Kako saopštava Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu, izgradnja prve spalionice opasnog otpada u Republici Srbiji planirana je na teritoriji grada Požarevca. Lokalna samouprava je 8. marta 2019. godine potpisala Memorandum o razumevanju sa firmom „Elias Eco“, koja je deo korejske korporacije „Youngsan“. Navedenim memorandumom Grad Požarevac se blanko obavezao da će pružiti podršku Investitoru na svim nivoima, ukoliko ima bilo kakvih problema u realizaciji pomenute investicije, kao i da će dati najveći mogući prioritet svim procedurama neophodnim za realizaciju investicije.
Nakon što je 19. marta 2019. godine investitor pribavio od Gradske Uprave Grada Požarevca informaciju o lokaciji, obratio se i Ministarstvu zaštite životne sredine sa zahtevom da po hitnoj proceduri donese odluku o lokaciji za izgradnju fabrike za termički tretman opasnog otpada i to u blizini silosa za hranu. Naime, zbog uticaja koje ovakvo postrojenje može imati na životnu sredinu Zakon o upravljanju otpadom i uredba koja uređuje uslove za određivanje lokacije za termički tretman opasnog otpada propisuju da je za njenu izgradnju neophodna saglasnost Ministarstva zaštite životne sredine.
Međutim, na osnovu pozitivnih propisa i važećih planskih dokumenata Ministarstvo nema uslove da donese pozitivnu odluku o lokaciji za izgradnju spalionice opasnog otpada.
Pravni tim RERI-ja je, uvidom u Plan generalne regulacije „Požarevac 2“, utvrdio da parcela na kojoj je planirana izgradnja spalionice ne ispunjava uslove za građevinsku parcelu, budući da se deo parcele nalazi izvan granica građevinskog područja, kao i da je planirano da se delovi parcele odvoje u funkciji javnih saobraćajnih površina. Ove nalaze potvrdila je i sama Gradska uprava Grada Požarevca u dopisima upućenim Ministarstvu zaštite životne sredine, ali je i pored toga insistirala na izdavanju saglasnosti Ministarstva, iako bi izdavanje iste bilo protivpravno.
RERI ističe da se ni investitor ni organ Gradske uprave Grada Požarevca, ni u jednom od Ministarstvu dostavljenih dokumenata u koja je pravni tim RERI-ja imao uvid, nisu osvrnuli, niti detaljnije razradili i obrazložili uticaj eventualne izgradnje spalionice opasnog otpada na životnu sredinu. Nedostavljanjem i zanemarivanjem uticaja spalionice opasnog opada na životnu sredinu, kako od strane gradskih organa tako i od strane investitora, Ministarstvo je onemogućeno da donese odgovarajuću odluku koju podnosioci od njega zahtevaju.
Pored toga, lokalnim planom upravljanja otpadom grada Požarevca nije predviđena lokacija za upravljanje opasnim otpadom, ali se, po mišljenju gradske uprave, na pomenutoj lokaciji može obavljati ova delatnost ukoliko se na republičkom nivou izvrši usaglašavanje Lokalnog plana upravljanja otpadom sa odgovarajućim aktima, što se još uvek nije dogodilo. Iz toga proizilazi da izgradnja ovakvog postrojenja prema postojećem pravnom i faktičkom stanju nije moguća.
Kako bi ukazao Ministarstvu na uočene nepravilnosti zbog kojih bi davanje saglasnosti na lokaciju za izgradnju spalionice bilo u suprotnosti sa urbanističkim uslovima, uslovima zaštite životne sredine i propisima koji uređuju upravljanje otpadom, RERI se obratio Ministarstvu dostavljajući dokaze za svoje tvrdnje, uz detaljno obrazloženje o nepostojanju uslova za davanje saglasnosti na lokaciju.
Ministarstvo do danas nije odlučilo o podnetom zahtevu, uprkos insistiranju od strane investitora i gradske uprave grada Požarevca da ubrzaju proceduru davanja saglasnosti.
RERI apeluje na Ministarstvo da u navedenom predmetu postupa u skladu sa pozitivnim propisima Republike Srbije, jer je vladavina prava i poštovanje propisa temelj uređenja svake ozbiljne države, pa se u tom smislu komercijalni interesi privatnih kompanija, ne mogu stavljati iznad poštovanja pravnih normi i zaštite životne sredine.
RERI će nastaviti da prati proceduru izdavanja dozvola i eventualne izgradnje ovog postrojenja, a naročito ponašanje i aktivnosti lokalne uprave u Požarevcu, te će razmotriti naredne pravne korake u slučaju eventualno (naknadno) utvrđenih nepravilnosti.
Izvor: Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu RERI
