Home Blog Page 710

Dinamitom na ribu u Skadarskom jezeru

Foto-ilustracija: Unsplash (Oleg Gratilo)

Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore ne poseduje podatke o broju procesuiranih i kažnjenih lica u prethodnom periodu zbog nezakonitog ribolova u zoni zaštićenog prostora Nacionalnog parka Skadarsko jezero, saopšteno je Radiju Slobodna Evropa (RSE).

U podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) je RSE rečeno da podatke koji se odnose isključivo za krivolov na Skadarskom jezeru – nemaju.

U Izveštaju o radu crnogorskih tužilaštava za 2019. godinu piše da su za krivično delo nelegalan ribolov u celoj Crnoj Gori, u poslednjih pet godina, krivično procesuirana ukupno 134 lica.

Foto-ilustracija: Unsplash (Isidora Garčević)

Zbog nelegalnih aktivnosti na Skadarskom jezeru od početka 2020. godine ODT je podnešeno 14 prijava protiv 22 lica, rekao je RSE Elvir Klica direktor Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG), preduzeća koje ima službu zaštite u NP Skadarsko jezero.

“Tako da, očekujemo rezulatate i da kaznena politika bude malo veća u odnosu na raniji period. Mi smo ponosni na rezultate koje smo sami postigli u poslednjem periodu, i na ono što smo uradili u saradnji sa ljudima iz nevladinih organizacija od početka godine. Čekamo od tužilaštva da budu malo drugačiji rezultati”, precizirao je direktor NPCG Elvir Klica.

Iako je zaštita ribe u Skadarskom jezeru poverena “Nacionalnim parkovima” u poslu im pomaže deo nevladinog sektora, sa kojim imaju potpisan sporazum o saradnji. Zbog čuvanja ribe, volonteri nevladinog sektora su izloženi pretnjama krivolovaca. Poslednji slučaj je požar koji se dogodio 7. maja u kome je potpuno uništena ribarska kuća Ratka Pajovića, iz nevladine organizacije Carp security group (CSG). ODT Podgorica je zbog požara formiralo predmet, saopšteno je RSE u tužilaštvu.

“Pretpostavljam da te pretnje dolaze od onih koji nelegalno love ribu, nema šta drugo da bude”, kaže za RSE Ratko Pajović. On napominje da su do sada njegove kolege i on mnogo puta pretpeli štetu zbog čuvanja ribe u Skadarskom jezeru i da počinioci nikada nisu otkriveni.

“Prate nas i sa zaštićenih brojeva nam prete da odustanemo od posla koji radimo. Od izvora ‘rekla-kazala’ dobijali smo dojave – pazite se. Meni su već pravili ogromne štete , auto su mi lomili par puta, bušili gume, čamac su mi probušili. Nikada nije otkriveno ko je to radio”, objasnio je Pajović.

Direktor NPCG Elvir Klica osudio je paljenje ribarske kućice i objasnio da im u zaštiti ribljeg fonda u Skadarskom jezeru na terenu pomažu građani i nevladin sektor.

„Paljenje je samo jedan u nizu događaja gde oni protiv kojih se borimo, krivolovci na Skadarskom jezeru, pokušavaju da nas zastraše. Tužilaštvo nas tim povodom nije kontaktiralo, ali je želja svih nas da se počinioci što pre otkriju i procesuiraju. NPCG će gospodinu Pajoviću sagraditi što pre kućicu da bi mogli da nastave svoj deo posla. Oni kao volonteri obavljaju posao lovočuvara na Skadarskom jezeru,” kazao je Klica.

Stradaju ugrožene vrste ribe

Ministarstvo poljoprivrede svake godine izdaje naredbu o zabrani ribolova na Skadarskom jezeru u sezoni mrešćenja ribe, od sredine marta do sredine maja. Krivolov na Skadarskom jezeru je, prema ocenama nevladinog sektora, dostigao alarmantne razmere zbog čega stradaju ugrožene vrste ribe: ukljeva, krap i jegulja. Nemačka razvojna agencija GIZ je u oktobru 2017. godine ukazala na ugroženost ribljih vrsta zaštićenih nacionalnim i evropskim zakonima o zaštiti prirode.

„Ekonomski važne vrste kao što su krap i ukljeva eksploatišu se nekontrolisano i često protivzakonito, iako se o stanju fonda i maksimalnom održivom ulovu zna veoma malo ili ništa“, piše u izveštaju.

U nelegalnom ribolovu se brojna nedozvoljena sredstva, poput tzv. osti, koje su strogo zabranjene na Skadarskom jezeru. Krivolovci se služe i: električnim pretvaračima, dinamitom, plinskim lampama, podvodnim puškama i mrežama postavljenim na nedozvoljen način.

Dok se zajedno sa lovočuvarima bore protiv krivolovaca na Skadarskom jezeru volonteri iz nevladine organizacije “Carp security” istovremeno optužuju jedan deo lovočuvara NPCG za spregu sa krivolovcima.

Upitan o optužbama za korupciju među lovočuvarima Klica nije optužbe potvrdio, niti odbacio. On je odgovorio da je u prethodnom periodu bilo mnogo disciplinskih postupaka u toj službi, smena i rotiranja.

“Pa ja direktno ne mogu da tvrdim da su lovočuvari zaposleni u NP u sprezi sa krivolovcima. Ali mogu da kažem da toga ima u značajnoj meri. Odnosno, mislim da ima propusta, koji sa naše strane sigurno nisu tolerisani. Bilo je propusta i u prethodnom periodu. Očigledno je da treba još vremena da se to sve iskoreni”, kaže Klica za RSE.

Klica objašnjava da ribočuvara uvek fali i da su sve bolje opremljeni za borbu protiv nezakonitog ribolova. On kaže da će NPCG nastaviti saradnju sa NVO “Carp security”, sa kojom imaju potpisan sporazum o saradnji.

“Mi imamo sa još nekoliko nevladinih organzacija veoma dobru saradnju, kao na primer sa Grupom građana “Stop krivolovu”. Nastavićemo saradnju sa nevladinim organizacijama u zajedničkoj borbi da rešimo višedecenijski problem krivolova. A na dobrom smo putu da to učinimo i sigurno nećemo odustati ni mi ni volonteri, bez obzira na pretnje i sva ova dešavanja u poslednjem periodu”, kazao je Klica.

Foto-ilustracija: Unsplash (Vince Fleming)

O tome koliko krivolov ugrožava riblji fond u Skadarskom jezeru, jednom od najvećih prirodnih resursa Crne Gore, priča volonter Ratko Pajović.

“Mi sigurno ne bismo radili ovaj posao i štitili ribu da to nisu ugrožene vrste. Skoro su i stručnjaci javno saopštili da su jegulja i ukljeva u veoma malom broju prisutne u jezeru. Nekada je te ribe bilo, što bismo mi rekli, tonoma, a sad je retkost da se nađe u Skadarskom jezeru”, precizirao je Pajović.

Skadarsko jezero predstavlja najveći jezerski rezervat u Evropi. U njemu živi oko 50 vrsta vrsta riba, od kojih su autohtone vrste krap (šaran) i ukljeva. Među najpoznatijim su jegulja, cipola i skakavica.

Nacionalnim parkom je proglašeno 1983. godine, piše na zvaničnom sajtu NPCG. Od 1995. godine je kao područje od međunarodnog značaja za boravak ptica upisano na Svetsku listu močvara od međunarodnog značaja – Ramsar lista.

Sa 391 kvadratnim kilometrom najveće je jezero na Balkanskom poluostrvu, u nekim delovima je i kriptodepresija, što znači da se neki delovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Nalazi se u Zetsko-skadarskoj kotlini a udaljeno je oko 30 kilometara od Crnogorskog primorja i 20 km od glavnog grada Podgorice. Dve trećine Skadarskog jezera pripada Crnoj Gori, dok se jedna trećina nalazi na teritoriji Republike Albanije.

Autorka: Lela Šćepanović

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Opatija će po 35. put biti domaćin međunarodnog skupa stručnjaka iz oblasti gasa

Foto-ilustracija: Pixabay

Jubilarno, trideset peto izdanje Međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin otvoriće svoja vrata 21. oktobra 2020. godine tradicionalno u Opatiji.

Foto: Hrvatska stručna udruga za plin

U tri dana održavanja očekuje se učestvovanje oko 600 delegata, predstavnika više od 200 kompanija i organizacija, te 60 uglednih predavača i 45 izlagača iz više od 20 zemalja. Uticajni skup gasne struke u organizaciji Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP), članice Međunarodne gasne unije (IGU) i Centra za plin Hrvatske pod visokim je pokroviteljstvom hrvatskog predsedavanja Većem Evropske unije, Ministarstva građevinarstva i prostornog uređenja RH, Ministarstva privrede, rada i preduzetništva RH, Ministarstva mora, saobraćaja i infrastrukture RH i Agencije za ugljovodonike RH.

Kongres će obuhvatiti 12 aktuelnih tematskih celina, nekoliko interaktivnih panel-diskusija i postersku sekciju o temama koje obuhvataju celi lanac prirodnog gasa, primenu novih tehnologija, kao i ključne izazove koji će odrediti razvoj tržišta prirodnog gasa u bliskoj budućnosti. Predavanja će predstaviti ključnu ekološku i ekonomsku ulogu prirodnog gasa kao sastavnog dela održivog globalnog energetskog sistema. Naglasak će biti na važnosti prirodnog gasa kao geopolitičkog faktora energetske tranzicije, važnosti strateških gasnih projekata, kao i potencijalu prirodnog gasa da postane vodeći energent po potrošnji u svetu do 2050. godine.

U okviru druge teme konferencije, između ostalog, biće predstavljene ključne preporuke i politike potrebne da bi se osigurao moderan regulatorni okvir koji će omogućiti prelazak na ekonomičan i ugljenično neutralan energetski sustav. Preporuke su grupisane prema tri ključna kriterijuma, s naglaskom na ulogu investitora, infrastrukture i tržišta pri osiguravanju pouzdanog, pristupačnog i održivog snabdevanja energijom građana i industrije Evropske unije. Važan deo predstojećeg skupa biće prezentacije nekoliko stručnih radova o istoriji, trenutnom razvoju i perspektivama budućeg razvoja projekata istraživanja i proizvodnje prirodnog gasa u Republici Hrvatskoj.

Foto: Hrvatska stručna udruga za plin

Na konferenciji će biti govora o trenutnom stanju i budućem toku razvoja strateške gasne infrastrukture u Hrvatskoj i u Evropi poput izgradnje novog magistralnog gasovoda Zlobin-Omišalj kojim će se osigurati otpremanje prirodnog gasa s planiranog terminala za tečni prirodni gas (LNG terminal) na ostrvu Krku u hrvatski transportni sistem. Više zanimljivih izlaganja predstaviće primenu pametnih tehnologija u gasnim i energetskim sustavima, inovacije i tehnologije transfera, kao i njihovu ulogu u gasnoj privredi i energetici. Biće upriličena i zanimljiva panel-diskusija o trenutnom stanju i trendovima na tržištu prirodnog gasa i budućim izazovima.

Zbog velike zainteresovanosti energetskih subjekata u okviru programa jubilarnog skupa organizovaće se zanimljiva radionica o aktuelnoj temi iz sistema obaveze energetske efikasnosti koja će obuhvatiti uvodno izlaganje stručnjaka iz Ministarstva zaštite okoline i energetike i panel-diskusiju o toj temi.

OSIGURAJTE SVOJE MJESTO NA VREME!

Link za prijavu – https://susret.hsup.hr/prijava-za-sudjelovanje/

Više informacija dostupno je OVDE i na br. telefona +385 (0) 6189-590/593.

Izvor: Hrvatska udruga za plin

Projekat izgradnje spalionice otpada u Vinči napreduje uprkos pandemiji

Foto-ilustracija: Pixabay

Beogradski projekat dobijanja energije iz otpada u Vinči obezbediće glavnom gradu Srbije savremeni sistem upravljanja otpadom za grad od 1,7 miliona stanovnika. Ovo je jedan od najvećih projekata javno–privatnog partnerstva (JPP) u Srbiji do sada koji donosi privatno finansiranje i ekspertizu za projekat u javnom sektoru.

Budući da su svi uslovi sporazuma o finansiranju sada ispunjeni, zajmodavci počinju sa isplatom zajma kako bi se implementacija projekta odvijala na vreme.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ovaj projekat će zameniti jednu od najvećih deponija u Evropi, koja se nalazi na 15 kilometara od centra Beograda i u kojoj se nalazi više od 10 miliona tona otpada, nakon više od četiri decenije rada.

Lokalitet će u potpunosti biti saniran sa novom sanitarnom deponijom, postrojenjem za proizvodnju energije iz otpada kao i modernim objektom za preradu građevinskog otpada.

Ovaj značajni projekat od 370 miliona evra predstavlja jedno od najvećih javno-privatnih partnerstava (JPP) u Srbiji do danas i donosi privatno finansiranje i ekspertizu za projekat u javnom sektoru. Kredit od ukupno 290 miliona evra će obezbediti grupa zajmodavaca.

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) obezbeđuje ukupno finansiranje u iznosu od 128,25 miliona evra što uključuje sopstveni kredit od 72,25 miliona evra, sindicirani kredit od 35 miliona evra sa Erste Group Bank AG, kao i 21 milion evra subvencionisanog finansiranja od strane Specijalnog fonda za zelenu energiju.

Izgradnja novih objekata započela je u oktobru 2019. godine i nastavila se tokom nedavnih mera javnog zdravlja u Srbiji. Privatni investitori projekta među kojima su SUEZ (Francuska), ITOCHU Korporacija (Japan) i Evropski fond MARGUERITE, osigurali su da se implementacija ovog projekta nastavi uprkos izazovima koji su nastali usled KOVID-19 krize. Takođe su ispunili sve preduslove kako bi se finansijska konstrukcija uspešno zatvorila.

Žužana Hargitai, EBRD regionalni direktor za Zapadni Balkan, je istakla sledeće: “Srbija je brzo i odlučno reagovala u borbi sa pandemijom i drago nam je da nastavlja dalje sa istom odlučnošću i voljom za uspehom. Napredak radova na deponiji u Vinči pokazuje zajednički prioritet javnih i privatnih partnera i njihovih kreditora, poput EBRD-a, u stvaranju čistog i zdravog okruženja. EBRD i ostali finansijeri u potpunosti podržavaju projekat u cilju njegovog uspešnog sprovođenja i započinjanja sa planiranim radom. EBRD će takođe podržati realizaciju projekta kroz tehničku pomoć Gradu Beogradu za uspostavljanje jedinice za nadgledanje JPP-a i izgradnju njenog kapaciteta”.

Nova deponija će biti usaglašena sa EU direktivama, sa savremenom tehnologijom upravljanja otpadom i tretmanom istog. Zamena postojeće deponije takođe će otkloniti veliki rizik za životnu sredinu i zdravlje, uključujući zagađenje obližnje reke Dunav.

Postrojenje za proizvodnju energije iz otpada od 103 MW će doprineti smanjenju zavisnosti Beograda od uglja, a takođe će smanjiti i emisije gasova sa efektom staklene bašte. Imaće kapacitet za tretman oko 340.000 tona komunalnog otpada godišnje, dok će postrojenje za preradu građevinskog otpada tretirati 200.000 tona godišnje.

Nova sanitarna deponija (kapaciteta 170.000 tona godišnje) će biti završena do kraja ove godine, dok se kompletan završetak projekta i početak operativnih aktivnosti očekuje 2022. godine.

Suzan Geranson, direktorka EBRD-a za infrastrukturu, je dodala: “Ovaj projekat predstavlja prekretnicu koja će promeniti život ljudi u Srbiji. Odgovoriće na aktuelne izazove u oblasti životne sredine a takođe će uvesti novu dimenziju u generisanju energije. Ovaj projekat pokazuje posvećenost EBRD-a vitalnom razvoju infrastrukture koja je danas aktuelnija nego ikad”.

Foto-ilustracija: Pixabay

Finansiranje EBRD-a je deo većeg paketa koji uključuje Međunarodnu finansijsku korporaciju (IFC) i Austrijsku razvojnu banku (OeEB) sa kreditima od 72,25 miliona evra i 35 miliona evra ponaosob.

Ukupna investicija je mobilisana od strane preduzeća Beo Čista Energija, koju su osnovale globalno preduzeće SUEZ, japanski konglomerat ITOCHU i MARGUERITE Fund, pan-evropski kapitalni fond koji ulaže u obnovljive izvore energije, energetiku i transport. Beo Čista Energija je sa gradom Beogradom 2017. godine sklopila 25-godišnji ugovor o JPP za prvo veliko ulaganje u oblasti infrastrukture životne sredine u regionu Zapadnog Balkana.

EBRD je vodeći institucionalni investitor u Srbiji. Banka je do sada uložila više od 5,9 milijardi evra u 264 projekata u zemlji. EBRD se fokusira na razvoj privatnog sektora, poboljšanje javno-komunalnih usluga i na tranziciju ka zelenoj ekonomiji. Banka takođe ima veliko iskustvo u JPP projektima; na primer, obezbedila je finansiranje koncesije za Aerodrom “Nikola Tesla” u Beogradu koju sprovodi Vinci, Francuska.

Izvor: Euractiv.rs (Saopštenje za medije EBRD)

Objavljen IPARD Pravilnik za ruralni turizam

Foto-ilustracija: Unsplash (Filip Zrnzević)

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede objavilo je Pravilnik o IPARD podsticajima za diverzifikaciju poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja kojim su bliže određeni potencijalni korisnici, uslovi za dobijanje sredstava, iznos IPARD podsticaja, kao i postupci i potrebna dokumentaciju za sprovođenje Mere 7 – Diverzifikacija poljoprivrednih gazdinstava i razvoj poslovanja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Inja Pavlić)

Podrška kroz Meru 7 usmerena je na stvaranje novih mogućnosti za zapošljavanje u ruralnim područjima, a samim tim i smanjenje zavisnosti od poljoprivrede i poboljšanje kvaliteta i dostupnosti osnovnih usluga i infrastrukture.

Fokus diverzifikacije u okviru IPARD II programa je ruralni turizam zbog postojanja duge tradicije podrške kroz nacionalne šeme, kao i zbog velikog potencijala i potrebe za daljim razvojem tog sektora. Dostupnost IPARD fondova, jačenje socijalnog kapitala i tržišnih veza, trebalo bi da ojačaju ruralne zajednice i doprinesu njihovom održivom razvoju u budućnosti.

Podrška kroz Meru 7 namenjena je pre svega fizičkim licima – nosiocima ili članovima registrovanih poljoprivrednih gazdinstava u ruralnim područjima, ali i preduzetnicima, mikro i malim pravnim licima, koja su osnovana, rade ili svoju investiciju realizuju u ruralnim područjima.

IPARD podsticaji utvrđuju se u procentualnom iznosu do 65 odsto vrednosti prihvatljivih troškova investicije, umanjenom za iznos poreza na dodatu vrednost.

Korisnik IPARD podsticaja može da ostvari pravo na IPARD podsticaje u iznosu od najmanje 5.000 evra, a najviše 300.000 evra po zahtevu, bez obzira na ukupnu vrednost investicije.

Korisnik može da ostvari ukupan iznos IPARD podsticaja, u skladu sa ovim pravilnikom, u vrednosti do 400.000 evra, i to kroz najviše tri projekta, u periodu sprovođenja IPARD programa.

Pravilnik predstavlja zakonski okvir za sprovođenje pomenute mere, a uskoro se očekuju i prvi javni poziv na kome bi korisnici mogli da podnesu zahtev za odobravanje IPARD podsticaja za ulaganje u izgradnju i opremanje objekata za bavljenje ruralnim turizmom.

Izvor: Uprava za agrarna plaćanja

Posledica pandemije – more odbačenih maski i rukavica u Sredozemlju

Photo-ilustration: Unsplash (Big Dodzy)

Već su viđene na trotoaru, parkinzima supermarketa i zelenim površinama, kao i na plažama širom sveta. Francuski ronioci sada donose i stravične prizore s dna Sredozemnog mora. Naravno, reč je o jednokratnim maskama i rukavicama.

Foto-ilustracija: Unsplash (V2F)

Svi se pitaju hoćemo li se i kako ćemo se ovog leta kupati i sunčati na evropskim plažama, no čini se da volimo zatvarati oči pred problemima koji su manje vidljivi ili su u ovom slučaju „skriveni“ na dnu mora. Prizori morskog dna ispunjenog limenkama i drugim otpadom, ali i brojnim hirurškim maskama i rukavicama od lateksa, ovih dana ispunjavaju francuske medije u kojima se nedavno uveliko pisalo i o potrebi naplate visokih novčanih kazni za neodgovorno bacanje ove nove vrste otpada koju nam je donela pandemija KOVID-19. Naime, s postepenim popuštanjem mera suzbijanja pandemije, Francuska se sve više suočava s još jednom tužnom posledicom zdravstvene krize. Ova velika evropska zemlja je do juče imala gotovo 183.000 obolelih, a po broju smrtnih slučajeva (28.596) je na sedmom mestu u svetu, no sada je sve svesnija i ovog novog problema za životnu sredinu. Sve više jednokratnih hirurških maski i rukavica završava na dnu mora, čime se rizikuje dodatno dugotrajno zagađenje već dovoljno zagađenog Sredozemnog mora.

Loren Lombard, osnivač ekološkog udruženja “Operacija čisto more”, zabrinjavajuće prizore u moru oko poznatog francuskog letovališta Antibes na Azurnoj obali snimio je tokom prošle nedelje. „Čini li vam se da ćemo ovog leta plivati sa KOVID-om-19? Budući da je zbog pandemije naručeno više od dve milijarde jednokratnih maski, uskoro će u vodama Sredozemnog mora možda biti više maski nego meduza!“, izjavio je Lombard. Prema njegovim rečima, svi treba da pokažemo više odgovornosti prema sebi i drugima, a ponajviše prema okolini i izbegnemo dodatno zagađivanje mora bacanjem ovog potencijalno zaraznog otpada tamo gde pripada – u kontejner za otpad.

„Mnoge lokalne samouprave se već godinama bore protiv zagađenja mora i neodgovornog bacanja raznih vrsta otpada koji dugoročno uništavaju našu životnu sredinu i zdravlje, pa bi sada bilo pravo vreme za objedinjavanje svih inicijativa kako bismo odmah zaustavili novu pretnju našem moru.“, kaže Loren Lombard.

Nažalost, maske i rukavice verovatno nisu problem samo u Antibesu ili Francuskoj, već i u drugim mediteranskim zemljama. Stoga je Erik Pože, zastupnik prošle nedelje kao meru za sprečavanje neodgovornog bacanja maski i rukavica predložio uvođenje novčane kazne u visini od 300 evra, po uzoru na zakon kojim se bacanje opušaka na javnim površinama kažnjava u visini od 68 evra.

Svesno ovog problema, francusko Ministarstvo ekološke tranzicije i solidarnosti odlučilo je u narednim nedeljama pokrenuti akciju postavljanja plakata i emitovanja radio snimaka kako bi građane upozorili na potrebu pravilnog odlaganja iskorišćenih maski i rukavica. Podsetimo, prvo upozorenje na novi problem zabeleženo je krajem februara ove godine, kada je tim organizacije “OceansAsia” objavio fotografiju nekoliko desetina hirurških maski koje je otkrio na plaži otoka Soko u Hongkongu tokom sprovođenja višegodišnjeg istraživanja morskog otpada i mikroplastike. Prošle nedelje su i Zagrebačke otpadne vode građanima uputile apel da ovu vrstu otpada ne bacaju u toalet, nakon što se centralni uređaj za prečišćavanje voda začepio već početkom maja, a pri njegovom čišćenju su pronađene „ogromne, teške nakupine dezinfekcijskih maramica, tekstila, respiratornih maski, silikonskih rukavica koje su se omotale oko lamela rešetki i u pumpama“.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Mala solarna elektrana pokrivaće godišnje energetske potrebe velikog domaćinstva s Krka!

Foto: Nikola Piršić

Godina 1980. prošlog veka je za našeg sagovornika Vjerana Piršića značajna zbog nekoliko stvari – Pink Flojd je izbacio album „The Wall“, počeo je da čita naučnopopularni časopis „Galaksija“, kroz koji se upoznao sa radom stručnjaka za solarne sisteme Branka Lalovića, i Rubikova kocka je postala dostupna u tadašnjoj Jugoslaviji. Pesme na gramofonu su se ređale, a Vjeran je u svojoj sobi razmišljao o tome kako da najpre njegova kuća, a onda i njegovo ostrvo Krk, zakorače ka energetskoj tranziciji, slažući na taj način sopstvenu imaginarnu Rubikovu kocku. Danas, pedeset godina kasnije, nekoliko poteza ga deli od njenog potpunog rešavanja, a zaokretu proizvodnje energije od fosilnih goriva ka obnovljivim izvorima na Krku i sam doprinosi – kako kroz aktivizam i preduzetništvo, tako i kroz izgradnju fotonaponske elektrane sa baterijskim skladištem na svom posedu. Po zanimanju je stručnjak informacionih tehnologija, a porodično se bavi i turizmom u svom rodnom mestu Njivicama.

Foto: Nikola Piršić

U maju 2009. godine, Rijeka je želju za intenzivnom “solarizacijom” i bunt prema političkim nametanjima uglja kao primarnog energenta demonstrirala postavljanjem fotonaponske elektrane na krovu Grada, otkrio nam je Vjeran kao jedan od aktera procesa, dodavši da je tri godine kasnije usledila je izrada Integralne energetske studije ostrva Krka, vredne oko 100.000 evra, koja je pokazala potencijal ostrva da bude energetski nezavisno i kako da ga iskoristi u potpunosti. Ukupna godišnja potrošnja tamošnjih stanovnika, koja je tada bila 120 gigavat-časova (GWh), mogla bi da se zadovolji izgradnjom oko 60 megavata (MW) solara, 30 megavata vetra i 10 megavata ostalih čistih resursa energije. To je Krku dalo vetar u leđa, pa su sva opštinska veća na ostrvu donela odluku da do 2030. godine postane prvo energetski nezavisno i ugljenično neutralno ostrvo na Mediteranu, suprotno državnim strategijama.

„Toliko smo avangardni da smo 2012. godine doneli odluku da 2030. postignemo energetsku nezavisnost, dok se Evropska unija na isti poduhvat odvažila 2020. godine i dala sebi rok do 2050. godine“, pohvalio se Vjeran.

Plan ostrva je da u toku svake godine, do kraja decenije, svoj energetski miks „ozeleni“ sa po 100 malih solarnih elektrana, a među prvim sledbenicima pozitivnog energetskog trenda se našao i on, ispunjavajući svoje mladalačke snove motivisane „Galaksijom“. Kako bi svom domaćinstvu obezbedio energetsku nezavisnost, Vjeran je početkom godine na krovu pomoćnog objekta postavio fotonaponske panele, koje je u martu proširio baterijama.

Foto: Nikola Piršić

„Moja kuća s dva stana, dva poslovna prostora i dva apartmana za iznajmljivanje, prema proračunima, godišnje troši 8.000 kilovat-časova (kWh) električne energije, što je oko 1.300-1.400 evra računa od Hrvatske elektroprivrede (HEP). Elektrana je projektovana tako da generiše nešto više od 8.000 kilovat-časova električne energije“, objasnio nam je on i nastavio, „njena snaga je 6,8 kW, dok je kapacitet baterijskog skladištenja 7,5 kWh.“

Vjeran i njegova porodica je prosumer-i. „Po sunčanom danu proizvodimo do 30 kilovat-časova, a trošimo do 20. Proizvodeni višak energije predajemo u mrežu – ili pohranjujemo u baterije. Zimi, kada je manje sunčanih dana, uzimaćemo iz mreže, te ćemo tako s HEP-om ‚prebijati račune‘“, kazao je Vjeran.

„Prebijanje računa“ je već otpočelo – u martu su Piršići platili 100 kuna HEP-u, koji za april njima duguje istu sumu.

Aktivista za zaštitu životne sredine je posebno ponosan na činjenicu da je u konstrukciji sistema koristio baterije na bazi slane vode iz austrijske fabrike. Njihove prednosti u poređenju sa litijum-jonskim su to što im kapacitet ne opada ni ako ostanu prazne čitavu nedelju i to što ne gore, ali i to što se za njihovu proizvodnju ne izrabljuju deca u afričkim rudnicima, što je za Vjerana moralno neprihvatljivo. S obzirom na to da je Hrvatska zemlja slane vode, voleo bi da je bio u prilici da baterije nabavi iz domaćeg pogona.

Foto: Nikola Piršić

Vrednost investicije u malu solarnu elektranu je iznosila oko 9.500 hiljada evra. Da Vjeran nije dobio podsticaj Fonda za zaštitu okoline i energetsku efikasnost, ulaganje bi mu se isplatilo za između 6 i 9 godina. Ipak, kako je Fond pokrio 60 odsto neophodnih sredstava, predviđeni povraćaj investicije je 30 meseci. Ista količina novca je bila potrebna i za projekat ugradnje baterijskog skladištenja, a kako bi Vjeran isfinansirao taj podvig i dodatne nesubvencionisane troškove, odrekao se novog automobila.

Energetsko čvorište Piršić, kako meštani šaljivo nazivaju dom ove porodice, biće u budućnosti uvećan, najavio je Vjeran. Konačni cilj jeste 13,8 kilovata panela i 30 kilovat-časova baterija.

Vjeran je, zajedno sa svojim partnerima, čitav region „zarazio“ idejama energetske tranzicije i energetskog zadrugarstva, te uz podršku vlade Nemačke, kroz Evropsku klimatsku inicijativu EUKI, želi da uspostavi balkansku energetsku mrežu obnovljivih izvora energije. Prema njegovim navodima, Balkan je savršeno područje za energetsku nezavisnost utemeljenu na obnovljivim izvorima energije. „Hipotetički, mi imamo više vetra i sunca, dajemo Bosancima struju. Vetar prestane da duva i dođe noć, nema sunca, Bosanci ‚pale‘ hidro“, razjasnio je naš sagovornik i dodao da je zajedno sa kolegama iz Grčke i Bugarske napisao projekat u te svrhe.

Jelena Kozbašić

Izgubljeno 420 miliona hektara šume u poslednjih 30 godina

Foto-ilustracija: Unsplash (Kevin Fitzgerald)

Zbog zabrinjavajućih razmera krčenja šuma i degradacije zemljišta hitno je potrebno sprovođenje mera za očuvanje biološke raznovrsnosti svetskih šuma, navodi se u novom izveštaju Ujedinjenih nacija objavljenom povodom Međunarodnog dana biodiverziteta.

Ujedinjene nacije su na Međunarodni dan biodiverziteta objavile Izveštaj o stanju svetskih šuma za 2020. godinu, u kojem se ističe kako je zbog poljoprivredne proizvodnje i drugih namena zemljišta od 1990. izgubljena ukupna površina od oko 420 miliona hektara šuma. Pandemija KOVID-19 je u prvi plan stavila važnost ljudskog zdravlja i njegovu zavisnost od očuvanja i održivog korišćenja prirodnih resursa, s obzirom na to da veliki broj svetskih naučnika potvrđuje teoriju kako je trenutna zdravstvena kriza, uzrokovana novim koronavirusom, povezana s poremećajem ravnoteže u životnoj sredini i sa svime što se u njoj događa.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gleb Belyakov)

„Deforestacija i degradacija šuma i dalje napreduju alarmantnim stopama, što značajno doprinosi trajnom gubitku biološke raznolikosti“, navode generalni direktor Organizacije za ishranu i poljoprivredu (FAO) Ku Dongi i izvršna direktorka UN-ovog Programa za životnu sredinu (UNEP), Inger Andersen u predgovoru najnovijeg Izveštaja o stanju svetskih šuma.

Zaštita bioraznolikosti u potpunosti zavisi od načina na koji upravljamo svetskim šumama, a kako su one najveća riznica biljnog i životinjskog sveta na Zemlji, njihovo očuvanje predstavlja ključni prioritet. Izveštaj pokazuje da u svetskim šumama postoji čak 60.000 različitih vrsta drveća i da u njima obitava 80 odsto vrsta vodozemaca, 75 odsto vrsta ptica i 68 odsto vrsta sisara. Takođe, ističe se kako se očuvanjem i održivom upotrebom šuma može uticati na delotvornu zaštitu biljaka, životinja i prirodnih resursa potrebnih za ljudski život. Ovogodišnji Izveštaj o stanju svetskih šuma objedinjuje studije Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije i Američke službe za šume kojima je pokriveno 34,8 miliona svetskih šuma u rasponu od jednog do 680 miliona hektara. Studijama je utvrđeno kako su hitno potrebni daleko veći napori očuvanja šuma i povezivanja njihovih fragmentiranih površina.

Dok se FAO i UNEP pripremaju za sprovođenje UN-ove Dekade o obnovi ekosistema 2021-2030, njihovi rukovodioci izražavaju svoju opredeljenost za snažniju globalnu saradnju na obnavljanju degradiranih i oštećenih ekosistema u borbi protiv klimatskih promena i naporima za očuvanje bioraznolikosti, sigurnost hrane i snabdevanje vodom. „Kako bismo ‘preokrenuli plimu’ krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti, potrebna nam je temeljna promena načina proizvodnje i konzumiranja hrane“, izjavili su Ku Dongi i Inger Andersen. „Takođe, moramo osnažiti naše napore za očuvanje svetskih šuma, i to boljim načinom upravljanja i obnovom degradiranih šuma.“

Foto-ilustracija: Pixabay

U Izveštaju se navodi da je cilj za očuvanje najmanje 17 odsto svetskih kopnenih površina do 2020. godine postignut za šume, ali se ističe potreba daljeg napretka u osiguravanju te zaštite. Jedna studija koja je sprovedena za potrebe izveštaja pokazuje da je najveći porast zaštićenih šumskih područja bio u listopadnim zimzelenim šumama, koje se obično nalaze u tropskim područjima. Pritom, preko 30 odsto svih tropskih prašuma, suptropskih šuma i šuma u umerenim područjima okeana sada se nalazi unutar zaštićenih područja.

Šume osiguravaju više od 86 miliona zelenih radnih mesta koji su glavni izvor hrane i sredstava za život miliona ljudi širom sveta. Više od 90 odsto stanovništva koje živi u ekstremnom siromaštvu zavisi od šuma kao izvora hrane, ogreva i ostalih sredstava za život, uključujući osam miliona izuzetno siromašnih stanovnika Južne Amerike. Izveštaj je po prvi put izrađen zajedničkom saradnjom Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) s UN-ovim Programom za životnu sredinu (UNEP) i Svetskim centrom za nadzor zaštite okoline (WCMC) sa sedištem u Kembridžu u Velikoj Britaniji.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

Podnet zahtev za saglasnost sa Studijom o proceni uticaja TENT-a u Obrenovcu

Foto-ilustracija. Pixabay

Obaveštavaju se javnost i zainteresovani organi i organizacije da je nosilac projekta JP „Elektroprivreda Srbije“, Beograd  podneo Ministarstvu zaštite životne sredine zahtev za davanje saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu projekta: Ozakonjenje objekta TENT, za blokove A1 i A2, na katastarskoj parceli boj 1934/1 KO Urovci, gradska opština Obrenovac.

Foto-ilustracija. Pixabay

Uvid u Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu može se izvršiti u prostorijama Ministarstva, u Novom Beogradu, Omladinskih brigada 1, soba 428, svakog radnog dana od 11-14 časova, u roku od 20 dana od dana objavljivanja ovog obaveštenja, kao i na veb sajtu Ministarstva.

Zainteresovana javnost može da izvrši uvid u sadržinu predmetne Studije svakog radnog dana i u prostorijama Opštinske uprave Obrenovac, ul. Vuka Karadžića br. 74, 11500 Obrenovac.

Primedbe i mišljenja na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu podnose se u pisanom obliku i dostavljaju Ministarstvu zaštite životne sredine, Omladinskih brigada 1, Novi Beograd.

Javna rasprava i prezentacija predmetne Studije biće održani dana 25.06.2020. godine sa početkom u 10 časova, u prostorijama Opštinske uprave Obrenovac, ul. Vuka Karadžića br. 74, 11500 Obrenovac.

Izvor: Ministarstvo zaštite životne sredine

Završeno pejzažno uređenje kružnih tokova u Podgorici

Foto: Glavni grad Podgorica

Neposredno pred obeležavanje 14 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore završeni su radovi na pejzažnom uređenju zelenih površina u Bulevaru 21. maj, na kojima je “Zelenilo”, u saradnji sa ostalnim privrednim društvima Glavnog grada, u prethodnom periodu marljivo radilo.

Foto: Glavni grad Podgorica

U ovom teškom trenutku za ceo svet, nastalim usled pojave koronavirusa, a u saradnji sa brojnim kompanijama čija se predstavništva ili objekti nalaze na ovoj deonici učinili su nešto lepo za grad, odnosno ne samo grad već i celu Crnu Goru, jer je ova saobraćajnica jedan od ulaza, odnosno izlaza iz Podgorice.

S obzirom na to da bulevar u Donjoj Gorici nosi simboličan naziv – 21. maj, a da je ove godine proslaviljeno 14 godina od proglašenja nezavisnosti, na kružnim tokovima na ovom bulevaru posađeno je 14 maslina, koje simbolišu mir, večnost i zdravlje.

Osim maslina, kružne tokove krase čempresi, juke, juniperusi, cvetne vrste kana, iris i drugo bilje, a na razdelnim ostrvima formirani su travnjaci. Kružni tokovi uređeni su u modernom, s jedne, i rustičnom stilu, s druge strane, pa tako pored biljnog materijala tu je i Morački oblutak, travnjak, ali i stene koje simbolišu crnogorski krš.

Kompletna zelena površina duž razdelnih ostrva i na kružnim tokovima pokrivena je sistemom za navodnjavanje, što predstavlja osnov za kvalitetan rast i razvoj biljaka.

Foto: Glavni grad Podgorica

Ukupna vrednost uređenja 8.000m² zelenih ostrva i kružnih tokova iznosi 92.000 evra, od čega je investicija Glavnog grada bila 62.000 evra, a ovim putem se posebno zahvaljuju i društveno odgovornim kompanijama koje su svojim donacijama učestvovale u ozelenjavanju kružnih tokova, i to: Kući hemije, Čelebić grupi, Renault Allians-u, Grand design-u, Entext-u, Ledo-u, Centrometalu, Petrol pumpi, Ekoplantu, Pegasus – Ford Crna Gora, Lakoviću, Planetu i Ing-invest-u.

Zato pozivaju sugrađane da odgovornim ponašanjem čuvaju zelene površine kako bi potomcima ostavili zdrav i zelen grad i državu.

Kako sada izgleda Bulevar 21. maj, pogledajte na linku.

Izvor: Glavni grad Podgorica

Kvalitetnom pijaćom vodom protiv plastičnog otpada

Foto-ilustracija: Unsplash (Chinh Le Duc)

Kao jedan od vidova borbe protiv nagomilavanja plastičnog otpada u okeanima stručnjaci vide i rad na poboljšanju snabdevanja vodom u slabije ekonomski razvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

Foto-ilustracija: Pixabay

Velike količine otpada nastaju kupovinom plastičnih flaša u regijama u kojima je kvalitet vode nepouzdan ili gde je jasno napomenuto da voda nije za piće.

Poznato je da se godišnje proizvede i nekoliko stotina plastičnih flaša za vodu. Iako u mnogim zemljama postoje kao alternativa, te ne predstavljaju osnovni izbor za konzumaciju vode za piće, u mnogim drugim su jedini izvor proverene pijaće vode. Ipak, i u nekim od zemljama gde je voda zadovoljavajućeg kvaliteta, ljudi se često okreću kupovini plastičnih ambalaža, kao što je slučaj u Italiji.

U Velikoj Britaniji je došlo do ponovnog otvaranja i postavljanja česmi na javnim površinama. U Nemačkoj vlada savetuje građane da bezbrižno piju vodu sa česme jer je odličnog kvaliteta.

Mnogi stručnjaci smatraju da je neophodno poraditi na izgradnji stabilne infrastrukture za snabdevanje kvalitetnom vodom za piće, što je prioritet. Prema procenama, čak dve milijarde ljudi nema pristup vodi za piće. Na taj način će se delimično smanjiti zavisnost od flaširane vode.

Pored rešavanja problema pijaće vode, mora se poraditi i na odlaganju otpada, kao i kanalizaciji.

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako je potrebno izgraditi vodovodne i kanalizacione mreže u više desetina zemalja širom sveta, za ovaj projekat biće potrbne godine. Savetuje se, međutim, da u međuvremenu te države usmere fokus na pravilno sakupljanje i recikliranje otpada od plastičnih flaša, kao i informisanje stanovništva o štetnom uticaju plastike na životnu sredinu i pravilnom odvajanju otpada.

Nakon dodatnih istraživanja oko problema uticaja nedostatka zdrave pijaće vode na količinu otpada, zaključeno je da bi bilo potrebno poraditi na sledećim pitanjima: izgradnji sistema za prečišćavanje otpadnih voda, dostupnoj vodi i hrani zadovoljavajućeg kvaliteta, sigurnom upotrebom i odlaganjem hemikalija, efikasnim korišćenjem prirodnih resursa, i sprečavanju degradacije zemljišta.

Jelena Cvetić

Kako napreduje projekat regulacije reke Resave kroz Svilajnac, vredan 2,7 miliona evra?

Foto: Wikipedia/PetarM

Neophodnost razvoja sistema za navodnjavanje u opštini Svilajnac uslovljena je sušama, koje su sve češće i koje poprimaju karakter elementarnih nepogoda. Tako će, poljoprivrednici veruju, povećati prinose postojećih kultura, ali i baviti se drugim granama poljoprivrede.

Svilajnac je bio jedan od gradova u Srbiji koga su pogodile katastrofalne poplave maja 2014. godine. Reka Resava poplavila je ceo grad i neka od okolnih sela. Tih dana, polovinom maja, palo je više od 200 litara po kvadratnom metru, što je količina vode koja nije mogla da se sprovede kroz vodotokove. Prema proceni nadležnih službi šteta od poplava u ovom gradu iznosila je oko 13 miliona evra, a od toga šteta u poljoprivredi je bila više od 400.000 evra.

Foto: Wikipedia/Laslovarga

Zato je Evropska unija Svilajncu odobrila 2,7 miliona evra za regulaciju reke Resave kroz celu teritoriju opštine, sredstva su iz pretpristupnih fondova (IPA), a investicija ide preko Agencija za razvoj Austrije (ADA). Kako je rekao predsednik opštine Svilajnac Predrag Milanović, reč je o 25 kilometara toka reke, a regulacija je podrazumevala proširenje i nadvišenje korita u samom gradu, kompletnu rekonstrukciju korita od ulaska reke na teritoriju Svilajnca do uliva u Veliku Moravu, izradu novih nasipa kroz grad Svilajnac i atare sela Sedlare i Suboticu, i potpunu regulaciju reke kroz poljoprivredno zemljište.

U okviru prve faze radova izgrađen je sistem zaštite u samom Svilajncu od velikih voda Resave u dužini od oko sedam kilometara. Trenutno se radi druga faza regulacije, u atarima sela Subotica i Sedlare, a vrednost radova je preko 1,5 miliona evra. Radove je pre nekoliko dana obišao predsednik opštine Svilajnac Predrag Milanović, sa predstavnicima JP “Srbijavode” i austrijske agencije za razvoj “ADA”.

“Prvo smo morali da uradimo regulaciju Resave duž njenog toka kroz grad da bismo zaštitili domaćinstva. To smo završili i tokom obilnih kiša i Svilajnčani mogu mirno da spavaju. Kada budemo završili kompletnu regulaciju, i poljoprivrednici će moći da budu mirni, jer njihovi usevi više neće biti plavljeni. Uskoro ćemo početi i izgradnju sistema za navodnjavanje zbog čega takođe trenutno regulišemo seoske, bujične potoke”, izjavio je Milanović.

Jedan od poljoprivrednih proizvođača koji je pretreo veliku štetu od poplava 2014. je Boriša Dimitrijević iz sela Sedlare kod Svilajnca. Njegovo domaćinstvo je udaljeno svega 150 metara od reke Resave. Bila su mu poplavljena tri od četiri objekta u dvorštu, kao i plastenici sa cvećem od kojih živi njegova porodica.

“Bavim se proizvodnjom cveća. Imao sam sedam plastenika sa cvećem i sve sam to bacio. Čak 14 prikolica sam odvezao na deponiju. Jedan traktor je bio poplavljen. Šteta je bila na hiljade evra”, seća se tih dana Boriša. Naš sagovornik se nada da nakon regulacije reke više neće biti opasnosti od poplava. U Sedlaru se ljudi uglavom bave ratarstvom, a nekoliko porodica ima plastenike sa cvećem i povrćem. Poplava jeste bila katastrofalna, ali problem poljoprivrednicima pravi i suša. Zato će najavljeni sistem za navodnjavanje biti spas za mnoge proizvođače, kaže naš sagovornik.

Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Winkler)

“Suša pravi veliku štetu usevima tako da će navodnjavanje mnogo da nam znači. Tu oko Resave je zemlja veoma plodna i skoro je sve obradivo. Kada naprave sistem za navodnjavanje, ti poljoprivrednici imaće veće prinose sigurno za 50 do 100 odsto. Poslednje tri, četiri godine bile su velike suše i šteta u poljopriredi je velika.”

Većina ljudi namerava da nastavi da se bavi ratarstvom, ali neki planiraju i da pređu na druge poljoprivredne kulture.

“Mi smo u selu imali sastanke sa predstavnicima opštine i Evropske banke za obnovu i razvoj i kako sam tada čuo neki planiraju da nastave da se bave ratarstvom, dok su neki zainteresovani da promene poljoprivredne kulture i da počnu da gaje nešto što ima veće prinose. Mislim da će se povećati broj ljudi koji će da se bave povrtarstvom i voćarstvom zbog dostupnosti navodnjavanja.”, istakao je Dimitrijević.

Pojekat sistema za navodnjavanje pod nazivom “Resavska celina” sprovodi JP “Srbijavode” u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede – Republičkom direkcijom za vode i opštinom Svilajnac. Neophodnost razvoja sistema za navodnjavanje uslovljena je sušama, koje su sve češće i koje poprimaju karakter elementarnih nepogoda. Zahvaljujući kreditu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u Svilajncu se pokreće projekat navodnjavanja, vrednosti oko 400 miliona dinara, koji će obuhvatiti 1.042 ha zemljišta za navodnjavanje.

Površina koja bi se navodnjavala obuhvatila bi atare sela Grabovac, Sedlare, Subotica, Troponje.

Kako se navodi u ovom projektu, zahvatanje vode za sistem za navodnjavanje obavljaće se iz toka reke Resave putem tri planirane pregrade u slivu reke, koje će formirati uspor uzvodno kako bi omogućio nesmetano funkcionisanje vodozahvata i crpne stanice i iz sistema podzemnih bunara koji se prehranjuju vodom iz reke Resave i okolnih vodotokova.

Distribucija će se vršiti ukopanim cevovodima pod pritiskom. Taj sistem se sastoji od 15 plitkih bunara, tri vodozahata na reci Resavi i oko šest kilometara dugačkog cevovoda za navodnjavanje kao i sve opreme potrebne za pumpanje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Craig Cooper)

Na ovom području se uglavnom uzgaja kukuruz, soja, suncokret, pšenica, ječam, tritikale, kao i krmne kulture lucerka i detelina. Neki poljoprivrednici uzgajaju povrće na otvorenom i u plastencima. Pre svega se gaji paprika, paradajz i kupus. Neki poljoprivrednici se bave uzgojem voća (dunje), trenutno bez navodnjavanja. Kako se moglo čuti na sastancima, svi poljopivrednici su zainteresovani za navodnjavanje koje bi koristili pre svega za povećanje prinosa postojećih kultura, zatim za dobijanje dodatnih količina lucerke, za uzgoj sekundarnih kultura, za navodnjavanje postojećih stabala voća i proširenja proizvodnje, za proizvodnju rezanog cveća, kao i za proširenje proizvodnje povrća.

Poljoprivrednici kažu da je ovo zemljište plodno, ali da često suše prave štete. Zemljište je pogodno za veliki broj kultura. Celom projektu može da pomogne i srednja Poljoprivredno veterinarska škola u Svilajncu koja poseduje stručni kadar. U opštini kažu da bi škola mogla da bude uključena u proces realizacije ovog velikog sistema za navodnjavanje i može da ima savetodavnu ulogu u budućnosti.

Autorka: Jelena Lukić

Izvor: Agroklub.rs

Kruševac dobitnik nagrade za organizaciju Evropske nedelje mobilnosti

Foto: Grad Kruševac

Evropska komisija objavila je konačne rezultate konkursa za nagradu Evropske nedelje mobilnosti za 2019. godinu u svim kategorijama u kojima se nagrada dodeljuje.

Pobednici su:

– Za organizaciju Evropske nedelje mobilnosti, u kategoriji većih gradova (preko 50.000 stanovnika), nagradu je dobio grad Kruševac, Republika Srbija;

– Za organizaciju Evropske nedelje mobilnosti, u kategoriji manjih opština (do 50.000 stanovnika): Kardica iz Grčke;

– Nagrada za najbolji Plan održive urbane mobilnosti dodeljena je Briselu (Belgija).

Rezultati su objavljeni na zvaničnom sajtu manifestacije www.mobilityweek.eu, kao i na stranicama ove manifestacije na društvenim mrežama. O finalistima u svim kategorijama javnost je upoznata putem objava na društvenim mrežama.

Foto: Grad Kruševac

Ove godine, zbog poznatih okolnosti izazvanih pandemijom, izostala je tradicionalna dodela nagrada koja se održava krajem marta u Briselu, a sekretarijat manifestacije odlučio je da objavi pobednike putem saopštenja za medije, 18. maja.

U saopštenju za medije Evropska komesarka za transport Adina Valean izjavila je: „Želela bih da prenesem svoje iskrene čestitke pobedničkim gradovima – vaše aktivnosti predstavljaju snažne primere koji ilustruju ključnu ulogu lokalnih lidera u stvaranju čistijih, bezbednijih i održivijih gradova. Nadam se da će vaše aktivnosti inspirisati gradove i opštine da preispitaju svoje strategije mobilnosti, posebno u svetlu trenutne pandemije.“

Prošle godine, 22 grada i opštine iz Srbije obeležilo je Evropsku nedelju mobilnosti. Njih 6 je steklo status “zlatnog učesnika” a 5 jedinica lokalne samouprave iz Srbije je konkurisalo za nagradu (Kruševac, Šabac, Pirot, Bajina Bašta, Beograd). Kruševac je odabran za jednog od tri finalista u kategoriji većih gradova, što je, do sada, najveći uspeh koji je neki grad iz Srbije postigao. Kruševac je, da podsetimo, i prvi grad koji je samostalno usvojio Plan održive urbane mobilnosti, još 2017. godine.

Od ove godine, koordinaciju obeležavanja manifestacije Evropska nedelja mobilnosti u Srbiji vrše Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i Stalna konferencija gradova i opština.

Povodom dobijene nagrada, Jasmina Palurović, gradonačelnica Kruševca, dala je sledeću izjavu:

„Izuzetna nam je čast što su naše aktivnosti u ovoj oblasti prepoznate i što smo dobili nagradu za Evropsku nedelju mobilnosti 2019. Nagrada nije došla od jednom, jer mi već duži niz godina obeležavamo ovu manifestaciju u punom obimu, a 2016.godine smo bili izabrani u 10 najboljih gradova.

Evropska nedelja mobilnosti je kod nas kao jednonedeljni festival, koji pored promocije trajnih mera, ima različite svakodnevne aktivnosti za sve uzraste. To je dobra prilika da se skrene pažnja na korišćenje javnih površina za održive vidove saobraćaja i preispitivanje svakodnevnih navika u kretanju. Dobro je što na neformalan način dobijamo reakcije i komentare građana. Često zaboravljamo da smo svi pre svega pešaci i koliko je ovaj vid kretanja dobar za naše zdravlje i za okolinu, tako da je Evropska nedelja mobilnosti dobar povod da nas podseti na te činjenice.

Već nekoliko godina unazad, grad radi na unapređenju infrastrukture za pešačenje i pristupačnosti za osobe sa invaliditetom i za vožnju bicikla, ali i posebno na povećanju atraktivnosti i bezbednosti javnih prostora, kroz unapređenje i proširenje parkova i trgova. Trgovi su oduvek bili mesta susreta i zato treba nastaviti sa ovim ulaganjima, koja utiču na živost u gradu i povećavaju kvalitet života. Makar to bile i male mere, ali važno je konstatno raditi na tome.

Foto: Grad Kruševac

Još od 2015. godine krenuli smo sa privremenim zatvaranjem glavne ulice u centru grada za motorni saobraćaj. Te godine je bila zatvorena svakog dana uveče tokom svih 7 dana Evropske nedelje mobilnosti, da bismo na osnovu pozitivnih reakcija građana, tu meru primenjivali i produžavali period trajanja svake godine. Tako da je prošle godine ovakav režim saobraćaja bio na snazi od sredine aprila do sredine oktobra. Najviše se deca raduju kada je ulica zatvorena za saobraćaj. Ova privremena mera je uticala na način razmišljanja o korišćenju javnih površina i kako bi izgledao centar grada bez automobila. S obzirom da se 2021. godine obeležava 650 godina od osnivanja grada, ideja je da za tu godišnjicu centar dobije nov izgled. Tim povodom smo sproveli anketu među građanima kako oni vide budući izgled centra grada. Nakon toga smo raspisali javni konkurs za izradu arhitektonsko- saobraćajnog rešenja, te očekujemo da radovi počnu krajem ove godine. Pored ovoga imali smo aktivnosti na promovisanju održivog kretanja, kroz organizovanje gradskih biciklističkih vožnji i pešačkih tura. A da bismo skrenuli pažnju na uticaj saobraćaja na životnu sredinu organizovali smo merenje buke.

Tokom prošle godine radili smo na unapređenju atraktivnosti prostora i poboljšanje infrastrukture za pešački i biciklistički saobraćaj na više lokacija. Prilikom rekonstrukcije trga Kosturnica proširen je park, formirane su nove pešačke staze i urbani mobilijar, izgrađena je javna garaža, ukinuto je ulično parkiranje i formirana je biciklistička traka. Semaforizovane raskrsnice smo pretvorili u kružne tokove sa zelenilom i skulpturama. Takođe prilikom rekonstrukcije Balkanske ulice, formirane su biciklističke trake i semaforizovane raskrsnice su pretvorene u kružne tokove. Pored urbanog mobilijara, na teritoriji grada radi se na zamenjeni uličnog osvetljenja LED rasvetom. Prilikom rekonstrukcija trotoara, vodi se računa da se ugrade taktilne ploče.

Ovom prilikom bih se zahvalila Evropskoj komisiji i žiriju na ukazanom poverenju, čestitam ostalim nagrađenim gradovima i svim gradovima učesnicima. Takođe veliko hvala SKGO-u i GIZ-u, čiju smo podršku imali tokom Evropske nedelje mobilnosti 2019, kroz realizaciju projekta ‘Održiva urbana mobilnost u gradovima i opštinama Srbije’. Nadamo se da će naš primer poslužiti i drugim gradovima da krenu da se bave ovom temom“.

Izvor: Grad Kruševac

Klimatske promene su najizraženije na dnu okeana

Foto-ilustracija: Unsplash (Keith Luke)

Dublji slojevi okeana zagrevaju se sporije, ali mnogo dramatičnijom brzinom nego njihova površina, što nagoveštava veoma tmurnu budućnost za dubokomorsku faunu, pokazalo je novo istraživanje.

Foto-ilustracija: Unsplash (Francesco Ungaro)

Stopa klimatskih promena bi u okeanskim dubinama do druge polovine ovog veka mogle biti sedam puta izraženije od sadašnjeg nivoa, čak i u slučaju da se drastično smanji emisija gasova koji proizvode efekat staklene bašte, pokazali su rezultati novoga međunarodnog istraživanja objavljeni u utorak u naučnom časopisu journal “Nature Climate Change”.

Temperaturne promene na površini okeana se odvijaju dvostruko brže nego do sada i zato dubokomorski organizmi još uvek nisu podjednako ugroženi kao oni u višim okeanskim slojevima, ali ni njihova budućnost nije naročito svetla.

„Pod pretpostavkom da će se globalno nastaviti sa prekomernom emisijom ugljen-dioksida, do kraja veka će, osim zagrevanja mnogo većih okeanskih površina, toplota početi da prodire i u dublje slojeve okeana“, napominje rukovodilac ovog istraživanja Isak Brito-Morales sa Univerziteta u Kvinslendu.

Naučnici su proučavali i merili učinak takozvanih temperaturnih promena na morske životinje i pokušali da odrede brzinu kojom će određene vrste morati da se kreću i menjaju stanište da bi ostali unutar potrebnog temperaturnog raspona s obzirom na to da se različiti slojevi okeana zagrevaju različitom brzinom.„Rezultati upućuju na to da će biološka raznolikost u dubokim slojevima mora i okeana verovatno biti više ugrožena jer su dubokomorske životinje naviknute na puno stabilnije temperaturno okruženje“, napominje Horhe Garsija Molinas, ekolog sa Univerziteta Hokaido i jedan od koautora studije.

Već je primećeno da je globalno zagrevanje uticalo na to da su se neke životinjske vrste već preselile u druge, dublje slojeve okeana, na dubinu veću i od četiri kilometra.

Temperaturne promene razlikuju se u različitim slojevima okeana i utiču na to kojom će se brzinom i u kojem smeru u potrazi za novim staništem kretati dubokomorske životinjske vrste usled zagrevanja okeana. Brito-Morales naglašava da to predstavlja „veliki izazov za naučnike koji određuju koja se područja proglašavaju zaštićenim“.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jeremy Bishop)

Profesor sa Univerziteta u Kvinslendu, Entoni Ričardson, tvrdi da bez obzira na to što sada preduzimamo, život dubokomorskih životinja će se do kraja veka suočiti sa eskalirajućom klimatskom pretnjom jer se površina okeana već previše zagrejala. Istraživači su izračunali temperaturnu promenu u četiri dubokookeanska područja od 1955. do 2005. godine, a zatim su te vrednosti projektovali na period od 2050. do 2100. godine, koristeći pritom podatke 11 klimatskih modela.

„Posebno nas brine to što, kako se spuštate dublje u okean, temperaturne promene se odvijaju različitom brzinom, a to bi moglo da predstavlja veliki problem za ishranu vrsta koje se oslanjaju na organizme u različitim okeanskim slojevima“, napominje profesor.

Kao primer su naveli tunu koja živi na dubinama između 200 i 1.000 metara, ali se hrani planktonima koji žive u površinskom delu okeana. Zato profesor Ričardson veruje da bi trebalo proglasiti nova zaštićena područja u dubokim slojevima okeana kako bi se zaštitile flora i fauna.

Izvor: RTS

U tom zelenom Somboru…

Photo: Cabinet of Mayor of Sombor

Nisu samo drvoredi bođoša i tise zeleni simbol Sombora, budući da se ekološki standardi i čiste tehnologije sve više primenjuju i u industriji i u komunalnom životu ovog grada. Koliko su Somborci odmakli u strategiji održivog razvoja i kako se to odražava na njihov život, ali i turistički i ekonomski potencijal, pričamo sa gradonačelnicom Sombora Dušankom Golubović

Svako ko poseti Sombor pamti ovaj grad po zelenilu, ali oni koji provedu malo više vremena u druženju sa Somborcima, shvatiće da žitelji ove opštine inače razmišljaju zeleno kad je u pitanju način života i zaštita životne sredine. Takva im je i gradska uprava, na čelu sa gradonačelnicom Dušankom Golubović, od koje iz prve ruke saznajemo koji su prioriteti ove opštine kad je u pitanju ekologija, kako se održavaju komunalni red, vode, zemljište i vazduh čistim, koji je značaj projekta proizvodnje struje iz otpadnih voda koji se uveliko privodi kraju i šta se očekuje od Regionalnog centra za upravljanje otpadom koji uskoro počinje da se gradi upravo u Somboru.

EP: Sa drvoredima dužine 120 kilometara i više od 18.000 stabala, Sombor je, kažu, najzeleniji grad u zemlji, a i u Evropi. Da li je to i zvanično tačno?

Foto: Iz privatne arhive Dušanke Golubović

Dušanka Golubović: Podaci koje navodite su tačni, ali na žalost, ne postoje zvanični podaci o najzelenijem gradu u Srbiji. Ono što sa sigurnošću tvrdimo jeste da svako ko poseti Sombor pamti naš grad po zelenilu. Najzastupljenija vrsta stabala u drvoredima grada je koprivić, poznatiji među Somborcima kao bođoš, koji je u naš grad donet još davne 1903. godine i zasađen kao instrument borbe protiv prašine jer njegov hrapav list skuplja prašinu iz vazduha, ali kao sredstvo za borbu protiv suvišne vode, s obzirom na to da je ovaj teren nekad bio močvaran. Iz istih razloga su ovde opstale i stoletne tise, kakve u Srbiji postoje još jedino na Kalemegdanu. Pored koprivića i tisa, u somborskim drvoredima i parkovima značajan je i broj stabala javora, bresta, breze, divljeg kestena, ali i drugih drvenastih vrsta. Mnoga stabla su stara više od sto godina i dostigla su svoj maksimalni životni vek, pa moramo da ih obnavljamo. Samo tokom prošle godine izvadili smo 493 stabla, a zasadili 952.

EP: Da li je toliko zelenilo praćeno i zelenim standardima u životnoj sredini, komunalnom redu i privredi? Da li spadate u one malobrojne lokalne samouprave koje imaju strategiju za unapređenje kvaliteta životne sredine i šta su vam prioriteti?

Dušanka Golubović: Grad Sombor ima Strategiju održivog razvoja za period 2014–2020, a ove godine se pristupa izradi nove. U njoj se vidi da je prioritet kvalitetnija životna sredina, a to će se realizovati kroz definisane ciljeve kao što su: smanjenje negativnih veza između pritisaka na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva; poboljšanje kvaliteta ambijentalnog vazduha; efektivno upravljanje rizikom od ugrožavanja zdravlja ljudi i zagađenja životne sredine. Takođe, vršimo i monitoring površinskih i podzemnih voda već duži niz godina, od 2018. godine monitoring kvaliteta vazduha, kao i monitoring komunalne buke, a početkom ove godine usvojeni su propisi vezani za monitoring zemljišta. U skladu sa Zakonom o zaštiti vazduha izradili smo kratkoročni akcioni plan za zaštitu vazduha na teritoriji grada Sombora za period 2020–2023, koji je prosleđen Ministarstvu zaštite životne sredine na saglasnost. Ono što smatramo jednom od naših značajnijih aktivnosti je redovno sprovođenje edukacije školske dece sa ciljem podizanja svesti o potrebi zaštite životne sredine.

EP: Ko su trenutno najveći zagađivači u Somboru i koliko kompanije i proizvođači u vašoj opštini primenjuju zelene standarde u poslovanju?

Dušanka Golubović: Trenutno smo u postupku prikupljanja podataka za 2019. godinu, koje ćemo objaviti na stranicama zvanične internet prezentacije grada verovatno nakon 31. marta, kada ističe rok u kom su zagađivači u obavezi da dostave podatke nadležnom Odeljenju Gradske uprave. Ipak, može se reći da u Gradu Somboru najveći problem predstavlja Veterinarska ustanova „Proteinka”, zbog emisije neprijatnih mirisa koji se nekad osete u celom gradu. Konačno rešavanje problema „Proteinke” je ono što svi u gradu očekujemo od Ministarstva poljoprivrede u najskorije vreme. Međutim, imamo i primer dina, a to će se realizovati kroz definisane ciljeve kao što su: smanjenje negativnih veza između pritisaka na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva; poboljšanje kvaliteta ambijentalnog vazduha; efektivno upravljanje rizikom od ugrožavanja zdravlja ljudi i zagađenja životne sredine.

Takođe, vršimo i monitoring površinskih i podzemnih voda već duži niz godina, od 2018. godine monitoring kvaliteta dobre prakse i tu možemo navesti postrojenje kompanije “Agroplus”, prvo izgrađeno energetsko postrojenje u Zapadno-bačkom okrugu na biogas koji se dobija od stajskog đubriva i zelene mase. Ova kompanija je izgradila objekat po nemačkoj tehnologiji pored svoje farme u Svetozaru Miletiću, gde je dobijena jedinstvena proizvodna celina iz koje se „Elektromreži Srbije” isporučuje 1,2 megavata električne energije. Takođe, imamo najavu investitora koji već posluje na našoj teritoriji i koji deli naše mišljenje o neophodnosti uvođenja solarnih izvora za obezbeđivanje energije, da se pripremaju za investiranje u solarne panele u kapacitetu koji će biti veći od njihovih potreba, a višak proizvedene struje biće dostupan elektroenergetskoj mreži Srbije.

Foto: Kabinet gradonačelnice Sombora

EP: Ne samo što ste prva i jedna od retkih opština u Srbija koja je nabavila postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, nego ste prošle godine najavili da uskoro počinje i proizvodnja struje iz otpadnih voda. Da li je zaokružen ovaj proces?

Dušanka Golubović: Somborsko JKP „Vodokanal” ima dugu tradiciju u procesima sakupljanja, odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda. Prvi prečistač otpadnih voda pušten je u rad 1964. godine, dok je prečistač koji je i danas u funkciji izgrađen 1986. godine i ima znatno veći kapacitet. Prečistač je koncipiran na liniji vode (sa primarnim i sekundarnim prečišćavanjem) i liniji mulja, u čijem sastavu se nalazi i anaerobna digestija sa proizvodnjom biogasa. Biogas iz postrojenja je korišćen za zagrevanje tehnološkog procesa i zagrevanje zgrada na postrojenju, a u cilju iskorišćavanja biogasa u celosti, plan je da se isti koristi za napajanje gas-generatora koji je deo IPA projekta prekogranične saradnje Srbija-Hrvatska. Sa ekonomske tačke gledišta, ovde očekujemo značajne uštede.

Takođe, osim gas-generatora pripremljena je projektno-tehnička dokumentacija za buduću solarnu elektranu na postrojenju za otpadne vode. Korišćenjem obnovljih izvora energije „Vodokanal” će u budućnosti težiti postizanju potpune energetske nezavisnosti napostrojenju za otpadne vode. Ugradnja gas-generatora je prva faza u procesu dobijanja električne energije iz biogasa i ta faza je završena. Druga faza predviđa upotrebu nove sirovine, pored kanalizacionog mulja koji je u upotrebi, a to je kukuruzna silaža. Gas-generator sa usipnim košem je izgrađen u potpunosti sa novom trafo-stanicom i očekujemo izgradnju rasklopnog postrojenja koje je ugovoreno, a predstavlja vezu prečistača otpadnih voda sa kupcem električne energije – EPS-om. Planirano je da rasklopno postrojenje bude završeno do početka leta.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Ceo tekst pročitajte u novom broju Magazina Energetskog portala PRIRODNI RESURSI, mart-maj, 2020.

Zašto Srbija nema zelene javne nabavke?

Foto-ilustracija: Pixabay

Kako piše Nova ekonomija, cirkularna ekonomija, o kojoj se u Srbiji sve više govori, mogla bi biti kanal za brži oporavak srpske privrede posle zastoja usled pandemije, jer je zasnovana na korišćenju unutrašnjih rezervi i domaćih resursa – otpada, reciklata i energije, što bi stvorilo prostor za otvaranje velikog broja radnih mesta koja su nam sada neophodna. Zelene javne nabavke su alat za primenu koncepta cirkularne ekonomije, jer podstiču proizvodnju i potrošnju proizvoda koji sadrže reciklirane materijale proizvedene po standardima koji štite životnu sredinu i zdravlje ljudi.

Dušan Vasiljević, konsultant sa dugogodišnjim iskustvom u politikama životne sredine, podseća za „Novu ekonomiju“ da su do korone postojali dugački lanci snabdevanja, a koji su prekinuti onog trenutka kad je sve stalo u Kini.

„Proizvodnja u Kini je jeftinija, žmurilo se na jedno oko da li je to po ekološkim i socijalnim standardima. Sad smo shvatili da taj lanac snabdevanja nije održiv. Ideja je da lokalne ekonomije budu samodovoljne i sigurno je da će jedan deo industrija pokušati da obezbedi resurse koji su blizu“, kaže Vasiljević, ističući da ne treba očekivati da će „vraćanje“ tehnologija i proizvodnje iz Kine biti masovno.

Foto-ilustracija: Pixabay

Sa druge strane, Srbija koja je mala ekonomija i malo tržište, ima prostora da na bazi postojećih resursa uspostavi efikasnu privredu sa niskim troškovima proizvodnje, vodeći računa o zdravlju i životnoj sredini. Koristi su višestruke: manje zagađenja, uštede, podsticanje inovacija i tehnologija, a korist je i politička, jer bi vlast pokazala brigu za životnu sredinu i dobrobit građana. Prostor za uštede i promociju zelenih nabavki je prilično veliki. Učešće javnih nabavki u bruto domaćem proizvodu Srbije u 2017. godini, prema Godišnjem izveštaju Uprave za javne nabavke, iznosilo je 7,68 odsto, dok je u 2018. godini zabeležen blagi porast (7,98 odsto).

„Sistem za zaštitu životne sredine je uspostavljen dopola. Imamo ideju, ali nije realizovana jer ne postoji sistemski pristup razvoju privrede. Sad nam je jedno prioritet, sutra drugo, a državne subvencije su način kako se obezbeđuje sigurnost investitorima i privredi“, podvlači Vasiljević. Slično stanje je i sa okvirom za cirkularnu ekonomiju i zelene javne nabavke. Na početku početka smo. „Mi imamo samo elemente sistema, tačkice koji nisu dovoljno povezane“, ocenjuje Vasiljević.

Ono što je važno, privreda bi trebalo aktivno da se uključi, ali ne zato što mora, nego zato što ima interes. Mora da se nađe način da privreda zaradi od reciklaže, korišćenja obnovljivih izvora, odnosno da ponovo upotrebi otpad od primarne proizvodnje. Zadatak države je da obezbedi taj okvir i stimulacije, dodaje on.

Ministarstvo finansija je pre nekoliko dana objavilo analizu upravljanja javnim finansijama za prošlu godinu, gde se pohvalilo da je na predlog Uprave za javne nabavke Vlade Srbije u novembru 2019. godine usvojila Program razvoja javnih nabavki za period 2019-2023. godine koji prepoznaje zelene nabavke. Navodi se da su smernice za poboljšanje zelenih javnih nabavki izrađene i objavljene na sajtu Uprave za javne nabavke. Međutim, ono što ne kažu, jeste da su ove smernice objavljene još 2015. godine, što znači da se za pet godina u ovoj oblasti nije mnogo odmaklo.

Ono što je svakako za pohvalu, o cirkularnoj ekonomiji i zelenim javnim nabavkama se sve više govori i u stručnim krugovima i u široj javnosti. Država je formirala radnu grupu za cirkularnu ekonomiju, urađeno je više analiza o cirkularnoj ekonomiji, u šta su se uključile u ovim oblastima vodeće domaće i međunarodne institucije.

Među poslednjim je Ex ante analiza efekata za oblast cirkularne ekonomije objavljena početkom 2020. čiju izradu su podržali i Evropska unija i GIZ. Dušan Vasiljević, kao koautor ove analize, kaže za „Novu ekonomiju“ da zakon o javnim nabavkama prepoznaje mogućnost sprovođenja zelenih nabavki.

To znači da ne postoji obaveza sprovođenja zelenih javnih nabavki, što znači da nema ni sistemske evidencije o realizovanim nabavkama kojih bez sumnje ima, naročito u nevladinom sektoru, eksplicitno će ovaj konsultant. To je i razlog zašto je potrebno izraditi kriterijume i pravila koja će obavezivati naručioce da poručuju robu i usluge po tim kriterijumima, a istovremeno će se na taj način podstaći industrija koja može zadovoljiti tu tražnju.

U Ex ante analizi se bez rukavica, otvoreno, kaže da za sada nije bilo konkretnijih planova da se izradi nacionalni akcioni plan zelenih javnih nabavku. Piše i da postoje obećanja Uprave za javne nabavke da će od jula 2020. godine, kada je najavljeno pokretanje novog portala za javne nabavke, biti omogućeno praćenje koje javne nabavke su zelene.

Iako je postupak otvorenih javnih nabavki povećan, oni koji raspisuju nabavku nisu stimulisani da raspisuju zelene nabavke, jer im je važno da prođe što jeftinije. Javni sektor kao veliki kupac mogao bi imati vodeću ulogu u promovisanju zelenih nabavki, ocenjeno je u analizi Alternative za bezbednije hemikalije AlHem. Promovisanjem i korišćenjem zelenih javnih nabavki, javne institucije mogu da obezbede realne podsticaje za industrijski sektor, za razvoj zelenih tehnologija i proizvoda. Pored direktnih mera kojima se sprovode ciljevi politike zaštite životne sredine, država bi na taj način mogla i indirektno, preko ovog postupka, da doprinese realizaciji tih ciljeva, ocenjuje nevladina organizacija AlHem, čiji je cilj promovisanje održivog razvoja. Ova organizacija je u svojoj analizi zelenih javnih nabavki u Srbiji iz maja 2019. ukazala da je slaba tačka najviši menadžment naručilaca koji nema dovoljan nivo svesti u vezi sa zelenim nabavkama.

Kako kaže Vasiljević, u Predlogu akcionog plana za javne nabavke stoji preporuka da bi onaj ko raspisuje nabavku trebalo da ima makar jednu zelenu nabavku godišnje. To je prihvatljivi međukorak u uvođenju sistema, ali država mora da odmakne od preporuke, smatraju stručnjaci. To znači da je potreban ceo okvir u kome je definisano sve, od toga koji su kriterijumi za zelenu nabavku, za koje grupe proizvoda, do toga šta su nam ciljevi takvih nabavki, ko vrši obuke za zelene nabavke, ko nadzire itd. I naravno, na koji način stimulisati privredu da u tome učestvuje i pronađe svoj interes. Vasiljević se umesto direktnih davanja zalaže za fiskalne podsticaje kao najzdraviji način, jer je praksa pokazala da subvencije ne daju dobre rezultate.

Foto-ilustracija: Pixabay

Srbija ne bi morala da izmišlja toplu vodu i ide daleko da uvidi prednosti i rizike zelenih nabavki. U okruženju napredovala je Hrvatska, a naročito Slovenija.

U januaru 2018. u Sloveniji je stupila na snagu nova Uredba o zelenim javnim nabavkama, koja je proširila broj kategorija proizvoda i usluga za koje su zelene javne nabavke obavezne na 20 proizvoda. Uspostavljeni su definisani ciljevi za svaki proizvod ili uslugu. Na primer, najmanje 15 odsto hrane treba da bude organskog porekla, 50 odsto kancelarijskog i higijenskog papira treba da potiče iz šuma kojima se upravlja na održiv način, a najmanje 50 odsto električne energije treba da dolazi iz obnovljivih izvora ili postrojenja kogeneracije visoke efikasnosti itd. Koliko su daleko otišli svedoči sitan detalj na koji ukazuje AlHem, a to je da su za svaki od 20 predmeta zelene javne nabavke, dostupne konkretne smernice i predlozi konkretnih kriterijuma. Takođe, dat je spisak kontakt osoba (sa brojevima telefona i imejl adresama) za dodatne informacije – za svaki pojedinačni predmet javne nabavke.

Izvor: Nova ekonomija

Uklonjen kontroverzni film “Planeta ljudi” sa Jutjuba

Foto: YouTube (screenshot)

Pošto je kontroverzni film „Planeta ljudi“ uklonjen sa „Jutjuba“, Majkl Mur, čuveni dokumentarista, i Džef Gibs nezadovoljni su zbog cenzure.

Foto: YouTube (screenshot)

Film je posvećen trenutnom stanju planete i životne sredine, ali i kritikama ekološkog pokreta, koji je po mišljenju autora filma krenuo pogrešnim putem. Najnoviji dokumentarni film „Planeta ljudi“, čiji je producent Majkl Mur, a reditelj Džef Gibs, uklonjen je sa „Jutjuba“, iako je bio besplatan. Problem su autorska prava na kadrove koji traju četiri sekunde, a prikazani su u filmu.

Sporni su argumenti zelenih izvora energije, energije vetra i solarne energije, koji su neodrživi.

Film je imao oko osam miliona pregleda.

„Ovaj pokušaj uklanjanja našeg filma i sprečavanje javnosti da ga vidi je gadan čin cenzure od strane političkih kritičara planete. Zloupotreba zakona o autorskim pravima za gašenje filma, koji je otvorio ozbiljnu temu za razgovor o tome kako su se delovi ekološkog pokreta dogovorili sa Vol stritom i takozvanim ‘zelenim kapitalistima’“, istakao je Mur.

Foto: YouTube (screenshot)

„U mom filmu apsolutno nema kršenja autorskih prava. Ovo je samo još jedan pokušaj protivnika filma da oduzmu pravo na slobodu govora. Pregovaramo sa Jutjubom, kako bismo rešili problem“, istakao je Gibs.

Majkl Mur poznat je po svojim radovima kojima razotkriva brojne globalne trendove, a Gibs je bio koproducent još nekih filmova ovog dokumentariste.

Film je postavljen na Međunarodni dan planete Zemlje i bio je besplatan za gledanje mesec dana.

Izvor: RTS