Home Blog Page 588

Solarni trotočkaš rasprodat za prva 24 sata

Foto: Wikimedia

Istorija kompanije „Aptera Motors”, sa sedištem u San Dijegu, je za kratko vreme bila izuzetno turbulentna!

Od kada je osnovana pre šesnaest godina, kompanija je već jednom, posle šest godina, bila primorana da proglasi bankrot. Međutim, nekoliko godina kasnije, 2019. godine, njeni originalni tvorci su joj dali još jednu šansu. To će se, sa ove tačke gledišta, pokazati kao pametan potez.

„Aptera motors” je privukla pažnju svetske javnosti kada je najavila kako se priprema za prvu masovnu proizvodnju solarnog automobila do kraja 2021. godine.

Naime, najavljen automobil će se prodavati na malo i po ceni od 25.900 dolara (21.500 evra), što ga, za ovu vrstu vozila, i u poređenju sa ostalim na tržištu, čini izuzetno pristupačnim.

Međutim, pre nego što se dođe do distribucije ovog modela, moraju da se zadovolje određeni kriterijumi i automobil, mora da prođe određene testove bezbedosti pre nego što bude predstavljen na tržištu, prenosi Vašington post.

Kris Entoni i Stiv Fambro, idejni tvorci „Aptere”, tvrde kako je ovaj model automobila čak četiri puta efikasniji od prosečnog električnog vozila i 13 puta efikasniji od kamiona koji koristi klasično gorivo.

Automobil je pokriven sa 3 kvadratna metra solarnih ćelija (koje se mogu nadograditi i samim tim povećati domet vozila), koje, uz zadovoljavajuće vremenske uslove, obezbeđuju i do 72 pređenih kilometara.

Što se izgleda tiče, automobil se smatra ultra-aerodinamičnim električnim vozilom zbog dizajna vozila koji uključuje zakrivljenja koji mu pomažu u smanjenju otpora vazduha tokom kretanja. Automobil se kreće na tri točka i dostiže brzinu od 100 km/h za samo 3,5 sekundi. Najveća brzina koju može da postigne je 180 kilometara na čas.

Prilikom svakodnevnog korišćenja, nije potrebno punjenje automobila – dovoljna je dnevna svetlost kojoj je izložen prilikom korišćenja, da bi mogao da obavlja uobičajene gradske vožnje. Ova mogućnost ga i čini prvim takvim vozilom na tržištu.

Treba napomenuti da je vozilo opremljeno baterijskim paketom i da njegov okvir čini lagani ugljenični kompoziti i stakloplastika koje je moguće proizvesti uz pomoć 3D štampača.

Narudžbine za ovaj model pristižu već uveliko od početka decembra, a prvih 330 automobila rasprodato je u prva 24 sata, dok je preko sedam hiljada ljudi na listi čekanja – spremno da odmah uplati depozit. To znači da će kompanija nakon svih uplata biti u plusu za 240 miliona dolara (skoro 200 miliona evra).

Isporuka prvih modela se očekuje krajem 2021. godine.

“Aptera” očigledno dolazi do tačke kada je industrija i investitori shvataju ozbiljno, tako da šanse za uspeh moraju biti prilično dobre!

Jovana Canić

Evropska komisija izdvojila 9 milijardi evra za Zapadni Balkan 

Foto-ilustracija: Unsplash (Waldemar Brandt)
Foto ilustracija: Pexels

Evropska komisija je 2020. godine usvojila „Ekonomski i investicioni plan za zapadni Balkan“ i za njegovu primenu u periodu od 2021. do 2027. godine izdvojeno je 9 milijardi evra.

Kako se navodi na sajtu Evropske komisije značaj deo sredstava biće izdvojen za obnovu zgrada i dekarbonizaciju sektora grejanja i hlađenja. Renoviranjem javnih zgrada i stambenih objekata značajno bi se smanjile emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Komisija je objavila dokument u kom se navodi u kom pravcu treba da ide talas obnove na Zapadnom Balkanu. U ovom dokumentu akcenat je stavljen na renoviranje zgrada koje imaju najveći potencijal za uštedu energije. Kako navode da bi se planovi realizovali potrebno je da sve nadležne institucije sarađuju, a moraju biti uključene i građevinska industrija, inženjeri i sve zainteresovane strane.

Dokument možete pogledati OVDE.

Kada je usvojen plan za Zapadni Balkan navedeno je deset vodećih investicionih inicijativa u ključnim oblastima za ekonomski razvoj, kao što su održiva transportna i energetska povezanost, zelena i digitalna transformacija, jačanje konkurentnosti privatnog sektora i podrška zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti, uključujući i stvaranje mogućnosti zapošljavanja mladih.

Energetski portal

 

Evropska unija menja politiku prema nuklearnim elektranama

Foto: Unsplash / Mick Truyts

Nuklearne elektrane su drugi najveći izvor električne energije u Evropskoj uniji, odmah posle elektrana na fosilna goriva, sa čak 26 odsto proizvedene energije. U Evropskoj uniji trenutno se nalazi 106 aktivnih nuklearnih reaktora koji ukupno proizvode 765.337 GWh, a više od 50 odsto ukupne nuklearne energije proizvodi se u Francuskoj – čak 399.011 GWh.

Ipak, novi Evrostatovi podaci pokazuju da je od 2006. godine proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama opala za 16,3 odsto. Jedan od glavnih uzroka je trajno gašenje osam nuklearnih  reaktora u Nemačkoj u 2011. godini, a plan je da do 2022. godine ova zemlja zatvori i preostalih 9 nuklearnih elektrana.

Tako će Evropska unija u narednih godinu dana ostati bez nemačkih nuklearnih elektrana koje trenutno proizvode 75.071 GWh i imaju udeo od  9,8 odsto u proizvodnji električne energije u EU. Sa druge strane, Italija je već zatvorila sve svoje nuklearne elektrane.

Belgija, Nemačka, Španija i Švajcarska postepeno gase nuklearne elektrane sa krajnjim rokom do 2030. godine, kada bi sve trebalo da budu zatvorene. Mnoge druge evropske zemlje, među kojima je i Srbija, nemaju nijednu nuklearnu elektranu, a i otvoreno se protive ovom vidu proizvodnje energije.

Zašto dolazi do gašenja nuklearnih postrojenja u EU?

Poznato je da nuklearne elektrane koriste uranijum, izuzetno opasan metal, kao gorivo prilikom nuklearne fisije (razdvajanja atomskog jezgra). Uranijum je relativno čest metal u stenama širom sveta, ali je uranijum U- 235, koji se koristi u nuklearnim elektranama, znatno ređi i neophodno ga je dodatno obraditi pre upotrebe u elektranama.

Skladišta uranijuma U-235  raspoređena su na svih pet kontinenata sa Rusijom na čelu u kojoj se nalazi 19,8 odsto ukupnog uranijuma. Sledi Kazahstan sa 19,6 odsto, Niger sa 15,3 odsto, dok su ostale države bogate uranijumom Australija, Kanada i Namibija.

Budući da ga ima u ograničenim količinama, uranijum spada u neobnovljivi izvor energije, a kako je cilj Evropske unije da postigne klimatsku neutralnost do 2050. godine, akcenat se sve više stavlja na obnovljive izvore energije.

Veliki problem predstavlja odlaganje radioaktivnog nuklearnog otpada koji se uglavnom skladišti u privremenim postrojenjima i ne postoji trajno rešenje njegovog bezbednog odlaganja.  Poznato je da se uranijum raspada na alfa čestice što ga čini radioaktivnim, pa izlaganje velikim količinama uranijuma može izazvati rak kostiju, jetre i pluća kao i oštećenje bubrega.

Postoji i zabrinutost zbog moguće zloupotrebe nuklearnih tehnologija i širu upotrebu nuklearnog oružja, kao i zbog eventualnih terorističkih napada na nuklearna postrojenja. Istorija je takođe pokazala da su nesreće u nuklearnim elektranama, poput one u Fukušimi i Černobilju, i te kako moguće.

Milena Maglovski

ABB prepoznat kao jedna od vodećih inovativnih korporacija u svetu

Foto: ABB
Foto: ABB

Svetski lider u analitici, uključujući i oblasti naučnih i akademskih istraživanja, patentnog praćenja i standarda usaglašenosti, Clarivate, proglasila je ABB za jednu od najinovativnijih kompanija u svetu za 2021. godinu. Ovo je već peti put u deset godina da se ABB svrstava na prvo mesto vodećih inovatora u svetu.

Lista kompanije Clarivate od 2012. godine identifikuje svetske inovatore i ističe kompanije i istraživačke institucije koje su u samom vrhu ekosistema inovacija. Koristeći istu metodologiju svake godine, Clarivate analizira patentirane ideje preko 14,000 lica ispitujući njihov nivo investicija, uticaja i kvaliteta. Ove 2021. obeležavamo godinu kada je ABB peti put dospeo na ovu listu.

„Veoma smo ponosni što smo ponovo imenovani za jednu od 100 najinovativnijih korporacija u svetu. Inovacije su u našem DNK još od osnivanja kompanije pre više od 130 godina i nastavićemo da ulažemo u istraživanje i razvoj kako bismo zadržali naš vodeći položaj u oblasti tehnologije da bismo uspostavili dugoročan isplativi rast i doneli vrednost našim klijentima i društvu“, rekao je Bjorn Rosengren, izvršni direktor.

ABB je 2020. godine povećala ulaganja u istraživanje i razvoj (R&D) i u digitalizaciju na 4,8 odsto od prihoda Grupe, što iznosi oko 1,3 milijarde dolara. Kompanija zapošljava oko 7000 istraživača širom sveta, pri čemu se preko 60 odsto njih bavi razvojem softvera i digitalizacijom.

Kompanija nastavlja da razvija partnerstva sa preko 100 vodećih univerziteta širom sveta. Između ostalih, ABB sarađuje sa univerzitetima Karnegi Melon i Stanford u Sjedinjenim Američkim Državama, Univerzitetom u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, Imerijal Koledžom u UK, Indijskim institutom tehnologije, kineskim Univerzitetom Đinghua, švedskim Kraljevskim institutom tehnologije i ETH Cirih u Švajcarskoj.

Foto: ABB

ABB (ABBN: SIX Swiss Ex) je vodeća svetska inženjering kompanija koja pokreće transformaciju društvenog i industrijskog razvoja, u cilju postizanja produktivnije i održivije budućnosti. Povezujući softverska rešenja sa portfoliom elektroenergetike, robotike, automatizacije i elektromotornih pogona, ABB pomera granice tehnologije i njen uticaj podiže na više nivoe. Na temeljima 130 godina duge tradicije, koja se zasniva na modelu izvrsnosti, iza uspeha ABB-a stoji 105 000 talentovanih ljudi u preko 100 zemalja sveta.

ABB u Srbiji, osnovan 1990. godine, deo je ABB Grupe i kao jedna od vodećih kompanija u oblasti industrijskih tehnologija pomaže kupcima u unapređenju korišćenja električne energije, povećanju industrijske produktivnosti i smanjenju negativnog uticaja na okolinu. ABB d.o.o. sa sedištem u Beogradu nadležan je za celokupan asortiman ABB-ovih proizvoda i sistema na teritoriji Republike Srbije. Zahvaljujući svojoj strukturnoj organizaciji koju čine četiri poslovna sektora organizovana u odnosu na industrije kojima služe, ABB d.o.o. ima razvijenu saradnju sa lokalnim partnerima i kupcima, zadužen je za puštanje u rad, servis i održavanje ABB-ove opreme i sistema, kao i adekvatnu obuku korisnika.

Izvor: ABB

 

Osam novih opština u Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji dobija kontejnere za reciklažu staklene ambalaže

Photo illustration: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Nakon što je u decembru 1.000 kontejnera za reciklažu staklene ambalaže počelo da pristiže u region, projekat „Upravljanje staklenom ambalažom na Zapadnom Balkanu“ proširen je na još osam opština u Srbiji, Severnoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini.

Kontejneri će, osim u Somboru, Nišu, Bihaću, Novom Travniku, Štipu i Ilindenu, biti raspoređeni i u Kragujevcu, Varvarinu, Konjicu, Ilidži, Skoplju, Bitolju, Đevđeliji i Tetovu. Kompletna oprema biće postavljena do kraja marta, u gradskim jezgrima, ugostiteljskim objektima, kao i u prigradskim naseljima.

Jedan od glavnih ciljeva projekta, koji je pokrenula Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju – GIZ, u saradnji sa operaterima ambalažnog otpada – kompanijama Sekopak, Pakomak i Ekopak, je da se u ovim opštinama poveća količina sakupljene staklene ambalaže za 20 odsto i postigne isplativost reciklaže stakla. Uz finansijsku podršku Apatinske pivare i Nemačke razvojne saradnje, u ukupnoj vrednosti od 300.000 evra, Sekopak i NALED će Nišu dodeliti 300 reciklažnih kontejnera, Somboru 150, Kragujevcu 120, dok će građani Varvarina na raspolaganju imati 30 kontejnera.

„Proširenjem projekta na nove opštine, više od 500.000 stanovnika Srbije odnosno 1,5 miliona u tri zemlje će dobiti priliku da iskorišćenu staklenu ambalažu odlaže u reciklažne kontejnere, u blizini svojih domova, i na taj način doprinese zaštiti životne sredine. Sav stakleni ambalažni otpad je reciklabilan – u kontejnere mogu da se odlažu staklene boce, tegle, staklene bočice od kozmetike i parfema. Ipak, treba imati u vidu da neke vrste stakla, poput automobilskog, laboratorijskog, vatrostalnog stakla ili ogledala, ipak nisu pogodne za reciklažu, te odlaganje takvog materijala treba izbegavati. Svakako će, paralelno sa postavljanjem infrastrukture, biti sprovedena i edukacija javnosti o važnosti reciklaže“, objašnjava Violeta Belanović Kokir, generalna direktorka Sekopak-a.

Foto-ilustracija: Pixabay

U Srbiji se reciklira tek 44 odsto staklene ambalaže, u Severnoj Makedoniji 30 odsto, a u Bosni i Hercegovini 12 odsto, što je nedovoljno za uspostavljanje isplativog sistema reciklaže na Zapadnom Balkanu. S obzirom na to da u regionu ne postoje reciklažni pogoni, staklena ambalaža mora da se izvozi i to je dodatni trošak za operatere ambalažnog otpada, a posledica ovakvog sistema je to što većina korišćene staklene ambalaže završi na deponijama ili ilegalnim odlagalištima, gde staklu treba više od 5.000 godina da se raspadne.

U okviru projekta, za lokalne samouprave će biti pripremljen i Vodič za uspostavljanje efikasnog i ekonomski isplativog sistema upravljanja staklenom ambalažom, a cilj projekta je i da doprinese poboljšanju primene zakona i uredbi u oblasti zaštite životne sredine što je, takođe, direktan doprinos daljem pridruživanju EU i usklađivanju pravila i propisa Srbije kao pretpristupne zemlje EU.

Projekat se sprovodi u Srbiji, Severnoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini, u okviru programa razvojne saradnje sa privatnim sektorom – develoPPP.de koji finansira Nemačko Savezno Ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj, a implementiraju ga NALED, Regionalna razvojna agencija Hercegovine (REDAH) i Zajednica jedinica lokalnih samouprava (ZELS) iz Severne Makedonije.

Kako je Niš najveći grad  u Srbiji u kojem se sprovodi ovaj projekat, zamenica gradonačelnice Dušica Davidović je početkom meseva izrazila zahvalnost partnerima i istakla da je izuzetno važna činjenica da kontejneri neće biti postavljeni samo u gradskom jezgru nego i u seoskim područjima.

„Grad Niš će pružiti maksimum pri edukaciji i podizanju svesti građana o benefitima reciklaže staklene ambalaže“, rekla je zamenica gradonačelnice Niša.

O rasporedu lokacija tri stotine kontejnera u Nišu i operativnom upravljanju procesom prikupljanja staklene ambalaže rukovodiće JKP „Medijana“, Niš.

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović se sredinom januara sastala sa predstavnicima NALED-a sa kojima je razgovarala o aktivnim projektima u oblasti zaštite životne sredine, kao i o modelima buduće saradnje.

Na sastanku je tada iznet predlog NALED –a za uspostavljanje održivog sistema sakupljanja i reciklaže ambalaže, izradom studije za upravljanje ambalažnim otpadom i depozit studije u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine.

Sagovornici su razmenili mišljenja o uređenju sistema naknada u oblasti zaštite životne sredine, podršci jedinicama lokalne samouprave i konceptu cirkularne ekonomije, kao jednom od prioriteta čijoj je implementaciji NALED zainteresovan da doprinese.

Energetski portal

Električni automobil od 4.500 dolara osvojio Kinu, uskoro na svetskom tržištu

Foto: Fejsbuk / Yicai Global

Kvalitet vazduha u Kini i dalje je zabrinjavajuće loš, a mapa zagađenja pokazuje da se svi veći gradovi nalaze u ljubičastoj ili čak bordo zoni. Jedan od vodećih uzroka zagađenja u ovoj zemlji su izduvni gasovi iz 258 miliona aktivnih vozila, pa je posebna pažnja usmerena na proizvodnju i promovisanje automobila na električni pogon.

Kako bi se uvećao broj električnih automobila na ulicama, vlada Kine podržala je proizvodnju jeftinih modela i uvela mnoge pogodnosti za one koji se odluče za ova ekološka vozila. Još jedna prednost korišćenja električnih automobila u Kini je i besplatna registracija ovih vozila, dok se registarske tablice za benzince ne mogu nabaviti i po nekoliko meseci, čak i godina.

Dosadašnji najprodavaniji električni automobil u Kini bio je Teslin Model 3 po ceni od 39.000 dolara, ali ga je zbog njegove visoke cene mogao priuštiti tek mali broj ljudi. Zato je kineska kompanija SAIC Motor u saradnji sa Američkom kompanijom Dženeral Motors počela da proizvodi Honguang Mini, električni automobil po ceni od samo 4.500 dolara, zbog čega je postao veoma popularan, kako zbog pristupačne cene, tako i zbog njegove udobnosti.

Pored toga što čuva životnu sredinu, ovaj maleni električni automobil pokazao se izuzetno praktičnim kada je u pitanju njegova svakodnevna upotreba. On poseduje četiri sedišta i gepek, a može razviti brzinu i do 100 km/h. Zato ne čudi što je Honguang Mini, kao pouzdan i udoban putnički automobil, drugi najprodavniji električni automobil u Kini, odmah posle Teslinog Modela 3.

Iako trajanje baterije i performanse Honguang Minija daleko zaostaju za Teslinim automobilima, prodaja ovog modela je u januaru ove godine bila duplo veća od prodaje Teslinih modela. Ipak, nesumnjivo je da će tvorci Honguang Minija nastaviti da unapređuju karakteristike ovog automobila, a već su ponudili poboljšanu verziju koja sadrži klimu i može se kupiti po ceni od 5.000 dolara.

Lepa vest je da će se Honguang Mini najverovatnije uskoro pojaviti i na svetskom tržištu mada će cena ovog vozila biti duplo veća zbog evropskih ekoloških standarda, ali će i dalje biti pristupačniji od ostalih automobila na električni pogon. To će biti prvi put da se kinesko električno vozilo prodaje van granica Kine, jer performanse Honguang Minija, za razliku od dosadašnjih kineskih električnih automobila, zadovoljavaju uobičajene potrebe vozača širom sveta.

Milena Maglovski

Pčelari udruživanjem postigli rekordan izvoz i cenu meda

Foto ilustracija: Pixabay
Foto: Savez pčelarskih organizacija Srbije

Zahvaljujući pogonu za prikupljanje i plasman meda “Naš med” u Rači, udruženi pčelari u prošloj godini uspeli su da ostvare rekordan izvoz meda u vrednosti od 15 miliona dolara. Kako se navodi na sajtu Vlade, povećana je i otkupna cena bagremovog meda za 56 odsto, a šumskog meda za čak 241 odsto.

Pogon u Rači obišla je premijerka Ana Brnabić, koja je iskoristila priliku da pozove sve poljoprivredne proizvođače da se udruže na sličan način kao pčelari.

“To bi moglo da bude rešenje i za probleme malinara, svi treba da se ugledaju na pčelare, jer onda sami sebi obezbeđuju dodatnu sigurnost i ne zavise od nepoštenih i nelojalnih posrednika i sami plasiraju proizvod i nalaze put do svojih kupaca. U ovaj pogon investirano je 1,6 miliona evra, pčelari su njegovi većinski vlasnici, dok manjinski deo ima opština Rača”, rekla je Ana Brnabić.

Ona je podsetila na to da se taj projekat realizuje uz podršku Vlade Srbije, i istakla da su pčelari za samo osam meseci, preko ovog pogona uspeli bez posrednika da otvore najzahtevnije evropsko tržište za izvoz srpskog meda, što je veliki uspeh.

Brnabić je rekla da se sada pčelarima plaća avansno 90 odsto bez posrednika i da su zato uspeli toliko da podignu cenu meda.

“Drago mi je da ćemo 2020. godinu pamtiti ne samo po koronavirusu, već i po istorijskom rekordu vrednosti izvoza meda. Pčelari su uspeli da plasiraju med i na tržište Saudijske Arabije i mogu da očekuju otvaranje i drugih tržišta”, navela je premijerka.

Predsednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) Rodoljub Živadinović iskazao je zahvalnost premijerki na velikoj podršci i istakao da je projekat “Naš med” uspeo, kao i da je za osam meseci već otkupljeno 90 tona meda, uz napomenu da će danas to biti već 110 tona, a za neki dan i 130 tona.

U junu 2020. godine otvoren je Pogon za prikupljanje i plasman meda pčelara SPOS-a „Naš med“ u Rači.

Energetski portal

 

Kazne za operatere zbog skladištenja opasnog otpada u „Luci Beograd“

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine
Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović obišla je u nedelju, zajedno sa inspektorima, nekoliko kompanija koje se bave skladištenjem neopasnog otpada u „Luci Beograd“, gde je zbog nepoštovanja propisa vezano za zaštitu životne sredine i neposedovanja neophodnih dozvola, najavila prekršajne prijave protiv odgovornih lica.

Vujović je navela da, pored toga što su uočene brojne nepravilnosti, poseban problem pravi skladištenje opasnog otpada na nedozvoljenom mestu.

“Na terenu smo zatekli i opasan otpad, desetine automobila koji su naređani jedan na drugi na nekoliko nivoa. To nije dozvoljeno, jer su dozvolom definisane samo limene školjke i zato će biti pokrenut prekršajni postupak protiv odgovornih. Inspekcija obilazi sve vlasnike skladišta i pisaće prijave za privredne prestupe, jer više ne možemo da dozvolimo nonšalantno ponašanje. Ko se bavi ovim poslom, mora da ispuni sve zakonom predviđene uslove. Ne mogu da generalizujem, ima i primera dobre prakse, ali moramo svakoga dana da podsećamo jedni druge na obaveze prema životnoj sredini”, rekla je Vujović.

Ministarka je pohvalila inspektore zaštite životne sredine, ističući da su svakodnevno na terenu, da rade i vikendom, te da će strogo kontrolisati svaku dozvolu i stanje na terenu.

“Ovde smo da lošu praksu menjamo, i zato ćemo pažljivo iskontrolisati svaku izdatu dozvolu. Cilj nam je da skladište posluje poštujući propise i principe zaštite životne sredine. Svako ponašanje koje nije s tim u skladu, najstrože ćemo sankcionisati. Inspektori rade svakodnevno, ograničen su nam kapaciteti, ali sve raspoložive kapacitete ćemo staviti u funkciju borbe za zdraviju budućnost”, poručila je Vujović.

U nekoliko kompanija koje se bave skladištenjem neopasnog otpada na lokaciji „Luke Beograd“, uočeno je da su radile bez dozvole, jer je ona prestala da važi početkom godine, a nije podnet zahtev za izdavanje novog dokumenta u zakonskom roku od 120 dana pre isteka važenja. Uočeno je, primera radi, i da neki od operatera ove godine uopšte nisu unosili podatke u server Agencije za zaštitu životne sredine i nisu poslali nikakav podatak o ulazu ili izlazu sa skladišta.

Pokrenut postupak protiv „Premium Čiken“, bez tolerancije za neodgovornost prema životnoj sredini

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović pohvalila je u subotu zajedničku akciju republičke i pokrajinske inspekcije nadležne za poslove zaštite životne sredine, koje su nakon prigovora građana obavile kontrolu i pokrenule postupak protiv „Premium Čiken d.o.o Žitište“ i odgovornih lica zbog nepravilnosti u radu i nepoštovanja propisa koji se tiču upravljanja otpadnim vodama.

Foto: Ministarstvo zaštite životne sredine

“Apelujem na sve da se odgovorno ponašaju prema životnoj sredini, jer je to u interesu svih nas. Želim da pohvalim brzu reakciju i timski rad republičke i pokrajinske inspekcije, koje su odmah po prijavi građana izašle na teren, utvrdile problem i pokrenule postupak. Nama nije cilj da kažnjavamo, već da jačamo svest o značaju odgovornog postupanja prema prirodi, ali nećemo tolerisati propuste u pogledu obaveza vezano za zaštitu okoline”, rekla je ministarka Vujović.

Ona je dodala da od kompanije „Premium Čiken“ očekuje da što pre otkloni sve nepravilnosti, i da ubuduće bude samo dobar primer za druge.

Usvojen Predlog zakona o klimatskim promenama

U petak je Vlada Republike Srbije usvojila i Predlog zakona o klimatskim promenama, čijom će se primenom uspostaviti sistem za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) i obezbediti prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove.

Zakonom se ispunjavaju obaveze prema međunarodnoj zajednici, odnosno Okvirnoj Konvenciji UN o promeni klime i Sporazuma iz Pariza i usklađuje domaće zakonodavstvo sa pravnim tekovinama Evropske unije, navodi se u saopštenju.

“Usvajanjem ovog dokumenta dobićemo pravni okvir za dalje korake, a kojima je cilja da se smanji emisija gasova sa efektom staklene bašte i da se brže prilagođavamo izmenjenim klimatskim uslovima”, rekla je Irena Vujović, ministarka za zaštite životne sredine.

Energetski portal

Autonomni autobus na ulicama Malage

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Novi električni autonomni autobus počeo je da prevozi putnike ulicama Malage na jugu Španije. Ovo vozilo opremljeno je senzorima i kamerama i saobraća šest puta dnevno od luke do centra grada, u jednoj turi prelazi oko 8 kilometara. Izgleda kao i svaki gradski autobus i može da primi do 60 putnika.

Autobus kompanije “Irizar Group” je vozilo sa 100 odsto nultom emisijom, ima dvostruki režim vožnje, ručno upravljanje i automatski režim, navodi se na sajtu ove kompanije.

“Autobus u svakom trenutku zna gde se nalazi i šta se dešava oko njega”, rekao je predstavnik kompanije.

A kako prema španskom zakonu nije dozvoljeno kretanje vozila bez vozača, za upravljačem sedi čovek koji ne dira komande, ali u slučaju da je to potrebno može da nastavi vožnju.

Ministarstvo ekonomije Španije intenzivno radi na razviju tehnologiju za automatizaciju vozila u gradskom i industrijskom saobraćaju, čime bi značajno povećali efikasnost, sigurnost i održivost.

Zahvaljujući ovom projektu Malaga će postati prvi grad u Evropi u kom će saobraćati autonomni autobusi.

Da su autonomni autobusi vozila budućnosti pokazuje i grad Singapur. Naime u ovom gradu u sistemu gradskog prevoza saobraćaju autobusi bez vozača i to na dve linije. U toku je probni perioda od tri meseca, a nakon toga nadležni, na osnovu prikupljenih podatakata doneti odluku o tome da li su ova vozila isplativa i koliko su upotrebljiva.

Milica Radičević

 

Čuvena kompanija otvara pogon u Užicu

Foto: Grad Užice
Foto-ilustracija: Pixabay

Čuvena tekstilna kompanija Albiro novi je investitor u gradu na Đetinji. Ova kompanija ima svoje pogone u Švajcarskoj i Austriji, a od nedavno su i vlasnici pogona “Kadinjača” u ovom gradu.

Vlasnik kompanije postavio je jasne ciljeve kada je u pitanju buduće poslovanje, a zadržani su i svi zaposleni radnici, navodi se na sajtu opštine Užice.

“ Kratkoročni ciljevi su stabilizacije proizvodnje, proširenje mreže kupaca i novi proizvodi. Dok je dugoročni plan da kompanija u Užicu postane logistički centar za tržište država u regionu, Austrije i Švajcarske što će doneti nova radna mesta”, rekao je vlasnik kompanije Albiro, Benedikt Švajvhart , prilikom posete Užice.

Predstavnici grada Užica rekli su da su spremni da novom investitoru pruže svu potrebnu podrpšku.

Kompanija Albiro osnovana je pre više od 190 godina i bavi se proizvodnjom radne i zaštitne odeće.

Energetski portal

 

Usvojen Predlog zakona o klimatskim promenama

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Vlada Republike Srbije usvojila je Predlog zakona o klimatskim promenama, čijom će se primenom uspostaviti sistem za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) i obezbediti prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove.

Zakonom se ispunjavaju obaveze prema međunarodnoj zajednici, odnosno Okvirnoj Konvenciji UN o promeni klime i Sporazuma iz Pariza i usklađuje domaće zakonodavstvo sa pravnim tekovinama Evropske unije, navodi se u saopštenju.

“Usvajanjem ovog dokumenta dobićemo pravni okvir za dalje korake, a kojima je cilja da se smanji emisija gasova sa efektom staklene bašte i da se brže prilagođavamo izmenjenim klimatskim uslovima”, rekla je Irena Vujović, ministarka za zaštite životne sredine.

Ona je naglasila da je Predlog zakona o klimatskim promenama rezultat saradnje i zalaganja svih nadležnih resora u Vladi, a predviđa donošenje strategije niskougljeničnog razvoja sa akcionim planom u roku od dve godine, čije će važenje biti deset godina od stupanja na snagu ovog propisa.

Naš cilj i jedan od pet strateških ciljeva Evropske unije, kao i osnova zelene i cirkularne ekonomije. Predloženim zakonom Srbija zadržava pravo da kreira zakonodavni okvir i postavlja ciljeve razvoja, uzimajući u obzir sve specifičnosti privrednog i energetskog sektora i druge nacionalne socio-ekonomske parametre”, navela je ministarka.

Zakon o klimatskim promenama jedan je od najvažnijih zakona i tiče se budućnosti Srbije. Ujedno je i veoma složen, jer svojim dejstvom ovaj zakon zadire u brojne sektore.

Predlog zakona upućen je u Skupštinu Srbije u dalju proceduru.

Energetski portal

 

Zajednički napori Švedske i Norveške za smanjenje industrijskih emisija u Srbiji

Foto: IED Srbija/S. Janakiev
Foto: IED Srbija/S. Janakiev

Visoki standardi i ulaganja u zelenu industriju pozitivno utiču na životnu sredinu, javno zdravlje i konkurentnost industrije – ovo su neki od zaključaka završne konferencije posvećenoj uspešnom završetku projekta “Implementacija Direktive o industrijskim emisijama – IED Srbija”.

Švedska i Norveška podržavaju Srbiju u preuzimanju konkretnih koraka ka visokim ekološkim evropskim standardima u oblasti industrijskog zagađenja.

Tokom protekle tri godine projekat IED Srbija pružio je podršku Srbiji u implementaciji ove Direktive, kako na institucionalnom nivou, tako i na nivou pojedinačnih kompanija podržavajući tako Srbiju u procesu pristupanja Evropskoj uniji. Projekat je sproveo Centar za čistiju proizvodnju Tehnološko-metalurškog fakulteta uz finansijsku podršku Švedske u iznosu od 1,46 miliona evra.

Završna konferencija projekat IED Srbija bila je i prilika da se istakne model regionalne saradnje – Švedska i Norveška su susedne zemlje i imaju veliko iskustvo u zajedničkom radu u oblasti industrije, životne sredine i ekonomije.

Norveška podržava Ministarstvo zaštite životne sredine sa još jednim projektom koji se sprovodi – eVOC Srbija koji je takođe posvećen smanjenju industrijskih emisija, vrednost projekta je 445 hiljada evra. Oba projekta imaju fokus na primeni Direktive o industrijskim emisijama u Srbiji.

”Srbija je prošle godine imala prekretnicu u reformi životne sredine predavanjem pregovaračke pozicije za poglavlje 27. Potrebne su reforme da bi se, korak po korak, usvojilo zakonodavstvo i da bi se, što je još važnije, sprovodilo. Ovaj projekat nije radio samo na pripremi integrisanih dozvola, već i na jačanju praćenja uslova iz dozvola i inspekcije. Građani Srbije i nevladine organizacije su vrlo jasni u zahtevima primene ekoloških standarda, kao na primer da imaju čist vazduh. Smanjenje industrijskih zagađenja je neophodno”, rekao je Šef odeljenja za međunarodnu razvojnu pomoć u ambasadi Švedske (Sida), Ula Anderson.

Foto: IED Srbija/S. Janakiev

Rezultati projekta pomažu Srbiji u pripremi pregovaračke pozicije za poglavlje 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promene. Specifični plan implementacije za direktivu (DSIP) pripremljen je u okviru projekta IED Srbija i postavlja okvir za ozelenjavanje industrije u narednim godinama. Projekat IED Srbija podržao je i lokalne samouprave i Ministarstvo zaštite životne sredine u izradi nacrta integrisanih dozvola za kompanije iz sektora prehrambene industrije i farme.

”Tokom realizacije projekta obrađene su mnoge teme koje se ne odnose samo na pitanja životne sredine, već i na ekonomiju i održivi razvoj. Opstanak društva je usko povezan sa raspoloživim količinama hrane, vode i energije. Zbog toga je potrebno mnogo racionalnije i efikasnije iskorišćavati ograničene resurse vode nego što se to danas čini“, rekao je pomoćnik ministra zaštite životne sredine Dejan Furjanović.

On je dodao da je projekat prvenstveno bio namenjen prehrambenoj industriji, koja predstavlja jednu od najznačajnijih industrijskih grana u Srbiji i koja će sve više dobijati na značaju.

“Ovo je jedan od primera nordijske saradnje – oba projekta doprinose primeni Direktive o industrijskim emisijama – norveški projekat eVOC fokusiran je na deo koji se odnosi na upotrebu isparljivih organskih jedinjenja, što je relevantnije za mala i srednja preduzeća, dok se švedska podrška uglavnom fokusira na integrisane dozvole za velika postrojenja. Dva su cilja kojima doprinosi ovaj projekat: povećanom ekonomskom rastu i konkurentnosti i povećanim kapacitetima u oblasti životne sredine, klime i energije”, rekao je zamenik Šefa misije ambasade Norveške u Beogradu, Geir Johansen.

Predstavljeni su najvažniji rezultati koji su postignuti tokom sprovođenja projekta IED Srbija, kao i promotivni filmovi. 

Film o rezultatima projekta IED Srbija možete pogledati ovde.

Izvor: IED Srbija

Izraelci napravili letećeg robota koji bere voće “bez greške”

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Branje voća više nikad neće biti isto!

“Tevel Aerobotics Technologies” (TAT) je izraelska kompanija koja je razvila autonomnog letećeg robota (FAR) koji uz pomoć veštačke inteligencije otkriva i bere voće koje je spremno za berbu.

Zbog loših uslova rada i težine posla, branje voća spada u teške poslove – mnogo stajanja, čučanja i penjanja, a na sve to je i slabo plaćen i najčešće sezonski posao u kojem nema baš prilika za dalji razvoj i napredak.

Svi navedeni razlozi dovode do smanjenja broja berača, a na sve to dodajte i mlađe generacije koje svoju budućnost vide daleko od sela, u urbanim sredinama.

Koronavirus je uticao na kretanje i putovanja su krajnje ograničenog karaktera zbog čega je i dolazak sezonskih radnika iz raznih zemalja postao praktično nemoguća misija. Izraelska kompanija je se zato dala u razmišljanje i došla do rešenja – šta ti bilo kada bi čitav proces branja voća poverili robotima?

Kompanija TAT predstavila je robota pod imenom FAR za koji kaže da se može koristiti na bilo kojoj lokaciji na svetu i da će uz pomoć njega biti rešen problem nedostatka radne snage u poljima. Nije na odmet napomenuti da će i troškovi korišćenjem ove tehnologije, dugoročno, biti značajno smanjeni.

Kako robot funkcioniše? Putem veštačke inteligenije ovaj robot koristi algoritme percepcije za lociranje stabala, kao i algoritme “vida” za otkrivanje voća.

Prilikom branja plodova, vreme je od velike važnosti – ukoliko ga ne uberete na vreme ono jako gubi na vrednosti (voće koje uberete sa dve nedelje zakašnjenja gubi i do 80 odsto vrednosti!).

Nakon što locira i odabere voćku, robot traži najbolji mogući način da joj priđe, nakon čega koristi hvataljku kako bi voćku uhvatio i ubrao. Roboti su programirani da beru samo zrele voćke koje nakon toga klasifikuju prema veličini i zrelosti. Još jedna prednost robota je što mogu da rade 24 sata dnevno.

Robote kontroliše autonomni “digitalni mozak” koji omogućava da na jednoj lokaciji može da radi više robota bez rizika od sudaranja.

Iako pruža brojne prednosti, robot ipak ne može da zameni čoveka, već služi kao vid pomoći, stav je kompanije koja ga je osmislila.

Jovana Canić

Usvojen zakon o zajmu vrednom 50 miliona evra kod nemačke KfW banke za rekonstrukciju zgrade VMA

Foto: vma.mod.gov.rs
Foto: Vlada Srbije

Narodna skupština Republike Srbije usvojila je u četvrtak dva zakona koja su važna za energetski sektor i povećanje energetske efikasnosti.

Poslanici su usvojili Zakon o davanju garancije Republike Srbije u korist Nemačke razvojne banke KfW, Frankfurt na Majni, po zaduženju Akcionarskog društva “Elektromreža Srbije”, koji predviđa garanciju na iznos od 40 milona evra na ime obaveza iz Sporazuma o zajmu za sprovođenje Regionalnog programa za energetsku efikasnost u prenosnom sistemu II.

Usvojen je i Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zajmu između KfW, Frankfurt na Majni i Republike Srbije za projekat “Energetska efikasnost u zgradama javne namene i obnovljivi izvori energije u sektoru daljinskog grejanja – Ozelenjavanje javnog sektora”.

Vrednost sporazuma je 50 miliona evra, a novac će biti iskorišćen za unapređenje sistema energetske efikasnosti zgrade VMA u Beogradu.

Potpredsednik Vlade Republike Srbije i ministar odbrane Nebojša Stefanović je još u novembru mesecu protekle godine istakao da je reč o projektu od kapitalnog značaja, te da su Ministarstvo odbrane i VMA spremni da urade sve što je do ovih institucija, ali i da pruže podršku ostalim partnerima u sistemu kako bi što brže i efikasnije realizovali projekat.

On je objasnio da je Ministartsvo rudarstva i energetike ključni implementator projekta, dok je VMA, kao ustanova svetskog glasa u kojoj decenijama nije bilo značajnije investicije, korisnik.

Foto: Wikimedia

Potpredsednica Vlade i ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović je tada odsetila da je VMA izgrađena 1981. godine i istakla da je, uprkos dobrom održavanju i trenutnom stanju, potrebna rekonstrukcija tehničkih sistema i instalacija, energetska sanacija termičkog omotača i rekonstrukcija kotlarnice i toplovoda, koja mora biti gotova do kraja 2021. godine.

Skupština je u četvrtak potvrdila i Sporazum o prosvetnoj, kulturnoj i sportskoj saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Sjedinjenih Meksičkih Država, Sporazum o statusu između Republike Srbije i EU o akcijama koje sprovodi Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu u Srbiji, kao i Sporazum između Vlade Srbije i Severne Makedonije o saradnji u oblasti borbe protiv trgovine ljudima.

Takođe, usvojene su izmene i dopune Zakona o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu, čija primena počinje 12. marta.

Energetski portal

Zašto se restoranima u Srbiji najviše isplati da otpad od hrane bace u kantu za smeće – šta kažu ugostitelji i operateri otpada, a šta zakon

Foto-ilustracija: Pixabay
Foto-ilustracija: Pixabay

Iz tanjira na deponiju – tako bi se ukratko mogao opisati put ostataka od hrane u srpskim restoranima. Svake godine u ugostiteljskim objektima u Srbiji nastaje 40.000 tona otpada od hrane. Najveći deo, suprotno zakonu, završava u kanti za smeće. Iz kante dalje ide na deponiju, a odatle, tokom razgradnje, emituje opasne gasove staklene bašte i zagađuje površinske i podzemne vode.

Iako su restorani dužni da otpad od hrane daju na zbrinjavanje operateru, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, u periodu od 2011. do 2018. godine ukupno je 30 preduzeća prijavilo biorazgradivi kuhinjski i otpad iz restorana. Neisplativost, nepostojanje adekvatnog sistema koji bi omogućio ugostiteljima da predaju otpad od hrane operateru, nedostatak svesti o štetnosti ove vrste otpada – neki su od razloga zbog kojih se kanta za smeće i dalje čini kao najbolje rešenje za ugostitelje.

Restoran Fontana u Novom Sadu je izuzetak od lošeg pravila. Pre epidemije koronavirusa, ovaj restoran je sedmično imao i 150-200 kilograma otpada od hrane. Umesto u kanti za smeće, otpad je završavao zbrinut kod ovlašćenog operatera. U razgovoru za portal Cirkularna ekonomija vlasnik restorana Nikola Čakmak kaže da u praksi retko koji restoran predaje otpad operateru. I to ga uopšte ne čudi.

“Nemamo nikakve olakšice za predaju otpada od hrane operateru, samo dodatni trošak, jer se svaki kilogram plaća. Novac dobijamo za otpadno ulje koje predajemo, pa tako na neki način smanjujemo ovaj prvi trošak. Ali kad se sve sabere, i dalje smo u minusu. Znam da neki restorani ovaj otpad nose na selo gde služi kao hrana za životinje, ali najveći deo baca u smeće. Tako je najjeftinije”, priča Čakmak.

Nezvanično svi potvrđuju da bacaju otpad u kantu

Za razliku od otpadnog jestivog ulja za koje dobijaju novac od operatera, ugostitelji koji sklope ugovor sa operaterom o predaji otpada od hrane, za svaki kilogram predatog otpada moraju i da plate. Jasno je da u tome ne vide finansijski interes, što  nam nezvanično potvrđuje nekoliko menadžera restorana širom Srbije sa kojima smo razgovarali.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Owens)

Restorani koji posluju u blizini poljoprivrednih gazdinstava problem rešavaju tako što otpad od hrane prodaju fizičkim licima koja ih koriste kao pomije za životinje. Oni koji nemaju tu privilegiju pribegavaju najjednostavnijem rešenju – bacanju otpada od hrane u kante za smeće.

Koordinator Tron grupacije Jan Mally dobro zna za ovaj problem. Podaci ove kompanije u okviru koje posluje Eso Tron, najveći sakupljač otpadnih jestivih ulja i organskog otpada u Srbiji, ukazuju da samo 13 odsto ugostiteljskih objekata koristi usluge operatera za sakupljanje otpada od hrane.

Prema rečima sagovornika, dva su glavna razloga zašto ugostiteljski objekti otpad i dalje radije bacaju u kantu za smeće, nego što ga predaju operateru – prvi je nedostatak svesti generatora otpada o štetnosti po prirodu koju izaziva nepravilno odlaganje ove vrste otpada. Drugi je „dodatni“ trošak koji zbrinjavanje otpada od hrane predstavlja.

“Nažalost, zbrinjavanje otpada od hrane, iako se isti može iskoristi u energetske svrhe, u trenutnim tržišnim uslovima, ne stvara dovoljno dodatne vrednosti da bi se mogao sakupljati i preuzimati od generatora otpada bez nadoknade. Mi imamo neophodnu infrastrukturu, uključujući posebne kante i vozila potrebna za sakupljanje i tretman tog otpada, a sva ta oprema i njeno održavanje i higijenizacija je dosta skupo. Na veliku žalost i štetu po zdravlje ljudi, trenutno je i dalje najpopularnija opcija bacanje u crnu kesu i odnošenje u komunalni otpad”, kaže Jan Mally.

Pokrenut projekat „Ka boljem upravljanju otpadom od hrane“

Upravo zbog toga pokrenut je projekat „Ka boljem upravljanju otpadom od hrane“ koji Eso Tron realizuje u saradnji sa Nemačkom organizacijom za međunarodnu saradnju (GIZ) i  NALED-om. Cilj projekta koji traje do novembra, jeste prikupljanje 1.000 tona otpada od hrane i smanjenje CO2 za 750 tona. Restorani iz Beograda  i Novog Sada mogu predati otpad Eso Tronu po promotivnim cenama.

Sam proces nije komplikovan, priča nam Nikola Čakmak iz Fontane. Od operatera se dobijaju posebne posude za skladištenje otpada. One stoje u magacinu restorana, hermetički zatvorene, dok ih operater koji dolazi jednom nedeljno, ne preuzme.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alfonso Navarro)

“Postupak ne oduzima mnogo vremena jer svakako morate negde da bacite otpad, pa zašto to ne biste radili u posebnim kantama. Ipak, u zavisnosti od veličine restorana, nekima može biti problem prostor za odlaganje ovih posuda. Nama nije jer imamo veliki prostor, ali drugima bi možda značilo da se otpad odnosi na dva dana jer nemaju prostor za skladištenje”, priča naš sagovornik.

Kada preuzme otpad, kompanija Eso Tron ga privodi nameni za upotrebu u obnovljivim izvorima energije. Tako se otpad vraća u upotrebu kroz električnu energiju koju restorani svakodnevno troše i generišu novi otpad od hrane, a to je pravi primer cirkularne ekonomije, otkriva nam Jan Mally.

“Predavanjem otpada od hrane ovlašćenom operateru kao što je Eso Tron, pored zbrinjavanja otpada na zakonski ispravan način, generatori značajno doprinose smanjenju zaraza i bolesti koje se stvaraju ako se taj otpad koristi za ishranu životinja (npr. svinjska kuga). Takođe, značajno doprinose smanjenju emisija CO2″, kaže Mally.

Naš sagovornik ističe da je projekat izazvao veliku pažnju restorana, ali je primena usporena zbog restriktivnih mera usled pandemije. Podseća da ugostiteljstvo i dalje trpi velike gubitke u prometu i očekuje da će projekat da dobije svoj pun potencijal kada prođe situacija sa koronavirusom.

“Trenutno je, nažalost, svako sakupljanje otpada iz restorana u značajnoj meri otežano. Polažemo veliku nadu u potencijal ovog dela projekta jer svako ko ima kuhinju može da učestvuje i pruži svoj konkretan, merljiv doprinos u očuvanju životne sredine”, napominje Mally.

15.000 tona hrane ostave gosti na tanjirima

Foto-ilustracija: Unsplash (Justuf Menke)

Prema podacima Evropske Agencije za zaštitu životne sredine, sektor ugostiteljstva stvara oko 14 odsto ukupnog otpada od hrane. Procenjuje se da ugostiteljski sektor u Srbiji godišnje naruči 120.000 tona namirnica. Čak trećina postaje otpad – 15.000 tona ostave gosti na tanjirima, dok je za 25.000 tona „zaslužan“ kuhinjski otpad. Gotovo sve, tačnije 99 odsto završava na deponijama gde emituje opasne gasove sa efektom staklene bašte.

Baš zato, u okviru projekta je izrađen priručnik za ugostitelje „Vodič za pravilno upravljanje otpadom od hrane“. Omogućavanje gostima da biraju veličinu porcija, uvođenje dečjih menija, ulaganje u kvalitet skladišne opreme – neke su od mera koje se preporučuju kako bi se otpad smanjio. A kad on već nastane, važno je da se preda operateru, za šta je, veruje naš sagovornik, potrebna razvijena svest generatora otpada.

“Iz iskustva znamo da ako neko ko stvara otpad od hrane ima razvijenu svest o njegovoj štetnosti, on će biti spreman da odvaja otpad i da samom odvajanju ove vrste otpada posveti dovoljno resursa, da o tome edukuje zaposlene i da primenjuje dobru praksu. Takođe, neko ko ima razvijenu svest o potrebi zaštite životne sredine, može razumeti da je pravilno postupanje sa bilo kojim otpadom zapravo investicija u održiv model poslovanja preduzeća”, ističe Jan Mally.

U pripremi izmene Zakona o upravljanju otpadom

A šta kaže zakon? Mada na terenu ima dileme da li su restorani obavezni da pored otpadnog jestivog ulja operateru predaju i otpad od hrane, u Ministarstvu zaštite životne sredine nam kažu da je Zakon o upravljanju otpadom jasan. Prema njemu, ugostiteljski objekti se smatraju jednim od generatora otpada od hrane i potpadaju pod njegovu primenu, zbog čega imaju odgovornost da, između ostalog, sakupljaju i razvrstavaju nastali otpad i predaju ga licu ovlašćenom za upravljanje otpadom.

Međutim, u praksi taj sistem ne funkcioniše. Lokalne samouprave su odgovorne za izradu planova za upravljanje otpadom koji mora da predvidi šta se dešava sa određenom vrstom otpada. Pošto u Srbiji još ne postoji tržište otpada od hrane, on se uglavnom baca u komunalni otpad i kao takav završava na deponijama. Iz te perspektive, ciljevi Evropske unije po kojima države članice treba da smanje otpad od hrane za 30 odsto do 2025. godine i za 50 odsto do 2030. godine deluju neostvarivo.

Foto-ilustracija: Pixabay

Ipak, načelnica Odeljenja za upravljanje otpadom u Ministarstvu zaštite životne sredine Snežana Kuzmanović kaže da Ministarstvo sagledava situaciju po ovom pitanju. Kroz projekat „Ka boljem upravljanju otpadom od hrane u Republici Srbiji“ izrađen je Predlog Pravilnika za upravljanje otpadom od hrane. U pripremi su izmene i dopune Zakona o upravljanju otpadom, kojima se razmatra uvođenje novih prioriteta u hijerarhiji upravljanja otpadom, tzv. priprema za ponovnu upotrebu.

“Priprema za ponovnu upotrebu znači ponovno vraćanje proizvoda ili delova proizvoda koji su postali otpad, u životni ciklus, i to sa minimalnim ulaganjem. Takođe, novim zakonskim rešenjima moguće je da se uvede i niz samostalnih mera koje se odnose na poboljšanje obima, ali i kvaliteta reciklaže, kroz uspostavljanje sistema odvojenog sakupljanja otpada, kao i niz mera koje treba da budu detaljnije razrađene strateškim dokumentima, a koje se odnose na smanjenje odlaganja biorazgradivog otpada na deponije, podsticanjem kompostiranja i anaerobne digestije. Novinu u postojećem zakonodavnom okviru, predstavlja i uvođenje pojma „nusproizvoda“ i „kraja statusa otpada“, koji znače ponovno vraćanje materijala u proizvodnju, odnosno ponovno vraćanje otpada u životni ciklus”kaže Snežana.

Naša sagovornica napominje da Pravilnik o uslovima higijene hrane takođe bliže definiše minimalne prihvatljive standarde u upravljanju otpadom za ugostitelje i prava i obaveze ugostitelja u smislu sanitarne regulative.

“Ovaj dokument članom 21. predviđa obavezu odlaganja čvrstih otpadnih materija (kontejnera ili kanti sa poklopcima istog kvaliteta, smeštenih na posebno određenom prostoru). Nadležni organ jeste Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Ministarstvo zdravlja Republike Srbije“, ističe Kuzmanović.

Foto-ilustracija: Unsplash (?? Claudio Schwarz | @purzlbaum)

Ovu oblast uređuju i Zakon o veterinarstvu i pravilnik o načinu razvrstavanja i postupanja sa sporednim proizvodima životinjskog porekla. Oni nalažu da su lica koja se bave delatnostima koje stvaraju sporedne proizvode životinjskog porekla dužna da obezbede njihov prenos do najbližeg objekta za sakupljanje otpadaka ili do objekta u kome se oni prerađuju ili uništavaju na neškodljiv način i da se iz kuhinjskog otpada posebno odvoje sporedni proizvodi životinjskog porekla od biljnog otpada i odlože u odvojenu ambalažu.

“Prema pravilniku, životinjski ostaci iz kuhinja restorana definisani su kao sporedni proizvodi životinjskog porekla Kategorije 3 i neophodno je da operater koji vrši preuzimanje poseduje odgovarajuće dozvole uprave za veterinu”, kaže Kuzmanović.

Rešenje u poreskim olakšicama

Sve bi ipak bilo mnogo bolje kada bi se uz obaveze pominjale i olakšice, slažu se naši sagovornici. Na svest građana i dalje je teško računati, što potvrđuje Nikola Čakmak ističući da im činjenica da zbrinjavaju otpad na adekvatan način nije marketinški plus kod gostiju.

“Imamo tu opciju označenu jedino na Bookingu. Ovako, naši gosti i ne znaju da mi to radimo. Možda ne bi bilo loše uvesti neke nalepnice da se zna da taj objekat zbrinjava svoj otpad. I definitivno bi nam značile neke poreske olakšice”, kaže Nikola Čakmak.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jasmin Sessler)

Slaže se sa njim i Jan Mally ističući da je važno da napravimo razliku i istaknemo prepoznatljivost ugostitelja koji se odlučuju da doprinesu životnoj sredini i upravljaju svojim otpadom na neškodljiv način.

“Prvenstveno, neophodno je da se uspostave i direktni sistemi nagrađivanja za uštedu emisija CO2 u vidu poreskih olakšica. Jedan od primera kako bi se to moglo uraditi je nešto poput poreskih olakšica za investicije. Na primer, svako ko je predao ovlašćenom operateru svoj otpad mogao bi da dobije određen broj CO2 sertifikata, a krajem godine ti sertifikati bi mogli bi da se konvertuju u poreske olakšice”, predlaže Mally.

Jedna od mera koja bi takođe doprinela drugačijem posmatranju otpada od hrane mogla bi biti i kada bi se odnošenje komunalnog otpada plaćalo po kilogramu, a ne po kvadraturi poslovnog objekta kakva je sada praksa, primećuje Mally. Kako kaže, plaćanje po metru kvadratnom čini nevažnom činjenicu da li neko generiše mnogo ili malo otpada od hrane, a uticaj na životnu sredinu se time stavlja u drugi plan.

“Nekadašnji koncepti da je otpad srazmeran veličini površine objekta su po našem mišljenju prevaziđeni i zato smatramo da bi sistem plaćanja po količini bio i odgovorniji. Tako bi se generisao jedan ravnopravan sistem,  gde bi svaki generator otpada pokušavao da smanji količinu komunalnog otpada jer bi sve što može uputio na reciklažu. Takođe, vrste otpada koje se recikliraju zapravo bi bile ograničene u samoj ceni zbrinjavanja koja nikako ne bi mogla da bude veća od komunalne usluge”, zaključuje Jan Mally.

Izvor: cirkularnaekonomija.org

Valjevo do kraja godine mora biti povezano sa auto-putem “Miloš Veliki”

Foto-ilustracija: Unsplash (G R Mottez)
Foto-ilustracija: Unsplash (Jamar Penny)

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije Tomislav Momirović poručio je danas izvođačima radova na deonici Iverak– Lajkovac da Valjevo do kraja ove godine mora da bude povezano sa auto-putem “Miloš Veliki”.

Momirović je tokom obilaska gradilišta buduće brze saobraćajnice podsetio na to da je u prošlosti bilo problema sa eksproprijacijom, ali da će taj posao ubrzo biti završen.

“Samo na ovoj deonici postojalo je 1.400 parcela koje je trebalo eksproprisati – do sada je 80 odsto tog posla završeno. U narednih sedam dana biće završen i ostatak posla tako da do kraja godine možemo da okončamo radove”, ocenio je ministar.

Prema njegovim rečima, poseban problem pričinjavaju dva mosta na ovoj deonici ukupne dužine 3.600 metara.

Rokovi koji su ugovoreni moraju da budu ispoštovani, rekao je ministar i poručio izvođačima da se mora početi sa izgradnjom mostova.

Momirović je obišao gradilište jednog od mostova na deonici brze saobraćajnice Iverak–Lajkovac i pozajmište kamena koji služi za nasipanje trase.

Mašine se ne gase na putu Novi Pazar – Tutin

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović protekle nedelje se u obilasku radova na rekonstrukciji magistralnog puta Novi PazarTutin uverio da mašine rade danonoćno.

On je istakao da je rekonstrukcija tog puta deo sporazuma na najvećem državnom nivou i da, iako su vremenski uslovi jako teški tokom zime, radnici završavaju svoj deo posla.

„Svi radovi teku dogovorenom dinamikom – na ovoj deonici puta radove izvodi firma Tašjapi, dok je za izgradnju zaobilaznice oko Novog Pazara zadužena ekipa iz Puteva Srbije, koja svoj deo posla završava zadovoljavajućim tempom“, rekao je ministar.

Energetski portal