Home Blog Page 584

Udruženje Spasimo Beočin – “Javnost nedovoljno upoznata sa našim problemom”

Photo-illustration: Pixabay
Photo-illustration: Pixabay

Šira javnost nedavno je detaljno upoznata sa informacijom da cementara Lafarž u Beočinu koristi komunalni otpad kao gorivo, što je dovelo do toga da koncentracija PM čestica u 2020. godini bude veća od dozvoljene čak 48 dana, navodi  se na sajtu CINS-a.

Kako za Energetski portal kažu iz udruženja Spasimo Beočin, sve je počelo sa dolaskom kompanije Lafarž u Beočin, a korišćenje smeća kao i ostalog alternativnog goriva opravdali su neophodnim smanjenjem troškova.

Tako Lafraž već od 2003. godine uvodi petrol koks kao energent u zamenu za prirodni gas, dok im je u Sloveniji, kako kažu iz udruženja, zbog pokušaja korišćenja petrol koksa bila oduzeta dozvola za rad. Tokom 2008. godine kao energent uvode otpadne gume , da bi 2011. godine počeli da koriste komunalni otpad i otpadna ulja, a vrhunac svega bila je 2016. godina kada su počeli da spaljuju i opasan otpad.

“Da ironija bude još veća, sve je predstavljeno kao ekološki projekat koji finansira država tako da smo sada u paradoksalnoj situaciji jer naša država, umesto da nas štiti, plaća kompaniji Lafarž da nas truje!”, navode iz udruženja Spasimo Beočin.

Oni su izrazili i zabrinutost jer javnost u Beočinu kao i u čitavoj Srbiji nije dovoljno upoznata sa problemom koje prave postrojenja kao što je beočinska cementara.

Na pitanje da li se već sada primećuju posledice po zdravlje ljudi odgovorili su da do zvaničnih podataka još uvek ne mogu da dođu ali da je primetan porast obolelih od malignih bolesti kao i sve više slučajeva alergije kod dece.

Ipak, svesni su do promena neće doći lako jer, kako kažu “multinacionalne kompanije koriste slabosti naših institucija kao i težak ekonomski položaj stanovništva za maksimiziranje profita po svaku cenu, bez obzira na posledice. Kada velika multinacionalna kompanija dođe u malu sredinu sa praktično, za naše uslove, neograničenim sredstvima, ona za kratko vreme preuzima upravljanje kompletnim ekonomskim i političkim životom opštine.”

Da Lafarž ima veliki uticaj u Beočinu govori i podatak da je cementara je od 2002. do 2011. godine u opštinu investirala nekoliko miliona evra, a pomogla je i kroz izgradnju verskih objekata, sportskog centra, gradskog trga, poslovne zone Beočin Biznis park u okviru fabričkog kompleksa, kao i rekonstrukciju škola i dečijeg igrališta, navodi CINS.

Mnogi se drže po strani kada je u pitanju problem sa cementarom, jer iz straha za golu egzistenciju, ne žele da se sukobljavaju sa moćnom kompanijom. Ipak, u udruženju Spasimo Beočin intenzivno rade na podizanju ekološke svesti građana jer je to jedini način da se dostigne kritična masa stanovništva koju više niko neće moći da ignoriše.

“Cilj je da se izvrši pritisak na institucije jer tek kada institucije počnu da obavljaju svoj posao, kompanija će biti primorana da poštuje zakon i prestane da truje građane Beočina”, zaključuju iz udruženja.

Milena Maglovski

Na jugu Turske gradi se prva nuklearna elektrana

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Ajay Pal Singh Atwal)

Na obali Sredozemnog mora u provinciji Mersin, gradi se prva Turska nuklearna elektrana “Akuju”. Nedavno je počela izgradnja trećeg od planirana četiri nuklearna reaktora.

Ovu nuklearnu elektranu u Turskoj gradi Rusija, sporazum o saradnji potpisani je 2010. godine, a izgradnja je počela 2018.

Kada nuklearna elektrana bude gotova njena ukupna snaga biće 4.800 megavata. Reaktori su ruskog dizajna VVER-1200, to je prvi projekat u globalnoj nuklearnoj industriji koji se realizuje prema modelu „build-own-operate“, navodi se na sajtu predsednika Rusije, Vladimira Putina.

“Nuklearna energija je strateški korak za energetsku bezbednost. Prvi reaktor će početi sa radom 2023. godine”, rekao je Redžep Tajip Erdogan, predsednik Turske.

Prilikom proizvodnje nuklearne energije, nema emisije štetnih gasova, što utiče na očuvanje životne sredine. Kako je naveo Erdogan, ova nuklearna elektrana biće ekološki prihvatljiva i uštedeće 9 miliona hektara šuma.

Da mnogi nuklearnu energiju vide kao energiju budućnosti pokazuje i to da će u Češkoj u blizini sela Dukovani biti izgrađena dva nova nuklearna reaktora. U ovom mestu već postoji nuklearna elektrana koja ima četiri reaktora koji imaju ukupan kapacitet proizvodnje 2.040 megavata električne energije. Novi reaktori u funkciju biće pušteni do 2036. godine.

Milica Radičević

 

Za zamenu stolarije od države 750 evra

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Gray)

Uprava za energetsku efikasnost, koja će biti formirana najkasnije do juna, na raspolaganju će imati fond od 15 miliona evra. Ova sredstva biće utrošena za smanjenje rasipanja energije u domaćinstvima.

”Naš zajednički cilj je da trošimo manje energije, jer trenutno trošimo četiri puta više energije od svojih suseda, što znači da godišnje bacimo proizvodnju jedne elektrane. Novi zakon će omogućiti građanima da zamene prozore i vrata. Na primer, jedan od modela je da, na stan od 60 ili 70 kvadrata, za koji bi ulaganje bilo oko 1.500 evra, 25 odsto sredstava obezbedi uprava, 25 odsto lokalna samouprava i 50 odsto domaćinstvo, s tim da bi uprava pomogla gde gradovi i opštine nemaju dovoljno sredstava”, rekla je Zorana Mihajlović, ministarka rudarstva i energetike.

Prema rečima ministarke, svi pravilnici bi trebalo da budu završeni do juna ili jula. Zatim će se raditi ankete sa građanima, a opštine moraju da počnu da pripremaju programe.

Nadležni će napraviti posebne programe za socijalno ugroženo stanovništvo kako bi i ono moglo da zameni stolariju.

Energetski portal

 

Mikroplastika i mi – koliko je zaista opasna?

Foto-ilustracija: Unsplash (Karina Vorozheeva)
Photo-illustration: Pixabay

Biću iskrena, osim staklene čaše i nekoliko papira, sve ostalo na mom stolu je plastično. Čak je i sam sto plastificiran. Znamo da je plastika jeftina, dostupna i postojana. Stoga nije čudo što je jedan od najzastupljenijih materijala sa najširom primenom.

Primetila sam koliko se klinci oduševe kada pronađu ambalažu iz 1990. godine na kojoj piše „proizvedeno u Jugoslaviji“, a ja evo razmišljam kako će ova plastična flaša koju sam platila 50 dinara verovatno stajati netaknuta i kada moji unučići budu imali unučiće.

Procenjeno je da se samo 9 odsto od ukupne količine plastike u svetu reciklira, a ostatak je… pa, znate već, bukvalno svuda! Na ulicama, po drveću, na livadama, obalama i u vodama!

Kada je reč o okeanima, procenjuje se da je više od 150 miliona tona plastičnog otpada trenutno u vodi, a Svetski Ekonomski Forum predviđa da će plastika nadmašiti ukupnu težinu riba u svetu do 2050. godine ukoliko se nešto ne preduzme.

Nesumnjivo je da je ova vrsta otpada kobna za životinje, a slike ptica i riba čije su utrobe pune plastike izazivaju mučninu. Ipak, daleko opasnija i podmuklija ovog vidljivog otpada je nevidljiva mikroplastika.

Šta smo do sada naučili o mikroplastici

Zapravo, u mikroplastiku spada svaki komad plastike manji od 5 milimetara kao što su vlakna od odeće, perlice, plastične granule i komadići polomljene plastike.

Još jedan način da mikroplastika dospe u okolinu jeste i razgradnja plastičnih predmeta usled prirodnih vremenskih procesa. Recimo, visoke temperature dovode do topljenja plastičnih predmeta i eto vam mikroplastike na svakom koraku!

Kada je u pitanju uticaj mikroplastike na životinje, ove čestice su prave mikro-ubice. Potvrđeno je da mnoge vrste planktona unose mikroplastiku u svoj digestivni sistem čime se stvara osećaj lažne sitosti što na kraju dovodi do uginuća ovih organizama.

Ribe, školjke, škampi, morski krastavci, morske zvezde, rakovi i krabe takođe unose mikroplastiku u velikim količinama, zbog čega dolazi do poremećaja varenja i povreda od oštrih ivica plastike.

Ono što naučnike posebno brine jeste mogućnost mikroplastike da se ugradi u tkiva živih organizama i tu izazove čitav niz poremećaja. Zabeleženo je prisustvo mikroplastike u pankreasu, digestivnom traktu, pa čak i mozgu riba. Nameće se pitanje koliko vremena je potrebno da se mikroplastika pojavi i u našem tkivu.

Kako mikroplastika utiče na ljude?

Svetski mediji preneli su najnoviju vest koja i nije tako ekskluzivna, a prema kojoj još uvek ne postoje objedinjene studije koje dokazuju štetan uticaj mikroplastike na ljude.

Dakle, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je mikroplastika štetna po čoveka samo zato što pretpostavljamo da je sve što u sebi sadrži reč “plastika” opasno. Ipak, na osnovu svega onoga što znamo o mikroplastici, ne možemo tvrditi ni da je bezbedna.

Za sada je poznato da je plastika lipofilna, odnosno da se rastvara u mastima, što joj otvara mogućnost da se ugradi u lipidna tkiva. Takođe je dokazano da mikroplastika u kontaktu sa ćelijama može da izazove upalne procese, ali nije sigurno da ove čestice uopšte prodiru u naša tkiva da bi prouzrokovala takvu štetu.

Skorašnja studija ukazuje na to da ljudi imaju najveću šansu da unesu mikroplastiku kada konzumiraju školjke, ostrige i dagnje. Ove namirnice nisu baš na našem redovnom jelovniku, ali to ne znači da smo bezbedni. Ribe poput tune jedu manje ribe kontaminirane mikroplastikom, pa nema sumnje da mikroplastika u izvesnim količinama dospeva na našu trpezu. I ne samo to – mikroplastiku unosimo i dok pijemo, jer se u flaširanoj vodi nalaze velike količine ovih čestica zbog samog procesa flaširanja.

Mikroplastika je prisutna u našoj stolici, ali nije poznato šta mikroplastika radi našem organizmu kada je unesemo putem hrane. Da li ove čestice samo prođu kroz digestivni trakt ne ostavljajući posledice ili pak utiču na naše zdravlje, ostaje da vidimo.

Ono što takođe brine jeste i upotreba toksičnih i kancerogenih hemikalija koje se koriste za izradu plastike, kao i mogućnost plastike da vezuje teške metale.

Foto-ilustracija: Unsplash (Volodymyr Hryshchenko)

Recimo, BPA je supstanca koja se koristi za stvrdnjavanje plastike a čak i mala izloženost ovoj hemikaliji može izazvati čitav spektar poremećaja – od kardiovaskularnih bolesti do dijabetesa tipa 2. Interesantno je da su Evropska unija i Kanada zabranile upotrebu BPA u flašicama za bebe, dok kod nas slična zabrana ne postoji.

Takođe, vlakna mikroplastike mogu se sjediniti sa metalima pri čemi se stvaraju nova jedinjenja. Sve i da je mikroplastika bezazlena po ljude, moguće je da njene čestice budu “vozilo” kojim unosimo teške metale kao što su živa i olovo.

Ipak, ohrabrujuće je to što se većina mikroplastike odstrani iz pijaćih voda u procesu filtracije, te ostane zarobljena u mulju i talogu. Sad, drugi problem je što se taj mulj često koristi kao alternativno đubrivo, pa mikroplastika ponovo bude izložena suncu i vremenskim uslovima. Na taj način čestice plastike mogu dospeti u kišnicu i ciklus kruženja mikroplastike se nastavlja.

Jedno je sigurno – čestice mikroplastike su svuda! U hrani, u vodi, u kozmetičkim preparatima, a može biti i u vazduhu. Izloženost ovim česticama ne može se izbeći, ali se može umanjiti upotrebom ekoloških ambalaža i dodatnim filtriranjem vode. Nadajmo se da će skorija naučna istraživanja pokazati da mikroplastika nije u velikoj meri oštetila zdravlje ljudi, mada mi svakako moramo ići ka smanjenju upotrebe plastike kako bismo sprečili dodatno uništavanje živog sveta.

A ja ću, za početak, preći sa plastične na staklenu flašu.

Jednom kad počnemo da razmišljamo o alternativama i počnemo da ih koristimo, ideje o zameni svakodnevnih plastičnih predmeta nekom boljom i ekološki prihvatljivom alternativom rađaće se same.

Milena Maglovski

Neće se graditi MHE na brani jezera “Vrutci”

Foto: Wikipedia/Gojko 031
Foto: Fejsbuk/Libergraf

Gradskoj upravi za urbanizam, izgradnju i imovinsko-pravne poslove Užica nije upućen nikakav zahtev, niti je ova uprava izdala bilo kakav dokument koji se tiče izgradnje nove MHE na teritoriji grada Užica pa ni na području hidroakumulacije “Vrutci“.

“Odgovorno tvrdimo da vodosnabdevanje grada Užica nijednog trenutna nije bilo ugroženo i tako će i ostati. Svi radovi koji su urađeni krajem prošle godine, a rađeni su po projektu Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi“, a koje je vodilo JP “Srbijavode“, urađeni su u okviru investicionog plana održavanja – redovnog godišnjeg plana, prvenstveno se odnose na potrebe vodosnabdevanja, a ne na potrebe iskorišćavanja hidroenergetskog potencijala“ navela je dr Jelena Raković Radivojević, gradonačelnica ovog grada. 

Kako se navodi u saopštenju, radovi na adaptaciji zatvaračnice i ispusta za garantovani ekološki proticaj (biološki minimum) na brani “Vrutci“ imaju za rezultat benefite za grad Užice.

“Prvi benefit je da Grad postojeću MHE, odnosno objekat MHE “Vrutci“ isključuje iz sistema sirove vode, a drugi benefit je taj što proces zahvatanja vode koji je neophodan za funkcionisanje ove mini hidroelektrane, sada je automatski pod kontrolom JKP “Vodovod““, objasnila je gradonačelnica.

Prema njenim rečima Elektrodistribucija nije dobila nijedan zahtev, niti je izdala tehničke uslove nekom investitoru za izgradnju nove mini hidroelektrane na teritoriji grada Užica. A kada je u pitanju izdavanje građevinske dozvole za JP “Srbijavode“ za radove na brani, prema njenim rečima, ona nije potrebna, obzirom da su radovi bili predviđeni njihovim redovnim godišnjim planom investicionog održavanja.

“Pozvala bih predstavnike građanske inicijative Libergraf, kao i drugih građanskih inicijativa koji su bili na skupu da dođu u Gradsku kuću, da sednemo za zajednički sto, porazgovaramo i da na kraju struka kaže svoje mišljenje”, navela je dr Jelena Raković Radivojević.

Podsetimo, nevladina organizacija Libergraf iz Užica, pozvala je građane na protest zbog, najavljene izgradnje mini hidroelektrane na brani jezera “Vrutci”. Kako su tada objasnili u Prostornom planu područja posebne namene “Sliv akumulacije Vrutci” pored MHE “Vrutci” nalazi ucrtana još jedna, za sada nepostojeća mini hidroelektrana.

Energetski portal

 

 

Aplikacija za bržu procenu štete u poljoprivredi

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto ilustracija: Pixabay

Digitalizacija prožima sve delove društva i privrede, a potencijali primene informacionih tehnologija u poljoprivredi su u najvećoj meri još uvek neiskorišćeni”, izjavio je juče direktor instituta BioSens na konferenciji prilikom predstavljanja aplikacije koja omogućava jednostavnu i bržu procenu štete, Vladimir Crnojević, .

On je dodao da “kroz digitalnu platformu za osiguranje useva DDOR TERRA, proces osiguranja dobija potpuno novu dimenziju. Transparentnost, brzina komunikacije, aktivno učešće poljoprivrednika u procesu obrade štete i efikasnost čitavog sistema menjaju koncept osiguranja i okreću ga ka budućnosti. Ovaj projekat predstavlja značajne korake na dugom putu digitalne transformacije poljoprivrede“.

Prateći trendove, kako digitalnih navika korisnika, tako i povećanog rizika od šteta u poljoprivredi izazvanih prirodnim katastrofama, DDOR osiguranje je u saradnji sa BioSens institutom razvilo posebnu mobilnu aplikaciju DDOR TERRA. Ova platforma će poljoprivrednim proizvođačima omogućiti prijavu štete odmah po neželjenom događaju i to sa njihove njive ili iz voćnjaka.

Na ovaj način, uz digitalizaciju, postupak procene štete biće brži, jednostavniji i efikasniji, a proizvođači će brže moći da nastave sa radom. Aplikacija će biti besplatna za sve osiguranike DDOR-a sa polisama koje pokrivaju njihove useve i plodove, a biće dostupna za preuzimanje na Gugl Plej prodavnici.

„DDOR TERRA predstavlja još jedan korak u značajnom procesu naše digitalizacije, čiji je cilj unapređenje kvaliteta usluga koje pružamo našim klijentima. Cilj svih bi trebalo da bude poboljšanje efikasnosti i osnaživanje poljoprivredne industrije sa strateškim uticajem na poslovanje, ali i na kvalitet života svih građana. DDOR TERRA je primer izuzetne nove vrednosti koju su zajednički stvorili biznis i vodeći institut za digitalizaciju u poljoprivredi – BioSense. “ izjavio je Đorđo Markeđani, predsednik Izvršnog odbora DDOR osiguranja.

Ministarstvo poljoprivrede izdvaja 1,2 milijarde dinara za osiguranje

Kako je saopšteno na konferenciji, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u protekloj godini isplatilo je 28.100 zahteva za podsticaje osiguranja i za to je izdvojeno 1.250.000.000 dinara a novac je, kao i ranijih godina, isplaćen od strane Uprave za trezor, na namenski račun poljoprivrednika.

“U skladu sa Zakonom o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, maksimalna površina na kojoj se može ostvariti povraćaj premije osiguranja u iznosu od 40 odsto odnosno u maksimalnom iznosu od 70 odsto plaćene premije osiguranja na području Moravičkog, Zlatiborskog, Kolubarskog, Podunavskog i Šumadijskog upravnog okruga, umanjene za iznos poreza. Što se tiče predstojeće sezone i osiguranja u 2021. godini, sva pravila koja su važila prethodne, važe i ove godine. Podsticaji su za osiguranje ratarskih i povrtarskih kultura, voćarskih kultura, vinove loze i hmelja, rasadnika i mladih višegodišnjih zasada pre stupanja na rod kao i podsticaji za osiguranje životinja,“ izjavio je Senad Mahmutović, državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u svom obraćanju na konferenciji.

Energetski portal

Novi pogon “Fertika” urađen po svim ekološkim standardima

Foto: Opština Inđija
Foto: Opština Inđija

Pogon Fertika u Inđiji izgrađen je u skladu sa najsavremenijim standardima za proizvodnju i zaštitu životne sredine, a instalirane su proizvodne linije kako za kristalna, mikroelementarna i tečna, tako i za biološka đubriva.

Danas je svečano otvoren novi pogon za proizvodnju specijalizovanih đubriva kompanije Fertiko u Inđiji, a predsednica Vlade Ana Brnabić obišla je proizvodnu halu i laboratoriju.

Preduzeće Fertiko iz Niša osnovano je 2004. godine kao preduzeće za proizvodnju specijalizovanih mineralnih kristalnih vodotopivih đubriva za sisteme „kap po kap“ i tečnih formulacija za prihranu gajenog bilja preko lista.

Od 2007. godine ovo preduzeće je u sastavu kompanije Agromarket grupa iz Kragujevca, a Brnabić je prilikom otvaranja pogona Fertika izrazila zadovoljstvo zbog toga što se i domaći investitori, kao što je to Agromarket, razvijaju i šire.

“Pre nepune tri godine, na istoj lokaciji, otvorili smo logističko-distributivni centar i tada smo najavili novu investiciju u pogon za proizvodnju đubriva”, rekao je direktor Fertike Slavoljub Vukićević i dodao da je danas  fabrika, pored proizvodnje, opremljena i kontrolnom laboratorijom za proveru kvaliteta sirovina i gotovih proizvoda. Ova investicija vredna je 6,5 miliona evra i trenutno je zaposleno 30 radnika.

Kompanija Fertiko učestvovala je i u programu “moja prva plata”, a Brnabić  je naglasila da je to pravi način da se mladima pruži šansa za prvo zaposlenje kao  i da im se otvori put za karijeru u našoj zemlji.  Vukićević je istakao da je program ”Moja prva plata” omogućio da ta kompanija zaposli određeni broj mladih ljudi.

Pored pogona Fertika, u Inđiji postavljen i kamen temeljac za fabriku guma japanske kompanije Tojo, a to će, kako kaže predsednica Vlade, dodatno ojačati Inđiju u ekonomskom smislu.

Predsednik Opštine Inđija Vladimir Gak izrazio je posebno zadovoljstvo time što je danas otvoren novi pogon kompanije, koja je jedan od najboljih srpskih brendova istakavši da će iz ove fabrike proizvodi otići u 20 država u svetu što je ponos Inđije i cele Srbije.

Energetski Portal

Za vodosnabdevanje i prečišćavanje otpadnih voda 200 miliona evra

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Ministarstvo finansija

Razvojna banka Saveta Evrope podržaće Srbiju u iznosu od 200 miliona evra za vodosnabdevanje i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u jedinicama lokalne samouprave.

Guverner ove banke, Rolf Vencel i ministar finansija, Siniša Mali razgovarali su o zajedničkoj saradnji i aktuelnim projektima, kao i o ekonomskoj situaciji u svetu izazvanom pamdemijom koronavirusa, navodi se u saopštenju ministarstva.

“Za Srbiju je izuzetno važna saradnja sa Razvojnom bankom Saveta Evrope, sa kojom sprovodimo projekte u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, energetske efikasnosti. Posebno se zahvaljujem na podršci u iznosu od 200 miliona evra, ova sredstva će biti utrošena za vodosnabdevanje i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u jedinicama lokalne samouprave”, istakao je ministar.

Mali je istakao i zajedničke projekte za studentsko stanovanje u Srbiji, zatim finansiranje projekta univerzitetske infrastrukture, kao i projekte dualnog obrazovanja. Bilo je reči i o izdavanju zelenih obveznica za sprovođenje određenih projekata iz oblasti zaštite životne sredine, što bi, kako je rekao ministar, dalo dobar signal stranim investitorima za dalje ulaganje u Srbiju.

Guverner Vencel je pohvalio odlične ekonomske rezultate koje je naša zemlja postigla, sa posebnim naglaskom na malom privrednom padu iz 2020. godine, a istakao je i uspešnu vakcinaciju koju Srbija sprovodi.

Kako su zaključili tržišta i očekivanja investitora se menjaju, naročito usled pandemije koronavirsa i da je važno ići u korak sa tim promenama.

Energetski portal

 

Olovo ubilo pticu sa srpskog grba

Foto: Unsplash / Thomas Morse
Foto: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

Mladi orao krstaš koji je pronađen iznemogao 30. decembra 2020. u ataru sela Prigrevica kod Apatina uginuo je nakon nekoliko dana u prihvatilištu za divlje životinje Zoološkog vrta „Palić“.

Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije saopštilo je da je laboratorijska analiza utvrdila da je uzrok smrti trovanje olovom.

Mladi krstaš, koji se u proleće 2020. izlegao u Slovačkoj, nakon napuštanja roditeljskog gnezda krenuo je u pustolovinu koja se po njega završila kobno. Do sticanja polne zrelosti mladi orlovi uobičajeno istražuju velika prostranstva, usavršavajući veštine koje su im neophodne za preživljavanje. Tako je tokom januara i februara ove godine širom Vojvodine i u okolini Beograda zabeleženo 13 mladih krstaša.

Nesrećnog orla na njivi pronašli su lovci iz Prigrevice, te obavestili ornitologa Nenada Sprema. Potom se u spasavanje, u Srbiji kritično ugroženog krstaša, uključio i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, a ptica je prebačena na pregled i lečenje u Zoološki vrt „Palić“. Orao je na desnoj nozi posedovao metalni prsten koji je pomogao da se sazna vreme i mesto na kome je obeležen.

I pored velikog truda veterinara iz Subotice, orao je početkom januara uginuo. Rentgenski snimci pokazali su da je ptica u sebi imala predmete nalik na olovnu sačmu. Obdukciju i ekotoksikološku analizu, na osnovu koje je utvrđen uzrok uginuća, uradio je Naučni institut za veterinarstvo „Novi Sad“.

„Orao nije upucan, ali je pojeo neku životinju koja je ubijena iz puške sačmarice i u telo je ishranom uneo olovne kuglice. Orlovi ne prezaju od hranjenja leševima, te su česte žrtve trovanja“, pojašnjava Milan Ružić, izvršni direktor Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

U tkivu jetre mladog krstaša sadržaj olova bio je 5 puta veći od nivoa koji je smrtonosan za velike orlove, navodi se u izveštaju o ispitivanju koga je potpisao dr sci. vet. med. Radomir Ratajac sa Naučnog instituta za veterinarstvo „Novi Sad“.

Uginuće krstaša prvi je dokazan slučaj trovanja divlje ptice olovom u Srbiji. U mnogim državama trovanje olovom velika je pretnja po opstanak živog sveta, pre svih ptica. Naučnici su procenili da svake godine u Evropskoj uniji više od milion jedinki divljih ptica strada upravo od posledica trovanja olovom.

Foto-ilustracija: Unsplash (Steve Smith)

„Olovo je visokotoksičan metal koji izaziva tešku anemiju i utiče na nervni sistem, krvotok, jetru i bubrege. Trovanje olovom izaziva letargiju, slepilo, paralizu pluća i crevnog trakta, napad i smrt, kako kod životinja, tako i kod ljudi“, navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

Prema istraživanju koje su ornitolozi iz DZPPS uradili u Srbiji se godišnje u ribnjake, jezera i reke ispuca oko 5,5 tona olovne sačme. Na ovaj način svake godine više od 20 miliona novih kuglica olova dospeva u životnu sredinu, čime se ugrožava javno zdravlje i bezbednost građana.

„Za nas koji radimo na zaštiti orla krstaša vest o gubitku svake jedinke je veliki udarac. Poražavajuća je činjenica saznanje da nam zbog trovanja strada kritično ugrožena ptica, koja krasi nacionalne simbole”, rekao je Maksim Karanović iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.

U cilju rešavanja problema trovanja divljih životinja i drugih problema koji uzrokuju stradanje ptica u Srbiji Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije pokrenulo je portal poslednjilet.rs. Pomoću portala građani mogu da se upoznaju sa najčešćim uzrocima stradanja ptica kao što su trovanje, krivolov vatrenim oružjem, nezakonito hvatanje, elektrokucija i kolizija. Pored informisanja građani će putem portala moći da prijave slučajeve stradanja ptica.

„Ukoliko dođemo do pravovremenih podataka o stradanju ptica to će nam pokazati razmere problema, a onda i pomoći u pronalasku, prijavljivanju i kažnjavanju počinilaca. Tu nam je potrebna pomoć savesnih građana koji će putem portala poslednjilet.rs dostavljati informacije o ugrožavanju ptica”, kaže Karanović.

Izvor: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica

Lidl najavio prodaju automobila

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Kada sledeći put kupci svrate po hleb i mleko u Lidlove prodavnice u Nemačkoj mogu da pazare i jedan automobil. Kako je većina cena u ovim supermarketima diskontna, tako će biti i sa automobilima.

Naime, u njihovim prodavnicama, za sada samo u Nemačkoj, od 1. marta mogu se kupiti i automobili, navodi se u saopštenju ove kompanije.

U ponudi su tri modela Reno Tvingo, Reno Klio 5 i Krosover Kija Stonik. Ponuđeni modeli mogu se uzeti na lizing koji traje 48 meseci.

Reno Tvingo može se kupiti za 99 evra mesečno, Reno Klio za 109 evra mesečno, dok se Krosover Kija Stonik prodaje po ceni od 135 evra mesečno.

Kako ponuda važi do isteka zaliha, srećnici koji kupe automobil u ovom supermarketu mogu da računaju na dostavu vozila, a u ponudi je i ugovor o održavanju od 20,80 evra mesečno. Ukoliko to žele, prilikom kupovine, moguće je i osigurati vozilo.

Ova kompanija je već imala sličnu akciju, tako je 2019. godine u roku od nedelju dana rasprodato 1.000 modela Fijata 500. Lidl je kompanija koja posluje u gotovo celoj Evropi, možda u budućnosti po novi automobil i mi odemo do supermarketa.

Milica Radičević

 

Jadarit između poslovne tajne i javnog interesa

Foto: PAKT
Foto: Rio Tinto, Oyu Tolgoi

Američki informativni sajt Blumberg objavio je procenu da će se u narednih deset godina potreba za litijumom povećati osam puta. Ta prognoza uopšte ne deluje iznenađujuće, budući da već sada vlada gotovo nezasita glad za baterijama koje napajaju brojne uređaje, od ajfona do električnih automobila, a u čijem sastavu se nalazi ovaj alkalni metal.

Gde je naše mesto u ovoj pomami za trenutno možda najtraženijom sirovinom na svetu, nije teško zaključiti ako se uzme u obzir da se jedno od najvećih svetskih nalazišta jadarita (iz kojeg se izdvaja litijum) nalazi u Jadarskom basenu, u Zapadnoj Srbiji. Naše rezerve ove rude procenjuju se u rasponu od 100 do 200 miliona tona. Iako je popularno nazvan „srpskom naftom“, jer se na teritoriji Srbije nalazi deset odsto svetskih rezervi, litijum koji se dobija iz jadarita za stanovnike lozničanskog kraja ipak nije samo paradigma budućeg ekonomskog prosperiteta ovog područja. 

Da li je u Srbiji zaista zakopano „blago budućnosti“ i kakvu korist od toga ima lokalno stanovništvo, kompanija Rio Tinto koja će raditi eksploataciju rude, i država, pitali smo se predstavnike ove kompanije koja je u Srbiji registrovana kao Rio Sava Exploration, i Miroslava Mijatovića, predsednika Podrinjskog anti-korupcijskog tima (PAKT) koji planove za otvaranje rudnika prati od samog početka.

Kao što ćete primetiti, uz odgovore koji su nam dali predstavnici kompanije Rio Sava Exploration ne stoji ime i prezime osobe koja ih je sastavila. Ovo nije uobičajeno za našu rubriku Sučeljavanje, a budući da nismo hteli da izostavimo drugu stranu, vrlo važnu i moćnu u ovom poduhvatu eksploatacije rude kao što je Rio Tinto, odlučili smo da odstupimo od pravila, gde svoje stavove sučeljavaju lica sa imenom i prezimenom, i objavimo njihove odgovore ovako kako slede.

Foto: Rio Tinto, Resolution Copper

EP: Rudnik litijuma najavljuju kao novu nadu ne samo meštana lozničkog kraja, vec i cele Srbije. Kakva je uloga litijuma u našoj budućnosti?

Rio Sava Exploration: Litijum duguje svoj značaj činjenici da na globalnom nivou tzv. „zelena agenda“ postaje jedan od prioriteta, što između ostalog podrazumeva smanjenje emisije ugljen dioksida. U EU se konstantno pooštravaju mere u vezi sa emisijom CO2 i upravo zbog toga se narednih godina očekuje ekspanzija električnih i hibridnih automobila. Tu litijum stupa na scenu jer se pre svega koristi za proizvodnju baterija velike gustine energije za ovu vrstu automobila. Takođe, koristi se i za privremeno skladištenje struje dobijene iz velikihsistema solarnih panela i vetro-generatora što umnogome doprinosi pomenutom cilju – smanjenju emisije CO2 i prelasku na zelenu ekonomiju. Važno je reći da zelena ekonomija igra ulogu i u projektovanju i planiranju buduće eksploatacije i prerade jadarita, i da razmatramo niz mera i investicija kako bismo osigurali što manju direktnu i indirektnu emisiju ugljen-dioksida. Jedna od konkretnih mera na kojoj se radi, što istovremeno zahteva značajnu investiciju, jeste korišćenje gotovo potpuno električne flote vozila u rudniku.

Miroslav Mijatović: Uloga litijum-jonskih baterija je već sada je izuzetno velika, jer se ove baterije koriste u proizvodnji električnih automobila, ali i telefona i mnogih električnih uređaja savremene tehnologije. Međutim, vlada zabluda da su litijumske baterije za automobile ekološko rešenje što jednostavno nije tačno. Trenutno se u najnaprednijim zemljama sveta litijumska baterija reciklira u izuzetno malom procentu – od jedan do tri odsto. Sa stanovišta zaštite životne sredine, to nikako ne može biti prihvatljivo rešenje. Koliko ja znam, nauka utire put ka proizvodnji automobila koji će se kretati na vodonik što bi bilo prihvatljivo ekološko rešenje. Litijum sigurno nije. 

EP: Šta sve obuhvata postupak kojim se dolazi do podzemnih ležišta minerala litijuma, a zatim i do ekstrakcije litijuma? Kakve posledice ovaj postupak ima na lokalnu sredinu i zaštitu prirode?

Rio Sava Exploration: Dozvolite da prvo objasnimo ceo postupak, šta će se proizvoditi i kako. Konačni proizvodi rudnika Jadar biće litijum karbonat, borna kiselina i natrijum sulfat. Sva tri proizvoda biće u praškastom obliku, a moramo napomenuti i to da će litijum karbonat biti onog kvaliteta koji je potreban da odmah ide u proizvodnju baterija, što sa drugim ležištima u svetu nije slučaj, već je potrebna i međufaza u preradi. Tri pomenuta proizvoda će se dobijati iz jadarita koji će se prvo eksploatisati u podzemnom rudniku, a onda ići na pripremu mineralne sirovine koju ste pomenuli, i to je samo prva faza prerade koja podrazumeva drobljenje i mokro klasiranje, bez flotiranja. Koncentrovani jadarit kao rezultat ove prve faze ide odmah dalje u preradu, tj rastvaranje nakon čega se konačni proizvodi izdvajaju kristalizacijom. Sama prerada koncentrovanog jadarita će se odvijati u modernom postrojenju i to novom, inovativnom i stabilnom tehnologijom koja je testirana u pilot fabrici u Australiji, i koja je prošla nezavisnih revizija od strane relevantnih stručnjaka za različite oblasti. To znači da je naš tim domaćih i inostranih stručnjaka unapredio dosadašnje metode prerade ruda litijuma i spustio temperaturu procesa sa preko 250 na ispod 100 celzijusovih stepeni, što je ekološki mnogo prihvatljivije rešenje. Kada govorimo o Studiji procene uticaja na životnu sredinu, ona se radi tokom studije opravdanosti, odnosno razvojne faze projekta, što je upravo faza u kojoj se projekat „Jadar“ nalazi od avgusta 2020. godine. Ova Studija se radi za sve elemente projekta, i obuhvata i procenu kumulativnog uticaja uključujući i deponiju. 

Foto: PAKT

Što se isparenja tiče i pogoršanja kvaliteta vazduha, o tome ne može biti govora. U procesnoj industriji se primenjuju strogi zakonski okviri i standardi, i u skladu sa tim biće preduzete sve mere koje će kroz Studiju procene uticaja na zaštitu životne sredine biti definisane i to od strane nadležnih institucija. Ukoliko postoji i najmanji rizik na koji ne postoji adekvatan tehnološki odgovor sa naše strane, mi nećemo moći da dobijemo neophodne dozvole za početak izgradnje rudnika i upotrebu rudnika. 

Miroslav Mijatović: Ono što do sada znamo je vrlo malo, a to je da će se u postrojenju za pripremu mineralne sirovine od sirove rude proizvodi koncentrovana ruda jadarita. Na površini će se odvijati droblјenje rude, mokro prosejavanje, ispiranje i taloženje. Proces droblјenja je praćen mokrim prosejavanjem i hidrociklonima. Ostatak iz faze pripreme mineralne sirovine, odnosno čestice fine granulacije se transportuju u taložnik. Postrojenje za preradu će biti locirano neposredno uz postrojenje za obogaćivanje rude i u njemu će se proizvoditi borna kiselina, litijum-karbonat (ili/i litijum-hidroksid monohidrat) i natrijum-sulfat. Postrojenje za preradu će u zavisnosti od faza proizvodnje biti podelјeno na delove za: rastvaranje i kristalizaciju borne kiseline; odstranjivanje nečistoća i kristalizaciju litijum-karbonata; kristalizaciju natrijum-sulfata i druge objekte. 

Zbog silnih isparenja u procesu prerade pretpostavlja se značajno pogoršanje kvaliteta vazduha, a još je nepoznato tačno na kojoj površini. Izvesno je i da će se na području doline Jadra smanjiti broj sunčanih dana, a širi uticaj na životnu sredinu biće poznat kada bude poznata konačna lokacija jalovišta.

EP: Na koji način Rio Tinto planira da sanira potencijalnu ekološku devastaciju kompletnog područja predviđenog za rudnik i na koji način će se vršiti otkup zemljišta bogatog ovom rudom? 

Rio Sava Exploration: Rio Tinto pre svega planira da izgadi rudnik, procesno postrojenje, deponiju industrijskog otpada i svu prateću infrastruktiuru u skladu sa najboljim dostupnim tehnikama (BAT) kao i da primeni sve tehničko-tehnološke mere koje smanjuju uticaj na životnu sredinu, poštujući zakonom definisane granične vrednosti i mere. Dakle, nema reči o ekološkoj devastaciji područja, a samim tim ni o potrebi njegovog saniranja. Ne možemo negirati uticaj rudarenja, kao i industrijske prerade rude, na životnu sredinu, ali naša je zakonska i svaka druga obaveza da primenimo zaštitne mere odobrene od strane nadležnih institucija, te da uticaje izbegnemo ili smanjimo na zakonski odobren minimum. U suprotnom, ni mi niti bilo koji drugi investitor u rudarskoj industriji ne može dobiti dozvolu niti za gradnju niti za eksploataciju. 

Trenutno planirana investicija u izgradnju sistema i opreme samo u oblasti zaštite životne sredine iznosi preko 100 miliona dolara. Možemo očekivati porast planiranih invensticija u ovom segmentu nakon završetka idejnih i glavnih projekata. Proces otkupa zemljišta je u toku i odvija se u skladu sa zakonima Republike Srbije i najboljom svetskom praksom čije je principe utvrdila Međunarodna finansijska korporacija (članica Grupacije Svetske banke). Naš cilj je da na kraju procesa otkupa obe strane budu zadovoljne. Mi smo svesni da je ovo osetljivo i važno pitanje za porodice koje su obuhvaćene otkupom, i zato ovoj temi pristupamo na transparentan, pažljiv i fer način. U redovnoj smo komunikaciji sa vlasnicima zemljišta i sa zadovoljstvom možemo da istaknemo da je u ogromnoj većini slučajeva reč o razvijenom odnosu međusobnog poštovanja i poverenja. 

Foto: PAKT

Miroslav Mijatović: Nije nam poznato da je kompanija Rio Tinto negde sanirala kompletno prostor gde je rudarila. To su dosadašnja iskustva i to nam javljaju aktivisti širom sveta. Nedavno su, na primer, izašli iz projekta na ostrvu Bugenvil na Papui Novoj Gvineji ostavljajući lokalnom stanovništvu na brigu jalovište od milijardu i po tona opasnih materija. Da bi Rio Tinto imao adekvatan plan sanacije terena, morao bi da ga uradi na osnovu relevatnih podataka o uticaju zagađenja, ali tih podataka nema, niti se čini da to preterano interesuje kompaniju. 

Kad je reč o otkupu, u članu 4 Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima provučeno da je ruda litijuma od strateškog značaja za Srbiju, a potom u stavu 3 da je za ovakve projekte dozvoljena eksproprijacija zemljišta. U tu i samo u tu svrhu, donet je preko noći Prostorni plan područja posebne namene za realizaciju projekta „Jadar“, da bi meštani ubrzo potom bili obavešteni da su njihova imanja prenamenjena iz poljoprivrednog i šumskog u građevinsko zemljište. Prema našim saznanjima, Rio Tinto je angažovao advokatsku kancelariju, čiji advokati pozivaju meštane i ugovaraju prodaju zemljišta. 

EP: Ko finansira infrastrukturu potrebnu za jedan ovakav poduhvat? 

Rio Sava Exploration: Kada je reč o infrastrukturi za potrebe projekta, nju finansira Rio Tinto. Finansiranje javne infrastrukture je u nadležnosti Republike Srbije i to se realizuje u skladu sa zakonom i važećim planskim aktima. 

Miroslav Mijatović: Nažalost, infrastrukturu za potrebe rudnika finansiraće Srbija, odnosno građani. Naravno niko nas nije pitao da li smo saglasni sa tim da se naš zajednički novac troši na takve stvari. Iz državne kase će se finansirati 13,4 km puta Loznica–Valjevo koji prolazi pored samog rudnika i treba da ga poveže sa brzim putem Loznica–Šabac i autoputem Šabac–Ruma–Novi Sad i Šabac–Beograd. Mislim da će za kompaniju mnogo bitnija biti izgradnja pruge Loznica–Valjevo u dužini od oko 80 km. Ne znam da li je to koincidencija ili ne, ali u dva navrata su početak izgradnje ove pruge prekidali svetski ratovi.

Intervju vodila: Jovana Canić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala PAMETNI GRADOVI decembar 2020. – februar 2021.

Mionica – otvorena toplana na biomasu

Foto: pixabay.com
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Mionica je prva lokalna samouprava u Srbiji čija je toplana prešla sa upotrebe uglja i mazuta na upotrebu biomase. Prelazak na biomasu kao obnovljiv izvor energije uticao na smanjenje PM čestica u vazduhu i do 10 puta, a ministarka Irena Vujović naglasila je da je to važan korak ka čistijem vazduhu i boljem kvalitetu života.

Ona je juče obišla ovaj objekat i pozvala kompanije i građane da se priključe na ovu kotlarnicu i tako pređu na ekološki prihvatljiv način grejanja.

“Na toplanu je priključeno 18 javnih objekata, a pozivam i individualna domaćinstva da se priključe na novu kotlarnicu”, dodala je ministarka.

Ona je navela da je toplana napravljena po najmodernijim evropskim standardima i istakla da su građani Mionice zadovoljni što je na ovakav način smanjeno aerozagađenje.

Prema rečima ministarke, Vlada Republike Srbije intenzovno radi na projektima za smanjenje aerozagađenja, a resorno ministarstvo raspisalo je javne konkurse kako bi i druge lokalne samouprave mogle da se prijave i zamene svoje kotlove.

Takođe je navela da imamo više lokalnih samouprava u Srbiji gde su kotlarnice na ekološki prihvatljive energente već u funkciji, a negde je zamena kotlova u toku, pa se ubuduće očekuje značajno poboljšanje kvaliteta vazduha.

 Kada je reč o Mionici, ministarka je istakla da se ovde posao ne završava već da se moraju ulagati dodatni napori kako bi se dostigao bolji ekološki standard u ovoj opštini.

Ona je sa predsednikom opštine Mionica Bobanom Jankovićem razgovarala i o drugim projektima koji su u planu, a čija je realizacija važna za podizanje standarda životne sredine.

Kako je navela, intenzivno se radi na projektovanju regionalnog sistema za upravljanje čvrstim otpadom „Kolubara – Kalenić“, a Mionica će biti jedna od 11 opština obuhvaćenih tim projektom.

“Ova opština se takođe prijavila na javni poziv Ministarstva za uklanjanje divljih deponija koje su popisali, a videćemo koji je način za njihovo uklanjanje”, rekla je Vujović.

Ona je dodala da će se raditi i dva prečistača za otpadne vode sa kineskim partnerima u Mionici i Banji Vrujci. Projekti su već  pripremljeni i biće realizovani kroz Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Energetski portal

Na meniju restorana u Singapuru našlo se i meso iz laboratorije

Foto: Unsplash (Alexandru-Bogdan Ghita)

Vinston Čerčil je još davne 1931. godine izjavio „Trebalo bi da izbegnemo apsurd uzgajanja celog pileta da bismo na kraju pojeli samo grudi ili krila, tako što ćemo ove delove uzgajati odvojeno u specijalnim uslovima.“

Poznato je da taj „apsurd“ masovnog uzgajanja životinja radi hrane predstavlja veliki problem za životnu sredinu. Procenjuje se da oko 40 odsto ukupne godišnje proizvodnje metana dolazi sa farmi, dok, poređenja radi, industrija godišnje proizvede oko 25 odsto ovog gasa.

Takođe, danas je konzumiranje životinjskog mesa među najzastupljenijim predmetima moralnih debata. Čini se da je u 21. veku, u kom smo čak 26 puta posetili svemir i uspeli da manipulišemo genima kako bismo otklonili neke nasledne bolesti, krajnje nepotrebno da milioni životinja svakodnevno stradaju radi naše ishrane. Umesto u klanicama, po svemu sudeći će se meso ubuduće proizvoditi u laboratorijama.

Proizvodnja mesa u epruvetama nije ništa novo, a ovaj koncept „čistog mesa“ ili „sintetičkog mesa“ kako ga još nazivaju, prvi je popularizovao Džejson Matini, osnivač nevladine organizacije „Nova žetva“, davne 2000. godine.

Iako se tehnologije u ovoj oblasti još uvek intenzivno razvijaju, prošle godine „meso iz epruvete“ po prvi put se pojavilo u komercijalnoj prodaji kada je restoran u Singapuru pod nazivom „1880“ počeo da prodaje meso američke kompanije It Džast.

It Džast je prva kompanija koja je u decembru prošle godine dobila odobrenje od Vlade Republike Singapur da  plasira svoje „čisto meso“, a Singapur ovim potezom nastoji da ohrabri i druge države kako bi se odvažile na ovaj korak i odobrile sintetičko meso.

Od 2011. godine ova američka kompanija bavi se isključivo razvijanjem i plasiranjem alternativnih namernica na biljnoj bazi kojima bi se ubuduće mogli zameniti mleko, jaja, i ostali proizvodi životinjskog porekla, a u 2017. godini, It Džast započeo je razvijanje mesa iz laboratorija. Cilj im je bio da naprave pileće krokete koji bi se sastojali od 70 odsto sintetičkog pilećeg mesa, dok bi preostalih 30 odsto činili biljni proteini.

Ovo sintetičko meso proizvodi se kultivisanim uzgajanjem glatkih mišićnih ćelija, a It Džast svoje meso gaji u mešavini amino kiselina, šećera i soli.

Metodu uzgajanja ćelija prvi je uspešno izveo Rasel Ros pre tačno pola veka, a 1991. godine po prvi put je predstavljen patent sintetičkog mesa koji će biti namenjen za ishranu ljudi.

Čak je i NASA videla potencijal u novoj tehnologiji uzgajanja mesa, pa su 2001. godine  započeli svoje eksperimente kako bi astronauti jednog dana mogli da uzgajaju sopstveno meso u svemiru.

I organizacije za zaštitu životinja uključile su se u finansiranje ovog projekta pa je tako PETA ponudila nagradu od milion dolara za prvu kompaniju koja do 2012. godine proizvede pileće meso za komercijalnu prodaju. Iako nije bilo pobednika, ova akcija PETE dovela je proizvodnju mesa u laboratorijama u žižu javnosti i privukla pažnju većeg broja naučnika.

Milena Maglovski

Otvoren Regionalni centar za energetsku efikasnost

Foto: Wikipedia/Alexzr88
Foto: Grad Zrenjanin

Otvaranjem Regionalnog centra za energetsku efikasnost u Zrenjaninu obeležen završetak IPA projekta prekogranične saradnje Rumunija-Srbija „Pametna i održiva potrošnja energije“, čija je ukupna vrednost 852.000 evra. Zgrada centra, koja se prostire na 500 kvadratnih metara i naoravljena je tako da maksimalno štedi energiju, navodi se u saopštenju Vlade Srbije.

Zelena agenda i energetska efikasnost biće aktuelne teme u narednim decenijama i za projekte iz ovih oblasti Evropska unija će i u buduće izdvajati značajna sredstva. Srbija će kroz nacionalni plan “Srbija 2025”  finansirati brojne projekte, od postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, separacije otpada, do domena energetske efikasnosti i svega što se može svrstati u sektor “zelenih” programa i projekata”, navela je Jadranka Joksimović, ministarka za evropske integracije u Vladi Republike Srbije.

Kako je objasnila, upravo je to formula “20–20–20”, koju je definisala EU – 20 odsto smanjiti količine ugljen-dioksida, 20 odsto povećati obnovljive izvore energije i 20 odsto povećati energetsku efikasnost.

Gradonačelnik Zrenjanina Simo Salapura rekao je da je ovaj grad u prethodnom periodu radio mnogo na dostizanju evropskih standarda u oblasti zaštite životne sredine i energetske efikasnosti, ističući da projekat Regionalnog centra predstavlja krunu dosadašnjih, ali i početak novih aktivnosti.

“Ceo projekat ima za cilj da Zrenjanin postane energetski efikasniji i da građani podignu nivo znanja i svesti o značaju energetske efikasnosti. Zahvaljujući IPA programu prekogranične saradnje rekonstruisana je sportska hala “Medison”, nabavljena oprema za reagovanje u vanrednim situacijama, a u završnoj fazi je realizacija projekta “Revitalizacija kanala Begej”, naveo je gradonačelnik i dodao da je Zrenjanin kapacitete EU fondova koristio i u drugim oblastima, a jedan od takvih primera je gradnja Regionalnog edukativnog centra “Banat”.

Direktorka Regionalnog centra za društveno-ekonomski razvoj ”Banat” Irena Živković ukazala je na to da pomenuti projekat doprinosi postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU, kroz promociju energetske održivosti u lokalnim zajednicama prekograničnog regiona.

“Pored toga što je Zrenjanin dobio prvu “pametnu zgradu” i Regionalni centar za energetsku efikasnost, urađeno je još mnogo toga, kao što je izrada master plana održive energije za teritoriju Srednjobanatskog okruga”, precizirala je ona.

Prema njenim rečima u okviru pilot akcija u tri zrenjaninske srednje škole postavljeni su instrumenti za merenje različitih energetskih parametara i kvaliteta vazduha i obavljeno je termovizijsko snimanje dronom 60 javnih objekata.

Vodeći partner na projektu Regionalnog centra za energetsku efikasnost bio je Grad Zrenjanin sa partnerima – Regionalnim centrom za društveno-ekonomski razvoj “Banat”, Gradom Temišvarom i Klasterom održive energije Rumunije – ROSENC.

Otvaranju centra prisustvovali su i pomoćnik pokrajinskog sekretara za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj Nebojša Vojnović, a onlajn su se obratili izvršna direktorka Regionalnog biroa za prekograničnu saradnju Anka Lolesku i gradonačelnik Temišvara Fric Dominik Šamuel.

Energetski portal

 

Češka gradi dva nova nuklearna reaktora

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U elektrani u blizini sela Dukovani biće izgrađena dva nova nuklearna reaktora. Hjihovu izgradnju odobrio je regulator za nuklearnu energiju Češke, koji je godinu dana radio na detaljnoj proceni ovog projekta, prenele su agencije.

Nuklearna elektrana Dukanovi je prva elektrana ovakve vrste koja je izgrađena u Češkoj. Nalazi se 30 kilometara jugoistočno od mesta Trebič i veoma je važan izvor energije za ovu zemlju. Ova nuklearna elektrana ima četiri reaktora koji su u funkciji od 1985. godine i imaju ukupan kapacitet proizvodnje 2.040 megavata električne energije.

Prema nacionalnim planovima Češke do 2060. godine predviđeno je veliko povećanje upotrebe nuklearne energije. U ovim planovima navodi se i da će novi reaktori u Dukovani biti u funkciji do 2036. godine i da će priključenjem na elektromrežu za 40 odsto povećati udeo struje iz nuklearne energije.

Vlada Češke radi na tome da ova zemlja postane energetski nezavisna, u fokusu im je izbacivanje uglja iz upotrebe i postizanje ciljeva Evropske unije vezanih za ugljeničnu neutralnost. Zato se oni sve više okreću ka nuklearnoj energiji i nadaju se da će se ona pokazati kao rešenje koje će obezbediti stabilnost i ekonomsku isplativost uz nultu emisiju štetnih gasova.

Jedan od najvećih izvora električne energije u Evropskoj uniji su upravo nuklearne elektrane i dok neke zemlje tek počinju da ih grade, prema podacima Evrostata od 2006. godine proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama opala je za 16,3 odsto. Italija je zatvorila sve svoje nuklearne elektrane, Nemačka planira da do 2022. godine zatvori sva svoja nuklearna postrojenja, dok Belgija, Španija i Švajcarska planiraju da do 2030. godine prestanu da koriste nuklearnu energiju.

Milica Radičević

 

Objavljen tender za izgradnju gasovoda Niš–Dimitrovgrad

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: JP Srbijagas

Radovi na izgradnji gasne interkonekcije Srbije i Bugarske, od Niša do Dimitrovgrada, trebalo bi da počnu na leto i budu završeni za dve godine, a danas je objavljen i tender za izbor izvođača radova, navodi se na sajtu Vlade Republike Srbije.

Kako je ministarka Zorana Mihajlović najavila, do kraja maja treba da bude izabran najpovoljniji izvođač koji će graditi gasovod u dužini od 109 kilometara od Niša do bugarske granice, uz napomenu da ukupna procenjena investiciona vrednost projekta iznosi 85,5 miliona evra.

 “Verujem da ćemo, dok prođemo sve procedure prijavljivanja i izbora, imati najpovoljnijeg izvođača radova do kraja maja, a u toku leta možemo očekivati i početak radova”, navela je Mihajlović i dodala da je gasna interkonekcija sa Bugarskom veoma važna za našu zemlju.

Ona je naglasila da će Bugarska od granice do Sofije graditi deo od 67 kilometara, čija je vrednost približno 75 miliona evra, i dodala da je Bugarska već završila kompletnu tendersku proceduru i za taj deo gasovoda se javilo više od 10 izvođača.

Kada je reč o našoj zemlji, ministarka je navela da podrška EU prema finansijskom sporazumu potpisanom decembra 2018. godine između Vlade Srbije i Evropske komisije za IPA 2017 predviđa 49,6 miliona evra bespovratne pomoći za finansiranje ovog projekta

Nacionalno sufinansiranje u IPA sistemu se obezbeđuje kroz kredit Evropske investicione banke u iznosu od 25 miliona evra, dok preostala sredstva obezbeđuje Republika Srbija i JP “Srbijagas”.

Mihajlovićeva je uverena da će Srbija i Bugarska otprilike u isto vreme završiti gasovod na svojoj teritoriji, za oko dve godine od početka radova, i naglasila da će sa ovom gasnom interkonekcijom Srbija dobiti još jedan pravac za dotok gasa, što će omogućiti diverzifikaciju snabdevača gasa.

 “Srbiju će u budućnosti biti gasno stabilna zemlja”, naglasila je ministarka i dodala da je to naročito važno sada kada krećemo u energetsku tranziciju, koja će podrazumevati izabacivanje prljavih tehnologija i izvora energije.

Gasna stabilnost je ključna za našu zemlju jer će se u Srbiji graditi gasne elektrane, a za to su potrebni različiti dobavljači gasa. Gas će za Srbiju biti izuzetno važan energent, zaključila je Mihajlovićeva.

Energetski portal