Home Blog Page 585

Cementara u Beočinu: Građanima zagađenje, a opštini investicije

Foto: Fejsbuk printskrin / Beočin Lafarge
Foto-ilustracija: Unsplash (Cristi Goia)

Uprkos nedavnoj vesti da cementara Lafarž gradi filter za smanjenje emisije prašine, CINS saznaje da to ipak neće rešiti zagađenje vazduha u Beočinu. Štetne čestice koje preko 15 hiljada stanovnika ove opštine već godinama udišu, višestruko prelaze dozvoljene granice, a loš vazduh prati i nepropisno spaljivanje opasnog otpada u cementari. Od iseljavanja najugroženijih stanovnika se odustalo, a opštini su od fabrike stigle investicije od više miliona evra.

Na samo pedesetak metara od kapije fabrike Lafarž nalazi se beočinsko naselje Kolonije. Njegovi stanovnici, među kojima su i deca, žive u gusto naseljenim kućama načičkanim u uskim ulicama. Na njega se dalje nastavlja naselje Šljivik, a gde god da stanete dimnjaci fabrike vam mogu poslužiti kao orijentir.

Prema zvaničnim izveštajima cementara se 2019. našla među glavnim zagađivačima vazduha u Srbiji. Međutim, cementara već nekoliko decenija ima negativan uticaj na vazduh. Još 2006. u Planu detaljne regulacije fabričkog kompleksa navodi se da je kvalitet životne sredine u Beočinu u velikoj meri umanjen zbog rada cementare, njenog nepovoljnog položaja u odnosu na naselje i na pravac dominantnog vetra.

Planirano je iseljavanje Kolonija i Šljivika, ali se od toga u narednim godinama odustalo. Nasuprot tome, planira se proširenje naselja Kolonije. Pored toga, planirani zaštitni pojas između fabrike i grada nije podignut. Prema najavi na sajtu Opštine Beočin, u krug fabrike će premestiti i vrtić.

Cementare su među najvećim emiterima ugljen-dioksida (CO2). Ipak, nijedna od dve merne stanice Agencije za zaštitu životne sredine, obe na oko kilometar od fabrike, ne mere CO2. Reč je o gasu koji zagađuje atmosferu i izaziva klimatske promene. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, CO2 se zadržava u atmosferi više od jednog veka i ima dugoročne efekte zagrevanja planete.

Ove stanice zato mere zagađenost vazduha PM česticama, koje kod ljudi mogu izazvati respiratorna i kardiovaskularna oboljenja. Posebno su opasne za osetljive grupe – starije, decu, i one sa već postojećim bolestima srca ili pluća.

Među fabrikama i termoelektranama, Lafarž je 2019. po emitovanju ovih čestica zauzeo 14. mesto u Srbiji.

Prema analizi CINS-a, u Beočinu je koncentracija PM10 čestica te godine bila veća od dozvoljene 51 dan, a u 2020. godini 48.

Pored toga, Lafarž zagađuje sumpor-dioksidom (SO2) i azotnim oksidima (NOx/NO2), pa se 2019. našao na 6. mestu u Srbiji po emisijama oksida azota, a na 13. po oksidima sumpora. SO2 i azotni oksidi dovode do pojave kiselih kiša koje uništavaju šume, štetno utiču na floru i faunu, a ubrzavaju i koroziju materijala. Izloženost visokoj koncentraciji SO2 takođe može da izazove respiratorne i kardiovaskularne bolesti, dok azotni oksidi kratkoročno izazivaju vrtoglavicu, a dugoročno povećavaju rizik od prerane smrti. Azotni oksidi štete i vodi i usevima.

Lafarž je nedavno objavio da će zamenom elektrostatičkog filtera modernijim vrećastim filterom rešiti problem prašine u Beočinu. Međutim, u odgovoru za CINS cementara je potvrdila da se time nivo drugih zagađivača neće smanjiti:

„Za ostale navedene parametre (ugljen dioksida, azotnih oksida, sumpornih oksida) postoje već implementirani zasebni sistemi za smanjenje emisija“.

Inspekcija ukazala i na loše rukovanje opasnim otpadom

Iako je u cementari Titan u Kosjeriću zabranjeno korišćenje komunalnog otpada kao alternativnog goriva, Lafarž ima ovu dozvolu.

Kako je za CINS rekao Bratimir Nešić, inženjer zaštite životne sredine, jedino cementare u Beočinu i Popovcu kod Paraćina imaju dozvole za spaljivanje otpada radi energetskog iskorišćenja. On dodaje da se „komunalni otpad umesto spaljivanja svakako može tretirati drugačije“, na primer ponovnom upotrebom ili reciklažom.

Takođe, Lafarž koristi petrol koks, gorivo koje se dobija kao sporedni proizvod u rafinerijama nafte, dok, prema pisanju medija, u slovenačkoj cementari ove kompanije 2017. godine Ministarstvo za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja Slovenije i nakon žalbi tu dozvolu nije izdalo.

Inspekcija je takođe utvrdila da je Lafarž od određenih preduzeća preuzimao gumeni granulat, nastao u procesu reciklaže guma, kao gotov proizvod, odnosno bez dokumenta o kretanju otpada. Ovaj gumeni granulat fabrika je koristila kao alternativno gorivo u procesu proizvodnje cementa što je suprotno integrisanoj dozvoli.

Iz Udruženja Spasimo Beočin kažu da nisu zadovoljni kako nadležne državne ustanove i Opština reaguju na njihove prijave, žalbe i predloge. Oni smatraju da to što beočinska Opština nema inspektora za zaštitu životne sredine najbolje oslikava odnos zvaničnih organa prema ovom problemu.

Sa druge strane, saradnja fabrike sa lokalnom vlašću ogleda se u brojnim donacijama opštini. Cementara je objavila da je, od privatizacije 2002. do 2011. godine, preko Fonda za realizaciju Socijalnog programa investirala 3,5 miliona evra. Sporazum o saradnji koji je Opština sa fabrikom potpisala 2011. godine najavio je petogodišnju investiciju od 2.050.000 evra za poboljšanje uslova života, razvoj lokalne zajednice i povoljniju klimu za privlačenje investitora. Krajem 2017. fabrika u istu svrhu obećala je još 200.000 evra. Lafarge je pomogao Beočinu kroz izgradnju sportskog centra, gradskog trga, verskih objekata, poslovne zone Beočin Biznis park u okviru fabričkog kompleksa, rekonstrukciju škola i dečijeg igrališta. Osim toga, kako su naveli u odgovoru CINS-u, učestvovali su u nabavci medicinske opreme za Dom zdravlja u Beočinu.

Na pitanje da li je inspekcija u poslednje četiri godine kontrolisala ovu fabriku, od Opštine smo dobili odgovor da za tim nije bilo potrebe. Iz odgovora je jasno i da Opština nema inspekciju za zaštitu životne sredine.

Više o ovome pročitajte ovde

Izvor: CINS

 

2021: Sad ili nikad za vlažna staništa Sredozemlja

Foto-ilustracija: Unsplash (Grant Durr)
Foto-ilustracija: Unsplash (Markus Spiske)

Svetski dan vlažnih staništa obeležen je 2. februara – i nikada nije bio važniji trenutak da napravimo pregled onoga što se slavi i zašto. Budućnost naših vlažnih staništa i budućnost čovečanstva neraskidivo su povezane, a 2021. godina je naša najbolјa prilika da učinimo nešto povodom toga.

Tokom velikog dela naše nedavne istorije tretirali smo vlažna staništa kao da nisu važna. Obale su tu da se na njima gradi, reke i jezera su tu da obezbede neograničene zalihe vode za farme i fabrike, močvare su tu da bi se isušile radi razvoja. Na području Sredozemlju vekovima transformišemo i degradiramo naša vlažna staništa, a od 1970. godine izgubili smo polovinu onoga što je preostalo.

Međutim, ono čega većina nas još uvek nije svesna je da život započinje u vlažnim staništima, kao i da ona održavaju kontinuitet života. Ako želimo da imamo bilo kakvu nadu u rešavanje rastućih izazova sa kojima se suočava naš region i ako želimo da obezbedimo našu održivu budućnost na Sredozemlju, vreme je za novi početak i zajednički, složni napor da se spasu i obnove ovi vitalni ekosistemi.

Vlažna staništa dolaze u različitim prirodnim i veštačkim oblicima, od reka i jezera do močvara, bara, obalnih sistema i morskih područja, a sva ova staništa zajedno pružaju osnovne prirodne usluge od kojih zavisi život miliona lјudi u basenu Sredozemlja. Vlažna staništa ne samo da skladište i prečišćavaju većinu naše vode za piće, već nas snabdevaju hranom i sirovinama, održavajući lokalne ekonomije. Ona su takođe vitalni centri za biodiverzitet i imaju presudnu ulogu u borbi protiv klimatskih promena.

Ali, danas su rastući zahtevi polјoprivrede, industrije, turizma i urbanog razvoja na Sredozemlju potisnuli naša vlažna staništa na ivicu održivosti. Prekomerno zahvatanje vode (dve trećine za polјoprivredu) smanjilo je protoke između 25-75 odsto tokom poslednjih decenija, a predviđa se da će se tokom narednih 20 godina dostupnost slatke vode smanjiti za 15 odsto. Sa isušivanjem i uništavanjem vlažnih staništa, vitalni prirodni sistemi se raspadaju čak i dok potražnja raste.

Da li možemo i dalјe ovako? Jednostavan odgovor je – ne možemo. Trenutne projekcije za region Sredozemlja pokazuju da će do 2040. godine oko 250 miliona lјudi živeti u uslovima nedostatka vode, u odnosu na, već danas, zastrašujućih 180 miliona. 

Klimatske promene – podaci pokazuju da 20 odsto teže pogađaju Sredozemlje od većine drugih delova sveta – pojačavaju krizu, podižu temperature, smanjuju kiše i naglo povećavaju poplave, oluje, suše i druge ekstremne klimatske događaje

Istovremeno, u regionu se veoma brzo razvija i kriza biodiverziteta. Vlažna staništa spadaju u ekosisteme sa najvećim biodiverzitetom, ali u sredozemnim vlažnim staništima populacija kičmenjaka gotovo se prepolovila od 1990. godine, a izumiranje predstavlja pretnju za više od trećine vrsta vlažnih staništa. Razvoj i zagađenje ostavljaju katastrofalne posledice.

Foto-ilustracija: Pixabay

Gubitak biodiverziteta i klimatske promene su dve strane iste medalјe: oba pokreću lјudske aktivnosti, a svaka pogoršava onu drugu.

Ipak, ekosistemi vlažnih staništa mogu pružiti neprocenjiva prirodna rešenja – ali samo ako im dozvolimo da pravilno funkcionišu. 

Zdrava vlažna staništa čuvaju i prečišćavaju vodu, a ovde na Sredozemlju očajnički nam je potrebno više čiste vode jer se naša atmosfera zagreva i populacija nastavlja da raste.

Zdravo vlažno stanište takođe sakuplja gasove staklene bašte, hladeći planetu. Obalna vlažna staništa odvajaju uglјenik po jedinici površine 10-20 puta brže od kopnenih sistema ali kada se unište, deo tog uglјenika se vraća u atmosferu.

Ekosistemi vlažnih staništa imaju vitalnu ulogu u zaštiti sredozemnih zajednica od rastućih rizika povezanih sa klimatskim promenama. Oni nas štite od ekstrema svih vrsta, poput kontinuiranog porasta nivoa mora ili sve češćih i nasilnih olujnih udara. Dublje u unutrašnjosti, vlažna staništa upijaju intenzivne kiše, štite od poplava i nadoknađuju niske tokove u vreme suše. Smatraju se jedinstvenim rešenjima zasnovanim na prirodi koja nude usluge od velike društvene, ekonomske i ekološke vrednosti za čovečanstvo.

Prosperitet i blagostanje ljudi Sredozemlja više nego ikad zavise od toga kako brinemo o svom prirodnom kapitalu. Više nego ikad, moramo investirati u sredozemna vlažna staništa jer smo suočeni sa neizvesnom budućnošću.

Da bismo odgovorili na izazov, potrebne su nam drastične promene, a 2021. godina nudi prilike da se one pokrenu, i koje ne smemo propustiti: svet treba da donese odluku o novom globalnom okviru za biodiverzitet, Evropska unija posvećena je zelenijoj budućnosti prema Evropskom zelenom dogovoru, a UN pokreću deceniju za obnavlјanje ekosistema.

Sve to čini ovaj trenutak idealnim za pokretanje inovativnih politika i planova upravlјanja u regionu koji promovišu obnavlјanje i održivost vlažnih staništa, kao i ravnopravnu upotrebu resursa u polјoprivredi, industriji i turizmu. Sve zainteresovane strane – lokalne zajednice, privatni sektor, organi javne vlasti, akademska zajednica, nevladine organizacije i međunarodni donatori – moraju obezbediti neophodne podsticaja očuvanju i obnavlјanju vlažnih staništa. Socijalna, ekonomska i politička stabilnost sredozemnog basena zaista je ugrožena.

A šta je sa javnošću, šta možemo učiniti? Pa, vlažna staništa se tiču svih nas i u najbolјem je interesu je svih da saznamo više o važnosti ovih neverovatnih ekosistema, da proširimo vest i pružimo podršku svima koji ih čuvaju i obnavlјaju. 

Svetski dan vlažnih staništa 2021. idealna je prilika da počnemo da stvaramo promene u budućnosti sredozemnog biodiverziteta i lјudi na svim nivoima.

Izvor: IUCN

 

Nove automatizovane stanice za bolju odbranu od grada

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto: Vlada Republike Srbije

Završena je prva faza radova na izgradnji automatizovanih protivgradnih stanica koje se nalaze u radarskom cetru Republičkog hidrometeorološkog zavoda na Bukulji.

Prema planovima u ovom centru biće postavljeno 104 stanice i za sada su spremne 44, dok će do kraja godine biti postavljeno i pušteno u rad preostalih 60 stanica. 

Radarski centar Bukulja biće kompletno automatizovan i do kraja godine pružaće zaštitu u prečniku od 90 kilometara i na 2.370 hektara”, rekla je premijerka Ana Brnabić.

Kako se navodi u saopštenju, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović poručio je da se više neće ponoviti 12. jun 2017. godine, kada je grad uništio useve u okolini Topole i Smedereva, sve do Velike Plane.

Kako je naveo sada će protivgradnom zaštitom biti pokriveno nekoliko opština pored Aranđelovca, i to gotovo kompletna Topola i po deo Ljiga, Smedereva i Beograda.

I u Vojvodini se intenzivno radi na postavljanju protivgradnih sistema, završava se radarski centar Fruška gora, a nadležni najavljuju javnu navavku za centre Bajša i Samoš. 

“Kada ovim centrima kasnije dodamo radarski centar Kruševac, sve ono što daje najveći prinos u voćarstvu i povrtarstvu, praktično će biti pokriveno”, naglasio je Nedimović.

Kako je ministar rekao sa Republikom Srpskom zajednički gradimo stanice sa druge strane Drine, a planirano je da u 2022. godini bude opremanja radarska stanice Užice.

Direktor RHMZ-a Jugoslav Nikolić rekao je da su protivgradne stanice potpuno automatizovane, bez potrebe za strelcima, jer se njima upravlja iz radarskog centra i proizvod su domaće tehnologije.

Softver za ovaj sistem napravilo je preduzeće “Informatika” iz Beograda, a lansere i ostatak sistema za ispaljivanje raketa “Trajal” iz Kruševca. Sve stanice imaju autonomno napajanje energijom preko solarnih ćelija i lansere sa po 12 raketa.

Automatizovani sistemi protivgradne zaštite veoma su važni, zahvaljujući njima poljoprivredna proizvodnja je efikasnija. Na njenom unapređenju Srbija od 2016. godine intenzivno radi i prošle godine u Valjevu je otvoren prvi automatizovani radarski centar u Južnoj Evropi.

Energetski portal

Bitkoinka –prva krava u Crnoj Gori kupljena kriptovalutom

Kako je 21. vek – vek digitalizacije,  gotovo svi aspekti života pretrpeli su promene, a ni poljoprivreda nije izuzetak. Tako se danas sve više poljoprivrednika služi savremenim tehnologijama kako bi prodavali svoje proizvode i unapredili poslovanje.

Uspešna upotreba digitalizacije u poljoprivredi krasi i prvo digitalno selo u Crnoj Gori čiji je tvorac Marko Maraš. On je, kako kaže za Energetski portal, i sam želeo da kupi kokoške 2017. godine, ali na internetu nije mogao da pronađe objedinjenu ponudu za poljoprivredne artikle u Crnoj Gori. To ga je inspirisalo da napravi sajt Seljak.me kako bi se ubrzalo i poboljšalo umrežavanje poljoprivrednika, kako međusobno, tako i sa potencijalnim kupcima.

Osim kupo-prodaje, na pomenutom sajtu poljoprivrednici mogu steći i dodatna znanja i savete, a poseban akcenat stavlja se na digitalizaciju i modernizaciju poljoprivrede.

Marko je promovisanjem inovativnih metoda uticao na porast upotrebe GPS ogrlica i senzora za teljenje, a kako bi dodatno pomerio granicu digitalizacije u poljoprivredi, odvažio se na još jedan korak:  trgovina u bitkoinima.

Tako je jedna krava uspešno prodata novoj vlasnici po ceni od 0.03 bitkoina, što otprilike iznosi 1.350 eura.

Kako se navodi na sajtu Seljak.me, Marko je u dogovoru sa koleginicom Anđelom Bojić čija je porodica planirala kupovinu krave, odlučio da se ova transakcija obavi upotrebom bitkoina. Ovi mladi vizionari želeli su da pokažu domet digitalizacije u poljoprivredi, kao i sve mogućnosti koje digitalizacija nudi.

On dodaje da ne postoji prepreka za upotrebu kriptovaluta u poljoprivredi budući da se u svetu ove valute uveliko koriste za razne vrste transakcija. Ipak, ne veruje da će ovaj vid trgovine uskoro postati svakodnevna praksa na našim prostorima.

Ovo je, kako kaže Maraš za naš portal, jedan vid poziva svim ljudima da se okrenu digitalizaciji poljoprivrede, a ono što ga takođe pokreće jeste i nada da će se, usled veće modernizacije poljoprivrede, mladi ljudi vratiti na selo.

“Prazna sela su jedna surova realnost ali opet moramo da se borimo svim sredstvima da život na selu ne odumre. Uz dužno poštovanje starijim generacijama, mladi su ipak ti koji su neophodni da bi neko mesto živelo”, ističe Marko ali dodaje da mali pomak ka revitalizaciji sela ipak postoji. Mnoge mlade ljude upravo je pandemija naterala da se zapitaju šta žele da rade u životu pa sada, između ostalog,  razmatraju i život na selu. Ipak, da bi se mladi masovnije vraćali na selo, neophodno je da imaju struju, vodu, internet i ostalu infrastukturu, te da je to prvi korak ka oživljavanju sela.

Na pitanje šta bi mogao biti sledeći korak u inovaciji, Maraš ističe da ima mnogo ideja na umu. Ipak, inovacije se ne uvode samo radi njih samih, već je pre svega važno da one budu primenjive u praksi te da ljudi na selu od njih imaju koristi.

Milena Maglovski 

Klimatske promene utiču na šumsku biomasu

Foto-ilustracija: Unsplash (Kevin Fitzgerald)
Foto-ilustracija: Unsplash (Sergey Raikin)

Šume imaju veliku i važnu ulogu, prečišćavaju vazduh i vodu, utiču na kvalitet vazduha, sprečavaju erozije tla i klizišta, ublažavaju štetno dejstvo efekta staklene bašte. One su jedan od najsloženijih ekositema na zemlji, od velike su važnosti za biodiverzitet, stanište su za mnoge vrste životinja i biljaka.

Međutim, umesto da ih čuvamo, i da povećavamo teritorije pod šumom, jer je to veoma važno za očuvanje životne sredine, ljudi širom sveta neplanskom sečom uništavaju “pluća” planete. I kao da to nije dovoljno, klimatske promene u velikoj meri utiču na šume i one su izložene opasnostima kao što su požari, udari vetra i štetočine.

Prema podacima iz studije Zajedničkog istraživačkog središta Evropske komisije, više od 60 odsto šumske biomase, odnosno 33,4 milijarde tona izloženo je rizicima koji nastaju usled klimatskih promena.

Naime, naučnici su analizirali satelitske podatke od 1979. do 2018. godine i ranjivost su definisali kao udeo biomase koji se potencijalno gubi kada na šume utiču prirodni poremećaji. Rezultati pokazuju da su se gubici zbog izlaganja vetru povećali za 40 odsto, kada su u pitanju požari to je 34 odsto, a štetočine 26 odsto.

Naučnici su došli do saznanja da je ugroženost od štetočina porasla u navedenom periodu i to naročito u oblastima u kojima je zagrevanje sve veće.

Guste šume su manje ugrožene za razliku od onih koje imaju veći udeo biomase. Istraživanje je pokazalo da suše i visoke temperature utiču na to da su biljke manje otporne na napade štetočina i da je ovakvo okruženje pogodno za razmnožavanje ovih životinja. 

Suše, visoke temperature i guste “stare” šume mesta su na kojima najčešće dolazi do požara. Dok su oblasti sa hladnom klimom i njihova šumska prostranstva mesta gde su oštećenja od vetra veoma vidljiva. Kako stručnjaci objašnjavaju, to je zbog slabijeg ukorenjivanja stabala.

Klimatske promene u velikoj meri utiču na najsloženije ekosisteme, borba tek predstoji i moramo učiniti sve što je u našoj moći da zaštitimo planetu. Zato što pre posadite bar jedno drvo, jer će u njegovim blagodetima uživati vaša deca i unuci.

Milica Radičević

 

Američko tržište je šansa za organsku hranu iz Srbije

Foto: Unsplash / Janko Ferlič

Organski proizvodi  u našoj zemlji iz godine u godinu beleže sve veći izvoz, a u 2020. godini izvoz organske hrane bio je čak 30 odsto veći u poređenju sa 2019. Nema sumnje da organska proizvodnja u Srbiji ima ogroman potencijal, pa država ulaže veliki napor kako bi podržala proizvođače i olakšala plasman organskih proizvoda na tržište.

Jedna od zemalja u koje se sve više izvozi domaća organska hrana je i SAD, a da bi ovaj trend nastavio da raste, neohodno je unaprediti poljoprivrednu saradnju između naše zemlje i SAD-a.

Upravo to je bio predmet sastanka ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislava Nedimovića i ambasadora SAD-a Entonija Godfrija, koji je održan 5. marta.

Oni su se složili da neophodno ostvariti povoljne uslove za izvoz proizvoda u SAD, a Nedimović ističe da će oko 5.000 proizvoda biti izvezeno bez carine te da će to dodatno ojačati srpske proizvođače i omogućiti lakši plasman njihovih proizvoda.

Ovo je još jedan korak ka unapređivanju već ostvarene saradnje sa SAD-om u oblasti poljoprivrede, budući da SAD već četiri godine intenzivno pomaže srpskim poljoprivrednicima.

Naime, USAID  je u saradnji sa Asocijacijom za promociju srpske hrane, 2018. godine organizovao prvi Beogradski sajam hrane (Belgrade Food Show) kako bi se stvorila održiva platforma za prikazivanje i plasman srpskih proizvoda širom sveta.

Na prvom sajmu našlo se oko 80 izlagača iz Srbije, dok je 2019. godine više od 100 izlagača predstavilo svoje inovativne i kvalitetne prehrambene proizvode.

USAID takođe pruža svu neophodnu tehničku podršku proizvođačima kako bi oplemenili svoje proizvode i spremili ih za maloprodajne lance u inostranstvu.

Takođe, budući da je  potražnja za autentičnim i tradicionalnim proizvodima sve veća, proizvođači organske hrane mogu da računaju i na pomoć države.

Na sajtu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede navodi se da je država izdvojila dodatna sredstva kako bi pomogla proizvođačima da sertifikuju svoje proizvode.

Ovo će  naročito značiti malim proizvođačima kojima je izlaganje troškovima bio najveći problem, ali sada će, zahvaljujući finansijskoj pomoći države i programu USAID-a, i oni dobiti šansu da plasiraju svoje proizvode.

Svaki zahtev za sertifikaciju biće moguće podržati sa milion dinara, dok će država kao i do sada nastaviti da podržava proizvođače organske hrane sa 26.000 dinara po hektaru.

Energetski portal

Crna Gora tuži kompaniju CRBC zbog uništavanja reke Tare

Foto: Wikipedia/Cornelius Bechtler
Foto-ilustracija: Unsplash (Paddy Walker)

Osnovno državno tužilaštvo u Kolašinu podnelo je optužnicu protiv kineske kompanije CRBC, glavnog izvođača radova na autoputu Bar-Boljare zbog, kako se navodi, uništavanja dela reke Tare, koja je pod zaštitom UNESKO-a.

Kako se navodi u saopštenju Osnovnog državnog tužilaštva u Kolašinu, ovoj kompaniji se stavlja na teret da je na lokaciji Uvač 4, protivno zakonu o planiranju prostora i izgradnje objekata, započela građenje objekta bez prethodno podnete prijave i dokumentacije mimo revidovanog glavnog projekta.

“Kompanija “Road and Bridge Corporation” (CRBC) je radila bez prethodno utvrđenih mera zaštite životne sredine, na taj način izazvano je oštećenje reke Tare u većoj meri i na širem prostoru”, piše u saopštenju.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija Crne Gore navode da se aktivnosti u vezi sa optužnim predlogom protiv kompanije CRBC, kojim se ta kompanija sumnjiči za devastaciju korita reke Tare 2019. godine, odvijaju nezavisno od realizacije projekta autoputa Bar-Boljare, prenosi RTCG.

“Na lokalitetu petlje Mateševo, u sklopu izvođenja radova na samoj petlji i na prilaznim rampama planirani su i radovi na regulaciji reke Tare, a sve po odobrenom Glavnom projektu, odnosno na osnovu građevinske dozvole”, navodi se u saopštenju ministarstva.

Kako dalje navode, snažno su posvećeni očuvanju i unapređenju zaštite životne sredine i nadaju se da će sve aktivnosti na izgradnji autoputa biti sprovedene u skladu sa propisima, procedurama, standardima i dobrom međunarodnom praksom, postavljajući investicione ciljeve i ciljeve zaštite životne sredine kao komplementarne, a ne suprotstavljene.

“U prethodnom periodu nadležno Ministarstvo je bilo na raspolaganju i dostavljalo svu dokumentaciju nadležnim organima, uključujući i UNESCO u vezi sa pitanjem zaštite korita reke Tare”, navodi se u saopštenju.

Energetski portal

 

Rio Tinto najavio do kraja 2021. godine dodatnih 200 miliona dolara investicija

Photo illustration: Pixabay
Foto: Rio Tinto

Kompanija “Rio Sava eksplorejšn” , deo korporacije Rio Tinto, protekle nedelje predstavila je na konferenciji za novinare dalje planove projekta „Jadar“.

U projekat je do sada uloženo 250 miliona dolara, a ove godine će i dodatnih 200 miliona dolara biti namenjeno za realizaciju Studije izvodljivosti, koja bi po trenutnom planu trebalo da se završi do kraja 2021. godine.

U okviru ove faze projekta biće završene tri nove studije o proceni uticaja na životnu sredinu za: rudnik, postrojenje za preradu minerala i rešenje za odlaganje industrijskog otpada.

Projekat „Jadar“ je ležište bora i litijuma koje je Rio Tinto otkrio u blizini Loznice i jedinstveno je u svetu, jer sadrži jadarit, novi litijumsko-natrijumski-borosilkat (LiNaSiB₃O₇OH).

Kada se projekat realizuje, „Jadar“ će proizvoditi litijum-karbonat kvaliteta pogodnog za proizvodnju litijumskih baterija, koje se koriste za pogon električnih automobila. Ležište je takođe bogato boratima, koji imaju široku primenu, od poljoprivrede, FMCG industrije, telekomunikacija, hemijske industrije.

Implementacija projekta “Jadar” je u saradnji sa Vladom Republike Srbije, a trenutno je tim posvećen izradi tehničke dokumentacije, izradi studija o proceni uticaja na zaštitu životne sredine, kupovini zemljišta i ishodovanju dozvola za izgradnju, u skladu sa prethodno utvrđenim planom aktivnosti za ovu fazu razvoja.

Foto: Rio Tinto

Novi mineral, nova tehnologija prerade i novo tržište zahtevaju sveobuhvatan pristup i analizu kako bi „Jadar“ bio dugoročna i održiva operacija. Realizacija projekta ’’Jadar’’, prema rečima predstavnika ove kompanije, stvara mogućnosti za razvoj zelene ekonomije.

Rio Tinto posluje u 35 zemalja, kroz rudnike, rafinerije, marketing sedišta, tehnološke, razvojne centre i labaratorije, uz primenu AI tehnologije. Do sada je uloženo preko milijardu dolara u projekte u vezi sa klimatskim promenama, koji će biti realizovani u narednih pet godina.

Od 2008. godine do danas, u svim svojim operacijama Rio Tinto  korporacija je smanjila emisiju gasova za 46 odsto, sa ciljem da do 2050. postignu cilj od nula odsto emisije gasova.

Kao korak ka ostvarenju tog cilja, razvijen je sistem ELYSIS zahvaljujući kojem se direktno topljenje aluminijuma odvija bez emisije gasova staklene bašte.

Energetski portal

Otvorena fabrika Kontinental u Novom Sadu

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

U Novom Sadu juče je otvorena fabrika Kontinental automotiv Srbija, a vrednost investicije je 140 miliona eura.

Sa otvaranjem Kontinentala otvoriće se više od 500 radnih mesta, a najavljeni su i novi projekti poput izgradnje trening centra laboratorija, a biće potrebe i za dodatnim zaposlenjima. Predviđa se da će ova kompanija svoj prostor dodatno proširiti za još 1.500 metara kvadratnih, a trenutno se, kako prenosi RTS, prostire na oko 8.000 metara kvadratnih.

Predstavnici Kontinentala u Srbiji su postavili čvrste temelje, jer ova kompanija već pune tri godine posluje u Novom Sadu  u okviru svog centra za istraživanje i razvoj.

Nesumnjivo je da imamo kvalifikovan kadar jer je u međunarodnom timu Kontinentala za razvoj tehnologije čak 600 IT inženjera iz Srbije, dok je ukupan broj stručnjaka oko 5.000.

Razvojno-istraživački centar Kontinentala u Srbiji treći je po broju ljudi, odmah iza nemačkog i ruskog centra, ali ispred austrijskog i francuskog.

Koliko je Vojvodina, ali i cela Srbija, napredovala svedoči činjenica da će se u novosadskom Kontinentalu, pored instrument tabli i displeja za automobile, proizvoditi i napredni HMI sistemi.

HMI sistemi su pametni upravljački sistemi koji vozaču omogućavaju lakše i bezbednije upravljanje vozilom uz pomoć naprednih tehnologija, a jedna od mogučnosti je i prepoznavanje glasa.

Vozač može personalizivati HMI softver i u potpunosti ga prilagoditi sopstvenim potrebama kako bi neometano upravljao vozilom, a sama vožnja bila prijatnija.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izrazio je veliku zahvalnost predstavnicima ove nemačke kompanije na odluci da investiraju u Srbiju, što je još jedan pokazatelj iskrenog prijateljstva i dobre saradnje Nemačke i Srbije, prenosi RTS.

Takođe, velika zasluga pripada i domaćim inženjerima koji su učestvovali u projektu, jer nas njihova stučnost i marljiv rad prikazuju u najboljem svetlu.

Energetski portal

Mladi orlovi krstaši lete nad Srbijom, ali da li će ovde i ostati?

Foto: pixabay

Orao krstaš, kraljevska ptica čiji je raspon krila dug dva metra, nekada je krstario širokim predelima Evroazije. Danas je orao krstaš, prvenstveno zbog seče šuma i intenzivne poljoprovrede, ostao bez mesta za gnežđenje, što ga je svrstalo u ugrožene vrste, a u našoj zemlji dovelo gotovo do istrebljenja.

Kako navodi Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, pre samo pet godina u Srbiji je preostao jedan gnezdeći par ove moćne ptice, ali je kroz dugogodišnje napore i akcije članova i volontera ovog društva, kao i saradnje sa partnerskim organizacijama i institucijama, Srbija danas bogatija za još dva gnezdeća para.

Sredinom 2017. godine, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica uložilo je izuzetan napor kako bi se sačuvao tada poslednji preostali par orla krstaša. Volonteri su od marta do jula aktivno nadgledali i čuvali njihovo gnezdo, što je na kraju dalo izvanredne rezultate – izleglo se čak pet mladunaca.

I u 2020. godini preduzete su mere kako bi orao krstaš ponovo kružio našim nebom. Kako za Novu ekonomiju navodi Mirjana Rankov, koordinatorka projekta „PannonEagle LIFE“ u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, postavljene su nove metalne platforme za gnežđenje orla, nastavilo se sa košenjem pašnjaka, započeta je sadnja drveća a i obezbeđen je dodatni plen kako bi se populacija krstaša uvećala. Međutim, i pored ovih napora, broj orlova krstaša je od sredine 2020. godine pa do danas ostao je nepromenjen.

Kako navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica, ukupna populacija od tri gnezdeća para još uvek je veoma mala, a ilegalno ubijanje, trovanje, hvatanje, elektrokucija i kolizija samo su neki od uzroka koji dovode do stradanja ovih ptica.

Ipak, postoji nada da će se orlovi masovnije gnezditi u Srbiji, jer sa terena stižu ohrabrujući podaci. Naime, sedam mladih krstaša popisano je ove zime tokom međunarodnog popisa orlova, dok je jedan par viđen u blizini Fruške gore gde je nekada bilo gnezdilište ove ptice, navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica.

Ono što daje nadu da će se broj orlova krstaša uvećati je i pojava mladih ptica koje nadleću naše nebo. Društvo za zaštitu i proučavanje prica je, u saradnji sa kolegama iz Mađarske, dobilo uvid u kretanje mladih orlova koji su praćeni satelitskim odašiljačem. Uočeno je da četiri mlada krstaša lete nad Srbijom u potrazi za teritorijom na kojoj bi se nastanili, a u februaru ove godine viđene su još dve mlade ptice nadomak Beograda.

Da bi se mladi orlovi krstaši nastanili u našoj zemlji, neophodno je da imaju povoljne uslove. Nažalost, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica skreće pažnju na masovne i ilegalne seče šuma čak i u zaštićenim područjima, a problem predstavljaju i vožnje motornih vozila kroz zaštićena područja kao i drugi oblici uznemiravanja ove ptice od strane ljudi. Buka i niz ljudskih aktivnosti u blizini gnezda mogu dovesti do uginuća mladunaca, a nepovoljni uslovi teraju ptice da napuste svoje gnezdo, navodi se na sajtu ovog Društva.

A to da li će ptica koja krasi naš nacionalni grb isto tako krasiti i nebo nad Srbijom zavisi od svih nas. Celokupno društvo ima obavezu da se zalaže za očuvanje životne sredine, jer od toga zavisi opstanak ne samo orla krstaša, već i nas ljudi, zaključuju iz Udruženja za zaštitu i proučavanje ptica.

Milena Maglovski 

Protest protiv nove MHE na brani jezera “Vrutci”

Foto: Wikipedia/Gojko 031
Foto: Fejsbuk/Libergraf

Nevladina organizacija Libergraf iz Užica, pozvala je građane na protest zbog, kako navode, najavljene izgradnje mini hidroelektrane na brani jezera “Vrutci”.

Kako se navodi u saopštenju ove organizacije, protest je najavljen za danas od 17 časova ispred gradske uprave.

“Da li će i do kada građani Užica koristiti vodu za piće iz akumulacije “Vrutci” izgleda da uopšte ne zavisi od njih”, kažu iz ove organizacije.

Dalje navode da se u Prostornom planu područja posebne namene “Sliv akumulacije Vrutci” pored MHE “Vrutci” nalazi ucrtana još jedna, za sada nepostojeća mini hidroelektrana.

“Tokom jeseni 2020. godine došli smo do informacija da se na brani “Vrutci” odvijaju radovi na adaptaciji zatvaračnice i ispusta za garantovani ekološki proticaj u cilju energetskog iskorišćenja, ili bolje rečeno pripremni radovi za izgradnju još jedne MHE”, navodi se u saopštenju Libergraf.

Kako objašnjavaju, nadležnima su uputili Zahtev da na terenu urade inspekcijski nadzor kako bi utvrdili da li se pomenuti radovi izvode u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji. 

Jezero “Vrutci” je veštačko jezero, koje je nastalo pregrađivanjem reke Đetinje i grad iz njega dobija vodu. Krajem 2013. godine zbog zagađenosti jezera, obustavljeno je snabdevanje grada vodom. Nakon toga usledila je sanacija, a zahvaljujući rekonstruisanoj fabrici vode, građani Užica se i dalje snabdevaju vodom s akumulacije “Vrutci“.

Energetski portal

 

 

 

 

Veliki bački kanal je crna ekološka tačka Vrbasa 

Foto: JP Vode Vojvodine
Foto: Opština Vrbas

Kod Vrbasa se nalazi veliki bački kanal koji je veoma dugo ekološka crna tačka Evrope. Meštani ovog kraja nezadovoljni su i zabrinuti. Dodatno sve zabrinjava i to što se ovaj kanal nalazi u blizini centra grada.

Kako je rekao predsednik Ekološkog pokreta Vrbasa Ratko Đurđevac, građani su opravdano uplašeni, i strahuju da će kanal biti zagađen vraćanjem svih fekalnih i industrijskih voda. Ako do toga dođe, brinu, da će biti sprečen projekat čišćenja Velikog bačkog kanala za koji je dobijena podrška Evropske unije.

Kroz podršku EU izgrađeno je centralno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Njime do druge polovine marta upravlja francuska kompanija “Veolija”, a ko će nakon toga biti na čelu postrojenja, još uvek se ne zna.

Kako navodi RTS, kada je izgrađeno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, formirano je JKP “Prečistač Vrbas-Kula”, ali radnici nisu obučeni za rad.

Poslednjih mesec dana reporter RTS-a pokušavao je da dobije odgovore nadležnih o trenutnoj situaciji, ali za sada nema informacija o tome ko će preuzeti postrojenje, a voda je evidentno u lošem stanju.

Kako je objasnio predsednik ekološkog pokreta, voda u kanalu trenutno nije ugroženam, jer dve velike fabrike koje posluju u Vrbasu imaju svoja privremena rešenja za otpadne vode i one se ne ulivaju u veliki bački kanal. 

Situacija može da se promeni i za to je potrebno da postrojenje za preradu otpadnih voda radi punim kapacitetom. Međutim, da do toga dođe, potrebno je da se na njega priključe obe fabrike i sva sela opštine Vrbas.

Izvor: RTS

 

Klizište “Duboko” biće sanirano u naredne četiri godine

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

Nadomak Beograda, kod Umke i u Dubokom na putu Beograd-Obrenovac, postoji klizište koje je jedno od najvećih u Evropi. Kako je rekao ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Tomislav Momorivić, ovo klizište biće potpuno sanirano u naredne četiri godine.

Naime, ono nalazi se na trasi saobraćajnice Barič- Duboko-Umka- Ostružnica i kada u potpunosti bude sređeno buće rešen višedecenijski problem za oko 200.000 stanovnika.

“Moramo to da završimo u narеdnе čеtiri godinе, Vlada će za to svake godine morati da izdvaja najmanjе 20 miliona еvra, kako bi invеstirali u Bеograd i Obrеnovac i da oni budu još boljе povеzani“, poručio jе Momirović.

Koliko je trenutna situacija teška, govori činjenica da je za projektovanje rešenja potrebno sigurno godinu dana, navodi se u saopštenju ministarstva.

Prvi koraci su napravljeni, nadležni su tokom prošle godine izdvojili sredstva i iz ovog kraja je raseljeno 55 porodica čije su se kuće nalazile na samom klizištu. Na dnevnom nivou na pomenutoj deonici gravitira 15.000 vozila i ovaj put pokriva 200.000 stanovnika, dok 16.000 ljudi direktno živi na ovom klizištu.

Energetski portal

 

 

 

 

U Beogradu posađeno 329 stabala

Foto: Grad Beograd
Foto: Grad Beograd

U okviru akcije “Drvo za Beograd” na desnoj obali Save kod Beogradskog sajma posađeno je 329 stabala.

“Zahvaljujući odzivu 37 kompanija iz Nemačko-srpske privredne komore, zajedničkim snagama posadili smo 329 sadnica i ozelenili 10.000 kvadratnih metara površine kod Beogradskog sajma”, rekao je gradonačelnik Beograda prof. dr Zoran Radojičić.

Kako se navodi u saopštenju, u od početka akcije “Drvo za Beograd” posađeno je više od 1.800 stabala. 

“Zamislite kakav bi efekat bio da se svih 150.000 registrovanih privrednika u Beogradu uključi u akciju. Kada bi svako od njih posadio po jedno drvo, značajno bi uticali na to da Beograd ima bolji kvalitet vazduha i da postane zeleniji i zdraviji grad”, naveo je gradonačelnik.

Radojičić je podsetio da je u toku javni uvid za Akcioni plan za zeleni grad i Akcioni plan za klimu i energiju, te da će uskoro na javnom uvidu ponovo biti i Akcioni plan za kvalitet vazduha.

“Ovi planovi se odnose na period od narednih deset godina, kada ćemo u svakoj godini realizovati više projekata. Samo za ozelenjavanje je opredeljeno milion evra, računajući period od narednih 10 godina”, objašnjava gradonačelnik.

Udo Ajhlinger, predsednik Nemačko-srpske privredne komore, precizirao je da su se kompanije rado odazvale inicijativi Grada Beograda, te da je ova komora motivisala 37 kompanija koje su donirale sredstva za nabavku sadnica.

“Ovo je samo simbolični početak daljih akcija koje će se i planirati i realizovati. U fokusu će biti održivi razvoj, energetska efikasnost, mobilnost i uopšte poboljšanje kvaliteta života”, istakao je Frank Aleter, izvršni direktor Nemačko-srpske privredne komore.

Akcija “Drvo za Beograd” započela je 2019. godine na osnovu inicijative Nemačke organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ) i Grada Beograda, i tada su u parku Ušće posađena 163 stabla.

Energetski portal

 

Zagreb kupuje 20 autobusa na vodonik

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Ulicama Zagreba za nekoliko godina u javnom gradskom prevozu saobraćaće 20 autobusa na vodonik. Sporazum o kupovini ovih vozila, kao i o izgradnji prateće infrastrukture, potpisali su vršilac dužnosti gradonačelnika Zagreba Jelena Pavičić Vukičević, članovi uprave INE Niko Dalić i Darko Markotić i predsednica uprave ZET-a, Ljuba Romčević Žgela, navodi se u saopštenju ovog preduzeća.

Kako je navela Ljuba Romčević Žgela, prošle godine su kupljeni autobusi na gas, a u toku je nabavka novih električnih vozila. Potpisivanjem sporazuma o nabavci vozila na vodonik, grad Zagreb ide ka zacrtanim nacionalnim i klimatskim ciljevima.

“Grad Zagreb je nedavno pokrenuo proces sveobuhvatne revizije i usklađenja svih energetskih i klimatskih politika sa Evropskim zakonom o klimi, jer smatramo da dalji razvoj mora ići ka tome da očuvamo klimu naše planete”, rekla je Jelena Pavičić Vukičević.

Predsednica uprave ZET-a kaže da ovo preduzeće intenzivno radi modernizacji voznog parka, kao i na pratećoj infrastrukturi.

Energetski portal

 

Rakina bara zahvaljujući meštanima Sremčice ponovo živi

Foto; Udruženje građana Eko-patrola Sremčica
Foto: Udruženje građana Eko-patrola Sremčica

„Na ideju da treba učiniti nešto povodom propadanja jezera Rakina bara došli smo kada je nas nekoliko iz komšiluka shvatilo da se ona već pretvorila u tresetište, da je toliko zapuštena da pored nje više ne prolaze deca koja odlaze u školu. Postalo nam je jasno da niko ništa neće preduzeti, ukoliko to ne uradimo mi – ljudi iz lokalne zajednice“, započinje priču  Milan Tomašević, iz udruženja građana Eko-patrola Sremčica.

Do realizacije je došlo tako što je nekoliko učesnika akcije najpre počelo sa čišćenjem izvora i zapuštenog potoka koji je ranije napajao jezero, a koji tokom poslednjih desetak godina nije ni dopirao do njega.

„Očistili smo izvor, problili se kroz podivljalo rastinje i shvatili da imamo pred sobom skoro dva hektara suvog rogoza i trske koji su se gomilali desetak godina. Polako smo započeli sa radnim akcijama o kojima smo obaveštavali zainteresovane prijatelje i sugrađane preko društvenih mreža“, kaže Milan Tomašević.

Ostvarena je komunikacija sa opštinom Čukarica, sa gradskim Sekretarijatom za zaštitu životne sredine, JVP “Beogradvode”, sa Rudarsko-geološkim fakultetom, Građevinskim fakultetom, kao i sa Zavodom za zaštitu prirode.

Nažalost, početak pandemije potpuno je zaustavio značajne radove i formiranje planova sa nadležnim institucijama, pa je sezona bujanja vegetacije iznela još jednu generaciju rogoza i trske. Ipak, tokom jeseni je osnovano udruženje građana Eko-patrola Sremčica, rastinje je pokošeno i uklonjeno, započeto je prikupljanje sredstava za rad mašina, a sklopljen je i ugovor sa jednom firmom. Krajem decembra započet je postupak izmuljivanja korita jezera.

„Na samom početku radova na čišćenju potoka bilo je tek desetak osoba, dok je u danima velikih radnih akcija tokom januara i februara 2020. godine na obalama Rakine bare bilo od 50 do 70 ljudi. Tokom proleća i leta taj broj se opet vratio na desetak osoba koje su skupljale smeće, uklanjale šut i kosile obalu. Sa početkom značajnih radova na izmuljivanju, broj donatora novčanih sredstava počeo je da raste, pa smo stigli do broja od skoro 150 osoba koje su nam pomogle“, kaže Milan.

Foto: Udruženje građana Eko-patrola Sremčica

Komentari sugrađana gotovo po pravilu u superlativu – gotovo svi su voljni da pomognu i učestvuju na bilo koji način u projektu.

Postoji značajno interesovanje da se pokrenu i druge ekološke akcije u Sremčici.

„Pre svega, planiramo da pozovemo žitelje različitih krajeva naselja da uz našu pomoć očiste kritična mesta i parcele. Namera nam je da ih pozovemo da kandiduju neke lokacije, pa da im se kao udruženje pridružimo u čišćenju smeća, pre svega. Sa druge strane, Sremčica nema adekvatno rešeno pitanje kanalizacije, pa nameravamo da sprovedemo kampanju insistiranja na čišćenju postojeće mreže i njenom kasnijem priključivanju “ostružničkom slivu”, pošto je postojeća mreža deo sliva koji treba da ide prema Velikom Selu. Napokon, nameravamo da sprovedemo akciju stvaranja jednog “zelenog koridora” u urbanoj sredini, koji bi obuhvatio Dugi rt u Lipovačkoj Šumi, jezero Rakina bara, Reku, to jest potok koji protiče neposredno ispod istočne padine brega na kome se nalazi naselje, kao i Sremački rt, šumu koja se nalazi između našeg naselja i Železnika. Svakako, raspoloženi smo i za ekološke i slične akcije koje mogu biti predlog naših sugrađana“, kaže sa puno entuzijazma Milan.

Sa druge strane, konkretne akcije vezane za samu Rakinu baru usmerene su na nekoliko frontova. Najpre, u saradnji sa RGF-om i sa Institutom za vodoprivredu “Jaroslav Černi” namera je da se ispita stanje tla na parceli jezera, kako bi se donela najbolja odluka vezana za saniranje postojeći vrtača u koritu i neposredno uz obalu jezera. Kada se bude stekla puna slika, znaće se koje rešenje je najpogodnije za čitav kompleks. Pored toga, planirano je ozelenjavanje obale, to jest sadnja trave i stabala koja će učvrstiti novoformiranu obalu i šetalište.

Foto: Udruženje građana Eko-patrola Sremčica

„Planiramo da u saradnji sa stručnjacima iz “Srbijašuma” napravimo mali elaborat i da posadimo najadekvatnije sadnice. Dodatno, planiramo da zamolimo za pomoć stručnjake iz IBISS-a u vezi formiranja jednog zaokruženog i samoodrživog biotopa koji će uključivati skladne vrste biljaka, riba, ptica i plutajućih ostrva koja će održavati zadovoljavajući kvalitet vode. Napokon, uz podršku opštine pokrenut je postupak istraživanja kod Zavoda za zaštitu prirode Srbije sa namerom da se kompleks izvora, potoka i jezera stavi pod neki stepen zaštite“, kaže naš sagovornik.

Treba istaći potrebu da se u saradnju uključe javna komunalna preduzeća poput “Gradske čistoće” i “Zelenila Beograd” čija bi pomoć bila od neizmernog značaja za ovo udruženje u daljem procesu održavanja, očuvanja i unapređenja jezera Rakina bara.

Ideja je da jezero “zaživi”. Planirano je poribnjavanje, ali svesni su da i taj proces donosi rizik porasta određenog broja životinja i glodara koji mogu poremetiti postojeće odnose živog sveta u neposrednoj okolini. Pre nego što bilo šta pokušaju, probaće da obezbede konsultacije sa Poljoprivrednim fakultetom, Biološkim fakultetom, Institutom za biološka istraživanja “Siniša Stanković” i sličnim institucijama, koje bi mogle da im pomognu u formiranju izbalansiranog i samoodrživog biotopa. Sa druge strane, pošto su bili prinuđeni da formiramo novu obalu, to jest šetalište koje planiraju i da ozelene, zapravo su dobili jedan sasvim nov prostor za rekreaciju u samom središtu naselja, tako da sada imaju kapacitet za privlačenja sugrađana koji će “oživeti” lokaciju u punom značenju te reči. Rado sami sebi govore da ne prave oni jezero, već da Rakina bara stvara naselje, to jest da nudi jedan novi element identiteta Sremčici.

U udruženju Eko-patrola Sremčica dodaju da je realno da se njihovi planovi ostvare u periodu od najmanje dve do tri godine. Sam proces punjenja jezera tempom koje im je dozvoljava postojeći izvor traži najmanje godinu dana, sa time da imaju sreće i sa padavinama, ali i gubicima vode putem oticanja kroz postojeće vrtače i pukotine.

„Ukoliko budemo uspeli da otvorimo izvore u koritu ili u neposrednoj blizini jezera, proces punjenja bi mogao da bude značajno ubrzan. Sa druge strane, uređivanje obale, sadnja stabala, kao i koordinacija sa nadležnim institucijama i preduzećima će sasvim sigurno oduzeti još godinu dana mimo perioda akumulacije vode. Tek nakon svega toga čeka nas postupak poribnjavanja i uvođenja živog sveta na lokaciju. Svakako, sve te faze odvijaju se i odvijaće se paralelno, ali za sada se kao jedino sigurno u čitavom poduhvatu pokazala nužnost strpljenja i marljivosti“, zaključuje Milan.

Jovana Canić