Home Blog Page 4

Severna Makedonija na pragu energetske nezavisnosti

Foto-ilustracija: Freepik (freepik)
Foto-ilustracija: Freepik (jcomp)

Zahvaljujući povećanju solarnog kapaciteta u prošloj godini za 251 odsto u poređenju sa 2022. godinom, Severna Makedonija smanjila je značajno uvoz električne energije. Najveći deo novih elektrana u 2023. godini čine fotonaponske elektrane sa ukupnim instalisanim kapacitetom od 361,9 MW.

Prema podacima iz Godišnjeg izveštaja za 2023. godinu, koji je objavila Regulatorna komisija za energetiku, vodne usluge i usluge upravljanja komunalnim otpadom (RKE), uvozom je pokriveno samo 2,75 odsto potrošnje električne energije, što znači da je uvoz smanjen za 30 odsto.

Kako se navodi, ovaj uspeh značajan je kako u pogledu energetske tranzicije, tako i u finansijskom.

U elektroenergetski i elektrodistributivni sistem u 2023. godini, ukupno je uneto 9.663 GWh električne energije, što je za 3,75 odsto više nego u 2022. godini.

Pročitajte još:

Podaci pokazuju da je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije, uključujući i velike hidroelektrane, prošle godine iznosila 2.173 GWh, što predstavlja povećanje od 33 odsto u poređenju sa 2022. godinom.

Sveukupno u instalisanom kapacitetu, termoelektrane imaju najveći udeo sa 39,28 odsto, a za njima idu hidroelektrane sa 27,34 odsto, zatim solarna energija sa 19,22 odsto, kombinovana postrojenja za proizvodnju električne i toplotne energije sa 10,92 odsto, dok 3,24 odsto dolazi iz svih preostalih izvora.

Energetski portal

Požar na deponiji „Duboko“ u Užicu

Foto-ilustracija: Unsplash (Collab Media)
Foto-ilustracija: Pixabay (Pexels)

Na deponiji „Duboko“ u blizini Užica proglašena je vanredna situacija nakon što je izbio požar. Deponija „Duboko“ je deponija u Srbiji, smeštena u blizini Užica. Osnovana je sa ciljem da funkcioniše kao regionalni centar za upravljanje otpadom za zapadni deo Srbije, što obuhvata Užice i okolne opštine.

Ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović, zajedno sa timovima za vanredne situacije, procenjivala je mere za sanaciju požara, koji je bio posebno težak za lokalizaciju zbog vetra i činjenice da se požar nalazi na dubini od preko 15 metara. Izražena je zahvalnost vatrogasnim ekipama, lokalnim samoupravama i privatnim preduzećima koja su svoje resurse usmerila ka Užicu kako bi pomogla u gašenju požara, te je naglašeno da ovakvi incidenti moraju postati prošlost za Srbiju.

Vlada Srbije, prema rečima ministarke Vujović, intenzivno radi na modernizaciji regionalnih i reciklažnih centara širom zemlje, sa posebnim fokusom na deponiju „Duboko“. Ova deponija je prioritet zbog svoje kompleksnosti i potrebe za obimnim radovima koji će se odvijati čak i dok se nastavlja odlaganje otpada.

Pročitajte još:

U 2021. godini, Ministarstvo je uložilo 96 miliona dinara u proširenje kapaciteta deponije, stabilizaciju terena i prevenciju klizišta, a uskoro se očekuje i pokretanje novog projekta koji bi trebao da umanji rizike od budućih požara i zagađenja, navodi se na sajtu Vlade Srbije.

Požari na deponijama često izbijaju zbog kombinacije faktora kao što su samozapaljenje organskog materijala, koji tokom razgradnje proizvodi toplotu i može se sam zapaliti ako se toplota akumulira, te proizvodnje metana, zapaljivog gasa koji nastaje razgradnjom organskog otpada. Dodatni rizik predstavlja nepravilno odlaganje opasnih i zapaljivih materijala, poput baterija i hemikalija, koje mogu reagovati sa drugim elementima na deponiji i izazvati požar.

Najavljeno je da će uskoro početi izbor izvođača radova, a zatim i projektovanje koje će biti maksimalno ubrzano kako bi se što pre pristupilo neophodnim radovima. Naglašena je važnost brzog delovanja i sanacije trenutne situacije, ali i velikog posla koji predstoji na deponiji „Duboko“.

Energetski portal

Kojeg voća neće biti ovog leta i šta će biti skupo

Foto-ilustracija: Pixabay (Lichtsammler)
Foto-ilustracija: Pixabay (manseok_Kim)

Trešnje su se već pojavile na pijaci. Ima i lubenica, kao i jagoda – uglavnom iz uvoza. Kako stvari stoje, duga suša i kasne kiše ovog proleća neće dobro uticati na domaće rano voće.

Prerano su neke trešnje ove godine cvetale, pa će na kvalitet ploda, vreme i te kako uticati. Dok su voćari priželjkivali kišu, sunce je sijalo ili je bio jak mraz.

Kiša je došla sa zakašnjenjem od mesec dana i trešnje će ili otpasti ili popucati. To znači da će ih biti malo na pijacama i da će biti skupe.

,,Ranim sortama može da naškodi, ako nastavi kiša da pada jačim intenzitetom. Velikog oštećenja je bilo i zbog kasnog prolećnog mraza 20. aprila, gde su stradale voćke, u Smederevskom Podunavlju pogotovo“, kaže voćar Dimitrije Petrović iz Ritopeka.

Temperaturna klackalica loše je uticala i na plodove breskve, jabuke i kajsije. Prošle godine kajsija je, kažu voćari, rekordno rodila. Sada ni upola od toga.

Pročitajte još:

,,Štete od mraza kod mene nije bilo, ali je bilo štete recimo prošle godine. Kajsija je prerodila, a ove nemamo ni da napravimo džem. Od kajsije nema ništa, neće biti ni kajsijevače“, kaže voćar Ilija Đorđević iz Vinče.

Da nije bilo mraza u martu i aprilu, bolje bi rodile i rane sorte kajsije. Stručnjaci procenjuju da je u Srbiji zbog prolećnog mraza stradalo gotovo 30 odsto voća. Pojedino voće ove godine koštaće izgleda kao da je tropsko.

,,Ove godine kajsija ima da bude preskupa, jer je nema“, ističe Ilija Đorđević.

Prve trešnje, kajsije, jagode, uvek su skupe. Ove godine koštaju od 200 do 700 dinara po kilogramu. Ipak, za nekoliko meseci cene na pijacama biće upola niže. Već su stigle i prve lubenice, ali iz uvoza. Kilogram košta oko 350 dinara.

Kišu su voćari dugo čekali i kažu da će, izuzev jagoda i trešanja, povoljno uticati na ostalo voće.

Izvor: RTS

Najpoznatija drvena „folksvagen buba“ menja adresu

Foto: EP
Foto: EP

Remek delo u svetu automobilizma, drvena „folksvagen buba“ iz Čelinca nakon višegodišnje pauze ovog leta ponovo će na put, ali i da promeni adresu „stanovanja“. Delo stolara Momira Bojića, koji je preminuo pre nekoliko godina, od tada stoji u garaži, skriveno od očiju javnosti. Vozilo nije palo u zaborav jer je bilo rado viđeno na ulicama Bosne i Hercegovine, ali i sveta. Dolaskom toplih dana i vožnje u automobilima bez krova nismo mogli da se ne zapitamo gde je čuvena buba, pa je ekipa Energetskog portala za sve znatiželjne proverila šta je sa ovim simpatičnim automobilom.

Kako nam priča Nada, supruga poznatog stolara, nakog višegodišnjeg čuvanja automobila na kojem je pomagala u izradi, teška srca se odlučila za prodaju.

„Neće mi biti svejedno da prodam auto, ali šta ću da tu više stoji i propada. Kada gledam u auto kao da Momira vidim tu. Kada je istekla registracija, nakon njegove smrti, tada sam odjavila i nije išla dalje od ispred garaže. I sada izgleda kao pre, ponekada očistim prašinu. Akumulator je izvađen, jedna guma je izduvana, a verujem da će kupac iz Federacije dobro paziti ovakav auto“, kaže ona i ističe da o ceni ne želi da priča.

Foto: EP

„Buba“ je iz fabrike izašla 1975. godine, a pre više od deset godina ova je obložena sa 21.000 drvenih pločica koje su zanitovane u lim i izgledaju kao ljuske. Tako „ukrašena“ izazivala je pažnju gde god se pojavi, a vlasnik je za svoje delo dobijao samo reči hvale. Prilika za prodaju bilo je mnogo, ali ih je Momir redom odbijao.

„Ponuda da prodamo „bubu“ smo imali još dok nije bila završena, od prvih pločica koje smo postavili već se videlo kakav će to auto da bude. Jedan kupac je hteo da da kaparu i da mu Momo javi kada završi, ali on nije hteo jer je radio za svoju dušu i hteli smo da je mi imamo“,  priča nam Nada, dok gledamo još uvek garažiranu bubu u Bojićima kod Čelinca.

Pročitajte još:

Najveća cifra koja im je nuđena je milion dolara, koje je bio spreman da iskešira jedan Arap, i možda bi otišla po toj ceni ali potencijalni kupac je umro. Godine 2013. „folksvagenova buba“ bila je glavna atrakcija na sajmu automobila u Esenu, u konkurenciji luksuznih automobila.

Foto: EP

Uređivanju ovog unikatnog automobila Bojići su posvetili više od godinu dana, te su osim spolja „bubu“ ukrasili i unutra. Sve je od drveta, od volana, retrovizora, svetala, antene, menjača, pa do najsitnijih detalja, a za vožnju u njoj izrađen je i specijalan kačket od drveta.

Prva „buba“ u kabrio verziji je napravljena 1949. godine, a ova 26 godina kasnije.

Vreme se malo ustabililo, taman za vožnju „bubom“, pa očekivati možemo da ovaj jedinstven auto vidimo u vožnji uskoro.

Jasna Dragojević

Zelena infrastruktura za održivi razvoj gradova u Hrvatskoj

Foto: Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i državne imovine Republike Hrvatske
Foto: Ljubaznošću Ines Androjić Brajčić

Zeleni prostori urbanih sredina značajno doprinose kvalitetu života društva koje se intenzivno urbanizuje. Stalno unapređivanje zelene infrastrukture doprinosi održivom razvoju, a ujedno ima i socijalnu, ekološku i ekonomsku korist. Kod naših suseda u Hrvatskoj sve je zastupljenija implementacija zelene infrastrukture, prepoznati su svi benefiti koje donosi primena ovih principa, što dovodi do značajnih investicija u ovu oblast.

Nakon što je Vlada Republike Hrvatske u decembru 2021. Usvojila Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima do 2030. godine, Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i državne imovine je objavilo dva poziva za dodelu bespovratnih sredstava – jedan za izradu strategija zelene urbane obnove, a drugi za implementaciju pilot-projekta, za koje je osigurano skoro 25 miliona evra, kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021–2026. O standardima zelene gradnje u arhitektonskoj praksi, razvoju zelene infrastrukture u urbanim područjima, finansiranju iz Fondova EU, kao i Strategiji zelene urbane obnove, razgovarali smo sa Ines Androić Brajčić, načelnicom Sektora za zelenu urbanu infrastrukturu i kružno upravljanje prostorom i zgradama u Ministarstvu prostornog uređenja, građevinarstva i državne imovine Republike Hrvatske.

U fokusu:

Koji je put do zelenijih gradova i opština u Hrvatskoj?

– Put do zelenijih gradova i opština jeste izrada Strategije zelene urbane obnove, koja je značajna strateška podloga za jedinicu lokalne samouprave. Strategija se odnosi na ostvarenje ciljeva razvoja zelene infrastrukture, integraciju rešenja utemeljenih na prirodi, unapređenje kružnog upravljanja prostorom i zgradama, ostvarenje ciljeva energetske efikasnosti, prilagođavanje klimatskim promenama i jačanje otpornosti na rizike. Na poziv za izradu Strategija zelene urbane obnove prijavilo se 96 gradova i opština, iz čega je jasno da je shvaćena važnost zelene urbane obnove. Ministarstvo, osim što osigurava politike za sprovođenje, zatim sredstva za sufinansiranja iz EU i nacionalnih izvora, pruža i podršku u izradi različitih smernica, metodologija, organizuje edukacije i slično.

Kako definišite zelenu infrastrukturu i koje su koristi? Zelene gradnje ne bi bilo bez zelenih arhitektonskih projekata. Koliko su poslednjih godina standardi zelene gradnje zastupljeni u arhitektonskoj praksi i šta najčešće podrazumevaju?

Zakon o prostornom uređenju zelenu infrastrukturu definiše kao planski osmišljene zelene i vodne površine, te druga prostorna rešenja utemeljena na prirodi, koja se primenjuju unutar gradova i opština, a kojima se doprinosi očuvanju, poboljšanju i obnavljanju prirode, prirodnih funkcija i procesa, radi postizanja ekoloških, ekonomskih i društvenih koristi održivog razvoja. Koristi zelene infrastrukture su višestruke, te variraju od ekoloških, preko ekonomskih do raznovrsnih društvenih. Ekološke koristi su, na primer, smanjenje zagađenja i emisije gasova staklene bašte ili ublažavanje efekta termalnih ostrva, smanjenjem temperature u gradovima. Ekonomske koristi uključuju smanjenje ukupne energetske potražnje, posredno smanjenje šteta od ekstremnih padavina i poplava, porast vrednosti nekretnina i druge. Društvene koristi podrazumevaju unapređenje kvaliteta života i zdravlja ljudi u gradovima, stvaranje za život prijatnog okruženja,

Foto: Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i državne imovine Republike Hrvatske

povezivanje različitih društvenih grupa i podsticanje njihove interakcije, te doprinos očuvanju arhitektonskog nasleđa i vizuru gradova uređenjem parkova i bašta, kao i stvaranje nove baštine uređenjem novih prostora. Ovo su samo neke od mnogobrojnih koristi zelene infrastrukture. Ministarstvo takođe podstiče i energetsku obnovu javnih i višestambenih zgrada, te porodičnih kuća, kao i implementaciju elemenata zelene infrastrukture na tim zgradama, poput zelenog krova ili zelene fasade. Podstičemo integralnu obnovu, koja obuhvata barem jednu meru energetske obnove, sa minimalnom uštedom od 50 odsto energije. Zatim, podržavamo dubinsku obnovu definisanu Zakonom o gradnji i ona podrazumeva smanjenje potrošnje energije za grejanje i primarne energije na godišnjem nivou od 50 odsto, te kompletnu obnovu koncipiranu Direktivomo energetskim svojstvima zgrada iz 2018. godine, koja dodatno uključuje i podizanje seizmičke otpornosti, protivpožarnu zaštitu i poboljšanje unutrašnjih klimatskih uslova u zgradama. Ništa od toga se ne sprovodi bez posebnog obzira na očuvanje kvaliteta izgrađenog prostora, čime se direktno utiče na kvalitet života. Izvrsnost građenja ostvaruje se kroz promišljeno delovanje arhitektonske struke svih aktera prostornog razvoja. U Hrvatskoj se kultura građenja definiše i unapređuje arhitektonskim politikama formulisanim u dokumentima kao što je politika nacionalne smernice za kvalitet i kulturu građenja i potiče u okviru projekata poput Novog evropskog Bauhausa, kreiranjem inkluzivnih, održivih i estetski vrednih prostora.

Koji su ciljevi Programa razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima 2021–2030. godine? Šta očekujete od njegove realizacije?

– Ministarstvo je u saradnji s Arhitektonskim fakultetom Univerziteta u Zagrebu i firmom Urbanex kreiralo Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima do 2030. godine. Program je izrađen sa ciljem uspostavljanja održivih, otpornih, sigurnih i za život prijatnih i uređenih gradova i opština u Hrvatskoj, odnosno njegov cilj je stvoriti preduslove za bolji kvalitet života i zdravlja ljudi i dati doprinos održivom društvenom, ekonomskom i prostornom razvoju. To će se postići kvalitetnim planiranjem i upravljanjem razvoja zelene infrastrukture, njenim unapređenjem i osiguranjem njene dostupnosti, te podizanjem nivoa znanja i društvene svesti o održivom razvoju.

Intervju vodila: Mirjana Vujadinović Tomevski

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA I FINANSIRANJE ZELENE GRADNJE

Kako sudar slane i slatke vode može stvoriti električnu energiju?

Foto-ilustracija: Unsplash (abraham-barrera)
Foto-ilustracija: Unsplash (joshua-gaunt)

Estuari su mesta gde se spajaju slatkovodni rečni i slani morski ekosistem. Važni su za biodiverzitet, jer su dom mnogim vrstama biljaka i životinja koje su se prilagodile jedinstvenom okruženju, i zbog toga se u estuarima mogu naći ribe  ptice koje se gnezde na obalama.

Osmoza je ključni proces koji se dešava u estuarima. Do ovog procesa dolazi kada voda prolazi kroz polupropusnu membranu iz područja niže koncentracije soli ka području više koncentracije soli, pokušavajući da izjednači ravnotežu soli. To znači da kada se slatka voda iz reke ulije u slanu vodu estuara, voda teži ka oblasti sa višim sadržajem soli. Ovaj prirodni fenomen stvara pritisak koji se može koristiti za proizvodnju energije, i to ne bilo kakve, već u potpunosti čiste i povoljne i za životnu sredinu.

Naučnici su prepoznali potencijal osmoze kao izvora obnovljive energije, jer može da se koristi za generisanje električne energije, međutim da bi se to postiglo, razvili su posebne membrane koje omogućavaju prolazak vode, ali zadržavaju so i druge čestice. Ključni deo ovog procesa je kontrola protoka jona i elektrona kroz membranu. Što su membrane propustljivije za jone i što imaju manju otpornost, to je veći potencijal za generisanje energije.

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (nathan-anderson)

Istraživači Američkog hemijskog društva su podelili podatke istraživanja stečene nakon razvijanja prototipa inovativne RED (reverzna elektrodijaliza) membrane koja omogućava efikasniju proizvodnju energije. Ove membrane su dizajnirane sa odvojenim kanalima za transport jona i elektrona, što smanjuje unutrašnju otpornost i povećava propustljivost. U laboratorijskim testovima, ove membrane su pokazale odlične performanse, dajući više nego dvostruko veću gustinu snage od komercijalnih membrana, zahvaljujući odvojenim kanalima. Ovaj uspeh nagoveštava da bi energija osmoze mogla da postane jedna od opcija za proizvodnju energije u budućnosti.

Prva osmotska elektrana otvorena je u Norveškoj 2009. godine na obali Oslofjorda. Iako je ovo bio eksperimentalni projekat, pokazao je potencijal osmotske energije kao obnovljivog izvora energije.

Ovakvi projekti nisu bez izazova koji ograničavaju širu primenu osmotske energije. Troškovi proizvodnje membrana su visoki, efikasnost sistema varira, a trajnost membrana može biti problematična. Ipak, interesovanje za osmotsku energiju raste, a naučnici nastavljaju da istražuju načine kako da poboljšaju efikasnost i smanje troškove, što bi moglo osmotske elektrane da učini konkurentnim u budućnosti.

Energetski portal

Kikinda dobija solarnu elektranu

Aleksandar Rajić
Foto-ilustracija: Unsplash (borishamer)

Severni deo naše zemlje postaće bogatiji za još jednu solarnu elektranu. Kompanija MT-KOMEX nastavlja sa gradnjom održive budućnosti i proizvodnjom zelenih kilovata, dok njen tim inženjera – koji stoji iza brojnih uspešnih projekata i ukupne instalisane snage više od 100 MW – čeka još jedna realizacija solarnog parka.

Nakon dva uspešna projekta koja se realizuju u Vojvodini sledi treći, tačnije izgradnja solarne elektrane u administrativnom centru Severnobanatskog okruga. Naime, novi projekat MT-KOMEX-a lociran je u Kikindi.

Prema projektu solarna elektrana B2 Sunspot, za koju je dobijena tržišna premija za solarne elektrane na prvim aukcijama održanim u Srbiji, biće snage od 7 MW AC, dok će instalisana snaga biti 7,8 MWp, čime će se pozicionirati kao značajan akter u oblasti zelene energije.

Prostor na kom će biti smeštena elektrana zauzima površinu od 8.500 kvadratnih metara, a izabran je zbog svog prethodnog statusa bivše deponije. To znači da će ovaj potez ne samo transformisati neiskorišćeni prostor u produktivnu površinu već će doći i do ekološke revitalizacije jedne parcele.

Kada se bivša deponija transformiše u zemljište prepuno solarnih panela, ekološki uticaj postaje sasvim suprotan od prethodnog. Najedanput od deponije nastaje elektrana i ona proizvodi električnu energiju koja će se plasirati u distributivni sistem. Nekada neprivlačno, zagađeno i zanemareno područje postaje produktivno, a investitori ne moraju da zauzimaju netaknute prirodne površine ili poljoprivredna i plodna zemljišta kako bi gradili objekte i konstrukcije.

Još jedna dobra strana jeste što upuštanje u projekte ovog tipa podrazumeva da obično već postoji potrebna infrastruktura, poput električne mreže i puteva u okolini nekadašnjih deponija. Stoga sve zajedno postaje primer pravog održivog razvoja.

U FOKUSU:

Kada je reč o panelima, elektrana će koristiti bifacijalne solarne panele renomiranog proizvođača Canadian Solar. Njihova pojedinačna snaga biće 660 Wp. Pomenuti bifacijalni solarni paneli omogućavaju dvostruku apsorpciju sunčeve svetlosti sa obe strane panela, što dovodi do veće proizvodnje električne energije, i to na efikasniji način. Njihova efikasnost, u zavisnosti od toga koliko su uslovi idealni, može biti od 10 odsto pa čak i preko 20 odsto viša od monofacijalnih panela.

Ključnu ulogu u konverziji solarne energije u električnu energiju tradicionalno igraju Fronius International invertori, konkretno za ovaj projekat izabran je model Tauro Eco 100- 3-P. Ukupan broj invertora biće 70, što će obezbediti kvalitetnu i sigurnu transformaciju energije iz jednog oblika u drugi.

Foto: Aleksandar Rajić

Na lokaciji projekta biće postavljeno sedam suvih energetskih transformatora, svaki sa kapacitetom od 1.000 kVA, što će dodatno unaprediti efikasnost i pouzdanost sistema.

Naravno, pored invertora i samih solarnih panela, oprema dolazi i od turskog proizvođača Kirac Metal, koji će obezbediti konstrukcije, dugotrajne i otporne na različite vremenske uslove, što se prethodne godine pokazalo kao i više nego značajno pitanje, s obzirom na to da je Vojvodina u izuzetnim razmerama osetila posledice superćelijskih oluja.

Karakteristike koje smo naveli doprineće ostvarivanju procenjene godišnje proizvodnje od 11.000 MWh, čime će se solarna elektrana B2 Sunspot u Kikindi pozicionirati kao značajan igrač u sektoru obnovljivih izvora energije, samim tim doprineće smanjenju emisije ugljen-dioksida.

Kompanija MT-KOMEX još jednom će imati priliku da pokaže svoju kompetentnost i profesionalnost, a nadasve i iskustvo na ovom polju, gde nakon stotinu hiljada postavljenih panela širom Srbije efikasno rešava sve izazove na terenu.

Priredila: Milica Vučković

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala Održiva arhitektura i finansiranje zelene gradnje

Hristos Voskrese! Srećan Vaskrs!

Foto-ilustracija: Unsplash (miro-vrlik)
Foto-ilustracija: Pixabay

Danas slavimo praznik radosti, svetlosti i života!

Vaskrs je najveći hrišćanski praznik koji donosi radost i proslavlja Vaskrsenje Isusa Hrista. Iako se svake godine praznik obeležava drugog datuma, taj dan se uvek obeležava nedeljom i dolazi nam tokom lepih prolećnih dana kada se i sama priroda budi i oživljava.

U duhu velikog praznika i godišnjeg doba kada sve cveta i čini nas da se osećamo bolje, možemo pronaći nadahnuće za stvaranje boljeg sveta. Tokom praznika, koji se ove godine nadovezuju jedan na drugi, preispitajmo svoje navike i poduzmimo korake ka boljoj i čistijoj budućnosti.

Neka vam današnji praznik donese mir i inspiraciju za nove početke.

Srećan Vaskrs!

Želi vam redakcija Energetskog portala.

Potencijal i uticaj solarnih panela na vodenim površinama

Foto-ilustracija: Freepik (ilovehz)
Foto-ilustracija: Unsplash (michael-wilson)

Solarna energija razvija se brže od svih ostalih obnovljivih izvora. Postoje različite vrste panela, kao i brojni načini na koji mogu da se postave. U najvećem procentu i dalje ostaju solarne elektrane na zemlji i na krovovima. Neprestana istraživanja koja se sprovode sa ciljem što efikasnijeg iskorišćenja energije sunca, dovela su do toga da solarni paneli mogu da se postave na različitim predelima u prirodi, objektima, prevoznim sredstvima, čak i na predmetima. Primera radi, to su solarni prozori, solarno drveće, solarni crepovi, paneli se ugrađuju i u automobile, a postoje i eksterne baterije za punjenje malih elektronskih uređaja koje se napajaju na sunčevu energiju.

Sve češće se govori i o solarnim elektranama koje se instaliraju na vodenim površinama, takozvane plutajuće solarne elektrane. Naime, solarni paneli instaliraju se na plutajuće strukture, uglavnom na mirnijim vodenim područjima, kao što su jezera ili brane. Njima se dodaju sistemi za sidrenje, kako bi se osigurala stabilnost postavljenih panela.

Istraživanja su pokazala da ovako izgrađene solarne elektrane imaju nekoliko prednosti u odnosu na one, može se reći, uobičajene na zemlji i krovovima. Naime, stručnjaci iz ove oblasti kažu da na rad solarnih panela utiče temperatura vazduha, zato što se prilikom zagrevanja panela smanjuje njihova efikasnost. Upravo se ovde ogleda prednost toga što se solani paneli nalaze na površini vode, zato ona pruža prirodan efekat hlađenja. Podaci govore da ovako regulisana temperatura panela može da poveća njihovu efikasnost i za 15 odsto.

Pročitajte još:

Još jedan je razlog zbog kojeg prisutnost vode povećava njihovu efikasnost – albedo efekat. Preciznije, ovaj efekat odnosi se na sposobnost određene površine da reflektuje svetlost nazad. Poznato je da vodene površine snažnije reflektuju sunčevu svetlost od kopna. Zahvaljujući tome, sunčeva svetlost se usmerava nazad na solarne panele, čime se povećava njena količina i tako ujedno pospešuje efikasnost proizvodnje električne energije.

Ipak, postoji i nekoliko nedostataka. Ovakvi projekti uglavnom su veliki, što znači da ukoliko neko želi da električnu energiju proizvodi za sopstvene potrebe, kao što je napajanje doma, praktičnije ostaju instalacije na krovu. Dalje, ne mogu sve vodene površine da se iskoriste za solarne elektrane, zato što je potrebno da one budu mirne. Kao još jedan primer treba navesti i čišćenje panela, koje je potrebno kako bi njihova efikasnost bila dobra. U ovakvim uslovima ono je otežano, pa neretko zahteva više finansijskih sredstava i posebnu opremu.

Foto-ilustracija: Freepik (ibrandify)

Ono što se i dalje dovodi u pitanje, jeste kakav uticaj ovakve elektrane imaju na vodeni ekosistem. Neka istraživanja pokazala su da može da ima pozitivne efekte. S obzirom na to da stvaraju efekat senčenja, odnosno prave hladovinu na površini na kojoj su postavljeni, solarni paneli doprinose tome da se smanji temperatura vode i na taj način smanji stepen njenog isparavanja. Kako se navodi, ovo je posebno značajno u predelima koja su sušna i gde postoji opasnost od nestašice vode. Drugo, time što sprečavaju prodiranje sunčeve svetlosti ispod površine vode, smanjuje se razmnožavanje algi. Do takozvanog cvetanja algi, koje može da izazove negativne posledice po vodeni ekosistem,  dolazi usled prevelike dostupnosti sunčeve svetlosti i hranljivih materija, koje se smanjuju prisustvom plutajućih solarnih elektrana.

Ipak, ukoliko se ovakve elektrane postavljaju bez posebnih opreznosti, one mogu imati i negativan uticaj na živi svet. Kao što je pomenuto, prisutnost panela utiče na temperaturu vode ali i na druge karakteristike, menjajući način razmene kiseonika, ugljen-dioksida, efekat koji vetar ima, kao i količinu sunčeve svetlosti koja prodire ispod površine. Kako bi promene ostale kontrolisane, postoji ograničenje o stepenu pokrivenosti vodenih područja. Prisutna su i druga pravila, kao što je ono da plutajući solarni sistemi treba da budu udaljeni najmanje 40 metara od obale. Priobalni deo, stanište je za mnoge biljne i životinjske vrste, među kojima su i ptice, dabrovi, insekti i druge. S obzirom na to da i dalje ne postoji dovoljno istraživanja koja mogu da potvrde da li bi solarne elektrane i u kojoj meri imale negativan uticaj na ovaj deo biodiverziteta, odnosno na njihovu ishranu, razmnožavanje i mogućnost da dođe do povreda, priobalni deo mora se ostaviti čistim.

Katarina Vuinac

Kako do održivijeg građevinskog sektora

Foto-ilustracija: Unsplash (Wonderlane)
Foto: ljubaznošću Dragane Korice;

Građevinski sektor u Srbiji je po obimu među najjačim privrednim granama i ostvaruje značajan rast investicionih radova. Prema globalnoj statistici, u gotovo svemu zauzima vodeću negativnu poziciju u kontekstu uticaja na životnu sredinu i klimu sa skoro 50 odsto udela kada je reč o potrošnji energije, emisijama štetnih gasova, kao i upotrebi prirodnih resursa u ovoj oblasti – od čega je pijaća voda 14 odsto, ali i generisani otpad i drugo. Upravljanje građevinskim sektorom na održiv način važan je uslov za održiviju budućnost. O Savetu zelene gradnje Srbije i tome kako doprinose stvaranju ovakve budućnosti, za Magazin Energetskog portala govori Dragana Korica, izvršni direktor Saveta.

Savet zelene gradnje Srbije osnovalo je osam kompanija iz sektora građevinarstva 2010. godine. Kompanije su imale veliku svest i zajedničke vrednosti, prepoznavajući da je okret ka održivosti neizbežan, kao i odgovornost prema društvu, životnoj i izgrađenoj sredini. Prateći pravac građevinskog sektora koji se već tada intenzivno razvijao u drugim delovima sveta, ali i želju da ostvare neophodan i osetan pozitivan efekat na svoju lokalnu sredinu i zajednicu, dovelo je do toga da se Savet priključi globalnom pokretu zelene gradnje i time pojača prvobitno postavljene ciljeve.

– Danas Savet broji preko 50 članova koji znaju zašto je graditi ’zeleno’ neminovan i nepovratan pravac kome svi treba da težimo i koji svojim članstvom i aktivnostima unutar njega utiru taj put. Od osnivanja do danas Savet je prešao veliki put. U prethodnih 14 godina su se mnoge stvari promenile, i lokalno i globalno, a teme klimatskih promena, zelene tranzicije i održivosti su se tokom tog perioda iskristalisale kao ključne i neizbežne. Ono što smo naučili je da se sa ovim gorućim pitanjima moramo suočiti svi zajedno, na planetarnom nivou – kaže Korica.

U FOKUSU:

Foto-ilustracija: Pixabay

Članstvo u Svetskom savetu zelene gradnje omogućilo je ne samo da se bude u toku sa aktuelnim pitanjima i problemima već i rešenjima, te da se ide u korak sa najsavremenijom mišlju i inovacijama u vezi sa održiviom izgrađenom sredinom. Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture imenovalo je u jednom trenutku Savet zelene gradnje Srbije za „krovnu organizaciju za sva pitanja vezana za zelenu gradnju“, što ne shvataju olako, ali to predstavlja potvrdu njihovog dosadašnjeg rada i postignutih rezultata.

Ova organizacija, pored toga što je član Svetskog saveta zelene gradnje, ujedno je i član Evropske regionalne mreže (ERN) u čijem radu aktivno učestvuju. Njihovi predstavnici iz redova članova Saveta u Srbiji učestvuju u tematskim radnim grupama Svetskog saveta, kao i na događajima Svetskog saveta, ali ih organizuju i u lokalu, poput Svetske nedelje zelene gradnje. Pored toga, njihovi članovi svojom ekspertizom doprinose i publikacijama i međunarodnim projektima na kojima učestvuju kroz ERN.

Ova globalna mreža pruža im mogućnost da na lokalnom nivou donose sve relevantne i aktuelne tendencije koje se odnose na neophodnu tranziciju građevinskog sektora i izgrađene sredine.

– Naravno, izvan ovog okvira imamo i direktnu komunikaciju i međučlansku saradnju sa mnogim pojedinačnim evropskim savetima. Primera radi, kroz takav oblik direktne saradnje nedavno smo obezbedili da dva člana Saveta zelene gradnje Srbije besplatno prođu kroz obuku sertifikacije nemačkog DGNB sertifikacionog sistema – navodi Korica.

Promocija održivosti

Foto-ilustracija: Pixabay (Văn Hồng Phúc Bùi)

Građevinski proizvodi se u velikoj meri oslanjaju na prirodne resurse. Globalna statistika kaže da je to 50 odsto, a tih resursa je sve manje. U odnosu na navedeno, njihova osnovna uloga je promocija neophodne transformacije građevinskog sektora u pravcu održive gradnje, kao i ukazivanje na činjenice da je ovaj sektor jedan od najprijemčivijih za implementaciju i inovaciju modela cirkularnosti. Neophodna je promena i iz ugla energije i emisija povezanih sa sredinom, a u skladu sa pratećom krizom izazvanom nedostatkom energije i prevelikom zastupljenošću emisija. Ovakva promocija ostvaruje se kroz konferencije, panele, radionice, vebinare.

Savet učestvuje i u aktivnostima drugih organizacija i institucija sa kojima deli srodne teme, kao i sa državnim institucijama, ministarstvima i svim relevantnim zainteresovanim stranama. Savet je takođe uključen u praćenje regulative, a posebno u nacrte zakona i pravilnika.

Priredila: Katarina Vuinac

Tekst u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA I FINANSIRANJE ZELENE GRADNJE

Kada će se Severna obilaznica oko Kragujevca povezati sa Moravskim koridorom

Foto-ilustracija: Unsplash (Maksim Shutov)
Foto-ilustracija: Unsplash (vital-sinkevich)

U toku je izgradnja Severne obilaznice oko Kragujevca duge oko 22 kilometra, u koju država ulaže oko 266 miliona evra. Obilaznica će povezati centar Šumadije sa najvažnijim putnim pravcima, poput Moravskog koridora. Rok za završetak obilaznice je 2027. godina.

Procene su da svaki treći Kragujevčanin vozi automobil. Uz oko 60.000 vozila, teretnjake i šlepere, saobraćajni kolaps u centru grada je svakodnevica. Problem bi trebalo da reši Severna obilaznica oko Kragujevca, koja je počela da se gradi krajem prošle godine.

Planirana za brzinu od 100 kilometara na čas, gradiće se po fazama. Uveliko se radi na prvih pet kilometara. Priprema se podloga, kopaju kanali, grade nasipi.

,,Imamo obećanje da će već tokom avgusta biti asfaltirana prva dva kilometra. Obaveza izvođača jeste da uporedo sa izvođenjem radova na ovoj prvoj fazi rade i pripremaju projektno-tehničku dokumentaciju za preostalih 17 kilometara brze saobraćajnice“, kaže Dejan Ružić, zamenik gradonačelnika Kragujevca.

Pročitajte još:

Kompletna obilaznica, za čiju će izgradnju biti utrošeno 194.000 kamiona zemlje, imaće 25 objekata, mostova, nadvožnjaka, podvožnjaka i pet petlji. Uz nju niče i nova industrijska zona.

Preko je potrebna Kragujevcu, jer zainteresovanih investitora ima, ali ne i slobodnog zemljišta.

,,Jako blizu nam je i magistralni gasovod i druge potrebne infrastrukturne instalacije, tako da će industrijska zona biti opremljena u potpunosti, blizu grada Kragujevca, lako će se doći do nje“, kaže gradonačelnik Nikola Dašić.

Lakše će se doći i do posla, na koji u Kragujevcu čeka oko 11.500 građana. Od 2027, kako je najavljeno, zahvaljujući Severnoj obilaznici, kroz Kragujevac će se putovati brže. Uz manje vozila na gradskim ulicama i čistiji vazduh.

Izvor: RTS

Šta se dešava sa oazama u vremenu klimatskih promena?

Foto-ilustracija: Unsplash (willian-justen-de-vasconcellos)
Foto-ilustracija: Unsplash (attila-janosi)

Sahara, najveća pustinja na planeti, ima otprilike istu površinu kao kontinentalni deo Sjedinjenih Država i proteže se preko nekoliko zemalja, uključujući Alžir, Libiju, Egipat, Maroko, Tunis, Mali, Niger i Čad. Ona čini 31 odsto kontinenta. Azija ima mnogo pustinja, počevši od pustinje Gobi, Karakum, Taklamakan, Tar, do pustinje Dešte Kevir u Iranu, i drugih. Voda u ovakvim predelima znači život, i često se vezuje za pojavu oaza.

Unutar pustinjskih područja, oaze predstavljaju ključna mesta za ljudsku naseljenost i poljoprivredu. One se formiraju tamo gde podzemna voda izlazi na površini ili tamo gde prolazi reka, što omogućava rast vegetacije i život neke zajednice. Oaze se nalaze u 37 zemalja, sa najvećim brojem u Aziji, dok se 13 odsto nalazi u Australiji.

Jedna studija sprovedena od strane stručnjaka iz Američke geofizičke unije, proučavala je kako su oaze rasle i smanjivale se tokom 25 godina (od 1995. do 2020.) i pokazala je da su oaze širom sveta porasle za više od 220.149 kvadratnih kilometara, uglavnom zbog namernih projekata širenja oaza u Aziji. Međutim, dezertifikacija je uzrokovala gubitak 134.300 kvadratnih kilometara oaza, takođe većinom u Aziji, dovodeći do neto rasta od 86.500 kvadratnih kilometara tokom perioda istraživanja. Dezertifikacija je proces kada jedno plodno zemljište postaje sušno, neproduktivno, i s vremenom se pretvara u pustinju ili polupustinju. 

Pročitajte još:

Foto-ilustracija: Unsplash (sander-weeteling)

Oaze su ključne za sušna područja jer su izvor vode, hrane i života. U njima se obično uzgajaju pamuk, masline, smokve, agrumi, pšenica i kukuruz. Zajednice često sade velika stabla, poput palmi, oko oaza kako bi zaštitile useve od peska. Neke od najvećih svetskih zaliha podzemne vode nalaze se ispod pustinje Sahare, podržavajući oko 90 velikih oaza u toj regiji.

Klimatske promene i antropogeni faktori predstavljaju ozbiljnu pretnju za opstanak oaza. Smanjenje podzemnih voda, promene u obrascima padavina i povećanje temperatura mogu dovesti do isušivanja oaza, ugrožavajući njihove ekosisteme i zajednice koje zavise od njih. Stoga je ključno preduzeti mere za očuvanje vode i održavanje ovih vitalnih područja u sušnim regijama, jer  u njima živi 10 odsto svetske populacije iako zauzimaju oko 1,5 odsto kopnene površine.

Energetski portal

Luxen Solar – Briga za svakog kupca

Foto: Luxen Solar
Foto: Ljubaznošću Alise Papadimitriou

Od trenutka osnivanja u kompaniji Luxen Solar jasno su definisani principi rada, izrada kvalitetnog i pouzdanog proizvoda koji omogućava brži povrat investicije i briga o svakom kupcu. Dugogodišnje iskustvo u izradi najkvalitetnijih solarnih panela i stalni razvoj tehnologije solarnih ćelija potvrđuju više od 15 industrijskih nagrada i priznanje da su među TOP 20 izvoznika. Danas njihov portofolio obuhvata širok spektar proizvoda i za krovove i za projekte na zemlji, dok je jedan od njihovih ciljeva da u svakoj zemlji u kojoj posluju ostvare dugoročna partnerstva.

Alisa Papadimitriou, direktorka poslovnog razvoja za Evropu kompanije Luxen Solar, govori o tome koliko je, osim dobrog i kvalitetnog proizvoda, potrebno i ostvariti dobru komunikaciju sa kupcima i pomoći im u realizaciji projekata.

Šta mislite da je najveća prednost kompanije?

– Na prvom mestu je briga za svakog kupca. Izuzetna usluga za korisnike za nas je jedna od najvažnijih stvari. Brz odgovor, brza pomoć, bez obzira na sve. Luxen Solar je orijentisan na dugoročne poslovne odnose koji su izgrađeni na poverenju i transparentnosti. Klijenti cene kada imaju partnera na koga se mogu osloniti, koji je uvek iskren i spreman da pronađe najbolje rešenja. Za naš tim ne postoje problemi, već samo rešenja i čine ga ljudi koji uvek razmišljaju izvan okvira.

Na drugom mestu je stalan rast i orijentacija ka inovativnim tehnologijama. Kupci žele sigurnog partnera kom mogu da veruju. Stalni rast kompanije koja ima realne ciljeve i pažljivo planiranje koje je podržano dobrim finansijskim stanjem, na jednoj strani, i uvek u korak sa najnovijim inovacijama, i to sa ciljem da klijentima bude pružena najnaprednija tehnologija, sa druge strane, najveće su prednosti kompanije Luxen Solar.

U FOKUSU:

Koje su povoljnosti poslovanja na srpskom tržištu?

Foto: Luxen Solar

– Srbija je moja domovina, to je mesto gde sam odrasla i zemlja koju volim. Posebno me raduje što vidim da među ljudima raste svest o važnosti sveta bez ugljen-dioksida, kao i da postoje propisi za postizanje zadatih ciljeva u ovoj oblasti. Veoma mi je stalo do budućnosti bez zagađenja u Srbiji. Naš cilj je da svakom pomognemo da ispuni svoje potrebe za čistom električnom energijom. Instalacijom naših solarnih panela obezbeđujemo brz povraćaj ulaganja, uz kvalitetan modul visoke izdržljivosti i performansi koje će omogućiti duži vek trajanja, daleko iznad očekivanog. Solarni panel je najvažniji deo instalacije i mora da ispuni sve kriterijume i to je ono što nudimo klijentima.

Koji je najveći izazov sa kojim se proizvođači suočavaju i kako ih u kompaniji Luxen Solar prevazilazite?

– Najveći izazovi sa kojima se suočavaju proizvođači solarnih panela jesu brze promene u tehnologiji ćelija. U današnjem svetu istraživanja i razvoj napreduju veoma brzo u svakoj industriji. Razvoj solarnih ćelija diktira pravac razvoja solarnih modula i brze promene su eminentne. Veoma malo proizvođača je u stanju da odgovori na ove promene, jer su za praćenje razvoja tehnologija neophodna značajna i stalna ulaganja u nove mašine. Pažljivo pratimo razvoj tehnologije i biramo da klijentima ponudimo onu koja je najbolja u pogledu prednosti koje donosi, imajući na umu brzi povraćaj ulaganja za investitore. Finansijski smo stabilni i ulažemo u nove proizvodne linije i koristimo samo najnapredniju robotiku i veštačku inteligenciju.

Intervju vodila: Milica Radičević

Intervju u celosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA ARHITEKTURA I FINANSIRANJE ZELENE GRADNJE

Nastavak pošumljavanja i ozelenjavanja Srbije

Foto-ilustracija: Pixabay (RosZie)
Foto-ilustracija: Unsplash (Mike Benna)

Kako bi se ostvarila podrška projektima pošumljavanja i ozelenjavanja, sa 38 jedinica lokalnih samouprava potpisan je ugovor o dodeli sredstava.

Tom prilikom je Irena Vujović, ministarka zaštite životne sredine, istakla da su ovi projekti od velikog značaja, jer su deo paketa mera za unapređenje kvaliteta vazduha.

Prema njenim rečima, na osnovu ovih ugovora nastavlja se akcija sadnje širom Srbije, a u protekle tri godine, Srbije je kroz javne konkurse postala bogatija za 250.000 sadnica.

Kako je dodala, ove godine su dodeljena još veća sredstva nego u 2023. godini.

Podaci iz Druge nacionalne inventure šuma pokazuju da je 2006. godine šumovitost Srbije bila 29,1 odsto, dok danas iznosi 39,01 odsto teritorije zemlje.

„Srbija se približila evropskom proseku koji iznosi 41 odsto teritorije i baš zato moramo da nastavimo da radimo, da održimo i ubrzamo pozitivan trend. Ove godine smo opredelili značajana sredstva, a želim da zahvalim i lokalnim samoupravama koje i same finansiraju projekte sadnje na svojoj teritoriji, jer su ti projekti od neprocenjivog značaja za građane’’, rekla je ministarka.

Pročitajte još:

Najveći iznos sredstava po konkursu u 2024. godini dobio je Grad Novi Sad, kako bi se, kroz novu sadnju ublažile i otklonile posledice olujnog nevremena koje je prošlog leta pogodilo grad.

Sredstva su dobili i Raška, Dimitrovgrad, Opovo, Šabac, Zrenjanin, Bački Petrovac, Pirot, Novi Sad, Novi Pazar, Trstenik, Leskovac, Vranje, Srbobran, Osečina, Kula, Inđija, Kikinda, Titel, Rača, Šid, Irig, Vrnjačka Banja, Sombor, Čačak, Ljubovija, Niš, Beočin, Kladovo, Kruševac, Vladimirci, Kragujevac, Kraljevo, Subotica, Nova Crnja, Bosilegrad, Arilje, Smederevska Palanka i Senta.

Energetski portal

Kako da smanjimo bacanje hrane tokom praznika

Foto-ilustracija: Unsplash (Stefan Vladimirov)
Foto-ilustracija: Unsplash (Victoria Shes)

Većina će i ove praznike provesti sa porodicom i prijateljima uz bogatu trpezu. Međutim, u želji da što bolje proslavimo, često se desi da precenimo naše potrebe za hranom, pa dobar deo nakon praznika završi u đubretu.

Svetska zdravstvena organizacija upozorava nas da se broj gladnih u svetu svake godine povećava, pa nam je otuda jasno zašto hrani nikako nije mesto među otpadom. Umesto toga, postoje načini da sprečimo bacanje hrane koje je naročito izraženo tokom praznika, a ovo su neki od predloga.

Donirajte hranu socijalno ugroženima

Najhumaniji način za prevenciju bacanja hrane svakako je doniranje onima kojima je potrebno. Raspitajte se da li u vašoj blizini postoji banka hrane gde možete da donirate, ili jednostavno potražite nekoga ko će rado prihvatiti sve đakonije koje su pretekle sa vaše trpeze.

Postarajte se da hrana koju donirate bude ispravna za ljudsku upotrebu, pažljivo čuvana u frižideru i upakovana u sterilne posude.

Ukoliko donirate zapakovane proizvode, obratite pažnju na to da li je istekao rok upotrebe. Oznaka „najbolje upotrebiti do“ ne znači da proizvod po isteku datuma nije bezbedan za ljudsku upotrebu, već da proizvođač više ne garantuje za kvalitet ukusa i njegovu nutritivnu vrednost, tvrde stručnjaci.

Pročitajte još:

Zamrzavanje hrane

Jedan od načina da se prisetimo prazničnih ukusa i nekoliko meseci kasnije je da jednostavno zamrznemo hranu. Tako supe i čorbe možemo čuvati u zamrzivaču i do tri meseca, dok zaleđeno termički obrađeno meso možemo jesti i šest meseci kasnije, piše na sajtu FoodSafety.

Većina namirnica neće se pokvariti ako ih čuvamo u frižideru do četiri dana, a tvrdo kuvana jaja možemo čuvati i do sedam dana.

Ipak, mnogima će dosaditi isti ručak nekoliko dana zaredom, ali srećom, tu su ideje kako da iskoristimo ostatke sa praznične trpeze za pripremu novih jela.

Iskoristite ostatke hrane za kuvanje

Iskusni domaćini i domaćice znaju kako da od ostataka hrane naprave nova jela, a za one manje vešte tu su brojni recepti na internetu. Na sajtu GoodFood može se pronaći pregršt ideja kako da iskoristite meso, jaja, sireve i peciva za pripremu ukusnih pasti, sendviča i čorbi.

Uskršnja jaja mogu poslužiti za pripremu salata kao što su ruska ili mimoza, ili mesnih rolata i čuvenih nudli sa jajima mariniranim u soja sosu.

Ipak, najefikansniji način da sprečimo bacanje hrane jeste da pažljivo procenimo koliko nam je hrane potrebno za predstojeće praznike. Bacanje hrane podrazumeva i rasipanje električne energije koja je utrošena za njeno pripremanje, pa značajno utiče na naš kućni budžet.

Osim toga, bačena hrana znači da su svi resursi, od vode i zemljišta do ljudskog rada, utrošeni uzalud. Organska materija koja završi na deponijama emituje velike kočinine metana čime pogoršava klimatsku krizu, a prema procenama Svetskog programa za hranu, u svetu se baci jedna trećina ukupno proizvedene hrane.

Milena Maglovski

Zavirite u održive farme kokošaka

Foto-ilustracija: Unsplash (George Walker)
Foto-ilustracija: Freepik (freepik)

Farbanju i ukrašavanju jaja za Uskrs, raduju se najmlađi, ali i stariji članovi porodice. Pripreme za jedan od najvažnijih hrišćanskih praznika, budi kreativnost i sreću. Zbog toga se svake godine u nedelji pre Uskrsa posećuju pijace i prodavnice kako bi se nabavile veštačke farbe ali i povrće za prirodno farbanje, nalepnice, gaćice za jaja, ukrasne salvete za dekupaž i drugo, ali u prvom planu, uglavnom, znatno veće količine jaja.

Uzgoj živine na više načina negativno utiče na životnu sredinu, zbog čega bi trebalo da se uzgajivači okrenu održivijim praksama. U danima pred nama, kada se u domovima pravoslavnih vernika sprovode pripreme za proslavu Uskrsa, dobro bi bilo izneti još jedan od načina kako da ujedno učinimo srećnim nas, ali i našu planetu.

Do trenutka kada kokoška snese jaje, u značajnim količinama upotrebljava se jedan od kritičnih resursa – voda. S obzirom na to da se ova živina hrani žitaricama, voda je potrebna za zalivanje useva, kao što su kukuruz ili soja. Tu je i upotreba vode koju ove životinje piju, a ona se takođe koristi i za čišćenje i dezinfekciju prostora u kojem se uzgajaju, kao i dalji pogon. Inovativna rešenja omogućila su da održive farme koriste tehnologiju koja, primera radi, dozira vodu za piće onoliko koliko je potrebna, bez rasipanja. Takođe, za higijensko održavanje i zalivanje useva primenjuje se metod sakupljanja kišnice.

Tehnologija prati i kontroliše i optimalnu temperaturu. Iako je za ovakve procese potrebna dodatna upotreba električne energije, održive farme sve češće primenjuju postavljanje solarnih panela. Jedan od načina jeste njihova instalacija na krovovima objekata u kojima se živina uzgaja. Drugi način, ujedno rešava još jedan od problema u vezi sa uzgojem. Reč je o solarnim ogradama koje omogućavaju da se, sa jedne strane, životinje slobodno i bezbedno kreću na otvorenom prostoru, a sa druge strane proizvodi čistu energiju za potrebe farmera.

Većini je poznato da farmeri koriste često pesticide kako bi poboljšali useve potrebne za ishranu živine. Takođe se direktno u hranu ubacuju ne tako zdravi dodaci, za brži i bolji rast. Ne samo za životinje i ljude, već su ovake prakse vrlo štetne za životnu sredinu, a kao začarani krug, od zdravlja prirode zavisi i zdravlje svih živih bića. Kako bi se smanjila upotreba štetnih supstanci, ono što farmeri mogu da primene, jeste da od izmeta živine proizvedu organsko đubrivo za uzgoj useva potrebnih za ishranu ovih životinja.

Ovo su samo neki od načina kako farme mogu da postanu održivije. Aktivnosti koje se sprovode kako bi se zadovoljile potrebe čoveka ne moraju nužno da predstavljaju veliku pretnju po životnu sredinu. Nekada je potrebna samo dobra volja da načinimo prvi korak premo održivijom budućnosti.

U duhu predstojećeg praznika, želela bih da podstaknem sve ljude dobre volje da probude u sebi brigu prema prirodu i da svoju kreativnost preusmere na ideje koje će srećnima učiniti i njihove najbliže, ali i planetu. Različiti su načini kako i farbanje i ukrašavanje uskršnjih jaja može da bude eko. U prodavnicama mogu da se pronađu boje na prirodnoj bazi, a uvek su tu i tehnike koje su naše bake koristile – dobijanje prirodnih boja, recimo, od povrća kao što je ljuska luka, crveni kupus ili od začina za koji ću kao primer navesti kurkumu.

Katarina Vuinac