Home Blog

Inovacija koja spaja tradiciju staklarstva i održivost

Foto: Karolin Raj

Istraživači iz Srbije, zajedno sa kolegama iz Danske i Slovenije, rade na razvoju jedinstvenog digitalnog alata – kalkulatora ugljeničnog otiska namenjenog kreativnim radionicama i umetnicima koji koriste staklo. Ovaj inovativni instrument omogućiće proizvođačima ručnih staklenih predmeta da precizno izračunaju emisije gasova sa efektom staklene bašte koje nastaju u procesu izrade, ali i da preispitaju materijale, tehnike i dizajnerske odluke u potrazi za održivijim rešenjima.

Prema rečima prof. dr Dejana Molnara sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je član istraživačkog tima u okviru projekta Glassmaking Tradition Meets Innovation, proizvodnja stakla je energetski intenzivna i predstavlja značajan izvor emisija ugljen-dioksida (CO₂). Upravo iz toga sledi značaj koji kalkulator može imati za umetnike i zanatlije koji koriste staklo kao materijal.

– Njegova upotreba će uticati na povećavanje svesti u pribavljanju preciznijih informacija i podataka o negativnim ekološkim efektima staklarskog zanatstva. Merljiv i kvantitativno iskazan ekološki otisak će umetnike i zanatlije navesti na promišljanja o mogućim načinima za ekologizaciju proizvodnih procesa – ističe naš sagovornik.

U FOKUSU:

Kako funkcioniše kalkulator

Kalkulator će omogućiti umetnicima da izračunaju emisije gasova po pojedinačnom predmetu – od staklenog poslužavnika i lampe, do nakita ili dekorativnih komada. Korisnici će unositi podatke o korišćenim sirovinama, utrošku električne energije i vode, gorivu za transport, kao i količinama generisanog otpada, a na osnovu tih inputa dobiće precizan uvid u to koliko je CO₂ proizvedeno za svaki predmet.

– Umetnici i zanatlije često nisu u dovoljnoj meri svesni koliko njihov rad (grejanje, topljenje, brušenje stakla i sl.) troši energije i emituje CO₂. Kalkulator će im pomoći da izračunaju emisije po komadu predmeta koje proizvode. Najvažnije je što će moći da uoče koje faze u njihovom procesu rada generišu najviše štetnih gasova – precizirao je prof. Molnar.

Foto: Elšika Pozdankova

Promene u radu i na tržištu

Kreatori kalkulatora očekuju da će ovaj alat doprineti transformaciji svesti i navesti proizvođače staklenih predmeta da razmišljaju o „kilogramima CO₂ po kilogramu stakla”. 

– Neke od izmena koje bi u perspektivi mogle da se očekuju jesu prelazak na električne peći i upotreba „zelene” energije, iskorišćavanje viškova generisane toplote u pećima, veća upotreba recikliranog stakla, uvođenje energetski efikasnijih mašina za obradu stakla, smanjenje generisanog otpada, ekološko dizajniranje proizvoda i ambalaže, intenziviranje saradnja sa lokalnim dobavljačima sirovina kako bi se smanjile emisije iz transporta itd. – rekao je Molnar.

U razvoju kalkulatora učestvuju Fondacija za razvoj ekonomske nauke (FREN) iz Beograda, Institut za kreativno preduzetništvo i inovacije iz Paraćina, Inicijativa Kreativno staklo Srbije, Centar „Rog” iz Ljubljane i Museum Sydøstdanmark – Holmegaard Værk iz Danske. Projekat, sufinansiran sredstvima Evropske unije, traje od novembra 2024. do juna 2027. godine.

Priredila: Milena Maglovski 

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Gradovi iz Srbije i BiH prednjače po zagađenosti PM2.5 u Evropi

Foto-ilustracija: Unsplash (nick-sorockin)

Gradovi u Srbiji i Bosni i Hercegovini zauzeli su vodeće pozicije po zagađenosti vazduha PM2.5 česticama u Evropi tokom 2024. godine, pokazali su podaci IQAir-a, međunarodno priznate platforme za praćenje kvaliteta vazduha.

PM2.5 su sitne čestice prašine i zagađenja prečnika manje od 2,5 mikrometra. Njihova opasnost ogleda se upravo u veličini, jer mogu da uđu duboko u pluća i krvotok, povećavajući rizik od respiratornih i srčanih bolesti.

Na listi 10 najzagađenijih gradova Evrope sva mesta zauzeli su gradovi Balkana: Bosna i Hercegovina ima četiri, Srbija tri, Crna Gora dva, a Severna Makedonija jedan grad.

Najzagađeniji u regionu bio je Novi Pazar, Srbija, a za njim slede:

  • Bijelo Polje, Crna Gora
  • Pljevlja, Crna Gora
  • Valjevo, Srbija
  • Sarajevo, BiH
  • Gračanica, BiH
  • Banja Luka, BiH
  • Vogošća, BiH
  • Tetovo, Severna Makedonija
  • Kosjerić, Srbija

Pogled na listu od 10. do 50. mesta pokazuje da se među tim gradovima nalazi još osam iz Bosne i Hercegovine i čak 17 iz Srbije. Dakle, od narednih 40 gradova, više od polovine dolazi upravo iz Srbije i BiH.

Najveća zagađenja beleže se zimi (novembar–februar), dok je u maju zagađenje bilo najmanje u ovih 10 gradova. Ove zimske oscilacije u zagađenju pokazuju da upotreba toplotne energije i dalje predstavlja značajan izvor PM2.5 zagađenja, posebno individualna ložišta na čvrsta goriva, što naglašava potrebu za prelaskom na čistije izvore grejanja i veću energetsku efikasnost.

Energetski portal

Građanska energija i dalje na čekanju

Foto: Siniša Obrenić

Energetske zajednice građana u Srbiji i dalje nisu zaživele, uprkos tome što su izmene Zakona o energetici usvojene pre godinu dana i što je njihov rad formalno omogućen. U praksi nedostaju ključni elementi: podzakonski akti, registar energetskih zajednica i modeli ugovora za snabdevanje i obračun energije, zbog čega građani, preduzeća i lokalne samouprave i dalje nemaju jasnu proceduru kako da započnu osnivanje, zaključeno je na panel diskusiji koju je organizovao Centar za unapređenje životne sredine.

Učesnici panela „Energetske zajednice građana nakon godinu dana: U potrazi za procedurom“ saglasni su da ne treba čekati regulativu, kao i da u kreiranju propisa treba uzeti u obzir stanje na terenu i iskustva ljudi koji su već aktivni u energetskim zadrugama.

Ivana Jovčić, direktorka Centra za unapređenje životne sredine, podsetila je da još nisu doneta podzakonska akta neophodna za osnivanje energetskih zajednica.

– Da bi ceo sistem počeo da funkcioniše, Vlada RS treba da usvoji uslove za osnivanje energetskih zajednica, kriterijume za deljenje energije i sadržinu osnivačkog akta. Pored toga, operater distributivnog sistema treba da uspostavi registar energetskih zajednica, a potom da snabdevač objavi model ugovora za snabdevanje članova energetskih zajednica i model za obračun viškova električne energije – rekla je Jovčić i dodala da će verovatno biti potrebne i izmene zakona iz oblasti finansija.

Zakon propisuje da su energetske zajednice neprofitna pravna lica, što bi prema njenom mišljenju trebalo promeniti jer nije ni u skladu sa evropskom direktivom.

– U EU energetske zajednice građana nisu nužno definisane formalnim neprofitnim statusom, već primarnim ciljem, odnosno obezbeđivanjem ekonomskih, ekoloških i socijalnih koristi za članove i lokalnu zajednicu, a ne ostvarivanjem profita kao osnovne svrhe. Najčešći modeli su upravo zadruge, a u pojedinim državama i udruženja – rekla je Jovčić.

Ona smatra da je u ovom trenutku važno naći način da se plasiraju tačne informacije, da ne bi opet došli u situaciju kao sa prozjumerima, kada su građani zbog obmanjujućih informacija imali nerealna očekivanja.

Pročitajte još:

Ekspertkinja za energetiku Dunja Grujić izjavila je da je realno očekivati da regulativa bude spremna krajem sledeće godine, ali i da se pre toga treba angažovati kako bi se što više ljudi obavestilo i uključilo.

Kada su u pitanju moguće prepreke u osnivanju energetskih zajednica, Grujić je rekla da će prvi kamen spoticanja biti priključenje na distributivnu mrežu, ocenivši da bi trebalo uvesti neke olakšice za energetske zajednice.

Prema njenom mišljenju, lokalne samouprave mogu da imaju važnu ulogu u osnivanju energetskih zajednica iz praktičnih razloga, zbog većeg ulaganja, bržeg dobijanja potrebnih dozvola ili obezbeđivanja prostora za postavljanje solarnih elektrana.

Jelena Stojković Terzić, docent na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, istakla je da su energetske zajednice kompleksne i da neke stvari treba preciznije definisati da bi kasnije bilo manje ispravki, ali da ne treba čekati regulativu.

Caption

– Možemo da pripremimo teren da bismo bili spremni da delujemo kad podzakonski akti budu doneti. Ceo proces se svodi na edukaciju, obaveštavanje građana i lokalnih samouprava – rekla je Stojković Terzić.

Ana Džokić, jedan od osnivača Energetske zadruge Elektropionir, saglasila se da se treba pripremiti, posebno u pogledu informisanja i edukacije građana, ali ne misli da lokalne samouprave treba da imaju ključnu ulogu.

– Ne bih prevelike nade polagala u lokalne samouprave, jer to treba da budu energetske zajednice građana. Ne treba da očekujemo da će lokalne samouprave da odigraju ključnu ulogu, možda mogu da imaju neku ulogu, ali ključni treba da budu građani – ocenila je Džokić.

Ona je istakla da je važno da se ljudi koji već imaju iskustva udruživanja uključe u proces definisanja zakona i da se zaposleni u institucijama upoznaju sa stanjem na terenu.

– Zakoni se pišu apstraktno. Treba da se osvrne na to što postoji na terenu, sa čim se srećemo u praksi, koji su problemi, šta nameravamo, a onda da na osnovu toga nastaju zakoni, a ne obrnuto. Takođe, potrebni su nam mladi u tim institucijama, koji će da unesu entuzijazam u energetsku tranziciju, a ne da to vide kao teret koji treba da iznesu – rekla je Džokić.

Stojković Terzić je takođe ocenila da je „nerazumevanje stvari na terenu“ sistemski problem koji koči sve vezano za energetsku tranziciju i inovacije.

– Pričamo o građanskoj energiji, nečemu što je za nas, a sa druge strane nas niko ne pita kako to treba da izgleda. Energetska tranzicija nije samo tehnološka tranzicija, nego tranzicija društva koja ima socijalni, politički, ekonomski, geopolitički aspekt, a ne samo tehnički – rekla je ona.

Izvor: Centar za  unapređenje životne sredine

Dosadašnji rezultati aukcija u Energetskoj zajednici pokazuju svoju ulogu u širenju OIE

aukcije
Foto-ilustracija: Pixabay (ELG21)

Usvajanjem nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP), većina zemalja Energetske zajednice (Energy Community), čiji su članovi između ostalog i Srbija, BiH, Crna Gora i Severna Makedonija, kao i još nekoliko država, od kojih nijedna nije članica EU, ali teže da usklade svoje propise sa njom, formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore.

Većina država ove zajednice ciljeve je postavila na nivou ili blago iznad obaveznih, dok je Srbija zapravo jedina koja je u svom NECP-u za 2030. zacrtala udeo OIE oko sedam procentnih poena ispod obaveznog nivoa, uz obrazloženje u samom dokumentu zašto tako. U sektoru električne energije beleži se rast udela OIE u Albaniji, BiH, Gruziji, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji i Srbiji, što ukazuje na postupnu integraciju novih vetro i solarnih kapaciteta u energetski miks, dok najveći jaz i dalje postoji u sektoru saobraćaja. U grejanju i hlađenju slika je mešovita – Severna Makedonija i Ukrajina su dobro usklađene sa ciljevima iz Direktive o obnovljivim izvorima energije, BiH i Srbija su blizu tih nivoa, dok je Crna Gora specifičan slučaj: sa više od 60 odsto udela OIE u grejanju i hlađenju još 2020. godine, prema pravilima EU nije obavezna da postavlja novi cilj za 2030.

Pročitajte još:

Aukcije kao mehanizam

Izveštaj CBAM-Readiness Tracker 2025, Sekretarijata Energetske zajednice, na osnovu koga su navedeni podaci, naglašava da tranzicija ka obnovljivim izvorima u sve većoj meri počiva na aukcijama za OIE kao savremenom mehanizmu dodele podsticaja. Između septembra 2024. i 2025. zabeležen je snažan talas aukcija u regionu. Moldavija je, usred energetske krize, uspešno sprovela prvu aukciju za obnovljive izvore, dodelivši 165 MW solarnih i vetro kapaciteta, i već priprema drugu aukciju koja će kombinovati OIE projekte sa skladištenjem energije (BESS). Crna Gora je, nakon usvajanja prvog samostalnog zakona o obnovljivim izvorima 2024, tokom leta 2025. raspisala prvu solarnu aukciju za do 250 MW novih kapaciteta. Srbija je u istom periodu završila drugu aukciju za OIE, na kojoj je dodeljeno 424,8 MW solarnih i vetro projekata, uz očekivanu instalaciju do oko 650 MW.

Nova kvalifikaciona pravila – zasnovana na udelu snage namenjene garantovanom snabdevaču ili direktno krajnjim kupcima – omogućila su da više projekata uđe u kvotu, povećan je ukupni planirani kapacitet, a dodatno je podstaknut razvoj tržišnih PPA ugovora. Suprotno ovim primerima, u Ukrajini su dve održane aukcije za OIE ostale bez uspešnog ishoda, dok Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja ugovornica koja još nije započela aukcije za obnovljive izvore, uprkos postojećem pravnom okviru. Sve zajedno, izveštaj potvrđuje da su aukcije postale ključni instrument ubrzanja energetske tranzicije u Energetskoj zajednici, ali i da se tempo primene razlikuje od zemlje do zemlje.

Energetski portal

Od biomase do kapljica vode

Foto-ilustracija: Unsplash (Vanessa Schmid)

Voda je izvor života i zato predstavlja najdragoceniji resurs, čija dostupnost ne sme biti dovedena u pitanje. Nažalost, živimo u vremenu u kom klimatske promene, zagađenje životne sredine i nekontrolisana eksploatacija resursa dovode do sve češćih nestašica čiste vode širom sveta. Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu od pre tri godine, više od trećine stanovništva Evropske unije i gotovo polovina teritorije suočili su se sa sezonskim problemima s vodom. Kipar, Malta i Rumunija bili su među najugroženijima kada se merio odnos potrošnje i obnovljivih resursa za 2022. godinu. Situacija je, naravno, još složenija u podsaharskoj Africi, gde milioni ljudi nemaju stabilan pristup sigurnim izvorima i neretko prelaze kilometre do najbližeg bunara. Južna Azija, preciznije Indija i Bangladeš, i tamošnji rast populacije i zagađenje podzemnih voda dodatno otežavaju snabdevanje u ovom regionu. Bliski istok i Severna Afrika pogođeni su sve češćim sušama, ostavljajući zemlje poput Jemena i Sudana među najranjivijima.

U pokušaju da unapredi zaštitu resursa, Evropska unija je nedavno postigla sporazum o ažuriranju liste zagađivača koje države-članice moraju pratiti u površinskim i podzemnim vodama. Na listu su, prvi put, uvršteni farmaceutski proizvodi, a pored toga i novi pesticidi (uključujući glifosat) i određene PFAS supstance. Ipak, iako se odluka na prvi pogled čini kao važan korak, stručne organizacije upozoravaju na ozbiljne nedostatke. Naime, države-članice uspele su da odlože primenu novih standarda do 2039. godine, uz mogućnost produženja do 2045. godine. To znači da će efekti novih pravila biti odloženi decenijama.

Osim toga, dogovor je oslabio princip nedozvoljenog pogoršanja stanja voda (non-deterioration principle) iz Okvirne direktive o vodama, uvodeći izuzetke koji omogućavaju kratkoročne negativne uticaje i pogoršanje kvaliteta u slučaju premeštanja vode ili sedimenata. Stručne organizacije smatraju da se ovim otvara prostor za veće ispuštanje toksičnih supstanci u reke, dok industrijski lobiji nastavljaju da pritiskaju komisiju da dodatno oslabi zaštitu. Stručnjaci upozoravaju da višestruka odlaganja ostavljaju premalo vremena državama da do 2027. godine uvrste mere protiv novih zagađivača u planove upravljanja slivovima.

U FOKUSU:

U takvim okolnostima jasno je da, pored regulativa koje se sprovode, svet traži i inovacije i rešenja koji mogu obezbediti vodu tamo gde je nema dovoljno. Jedno takvo rešenje razvili su istraživači sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu. Njihova metoda, zasnovana na molekularnom inženjeringu, omogućava da se raznoliki prirodni materijali – od ostataka hrane do grančica ili školjki – pretvaraju u hidrogel-sorbent, sposoban da iz vazduha upija vlagu i oslobađa je kao vodu. To znači da se proces zasniva na sorpciji – sposobnosti materijala da privlači i zadržava molekule vode. Sorpcija obuhvata dva procesa – adsorpciju i apsorpciju. Kod hidrogelova od biomase ključna je upravo apsorpcija, jer hidrogel od biomase deluje kao sunđer, ima molekularno modifikovanu strukturu koja privlači i vezuje molekule vode. Kada se kasnije blago zagreje, ta voda izlazi u obliku kapljica koje se mogu sakupiti kao pitka voda. Gotovo svaki prirodni materijal na bazi biljnih polisaharida – celuloza, skrob ili hitozan – može postati hvatač vode.

Dakle, biomasa nije sama po sebi izvor vode, ona se hemijskim postupkom pretvara u hidrogel – materijal koji funkcioniše kao „alat” za hvatanje vlage iz vazduha. Vazduh jeste izvor vode, a biomasa je u tom slučaju sirovina od koje se pravi materijal sposoban da tu vlagu zadrži i kasnije oslobodi.

Rezultati testiranja na terenu su izuzetni. Dok druge tehnologije obično proizvode između jedan i pet litara vode dnevno po kilogramu materijala odnosno sorbenta, ovi hidrogelovi mogu da obezbede i do 14 litara, što može da bude dovoljno da pokrije neke osnovne potrebe za vodom jedne porodice, ako su u pitanju manje zajednice ili, na primer, krizne situacije.

Prednosti su jasne, materijal je jeftin, dostupan i biorazgradiv, a tehnologija podržava održivu proizvodnju vode. Ipak, postoje i ograničenja, a jedno od njih jeste da količina vode zavisi od vlažnosti vazduha, a osim toga, postoji velika šansa da je vodu potrebno kroz jednostavan proces proveriti ili obraditi da bi bila korišćena za piće i u komercijalne svrhe.

Suština ovog otkrića je u jednostavnosti – od onoga što se smatra otpadom nastaje sistem koji iz vazduha izvlači najvažniji resurs: vodu.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Prva procena klimatske ranjivosti energetike u Sloveniji: poplave najveći rizik

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-kucharski)

Slovenija je objavila svoju prvu procenu klimatske ranjivosti i rizika za sektor energetike na nacionalnom nivou, koju su pripremili Direktorat za energiju (MOPE) i Institut Jožef Stefan. Rezultati će biti korišćeni u izradi nacionalne strategije prilagođavanja klimatskim promenama, ali i kao osnova za definisanje konkretnih mera za jačanje otpornosti energetskog sistema.

Analiza je obuhvatila pet ključnih energetskih nosilaca – električnu energiju, gas, tečna i čvrsta goriva i toplotu, kao i sve važne segmente sistema, od proizvodnje i infrastrukture do distribucije i krajnjih korisnika.

Rezultati pokazuju da poplave predstavljaju najveću pretnju za energetski sistem, jer mogu ugroziti skladišta goriva, transformatorske stanice i distributivne mreže električne energije. Značajan uticaj imaju i požari, oluje, obaranje drveća, led i mokar sneg, kao i toplotni talasi, koji smanjuju efikasnost opreme i povećavaju potrošnju energije za hlađenje.

Pročitajte još:

Analiza je pokazala da su, u postojećoj energetskoj strukturi, za funkcionisanje sistema najvažniji tečna goriva (34 odsto) i električna energija (33 odsto), dok slede gas (18 odsto), čvrsta goriva (10 odsto) i toplota (pet odsto). To ukazuje na veliku zavisnost od uvoza tečnih goriva, ali i na ključnu ulogu električne energije u gotovo svim sektorima potrošnje.

Ukupna ocena klimatske ranjivosti energetskog sektora iznosi oko 2,3 na skali od 1 do 5, što ukazuje na umerenu izloženost rizicima. Najranjiviji je elektroenergetski sistem, dok su nešto niže, ali i dalje značajne, ranjivosti zabeležene kod snabdevanja gorivima i gasom.

Na nivou pojedinačnih elemenata, posebno su izdvojene distributivna i prenosna mreža električne energije, kao i uvoz struje, dok se među ranjivijima nalaze i solarne elektrane, priprema biomase, transport goriva i benzinske stanice.

Analizom je zaključeno da energetski sektor Slovenije trenutno nije visoko ugrožen, ali da postoje kritične tačke čiji bi poremećaji mogli da dovedu do ozbiljnih posledica po snabdevanje.

Energetski portal

Lokalitet Prebreza – lokacija od međunarodnog naučnog značaja

Foto: Wikipedia (Zerocool.marko)

Jedno od najvrednijih svedočanstava daleke geološke prošlosti na području Balkana, Lokalitet Prebreza u opštini Blace, nalazi se pod zaštitom kao spomenik prirode.

Sada je dobio i novi nivo priznanja, nakon što je Vlada Srbije usvojila Uredbu kojom se ovo zaštićeno prirodno dobro I kategorije proglašava lokacijom od međunarodnog naučnog značaja.

Ovo paleontološko nalazište poznato je po fosilnim ostacima sisara iz srednjeg miocena, starim između 16 i 10 miliona godina. Njegov značaj prevazilazi regionalne okvire, imajući u vidu da je nekoliko vrsta upravo ovde prvi put otkriveno u Evropi.

Pročitajte još:

Kako navode iz Ministarstva zaštite životne sredine, do sada je identifikovano 12 vrsta krupnih sisara, a dve – miocenska hijena (Crocuta miocenica) i miocenska preteča gazele (Hipsodontus serbicus) – nove su za nauku. Među otkrivenom faunom nalaze se i ostaci pra-kornjače sa izrazito debelim oklopom, kao i fosili velikih gmizavaca, dugih i do tri metra.

Istraživanja pokazuju da lokacija Prebreza pruža dragocen uvid u migracione puteve faune tokom srednjeg miocena, kada su se vrste sa područja današnje Afrike i Azije širile ka prostoru Evrope. Upravo zbog toga ovaj lokalitet predstavlja jedno od ključnih mesta za razumevanje evolucije i dinamike nekadašnjih ekosistema.

Energetski portal

Sekopak obeležio 19 godina: Više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada poslato na reciklažu

Foto: Rudnik IMG

Kompanija Sekopak, vodeći operater sistema za upravljanje ambalažnim otpadom u Srbiji, obeležila je 19 godina uspešnog rada konferencijom „Sistem koji vraća vrednost”. Tokom gotovo dve decenije postojanja, Sekopak je omogućio reciklažu više od 1.150.000 tona ambalažnog otpada, čime je i desetu godinu zaredom potvrdio svoju lidersku ulogu u ovoj oblasti.

Zahvaljujući intenzivnoj saradnji sa lokalnim samoupravama i brojnim partnerima, širom zemlje je postavljeno više od 6.000 specijalizovanih posuda za odvojeno prikupljanje plastike, aluminijuma, papira, kartona, višeslojne kartonske i staklene ambalaže. Time je čak 2,5 miliona građana dobilo priliku da svakodnevno učestvuje u reciklaži i zaštiti životne sredine.

Ulaskom u treću deceniju poslovanja, Sekopak ostaje jedan od ključnih pokretača razvoja održivog i efikasnog sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji, postavljajući nove standarde u cirkularnoj ekonomiji i ekološkoj odgovornosti.

– Sekopak danas nije samo kompanija, već zajednica partnera koji grade sistem upravljanja ambalažnim otpadom, u kojem građani takođe imaju veliku ulogu. Ponosna sam što količine ambalaže koje prikupljamo rastu iz godine u godinu, što konkretno znači više kontejnera, više reciklaže i manje otpada na deponijama. U godinama koje dolaze, nastavićemo da prilagođavamo sistem potrebama tržišta i specifičnostima Srbije, kako bismo zajednički razvili jedinstveni model koji najbolje odgovara infrastrukturi, navikama i geografskim odlikama naše zemlje – istakla je Violeta Belanović, generalna direktorka Sekopaka, koja više od decenije predvodi kompaniju.

Foto: Rudnik IMG

Sekopak je dosledan odgovornom poslovanju i to potvrđuju međunarodni standardi i pozitivne ocene relevantnih globalnih organizacija. Već drugu godinu zaredom Sekopak je među pet odsto najodrživijih kompanija na globalnom nivou, procenjenih od strane EcoVadis platforme. Ovim se ističe transparentnost i kontinuitet u primeni najviših standarda u oblastima zaštite životne sredine, etike, radnih i ljudskih prava, u šta su posetioci konferencije mogli da se uvere kroz Sekopakov izveštaj o održivom poslovanju.

Sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji zasniva se na zajedničkom radu države, lokalnih samouprava, javno komunalnih preduzeća, sakupljača, reciklera i privrede, uključujući HoReCa sektor. U okviru tog sistema, Sekopak kroz svoje projekte i edukativne aktivnosti, poput inicijativa „Eko junaci u akciji”, „Recikliraj za zdravlje” i programa realizovanih na festivalima i događajima širom Srbije, aktivno uključuje građane i najmlađe u proces reciklaže.

Ove inicijative omogućavaju Sekopaku da ostane oslonac zajednici u oblasti upravljanja ambalažnim otpadom, ali i pokretač inovacija i održivih praksi, sa ciljem stvaranja sistema koji vraća merljivu vrednost privredi, zajednici i životnoj sredini – cirkularno, ali uvek korak ispred.

Energetski portal

Rekordna proizvodnja solarne energije u EU u 2025: Kakva su predviđanja do 2030?

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Pixabay (StockSnap)

Predviđanja za razvoj solarne energije o kojima se govorilo tokom cele godine potvrđena su u najnovijem izveštaju SolarPower Europe – EU Solar Market Outlook 2025–2030. Nakon deset godina tokom kojih je solarna energija beležila snažan rast, u 2025. godini zabeleženo je prvo usporavanje. Procene pokazuju da će do kraja ove godine biti instalirano 65,1 GW nove solarne snage, što je pad od 0,7 odsto u odnosu na 2024. godinu.

Razlozi za usporavanje razlikuju se između krovnih sistema i velikih postrojenja na zemlji. Kada je reč o krovnim instalacijama, koje obuhvataju domaćinstva i kompanije, pad se pre svega povezuje sa slabljenjem uticaja energetske krize. Iako cene gasa i struje ostaju visoke, hitnost ulaganja u solarne sisteme više nije ista, a dodatno je oslabila jer je u nekoliko ključnih zemalja ukinut deo programa podrške.

Sa druge strane, velika postrojenja (utility-scale) ostaju glavni pokretač rasta solarne energije u Evropskoj uniji — u 2025. godini ona su prvi put premašila 50 odsto svih novih instalacija. Ipak, zabrinutost ostaje prisutna jer dalji razvoj ovog segmenta ograničavaju opterećena mreža, sve češće negativne cene električne energije i regulatorna neizvesnost.

Iako je rast krovnih instalacija usporio, na kumulativnom nivou — dakle, posmatrano kroz sve godine do danas — ovaj segment i dalje dominira sa udelom od 61 odsto, dok velika postrojenja čine 39 odsto ukupno instalirane solarne snage u Evropskoj uniji.

Rekordna proizvodnja solarne energije u 2025.

solarne energije 2025
Foto-ilustracija: Unsplash (chuttersnap)

Ipak, prethodni podaci ne treba da obeshrabre. Solarna energija će, kako je istaknuto u izveštaju, u 2025. godini obezbediti rekordnih preko 13 odsto električne energije u Evropskoj uniji. Kada se uporedi sa 2021. godinom, njen udeo se udvostručio. Još jedan važan podatak jeste da je solarna energija u junu 2025. godine postala najveći pojedinačni izvor proizvodnje električne energije u Evropskoj uniji, obezbeđujući 22 odsto ukupne proizvodnje.

Do septembra 2025. godine, ovaj izvor energije proizveo je više električne energije nego tokom cele 2024. godine, dostigavši 312 TWh za samo devet meseci.

Pročitajte još:

Dostizanje cilja do 2030. 

Trend usporavanja razvoja solarne energije predviđa se da će se nastaviti tokom 2026. i 2027. godine, ali se očekuje povratak rasta i blagi oporavak krajem decenije. Srednji scenario pokazuje da će se solarna energija, nakon naredne dve godine, vratiti u zonu rasta, ali se naglašava da će i dalje biti reč o niskim, jednocifrenim stopama.

Kada se uzmu u obzir izazovi i ohrabrujući podaci, kumulativni prikaz pokazuje da trenutni uslovi nisu dovoljni da Evropska unija dostigne svoj cilj od 750 GW solarne energije do 2030. godine. Prema srednjem scenariju, ukupni kapacitet bi do tada iznosio 718 GW, što je više od niskog scenarija (664 GW), ali ispod postavljenog cilja. Jedino visoki scenario predviđa ostvarenje cilja, sa kapacitetom od 810 GW, što pokazuje da cilj nije neostvariv, ali zahteva da različiti uslovi budu povoljniji.

Naime, u narednim godinama očekuje se rast potražnje za električnom energijom zbog razvoja električnih vozila, toplotnih pumpi, industrije i data centara. Kako bi se odgovorilo na ove potrebe, potrebno je dodatno raditi na razvoju elektrifikacije, baterijskih skladišta i fleksibilnosti sistema. Uz to, neophodna je stabilnost politike, kao i unapređenje procesa korišćenja zemljišta.

Najveći deo novih solarnih kapaciteta — čak 80 odsto — očekuje se da će u periodu od 2026. do 2030. godine biti instaliran u samo deset država članica. Pritom, prve tri među njima doprinose sa gotovo polovinom ukupnih instalacija u Evropskoj uniji, a to su Nemačka, Italija i Španija.

Poruka koja ostaje jeste da je potrebno raditi na širenju učešća većeg broja država članica kako bi se obezbedio stabilniji i ravnomerniji razvoj solarne energije u Evropskoj uniji.

Energetski portal

Kada smog uđe u dom: Koliko nas prečišćivači vazduha zapravo štite?

Foto-ilustracija: Unsplash (Matus Gocman)

Ovih dana kvalitet vazduha ponovo je postao centralna tema kao jedan od glavnih zdravstvenih rizika. Prava je šteta što ovaj problem izgubi na važnosti čim dođu topliji dani, no danas vam neću pisati o tom sezonskom zaboravu. Pitanje koje me ovih dana okupira jeste kako da se zaštitimo sada, dok gusti smog disanje čini sve težim, a dugoročne mere dekarbonizacije i prelazak na čistije izvore energije tek treba da daju konkretne rezultate.

Sigurno ste primetili da sve više domova danas ima prečišćivače vazduha, a možda i u vašem domu jedan upravo tiho zuji ispuštajući čistiji vazduh od onog koji vidimo napolju (da, ovih dana vazduh zaista vidimo). Ipak, da li je to samo privid čistog vazduha ili konkretno olakšanje za naša pluća? Ispostavlja se da je odgovor negde između.

Kada sam počela da istražujem koliko su prečišćivači vazduha zaista efikasni, vrlo brzo sam shvatila da se čitava priča zapravo vrti oko jedne ključne stvari: kvaliteta filtracije. I tu se, neizbežno, dolazi do HEPA filtera koji su danas postali sinonim za pouzdano prečišćavanje vazduha.

Reč je o filterima napravljenim od guste mreže vlakana koja hvataju čak 99,97 odsto čestica veličine 0,3 mikrona — onih najupornijih, najprodirnijih, koje lako zalaze duboko u pluća i krvotok. Zanimljivo je da ova tehnologija uopšte nije nastala zbog kućne upotrebe: razvijena je 1940-ih kako bi štitila od radioaktivnih čestica, a tek kasnije se preselila u domove i postala „zlatni standard” u prečišćavanju vazduha, piše na sajtu IQAir.

Smog u gradu/Foto-ilustracija: Freepik (rawpixel.com)

Vremenom su se pojavile i unapređene verzije, poput HyperHEPA filtera koji hvataju i ultrafine čestice do 0,003 mikrona — sto puta manje od PM0,3. To znači da uspešno uklanjaju i ono što se ranije smatralo gotovo neuhvatljivim: viruse, nanočestice i najfinije ostatke sagorevanja.

Međutim, ni najbolji filter ne znači mnogo ako ga vazduh prosto — zaobiđe. Mnogi prečišćivači imaju slabo zaptivanje, pa deo vazduha klizi pored filtera, vraćajući zagađenje nazad u prostor. Uređaji koji taj problem rešavaju hermetičkim kućištem zato u praksi daju neuporedivo bolje rezultate.

Ono što je još važno razumeti jeste da HEPA uklanja čestice, ali ne i sve ono što osećamo kao miris: gasove, dim ili hemikalije. Za to je potreban aktivni ugalj, i to ne u tragovima, već u dovoljnoj količini da zaista apsorbuje molekule koji izazivaju iritacije i neprijatne mirise.

Ono što bih svakako izbegla jesu uređaji koji obećavaju „čudesna rešenja” — joni, ozon, magična UV svetla. Jonizatori uglavnom samo nateraju čestice da se zalepe za površine, a ne da nestanu. Ozon je direktno štetan za pluća i nerešeno je pitanje njegovog prisustva u mnogim „čistijim” varijantama uređaja. UV tehnologija u malim, kućnim aparatima jednostavno nema dovoljno vremena da delotvorno uništi išta u pokretu, a pritom ne uklanja čestice koje su najveći problem.

Šta onda zapravo radi posao? Kvalitetan HEPA ili HyperHEPA, dobro zaptivanje, dovoljno aktivnog uglja i jasni, nezavisni testovi koji potvrđuju performanse. Bez ozona, bez trikova, bez obećanja koja zvuče kao reklama za čudotvorni napitak.

Ispostavlja se da, kada razumemo osnove, izbor prečišćivača više nije lutrija. Nije potrebno da budemo eksperti — dovoljno je da razlikujemo stvarnu tehnologiju od marketinga. Upravo tada počnemo da biramo uređaje koji zaista štite naše zdravlje, a ne samo naš utisak da radimo nešto dobro.

Milena Maglovski

Crna Gora usvojila NECP i ključni energetski zakon uoči pune primene CBAM-a

NECP
Foto-ilustracija: Unsplash (ehmitrich)

Vlada Crne Gore usvojila je Nacionalni energetski i klimatski plan, kao i Zakon o prekograničnoj razmeni električne energije i prirodnog gasa, čime je napravljen značajan korak u ispunjavanju evropskih obaveza u oblasti energetike i klimatske politike. Obaveze se tiču i Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM), čiji prelazni period traje do kraja godine, a potom se započinje sa naplatom. 

Usvajanjem Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP), većina zemalja Energetske zajednice formalno je prihvatila ciljeve za udeo obnovljivih izvora do 2030. koje je utvrdio Savet ministara, ali je donekle zakasnelo usvajanje tih planova umanjilo izvesnost za investitore.  Bosna i Hercegovina i Crna Gora do skoro su se ubrajale u države koje nisu usvojile NECP, što ih je svrstavalo među zemlje sa najvećim zaostatkom, međutim sada i Crna Gora ima svoju klimatsku strategiju. Praktično, sam CBAM ne postavlja samo uslov tržišne integracije, već zemlje moraju da usvoje i ozbiljne klimatske politike.

Pročitajte još:

Kako je saopšteno nakon sednice Vlade, Nacionalni energetski i klimatski plan predstavlja strateški dokument koji definiše pravce razvoja do 2030. godine. Planom su postavljeni ciljevi smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte za 55 odsto, dostizanja najmanje 50 odsto učešća obnovljivih izvora energije, kao i unapređenja energetske efikasnosti. Dokument predviđa podsticanje novih investicija, razvoj proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora, modernizaciju elektroenergetske mreže i obezbeđivanje pravedne energetske tranzicije, uključujući područje Pljevalja.

Istovremeno je usvojen i Zakon o prekograničnoj razmeni električne energije i gasa, koji se ocenjuje kao jedan od najvažnijih zakona u energetskom sektoru u aktuelnom mandatu. Zakonom se omogućava punija integracija u jedinstveno evropsko energetsko tržište, što ima direktan značaj za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 15 i dodatno osnažuje regionalno i evropsko povezivanje, uključujući energetsku vezu sa Italijom. Navedeni zakon predstavlja najobimniju reformu energetskog zakonodavstva u poslednjih deset godina, jer uvodi puna evropska tržišna, tehnička i bezbednosna pravila.

Energetski portal

Beč testira pametne senzore za navodnjavanje drveća

Foto: (c) Stadt Wien/ Martin Votava

U Beču je počeo jedan od najzanimljivijih ekoloških eksperimenata u regionu – projekat „Smart Trees”, u kojem mlada stabla „govore” kada im treba voda. Zahvaljujući novoj generaciji pametnih senzora, gradske službe mogu tačno znati koliko je vlage u zemlji, koliko toplote trpi koren i kada je pravo vreme za zalevanje. Ideja je jednostavna: više zdravih stabala, manje potrošene vode i efikasniji rad terenskih ekipa.

Beč godišnje brine o više od pola miliona stabala, a svake godine sadi hiljade novih. Da bi mlada stabla preživela sve toplija leta i sve duže sušne periode, potrebno ih je redovno i pažljivo zalivati, i tu sada uskače tehnologija.

Od februara 2024. širom grada postavljaju se digitalni senzori u zemlji oko mladih stabala. Oni neprestano mere vlagu i temperaturu tla i šalju podatke putem LoRaWAN mreže, energetski štedljive tehnologije čiji uređaji mogu raditi godinama bez zamene baterije. Vrtlari podatke prate putem posebne IoT-platforme (platforma za praćenje podataka sa senzora) i na osnovu njih odlučuju kada je vreme za zalivanje. Umesto starih, fiksnih ruta, voda dolazi upravo onda kada je stablima zaista potrebna.

Prvi rezultati već pokazuju značajan potencijal za uštedu vode, vremena, goriva i radne snage – sve uz zdravija i otpornija stabla.

Pročitajte još:

U jesen ove godine projekat je ušao u novu, još napredniju fazu u pešačkoj zoni Favoritenstraše. Tamo će se prvi put koristiti i posebni senzori koji mere koliko vode stablo zapravo potroši i koliko je ispari. Kombinacijom podataka iz zemlje i iz samog stabla moguće je gotovo savršeno odrediti optimalnu količinu i pravi trenutak za zalivanje.

Prikupljeni podaci ne koriste se samo za svakodnevni rad. U saradnji sa Univerzitetom u Beču, kao i drugim stručnim institucijama, analiziraju se vrste drveća, uticaj đubriva i uslovi koji najviše pogoduju rastu mladih stabala. Cilj je stvaranje modernog, održivog i praktičnog sistema upravljanja urbanom šumom.

Beč paralelno testira i inovativne posude za sadnju, tzv. Air pots, sa zidovima punim otvora koji omogućavaju bolju cirkulaciju vazduha i vode oko korena. Rezultat je snažnije, zdravije korenje i veća šansa da mlado stablo uspe čak i u zahtevnim uslovima.

Energetski portal

Počela gradnja prve u nizu fabrika za preradu otpadnih voda duž Save i Dunava

Foto-ilustracija: Unsplash (marco-bicca)

U Ratarima kod Obrenovca počela je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpaadnih voda, objavio je na društvenim mrežama gradski menadžer Miroslav Čučković.

– Početak izgradnje prve u nizu fabrika za preradu otpadnih voda duž Save i Dunava u Ratarima stavlja Beograd na mapu zelenih prestonica Evrope – naveo je gradski menadžer.

Obrenovac je, inače, jedna od 16 opština koja je uključena u projekat Čista Srbija koji realizuje Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u saradnji sa kineskom kompanijom CRBC.

Ovim projektom predviđena je izgradnja dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali i novih kilometara kanalizacione mreže.

Veliko postrojenje biće izgrađeno u mesnoj zajednici Mislođin, obuhvatiće teritoriju Obrenovca i mesnih zajednica Zvečka, Urovci, Krtinska, Belo Polje, Barič i Mislođin.

Manje postrojenje za 2.000 ljudi, biće izgrađeno u mesnoj zajednici Ratari i ono će, kako je ranije saopšteno, biti pilot projekat za sva postrojenja koja će se u narednom periodu graditi.

Izvor: eKapija

Planine u opasnosti – pet od poslednjih šest godina najbrže povlačenje glečera u istoriji

Foto-ilustracija: Pixabay (Sonyuser)

Međunarodni dan planina obeležava se svake godine 11. decembra s ciljem podizanja svesti o ekosistemima povezanim s planinama. Ove godine s temom „Gležeri su važni za vodu, hranu i život u planinama i šire”, ističe se ključna uloga planinskih područja kao važnog izvora  slatke vode i poziva na hitne mere za sprečavanje nestanka glečera.

Prema podacima Ujedinjenin nacija (UN) planine su dom za 15 odsto svetske populacije i u njima se nalazi gotovo polovina globalnog biodiverziteta. Planinski ekosistemi suočavaju se s pretnjama zbog klimatskih promena i intenzivne ljudske eksploatacije – porast temperatura dovodi do topljenja glečera, što direktno smanjuje dotok slatke vode nizvodno.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by United Nations (@unitednations)

Oko 70 odsto slatke vode na Zemlji postoji u obliku snega ili leda, a oticanje iz glečera je ključno za pitku vodu, biodiverzitet, poljoprivredu, industriju i hidroenergiju. Gotovo dve milijarde ljudi, uključujući mnoge autohtone narode, oslanja se na vodu iz planina za osnovne potrebe.

— Pet od poslednjih šest godina zabeleženo je najbrže povlačenje glečera u istoriji. Između 2000. i 2023. godine, glečeri su izgubili 6542 milijarde tona leda. Već je nestalo oko 600 glečera, a mnogi će nestati ako temperature nastave rasti — navodi Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), koja koordiniše pripremom i organizacijom obeležavanja Međunarodnog dana planina.

Prema procenama do 2050. godine očekuje se da će nestati trećina od 18.000 glečera u 50 lokacija UNESCO-ve svetske baštine.

Pročitajte još:

Svoj doprinos očuvanju planina možete dati tako što ćete na društvenim mrežama podeliti ključne poruke ili fotografiju svoje omiljene planine koristeći „hašteg” #MountainsMatter.

Povodom Međunarodnog dana planina 2025 u svetu se organizuju brojni događaji, online predavanja, fotokonkursi i Mountain Talks o održivom turizmu i zaštiti planina.

Simboli

Simbol Međunarodnog dana planina sastoji se od tri jednakostranična trokuta, svaki postavljen tako da dva vrha leže na zamišljenoj horizontalnoj liniji, a jedan vrh je okrenut prema gore. Trokuti su uglavnom crni i predstavljaju planine. Trokut s leve strane ima plavi „dijamant” na vrhu, što predstavlja led ili sneg na vrhu planine. Srednji trokut ima narandžasti krug u centru, što predstavlja resurse koji se vade iz unutrašnjosti planina. Trokut s desne strane ima mali zeleni trokut na donjem desnom vrhu, što predstavlja useve koji rastu na planinama.

Ispod tri trokuta nalazi se crna traka s natpisom „11 December” i rečima „International Mountain Day” u dve nijanse plave boje koje koristi UN. Simbol Međunarodnog dana planina zasnovan je na simbolu Međunarodne godine planina (2002).

Energetski portal

Srbija najnaprednija u regionu u primeni Paketa za integraciju električne energije

Foto-ilustracija: Freepik (fabrikasimf)

Integracija energetskog tržišta Evropske unije i Energetske zajednice više nije samo politički cilj, već zajednički ekonomski, klimatski i bezbednosni imperativ – zaključak je Izveštaja o implementaciji Sekretarijata Energetske zajednice za 2025. godinu. Dokument ističe opipljiv napredak ugovornih strana u usklađivanju sa evropskim energetskim i klimatskim propisima, čime se dodatno učvršćuje njihova uloga pouzdanih partnera u jedinstvenom evropskom energetskom prostoru.

Kako se evropski energetski pejzaž brzo menja, a tržišta se prilagođavaju ambicioznim klimatskim ciljevima, reforme u Energetskoj zajednici postaju ključne za konkurentnija tržišta, veća ulaganja u čistu energiju i sigurnije snabdevanje. Dodatni pritisak stiže i od CBAM-a (mehanizma za granično usklađivanje ugljenika), koji od 1. januara 2026. počinje da se primenjuje i na trgovinu električnom energijom.

Napredak u prenošenju evropskih pravila: Srbija i Moldavija predvodnici

Tri godine nakon usvajanja Paketa za integraciju električne energije (EIP), napori na transpoziciji pravnih akata dali su prve značajne rezultate. Iako većina ugovornih strana nije uspela da do krajnjeg roka – 31. decembra 2023. – prenese svih devet obaveznih akata, Srbija i Moldavija pokazale su da je potpuna transpozicija izvodiva.

Srbija je nakon usvajanja novog Zakona o energetici krajem 2024. godine nastavila sa preuzimanjem mrežnih pravila i smernica, dovršivši proces u avgustu 2025. Moldavija je u međuvremenu usvojila sve preostale mrežne kodekse, čime je takođe kompletirala EIP. Crna Gora i Severna Makedonija napredovale su donošenjem novih zakona o energetici, dok zakoni pripremljeni u Bosni i Hercegovini i Ukrajini još čekaju parlamentarnu proceduru. Albanija, Gruzija i Kosovo* tek treba da naprave iskorak izvan izrade nacrta zakona.

Foto: Sekretarijat Energetske zajednice

Pročitajte još:

Integracija tržišta električne energije – ključ za dekarbonizaciju i izuzeće od CBAM-a

Izveštaj naglašava da će nastavak dekarbonizacije direktno zavisiti od napretka u integraciji tržišta električne energije, koja treba da otključa veći obim trgovanja i investicionih kapaciteta nego što to omogućavaju mala nacionalna tržišta. Potpuna transpozicija EIP-a je preduslov za spajanje tržišta sa EU pre pristupanja – i za izuzeće od CBAM-a u trgovini električnom energijom.

S obzirom na trenutni tempo i neophodnu proveru usklađenosti od strane Evropske komisije, najranije spajanje tržišta može se očekivati 2028. godine.

Gasni sektor: ubrzati reforme i ojačati prekogranične tokove

Evropsko tržište gasa ulazi u novu fazu, u kojoj je dublja integracija sa Energetskom zajednicom ključna za energetsku bezbednost nakon postepenog ukidanja ruskog gasa. Države članice EU treba da od avgusta 2026. primenjuju mrežne kodekse na svim granicama, što zahteva doslednu saradnju sa ugovornim stranama.

Izveštaj beleži napredak u reformi gasnog sektora u Srbiji, Moldaviji i Severnoj Makedoniji, ali naglašava potrebu za ravnomernijim napretkom u celom regionu. Posebno se ističe važnost efikasnijeg stavljanja prekograničnih kapaciteta na raspolaganje, uključujući i Transbalkanski gasovod, kao ključnog koridora za diverzifikaciju i konkurenciju.

Godišnji izveštaj Sekretarijata prati realizaciju obaveza iz pravnih tekovina EU u oblasti energetike i klime, procenjujući usklađenost i napredak ugovornih strana. Kako se evropsko tržište ubrzano menja, Energetska zajednica poručuje da je brža integracija neophodna – i ostvariva.

Energetski portal

*Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

INA širi domaću proizvodnju i potvrđuje nova nalazišta: Radovi na dve jadranske bušotine

INA
Foto-ilustracija: Unsplash (josip-ivankovic)

Kompanije INA, važan regionalni akter u istraživanju i proizvodnji nafte i gasa, potvrdila je u svom saopštenju nova nalazišta prirodnog gasa u Severnom Jadranu. Kompanija је u okviru programa bušenja razvojnih bušotina, izbušila prvu od dve planirane bušotine sa postojeće proizvodne platforme IKA-A u Severnom Jadranu, što je deo hrvatskog gasnog polja IKA, kojim upravlja INA. Radovi na bušotini IKA A-1 R DIR završeni su krajem novembra, a početkom decembra počelo je testiranje koje je i dalje u toku. Tokom ispitivanja obavljaju se hidrodinamička merenja kako bi se precizno utvrdio njen proizvodni kapacitet.

Probna proizvodnja pokrenuta je dva meseca pre nego što je predviđeno rokom, i iznosi oko 120.000 kubika gasa dnevno, čime je ova bušotina postala druga najproduktivnija pod njihovim upravljanjem u Hrvatskoj. Gas iz testne faze usmerava se u postojeći sistem i isporučuje u nacionalnu gasnu mrežu.

Pročitajte još:

Prema procenama, novootkrivene rezerve iznose oko 220 miliona kubnih metara, što je ekvivalent približno 1,3 miliona barela nafte.

Radovi na drugoj bušotini, IKA A-4 R DIR, i dalje traju, a završetak i eventualni početak proizvodnje očekuju se u prvom tromesečju 2026. godine. Obe bušotine nastale su kroz proces napuštanja iscrpljenih matičnih bušotina i naknadnog bušenja prema neiskorišćenim ležištima. Nakon tehničkih prilagođavanja, biće priključene na infrastrukturu platforme IKA-A.

Energetski portal