Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter



Građevinska industrija jedan je od većih zagađivača životne sredine zbog čega je istraživanje materijala koji smanjuju ispuštanje emisija ugljenika (CO2) i doprinose zaštiti životne sredine, postao imperativ današnjeg vremena. Trka za manjim zagađivanjem najčešće vodi ka biomaterijalima, a poslednji takav izum dolazi sa Londonskog univerzitetskog koledža (London’s Global University). Novi biometarijal uključuje žive cijanobakterije u providnim panelima koji se mogu postaviti na unutrašnje zidove zgrada. Kako mikroorganizmi unutar ovih panela rastu koristeći fotosintezu, izvlače ugljen-dioksid iz vazduha, a kroz proces biomineralizacije vezuju ga za kalcijum kako bi stvorili kalcijum-karbonat, čime zaključavaju ugljenik.
Nazvan je C-ELM odnosno cijanobakterijski inženjerski živi materijal, a može uhvatiti i sekvestirati do 350g ugljen-dioksida, dok će ista količina tradicionalnog betona emitovati čak 500g ugljen-dioksida. Zid od 150 kvadratnih metara obložen ovim C-ELM panelima zadržava približno jednu tonu ugljen-dioksida. Ovaj materijal je predstavljen je kao deo umetničke instalacije u Botaničkoj bašti St Andrews u Škotskoj.
Zanimljivo je pomenuti da će istraživanje na C-ELM započeto tokom lockdown-a u Londonu za vreme pandemije koronavirusa, bez pristupa laboratoriji ili konvencionalnoj opremi. Na njemu je radio Prantar Tamuli, postdiplomac na odseku za biotehnički inženjering.
„Razvojem C-ELM materijala želim da transformišem čin izgradnje budućih ljudskih staništa iz aktivnosti koja najviše emituje ugljenik u onu koja najviše sekvestrira ugljenik“, rekao je Tamuli. On je razvio C-ELM fokusirajući se na vrstu Kamptonema animale, fotosintetičke cijanobakterije koja raste u dugim nitima, što olakšava vezivanje mikroorganizama za okolni materijal unutar panela. Kalcijum-karbonat koji proizvode cijanobakterije pomaže u jačanju panela.
Paneli su dizajnirani da nude niz kozmetičkih i strukturnih prednosti za zgrade. Laki su, apsorbuju zvuk, dovoljno su prozirni da propuštaju svetlost i termoizolacioni su, čime se poboljšava energetska efikasnost zgrada.
Profesor Markos Kruz rekao je da je potencijal ovakvog biomaterijala je ogroman.
„Ako bi se masovno proizvodio i široko usvojio, mogao bi dramatično smanjiti ekološki otisak građevinske industrije. Nadamo se da ćemo povećati proizvodnju ovog C-ELM-a i dodatno optimizovati njegovu efikasnost kako bi bio bolje prilagođen za upotrebu u građevinarstvu“, rekao je on.
Jasna Dragojević