i postavljanje parking mesta za bicikle.

Nova transverzala namenjena biciklistima

U intervjuu za “Agence France Presse” (AFP), gradonačelnica Pariza An Idalgo detaljnije je obrazložila razloge za uvođenje nove saobraćajne regulacije. „Željeli bismo da u našem gradu postoji saobraćajna transverzala s trakama namenjenim isključivo biciklistima, odnosno javnom prevozu autobusa, taksi vozila i malih dostavnih vozila, kao i interventnim vozilima, ali ne i privatnim automobilima. Tako bi se građani biciklima mogli sigurno kretati od istoka ka zapadu. Taj pravac bi se mogao širiti dalje Avenijom Foš, eventualno i do La Defensea“, kazala je gradonačelnica Pariza.

Prošlog utorka, tokom vanredne sednice pariskog gradskog veća na kojoj se raspravljalo o dosad preduzetim merama i rešenjima za skoro popuštanje mera karantina, pariska gradonačelnica bila je vrlo jasna i odlučna. „Ne dolazi u obzir da dopustimo nagli porast saobraćaja i gužve na ulicama i time ponovno izazovemo zagađenje vazduha. To bi dodatno pogoršalo i potencijalno ponovno razbuktalo zdravstvenu krizu s kojom se suočavamo poslednjih meseci. Zagađenje vazduha već samo po sebi predstavlja zdravstvenu krizu, a u kombinaciji s koronavirusom je vrlo opasan koktel“, rekla je An Idalgo. No, ne slažu se svi s mišljenjem prve žene Pariza, a posebno njeni politički protivnici iz automobilskog „tabora“. Tako je Pjer Šasere iz udruženja 40 miliona vozača automobila prilično gnevno izrazio stav da je „prevoz privatnim automobilima najsigurniji način zaštite od koronavirusa u saobraćaju“ i gradonačelnici Idalgo poručio da bi svoju borbu protiv automobila mogla zaustaviti barem tokom pandemije.

Privremene biciklističke staze

Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Kao alternativu automobilskom saobraćaju Ann Idalgo nudi i mogućnost uvođenja privremenih biciklističkih staza duž linija podzemne železnice 1, 4 i 13 (najopterećenija u mreži), i to „radi rasterećenja javnog prevoza i izbegavanja povećanog korišćenja privatnih automobila“.

„Ovim merama gradonačelnica želi da ugodi svom biračkom telu. No, je li gospođa Hidalgo svesna da će se ljudi koji žive u predgrađima od 11. maja za dolazak na posao u Pariz morati da se voze autobusima i prigradskim vozovima, a zatim i metroom ako im je zabranjeno korišćenje automobila?“, pitao je Pjer Šasere. Privremene biciklističke staze će se uređivati do 11. maja, ali radovi će se nastaviti sve do juna, jer mnoge pariške kompanije još uvek ne rade. Takođe, misli se i na sigurnost biciklista pa će se duž privremenih staza postaviti betonski blokovi kako bi se odvojili od ostatka saobraćaja, čime se osigurava i bolji protok interventnih vozila i vozila hitne medicinske pomoći. Još nije poznato hoće li nova regulacija na ulici Rivoli biti privremena ili konačna, no dvosmerna biciklistička staza već je prošle godine smanjila broj saobraćajnih traka za automobile na ovoj inače vrlo frekventnoj saobračajnici. Prva gradonačelnica Pariza se još uvek boriza svoj drugi mandat i ne krije svoje namere oko nastavljanja ograničavanja automobilskog saobraćaja ako bude ponovno izabrana. Nakon prvog kruga opštinskih izbora održanog 15. marta, An Idalgo, kao kandidatkinja Socijalističke stranke (Parti Socialiste – PS), vodi s 30 odsto glasova ispred Rašide Dati, bivše Sarkozijeve ministarke pravosuđa i kandidatkinje stranke desnog centra republikanaca.

Pandemija utiče na ograničavanje automobilskog saobraćaja širom Evrope

Kako je više recentnih naučnih studija potvrdilo da je zagađen vazduh povezan sa širenjem zaraze i višim stopama smrtnosti od koronavirusa, slične mere i nova regulacija saobraćaja najavljuju se u velikom broju evropskih metropola. Milano je već započeo s realizacijom plana „Strade aperte“ (Otvorene ceste) kako bi proširio mrežu biciklističkih staza i tako zaštitio zdravlje svojih građana od zagađenja vazduha u post-pandemijskom periodu. Beč je usred pandemije koronavirusa otvorio privremene pešačke zone i „zone susreta“ kako bi svojim građanima omogućio lakše i sigurnije kretanje u uslovima mera socijalnog distanciranja, a u Berlinu i Budimpešti i drugim evropskim metropolama rubni delovi kolovoza se iz istih razloga prenamenjuju u biciklističke staze. I središte Brisela se tokom najmanje sledeća tri meseca pretvara u veliku pešačko-biciklističku zonu u kojoj se uvodi ograničenje brzine od 20 km/h za automobile i javni gradski prevoz.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Proleće puno cveća u Koprivnici

Foto: GKP Komunalac Koprivnica
Foto: GKP Komunalac Koprivnica

Zaposleni u sektoru zelenih površina u Komunalcu u Koprivnici ovog proleća su marljivo radili kako bi građanima ovih dana javne zelene površine ulepšale svakodnevicu.

Tako se trenutno na više lokacija u gradu mogu videti rascvetali tulipani, dan-noć i drugo sezonsko cveće, a orezano je i formirano ukrasno grmlje i drveće. Osim toga, na području grada posađeno je ukupno 93 stabla i 30 sadnica ukrasnog grmlja, i to u Gradskom parku (29 komada), ulicama F. Galovića, I. Mažuranića, M. Krleže, Braće Radić, Hrvatskih branitelja i na trgu E. Kumičića.

Posađen je novi drvored u Ulici Ž. Selindžera, a podsađena su stabla u ulicama F. Gažija, Miklinovec, Braće Radić i ispred OŠ Đuro Ester.

Zbog zabrane okupljanja i zadržavanja na javnim mestima, nažalost ne mogu svi građani uživati u lepoti prolećnog cveća, ali zato se cvetne površine u punom sjaju mogu pogledati u galeriji na sajtu.

Izvor: GKP Komunalac Koprivnica

Evropa razvija 5G mrežu uprkos upozorenjima o štetnom uticaju – objašnjenje leži u ekonomiji?

Foto-ilustracija: Pixabay

Bežična tehnologija 5G predstavlja petu generaciju telekomunikacionih sistema. Obećava veće brzine prenosa veće količine podataka, visoku pouzdanost, jak mrežni kapacitet, dostupnost, korisničko iskustvo ujednačenog kvaliteta za ogroman broj ljudi, kao i unapređene performanse i efikasnost u odnosu na svoje prethodnice. Na prvi pogled, zvuči odlično. Ipak, u praksi 5G nije toliko poželjan i njegovom cilju – virtuelnom umrežavanju svih – mogao bi da se ispreči loš glas. No, da li je on opravdan?

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Dok tvorci i pristalice 5G mreže insistiraju da će ona uticati na sve industrijske sektore, omogućavajući sigurniji transport, zdravstvo na daljinu, preciznu poljoprivredu i digitalizovanu logistiku i najavljuju da će ona biti “oči i uši” veštačke inteligencije, mnogi agituju protiv njenog uvođenja, argumentujući svoje negodovanje efektom elektromagnetnog zračenja na zdravlje ljudi, životinja i životne sredine.

Razlog za negativnu reputaciju naslednice 4G mreže leži i u tome što će, u svrhe njenog razvoja, biti povećano prisustvo odašiljača signala, kao i bežičnih uređaja u našim domovima, što znači da će porasti i stepen naše izloženosti štetnom radiofrekvencijskom zračenju. Istraživanje iz 2016. godine je utvrdilo povezanost između korišćenja mobilnih telefona i pojave raka. Zračenje mobilnih telefona, baš kao i 5G mreže, je nejonizujuće, slično onome koje proizvode mikrotalasne rerne i radari.

Preliminarne procene autora naučne studije iz 2018. godine su pokazale da milimetarski talasi izazivaju skok temperature kože, menjaju ekspresiju gena, podstiču ćelijsku proliferaciju i sintezu proteina povezanih sa oksidativnih stresom i upalnim i metaboličkim procesima, a takođe postoji mogućnost za stvaranje oštećenja oka i izmene neuromuskularne dinamike.

Kineska kompanija Huavej, koja je jedna od glavnih proizvođača opreme za 5G tehnologiju, je saopštila da je, usled pandemije koronavirusa, podizanje neophodne infrastrukture na evropskom kontinentu odloženo dok se zdravstvena kriza ne stavi pod kontrolu. Iako je širenje 5G mreže u Kini nastavljeno odmah nakon smanjenja slučajeva oboljevanja od koronavirusa, situacija u drugim zemljama zavisi od nekoliko faktora, pre svega od toga da li akteri telekomunikacionih sistema raspolažu potrebnim budžetom i resursima kako bi povratili izgubljeno vreme, konstatovao je viši izvršni direktor Huaveja Erik Sju. Očekuje se da će se udarac na privredu, izazvan virusom, odraziti i na potrošače širom sveta koji neće imati želju da novac troše na skupe uređaje koji podržavaju 5G.

Pojedini finansijski stručnjaci ocenjuju da je razvoj 5G mreže u Evropi podstaknut snažnim oslanjanjem ekonomskog rasta kontinenta na Kinu. Peking je vladama jasno stavio do znanja da će posledica odluke bilo koje zemlje da zabrani Huavejovo poslovanje u sektoru telekomunikacija pete generacije biti – ekonomska prisila, objašnjavaju oni i tvrdnje potkrepljuju pretnjama upućenim Nemačkoj i Francuskoj u vezi sa trgovinom. S druge strane, Vašington na evropske partnere vrši pritisak u suprotnom smeru i vodi kampanju protiv tehnologije iz Kine, uz istovremenu promociju sopstvenih firmi.

Iako je Huavej negirao postojanje veze između kompanije i kineskih vlasti, upravo su one odgovorne za uspeh Huaveja na “domaćem terenu” zato što su blokirale njegove konkurente, smatraju pojedini ekonomisti.

Zaključno sa aprilom 2020. godine, 5G mreža je dostupna u sledećim zemljama:

  • Australija,
  • Austrija,
  • Bahrein,
  • Kanada,
  • Kina,
  • Češka,
  • Finska,
  • Nemačka,
  • Irska,
  • Italija,
  • Japan,
  • Kuvajt,
  • Maldivi,
  • Monako,
  • Holandija,
  • Novi Zeland,
  • Norveška,
  • Oman,
  • Filipini,
  • Puerto Riko,
  • Katar,
  • Rumunija,
  • Saudijska Arabija,
  • Južnoafrička Republika,
  • Južna Koreja,
  • Španija,
  • Švajcarska,
  • Tajland,
  • Trinidad i Tobago,
  • Ujedinjeni Arapski Emirati,
  • Ujedinjeno Kraljevstvo,
  • Sjedinjene Američke Države,
  • Devičanska Ostrva (SAD).

Razmišljanja o ovoj tehnologiji su i u Srbiji oprečna. Kompanija Telenor pustila je u junu 2019. godine u Naučno-tehnološkom parku u Beogradu u rad prvu 5G baznu stanicu u našoj zemlji koja je na raspolaganju domaćim i stranim preduzećima, startapovima i studentima tehničkih fakulteta. Njen proizvođač je već pomenuti Huavej.

Formiranju 5G mreže, kao i svih ranijih generacija mobilnih sistema, treba da prethodi aukcijska prodaja radiofrekvencijskog spektra namenjenog za korišćenje mobilnih sistema elektronskih komunikacija. U ovom trenutku, imajući u vidu slobodan spektar, rad različitih službi u okruženju, kao i zainteresovanost mobilnih operatora, doneta je odluka da aukcija bude održana u trećem kvartalu ove godine.

Pobornici 5G mreže ističu da se njen radiofrekvencijski opseg već godinama koristi upotrebljava za druge službe.

Jelena Kozbašić

Pronađena najveća koncentracija mikroplastike na dnu okeana do sada

Foto-ilustracija: Unsplash (Cristian Palmer)

Na dnu okeana naučnici su na samo jednom kvadratnom metru pronašli 1,9 miliona komada mikroplastike u sloju debljine pet centimetara, što je najveća do sada zabeležena koncentracija plastičnog otpada na okeanskom dnu.

Od više od 10 miliona tona plastičnog otpada koji svake godine dospe u more, zapravo samo jedan odsto pluta na okeanskoj površini, ostatak završava na morskom dnu, tvrde britanski naučnici.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cristian Palmer)

Plastični ostaci se postepeno razgrađuju na sve manje fragmente u okeanu, sve dok ne formiraju čestice manje od pet milimetara, poznate kao mikroplastika. Istraživanje koje je nedavno sprovedeno pokazuje da morske struje pomeraju mikroplastiku po morskom dnu i formiraju zapanjujuću količinu nanosa, tvrde naučnici, a prenosi Sajens alert.

„Pronašli smo do 1,9 miliona uzoraka različite mikroplastike u sloju debljine pet centimetara koji pokriva samo jedan kvadratni metar, što je najviši nivo mikroplastike do sada zabeležen na dnu okeana“, objavili su u svojoj studiji Ijan Kejn sa Univerziteta u Mančesteru i Majkl Kler iz Nacionalnog okeanografskog centra u Liverpulu.

Slojevi mikroplastike na morskom dnu su pronađeni širom sveta, ali naučnici nisu bili sigurni na koji način je ona tamo dospela i kako se širila. Smatrali su da će se čestice mikroplastike razdvajati u zavisnosti od veličine ili gustine, na sličan način kao i prirodni sedimenti. Međutim, plastika se ponaša drugačije – nešto pluta, ali više od polovine potone. Plastika koja pluta u jednom trenutku kada se prekrije algama ili ako se spoji sa drugim organskim materijama ili mineralima, takođe u jednom trenutku potone.

Nedavno istraživanje je pokazalo da i reke „prevoze“ mikroplastiku do okeana, a laboratorijska ispitivanja su otkrila da ogromni podvodni nanosi sedimenta stižu i do dubokih morskih kanjona.

„Sada smo otkrili kako struje po morskom dnu prenose mikroplastiku i formiraju ogromne nanose koji ozbiljno mogu da naruše ekosistemô, naglašavaju autori studije.

Uzorci su uzeti u području Sredozemlja, iz Tirenskog mora, a proučavane su morske struje koje teku bliže morskom dnu. Ove sturje inače utiču na salanitet vode i temperaturne razlike i deo su magistralnih morskih struja.

Sedimenti na morskom dnu mogu se prostirati na površinama od više kilometara i biti visoki i više stotina metara na mestima gde struje gube svoju snagu.

Foto-ilustracija: Pixabay

„Analizirali smo uzorke sedimenata sa morskog dna uzete na dubinama od nekoliko stotina metara. Da ne bismo oštetili površinski sloj sedimenta, uzorke smo uzimali pomoću posebnog instrumenta, sličnom kalupu za pravljenje kolača. U laboratoriji smo odvojili mikroplastiku od sedimenata i analizirali infracivenim spektrom kako bismo otkrili koje vrste plastičnih polimera su se nataložile“, objašnjavaju autori.

Pokazalo se da većina mikroplastike koja se nalazi na morskom dnu potiče od odeće i tekstila. Ova vrsta plastike je posebno opasna jer je pojedini živi organizmi jedu ili apsobruju. Iako mikroplastika sama po sebi često nije toksična, studije pokazuju da dovodi do nagomilavanja toksina ukoliko se unese u organizam.

Duboke okeanske struje nose i sveže zalihe kiseonika i hranljive materije i omogućavaju postojanje vema važnih ekostistema, kao što su koralni grebeni, koji su sada na udaru velikih količina mikroplastike.

Moramo biti svesni da jeftina plastična roba koju uzimamo zdravo za gotovo na kraju negde ostaje. Odeća koju nosimo nekoliko meseci, decenijama i vekovima se zadržava na morskom dnu i potencijalno nanosi štetu jedinstvenim živim organizmima koji tamo opstaju, napominju autori studije.

Izvor: RTS