Isprepletenost energetske efikasnosti i energetskog siromaštva

Foto-ilustracija: Unsplash (nikola-stojanovic)

Primena energetske efikasnosti u stambenim objektima, naročito poslednjih godina, tema je koja se proteže kroz medije, vladine i nevladine organizacije, kompanije koje se bave proizvodnjom električnih i elektronskih uređaja i energetskih materijala… Sprovođenje ovakvih mera važne su iz više razloga, pa se izdvajaju ekološki, finansijski i oni koji se odnose na energetsku bezbednost.

Prisećanja radi, Vlada Srbije je na predlog Ministarstva energetike, usvojila Uredbu o energetski ugroženom kupcu koja je na snagu stupila u decembru 2022. godine. Na ovaj način su bliže definisani kriterijumi i uslovi za sticanje statusa energetski ugroženog kupca.

Iako se primena energetske efikasnosti preporučuje, između ostalog, kako bi domaćinstva smanjila svoje račune za stuju, ukoliko se mere ne sprovode pravilno i pravedno, može da se izazove kontra efekat.

Najveći deo objekata u Srbiji građen je u prošlom veku, kada se energetska efikasnost nije uzimala kao važna stavka, a tako ni novoizgrađeni objekti nisu u velikom broju u najvišim energetskim razredima.

Socio-ekonomski ugroženo stanovništvo verovatnije je da živi u objektima koji nisu energetski efikasni, zbog čega je potrebno da ulože u njihovu energetsku obnovu. Pritom, ove je reč ne samo o obnovi samog objekta, kao što je ugradnja PVC stolarije, izolacije, solarnih panela i drugog, već i o kupovini energetski efikasnijih kućnih uređaja, koji iziskuju dodatna ulaganja.

Pročitajte još:

Upravo se u ovome ogleda isprepletenost mera energetske efikasnosti i energetskog siromaštva. S jedne strane, sprovođenje ovakvih mera dugoročnije će smanjiti izdatke za račune, ali je za stanovništvo u ovoj kategoriji teško da izdvoje sredstva za početno ulaganje. Analiza efekta mera energetske efikasnosti na priuštivost stanovanja, publikacija koju je objavilo Ministarstvo prostora, pokazuje da je ugroženim domaćinstvima potrebna podrška koja uključuje više faktora. Prvo, potrebno je obrazovanje o energetskoj efikasnosti, kako bi se stvorila svest o prednostima koje donosi, ali ono mora da bude ispraćeno pristupu povoljnijim kreditima za ovakve investicije.

Foto-ilustracija: Unsplash (Milivoj Kuhar)

Kako se navodi, programi unapređenja energetske efikasnosti moraju da budu osetljiviji na različite socio-ekonomske mogućnosti građana. Na njihov mogućnost uticaće dalji rast osnovne cene energenata, zato što će i primenom mera energetske efikasnosti, njihovi računi ponovo biti isti, a već su izdvojili dodatna sredstva i za investiciju.

Posmatrajući generalno situaciju, u Srbiji i dalje nema u značajnom broju zgrada koje zadovoljavaju minimalne standarde energetske efikasnosti. Štaviše, u pomenutoj publikaciji se navodi analiza stambenog fonda pokazuje da je reč o 85 odsto zgrada koje ne ispunjavaju ova standarde.

Čak i novoizgrađene za koje postoji zakonska obaveza za poseduju energetski pasoš, kao i oni objekti na kojima je izvršena rekonstrukcija, proširenje, dogradnja ili energetska sanacija, nemaju najviše energetske razrede. Podaci o ovome preuzeti su iz Centralnog registra energetskih pasoša (CREP), a pokazuju da je najviše onih u energetskog razredu C, čak 84,6 odsto od ukupnog broja. U najvišim razredima A+ i A nalazi se svega 0,016 i 0,164 odsto, što je zajedno manje od jednog procenta.

Celu publikaciju možete da pročitate ovde.

Katarina Vuinac

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti