Home Blog Page 5

Đedović Handanović: 51 mesto u Srbiji nema alternativu NIS-ovim pumpama

Foto-ilustracija: Pixabay (Matteo Baronti)

Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović izjavila je danas da je situacija u vezi sa Naftnom industrijom Srbije sve složenija, navodeći da je veliki broj pravnih lica već prešao na nove snabdevače ili aktivno traži alternativna rešenja.

Upozorila je i na dodatni izazov zbog činjenice da se na NIS-ovim pumpama primenjuje subvencionisana cena goriva za poljoprivrednike.

Osim toga, u Srbiji trenutno postoji 51 mesto koje nema alternativu u snabdevanju gorivom osim NIS-ovih benzinskih stanica. Među njima su Žitkovac kod Aleksinca, Pivnice i Silbaš kod Bačke Palanke, Bačko Petrovo Selo kod Bečeja, Mrčajevci, Preljina i Sokolići kod Čačka, Čoka, Crna Trava, Mokrin i Rusko Selo kod Kikinde, kao i Kostolac.

– Među mestima koja imaju samo NIS-ove pumpe su i Ušće kod Kraljeva, Crvenka i Sivac kod Kule, Šopići i Stepojevac kod Lazarevca, Predejane i Vučje kod Leskovca, Mali Zvornik, Medveđa, Futog, Kisač kod Novog Sada, Kolovrat kod Prijepolja, Prnjavor kod Šapca, Adaševci i Erdevik kod Šida, Stapar kod Sombora, Krnješevci i Stari Banovci kod Stare Pazove, Svrljig, Stopanja kod Trstenika, Žitorađa i druga mesta. Trudićemo se da ove izazove rešimo – naglasila je Đedović i poručila da će država nastaviti da povećava svoje rezerve, što je činila i u prethodne tri godine.

Pročitajte još:

Država povećava rezerve naftnih derivata

Prema rečima ministarke, dodatne količine od 49.000 tona dizela i 38.000 tona benzina stižu u decembru i januaru, a mazuta ima dovoljno za čitavu grejnu sezonu.

Dodala je i da je u stalnoj komunikaciji sa svim učesnicima na tržištu – kako domaćim, tako i stranim kompanijama, koje su već značajno uvećale svoj uvoz, ali su spremne da puste deo obaveznih robnih rezervi naftnih derivata na tržište kako bi povećali snabdevenost i omogućili da ona bude što ravnomernija.

– Ono što građani treba da znaju jeste da smo učinili sve što su ruski partneri od nas tražili, da smo se složili da razgovaraju sa kim žele da bi prodali svoj udeo i da smo to odobrili na nivou države. Ne treba da zaboravimo da su ove sankcije uvedene od strane Sjedinjenih Američkih Država i da smo mi mala zemlja koja samo želi da vodi svoju neutralnu politiku. Država će, ako bude trebalo, da donosi i određene teške odluke kako bi zaštitila energetsku sigurnost i bezbednost Srbije, jer građani ne smeju da trpe štetu zbog nesuglasica velikih sila – zaključila je ministarka.

Đedović Handanović je zahvalila građanima na razumevanju i strpljenju, naglasivši da su sve nadležne institucije maksimalno angažovane i da država preduzima neophodne mere kako bi se očuvala bezbednost snabdevanja energentima.

Energetski portal

Šta donosi novi Zakon o porezu na emisije GHG od 2026.

porez
Foto-ilustracija: Freepik (frimufilms)

Od januara 2026. godine u Srbiji počinje primena Zakona o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG), kako bi se uspostavio fiskalni mehanizam za sistemsko smanjenje industrijskih emisija i podstaklo usvajanje tehnologija sa nižom emisijom. Na ovaj način obezbeđuju se i sredstva u budžetu Republike Srbije koja mogu da se iskoriste za podsticanje investicija u vezi sa zelenom tranzicijom, navodi se u Zakonu.

Novi zakon predstavlja deo obaveza Srbije u procesu usklađivanja sa evropskim klimatskim politikama i mehanizmom CBAM, čija primena takođe počinje od 1. januara 2026. godine. Pored toga, zakon ima za cilj da uspostavi princip emiter/zagađivač plaća, čime se troškovi zagađenja uvode u privredne aktivnosti.

Zakon o porezu na emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) uvodi porez koji se obračunava i plaća na oporezivu količinu GHG koju poreski obveznik emituje u toku poreskog perioda, u skladu sa ovim zakonom.

Obveznik poreza je pravno lice ili preduzetnik koji, prema zakonima o klimatskim promenama, mora da poseduje dozvolu za emisiju gasova sa efektom staklene bašte. To se odnosi na one koji upravljaju postrojenjima ili delovima postrojenja za koje je dozvola obavezna.

Porez se odnosi na postrojenja koja se bave jednom ili više od sledećih delatnosti:

  • Proizvodnja veštačkih đubriva i azotnih jedinjenja
  • Proizvodnja cementa
  • Proizvodnja sirovog gvožđa, čelika i ferolegura
  • Proizvodnja aluminijuma
  • Proizvodnja električne energije

Kako se obračunava porez na GHG?

U Zakonu se navodi da se poreska osnovica utvrđuje kao količina emisija GHG koju obveznik emituje u toku poreskog perioda iz svih pojedinačnih postrojenja, umanjena za količinu emisija koja je referentna za određeni proizvodni proces, odnosno aktivnost.

Objašnjenje:

porez
Foto-ilustracija: Pixabay (GreenCardShow)

Poreski period je obično cela kalendarska godina, osim ako postrojenje tek počinje da radi ili prestaje sa radom – tada se period računa od početka do kraja rada u toj godini.

Ukupne emisije su ona količina emisija GHG koju obveznik emituje u toku poreskog perioda. Ona se utvrđuje na osnovu verifikovanih izveštaja koje obveznik dostavlja nadležnom organu u skladu sa propisima koji uređuju klimatske promene.

Referentna emisija može da se jednostavno objasni kao minimalna količina gasova koju je nemoguće potpuno eliminisati tokom proizvodnje, čak i kada se koristi najsavremenija tehnologija i postignuta je maksimalna efikasnost.

Poreska osnovica dobija se kada se od ukupnih emisija oduzme referentna. To je preduslov za dobijanje ukupnog iznosa poreske obaveze.

Pročitajte još:

Kako se izračunava iznos poreske obaveze?

Poreska osnovica izražava se u tonama CO2. Za emisije koje nisu ugljen-dioksid koristi se CO2 ekvivalent, što znači da se njihova količina preračunava tako da ima isti efekat zagrevanja kao CO2. Tako dobijena vrednost se potom množi sa iznosom poreza od 4 evra po toni, izraženim u dinarskoj protivvrednosti po kursu Narodne banke Srbije.

Primer obračuna poreza na emisiju GHG:

Recimo da preduzeće tokom godine emituje 600 tona CO2, a referentna emisija za njegove proizvodne procese iznosi 360 tona.

  1. Poreska osnovica dobija se oduzimanjem referentne emisije: 600 – 360 = 240 tona.

  2. Poreska osnovica množi se sa iznosom poreza od 4 evra po toni, preračunatim u dinare: 240 × 4 evra = 960 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Poreski kredit

Poseban član Zakona predviđa poreski kredit, što znači smanjenje poreza za firme koje ispunjavaju određene uslove.

  1. Kredit mogu koristiti samo firme čija je glavna delatnost proizvodnja električne energije, odnosno ako najmanje 80 odsto prihoda dolazi od proizvodnje struje.
  2. Kredit se daje ukoliko firma ulaže u aktivnosti i mere koje smanjuju GHG. Firma dobija 20 odsto uloženog novca, što znači da se za taj iznos smanjuje porez na GHG.
  3. Kredit ne može smanjiti porez više od 80 odsto ukupne poreske obaveze.
  4. Firma mora da vodi evidenciju i čuva račune i dokaze o uloženim sredstvima dok traje rok za naplatu poreza, a Vlada propisuje koje aktivnosti se priznaju za korišćenje kredita.

Podsticaji za dekarbonizaciju

Zakon propisuje da firme mogu da dobiju finansijsku pomoć iz budžeta Srbije za projekte koji smanjuju emisije i ubrzavaju zelenu transformaciju, što uključuje ulaganja u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost, inovativne niskougljenične tehnologije, zelenu gradnju i drugo. Vlada određuje uslove, kriterijume i način dodele sredstava, kao i način i rokove izveštavanja o trošenju sredstava.

Zakon će se primenjivati od 1. januara 2026. godine, dok će se odredbe Zakona koje se odnose na poreski kredit i podsticaje za dekarbonizaciju primenjivati deset godina, počev od dana početka primene ovog zakona.

Više o poreskoj prijavi i plaćanju poreza pročitajte ovde.

Energetski portal

Energetska situacija u Srbiji pod kontrolom – postoji alternativa

Foto-ilustracija: Pixabay (planet_fox)

Imajući u vidu trenutnu situaciju sa sankcijama Naftnoj industriji Srbije (NIS), predsednik Vlade, prof. dr Đuro Macut, rekao je da je energetska situacija u zemlji trenutno potpuno stabilna i pod kontrolom i poručio da neće biti nestašica.

Prema njegovim rečima, situacija se stalno analizira, a ukoliko ne dođe do neposrednog razrešenja trenutne situacije, postoji alternativno rešenje koje će biti primenjeno ako se iscrpe sve druge mogućnosti.

Za RTS je rekao da postoje određeni rokovi i planovi koji se tiču transformacije vlasništva i budućnosti NIS-a, odnosno njegove infrastrukture.

Pročitajte još:

– Problematika se ne odnosi samo na rafineriju u Pančevu, već i na distributivne centre, odnosno proces distribucije energenata. Reč je o veoma složenom i kompleksnom sistemu koji je, s jedne strane, trom, ali s druge, upravo takva struktura obezbeđuje neophodnu pouzdanost i sigurnost – istakao je premijer.

Kako se navodi na sajtu Vlade Srbije, očekuje se da će rešenje situacije sa Naftnom industrijom Srbije biti poznato do januara.

Premijer je istakao da Srbija očekuje i izdavanje licence od strane OFAC-a, dodajući da očekuje povoljan ishod.

Energetski portal

Objavljen javni poziv za energetsku sanaciju domaćinstava u Čajetini

Foto-ilustracija: Pixabay

Opština Čajetina raspisala je Javni poziv za sufinansiranje mera energetske sanacije porodičnih kuća i stanova na svojoj teritoriji za 2025. godinu, u okviru projekta „Čista energija i energetska efikasnost za građane”, koji se realizuje uz podršku Međunarodne banke za obnovu i razvoj.

Poziv je objavljen na osnovu važećih zakonskih i podzakonskih akata, kao i odluke Opštinskog veća od 28. novembra 2025. godine. Cilj programa je unapređenje energetske efikasnosti stambenih objekata, smanjenje potrošnje energije i troškova grejanja, kao i poboljšanje kvaliteta života građana.

Krajnji rok za podnošenje prijava socijalno ranjivih građana je 19. januar 2026. godine, odnosno 45 dana od dana objavljivanja poziva, a prijave ostalih građana takođe će se primati do 19. januara 2026. godine ili do utroška raspoloživih sredstava, navedeno je u saopštenju Opštine Čajetina.

Pročitajte još:

Prijave se mogu podneti od desetog dana od dana objavljivanja Javnog poziva, s tim što se dan objavljivanja ne računa u rok. Sve prijave koje budu podnete pre 15. decembra 2025. godine neće se uzimati u razmatranje, osim prijava građana iz posebno definisane kategorije socijalno ranjivih lica.

Popunjen, potpisan i odštampan prijavni obrazac sa pratećom dokumentacijom dostavlja se u zatvorenoj koverti, sa jasno naznačenom svrhom prijave i punom adresom pošiljaoca. Svaki podnosilac može podneti samo jednu prijavu, lično.

Za dodatne informacije građani se mogu obratiti putem telefona 064/3106-993 ili elektronske pošte na adresu tijana.micic@cajetina.org.rs. Sva pitanja i odgovori, kao i kompletna dokumentacija, biće dostupni na zvaničnom sajtu Opštine Čajetina, na adresi www.cajetina.org.rs.

Opština poziva sve zainteresovane građane da blagovremeno pripreme dokumentaciju i iskoriste ovu priliku za unapređenje energetske efikasnosti svojih domaćinstava.

Energetski portal

Životinjske skulpture na dalekovodima – inovacija u austrijskoj mreži

Foto: apg.at

Tradicionalni dizajni dalekovoda u Austriji nisu izazvali željeni nivo prihvatanja javnosti za nove projekte elektroenergetske mreže, pa je inicijativa Austrian Power Giants osmislila projekat koji preobražava električne dalekovode u simbole harmonije između tehnologije i prirode.

Koncept dalekovoda u obliku skulptura životinja mogao bi snabdevati energijom svih devet saveznih pokrajina Austrije: Burgenland, Koruška, Donja Austrija, Gornja Austrija, Salzburg, Štajerska, Tirol, Vorarlberg i Beč.

Na primer, roda simbolizuje Burgenland, gde se ove ptice svake godine vraćaju, dok jelen predstavlja Donju Austriju, odražavajući šumovite alpske obronke te regije. Ova dva dalekovoda prethodno su testirana statistički i elektrotehnički kako bi se proverila njihova tehnička izvodljivost.

Ovaj pristup, inspirisan prirodom, ima za cilj da učini elektroenergetsku infrastrukturu pristupačnijom i prihvatljivijom javnosti. Transformacijom funkcionalnih struktura u regionalne simbole, Austrian Power Giants nastoje promovisati održivu infrastrukturu, jačati lokalni identitet i povećati poslovne i turističke potencijale širom zemlje.

Pročitajte još:

Koncept Austrian Power Giants naišao je i na odobravanje u međunarodnoj dizajnerskoj zajednici: ugledno međunarodno žiri nagradio je projekat u Singapuru Red Dot Award 2025 za koncept dizajna u kategoriji Elektrifikacija i dekarbonizacija.

Minijaturni modeli Austrian Power Giants biće izloženi u Red Dot Design Museum u Singapuru do oktobra 2026., omogućavajući posetiocima da izbliza iskuse inovativnu fuziju dizajna, tehnologije i prirode.

Ovo je koncept dizajna koji trenutno postoji samo kao idejno rešenje i za sada nije planirana njegova konkretna realizacija na terenu.

Energetski portal

Bioplastični film – Održive zgrade sa pasivnim hlađenjem

Foto-ilustracija: Unsplash (Nguyen Phan Nam Anh)

Održive i klimatski otporne zgrade sve više primenjuju principe pasivnog hlađenja, smanjujući potrošnju električne energije i oslanjajući se na konvencionalne rashladne sisteme samo kada je potrebno. Naučnici sa Univerziteta u Džengdžouu u Kini i Univerziteta Južne Australije razvili su jednu takvu inovaciju – bioplastični film za hlađenje (bioplastic cooling metafilm – BPCM).

Zahvaljujući svojoj tanjoj i laganoj strukturi, kao i jednostavnosti postavljanja, film se lako prilagođava različitim površinama – od krovova i fasada do ugradnje u građevinske materijale. Iako se ovakve inovacije najčešće vezuju za novogradnju, njegove karakteristike mogu biti izuzetno korisne i za starije objekte, gde su veće građevinske intervencije teško izvodljive ili neisplative. Pored toga što doprinosi hlađenju, film smanjuje opterećenje elektroenergetske mreže tokom vrelih meseci, što je značajno za prevenciju nestašica struje i ublažavanje efekta urbanih toplinskih ostrva, kada zgrade dodatno zagrevaju gradove.

Dodatna vrednost filma je i u njegovom biorazgradivom materijalu, što ga čini ekološki prihvatljivim i doprinosi smanjenju plastičnog zagađenja, budući da ne sadrži plastiku na bazi nafte. Film je napravljen od biorazgradive plastike PLA – polilaktične kiseline, dobijene iz obnovljivih izvora poput kukuruznog skroba. Posebno je konstruisan da sadrži mikroskopske kristale i pore koje pomažu u reflektovanju sunčeve svetlosti i oslobađanju toplote.

U FOKUSU:

Kako funkcioniše inovacija

Budući da je reč o pasivnom sistemu, film ne koristi električnu energiju za rad – deluje samostalno. Umesto da upija sunčevu svetlost i dozvoljava joj da prodire u unutrašnje prostorije, film je reflektuje nazad u svemir, stvarajući prirodan efekat hlađenja. Bioplastični film ima izuzetnu reflektujuću sposobnost od 98,7 odsto, što znači da odbija većinu sunčeve svetlosti, dok visoka toplotna emisivnost od 96,6 odsto omogućava da toplota koja se nakupi bude efikasno oslobođena u svemir, dodatno hladeći zgradu. Mikroskopske strukture unutar filma omogućavaju da toplota iz objekta bude oslobođena kroz infracrvene zrake koji prolaze kroz atmosferu i direktno odlaze u svemir.

Kako je navedeno u studiji objavljenoj u časopisu Cell Reports Physical Science, njegova struktura omogućava da zgrade budu do devet stepeni Celzijusa hladnije od spoljne temperature u najtoplijem delu dana, dok prosečno dnevno hlađenje iznosi oko 5–6,5 stepeni. Čak i nakon dugog izlaganja UV zračenju i kiselinama, film zadržava efikasnost, što ga čini dugovečnim i pouzdanim.

Simulacije su pokazale da film može smanjiti godišnju potrošnju energije za hlađenje u toplim gradovima i do 20 odsto. Trenutno, klima-uređaji i drugi sistemi hlađenja troše oko 15 odsto globalne električne energije i doprinose emisiji ugljen-dioksida, pa bi ovakva inovacija mogla znatno doprineti smanjenju tog uticaja.

Kroz ovu tehnologiju, pasivno hlađenje više nije samo naučni eksperiment – ono postaje praktično rešenje za svakodnevni život, koje štedi energiju, novac i prirodne resurse, dok istovremeno čini gradove prijatnijim za život.

Iako film još nije široko komercijalno dostupan, prvi korisnici u Feniksu i Las Vegasu zabeležili su smanjenje troškova hlađenja od oko 15-18 odsto tokom najtoplijih perioda leta. Iako sam film ne može potpuno zameniti sve rashladne sisteme, u kombinaciji sa obnovljivim izvorima energije, poput solarnih panela na krovu, predstavlja održivo rešenje za budućnost.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Dve trećine najvećih zagađivača bez integrisane dozvole, država menja zakon posle 20 godina

Foto-ilustracija: Unsplash (Kouji Tsuru)

Ministarstvo zaštite životne sredine priprema izmene Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koji bi trebalo da utiče na smanjenje zagađenja iz industrije. Konsultacije o Nacrtu zakona će trajati do 15. decembra. U analizi primene zakona donetog još pre dvecenije Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu utvdio je da u Srbiji dve trećine najvećih zagađivača posluje bez integrisane dozvole i da je neadekvatna kaznena politika prema zagađivačima.

Kroz negativni efekat na zdravlje stanovništva industrijsko zagađenje negativno utiče na produktivnost i na ekonomiju.

– Ono što je za Evropu dobijeno da taj eksterni trošak zagađenja koje pravi industrija dostiže čak do 2 odsto BDP godišnje. Prevedeno na Srbiju to je 1,5 do 2 milijarde evra ako bismo uzeli iste te parametre da se gubi upravo kroz ovaj kanal. Niža produktivnost, niži privredni rast a na kraju te troškove kompanije ne snose jer se zakon ne primenjuje – kaže Slobodan Minić iz Fiskalnog saveta.

Integrisana dozvola je odobrenje koje država izdaje velikim postrojenjima ako primenjuju najbolje dostupne tehnologije koje ispunjavaju stroge uslove zaštite životne sredine. Objedinjava sve što je važno za zaštitu vazduha, vode, zemljišta, zaštitu od buke, kontrolu odlaganja otpada i sprečavanje udesa. Zakon koji je donet pre 20 godina više puta je menjan i pomerani su rokovi kada je industrija dužna da pribavi integrisanu dozvolu.

Pročitajte još:

– Po poslednjem i još uvek važećem zakonu sva postrojenja koja su obveznici integrisanih dozvola su bila dužna da pribave dozvolu do 31. decembra 2024. Oko 150 postrojenja to nije učinilo. Ono što smo mi utvrdili u ovoj analizi jeste da je pre svega zatajio inspekcijski nadzor. Mi smo utvrdili da je od isteka tog roka, dakle u 2025. inspekcija je sprovela 25 nadzora i to kod onih operatera koji imaju integrisanu dozvolu. A nije otišla kod onih koji dozvolu nemaju – kaže Mirko Popović iz Repulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu.

Najveći zagađivači su termoelektrane, hemijska industrija, veliki rudarski kompleksi, cementare, velike farme, proizvođači hrane… U analizi primene zakona ukazano je na nedovoljan broj inspekcijskih kontrola i blage kazne za zagađivače.

– Prva stvar koju bi trebalo uraditi jeste insistirati na adekvatnom nadzornom mehanizmu. To znači da treba inspekcija da ode kod svih tih operatera, da utvrdi da oni nezakonito posluju i naloži određene mere da se te nezakonitosti otklone. Nakon toga podnese prijave tužilaštu koje bi potom trebalo da postupa i da adekvatno sankcioniše zagađivače. Nažalost, u praksi imamo samo jednu odluku kada je zagađivač kažnjen zbog poslovanja bez integrisane dozvole. U pitanju je kompanija „Srbija Ziđin Koper” koja je za to kažnjena 250.000 dinara – kaže pravni savetnik RERI Hristina Vojvodić.

U nacrtu zakona je i načelo „zagađivač plaća”. To znači da je, ukoliko zbog poslovnih aktivnosti dođe do ugrožavanja životne sredine, zagađivač dužan da snosi troškove uklanjanja štete i vraćanja lokacije u zadovoljavajuće stanje posle zatvaranja postrojenja. To se do sada uglavnom nije događalo.

Izvor: RTS

Poziv na panel: Energetske zajednice građana nakon godinu dana – U potrazi za procedurom

Foto-ilustracija: Unsplash (jubbar-j)

Centar za unapređenje životne sredine organizuje panel diskusiju koja će otvoriti najvažnija pitanja oko razvoja energetskih zajednica građana u Srbiji, godinu dana nakon što je njihovo formiranje zakonski omogućeno. Događaj će biti održan u četvrtak, 11. decembra, od 18.00 do 19.30 časova, u Prostoru Miljenko Dereta (Dobračina 55, Beograd).

Iako su izmenama Zakona o energetici krajem 2024. godine uvedeni mehanizmi koji bi trebalo da omoguće kolektivnu proizvodnju i potrošnju energije, u praksi ti procesi i dalje nisu zaživeli. Energetske zajednice građana – koncept koji u Evropskoj uniji okuplja hiljade učesnika i beleži brzu ekspanziju – u Srbiji još uvek čekaju jasne procedure i tehnička rešenja koja bi omogućila njihovo stvarno funkcionisanje.

Ovaj model posebno je značajan za građane koji žele da učestvuju u proizvodnji ili pametnijem korišćenju energije, ali nemaju sopstvenu solarnu elektranu, odgovarajući krov ili finansijske kapacitete za individualna ulaganja.

Učešće je besplatno, ali zbog ograničenog broja mesta neophodna je prijava putem registracionog linka.

Govornici su:

  • doc. dr Jelena Stojković-Terzić, Elektrotehnički fakultet, Univerzitet u Beogradu

  • Dunja Grujić, ekspertkinja za energetiku, Flaner d.o.o

  • Ana Džokić, predsednica skupštine Energetske zadruge Elektropionir

  • Ivana Jovčić, direktorka Centra za unapređenje životne sredine

Diskusiju moderira Vladan Šćekić, programski direktor Centra za unapređenje životne sredine.

Događaj će biti dostupan i putem direktnog prenosa na Facebook stranici GreenFest

Energetski portal

Kako Švajcarska namerava da koristi e-vozila i pumpe u energetskoj strategiji

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Fleksibilno korištenje toplotnih pumpi i električnih automobila može smanjiti potrebu za uvozom struje i stabilizovati ciene, pokazala je studija predvođena Švajcarskim federalnim institutom za tehnologiju u Cirihu (ETH Cirih).

Istraživanje je vodio konzorcijum koji finansira Švajcarska savezna kancelarija za energiju kroz program „Sweet”, a pokazao je da bi uz hidroenergiju upravo toplotne pumpe i električni automobili mogli biti ključni izvori fleksibilnosti za švajcarski elektroenergetski sistem.

Švajcarska planira da bude ugljenično neutralna do 2050. godine, pri čemu se predviđa povećanja potražnje za električnom energijom sa oko 56 TWh godišnje danas na oko 75 TWh godišnje. Ovu energiju nameravaju obezbediti iz obnovljivih izvora poput fotonaponskih sistema, vetroenergije i biomase.

Istraživanje pokazuje da će ovaj cilj biti lakše ostvariti zahvaljujući fleksibilnoj potrošnji energije u toplotnim pumpama i električnim vozilima (EV).

Ako se toplotne pumpe i električni automobili koriste ili pune u skladu s opterećenjem mreže, izbegava se preopterećenje i optimalno iskorištava dostupna energija. Na primer, pametno upravljane toplotne pumpe mogu se pri spoljnim temperaturama od 0°C isključiti i do deset sati u zgradama sa visokim energetskim standardima, a da temperatura u prostorijama ostane stabilna. Električni automobili često su priključeni na mrežu duže nego što je potrebno, što omogućava njihovo punjenje u optimalnim vremenskim periodima, kada je struja dostupna i mreža manje opterećena.

Fleksibilne tehnologije mogle bi smanjiti neto uvoz električne energije za oko 20 odsto tokom cele godine, prvenstveno zbog većeg izvoza u proleće i leto, što odgovara godišnjoj potrošnji oko 500.000 švajcarskih domaćinstava.

Ako se toplotne pumpe i električni automobili koordinišu i upravljaju fleksibilno na nacionalnom nivou, Švajcarska bi 2050. mogla imati oko 4 odsto više obnovljive električne energije.

— Većinom je to solarna energija u proleće i leto, koja bi se na taj način efikasnije iskoristila — kaže Šivan Paule, istraživačica na ETH Cirih.

Pročitajte još:

Studija takođe pokazuje da bi fleksibilno upravljanje ovim tehnologijama moglo smanjiti veleprodajne cene električne energije, posebno u zimskim mjesecima (januar-mart), kada bi cene mogle biti niže i do šest odsto. Procenjuje se da bi sistem podržan fleksibilnim pumpama i električnim vozilima imao oko četiri odsto niže ukupne troškove od sistema bez ovih izvora fleksibilnosti.

Analiza 50 mrežnih područja u Švajcarskoj pokazala je da fleksibilno upravljanje može smanjiti vršna opterećenja u naseljima, čime se odgađa ili smanjuje potreba za skupim proširenjem distributivne mreže. Da bi tehnologije doista služile kao izvori fleksibilnosti, moraju biti opremljene odgovarajućom tehnologijom za upravljanje i komunikaciju, zbog čega autori preporučuju da subvencije ubuduće budu dodjljivane samo za pametne i fleksibilne sisteme.

Pored toga, korisnike treba motivisati da promene navike grejanja i punjenja, na primer uvođenjem dinamičkih tarifa koje nagrađuju fleksibilnu potrošnju, iako velike lokalne razlike u tarifama i otkupnim cenama struje mogu otežati primenu ovih mera.

Jasna Dragojević

Izum Veljka Milkovića među 10 najboljih na svetu

Foto: Ljubaznošću Veljka Milkovića

Domaći izumi već vekovima pronalaze svoj put do sveta, ostavljajući dubok trag u nauci i tehnologiji. Da Srbija i danas ima čime da se ponosi, potvrđuje i Veljko Milković, naučnik i inovator iz Vojvodine, čiji je dvostepeni mehanički oscilator nedavno proglašen za jedan od 10 najboljih pronalazaka na svetu na prestižnom takmičenju iCAN 2025 u Kanadi.

Za Energetski portal Milković otkriva da mu ovo priznanje predstavlja veliko profesionalno i lično zadovoljstvo, ali i potvrdu za sve one koji su verovali u njegov rad tokom prethodnih decenija.

– To su bili ljudi otvorenog uma, uvaženi profesori koji su bez predrasuda razmotrili moj rad, uvideli da izum funkcioniše i javno me podržali. Ovo priznanje je, zapravo, priznanje i njima – svim intelektualcima i pojedincima koji su svesrdno stali uz mene – ističe Milković.

Kako dodaje, svoj rad ne doživljava kao karijeru, već kao životnu misiju i obavezu. 

– Ne mogu to ni povezati sa poslom. To je jednostavno moja delatnost, moja dužnost – ako sam negde dobio informaciju o izumu, ne znam odakle jer to je misterija, onda imam obavezu da to razvijam i učinim dobro delo koliko mogu. Na sreću, odjek se oseća širom sveta, a ova nagrada je još jedna potvrda da trud ima smisla – poručuje Milković.

U FOKUSU:

Kako funkcioniše dvostepeni mehanički oscilator 

Naš sagovornik objašnjava da je reč o jednostavnom mehaničkom pojačalu energije, odnosno mehanizmu koji „profitira” od snage gravitacije u okviru prirodnog gravitacionog polja biosfere. 

Prema njegovim rečima, tehnologija dvostepenog mehaničkog oscilatora ima veliku perspektivu i mogućnost daljih unapređenja, jer je zasnovana na principima koji otvaraju prostor za nova istraživanja. Ističe da ga ohrabruje činjenica da izum ima sve veći odjek u javnosti i da i dalje postoji dovoljno dobre volje i radoznalosti među onima koji žele da ga ispitaju i razumeju. 

Milković naglašava i da je osnovna vrednost oscilatora u tome što deluje van okvira klasičnih pravila mehanike, stvarajući nove efekte koje savremena nauka tek treba da objasni. Smatra da je potrebno pristupiti ovim pojavama otvorenog uma i mirno sagledati njihove potencijale, jer, kako kaže, u njima leži nova dimenzija razumevanja mehaničkih procesa.

– Pravilo je kod ovog oscilatora da nema pravila. Bitno je reći da je ostvarena ultraefikasnost i dalja usavršavanja na kojima radim su nesaglediva. Zato što sistem radi po novim principima, upravo tamo gde se najmanje očekivalo da će se nešto novo otkriti – u mehanici, a to se smatralo da je već završeno pre 300 godina sa Isakom Njutnom. Posle Njutna nema ništa novo u mehanici, tako su nekad govorili, pa eto, ipak, ima nešto novo. Ja ne tvrdim, ni sada, da sam stavio tačku na mehaniku, to ne, ali su neki učeni ljudi smatrali da je odavno stavljena tačka na nju, ja jednostavno to ne smatram – kaže naš sagovornik. 

Najvažnije praktične primene oscilatora

Domaći pronalazač objašnjava da je primena dvostepenog mehaničkog oscilatora u početku bila prepoznata pre svega u vidu pumpe za vodu, namenjene za različite procese, poput navodnjavanja, odvodnjavanja, prečišćavanja i desalinizacije morske vode. Tokom daljih istraživanja, pokazalo se da oscilator ima i širu primenu u industriji, posebno kod klipnih kompresora, gde su eksperimenti dali veoma dobre rezultate.

Ovaj mehanizam se može koristiti i u procesima drobljenja rude i reciklaže građevinskog materijala, odnosno pri usitnjavanju dotrajalog građevinskog otpada u tzv. krašerima i lomilicama. Osim toga, istraživanja se razvijaju i u pravcu primene oscilatora kao elektrogeneratora, čime bi se otvorila mogućnost za proizvodnju električne energije na inovativan i energetski efikasan način. 

Priredila: Milena Maglovski 

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA

Evropska komisija objavila listu 235 ključnih energetskih projekata

Foto-ilustracija: Unsplash (Maximalfocus)

Evropska komisija usvojila je novu listu od 235 prekograničnih energetskih projekata koji dobijaju status od zajedničkog ili međusobnog interesa, čime se otvara put za brže dozvole, snažniju političku podršku i mogućnost finansiranja iz evropskog Mehanizma za povezivanje Evrope. Reč je o drugoj listi ovakve vrste od reforme TEN-E uredbe 2022. godine.

Cilj novih projekata je da unaprede energetsku povezanost evropskog kontinenta, uklone uska grla u prenosnim sistemima i pripreme infrastrukturu za ambiciozne klimatske ciljeve do 2040. i 2050. godine. Prema proceni Komisije, Evropi će do 2040. biti potrebno oko 1,5 biliona evra ulaganja u mreže za električnu energiju, vodonik i CO₂, a odabrane inicijative predstavljaju značajan deo tog budućeg investicionog talasa.

Nova lista uključuje veliki broj projekata koji treba da podrže energetsku tranziciju:

  • 113 projekata u elektroenergetskom sektoru, uključujući pametne i offshore mreže za integraciju obnovljivih izvora.
  • 100 projekata u oblasti vodonika, među kojima su i veliki elektroizeri neophodni za dekarbonizaciju industrije.
  • 17 projekata za transport CO₂, koji treba da razviju infrastrukturu za hvatanje i skladištenje emisija.
  • Tri projekta modernizacije gasnih mreža, usmerenih na digitalizaciju i povećanje efikasnosti.
  • Kontinuiranu podršku za povezivanje Malte i Kipra sa kontinentalnom energetskom mrežom.

Komisija najavljuje da će sprovođenje ovih projekata biti praćeno kroz jaču saradnju sa državama članicama, uz rad regionalnih grupa i Radne grupe za energetsku uniju.

U narednim nedeljama očekuje se predstavljanje Paketa evropskih mreža, kojim će se ubrzati razvoj strateške infrastrukture, kao i razrada inicijative „Energetski autoputevi“ – plana koji treba da otvori nove koridore i otkloni najveća uska grla u prekograničnim energetskim vezama.

Lista projekata sada ide pred Evropski parlament i Savet, koji imaju dva meseca da je odobre u celini. Nakon formalnog usvajanja, Komisija će raditi sa državama članicama na ubrzanju realizacije, uz očekivanje da će prvi projekti ubrzo biti spremni za prijavu na evropske fondove.

Energetski portal

Šta su u Republici Srpskoj pokazala geološka istraživanja?

Foto-ilustracija: Unsplash (Paul-Alain Hunt)

Republika Srpska je neistražen prostor, pa se u vreme nekih prirodnih pojava pitamo – zašto se to dešava baš kod nas?

Da su zemljotresi mogući u banjalučkoj regiji, ali da Semberija nije u seizmički aktivnom području. Da u Loparama nema vode, ali ima klizišta i da u literaturi postoje podaci da na Majevici ima nafte, ali nema sredstava za istraživanje.

Foto: Energetski portal

Sve ovo arhvirano je u Republičkom zavodu za geološka istraživanja, kao jedinoj referentnoj ustanovi u Srpskoj koja raspolaže podacima.

U maju 2014. godine su Republiku Srpsku zadesile stogodišnje poplave i klizišta. Semberija je bila pod vodom, na Majevici su se brda pomerala. Prirodni fenomen dogodio se u selu Tobut. Na teren je izašao, tada kao mlad inženjer, Cvjetko Sandić.

— Teren se razdvojio na dve celine, to se u geologiji zove bočno širenje. To je jedan specifičan oblik klizišta koji imamo samo u Loparama. Znači, gde smo po nekoj razlomnoj strukturi da li je to neki rased ili neka veća pukotina koja je zasićena vodom bukvalno se razdvojila, srećom niko nije stradao, kuća je totalno uništena jer je ona bila na toj razlomnoj strukturi i klizište duboko 12 metara. To su fenomeni koje ne možemo predvideti, ali jednostavno je takva geološka građa — navodi Sandić.

Ističe da nemamo dovoljno istražen teren, da se ne poštuju geotehnička pravila, ali da nam nedostaje i obrazovni kadar koji može raditi na prevenciji.

— Negde oko 30 odsto teritorije RS je podložno procesima kliženja, a naizraženija su područja Majevice, Foce, Zvonika. Na saobraćajnicama se vide brojne deformacije, vidimo da klizišta donosne brojne materijalne štete u individualnoj stambenoj gradnji najviše, i zato im treba posvetiti pažnju jer u prevenciji je ključ — kaže Sandić.

Majevica ima dosta klizišta, a ima nedostatak vode jer je teren izgrađen od gline koja je izolator, ne propušta vodu i uzrokuje klizanje terena. Na području opštine Lopare 2014. godine evidentirano je 1.500 klizišta, u Ugljeviku 300-400, a u Zvorniku 500.

Pročitajte još:

Geolozi upozoravaju da seča šume uzrokuje klizište jer drveće odvodi višak vode i svojim korjenjem stvara prirodnu armaturu u tlu.

U istorijskog građi Geološkog zavoda RS nalazi se podatak da na Majevici postoji nafta, u drugim krajevima RS zlato. Semberija nema potrebe da strahuje od zemljotresa za razliku od Hercegovine, Zenice, Sarajeva, Banja Luke.

— Imamo zone oko Banja Luke gde smo izdvojili seizmičke terene i tu se zemljotresi mogu očekivati. Takve oznake govore da te tenere moramo posebno tretirati, kada gradimo nove objekte ili radimo preventivna delovanja sa aspekta zemljotresa — ističe Sandić.

Sa geološkog aspekta najveće bogatsvo RS su podzemne vode, a osim na majevici RS ima kvalitetne i dovoljne količine podzemnih vode. Imamo i identifikovana tri područja sa geotermalnom energijom, a to su Banja Luka i okolina, Semberija i Višegrad.

Izvor: RTRS

Bugarska potpisala strateški ugovor za nove blokove Kozloduja

Foto-ilustracija: Unsplash (brice-cooper)

Bugarska ulazi u ključnu fazu projekta izgradnje 7. i 8. bloka nuklearne elektrane Kozloduj. Potpisivanje ugovora sa kanadskim konzorcijumom postavlja temelje za projektovanje, izgradnju i puštanje u rad novih blokova, koristeći AP1000 tehnologiju, poznatu po bezbednosti, efikasnosti i fleksibilnosti.

Konzorcijum čine tri vodeće međunarodne kompanije – Laurentis Energy Partners (LEP), BWXT Canada Ltd. i Canadian Nuclear Partners S.A. (CNPSA). Ministar energetike Bugarske, Žečo Stankov, istakao je da su kompanije dokazale sposobnost da rade kvalitetno, u roku i u okviru budžeta, što dodatno osnažuje projekat.

Pročitajte još:

Ministar energetike i rudarstva kanadske provincije Ontarijo, Stiven Leče, ocenio je ugovor kao strateški korak u globalnom razvoju čiste nuklearne energije.

Partnerstvo, kako je naveo, omogućava prenos kanadskog iskustva u Bugarsku, podržava širenje nuklearne energije i obezbeđuje pouzdanu i pristupačnu energiju za zemlju.

Izvršni direktor projekta АЕЦ Kozloduj – Novi blokovi, Petyo Ivanov, dodao je da očekuje angažovanje najmanje 30 odsto bugarskih stručnjaka i inženjera u izvođenju radova, čime se osigurava domaći doprinos razvoju projekta.

Energetski portal

Novi život starih lopatica: od igrališta do surf daske

Foto-ilustracija: Freepik (freepik) - AI generisano

Proizvodnja čiste energije više nije dovoljna da bi obnovljivi izvori ispunili kriterijume održivosti. Kako njihova primena raste i postaje deo svakodnevnog energetskog sistema, pitanja se pomeraju dalje: kako skladištiti energiju, kako je efikasno koristiti – i, možda najvažnije – šta se dešava sa tehnologijom kada završi svoj radni vek?

O vetroturbinama, njihovim sastavnim delovima i potencijalu da budu održivo iskorišćene i nakon završetka rada, pisala sam već više puta. Zato ću se sada samo kratko osvrnuti: istraživanja pokazuju da gotovo 90 odsto ukupne mase jedne vetroturbine može da se reciklira korišćenjem postojećih metoda upravljanja otpadom. Ali lopatice vetroturbina ostaju pravi izazov – složeni kompozitni materijali iz kojih su izrađene teško se razdvajaju i recikliraju. Ipak, takav podatak ne sme da ostane izgovor – ako zaista želimo da obnovljivi izvori budu održivi, moramo da pronađemo rešenja.

Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)

WindEurope je na svojoj platformi Circularity Hub predstavio nekoliko konkretnih i inspirativnih primera kako lopatice vetroturbina mogu da dobiju novu vrednost kroz četiri osnovne metode: ponovnu upotrebu, promenu namene, reciklažu i oporavak. Te metode uključuju sve – od popravki i prodaje polovnih komponenti, preko kreativnog prenamenskog korišćenja u infrastrukturi ili proizvodima, do prerade u nove materijale ili korišćenja energije i resursa iz lopatica tamo gde reciklaža još nije moguća.

Prvi primer koji ću podeliti u ovom blogu dolazi iz Holandije, gde kompanija Blade–Made od celih lopatica vetroturbina stvara modularni zid za smanjenje buke. Osim toga, ista kompanija prerađuje lopatice u izdržljiva igrališta i urbani nameštaj – delovi lopatica postaju penjalice, klackalice i klupe, zadržavajući prepoznatljiv oblik i estetiku lopatica. Sada deca mogu da se igraju na njima, a da i ne znaju da su nekada bile deo vetroturbina.

U Španiji, kompanija ACCIONA Energía u saradnji sa modnom markom El Ganso koristi reciklirani materijal iz lopatica za proizvodnju patika, dok je u Australiji proizvela prve dasku za surfovanje na svetu koja je napravljena od lopatica vetroturbina. Prvih 10 prototipova izrađeno je ručno na Zlatnoj obali.

Kada je reč o reciklaži, u Španiji postoji specijalizovana fabrika EnergyLoop za reciklažu lopatica, koja prerađuje kompozitne materijale koji zatim postaju sirovine za građevinarstvo, auto-industriju, avijaciju i slične sektore.

Metod oporavka (recovery) predstavlja najmanje poželjan način zbrinjavanja lopatica i primenjuje se kada reciklaža nije moguća, na primer zbog složenosti materijala ili tehničkih ograničenja. U ovom procesu lopatice se usitnjavaju, a zatim koriste kao energent ili sirovina u industrijskim procesima, u kontrolisanim i zatvorenim uslovima. Na taj način se sprečava odlaganje na deponiju, ali materijal više ne može da zadrži svoju originalnu strukturnu vrednost.

Jedan od primera dolazi iz Finske, iz kompanije Kuusakoski Recycling, koja od istrošenih lopatica pravi sirovinu za proizvodnju cementa. Lopatice se usitnjavaju pomoću naprednih tehnoloških procesa koji ne ugrožavaju ljude niti životnu sredinu, a zatim se koriste u cementnim pećima. Prema nedavnom izveštaju WindEurope, na ovaj način značajno se smanjuje emisija CO₂ u proizvodnji cementa i upravljanju otpadom. Svaka tona obrađenog kompozitnog otpada štedi do jedne tone CO₂ u poređenju sa tradicionalnim metodama spaljivanja.

Recovery je praktično rešenje kada druge metode nisu izvodljive, ali budućnost cirkularne vetroenergije ipak zahteva reciklažu i ponovnu upotrebu komponenti.

Katarina Vuinac

SAD omogućile ograničene poslove sa Lukoilovim pumpama van Rusije do aprila 2026.

Foto-ilustracija: Unsplash (egor myznik)

Ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država odobrilo je privremenu dozvolu koja omogućava nastavak određenih transakcija sa Lukoilovim maloprodajnim stanicama van Rusije, uprkos sveobuhvatnim sankcijama uvedenim ovoj kompaniji tokom jeseni i njihove najave prodaje imovine. Reč je o jednoj vrsti licence, kojom je omogućeno obavljanje operacija neophodnih za svakodnevni rad, održavanje ili eventualno zatvaranje pumpi koje posluju u Evropi, Aziji i SAD-u, a dozvola važi do 29. aprila 2026. godine, kako su preneli svetski mediji.

Čini se da je reč o pokušaju da se ublaže negativne posledice sankcija po tržišta u trećim zemljama, gde je Lukoil prisutan preko mreže od nekoliko hiljada benzinskih stanica, s obzirom da posluje na nekoliko kontinenata i u desetinama država, gde je aktivan u segmentima istraživanja, proizvodnje, prerade i distribucije nafte i gasa.

Pročitajte još:

Naglo gašenje tih postrojenja moglo bi da dovede do poremećaja u snabdevanju gorivom, rasta cena i logističkih problema za lokalne distributere, pa je administracija odlučila da omogući prelazni period stabilizacije.

Važno je naglasiti da iako licenca omogućava nastavak nekih od osnovnih operacija, ona ne znači ukidanje sankcija. Svi značajniji ugovori, transferi imovine i moguća prodaja Lukoilovih međunarodnih poslova i dalje zahtevaju posebno odobrenje OFAC-a, zapravo omogućava da se postojeća imovina održava, pripremi za prodaju i da tržišta ostanu stabilna, bez rasterećenja matične kompanije u Rusiji.

Energetski portal

Potencijal biometana u Srbiji: do 2028. može potpuno zameniti prirodni gas kao gorivo

biometana
Foto-ilustracija: Pixabay (JanNijman)

Primena biometana doprinosi smanjenju zavisnosti od uvoza fosilnih energenata i povećanju energetske sigurnosti i stabilnosti, a Srbija ima potencijal za brz razvoj ovog sektora. Ovo potvrđuje istraživanje koje je Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) sproveo u partnerstvu sa Ministarstvom rudarstva i energetike i Ministarstvom zaštite životne sredine Srbije.

Prema rečima Jovane Joksimović, pomoćnice ministarke rudarstva i energetike za međunarodnu saradnju, evropske integracije i upravljanje projektima, Integrisani nacionalni energetski i klimatski plan (INEKP) do 2030. godine, sa vizijom do 2050, kada je reč o biometanu, predviđa mogućnost postepenog uvođenja biometana u sisteme daljinskog grejanja, a potencijal ovog obnovljivog izvora prepoznat je i u okviru dekarbonizacije transporta.

Kako je dodala, korišćenje biometana dodatno će se podstaći razvojem regulatornog okvira, ali i realizacijom demonstracionih projekata. To će doprineti značajnom smanjenju proizvodnih troškova i poboljšanju tehničke izvodljivosti u pogledu transporta postojećim sistemom prirodnog gasa.

Jakup Beriš, stalni predstavnik UNDP-a u Srbiji, istakao je značaj biometana kao domaćeg, lokalno proizvedenog, održivog i pouzdanog energetika. Ovaj energent može da doprinese ne samo energetskoj nezavisnosti Srbije, već i smanjenju otpada i emisija štetnih gasova.

biometana
Foto-ilustracija: Pixabay

U partnerstvu sa nadležnim nacionalnim institucijama i međunarodnim partnerima, UNDP podržava stvaranje uslova za uspostavljanje novih, kao i za prelazak već postojećih biogasnih postrojenja na proizvodnju biometana.

U Srbiji, biometan može da se proizvodi iz više vrsta široko dostupnih sirovina poput stajnjaka, klaničnog i žetvenog otpada, zatim organskog otpada iz domaćinstava i prehrambene industrije, kao i mulja koji nastaje kao nusproizvod procesa prečišćavanja otpadnih voda.

Pročitajte još:

Potencijal biometana kroz procente

Podaci istraživanja UNDP-a pokazuju da bi biometan do 2030. godine mogao da zameni oko šest odsto ukupne potrošnje prirodnog gasa u Srbiji, a do 2050. i više od 12 odsto. Kada je reč o industriji i domaćinstvima, mogao bi da pokrije skoro 16 odsto potrošnje prirodnog gasa do 2030. godine i više od 25 odsto do 2050.

U saobraćaju, biometan ima potencijal da do 2028. godine u potpunosti zameni prirodni gas kao gorivo, sa 100 odsto mogućnosti supstitucije do 2030. godine.

Ono što se posebno ističe jeste da biometan može da zameni prirodni gas u Srbiji bez potrebe za ikakvom izmenom postojeće gasne infrastrukture.

– Ukupne investicije potrebne za razvoj sektora biometana procenjuju se na do 550 miliona evra do 2030. godine. Sa tim ulaganjem, godišnji prihod od proizvedenog biometana bi već tada mogao da premaši 250 miliona evra. To bi stvorilo mogućnosti za dodatne prihode u sektoru poljoprivrede, za ozelenjavanje industrijske proizvodnje i doprinelo otvaranju novih radnih mesta vezanih za sektor energetike na lokalnom nivou – navodi UNDP.

Energetski portal